Smatramo kako bi roditelji trebalo da iskreno sagledaju svoja vjerska uvjerenja.

Mudro razumijevanje
vjerskih aktivnosti, kao i unutarnjih potreba vezanih za vašu vjeru imaju itekako korisno djelovanje
na način odgoja vaše djece. Jako je bitno da roditelj ne prenese na dijete strah od svoje kulture, ili
osjećaj samodovoljnosti, razne vidove zaostalosti i nasilnog ponašanja. Islamski učenjaci iz ranog
doba islama podjednako su isticali i vjerske obrede i duhovnu posvećenost Bogu. Kur'an jako često
spominje pojam zikra, odnosno sjećanja na Svemogućeg Boga. Oba su elementa veoma bitna za
podučavanje i odgajanje djece. Roditelji bi trebali da su svjesni islamskog svjetonadzora i da
podučavaju svoju djecu tom svjetonadzoru od prvih dana, a posebno u doba kada steknu moć
rasuđivanja. Djeci također treba kazati da je naša dužnost da unapređujemo život na zemlji u skladu
s ispravnim vrijednostima i pravilima koje je Bog objavio čovječanstvu, te da su vjerski obredi ustvari
sredstvo da bi se ostvario ovaj cilj. Ovo će ih potaći da razumiju smisao života i postanu bića koja će
se uvijek boriti da urade ispravnu stvar.

Kao roditelji trebamo znati da će naše ponašanje biti model kojem će se djeca okrenuti. Stoga,
neprestano treba da trežimo podsjetnik (zikr) koji će nas upozoravati na našu dužnost da činimo ono
što unapređuje naš život i čime je Bog zadovoljan. Posebno je važno da učinimo sve što je u našoj
moći da se na zemlji živi čestito, da se brinemo za okolinu, tražimo znanje, te pomažemo onima koji
su ugroženi i olakšamo im put do slobode. Djeca će bolje razumijevati stvarni cilj i suštinu ibadeta
ukoliko vide da to čine njihovi roditelji, te ukoliko ih podučimo da je život tek jedan ispit ljudskih
kvaliteta, u kojem ljudi nastoje da na najbolji način unaprijede privatne i javne aspekte društva.

Nekoliko ajeta koji su izuzetno bitni za mentalni razvoj djeteta, a koji kazuju o temeljnim
vrijednostima i svjetonadzoru islama:

Reci: „Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru
svjetova, koji nema saučesnika, to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.“ (Kur'an, 6:162 – 163)

Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što
je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite. (Kur'an 29:45)

I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu, siročetu i sužnju. „Mi vas samo za Allahovu
ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!“ (Kur'an 76:8-9)

Da bi odgojili djecu koja vole Boga, roditelji treba da ih upoznaju sa Kur'anom, koji bi trebalo da bude
više od svete knjige koja se čita za vrijeme nekoliko blagdana tokom godine, dok je ostatak vremena
uredno složen na policama. Postavlja se pitanje da li bi više trebalo naglašavati informacije i sadržaj o
Kur'anu, ili bi se, pak, više trebalo fokusirati na emocionalni i psihički razvoj dječijeg srca ili duše.
Stjecanje znanja i informacija traje cijelog života, dok se ispravan emocionalni i psihički razvoj
uspostavlja u ranom djetinjstvu, najčešće do desete godine djetetovog života.

Nažalost, danas se često dešava da se djeca od prvih godina plaše i zastrašuju džehenemskom
vatrom, dok im se veoma rijetko kazuje o Allahovoj ljubavi, milosti, svemilosti i ljepotama svemira.
Često se naglašava kako će gorjeti u džehenemskoj vatri ukoliko se ne budu pokoravali Allahu, ili ne
budu slušali roditelje, ili, pak, budu stvarali probleme. Istovremeno, zaboravljamo govoriti da će biti
nagrađeni i uvedeni u dženetske ljepote ukoliko se budu lijepo ponašali, čestito radili, pokoravali se
Allahu, slušali roditelje, pomagali drugima i činili ono što je dobro. Neprestano plašimo djecu ii
podsjećamo ih na kazne kao da su oni opaki kriminalci, a veoma rijetko ih podstičemo, ili
spominjemo Božiju ljubav, nagrade za primjereno ponašanje i dobra djela. U ovakvom ambijentu
djeca odrastaju i postaju bojažljive, prestravljene osobe i kukavice, pune negativnih osjećaja,
nedostaje im samopouzdanja, te se ona, što je najgore, okreću od svoje vjere.
Učitelji najčešće djecu podučavaju Kur'anu od posljednjeg džuza U njemu su kratke sure koje su
objavljene u Mekki na samom početku objavljivanja Kur'ana. Poruka ovih kratkih sura usmjerena je
na devijantne i nasilne tlačitelje iz plemena Kurejš, odnosno okrutne paganske vođe poput Ebu
Džehla i Ebu Leheba. U njima se govori o onima koji su proganjali i mučili muslimane, neke ubijali,
planirali da ubiju poslanika Muhammeda, a.s., te vodili ratove da bi uništili vjernike. Ovim surama
nastojalo se opomenuti tiranine i tlačitelje, te su snažni ajeti u njima poput munja pogađali njihove
uši jer su nosili strašna upozorenja i prijetnje.

Žalosno je kako se djeva u današnje vrijeme prvo uče ovim ajetima, koji imaju veoma jak ton i
ozbiljne poruke, te koji nisu upućeni djeci. Jedini razlog zašto se prvo podučava ovim surama jeste to
što su one kratke i lahko ih je zapamtiti. Umjesto što plašimo i zastrašujemo djecu u tako ranom
dobu, ističući Džehennem i kažnjavanje, trebalo bi da naglašavamo Božiju ljubav. To je mnogo
prikladnije za njihovu psihologiju, jer im treba usaditi osjećaje sigurnosti, ljubavi, topline, darežljivosti
i nježnosti u tim periodima ranog djetinjstva. Bilo bi bolje početi podučavanje djece Kur'anu kazujući
o Božijoj ljubavi, samilosti, svemilosti, dobroti, praštanju i darivanju, te ostalim lijepim atributima
Uzvišenog Gospodara. Djeci bi također trebalo kazati da su ona dobra i da ih Bog voli, prije nego što
ih počnemo učiti da ona vole Boga. Redoslijed treba biti ovakav: prvo Božoka ljubav, pa potom
obaveza djece da vole Boga.

Kad dijete počne razumijevati, roditelji postepeno treba da mu govore o Džehennemu i kaznama za
one koji ne čine dobro.Djecu treba podučavati surama u kojima se govori o upozorenjima i
prijetnjama za velike grijehe onda kada budu sposobna da iz njih izvuku pouku, a ne dok su podložna
da pokleknu uslijed straha i preplašenosti. Prikladno doba za to jeste kasno djetinjstvo i tinejdžerska
dob, kada djeca postaju odraslija i mogu bolje razumjeti apstraktne ideje, te posljedice svog
ponašanja i djelovanja.

Treba da budemo veoma brižni i pažljivi kada je riječ o razvoju mentaliteta djece, njihovoj psihologiji,
a posebno kada je to vezano za učenje Kur'ana. Nužno je da roditelji odaberu najprikladnije ajete na
koje će se fokusirati tokom različitih razvojnih faza djeteta, odnosno njegovog odrastanja. Većina
ashaba Poslanika, a.s., upoznali su se s Kur'anom kada su bili punoljetni. U tom dobu Kur'an je imao
dubok utjecaj na njih. Njihov već hrabri i jaki karakter osnažen je Kur'anom, koji ih je doveo do
uzvišenih moralnih vrlina. Stručnjaci u kur'anskim znanostima zajedno s pedagozima i sociolozima
mogu savjetovati roditelje o tome kako da podučavaju djecu Kur'anu uključujući odabir određenih
sura i ajeta. Međutim, pitanje je kakvim bi redoslijedom trebalo da djeca uče Kur'an. Koje sure i ajeti
treba da budu naglašeni u kojem periodu? U praksi, djeca najčešće uče kraće sure iz posljednjeg
kur'anskog džuza zbog lakšeg upamćivanja i ponavljanja tokom obavljanja namaza. Međutim, bilo bi
dobro da kao roditelji pažljivo isplanirate upoznavanje djece sa određenim ajetima koji po svom
sadržaju mogu pomoći razvijanju karaktera i ljubavi prema vjeri. Takvi ajeti mogu biti i dove sadržane
u raznim kur'anskim surama ili neki slikoviti prikazi, poput ajeta o lijepoj riječi.

Roditelji koji ne govore arapski jezik treba da objasne značenje ajeta i sura svojoj djeci. Danas je
najveća briga kako da se čita na arapskom jeziku i zapamte sure i ajeti bez ikakvog razumijevanja.
Toplo preporučujemo roditeljima da imaju dobre prijevode Kur'ana, te da lekcije čitanja Kur'ana
upotpune prijevodom i pojašnjenjem lekcija (tefsir), a sve s ciljem da se razvija odnos s kur'anskom
porukom i svjetonadzorom. Ukoliko roditelji ovo ne mogu uraditi, potrebno je osigurati sposobnog
učitelja i nadzirati njegov rad s djecom. U kući se treba redovito slušati učenje Kur'ana kako bi se
djeca na to navikla. Također, bitno je da učenje i slušanje Kur'ana bude ustaljeno i planirano kako bi
se djeca navikla da to čine svakog dana. Učenje arapskog jezika, kao drugog jezka, u mnogome
pomaže učenju i razumijevanju Kur'ana. Obajvljene su mnoge dječije knjige čija tematika su
kur'anska kazivanja o poslanicima, iz kojih se mogu izvući brojne pouke. Roditelji bi trebalo da imaju
ovakve knjige, te da ih čitaju nakon učenja Kur'ana kako bi djeci sam proces učenja bio još privlačniji i
zanimljiviji.

Postoje brojne kratke dove ili molitve koje podsjećaju na Boga, Koji nas uvijek posmatra, brine o
nama i bdije nad nama. Djecu je lahko upoznati s ovim dovama, te ih podučiti istim, a sve s ciljem
kako bi djeca stekla naviku da Mu se zahvaljuju i traže Njegovu uputu i zaštitu. Roditelji uvijek
trebaju nastojati da se misli o Bogu ne potisnu u stranu. Potrebno je, na primjer, zahvaljivati Bogu
prije jela, nakon što se završi s jelom, te tražiti od djece da ponavljaju riječi dove. Ovakve dove treba
izgovarati naglas. Potom, pri ulasku u kuću, kada iz nje izlazimo, kada odlazimo na spavanje i budimo
se, potrebno je učiti dovu. Sve to izgrađuje svijest o zahvalnosti i osjećaje zahvalnosti. Djeca će
primjetiti jednostavno izgovaranje riječi Bismillah (U ime Boga), pri počinjanju raznih poslova i željeti
će to oponašati. Iako to ponekad može izgledati trivijalno i nevažno, bitno je da se ustrajno radi. Na
kraju, ovakvo ponašanje i aktivnosti postat će navika, pa će djeca uvijek činiti zikr, te biti u
komunikaciji s Uzvišenim Gospodarem u svim aspektima svog života. Nadalje, ona će naposlijetku
shvatiti koliko je Bog prisutan i samilostan u svim životnim situacijama.

Kada je riječ o namazu, treba kazati kako je on izuzetno važan te bi trebao biti prirodan dio
svakodnevnog života roditelja. Nekada pred djecom treba proučiti ezan, a vrijeme obavljanja namaza
i samo obavljanje treba uvijek biti ozbiljan čin. Televizor treba biti isključen i svi trebaju biti spremni
za namaz kako bi se klanjalo u pravom ambijentu. Roditelji bi trebalo da klanjaju ispred djece
posvećeno i skrušeno. Često se nema strpljenja da se završi namaz, a sve to utječe na djecu, koja bi
zbog toga mogla klanjati bez pažnje i koncentracije. S toga se treba proučiti dova prije i nakon
klanjanja namaza, kako bi isto činila i djeca. U tim dovama možete tražiti od Boga sve ono što
smatrate da vam je potrebno.

Djeca treba da razumiju kako svako djelo ima svoje posljedice, te da je neprikladno ponašanje
sramota za koju Uzvišeni Bog zna, te da bi se trebalo pokajati kad god uradi nešto loše. Nije dovoljno
da djeca kažu kako im je žao i da nastave dalje. Ona moraju znati da se žaljenje zbog lošeg ponašanja
treba usmjeriti ka Bogu. Ovo će doprinijeti jačoj svijesti o Bogu i Njegovom sveprisustvu, što će
roditeljima omogućiti da djecu lakše poduče tome kolika je Božija milost i ljubav. Na ovaj način djeca
mogu ostavriti dublju i snažniju vezu sa svojim Gospodarem.

Može se desiti da djeca ne budu zahvalna na svemu onome što roditelji čine za njih i na svemu
onome čemu ih podučavaju. Često će djeca pružati veliki otpor i pokazivati otvorenu srdžbu. Kako
god, roditelji treba da uporno jasnim tonom objašnjavaju i obrazlažu situaciju u kojoj se porodica
nalazi. Nadalje, roditelji treba da pruže podršku, a da se djeca pokaju za svoje propuste i loša
ponašanja, te prestanu ponavljati iste greške. Kasnije, kada djeca odrastu, bit će svjesna kako da
poprave situaciju i obrate se Bogu ukolko nekoga povrijede ili učine nešto loše drugima.

Savjet roditeljima je da formiraju malu biblioteku i uspostave naviku čitanja zajedno sa djecom. Oni
mogu čitati ili pripovijedati priče o Poslaniku, a.s, njegovom životu, djetinjstvu, ponašanju i misiji.
Također, treba kazivati priče o Poslanikovim unucima i njegovim ashabima. Kazivanja o poslanicima
omogućuju djeci da uđu u svijet poslanika, da se vežu za njih i prihvate ih za svoje uzore. Ove priče
treba prilagoditi uzrastu djeteta, te se preko njih fokusirati na one aspekte koje dijete može pojmiti.
Roditelji, također, mogu djeci čitati o uzoritim muškarcima i ženama, te moralnim pravcima iz
prošlosti.

Djecu treba podučavati dostignućima islamske civilizacije. Potrebno je da ih vodimo u muzeje te im

omogućimo da osjete islamsku umjetnost, historiju i arhitekturu. Muzeji su odlična mjesta za djecu,
gdje se djeca nadahnjuju historijom. U muzejima postoje posebna mjesta za djecu koja bi roditelji
trebalo da iskoriste za edukativne aktivnosti i prosvjećivanje djeteta. Nadalje, vrijedan izvor jesu
brojne internet stranice, DVD-i i knjige u kojima se nude brojni video i audio zapisi o beskrajnim
ljepotama svijeta u kome živimo. Djeci bi trebalo pokazati primjerene i inspirativne filmove, posebno
one koji kazuju o čudima stvaranja. Uz osve ovo, kako djeca odrastaju, bit će sve više izložena
utjecajima sekularnog svjetonadzora, koji će dublje zadirati u njihovu svijest. Budite spremni da
imate odgovore na razna pitanja poput onog o teoriji evolucije koja još nije naučno dokazana. Djeca
postaju veoma osjetljiva kada zagaze u širi svijet, te roditelji ne treba da budu naivni te da misle kako
su djecu pripremili i zaštitili u potpunosti, te da ništa drugo neće utjecati na karakter njihove djece.
Stoga, što se dublje i obuhvatnije djetetu usade osjećaji i svijest o Bogu i Njegovom stvaranju, lakše
će se razriješiti brojni izazovi koje donosi sekularni diskurs.

Djeci je potreban čvrst i pouzdan osnov s kojeg će promišljati i/ili odbacivati brojne pokušaje da se
iskrivi njihov svjetonadzor. Islamski koncept ponašanja obuhvata koncept morala. Djecu treba
podučavati da govore „molim te“ i „hvala“, kao i da kazuju zahvalu Boguriječima elhamdulillah, te da
za buduće radnje govore inšallah i da nazivaju selam riječima es-selamu alejkum. Isuviše često se
ovaj pozdrav mijenja riječima „zdravo“ i „ćao“. Djecu treba podučavati lijepim manirima i ponašanju
vezanim za jelo i piće, nošenje primjerene odjeće, te poštivanju ljudi s kojima žive.

Veoma je bitno da su djeca, kao i njihova kućna sredina čisti, uredni, te organizovani kako bi se ove
navike uvriježile i prenijele na buduće generacije. Djecu ne treba razmaziti. Ponekad je bolje spremiti
najjednostavniju večeru, nego izaći na neku svečanu, a s ciljem da se djeca poduče da poštuju sva
jela, a ne samo ona koja su najbolje pripremljena. Pretjerane pohvale i divljenje djecu mogu dovesti
do pojave arogancije. Ne treba im kupiti svaku igračku koju traže. Ukoliko im nešto uistinu treba,
može im se povremeno dozvoliti da nešto rade kako bi zaradili i ostvarili svoju želju. Uvijek im treba
kazivati kako je najbolje ono što im daje i propisuje Uzvišeni Gospodar. Potrebno je iznalaziti različite
alternative kada im ne možemo pružiti ono što žele. Ovo će djecu pripremiti za suočavanje sa
stvarnim svijetom, te će im sve vrijednosti kojima ih podučimo, kao i disciplina koju ostvarimo,
umnogome koristiti tokom čitavog života.

Ukoliko naučimo djecu da kazuju da vole Boga, da ih je On stvorio, kao i nebesa i zemlju, Sunce i
Mjesec, treba se upitati koja im je to poruka prenijeta? Prije svega djeca nemaju nikakvu predstavu o
Bogu, jer je to apstraktna ideja koju oni još ne mogu pojmiti. Zašto je važno da oni vole ili ne vole
nešto što još uvijek ne mogu shvatiti? Nadalje, djeci njihovo postojanje kao i svemir oo njih ne
predstavljaju ništa posebno.

Međutim, situacija je obrnuta i djecu treba učiti da ih voli Bog Koji je stvorio svemir i sve oko njih
kako bi oni bili sretni. Ova spoznaja učinit će ih znatiželjnim da saznaju ko je to Biće koje ih tako voli,
te brine o njima i njihovoj sreći. Oni će zasigurno željeti uspostaviti odnos sa tako brižnim Bićem
punim ljubavi da će htjeti da što više znaju o Njemu.

Postoji snažna veza između vjerskih obreda, ibadeta, života i voljnog potčinjavanja volji Gospodara.
Naše lijepo ponašanje i dobra djela treba da budu utemeljeni na želji da Bog bude zadovoljan, kao
uzvišeni izvor dobrote i istine. Bog će biti zadovoljan ukoliko budemo slijedili Njegove upute i savjete
da popravimo kvalitet našeg života, kao i života ljudi oko nas. Naša duhovnost osnažuje se činjenjem
dobrih dijela, lijepim ponašanjem, teškim radom , poštenjem, pomaganjem i služenjem drugima. Sve
to približava nas našem Stvoritelju. Sebi pomažemo ukoliko promičemo pravdu, samilost i slobodu, a
opiremo se tiraniji i ugnjetavanju. Svi ovi napori i borbe iziskuju stalno sjećanje i svijest o Bogu i
Njegovim lijepim atributima. A ova svijest snaži se i povećava vjerskim obredima i ibadetom. Sve to
povećava ljubav prema Svemoćnom Gospodaru. Na ovaj način bit ćemo blagoslovljeni i iskreni
vjernici, te smoći snage da uspijemo u činjenju dobra.