DARIVANJE I POSJETA REBIUL-EVVELSKE

NOVOROĐENČADI

DJECA SU DAR BOŽIJI

Musliman se raduje sreći koja zadesi drugog muslimana, baš kao što i osjeća bol i tugu koja
ga zadesi, jer muslimani su jedno tijelo, jedan ummet, to je bratski princip u islamu, tako
često manifestovan u životu Poslanika a.s. i njegovih ashaba, ukorjenjen u životu svakog
vjernika.
Najveća radost koju čovjek doživi tokom svog života je svakako rađanje djeteta. Taj dar od
Allaha dz.š. kojim On daruje koga hoće nemjerljiv je sa bilo čim.

U Časnom Kur’anu nam Allah dž.š. kaže: ”Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On

stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće-mušku, ili im daje i
mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu, sva zna i sve može.“ ( Eš-Šura,
49-50)
Blagodat u kojoj uživamo a kojom nas je počastio Allah dž.š. darom djece, rijetko je shvaćena
na pravi način;da je dar a ne pravo, kako nam je to jasno rečeno u navedenom kur'anskom
ajetu. Čovjek koji želi i traži svoje pravo vrlo često zaboravlja na obaveze. Sa druge strane
ispravno shvatanje da je djete dar Božiji preduvjet je ispravnom pristupu odgoja djeteta, što je
veliki izazov za današnjeg modernog čovjeka. Dar-poklon je nešto što se čuva, o čemu se
brine, ukazuje velika pažnja i istinska ljubav.

Vođeni ovom mišlju, Drušvena briga MIZ Kakanj četvrtu godinu za redom u danima mjeseca
rebiull-evvela posječuje i daruje svakono vorođenče koje se rodi u mjesecu mevluda.
Simboličan je to prije svega i naš način iskazivanja naše ljubavi prema Poslaniku a.s. ali i
prilika da tokom posjeta porodicama i darivanja novorođenčadi ukažemo na važnost ovog
Allahovog dž.š. dara. Imajući u vidu da se radi uglavnom o mladim bračnim parovima i
prvorođenoj djeci, što je velika radost ali i zadatak, promjena i novina. Sa rađanjem djeteta
dešavaju se velike promjene u svakodnevnom životu što može dovesti i do stanja koje
narušava bračnu harmoniju. Stoga su posjete mladim porodicama koje realizuju mjesni imami
i mualime prilika da se ukaže na izazove koji slijede, važnost pravilnog odoja i brige o djetetu
ali i činjenicu da su upravo imami, mualime tu, voljni da pruže svoju pomoć i podršku, da je i
Medžlis kao institucija uvijek spremna i rada da pomogne.

Posjeta i darivanje porodica prilikom rađanja djeteta duboko je ukorjenjena i u tradiciji

Bošnjaka, tzv. „babine“ što je svakako još jedan od razloga zašto smo ozbiljno pristupili i
ustrajavamo u ovoj aktivnosti. Dok živimo u vremenu konstantene najezde brojnih
zapadnjačkih elemenata „kulture“ čija je vrijednost upitna, u vremenu kada je mjerilo
modernog ono što nam se servira putem medija, vrlo često bez ikakvih etičkih vrijednosti ili
bilo kakvih moralnih elemenata koje će doprinjeti izgradnji pojedinca kao ličnosti. Očuvanje
naše tradicije se tada nameće kao prijeka potreba, ustrajnost u svim aktivnostima sa ciljem
misijskog djelovanja je neophodna. U tom smislu aktivnost posjete novorođenčadi je kao
takva, misijska, ciljana sa već pomenutim razlozima, ona ni u kom slučaju nije i ne smije biti
svrha samoj sebi, radi izvještaja, slike ili pohvale, radi puke publikacije, u tom slučaju jedini
rezultat aktivnosti bi bio,da je aktivnost realizovana.

Već za godinu ili dvije, u mektebskim klupama očekujemo ako Bogda novorođenčad, one
koje smo posjetili prve godine sa ovom aktivnošću. Da li će doći u mekteb da se upišu, da li
će biti redovni, dobri i uzoriti učenjici, moze biti svakako jedno malo ali ne nužno mjerilo da
li smo uspjeli. Da li će spomenuti svom imamu da je on rebiull-evvelsko novorođenče kojeg
je posjetio, da li će ih se imam ili mualima sjetiti, uvjeren sam da hoće.
U prethodnim godinama svjedočim, kao i imami koji su nosioci ove aktivnosti, o ljepoti i
važnosti ove aktivnosti, o radosti i vrijednosti koju porodica doživljava i iskazuje kada im se
najavimo, svjedočimo i lijepim i na prvu simpatičnim situacijama, a ustvari one nam govore
o stavu porodica spram nasim posjetama, da im u kuću na radost zbog njihova djeteta dolazi
imam, mualima, predstavnik Medžlisa itd.
Na dan kada se najavimo, odgode se svi gosti, jer dolazi Imam, mualima, efendijnica itd.
primjetimo da vire nestrpljivo iza zavjesa dok nas išćekuju,avlije i kuće čiste i mirišu ko' na
bajram, naravno uz roditelje uvijek su tu dedo i nana. Ovakvi stavovi, dočekivanja, riječi
roditelja, nama govore puno, nadamo se uz Allahovu dž.š. pomoć i hajru za sve ovom
misijskom aktivnošću, kao i mogučnosti u skorije vrijeme posjetama svakom novorođenčetu
tokom cijele godine. Sa Akikom i dovom završava se svaka naša posjeta.

Ahmed Kovač