Professional Documents
Culture Documents
Od davnina su životne faze kroz koje čovjek prolazi, a među kojima su najznačajnije: rođenje,
ženidba i smrt obavijene obredima i ritualima koji trebaju da obezbjede i osiguraju Božiju pomoć i
Njegov blagoslov neophodan da sve bude kako treba. Sve religije i kulture svijeta posjeduju, manje ili
više, razvijen sistem običaja, tabua i obreda koji prate dijete od njegovog začeća do inicijacije u svijet
odraslih. Hrišćanstvo i islam nisu iznimka od ovog pravila. I jedna i druga religija imaju kodekse i zakone
vezane za rođenje djeteta iz kojih su se protokom vremena razvili različiti običaji, sa različitom svrhom i
značenjem.
Običaji vezani za rođenje dijeteta u hrišćanstvu
Nakon rođenja djeteta obavljali su se obredi i rituali koj su pratili dijete sve do krštenja i inicijacije
u širu društvenu zajednicu. Majka i njeno tek rođeno dijete smatrali su se nečistima. Zbog toga porodilja
nije smijela da objeduje sa ostalim ukućanima. Odmah poslije porođaja neko od ukućana odlazio je
svešteniku koji u posudi „osveti vodu.“ Dijete se svaki dan kupalo, a u vodu koja se koristila za kupanje
stavljalo se po malo „osveštene vode“. Majka se smatrala nečistom četrdeset dana, a dijete do krštenja.
Ako bi dijete umrlo pre krštenja nije se sahranjivalo u groblju, jer se smatralo da je ono nečisto i u vlasti
zlih sila i demona. Krštenje djeteta zavisilo je od njegovog zdravlja i blizine blagdana. Požurilo bi se sa
krštenjem ako bi dijete bilo slabo i ako se rodilo pred Božić ili Vaskrs. Smatralo se neprikladnim da
nekršteno dijete dočekuje ove praznike. Nakon godinu dana kum je obavljao prvo šišanje djeteta. Svrha
krštenja i šišanja je da se dijete uvede u porodični kult, čime je postajalo punopravan član društevene
zajednice. Dijete se tada normalno razvija, a zle sile su mu mogle nauditi kao i svakom drugom čovjeku.
Vjerovalo se da nije dobro da dijete umre nekršteno jer tada nije bilo primljeno u društvenu
zajednicu, pa će takvo ostati i na drugom svijetu. Smatralo se da će mu duša vječno lutati i da će se
živima svetiti za svoju zlu sudbinu.
Prema narodnom vjerovanju djetetu su tri noći poslije rođenja dolazile suđenice koje su
zamišljane kao tri lijepe djevojke. Svake večeri one su, jedna po jedna, izricale djetetu sudbinu.
Odlučujuću riječ imala je najmlađa koja je sudbinu izricala posljednje noći.