KLASIČNI NJEMAČKI

IDEALIZAM

Glavna obilježja, Imanuel Kant (I. dio)

Razred: IV.
Predmet: Filozofija
Profesor: Mile Logara
Škola: Gimnazija Ljubuški
 UVOD
Novovjekovna filozofija završava s razdobljem klasičnog njemačkog idealizma
Ovo razdoblje smo ‘odvojili’ od ostatka novog vijeka iz više razloga, jedan je svakako
važnost tog razdoblja i njegov utjecaj na cjelokupnu filozofsku misao suvremenog doba,
drugi razlozi su praktične prirode
Klasični njemački idealizam je kompleksna cjelina koju je bolje provjeravati odvojeno od
ostatka gradiva, što ne znači da se pitanja ne mogu povezivati s prethodnim gradivom
Neka znanja vezana za racionalizam, empirizam i prosvjetiteljstvo su nam nužna za
razumijevanje ove cjeline, zato je i ubačena provjera znanja prije prelaska na ovo gradivo
Klasičnim njemačkim idealizmom nazivamo pravac u filozofiji čiji su nositelji:
Kant
Fichte
Schelling
Hegel
 DRUŠTVENO-POVIJESNE PRILIKE
Klasični njemački idealizam je kritička sinteza čitave novovjekovne filozofije, vrhunac
građanske kulture uopće i polazišna točka filozofskih nastojanja u suvremenom dobu
Filozofija je u ovom razdoblju postigla vjerojatno najintenzivniji razvoj u svojoj
povijesti, svakako usporediv s onim na vrhuncu antičke filozofije kad su djelovali
Platon i Aristotel
Ovo razdoblje je relativno kratko, obuhvaća razdoblje od objave Kantove Kritike čistog
uma (1781.) do Hegelove smrti (1831.), dakle svega 50 godina
Svakako je neobično da jedna nacija doživljava vrhunac svog unutarnjeg razvoja, dok
za podlogu ima gospodarski i društveno zaostalu, polufeudalnu zemlju
Njemačka nakon izgubljenoga Tridesetogodišnjeg rata (1648.) bitno zaostaje za
vodećim zemljama Europe, a istodobno doživljava procvat umjetnosti i filozofije koji
je jedinstven u svijetu
Ta činjenica se može objasniti relativnom autonomijom duhovnih i društvenih
procesa, filozofska promišljanja nisu nužno uzročno-posljedično vezana za društvo i
povijesni kontekst
IMANUEL KANT (1724 – 1804)
Ovaj filozof je proživio tiho i smireno svoj životni vijek, a djelovao je
kao sveučilišni profesor u rodnom gradu u istočnoj Pruskoj
Govorilo se da je bio čovjek navike, tako da je svaki dan točno u 7 sati
izlazio šetati svog psa, a tvrdio je da o srcu čovjeka možemo
prosuđivati prema tome kako se odnosi prema životinjama
Zbog njegova kriticizma se dogodio prevrat u povijesti filozofije
Kriticizam je kritičko preispitivanje uma, to je zahtjev umu da sudom
sebe sama odredi svoje granice i mogućnosti
Ovo ispitivanje Kant je izveo u trima kritikama:
Kritici čistoga uma (koja se najviše bavi pitanjem što mogu znati?)
Kritici praktičnoga uma (što trebam činiti?)
Kritici rasudne snage (čemu se smijem nadati?)
Sva ova pitanja se svode na jedno temeljno pitanje: Što je čovjek?
 ODNOS PREMA TRADICIJI
Očito je da Kant svojim kritikama pokušava obuhvatiti čitavu filozofiju, prvi dio
se tiče teorijske filozofije, ontologije i spoznaje, drugi dio praktične filozofije,
odnosno etike, a treći dio zahvaća pojetičnu filozofiju (napose estetiku, ali
nastupa i kao svojevrsna poveznica prva dva dijela)
Iako potječe iz racionalističke škole, kaže da ga je iz dogmatskog drijemeža
trgnuo skepticizam Davida Humea koji ga je ponukao da drugačije objasni
načelo uzročnosti
Problem racionalizma je u tome da subjekt iz sebe pokušava izvesti neke istine
neovisno o iskustvu, prije istraživanja tvrdi da je razum jedini (ili barem glavni)
izvor spoznaje
Problem empirizma je što spoznaju svodi na objekt, zanemarujući stvaralačku
moć subjekta, takav empirizam često završi u skepticizmu (koji Kant odbacuje
pozivajući se na prirodne znanosti kao dokaz postajanja apriornih, o iskustvu
neovisnih, istina)
Koncepcije racionalizma i empirizma su dogmatske te je nužno izvršiti njihovu
kritičku sintezu (otud kriticizam), a pitanje nije je li moguća spoznaja, već kako
je ona moguća
 KRITIČKA SINTEZA EMPIRIZMA I
RACIONALIZMA
Kant smatra da u spoznaji sudjeluju subjekt i objekt, ona je sinteza subjekta i
objekta
Objekt daje sadržaj spoznaje (materiju, ono što spoznajemo)
Subjekt daje formu (oblik) spoznaje (ono kako spoznajemo)
Subjekt nije nikakva tabula rasa, već svojim spoznajnim oblicima određuje
iskustvo i omogućuje ga (ne izvodi iz sebe zbiljnost svijeta već od objekta prima
utiske)
Kant će to pojasniti rečenicom ‘Zorovi bez pojmova su slijepi, a pojmovi bez
zorova su prazni’ (radi izbjegavanja komplikacija, zor si možete otprilike
‘prevesti’ kao osjet)
Ovo je temelj za Kantov kopernikanski obrat, preokretanje uloge subjekta i
objekta u filozofiji
Objekt više nije nekakav nepomični centar oko kojeg kruži subjekt u pokušaju da
ga spozna, već je subjekt aktivan i spontan, određuje iskustvo svojim spoznajnim
oblicima
Čovjek je u središtu spoznajnog procesa, on je zakonodavac prirode
TRANSCEDENTALNA ANALIZA
Kant svoju filozofiju i metodu naziva transcedentalnom, a pod tim misli
utvrđivanje apriornih, o iskustvu neovisnih, nužnih uvjeta spoznaje
To što je nešto a priori za Kanta ne znači da vremenski prethodi
iskustvu, već da premašuje iskustvo jer se ne može na njemu zasnovati
Prva spoznajna sinteza se zbiva kao povezivanje osjeta u opažaje
Osjetne sadržaje sređujemo u prostoru i vremenu kao oblicima
opažanja, što znači da izvan prostora i vremena ne možemo ništa
osjetno doživjeti
Prostor je oblik vanjskog opažanja, a vrijeme unutarnjeg
Vrijeme i prostor nisu objektivna svojstva stvari, mi doživljavamo samo
predodžbe, ali te predodžbe ne bi mogli doživjeti izvan prostora i
vremena
Ovdje je očit agnosticizam kod Kanta (nema spoznaje stvari o sebi)
OBLICI MIŠLJENJA: KATEGORIJE

Razum je moć sinteze onoga što je u opažanju raznoliko i odvojeno

Sposobnost razuma je mišljenje, odnosno sjedinjavanje predodžaba u
svijesti, a to razum radi pomoću dvanaest kategorija, pojmova razuma
izvedenih iz 12 vrsta suda
1. Sudovi po kvantitetu: univerzalni, partikularni i singularni
2. Sudovi po kvalitetu: afirmativni, negativni i limitativni
3. Sudovi po relaciji: kategorički, hipotetički i disjunktivni
4. Sudovi po modalitetu: problematički, apodiktički i asertorički
Kao ni prostor i vrijeme, ni kategorija (pojam) kauzaliteta nije svojstvo
prirode, kao što nisu ni ostali pojmovi razuma, već je to naš subjektivni
oblik suđenja, koji omogućuje da shvatimo iskustvo, svijet pojava
Čovjek je tako zakonodavac prirode, on svojim kategorijama mišljenja
uvjetuje i određuje iskustvo
 DOMAĆI RAD

1. Navedi nazive kritika i pitanja kojima se one bave

2. Objasni kopernikanski obrat
3. Kako izgleda transcedentalna analiza spoznaje?
LITERATURA

Za učenike: Kalin, B. (2010). Povijest filozofije. Zagreb, Školska knjiga,

str. 275 – 281
Za nastavnike: Kalin, B. (2010). Povijest filozofije, Zagreb, Školska
knjiga
Reškovec, T. (2012). Filozofija – udžbenik za gimnazije, Zagreb, Profil
* Internet izvori mogu ponuditi obilje dodatnih informacija, najčešće ih ne
referenciram u popisu literature jer ovi materijali uglavnom nastaju po
sjećanju na kombinacije različitih izvora koje više ni ne bih mogao pronaći