CLANCLERASPRAVE IMPERIJ NA ZALASKU Nestanak bizantske vlasti na isto@noj obali Jadrana u 9, stoljecu Mladen ANCIC UDK 949.75"9-1 1" Zavod za povijesne znanos Izvorni znanstyeni élanak HAZU u Zadru Primljeno: 31, XIL. 1998 Autor polazi od Konstatacije o dva razligita historiografska pristupa problemu bizantske vlasti ma istognom Jadranu od 9. do 11. stoljeéa. Pristajuéi uz pristup R. Cessia. kali je zastupao ideju Kako je Bi- Zant izgubio svoje istoenojadranske posjede u drugoj poloviei 9. st. autor nadale pretresa bizantska vre ta, poglavito radove cara-pisca Konstantina VII, Porfirogeneta, Pri tom posebice naglagava Konstan ‘novo pristajanye uz konzervativnu politicku idealogtiu Carstva, Temeljem takve raselambe autor zaklju- {euje kako se Konstantinova djela moraju t historiograijitretirat s kraynjim oprezom, a podact 17 jth se obvezatno moraju potvrditi realnim éinjenicama koje donose druga vrela. () drugom dijelu rada autor podrobnom rastlambom dostupnih vrela nastoji rekonstruirati stvarni tijek ¢bivanya u svezi s bizantskim gospodsivom nad istognojadranskom obalom u 9. st. lz te rasclambe proizlazi sakljutak kako je bi- zanisko gospodstvo nad ovim prostoram sivarno okoneano 879., hada je s hry jestolja zbagen bizantski sticenik Zdeslav. Nakon ovoga kliuenog dogadaja nazocnost se Carstva na isto- énoj obali Jadrana ograniCavala na simbolicne geste i politicki identitel stanovnika dalmatinskih gradova Problem nazognosti Bizanta na istoénoj obali Jadrana u posljednjim stoljecima rano- ga Srednjeg vijeka (9. do 11. st.) jedan je od onih koji zbunjuju moderne povjesni¢are. Us- lijed veé ogromne literature nastale u posljednjih stotinjak godina danasnji je povjesni¢ar u svome istrazivanju ponajprije usmjeren na jasno razlikovanje povijesnih cinjenica s jedne, i velikog broja pretpostavki i na njima izgradenih povijesnih konstrukcija s druge strane, Sto- ga je nerijetko podrobna ras¢lamba maloga broja saéuvanih vrela, bilo da se radi o pisanim ili materijalnim preostacima, gurnuta u drugi plan. Kako bi se u dobroj mjeri zbunjujuca Situacija razrijesila, valja svakako pristupiti rageiSéavanju osnovnih problema polazeéi po- najprije od politi¢kih zbivanja. Kako je to nedayno formulirao jedan od autora koji se bave ovim razdobljem, problem je vrlo jednostavno postaviti - “je li ili nije bilo izravnoga bi- Zantskog nadzora na istognojadranskoj obali, odnosno jesu li se zbivanja kontrolirala iz Konstantinopola. Ako je takva kontrola postojala, Bizant je bio tu, ako takve (izravne)ashu. HAZU Zadu. 9v M. Angie, Imperit 11/1999, st 1 20 Rad Zavoda pouty 2 a (na istognojadranskoj obali).”' Ma kako se vlasti ili nadzora nije bilo, nije bilo ni Bizanta (na istocno} bats joa M ks jednostavnim cinio, ovaj je problem ipak rjesavan s dvaju razligitih, gotovo bi se moglo ree 4 a polazista, kojeza se moze iti kroz brojne rasprave i Knjige napisane y te nae pay karakterizirano je istrazivanjem poglavto bizantskih nat sea, Ne proviraajus aise nave 7 pois doa bizanskih autora, moder: znanstvene’privaéalizakljuéak kako je Dalmacija sve do 1. st. bila pod manje-vise i- ravnim nadzoron i viaséu Konstantinopola, Sukladno takvu videnju, politcka je vlast Bi- na i funkcionirala je kroz vojno-upravnu jedinicu “temu™ (Sepia), il ala je bila pod ‘carskom vlaséu’, a zalede je bilo zanta bila organi: kako je to formulirao veé citirani autor, * podrueje barbarskih ‘sklavinija’ (xAceBnvtou)". “Bizantska Dalmacija” se, dakle, sastojala od starih urbanih jezgri Dubrovnika (Ragusa), Splita (Spalato), Trogira (Tragurion) i Zadra (Jadera) 5 njihovim nepostednim okruzenjem, kao i od brojnih jadranskih otoka, te je sta- jala pod vlascu vojnoga i civilnog upravitelja “stratega” (otparnyos), koji je “na kraju 9, i potetkom 10. st. ... iz Konstantinopola bio odasiljan u Dalmaciju”’ i prebivao u Zadru, U 10. st., zbog uznapredovaloga procesa slabljena carske viasti, ovaj je vojni i civilni upravi- telj stjecao sve izrazenije prerogative autonomne politi¢ke vlasti, a sam polo?aj prigrabili su pripadnici istanutoga zadarskog roda, zapravo dinastije koja je po svome utemeljitelju, Ma- diju, dobila naziv “Madijeve Cijeli ovaj kompleks shvaéanja doveo je, ne tako davno, u pitanje zacijelo jedan od ponajboljih poznavatelja srednjovjekovne povijesti Venecije ali i cijeloga Jadrana, Ro- berto Cessi, postavljajuci novo polaziste za rjesavanje problema. Njega su, naime, viastite rasclambe dovele do zakljucka kako se u modernoj literaturi © ovim problemima jasno os- "1 GOLDSTEIN, Byzantine Preses XVIV/1996 (Prague), p. 257 Vidi primerice, E. MAYER, La eostitueione municipale dalmato-istriana nel medio evo ¢ le sue basi roma Tren ta, eimorie della societa isirtana di archeologia e storia patria XXIV/19U6 (Trieste ~ tevorn ObjaV. Ueno kao Dic dalmatinisch-istrische Muniipalverfassung im Miltelalter und ihe romischen Grundlagen, Ze- Weel der Savigny Stiftung fir Rechisgeschichne 24/1903). 384 1d.) FERLUGA. 1 mijska uprava w Palmacyt, Beograd. 1958 (preradeni talijanski prijevod, wz nemnatne promiene. ‘anuninistrazione bizantina in Elina. Venice 1978 - ovdje se korstim srpskim izdanjem budutt da je ono najizravnije utjecalo na hr- sash |ypike Povtesnicare koji sue problemom bavili a kaa S0-ih podina ovoga stoljecay. Z, RAPANIC, nc hl ana van Sreditem vieku (prosirena i ponesto izmijenjena hrvatska verzija talijanskoga atstiche. in Olt Sloot seeidGanc, iene dell‘Adriaico nellulto medioevo, Considerazioni storichos rane eat Set cident merinal nell alio medioevo, Settimane di studi del Centro italiano (ivorno The Byzantine Commonreatns 1 SPolt® 1983), 11,21; D. OBOLENSKY, Fsantyali Komonvell radi kuririteta vala spomenutt nae oe gee 1991. 19, 24, 122-5; GOLDSTEIN, 01, 287 1d, Samo ska Dalmacii uspisu De admionen ng rk Veantoloshog instinwa 36/1997. 1 §, RAIKOVIC, Vieanti Sirando imperio - nove diteme, isto), u kojima nema niti jedne nove ideje ili Interpretacije, no ostaje jasno kako je Dalmaci interpreta. He Dalmacia,sukladno starim politickim tlapnjama, i dale “predmel drag GOLDSTEIN, 06. 258, eon the Eastern Ad minoslavica, atic Coast Gth -12th Century, ByM_ Angie, Imperij na valasku, Raxl, Zavoda povij. znan, HAZU Zadeu, sv. 41/1999, str. 1 ~ 20. jeti djelovanje “pobornika rigidnoga bizantinizma romanske Dalmacije”.* Nakon sto je pod- robno pretresao kako bizantska, tako i vrela lokalne provenijencije, Cessi je zakljucio kako vee 80-ih godina 9. stoljeéa “u Dalmaciji nije postojao takav carski duznosnik koji bi bio sposoban skrbiti za lokalne i interese sredi$nje vlasti”. Stovi8e, nastavija i u istom duhu naglagava Cessi, “u odsustvu bizantskih zapreka Hrvati” se upliéu “u gradski Zivot, prvotno kao moralni autoritet”, a potom, krajem istoga 9. st. u doba viadavine hrvatskoga kneza Muneimira, podinju djelovati u gradovima u svojstvu “sudbene vlasti ... koju obnasaju osobno prebivajuéi u samome gradu”. Istra2ujuéi stvarno obnasanje viasti i politi&ko djelo- yanje u realnom prostoru i vremenu onih institucija koje su u gradovima nosile jo$ uvijek bizantska imena, Cessi zakljucuje: “bizantska titula priora bila je potasna titula, a ne titula koja je proizlazila iz obavijanja funkcije, analogno tituli koja je bila podjeljivanja mletac- kim duzdevima".* Po njegovu shvaéanju, bizantska se vlast u dalmatinskim gradovima 10. i 1]. st. “ima smatrati simbolignom, u smislu (historijskoga) prava, a ne pretvarati u stvarnu (politi¢ku) viast”.’ Unatoé ovakvim preciznim i jasnim zakljuécima, proizaslima iz duboko- ga poznavanja prilika ovoga doba ali i poznatih vrela, Cessijevo je mi8ljenje ostalo neza- mijeceno ¢ak i medu specijalistima." Polazeéi, dakle, od ovih vrlo uvjerljivih interpretacija kako ih je uobligio Cessi, za- daga je ove rasprave detaljno rasélaniti povijesne okolnosti i utvrditi razloge koji su doveli do slabljenja carske viasti na isto¢nom Jadranu u 9. stoljecu. Jedini, pak, moguci nacin os- varenja tako postavljene zadaée jest onaj koji pogiva na pozornoj i podrobnoj kritici a po- tom i rasélambi poznatih vrela, pri Semu se nikada ne smije s uma smetnuti znaéenje jasno utvrdenih injenica i njihova vremenskoga slijeda. Prvi korak na ovoj stazi nedvojbeno je onaj koji vodi u kritiku bizantskih narativnih vrela, poglavito tekstova Konstantina VIL Porfirogeneta. Taj je korak osobito vazan buduci da iz veé dosad izretenoga jasno proizla: kako vijesti koje donosi Konstantin VII, nikako ne odgovaraju stvarnim povijesnim Ginjeni- cama kako ih otkrivaju vjerodostojna sacuvana vrela. Stoga se osobito vaznim éini utvrditi do koje je mjere car-pisac bio spreman prilagodavati éinjenice vlastitim zamislima i ideolo- gijskim shemama unutar kojih su te zamisli nastajale. No, prije toga nije na odmet jo8 jed- nom posebice naglasiti kako ne postoji niti jedno vrelo u obliku sluzbenoga dokumenta, isprave, presude i sl. (u smislu stvarnoga nadzora i upravijanja zbivanjima), koje bi jasno zasvjedotilo udinkovitu bizantsku viast u Dalmaciji od 80-ih godina 9. st. do 60-ih godina 12. st. Ono, pak, sto se Gini jo8 znakovitijim jest to da saéuvana vrela jasno potvrduju zak- ljuéke do kojih je do8ao Cessi, ili kako bi se jo8 izravnije moglo re¢i — zakljuéak, slijedom kojega je stvarni nadzor i upravljanje zbivanjima na istognoj obali Jadrana bio negdje drug- dje a ne u Bizantu, Gini se neizbjeznim, Svakako jedan od onih trenutaka u kojima se naj- SI, La Dalmazia e Bisanzio nel sce. XI, tt dell Istituto Veneto di scienze, lettere ed arti (Classe di ‘morali. letere ed arti) CXXV/1967 (Venezia), p. 89. © CESSI. 0... 100-1 ° CESSI oc. 109 7 CESSI oc, 14 Usp. primjerice opsimnu bibliografiju u I. GOLDSTEIN, Bizant na Jadranu, Zagreb, 192, 202, adje su noti= rana éak Cetiri druga Cessijeva naslova, ali ne i ovaj velo vazni.M_Anvig, Impery na zalaskur Rad Zavoda povip. znan, HAZU. Zadra, sv. 41/1999, str 20 iasnije i najogiglednije zrcali takvo stanje jest vrijeme sazivanja i odr7avanja poznatih erk- Venih sinoda u Splitu 925. i 928. Kada, naime, papa Ivan X. saziva sinode i njihovu radu pokusava osigurati punu i évrstu potporu syjetovne vlasti. on se obraéa “dragomu sin. To- mislavu, kralju Hrvata” (dilecto filio Tamisclao regi Croatorum) | *Mihajlu, izvrsnome vojvodi Humljana” (Michaeli excelentissimo duci Chulmorum), vopée ne spominjuéi pri tomu ni bizantskoga cara, niti kakva njegova duznosnika.” Kao ilustraciju posve oprecnoy: stanja kakvo je viadalo u ovim krajevima kada je tu uspostavjena sfvarna i djelatna vlast bizantskoga cara, moze se uzeti razdoblje 60-ih i 70-ih godina 12. st.. zapravo doba kada su dalmatinski gradovi i dobar dio Hrvatskoga kraljevstva dosli pod vlast cara Emanuela Komnena. Valja, za ovu prigodu, samo naznagiti kako se u takvim okolnostima strarna i djelaina vlast Bizanta, odnosno cara, jasno zrcalila veé na razini oblika isprava koje su se u aradskim stedinama u to doba morale sastavijati na latinskom, grékom i hrvatskom jeziku. Ovakva vige no jasna razlika u prilikama kakve su viadale u doba nepostojanja. odnosno postojanja stvame bizantske vlasti, Zini se da dostatno pojasnjava zasto ovdje inzistiram na pripovjednoj naravi bizantskih vrela i iz toga izvedenoj potrebi za podrobnom i pozornom kritikom, kao neophodnom preduyjetu za njihovo koristenje u rekonstrukciji sfvarnagu po- vijesnog gibanja Na podetku kriti¢ke prosudbe bizantskih pripovjednih vrela valja svakako istaknuti kako se djela Konstantina VII. Porfirogeneta danas smatraju mozda i najjasnijom artikula- cijom konzervativne politicke teorije i ideologije uobligenih u viadajuéim carskim krugovi- ma Konstantinopola.' Ovo se svakako poglavito odnosi na njegovo dielo “O ceremonija- ma” (De cerimoniis), djelo posveéeno temi koja je po piScevim vlastitim rijecima bila “dra- 2a njegovu srcu od bilo koje druge”. Ta tema, tako “draga (carevu) srcu”, bila je zapravo carski ceremonijal - skup ritualnih Gina usmjerenih ka samo jednom cilju, “misti¢noj glori= Korespondencija u svezi sa spitskim sinodima 925, 1 928, u: J. STIPISIC-M. SAMSALOVIC. Codex diplo- -maricus regn Croatiae, Dalmatiae et Slavontae |. Zagreb. 1967, 34-5 Trogirskt kupoprodajnt ugovor. registriran bilje2ni¢kom ispravom scripnmy fiierty latunts, grecis ef scluvts spominje se u dakumentu 7 14 st zvanom “Zavod"”, Za detale i datiranje toga usovora usp. MHORVAL Trogirski Zavod iz 1326, godine (izvomo objavljeno kao, Das Trogirer “Zavod”-IBuch vom Jahre 1326, St den cur alteren Geschichte des Slawentums und Osteuropas |. Graz-Kiln 1956). 4. V OMASIC. Tzogitskt ‘emljsnik “Zavod™ iz 1326, godine, Kastelanshs zhormik, 5/1996, 94 4 98 ily 18 dielovanje bizantske administracije uw zapadnim provinetjama earstva tijekom 10. st jasno prikarue R MORRIS, Dispute settlement in the Byzantine provinces in the tenth century. u: Zhe Settlement of Disputes Carly Medieval Europe (ed. W. DAVIS and P. FOURACRE), Cambridge University Press. 1986, 125-147 Za naray bizantskih politickih teorija i ideologije usp. , BARKER, Social and Polincal Thought it antiun, Clarendon Press, Oxford 1957, 2 i d. Djela Konstantina VIL. kljuenima 7a razumijevanye bi- vaniske polticke ideologiie smatra H, AHRWEILER, Politicha ideologyie vicumshow carta W200 Lideoloste polingue de I empire Byzanin. Beograd. 1988. 63 td Kako je doista izeledaloAE Ante. hmperiy na zaksker Rank Zavexa poviy znan HAZ Zadiu, sv 41/1999, stb 20) fikaciji Cara” i njegove viasti.!’ Sam je. pak, Konstantin VIL bio tako opéinjen i uvjeren u 1 ovih ritualnih i ceremonijalnih Gina da je njihovim prikazivanjem nastojao impresio- nirati svoje goste i diplomatske postanike koji su dolazili na carski dvor. Takvo jedno is- kustvo dozivio je i @ njemu zapis ostavio Liutprand iz Kremone, koji je kao diplomatski predstavnik zapadnoga cara posjetio Konstantinopol 949. Za boravka na earskome dvoru Liutprand je bio pozvan pred cara upravo u vrijeme odvijanja jednoga od spektakularnijih ceremonijala, a kada je “predstava okonéana, Konstantin VIL. se nije mogao suzdrzati od toga da nestrpliivo zatrazi komentar videnoga."* Do koje je miere car-pisac bio uvjereni zastupnik postavki karakteristi¢nih za carsku ideologiju moZda se najjasnije vidi iz njegove tvrdnje kako carska kruna i odora nisu bile izradene Ijudskom rukom, veé ih je na zemlju. caru Konstantinu Velikom, donio jedan od nebeskih andela."' Konaéno, koliko je visoko ciienio poziciju “rimskoga Cara” u odnosu na druge suvremene politicke cimbenike, posve je raz idno iz njegove osude braka izmedu carske rodake, Marije Lakapine, i prv skog cara, Simeona, Konstantin je VIL. naime. smatrao kako je ovaj brak znatio bitno umanjivanje carskoga ugleda i samim time naru8avao cijeli onodobni poredak”."" Ovaj neobieno vazni dio Konstantinova intelektualnoga profila, preciznije njegovo ustrajno pristajanje uz konzervativnu politi¢ku ideologiju, jasno se dade razabrati u svim djelima koja mu se pripisuju. To jasno dolazi do izrazaja prije svega u njegovu nastojanju na oguvanju visokoga ugleda carske titule i tradicija vlasti staroga Imperija. U tu svrhu on i njegovi suradnici, koji su priredivali i redigirali tekstove koji mu se danas pripisuju. bili su spremni. vjerojatno éak i nesvjesno. dobrano “prilagoditi” dostupne Cinjenice, kako bi ko- naéna slika Sto su je svojim tekstovima stvarali posve odgovarala unaprijed postavljenom okviru ~slavne povijesti Imperti Romanorum™. U_prakti¢noj izvedbi tekstova to je, pak. znagilo da se svaki gubitak nekadasnjih carskih podrudja i teritorija, starih “provineija”, tretirao kao nesto ~privremeno”. dok su nove politi¢ke tvorbe Sto su se u to doba izdizale iz, nekad barbarskih drustava tretirane kao svojevrsni “uzurpatori”."" Sve naprijed receno jasno svjetski politicki G OSTROGORSKL, Vizantijski cari svetski hierarhiyski poredak. wr O verovunyima 1 shvacanyima acts. Subrana dela Georgia Ostragorshog vol. 2 (izvorno. The Byzantine Himperor and Hlirarchical World Onder. dite Slovo and hast Eurapean Review NNXW/84/1936). Beograd. 1970, 268 iprandon tekst hoje se oxinost na boravak u Konstantinopolu 949. podrobno pretresa K LEYSER, Ends and meany in Liudprand of Cremona, u IST Communtcarions and Power in Medieval Europe. The Caron Jungian and Ontonian Centuries. Ue Hambledon Press. London and Rio Grande 1994. 128, Povezanostritu- flne Komumikaeije 1 deologiyskih shema. s antropoloskoga stan iSta podrobno razmatra, wz velo vrjedne 24- Aijucke. M- BLOCH, From cognttion 4 ideolugy. IST, Ritual, History and Power. Selected Papers tn Inthrapotgy. The Athlone Press. London and Atlantic Heights, 1997, 122-3 OSTROGORSKI. 0... 266 G_OSTROGORSKI Vizantisht sistem hijerarhije dr7ava uO verovanjama Gevorno: Die byzantinische Statenhierarchte, Sennnartom Komdakovtanun 8/1936), 253. Za Sumgonove earske pretenzipe. oj je Brak 5 eatskom rodicom Marion bio (ek ono sto se stvrementeima into najoditiim. usp. OBOLENSRY, 0-¢ an) U sveris ednosom izmedu sposnaje 1 adeologije. osobito u hontekstu @ hujemu je ovdie rie, vrijedi ponovno etirat antropolosko slediste, Tako BLOCH. 0. 129, gtsno istide: “ideolosko se shyaganje u Konagnict gralM. Anvie, Imperty nt zatashu Rah Zavoda povay aan HAZU Zac. sv 11/1999, siz 120 djela De adminisirando imperio, pripisanoga caru-piscu, a ci wslavijima 29. i 31 se zrcali u poglavi nairanija povijest Hrvata, odnosno povijest stare u kojima je predmet razmatranja doseoba i rs e su se Hrvati naselili rovincije Carstva Dalmacije u kojoj 1 i 2 ravine ako bi se upravo iznesene tvrdnje jasno potvrdile. valja u dalju rasclambu krenuti od rezultata do kojih je dubokim i znanstveno preciznim razlaganjem poglavlja 29.-31 djela De adminisirando imperio svojedobno dosao akademik L, Margetié. U raspravi o- bjavljeno) 1977. Margetié je vrlo uvjerljivo zakljuio kako su razlike izmedu dviju verzija istih zbivanja, izlozenih zasebno u poglavijima 29. i 31. a potom i u poglavlju 30.. rezultat dinjenice da je poglavlie 30. djelo anonimnoga autora Koji je naknadno preradio sadréaj danagnjih poglavija 29. i 31.. ali s druk@ijega motrista is drukéijim nakanama."” Sto se raz- lika glede motrigne to¢ke i nakana tite, Margeti¢ je posve ispravno ukazao na to da izvorni tekst koji se pripisuje Konstantinu VII. (poglavije 31.) pruza “upotrebljive podatke u dip- lomatskoj borbi oko balkanskih zemalja, bez obzira na to da li su ti podaci istiniti ili nisu”, dok tekst 30. poglavlja donosi “antikvarnu informaciju”."* Cini se, medutim, kako je istu misao moguée izreéi nesto druk¢ijim rijecima, sa smislom koji bi bio blizi uogenome odno- su izmedu spoznaje i ideologije. U takvoj artikulaciji moglo bi se re¢i kako poglavlja 29. i 31. koja je ili sam napisao ili bar njihovo pisanje nadzirao car-pisac. donose sliku zbivanja onako kako je “trebalo biti” sukladno imperijalnoj ideologiji i njezinu pogledu na povijest, dok 30. poglavije donosi dostupne podatke iz realnoga prostora i vremena, onako kako su oni bili doista poznati u Konstantinopolu. Uza sve ovo moze se s dosta vjerojatnoée pret- postaviti jo8 nesto: naime. ¢ini se posve sukladno obitajima vremena o kojemu je rijeé pret- postaviti kako je anonimni pisac 30. poglavlja zapravo imao namjeru preraditi upravo ona poglavija o Hrvatima i Dalmaciji. io poradi toga sto je smatrao kako su u “prilagodavanju” stvarnih Cinjenica car-pisac i njegovi pomagati na ovom mjestu otisli predaleko. ak i po standardima koji su vrijedili na carskome dvoru. Ono Sto jasno potkrepliuje ovakvu pretpo- stavku. ujedno je i mozda najotiglednija razlika izmedju teksta 29. i 31. poglavlja na jed- ngj, i onoga sto donosi 30. pogtavije na drugoj strani, Rijeé je 0 tomu da 30. poglavije uop- ée vige ne uvodi Bizant kao politicki cimbenik zbivanja u Dalmaciji u 9, st.. odnosno nakon doseljenja Hrvata.” : No, bitne razlike izmedu ideologiziranoga pogleda cara-pisca kakav artikuliraju 29. i 31. poglavlje i stvarnih informacija ne prestaju u ovoj tocki, Te se bitne razlike mogu jasno uotiti Kada Konstantin, u veé spominjanome djelu “O ceremonijama”, stavi tada&nju Hrvat- sku u isti red sa “sklavinijama” nastalim u zaledu jadranske obale.*” Ovdje problem, naime, 7 ne-idevloskoga sposnajnos temelfa. alt je ono izgradeno kroz proces koji snazno preobrazuje uprave taj (emelj kako bi se stvorila slika sv ijeta Koja isti svi . a sti svijet Kojega je nastala umn 1. MARGE TIC, Konstantin Portirogenet i vrijeme if eines rie antin Portirogenet i vrijeme dolaska rvata, Zhornid Uistoryskog zavoda JA 811977. MARGETIC. 0.6..20 bili. 22 Usp. MARGETIC. 0.¢. 17-18, gdje su ravlik i adie su ravlike predstavljene i gratighi. Sva nuti i to kako tvodn tekst 30 poglst, inate lira ope esto” Wan laeree op il menue i to al U dielu De Cermoniis Konstantin nave ka bite Travan, Renew vance "av Kako vladar vata ima is stats kao viadar “slaving kak¥e SU rial orn “zaponipe are, Nisley toga vtadara u korespondenciji treba biti uyygoy a pismo treba eves) Za tekst usp. HICH REISKE, Constamun Porphyrogemt De ce= {s\jetlu retenoga dobija posve novo znadenie 6Mf Angie, Impertp na zatasku, Rad Zavoda povy. evan HAZU Zadru, sv 41/1999, ste 1 ~ 20. proizlazi iz éinjenice da je isti autor na drugom mjestu Hrvatsku opisao kao “srednju silu” svoga doba, dr2avu koja je bila u stanju podiéi vojsku od 160000 judi i koja je raspolagala 5 mornaricom sastavljenom od 180 sto manjih, Sto veéih brodova. Nasuprot tomu. “sklavi- nija” u rjecniku bizantskih pisaca onoga doba oznatava tip jos uvijek amorfne drustvene organizacije. zapravo tek “buducu drzavu”. ili jo8 preciznije tip organizacije drustva u ko- jemu je tek postojao potencijal za izgradnju drZavne strukture.”' Posve sukladno kategoriza- ciji predogenoj u djelu “O ceremonijama”, ali i u punoj suprotnosti sa svim poznatim einje- nicama koje donose druga suvremena vrela, tekst 31. poglavlja De administrando ... donosi ', odnosno od trenutka navodne doseobe informaciju po kojoj je vladar Hrvata “od poéetké za vladavine cara Heraklija, bio podlozen carskoj vlasti.? Navod, pak, Konstantinova teksta 0 vremenu (prva polovica 7. st.) i ulozi cara Heraklija u hrvatskoj doseobi u Dalmaciju valja sada usporediti s onim sto je Margeti¢eva uzorna ra8élamba 30. poglavlja pokazala kao re- aultat koji se tesko moze dovesti u pitanje. Rijet je, naime, o tomu da je danas gotovo ne- moguée osporiti zakljuéak kako su Hrvati u Dalmaciju do8li tek krajem 8. st. Takav Marge- tigev zakljucak snazno potvrdjuju brojni arheoloski nalazi koji jasno ukazuju na jedan pos- ve novi kulturni sloj, koji se jasno datira prije svega brojnim franackim proizvodima, pog- lavito magevima i ostrugama, i bez ikakve dvojbe moze staviti upravo u razdoblje kraja 8. i podetka 9. st? Konaéno, ovoj usporedbi stvarnih ¢injenica i ideologiziranih pogleda na povijest cara-pisca 10. st. valja svakako pridodati jo8 nesto, kako bi se tekst 29. i 31. pogla- vija De administrando imperio mogao do kraja razumjeti. Rijet je 0 tomu da sva poznata i relevantna vrela nedvojbeno ukazuju na to kako su tijekom 9. st., kroz dugotrajni proces, hrvatski viadari, sa startne pozicije karolinskih vasusa i gentilnih voda (jasnije - vojnih za- povjednika na karolinskome limesw koji su se legitimirali i poloZajem nasljednih vladara jednoga einosa), uspjeli izgraditi doista autonomnu dr2avnu organizaciju, a da pri tomu, uz izuzetak kratke epizode s kraja 70-ih godina istoga stoljeéa, nikada nisu stupili u bizantsku politi¢ku orbitu.* rimonits aulae byzantine |, Lipsiae 1751. p. 691, Sepski prijevod i komentar B. FERJANCICA dostupni su u Vicanniski izvori za istoriu narada Jugostavye ll, Beograd. 1939. 78 Tekst 31. poglavija De adminisirando mperto w kojem se mogu naéi spomenute brojke. a prema bonskome izdanju u: F. RACKL. Documenta historiae Chroatice periodwum antigua iltusirantia (Monumenta spectan- tna historiam Slavorum medionatium Vil), Zagrabiae 1877. 398. Komentar ovako izrazito visokih brojeva i njihova znagenja u; RH, JENKINS. Constantine Porphyrogenitus. De ldminstrando Imperio vol. I~ Commentary. London 1962, 129-130. Znagenje pojma i narav organizacije “sklavinija” jasno odredyju G. O STROGORSKI, Vizantija iJu2ni Sloveni, w: Meantya 1 Slovent, Sabrana dela Gerogya Ostrogorshog vol. + Beograd 1970, 10: te OBOLENSKY. o.¢.. 72 Konstantinov tekst 31. poglavlja u RACK. 0.c.. 360, JENKINS, 0, ¢. 128 ostavlja ove tvrdnje bez Komenta- MARGETIC, o.¢,, 60 i ds usp. takoder RAPANIC, 0, ¢., 12-4. Za arheoloske potvrde usp. J. BELOSEVIC, Materyaina kultura Hrvata od 7-9. stoljeéa, Zagreb 1980; Z. VINSKI, O nalazimna karolinskih: mageva w Ju- goslavij, Starohrvatska prosvieta XW/1981: sada s potrebitim emendacijama i ispravkama ranijih pogleda ta- Koder V. SOKOL, Arheoloska bastina i zlatarstvo, Hrvatska | Europa. Kultura. cnanost ¢ umjemost. Zagreb. 1997, 117-145 Za karolinsko vrhovnistvo i uopée poloza) irvatskih vladara. ukljueujuet i njihovw ulogu gentilnih voda, usp M. ANCIC. From Carolingian Official to Croatian Ruler - The Croats and the Carolingian Empire in the FirstM_Aneig, Impery nat zalashe. ad Zavoda povi) znan HAZU Zad, sv 11/1999. str = 20. Ovakvo odbijanje svjesne spoznaje i prosudbe Einjenica koje su govorile o eubitky Dalmacije za Bizant kakvo predogava gornje razlaganje - ili drugim rijecima receno, odbj.. = dase shvati kako je izravna carska vlast u Dalmaciji nepovratno propala usljed uzai- den csove polititke siie, Irvatske, éiji je vladar preuzeo upravljanje nad vecim dijelom ‘arn dmg - posta jo8 jasnije uzmu lise u obzir dijelovi teksta u Kojima car-pisae rab; dinjenice iz realnoga prostora i vremena, posve nesyjestan kako one obaraju sve njegove ideologizirane povijesne spoznaje. Kada, primjerice, Konstantin VII. u tekstu 31. poglavija bez opteregenja rasprave o politi¢kim zbivanjima, govori 0 prostornom smjestaju “zemlje Hrvata” sredinom 10. st.. dakle u vrijeme kada on pie, a u okviru toga spominje i stare Di- oklecijanove carske palate. hipodrom, Salonu i srednjoyjekovni Split, onda njegova misao posve prirodno teée. Doduse, piscu stvarni prostorni odnosi ofigledno nisu jasni te tako ne zna kako je stara carska palata zapravo jezara srednjovjekovnoga Splita, pa stoga iz njego- va razlaganja proiziazi kako su carske palace i hipodrom “u gradu Saloni, koji je u blizini Splita”. Ali istodobno on posve prirodno uobliéava svoju misao tvrdnjom kako je cijeli ovaj prostorni kompleks “i danas u zemlji Hrvata” (kot moAatia Kai immoSpouia too Basveos AtoKAntiavod év tH TOV avtdv XpePdtov yopa expr tHe vv TEPIGUCOVTAL ELS TO KATTpOV Lahovas, TANGIOV TOD KAoTPOU 'AgmaAGIOU), savrie- no jasno naznatujuéi kako ni stari glavni grad rimske provincije niti novi srednjovjekovni grad nisu viSe na teritoriju ni pod vlaséu Carstva.“* Uz ovakvu rastlambu tekst dvaju poglavlja (29. i 31.) djela De administrando impe- ‘rio prestaje biti pouzdano vrelo za historiografsku rekonstrukeiju stvarnih povijesnih zbi- vanja. Dakako, time ne Zelim reéi kako su ta poglavlja posve bez vrijednosti za povjesnita- ra, vee samo to da se podaci iz njih moraju rabiti uz najveéi moguéi oprez i uz viSestruko provjeravanje. Zapravo, samo oni dijelovi tih poglavija koje je moguée potvrditi drugim neovisnin i nedvojbenim vrelima mogu se rabiti kao pouzdane historijske cinjenice. Vrlo sligan pristup preporueljiv je i kod Koristenja jo8 jedne vrste bizantskih vrela - lista drzavnih duznosnika koje se uobigajeno nazivaju “taktikonima” - inage vrlo omiljenih medu povjes- nicarima koji rade s bizantskim vrelima.” O tomu je u jednoj veé dosta staroj raspravi op- Simo i vrlo autoritativno govorio, iznoseéi upravo upozorenje kako liste nisu posve togne i Ua fhe Ninh ¢ nt: Hots alan medievalun 311997 (Zagreb-Motaviun) = Od Karolinska des cre inkig Madara. Urvati i Karolinsko carstve u prvoj poloviei IX. stoljeéa, Radow Zavada =¢ pov rank Cea eAZt t Zadru $0998, Poloraj karolinskih vasusa opsimmo rarlade R. MCKITTERICK, The fom ravcoj Reva ah te Carolingians 751-987, Longman 1993, 66 4d. Za pregled raniih teri 0 Nollvione ctatale deh a hte £28 autorove stavave koji nisu bez intresa, usp. takoder §, VILFAN. E> Wl nell alt Nene Col. Kao i: Discussione sulla lezione Vilfan, oboje w: Gli Slavi occidental! € meridional nell‘atto medioevo. Setimane di siulio gel ex edioevo 30/1982. tome Spoleto Ive studio del Centro Naliano di studi sulla. med Fekst reproduciran prema RACK. 0.¢..272 U kor ‘nnn Porfirogenet O upravijanyju carstvom, 2 Vid". dok JENKINS. o.c., 126 0 ovim listama 1 nythova) ve skog 1 Taktikon Henesev ie: vol 3. Beograd, 1970, 157-179 ‘te mentaru koji daje wz svoj prijevod, N. TOMASIC. Konstt wopee ne b, 1994", 85 n. 341. ispravno upozorava na ova) Eater “PP uae ne ws} pvtebu 2a komentarom navel jh ean Att Dewesnih vrela usp. G. OSTROGORSKI, Taktikon USpet= cnlushe ‘sore 1 prosopografye, Sabrana dela Georgia Ostrogarshok Fe lste image. obilato i nekrtigki Koistio FERLUIGA. op. ct 50 1dME Ancic. Imperiy na zalash ad Zavoda ors). znan, HAZU. Zadru, sv. 41/1999, ste 1 20 osobito pouzdane, svakako jedan od vodeéih autoriteta i ponajboljih poznavatelja bi- zantskih vrela, G. Ostrogorski, Po njegovim rijecima “Vizantinci nisu Zurili 5 brisanjem izgubljenih posjeda” s takvih lista te se nerijetko dogadalo da duznosnici vlasti s izgubljenih podrudja desetljecima figuriraju na listama unatoé tomu sto njihova provineija odavna nije pod carskom vlaséu.”” Konkretno znagenje, pak, ovoga upozorenja usmjereno je na meto- doloski problem s kojim se susreée povjesnigar kada, osim podatka koji daju takve liste nema niti jednog drugog pokazatelja koji bi za togno odredeno vrijeme potvrdio postojanie i funkcioniranje administrativno-upravne jedinice Carstva. Drugim rijeéima, sama éinjenica da, primjerice, na takvoj listi datiranoj w 10. st. figurira “strateg” dalmatinske “teme” jos uvijek nije dostatan dokaz kako u to doba doista sivarno funkcionira takva administrativno- upravna jedinica 1 okvirw Carstva, Za takav zakljueak uw svakoj ozbiljnijoj rasélambi morali bi postojati évrsti i jasni dokazi o tomu da je “strateg” poslan ili postavljen od strane Kon- stantinopola, odnosno da je vezan uz sredisnju vlast od koje prima naloge i postupa suklad- no njima, ili da je u sluéaju odbijanja poslusnosti sredisnjoj vlasti protiv njega proveden bilo Kakav postupak Vraéajuéi se nakon ovakvih razglabanja naznacenoj temi, ulozi Bizanta u povijesnim gibanjima na istognom Jadranu tijekom 9. st., Gini se najuputnijim krenuti od onoga sto su nedvojbene éinjenice. Rijet je o tomu da je Bizant tijekom 9. st. na ovome podrugju organi- zirao i pokrenuo najmanje dvije velike vojne. Prva od njih pada negdje na sami poéetak stoljeéa, u vrijeme vladavine cara Nikifora I., dok je druga organizirana i vodena tijekom 70-ih godina, u vrijeme viadavine cara Bazilija 1" Nova i produbljena ras¢lamba postavlje- nih ciljeva i ostvarenih rezultata ovih vojni sama ée po sebi pruziti odgovore na mnoga pi- tanja koja se postavljaju u svezi s ulogom sto ju je Bizant igrao na istognom Jadranu tije- kom dva stoljeéa koja su ovdje predmet razmatranja Prva od ovih vojni, ona organizirana i provedena podetkom 9, st., bila je u stvarnosti konadni rezultat nemira i sukoba koji su trajali preko dva desetljeca. Sve je zapravo pocelo franaékim prodorom i konaénim osvajanjem Istre, krajem 80-ih godina VIIL. st., a nastavilo se U punoj mjeri teskim i iscrpljujucim avarskim ratovima u sljedecem desetljecu. Avarski su ratovi za Karlovo carstvo, prema tvrdnjama njegova biografa Einharda, bili, uz ratove protiv Saksonaca, najtezi i najveci vojni pothvat i trajali su osam godina.* Ovaj tako dugi i iserpljujuéi rat doveo je Karla i njegovo Carstvo u najizravniji dodir s bizantskim podrué- jem na jugoistoku Europe te, uz to, prouzrocio i seobu njegovih novih saveznika, Hrvata. Ovi su, naime, praktigno dovedeni u istotnojadransko zalede kako bi se i tu konaéno unistili posljednji ostaci avarske organizacije, ustrojene uz stare rimske komunikacije i rijetne doli- OSTROGORSKI, 0.¢. L642 usp. jo8 4 171 te 175 GOLDSTEIN, Byeantine Presence... 257. Za osvajane iste asp. | GOLDSTEIN. Pevatsh rani srednytvijek, Zagreb, 1998, 142, Einhardoy tekst (pre- tna izdanu GH. PERTZ-G, WAITZ iz 1905.) EINHARD 2ivot Karla Velikog, Zagreb, 1992, €.13 (70-2)M_ Andie, Imperiy na zalaskun Zavexta post znan, HAZ! UU Zadru, sv. 41/1999. str. P= 20. aleda." ohodi i osvajanja, kao i naseljavanje novoga py. Cee a Fee ean odnose i njihovo uredenje na ovim pod, Pane ecb aal 11 trenutagno reagirati te je politi¢ki “2rakoprazni prostor” big ee icar ucommim djelovanjem lokalnih snaga, Rezultat je toga bilo pojavijivanje dyo. fice autonomnih Tokalih poiichin voda, duces. koji stt 805. izasli pred Karla, kako bi priz. ali njezovo polti¢ko vrhovnistvo i uredili odnose unutar novouspostavljenih pravila,Jedan ‘od tih lokalnih voda rezidirao je u Veneciji, a drugi u Zadru i taj je pred carem Predstavljao zajednicu Dalmatarum (4j. puéanstvo Dalmacije, ma sto se pod tim zemljopisnim nazivom podrazumijevalo u tom trenutku).”! No, na kraju je carska vlast iz Konstantinopola ipak reagirala, nakon sto je nutarnje prilike carstva koliko toliko u red doveo car Nikifor I. Tako su bizantske pomorske snage silovitim naletom uSle u Jadran, pod zapovjednistvom “patr. ja” Nikete, s ciljem vracanja primorskih gradova na istognojadranskoj obali, ali i cijele miletatke lagune. No pohod nije bio tako uspjegan i uéinkovit te su se operacije nenadano oduljile, ali je konatno, zahvaljujuci pomorskoj premogi Sto ju je staro carstvo jo8 uvijek odr2avalo, do 810. ipak uspostavljen vojni nadzor nad priobalnim pojasom.”” Izravni je rezultat ovoga vojnog uspjeha, potvrdenoga Aachenskim mirom 812., bio uspostava, ili jo8 preciznije obnova izravne bizantske viasti i administracije. Stedisnja je Vlast iz Konstantinopola doista uéinkovito djelovala u preuzimanju punoga nadzora nad zbivanjima na istonoj obali Jadrana, odnosno u tamo8njim gradovima, Sto je jasno vidljivo iz nagina na koji su vodeni pregovori oko sredivanja pitanja granice izmedju Hrvata, odnos- no hrvatske knezevine, i susjednih gradova. Cijela je ova epizoda doista detaljno opisana u franaékim dr2avnim Analima (Annales regni Francorum), no za ovu ée prigodu biti dostat- no naznatiti kako je bizantski poklisar Niketa (moguée isti ona “patricij” Niketa, koji je 806. zapovijedao flotom Sto je operirala u Jadranu) u Aachen dosao iz Konstantinopola i lzravno zastupao interese cara. Njegov je zadatak, doduse, bio razmotriti “sluéaj Dalmati- Oblike avarske org a auzacile | nacina nadzora teritoria tijekom 7. i 8. st. podrobno ragtlanjuje MARGETIC prima Panonye navel eeraelsvani8novozapucasiva vKajeve koje je Kalo oxy pwede. oje sn istjeran hae et Comersio Bagoariorum et Carantanorum., u kojernu se veli kako su Zemly i epltcopuris digi eae ree taseliavati Slaveni i Bavarci Posiquam ergo Karolus imperator Hanis reictis edie i wana ecclesie rectori commendavit, Arnoni videlicet archiepiscopo et sus Su butane terram unde le expats oun dn er pendent. coeperant popu sive Sela? vel Bagot ‘rum. Ljubljana, 1936, 134-5), ermuluplicart. - M. KOS, CESSi. 06.93, ANEIC. wap aide tM ANCIC Tes at} autonorinojpoitko|zaedhctprovncii ladetina) 9.8 28/1998, 132i 0 beatt Grisogoni martyris kao povijesno vrelo, Starohrvatska prosyjet *G. OSTROGORSKI. Istoriia Hig ten eorgunzcie ii amie, Beograd 196,192, uponorvn an upjehe Nikeorove wns mack Viel, kako je Niketa vee Bg nat Vinh Uspicha, FERLUGA, o,¢., 49, smatra, pozivajuei € 8 Imnogo bia itis wrdgom dy Soa S® OkONEDOvojns pohod. mo int se Kako fe CESS © 8929 mi Mme dowsen se de ee "sah wa hoses pikupo petishao RACKI. oe yheey Peed sva suedocansta a “onversio Bagoariorum et Carantano~ loME Angie: Import na salaskur Ral Zavonkt posts znan TZU Zadeu. 99 41/1909. str 120 aca”. ali. ito valia posebice istaknuti, u ime samoza cara.” U ovo). dakle. novoj situaciji kada je jedna od provincija Carstva. bez kopnene veze s metropolom. graniéila s teritorijem zapadnoga Cara, od vitainoga je interesa bilo osigurati barem pomorsku komunikaciju do udaljenoga i na ovaj nadin istaknutoga podrugja. To zacijelo nije bila ni posve nova ni neu- obigajena situacija za Carstvo, koje je joS uvijek uspijevalo odrzati svoju pomorsku silu. ali Ge se u ovom specifignom slueaju to ipak pokazati nemoguéim. Problem je za Bizantince odnosno za zadatak koji se ovdje postavljao pred njih. izvirao iz same naravi pomorske komunikacije Koju su trebali osigurati. Naime. istogna je obala Jadrana. ili bar njezin dobar dio, zahvaljujuci cijelom vijencu otoka od Dubrovnika do Zadra zapravo stvarno kanal, odnosno “zatvoreno more”. Od juznoga yrha Koréule pa do sjevernoga vrha Uzljana i Du- otoka prostire se prava barijera prema otvorenom moru, koja omo Cuje relativno si- uumo plovidbu tijekom cijele godine i bez obzira na vremenske uvjete. Kroz stoljeéa rano- ga Srednjeg vijeka Bizant je na ovome plovnom putu uspijevao, kroz cijeli sustav utvrda i strazarnica na strategijskim tockama, osigurati puni nadzor." ali pogetkom 9. st. ovdje se iznenada pojavila nova sila koja ¢e. Kontrolirajuci ju2ni ulaz u ovo “zatvoreno more”. bitno promijeniti odnos snaga i uspostaviti posve novu situaciju. Ova je nova sila izrasla iz amorfne “sklavinije”. prvotno formirane u podrugju oko utoka rijeke Neretve u Jadransko more. upravo u ono vrijeme kada su se u neposrednom susjedstvu naselili Hrvati. Ta prvotna “sklavinija” Neretljana (Naraniani sclavi, Arantani - nazivi izvedeni iz zemljopisnoga imena upucuje na amorfnu slavensku masu kao etnicki supstrat) izgleda da je dobila novo vodstvo na samom kraju 8. st., pri €emu je to vodstvo u kulturnom smislu nosilo iste one zna¢ajke. s tipi¢nim franaékim elementima, koje karakteri- ziraju hrvatske arheoloske nalaze.** Ovaj franagki utjecaj potvrduje i na stanoviti nagin ob- jasnjava to Sto je pogetkom 70-ih godina 9. st. car Ludovik II. u jednome pismu dosta ostro upozorio isto¢noga cara Bazilija I. da ne uznemiruje njegove podanike - Slavene.”* Kao relevantna pomorska sila Neretljani se pojavijuju u vrelima s podetka 30-ih godina 9. st.. kada su prvi put ugovarali mir s mletackim duzdom upravo i samo za svoj raéun.” Uporista laritaj iz franackih Anala koji se odnosi na pocicijy i ulogu bizantskoga poklisara(u:tnnales regni Franco- rum, MGH SS 1, ed. G.H. PERTZ, 203. itrano prema RACKI, 0 ¢. 317-8) slasi:legatum Leonis imperato- ‘is de Constantinopoli pro Dalmatinorum causa missum. Nicforum nomine. suscep GOLDSTEIN. Bizant na... 321d. rasClanjuje zmatajke. varmost i donckle nadzor nad ovim plovidbenim pulcm 7-18 st Usp. takoder RAPANIC. « ¢. 11. koji upozorava kako je ¢sam Konstantin VIL. Porfiroge- net bio svjestan vaanosti ove svojevesne “pomorske magistal Atheoloske malaze s ovoga podrucja opsimo pretesa M.ZEKAN. Karolinki + posljekaroinski nalavi iz Bosne 1 Hercegovine. uw Livunyskr hray w povijest. Sphi-ivno 1994. 0 Neretljanima + vrelima w kojima se foi spominy takoder raspravjayu 1. SISIC. Posyest Hrvata w vryeme narodmh vladara, Zagreb, 1925. 413. VFERLUGA. 9.6. 77-8 Cijela epizoda wu hosu valja smjestit: pismo cara Ludovika Il bit &e pretresena tiekom daljcea razlaganja Carsko, pak. pismo izravno spominje casira nostra dirupta et tot populis Sclaviniae nosire in captivitate subtracts. a sve kao posljedicu vojnoea pohoda jo8 jednoga patricia Nikete" (ekst pisma donosi RACK. o ©. 361-2) Johannis diaconi Chronicon Venetun, w: MGH SS Vl. ed. GH. PERTZ, Hannoverae 1846, 16, izvjeSéuje kako missus Sclavorum de msula Narremanis ad domnum Johannem ducem veniens... picem cum eo inst- ‘ens (itrano prema RACKI. 0.¢. 334), M1M_Anvie, Import na zalasku. S . Rach Zaveda pov) znan HAZU Zadra, sv 41/1999 str T= 20 Neretljana nalazila su se kako na kopnul, tako i na tri velika stednjodalmatinska oroka, ky uli, Hvaru i Brau, Nasuprot situaciji karakteristi¢noj za velike sjevernojadranske ac edie su stolieca rantoga Srednjeg vijeha previvieli sradovi (ciitutes) kao siedista baking, Vlasti i srediSta neprekinutoga drustvenog Zivota. na ovim juznim otocima tragovi hepreki nutoga drustvenog Zivota doista su rijetki, Taj prekid Kontinuiteta mozda ponajbolje ilusir. ra toponomasti¢ko stanje te stoga nije nikakvo Iznenadenje ada se utvrdi kako w najstaryn Kordulanskim vrelima, bilje2nickin spisima iz 14. st. nema niti traga romanskoj toponinyy Stovise. podrobna rasclamba ovih najstarijih vrela jasno pokazuje kako je cijeli toponome, ticki sustav na otokti nastao tijekom procesa u kojemu je slavensko hrvatsko putanstve a, Vajalo zemlju kroz poljodjelstvo.” Upravo ove injenice objasnjavaju kako je dosto do s use Neretljani “iznenada” uzdigli kao pomorska sila u prvim desetljecima 9. st Bez snaznoga sredista, biskupskoga sjedista ili vecega grada bilo na kopnu bilo na otocima, sa slabom naseljeno8éu, cijelo ovo ne tako malo podrudje nije bilo tesko odaret bizantskome nadzoru, Kada je novi vladajuéi sloj jednom uevrstio svoju vladajueu pozieiiy nad slavenskom masom Neretljana na kopnu i otocima, a potom organizirao i nadzor nad zatvorenim akvatorijem., odr2avanje tako uspostavijenoga stanja vise nije predstav alo pre- veliki problem. Stoga nikako nije slucaj to Sto je poklisar Neretljana 30-ih godina 9. st. p= govarao o miru s mletatkim du2dem, Pozadinu ove vijesti na svoj nagin ocrtava Konstantin VIL Porfirogenet, koji tyrdi kako je Bizant za vladavine cara Mihajla II. (820.-829.) izgubio ‘zravnu vlast nad dalmatinskim gradovima te su tako njihovi stanovnici bili naprosto prise Jeni izgraditi viastite i autonomne politicke strukture.”’ Ovo se na odredeni nadin potvrduie onim Sto se zna 0 boravku i poslovima koje su 824. obavili poklisari cara Mihajla ll, ne dvoru zapadnoga cara, Ludovika Poboznog. Poklisari su, naime, prigodom svoga boravka tek svetano urucili Mihajlovo pismo naslovljeno na franatkoga cara | zatrazili jedino for- malnu potvrdu Aachenskoga mirovnoga ugovora iz 812,. zapravo na taj natin zaobilazno tra?eci tek potvrdu Mihajlova uspona na carsko prijestolje. Nakon svega. Dalmacija je nadalje ostala posve odsjecena od sredisnje vlasti v Kon- Stantinopolu. Svojevrsno bezvlasée koje je nastalo kao rezultat ovakvoga razvoja priika Predstavijalo je plodno tle za rast i jatanje lokalnih politidkih: nomenklatura, o emu je vee bilo rij, no bez obzira na to stanovnike gradova susjedni su tlrvati i nadatie smattll Gr ima. Jasno svjedotanstvo takvih shvaganja moze se naéi kod euvenoga teologa Gotschala, Kaji je tijekom 40-ih godina 9. st. boravio na dvora hrvatskoga kneza Trpimira, Kada Je da 1es DOROLA, Prilog proutavanju unutrsnjih piika na oioku Koreuliw srednjem vijeku, Radovan dla 2a posijesne znanost HAZU u Zadru 39/997, L244. Velo ‘bj sligne rezultate dala i rasclamba najstartt wl Brate, publica w Dj, SURMIN, deta Croaticg (Monuments havotea arate Steen nerd danaliun vol V1), Zagrabiae 1898, 691M, VRSALOVIC: Pr sa arheolagi | i + Prinos iz bratkih starina, [jesmik =a arheole! Justori dalmatinsku 1/1928-29 (Split 1932), 279-248 pee OR sania ee Konstantinos tekst 129. poglivlia u RACKI. 0.6. 338, Cit wo i bien, nat cbezvijedit!svako vrelo koje bi se moglo Interpret na noein suptota OR ae a0 tated Heat sutvovinia, a koji se svade na to da je Blzamt undjok | eutne de rede tl, ev 41240 1 vladao Dalmacijom. No. evdje se mora maga ae ene ge MOF Malasiti Kako Se uprave vviay Konstantinoy haved MM P vidit dva neovisna i nedvojbena vrel Sade, ny Renalantin 20 O haravku bizatskih potisara gover seu 7. Léntardovin cnn Teka publiciran w RACK 062 ant navod pretresa FERLUGA, 0.6, 63-4 Bell