SLAVNI SOFIZMI

Slavni sofizmi obino se izlau u obliku dijaloga izmeu sofista i "rtve" ili izmeu dva sofista.
Antiki sofizmi imaju i svoja imena:

Rogati

to nisi izgubio, ima?

Da.
Rogove nisi izgubio?
Ne.
Dakle, ima rogove.

Pokriveni
Da li moe prepoznati ovog pokrivenog ovjeka?
Ne.
To je tvoj brat. Dakle ne moe prepoznati svoga brata.

elavi
Da li je ovjek elav ako mu iupa jednu dlaku?
Ne.
Da li e biti elav ako mu iupa dvije dlake?
Ne.
Da li e biti elav ako mu iupa tri dlake?
Ne.
Da li e biti elav ako mu iupa...
i tako se pitanja nastavljaju. Ako sugovornik u jednom trenutku odgovori s "da", sofist
zakljuuje da upanje jedne dlake ini ovjek elavim, a ako sugovornik uporno odgovara
negativno, sofist zakljuuje da gubei dlaku po dlaku ovjek ne moe nikad oelaviti.

Sorit (Gomila)

ini li jedno zrno gomilu?

Ne.
A dva zrna?
Ne.
A tri zrna?...

Sofist nastavlja s pitanjima sve dok upitani ne prizna da neki odreeni broj zrna ini gomilu.
Tada sofist zakljuuje:
Prijanji broj zrna ne ini gomilu ali ako doda jedno zrno ini. Gomila, dakle, nastaje
dodavanjem jednog zrna.

Krokodil
Krokodil koji je uhvatio dijete obeava majci koja stoji na obali da e joj ga vratiti ako pogodi
to namjerava uiniti s njim. Mati mudruje:
Ti namjerava ili da pojede dijete ili da mi ga vrati. Ako namjerava da mi ga vrati,
vratit e mi ga zato to namjerava. Ako namjerava da ga pojede, a ja to pogodim,
vratit e mi ga zato to sam pogodila. Prema tome, vratit e mi ga u svakom sluaju.
Krokodil odgovara:
Ako namjeravam da pojedem dijete, a ti to pogodi, neu ti ga vratiti zato to namjeravam
da ga pojedem. Ako ne namjeravam pojesti dijete, a ti to ne pogodi, neu ti ga vratiti zato
to nisi pogodila. Dakle, neu ti ga vratiti ni u kom sluaju.

Protagora i uenik
Sofist Protagora pouavao je Euatla advokatskoj vjetini. Pogodili su se da uenik plati odmah
polovinu kolarine, a drugu polovinu kad dobije prvu parnicu. Kako po zavrenom kolovanju
uenik nije vrio advokatsku praksu, tuio ga je uitelj sudu. Na sudu Protagora kae:
Ti e mi svakako platiti ostatak kolarine. Jer ako izgubi parnicu, platiti e po odluci
suda, a ako je dobije, platiti e mi po naoj pogodbi.
Euatlo odgovara:
Ako dobijem parnicu, neu ti platiti jer je tako sud presudio. Ako izgubim, neu ti platiti,
jer smo se tako pogodili.

Laljivac
Ovaj je sofizam svakako najzanimljiviji, iako naoko najjednostavniji. Pripisuju ga Kreaninu
Epimenidu, ali je vjerojatnije da je od Megaranina Eubulida:
Kad netko kae:
Ja laem
govori li on istinu ili lae?
Ako pretpostavimo da govori istinu, to znai da lae (jer to njegov istiniti sud tvrdi), a ako
pretpostavimo da lae, znai da govori istinu, a govori istinu ako lae. Drugim rijeima, obje
pretpostavke, i ona da govori istinu, i ona da lae, dovode do kontradikcije.

Da li je mogue da sud bude istovremeno istinit i neistinit? Da li je mogue pokazati da je

navedeni sud ipak samo istinit ili samo neistinit?
Nad ovim i slinim pitanjima razbijali su glavu mnogi antiki i srednjovjekovni logiari, a jedan
grki logiar, kako se tvrdi, ak je i umro, uzalud pokuavajui rijeiti problem:

Putnie kae nadgrobni natpis ja sam Philites, ubio me je argument, onaj laljivi, i
duboko nono razmiljanje.
Je li tu puka igra rijei (kako misle neki novovjeki logiari) ili je rije o ozbiljnom logikom
paradoksu ili antinomiji, koja upozorava na vrlo teke i vane logike probleme (kako preteno
misle suvremeni logiari)?
Prema: G., Petrovi, Logika, kolska knjiga, Zagreb 1991., str. 123.-124.