Professional Documents
Culture Documents
Hiramov-Kljuc48d PDF
Hiramov-Kljuc48d PDF
HIRAMOV KLJUC
Faraoni, slobodni zidari i otkriće tajnih Isusovih svitaka
Christopher Knight & Robert Lomas
NAKLADNIK »STARI GRAD«
Za rzakladnika Zdravko Cikuša
Urednici biblioteke Božica i Zdravko Cikuša
Likovno rješerzje rzaslovnice Božica Cikuša
Slika na naslovnici Robert Gojević
Prevela Vlasta Mihavec
Grafička prprema MIŠ, Zagreb
Tisak ^ A=ROB.1
Copyri~ht © 1999. Christopher Knight & Robert Lornas 1996-Prvi puta tiskano u
Velikoj Britaniji 1996.
CopyriQht za hrvatski jezik © »STARI GRAD« Zagreb 2000.
HIRAMOV KLJUČ
Faraoni, slobodni zidari i otkriće tajnih Isusovih svitaka
STARI GRAD Zagreb, 2000.
C'hristopher Knight and Robert Lomas:
The Hiram Key; Pharaohs, Freemasons and the Discovery of the Secret Scrolls of
Jesus
Sva prava pridržana. Nijedan dio knjige ne smije se upotrebljavati ili reproducirati u
bilo kojem obliku ili na bilo koji način, niti pohranjivati u bazu podataka bilo ko-jeg
oblika ili namjere bez prethodne suglasnosti nakladnika, osim u slučaju kratkog citata,
kritičkih članaka ili predstavljanja.
Nakladnik: »STARI GRAD« Zagreb, Jagićeva I 1 ._ .,. \'! '~`~~`
t1~\\~Y'~~~i1~~~ If
DUS~~`,'7t`-~ _ ;;.;,I;"~P~!C~ Ir,r,t~c
c~~~;~.. .I„
, ___ .6 9~- _~_~? i .
5 i g n.: ..___-.________.____.____
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK
061 .236.6(091)
232.9 ~ KNIGHT, Christopher
Hiramov ključ : faraoni, slobodni zidari i otkriće tajnih Isusovih svitaka / Christopher
Knight & Robert Lomas ; <prevela Vlasta Mihovec>. - Zagreb : Stari grad, 2000. -
432 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Hiram)
Prijevod djela: The Hiram Key. - Kazalo. ISBN 953-6716-Ob-2
l. Lomas, Robert 400228062
ISBN 953-6716-06-2
Sadržaj
Uvod 11
1. Izgubljene tajne masonerije 13 Puka besmislica 14 Siromašni kandidat u zemlji
tmine 17 Skrovite misterije prirode i znanosti 20 Tračak svjetlosti 21
2. TYaganje započinje 32 Odakle potječe Red? 32 Hram kralja Salomona 36
3. Vitezovi templari 40
Nastajanje Reda 40
Što su oni tražili? 42
Pravila Reda 44
Pečat Reda 47
Organizacija Reda 48
4. Veza s gnosticima 51 Rani cenzori kršćanstva 51 Gnostička Evandelja 51
Uskrsnuće kod gnostika 53
5. Isus Krist: Čovjek, Bog, mit ili mason? 59
Ostala rodenja od djevica 59
Glavne grupe u Jeruzalemu 68
Čvrsti dokazi u Svicima s Mrtvog mora 72
Isusova obitelj 76
Roc~enje nove religije 77
5
wyu~ua rvlamuc~a
y3 Babilonsko sužanjstvo 196
Zvi je.zda Amerike
94 Prorok Novog Jeruzalema 200
Zerubabelov hram 206
6. U početku čovjek stvori Boga 99 Novi Savez s Jahvom 207
Edenski vrt 99
Gradovi Sumera l Ol
11. Pešer Boaza i Jakina 214
Ur, grad Abrahamov 1 OS Svici s Mrtvog mora 214
Bo~~, Kralj, Svećenik i Graditelji 108 Nestala Knjiga o Makabejcima
218
Lik Abrahama, prvog Židova 111 Odabranici Judeje 220
Midraš, pešer i usporedba 224
7. Baština Egipćana 1 17 Tajne Kumrana 227
Počeci Egipta 117 Dva stupa 232
Stabilnost dviju zemalja 120
Postajanje kraljem 126 12. Čovjek, koji je vodu pretvarao u vino 242
Dokazivanje nedokazivog 131 Utrka s vremenom 242
Tihi dokaz 132 Novi put do Kraljevstva Božjeg 252
Jutarnja zvijezda sja iznova 137 Uhićenje kraljevskog stupa 256
Sudenje i razapinjanje na križ 262
' 8. Prvi mason141 Simboli Isusa i Jakova 268
Hiram Abif otkriven 141 Uspon Lažljivca 272
I
Slom egipatske države 143 BIaQo Židova 280
Kraljevi Hiksi 145
Gubitak izvornih tajni 147 13. Uskrsnuće 287
Dokaz iz Biblije 151 Ostaci Jeruzalemske crkve 287
Ubojstvo Hirama Abifa 155 Svitak »Nebeski Jeruzalem« 298
Ubojice Hirama Abifa159 Učinak Nazorejskih svitaka 302
Fizički dokazi 164
Masonski dokazi 166 14. Istina se oslobada 307
Seqenenre Tao Neustrašivi 169 Proročanstvo se ostvaruje 307
Razapinjanje 315
. Rodenje judaizma 175 Fizički dokazi 319
Mojsije - zakonodavac 175 Poruka se probija 321
Bog rata na planinama Sinaja 180 Zemlja zvijezde zvane La' Merika 323
...I zidovi se uz veliku buku stropoštaše 1 g3
Odredivanje vremena Izlaska 185 15. Izgubljeni svici iznova pronadeni 327
David i Salomon lg6 Škotsko utočište 329
7
ic,suvy~ma m~ma c.W uaia J0. G11t11~V111 Ul1U1VCIla j45
Lord zaštitnik, koji je zaštitio Rosslyn 351
Ispod Salomonovog pečata 354 Zahvale Iskopavanje Nazorejskih svitaka 357
Post scriptum
Dodatak 1: Razvoj moderne masonerije i njen utjecaj na svijet
Engleska Reformacija i uvjeti za pojavljivanje Kralj, koji je izgradio sustav Loža
Arhitekti Drugog stupnja Nova hereza
Stare lozinke
Uspon Republikanaca Stvara se Kraljevsko Društvo
Slobodno zidarstvo staje na vlastite noge Širenje masonerije
Razvitak masonerije u Americi
latak 2: Masonske Lože prije 1710. godine
s datumima kad su po prvi put bile zabilježene
3: Rani Veliki Meštri engleske masonerije
k 4: Rani Veliki Meštri škotske masonerije
5: Kronologija
datak 6: Zemljopisne karte
359
363 363 364 369 370 374 380 386 388 391 394
399 400 402 404 410
Autori bi željeli izraziti svoju zahvalu sljedećim osobama za njihovu pomoć i
suradnju tijekom pisanja ove knjige:
kao prvo, našim obiteljima, koje su izdržale duge sate naše odsut-nosti, dok smo
istraživali i pisali.
A zatim su tu i: velečasni Hugh Lawrence, jedan bivši Veliki Meš-tar (koji želi ostati
anoniman), Tony Thorneu, Niven Sinclair, Judy Fisken, Barbara Pickard, otac Alan
Atkins, otac Adrian Unsworth, Steve Edwards, barun St Clair Bonde of Charleston, V
Naš agent Bill Hamilton iz A. M. Heath & Co. Ltd, naš nakladnik Mark Booth te Liz
Rowlinson iz Centuryja, Roderick Brown.
Indeks 413
Uvod
»Ništa nije .scrkriveno tako da .se rte bi sazrzctlo, rtiti irna tajtte, koja ne bi iZctšla na
vidjelo.
I nno, .što vant govorim u prispodobama na svjetlu. I orzo, što čujete kroz .šapat, ili
što se objavljuje .s vr-hova kcrća. «
Yehoshua ben Joseph, poznat i kao Isus Krist
Posvećeno uspomeni rzct Johna Marca Allegra - čovjeka, koji je bio dvadeset godiraa
ispred svog vrernena.
Jednom je Henry Ford izjavio, da je »cijela povijest - jedna obična brbljarija«, Možda
je to zazvučalo pomalo osorno, no kad se radi o »činjenicama«, o kojima većinu
zapadnjaka uče u školama, čini se da je gospodin Ford imao pravo.
Naša početna točka bilo je malo osobno istraživanje, kako bismo pronašli podrijetlo
masonerije - najveće udruge svijeta, koja danas ima gotovo pet milijuna muškib
članova u redovnim ložama, a u prošlosti je uključivala i mnoge velikane - od
Mozarta do Henryja Forda. I mi sami, kao slobodni zidari, postavili smo pred sebe
cilj, da pokušamo razumjeti ponešto od značenja masonskog obreda; one neobične,
tajne ceremonije, koje obavlja uglavnom srednja klasa sredovječnih muškaraca od
Huddersfielda do Houstona.
U središtu masonske predaje nalazi se lice po imenu Hiram Abif, koji je - prema priči,
što se pripovijeda svakom slobodnom zidaru, bio ubijen aotovo prije tri tisuće godina,
prilikom izgradnje hrama kralja Salomona. Ovaj je čovjek potpuna zagonetka.
Njegova uloga kao graditelja hrama kralja Salomona, te okolnosti njegove jezive
smrti, vrlo su jasno opisane u povijesti masona, pa ipak se on sam ne spomi-nje u
Starom zavjetu. Četiri - od ukupno šest godina, koliko je naše istraživanje trajalo,
vjerovali smo da je Hiram Abif samo simbolična tvorevina. No, tada se materijalizirao
iz tmine vremena, kako bi nam se pokazao kao uistinu vrlo stvarna osoba.
Jednom, kad se Hiram Abif ukazao iz daleke prošlosti, nije ponu-dio ništa manje, no -
novi ključ za zapadnjačku povijest. Intelektualna iskrivljavanja i nezgrapni zaključci,
koji su već oblikovali kolektivni pogled na povijest zapadnih društava, utrli su put za
jednostavan i logičan poredak. Naša su nas istraživanja prvo odvela u rekonstrukciju
starog egipatskog obreda pri ustoličenju kraljeva od prije četiri Cisuće aodina; to nas
je, zauzvrat, dovelo do razotkrivanja ubojstva, koje se dogodilo oko 157Đ. godine
prije Krista, što je potaklo ceremoniju uskri-sivanja, i postalo izravna prethodnica
moderne masonerije. Prateći
~cmug~)e. U zapanjujućoj suprotnosti prema onome, što se trenutno smatra
ćinjenicama, zapadni se svijet zapravo razvio u skladu s vrlo starom filozofijom;
pretvorenom u tajni sustav, koji je izbio na površinu u tri kljućna trenutka u
posljednjih više od tri tisuće godina.
Moglo bi se ispostaviti, da je krajnji dokaz naših otkrića - arhe-ološki nalaz stoljeća.
Jer, otkrili smo tajne svitke Isusa i njegovih sljedbenika.
Izgubljene tajne masonerije
»Da je masonerija nastala još i prije Potopa; da je obična tvorevina od jučer; da je
samo izgovor za vesele terevenke; da je ateistička organizacija, koja uništava dušu; da
je dobrotvorna udruga, koja čini dobro pod smiješnom ko-prenom tajnovitosti; da je
politički pokretač izvanredne snage; da nema nikakvih tajni; da njeni učenici u
tajnosti posjeduju najveća znanja pristupačna čovječanstvu; da slave svoje misteriozne
rituale pod okriljem i uz prizivanje Mefista; da su njihovi obredi posve bezazleni, da
se baš ne kaže - izvanredno glupi; da su oni vinovnici svih umorstava, kod kojih se
nije ušlo u trag počinitelju; te, da postoje samo u cilju promoviranja univerzalnoga
bratstva i dobre volje -to su samo neke od tvrdnji, koje šire brbljavci izvan kruga
Slobodne i Prihvaćene braće. Omne ignotum pro magnifico. Što manje netko zna, to
više govori o masoneriji. «
The Daily Telegraph, London, 1871.
»Masonerija uistinu značajno naglašava podizanje moral-nih standarda medu svojim
članovima. No, ne iznenar~uje baš da se društvo, koje koristi tajno rukovanje,
znakove i jezik za medusobno prepoznavanje svojih članova, prije sumnjiči da je pod
lošim, no dobrim utjecajem. Zbog čega imati takve metode, ako ne zbog prikrivanja
istine? Zbog čega prikrivati, ako se nema što prikriti?
Oni izvan masonerije, smatraju cijelu tu ideju preru-šavanja, recitiranja ezoteričnih
tekstova i izvodenja neo-bičnih obreda toliko smiješnom, da su skloni povjerovati,
kako u svernu vjerojatno postoji neka druga, zlokobnija privlačnost. Vjerojatno je
nema... no, suprotno je uvijek teško dokazati. «
The Daily Telegraph, London, 1995.
12 ~ 13
__~~~~ ~UUtn trrdeset _._...., mysses ~. Grant bio je predsjednik Sjedinjenih
Američkih Država, a masonerija je bila predmet javnih nagadanja. Stotinu dvadeset i
pet godina kasnije, prvo slijetanje na Mjesec već je za cijelu jednn generacijLt postalo
prošlost, svijet se povezuje Inter-netom, a masonerija je- još uvijek predmet javnih
nagadanja.`
Na prvi smo od tih navoda u rnaglovitu obimu masonske povijesti naišli u obliku
uredno izrezanog i presavijenog komadića novinskoga papira, koji je neki, već odavno
pokojni slobodni zidar, bio uložio, označivši tako mjesto u knjizi. Chris je izmedu
ručka i igranog filma čitao drugu sredinu lista »Atlantik«.
Gotovo sve, uključujući i stil pisanja, izmijenilo se tijekom po-sljednje,g stoljeća i
četvrt, no opći stav javnosti o masoneriji i danas je ostao isto onoliko kontradiktoran,
koliko je bio i u devetnaestom stoljeću. Većina ljudi ne vjeruje u ona što ne razumije,
pa čim u ne-eemu uoči elitizam koji isključuje njih same, nepovjerenje se ubrzo
pretvara u odbojnost, ili čak i u mržnju. I dok je masonerija uvijek bila otvorena svim
muškarcima zdrava duha i tijela, starijim od dvadeset i jedne godine (ili osamnaest,
prema škotskom Ustavu), koji su mogli iskazati dobar karakter i izraziti svoju vjeru u
Boga, nema sumnje da je članatvo na Britanskom otočju u prošlosti bilo okupljeno
oko aristo-kracije, sa stupnjevima i redovima, koji su dolazili iz gornjih slojeva
srednjih klasa.
Sredinom viktorijaoskog razdoblja bilo je za stručnjaka, u društve-nome smislu,
gotovo suštinski važno da bude slobodni zidar. Nouveaux r7ches fnovopečeni
bogataši, op.p.) industrijske revolucije tražili su društveni status kroz članstvo u tom
ekskluzivnom društvu, koje je bilo na cijeni medu aristrokratima svih razina, sve do
sarne kraljevske obitelji. Barem u teoriji, i članovi radničke klase imali su jednako
pravo dn postanu masoni, no u praksi bi u njihove glave teško ušlo, da zatraže
pridružiti se »klubu« svojih poslodavaca, pa je Loža dugo bila vezana uz dobro
materijalno stanje. Oni iz svih razina društva, koji nisu bili slobodni zidari, mogli su
samo nagadati o tajnama, poznatim jedino članovima ove misteriozne organizacije.
Znalo se da nose kapuljače i du`~ačke lance, te se govorkalo da podižu nogavice hlača
i rukuju na neobičan način, šapućući pri tome jedan drugome lozinke.
l~
muškarci iz svih slojeva društva. Medutim, već i sam pogled na vrh engleske
masonske hijerarhije odmah pokazuje, da - biti član kra-ljevske obitelji ili nasljedni
plemić (peer), teško da je značilo neku otegotnu okolnost, kad se radilo o izgledima za
napredovanje.
Većina ljudi u zapadnom svijetu barem je okvirno upoznata s masonerijom, a njene
misterije muče dvije velike grupe: one koji nisu masoni, pa se pitaju - što su te tajne
Reda; i one, koji jesu masoni, ali se takoder pitaju - što su te tajne Reda! Prinudni
razlog šutnje medu samim masonima nije toliko potreba da se drže svojih tajnih
zavjeta, ili strah od strahovite osvete njihovih drugova; više se radi o tome, da ne
razumiju riječi ceremonija u kojima sudjeluju, pa samo strahuju, da će irn se Ijudi
smijati zbog naoko besmislenih i smiješnih obreda, koji se pri tome izvode.
Slobodno zidarstvo je i za nas, kao i svakog drugog »brata« kojega poznajemo,
značilo - nešto malo više od društvenog kluba, koji pruža mogućnost sudjelovanja u
nekim amaterskim kazališnim predstavama, nakon kojih slijedi jelo, te obilje piva i
vina. Složen i opskurni obred trebalo bi zapamtiti tijekom godina predanog
ponavljanja. Naglasak je stavljen na iskrenost predavanja, no u stvarnosti se mogu
razumjeti s~uno mali dijelovi obreda, i to kao jednostavne alegorijske poruke, koje se
tiču ispravnosti moralnih osobma, dok je ostatak - neobična mješavina riječi bez
značenja, te ponavljanje pretpostavljenih povijes-nih dogadanja, koja su pratila
izgradnju hrama kralja Salomona u Jeruzalemu, prije nekih tri tisuće godina.
I dok mi, koji smo upućeni, nastavljamo činiti zapravo vrlo malo, osim što te čudne
stihove učimo napamet, mnogi izvana pokušavaju uništiti tu organizaciju, jer
sumnjaju da uzrokuje korupciju. Vide je kao tvrdavu kapitalističkih privilegija, ili
klub za uzajamno »ruka
' ruci«. Bezbroj knjiga o ovom predmetu hranilo je znatiželju i anta-~onizam javnosti.
Poneka je od njih, kao ona američkog autora Johna Robinsona*, bila izvanredno
istražena. Druge, kao što su one pokoj-nog Stephena Knighta, bile su nešto malo više
od mašte, kako bi zadovoljile najgora strahovanja protu-masonskog sektora.
` John J. Robinson: IZoc~etri u krri, l:gcrbljene tajae rnajonerije; izdamjc »Stari
grud«. z~r~~r~t,. m».
15
_____ _u„.„...~~,. Y~~~a«~~ mcunvno ~e iz~avio, da će preuzeti savjetodavnu ulogu
unutar svoje crkvene grupe. Ispitujući ga o tome, koga on to namjerava savjetovati,
užasnuo sam se, kad sam začuo odgovor: »Pa one, koji pate od masonskog
prokletstva«.
»A što je masonsko prokletstvo?« upitao sam, ne govoreći mu ništa o svojoj vezi sa
slobodnim zidarima (kako masoneriju nazivaju oni upućeni).
»Masoni se moraju zakleti na vjernost jedan drugome, i to na uštrb svih ostalih, pa čak
i svojih obitelji. Ako ne uspiju, na sebe zazivaju prokletstva, koja stvaraju strahovite
patnje kako njima, tako i onima, koji ih okružuju«.
Za trenutak sam izgubio moć govora. Slobodno zidarstvo može biti mnogo toga, no
sigurno nije opačina, iako se čini da su neki ljudi odlučili smatrati ga upravo takvim.
U izravnom pobijanju takvih bole-snih optužbi, Ujedinjena Velika Loža Engleske
javno je izjavila, da »dužnost masona kao gradanina uvijek mora nadvladati svaku
obvezu prema drugim masonima«, te da »se masoneriji ne smije dopustiti, da šteti
obitelji člana ili njegovim drugim vezama, oduzimajući mu isuviše mnogo vremena ili
novca, ili ga tjerajući da postupa na bilo koji drugi način, koji bi bio protiv njihove
koristi.«
Ne želimo ovdje opravdavati masoneriju, no ona čini mnogo dobra i, barem koliko mi
znamo, ništa loše. Uvijek je poklanjala velike svote novaca u dobrotvorne svrhe,
obično anonimno, te promicala impre-sivne razine moralne čestitosti i društvene
odgovornosti, postavljajući tako standarde, koje su zatim slijedili i drugi. Boja, rasa,
vjera ili politika bile su članstvu oduvijek nevažne, a njegova su dva pokretačka cilja
bila - društveni red, zasnovan na slobodi pojedinca, te težnja za svim spoznajama.
Jedini apsolutni zahtjev je vjera u Boga... bilo kojeg boga.
Naša najveća kritika masonerije je - njena puka besmislenost. Ne zna se odakle
potječe, čini se da nitko ne zna što ona želi postići, te se sve više čini nevjerojatnim,
da bi mogla imati neku veliku budućnost u svijetu, koji zahtijeva jasnoću cilja i
koristi. Ne samo da se više ne zna njeno podrijetlo, već se priznaje i da su »istinite
tajne« Reda izgu-bljene, te da se »u masonskoj ceremoniji na njihovu mjestu koriste
»zamjenske tajne, sve dok se one istinite - iznova ne otkriju«.
16 `
samo protivnici Reda - niti sama Ujedinjena Velika Loža Engleske ne tvrdi za sebe,
da je toliko stara. Ovisno o podrugivanju javnosti, one-mogućava se bilo kakav
službeni stav o podrijetlu slobodnih zidara, i dopuštaju se takozvane »Istraživačke
Lože«, na kojima se raspravlja 0 ograničenim povijesnim dokazima, koji o masoneriji
postoje.
Siromašni kandidat u zemlji tmine
Kad smo obojica postajali slobodni zidari, bili smo podvrgnuti postup-ku, koji se
obavlja na svakom inicijantu u posljednjih, najmanje dvije stotine i pedeset godina.
Kao dio ovih ceremonija, zatraženo je od nas da se zakunemo, kao časni ljudi, da
nećemo otkriti niti jednu od tajni masonerije vanjskome svijetu, pa smo vrlo svjesni
toga, da bi podatke, koje ovdje spominjemo, neki masoni mogli smatrati izdajom tih
tajni. Medutim, Ujedinjena Velika Loža Engleske smatra, da su samo načini
prepoznavanja - zaštićene tajne Reda, a njih nitko od onih, koji će pročitati ovu
knjigu, neće moći lažno koristiti, predstavljajući se kao mason. Neophodno je
objasniti obrede u značajnim pojedinostima, jer su predstavljali osnovu za sva naša
istraživanja. Neke od navedenih riječi su tajna sredstva prepoznavanja, no mi ne
govorimo o tome, koje bi riječi trebalo upotrijebiti i u kojim prigodama, pa smo time
učinili najviše što smo mogli, kako bismo održali duh naše zakletve. U sva-kom
slučaju, dali smo suglasnost da ćemo čuvati ove tajne, podra-zumijevajući da se one
neće miješati u našu slobodu kao moralnih, gradanskih ili religioznih osoba; a da su
naše zakletve bile od one vrste koja bi spriječila objavljivanje ovako značajnih
otkrića, do kakvih smo došli, one bi se sasvim sigurno umiješale u spomenute
slobode.
Iako smo se prije nekoliko godina pridružili svaki svojoj Loži, obojica se prisjećamo
istovrsnih iskustava. Evo, kako smo to doživjeli (kori-stimo zamjenicu »ja«, iako se
odnosi na obojicu):
Nakon što me saslušala nekolicina Meštara prije nekoliko mjeseci, bio sam spreman
postati slobodni zidar. Ono, čemu sam trebao pristu-
piti, bilo mi je doslovno - posve nepoznato; jedino nepokoleblji ---~..~ o., ?;17` ~
~ ~uvarom xo~r ~e arsKOm svog ~sukanog mača udarao na ulazna vrata hrama,
tražeći za mene odobrenje za ulazak.
Imao sam povez preko očiju (to jest, nisam mogao ništa vidjeti), a obukli su me u
široke bijele hlače i gornji dio. Jedna mi je noga bila obuvena u jednostavnu papuču
(to se naziva »izlizanih peta«), moja je lijeva noga bila ogoljena sve do koljena, a
lijeva strana tunike savijena u stranu tako, da su mi na toj strani -grudi bile gole. Bez
mog znanja, oko vrata mi je bila stavljena omča za vješanje, i povučena niz moja leda.
Bio sam oslobocJen svih metalnih predmeta, i tako sam bio spre-rnan za ulazak u
hram. (Kasnije smo naučili, da je ovaj način oblačenja - ~ruba tunika s klizećom
omčom oko vrata, bio upravo točan prikaz načina, na koji bi se lnkvizicija ophodila
prema srednjevjekovnom heretiku prije njegova priznanja).
Sjećam se, da sam osjetio veliki broj nazočnih Ijudi u prostoriji, i da sam se osjećao -
vrlo ranjivim. Osjećao sam nešto hladno, što mi je pritisnulo kožu na grudima.
»Osjećaš li nešto?«, upitao je glas ispred mene. Šapat u mojim ušima dao mi je
službeni odgovor, koji sam ponovio.
»Da, osjećam.«
»Tada neka to bude pobuda tvojoj savjesti, jednako kao i trenutna smrt, ukoliko bi
ikada izdao bilo koju od tajni, koje će se sada podijeliti s tobom.«
Tada je progovorio drugi glas, iz drugog kraja sobe. Prepoznao sam ga - pripadao je
Štovanome Meštru. »Kako niti jedan čovjek ne može postati mason, ukoliko nije
slobodan i punoljetan, zahtijevam sada od tebe odgovor - jesi li slobodan i punoljetan
čovjek, iznad dvadeset i jedne godine?«
»Jesam.« »Kako si na zadovoljavajući način odgovorio na ovo pitanje, ima i clru~~ih
pit~u~ja, za koja vjerujem, da ćeš odgovoriti istom iskrenošćr~, a postavit ću ti ih
odmah. Hoćeš li izjaviti ozbiljno i u ime svoje časti da se, nepristrano od nepriličnih
salijetanja prijatelja protiv tvojih vlastitih sklonosti, bez utjecaja od strane korupcije
ili bilo kojega bezvrijed-no~a motiva, slobodno i dobrovoljno nudiš kao kandidat za
misterije i privileQije slobodnoga zidara? Da li, nadalje, ozbiljno i u ime svoje časti
izjavljuješ, da si spreman pobudivati pozitivno mišljenje o
»Hoćrr.« Bodež, koji je bio čvrsto prislonjen na moje grudi, uklonjen je
(iako to nisam u tome trenutku znao), no omča (koja se naziva uže za vuču) je i
nadalje ostala oko mog vrata. Čovjek meni zdesna šapnu mi da kleknem, pa je
izrečena kratka molitva, zazivajući blagoslov Velikoga Vladara Svemira (Bog -
opisan na neutralan način, tako da je jednako dostupan članovima bilo koje
monoteističke religije).
Obred se oaslavio tako, da me moj pomagač proveo cijelim opse-~~om hrama,
zaustavljajući se pri tome tri puta, da bi me predstavio kao »siromašnog kandidata u
zemlji tmine«. lako to nisam mogao vidjeti, sredina poda u hramu bila je izvedena s
pravokLrtnikom u sredini, sastavljenim od bijelih i crnih kvadrata. Na njegovu
istočnom uglu nalazilo se prijestolje Štovanog Meštra; na jugu je sjedio Mladi Čuvar,
a na zapadu Stariji Čuvar, oba na prijestoljima nižim od njegova.
Nakon tri prijedena kruga, još uvijek s povezom na očima, odveli su me do prijestolja
Štovanog Meštra, koji me upitao: »Sada, kad si bio u zemlji tmine, što je glavna želja
u tvome srcu?«
Još mi je jednom odgovor bio došapnut Ll uho. »Svjetlo.«
»Tada neka se vrati ta blagodat.« Skinuli su mi straga povez s očiju, a kad sam se
privikao na okolinu, mogao sam vidjeti, da se nala-zim pred Štovanim Meštrom, koji
mi je odmah skrenuo pozornost na simbolična »svjetla« masonerije, koja su mi bila
objašnjena kao Opseg Svete Ljubavi (za kandidate kršćane, to je Biblija), Kutomjer i
Šestar. Zatim mi reče, da sam sada dobio položaj Prihvaćenog Pomoćnika slobodnih
zidara - Prvi stupanj od tri, kroz koje ću morati proći, prije no što ću biti prihvaćen
kao pravi Meštar Mason. Tada su mi objašnjeni tajni znaci, rukovan,je i lozinka
Prvoga Stupnja, i rečeno mi je, da lijevi potporni stup, koji se nalazio na trijemu
hrama kralja Salomona, ima uaročitu važnost za slobodne zidare. Oba stupa, i lijevi i
desni, nalazila su se ulijevo i udesno iza Štovanog Meštra. Lijevi, koji se zove Boaz,
dobio je ime po Boazu, pradjedu Davida, kralja Izraela.
Nakon različitih obilaženja oko hrama, na dar mi je predana jednostavna bijela kožna
pregača, koja je simbolizirala stLrpanj koji sam upravo dobio. Jer, rečeno mi je, »Ona
je još starija od Zlatnog runa ili Rimskog orla, časnija od Zvijezde, Podvezice ili bilo
kojeg
18 ~ 19
masonskog obreda; kako ćemo pokazati kasnije, sadržava jasan dokaz svog
oblikovanja tijekom veoma različitih povijesnih razdoblja - od onog izvornog i
prastarog, pa do relativno modernog.
Tijekom odvijanja ceremonije, bile su mi preporučene različite moralne i društvene
vrline, i to koristeći se usporedbama s analogi-jama iz arhitekture; na primjer,
klesarski alati bili su usporec~eni s metodama samousavršavanja. Pri kraju obreda
inicijacije, upozoren sam, da postoje i ispitna pitanja, koja se moraju dobro pohraniti u
sjećanje, kako bi se napredovalo do idućega stupnja - Brata od Zanata. IzmecJu tih
pitanja i odgovora postoje neki dijelovi podataka, koji više intrigiraju, no što
objašnjavaju:
Pitanje: »Što je slobodno zidarstvo?«
Odgovor: »Osobit sustav moralnosti, zastrt alegorijom i prikazan simbolima.«
Pitanje: »Koja su tri velika principa, na kojima je slobodno zidarstvo zasnovano?«
Odgovor: »Bratska ljubav, OslobocJenje i Istina.«
Svakom od kandidata prvi od ovih principa zvuči razumno, no preostala dva su nešto
teža za probaviti. OslobocJenje - od čega? Koja istina?
Kao sad u cijelosti prihvaćeni brat, premda tek »primljeni šegrt«, napustio sam hram,
osjećajući da se ipak dogodilo nešto posebno; no, nisam imao pojma, što bi, bilo što
od svega toga trebalo i značiti. Uslijedila je svečana večera, i kao čovjek trenutka, bio
sam smješten lijevo od Štovanog Meštra. Zdravice i govori su se nizali, i svi su se
dobro zabavljali. Naravno, misterije masonstva nisu bile otkrivene. Možda će se,
pomislio sam, sve razjasniti na sljedećoj ceremoniji.
No, nije.
Skrovite misterije prirode i znanosti
Nekoliko mjeseci kasnije, prošao sam i kroz ceremoniju Drugog stupnja, da bih
dosegao položaj Brata od Zanata. Ovaj sam put ušao u hram s ostalom braćom,
imajući na sebi samo prvi put dobivenu bijelu pregaču od janjeće kože, znak moje
nepatvorene nevinosti-i mog vrlo skromnog statusa. Zatim je Loža bila otvorena u
Drugom Stupnju, i
20
Čim sam tijekom tog ispitivanja pokazao svoju sposobnost recitiranja brbljarija,
rečeno mi je, da nakratko napustim hram, kako bih se u potpunosti pripremio za
»ceremoniju prihvaćanja«.
Ponovo me propustiše unutra, i to u istoj onoj gruboj odjeći, korištenoj i prilikom mog
obreda inicijacije, samo što mi je ovaj put bila ogoljena lijeva noga i desna strana
grudi. Dok su me vodili uokolo hrama, bili su mi otkriveni novi znakovi i lozinke,
uključujući i po-zdrav podignutom rukom, za koji mi rekoše da je nastao »kad se
Jošua borio za Boga (u dolini Jehošafat), te se pomolio, da sunce zastane u svom
kretanju, sve dok ne dovrši zbacivanje njegovih neprijatelja«. Ovo se kasnije pokazalo
iznimno značajnim.
Bio mi je opisan i desni stup s trijema u hramu kralja Salomona, kako bi podaci,
dobiveni u prethodnom stupnju, vezani uz lijevi stup, bili dopunjeni. Za ovaj stup,
nazvan »Jakin«, rekli su mi da je naziv dobio po velikom svećeniku, koji je
pripomogao posvećenju ovog dijela hrama u Jeruzalemu. Ova dva stupa, Boaz i Jakin,
postat će strahovito značajni u svim točkama našeg budućeg istraživanja. Za prvi je
rečeno da predstavlja »snagu, ili se u njemu nalazi snaga«; drugi »da uspostavlja
poredak«, a kad se ujedine, predstavljaju »stabilnost«.
Po završetku ceremonije Drugoga stupnja, bilo mi je »dopušteno da proširim svoja
istraživanja u skrovite misterije prirode i znanosti«. Još jednom, nakon ceremonije,
uslijedilo je jelo, piće, govori i pjevanje.
Tračak svjetlosti
Nakon nekoliko mjeseci su mi, kao Bratu od Zanata, obučenom u bijelu pregaču s
dvije plave ruže, dopustili da se uspnem na ono, što se često naziva i »krajnjim«
stupnjem masonerije - na položaj Meštra Masona, no prije toga trebalo je još jednom
dokazati moju osposoblje-nost, učeći odgovore na nova ispitna pitanja.
Tijekom postavljanja i odgovaranja na ta pitanja, pozornost mi je privukla činjenica,
da »su naša pradavna braća primala svoje nadnice u srednjoj prostoriji hrama kralja
Salomona, bez imalo nedoumica ili ustručavanja, zbog velikog pouzdanja koje su
polagali u integritet svog poslodavca u onim danima«. Pažljivo proučavanje Biblije
nije
21
~J I- D ' -,1 " " "`^,• •_J" "J`~`u••u, ru uu vl Jl. W 1vulI1C1,
pretpostavili smo, da su ispitna pitanja zapravo ukazivala na to, da su braća u prošlosti
mogla vjerovati svojim poslodavcima, no da im ne mogu vjerovati danas.
Na ovom stupnju predana mi je i biblijska preporuka, koja - kako se čini - ne postoji u
Bibliji, no koja ukazuje na misiju s kojom ću biti upoznat jednom, kad budem
uzdi~nut na krajnji stupanj Meštra Ma-sona: »Jer, Gospodin reče - Li snazi ću
uspostaviti svoju Riječ u ovom mom Domu, koji će stajati gotovo dovijeka«. Ovaj
navod pokazao se naročito važnim, iako baš nije razumljiv modernim slobodnim zida-
rima, a niti jedan od nas dvojice nije u njemu pronašao baš neki veliki smisao, kad
smo ga po prvi put čuli.
Zatim mi je povjerena lozinka, koja mi je omogućila ponovni ulazak u hram, gdje je
započeo postupak otvaranja Lože za Meštra Masona. Ovaj su puta stvari postale
mnogo drugačije, i - dramatičnije.
Iznova sam ušao u hram, da bih tamo naišao na potpunu tminu, izuzev jednog
usamljenog tračka svjetlosti, koji je potjecao od treptanja svijeće smještene na istoku,
ispred Štovanog Meštra. U ogromnoj sobi bez ijednog prozora, ta jedna jedina svijeća
pružala je dra~~ocjeno slabašno osvjetljenje; no jednom, kad su mi se oči privikle,
postalo mi je moguće da nazrem lica iza nje, te da naslutim oblike cijelog hrama, ali
samo - kao crne i tamnosive sjene. Tada su me na dramatičan način obavijestili, da se
predmet, kojim se ovaj stupanj bm i, zove - srnrt.
C~remonija je započela sažimanjem prethodnih stupnjeva:
»Brcroo, .svcrki .stupanj ntasonerije je progresivart, i rze nto<,e .so cluscči i:.tr,.ev
vrenrenom, strpljivo,šću i po,stojartorn r-adi-nn.šou. U Prnom sttrpnju, ncrtrčeni srno
dtt~rzostirna koje clrr~ujerrrc~ Bogtr, našim bli:rtjima, i rzama sannirna. U Dr-
zt-,~lorn ,stopn jtr, doptr.šteno narrz je dcr sudjelujertzo tr rnisterijima :.ucnro.sri čcu
ječanstvcr, te da pronac~erno bo~crnstvenost i w~ličcrrr.stwnn.st Stvoritelja,
analiz.irajttći Njegova djela što i!l c`ini ,si~crke mirurte. No, Treći ,stuparzj je centent
.svega; snrr_šljerr je, clcr hi muškaree rnedusobno povezao rnističrzinz nitinur
clrugcrr-stmr, kakva se nalaze tt vezi očinske uaklono,sti i lmcrt.ske ljuhavi; trka<.uje
tta carstvo rnrakcz srnrti, te rtct
LLyLtrc-u.yo m.aiw w,m.,.mww ........ , . . „ . u ti
koja su dugo snivala u~prašini, probuditi, ujediniti .sa svojirn duhorn i izrzova
zaodjenuti besmrri2ošću... «
Zatim je izrečena molitva, kojom se zaključilo:
»...ryri Te u,srdr-ro nzolimo, da udijeliš svoju rnilost ovorn Tvom sltc~i, koji tr~ct:i
da sudjeluje s narna u misterioznim tajrzam.a Me.štr-a Masoua. Daj mu takvu snagu,
da u trenutku Suda ne po,srrze, ve~~ sigurvo dospije pod Tvoju zaštitu kroz tamhu
clolir~tr sjena .srnrti, te da rza kraju ttstane iz grobnice pr-i jestttpa, da bi zasjao kao
zvijezda, u vijeke vijekova. «
Ceremonija se nastavila na način, koji se nije isuviše razlikovao od prethodnih
prigoda, sve do trenutka, kad sam bio obvezan odglumiti znamenitu priču, kojom se
objašnjava način na koji je došlo do toga, da su se istinite tajne Meštra Masona
izgubile. Igrao sam ulogu osobe, koja ne postoji izvan rituala masonerije; nadjenuto
ime joj je bilo Hiram Abif.
Štovani Meštar ispriča ovu priču:
»...prirodni darovi još jedne velike i korisne lekcije -poz navarzje sarrzog sebe. Oua te
uči da se kontemplacijom pr-iprerrzi,š za zaključree sate ,svojega postojartja; a kadct
te, .sr-edstvirrtct korttemplacije, provede kroz zamršene krivine ovng tvog smr-trtog
života, na kraju te uči i - kako umrijeti. To su, drabli moj hrate, naročiti ciljevi ovoga
Trećega stuprtja u slobodr2om zidczr:stvu. Oni te pozivaju da ruzmi,šlja,š o torn ,str-
allnvitom predrnetu, i uče te cta osjetiš, da za i.spravnog i poštenog čovjeka smrt nije
užas, ,jednak ouome koji prctti mr-Ije licernjerja i uečn.snosti.
O ovoj velikoj istini, anali slobodrzog zidarstva prtr<.aju ncrm slavarz prirnjer
postojane vjernosti i prerane smrti rrašega Velikoga Meštrct, Hirarna Abifa, koji je
:.ivot izgtrbio tik pred završetak izgTradnje hrama kralja Salornorzcz, u čijoj je
izgradnji imao ulogu glavrzoga graditelja, što bez surnnje zncr.š. A rzczčin rza koji,je
umro bio je ovakav:
23
vec gotovo završen, no kako još nisu raspolagali misterijama izvornih tajni masonskih
Meštara, urotiše se da bi se domogli tih tajni na bilo koji način, pa makar i silom. Kad
je pala večer da se namjeravana urota i izvede, dvanaestorica od rzjih petnaest se
povuče iz nje, no tri preostale osobe, koje su bile odlučnije i okrutnije od ostalih,
ustrajaše na svojim užasnim namjerama, te se zbog toga smjestiše na južna, zapadna i
istočna vrata hrama, dok se naš Meštar Hiram Abif oko podneva povukao da se
pokloni Najvišemu, kao što mu je bila svakidašnja navika.
Završivši svoje molitve, pripremio se za odlazak kroz južna vrata, gdje ga zaskoči prvi
od urotnika, koji se, u želji da ima što bolje oružje, naoružao olovnim mjeračem, te na
prijeteći način zahtijevao od našega Meštra, Hirama Abifa, one prave tajne Velikog
Meštra, upozoravajući ga da će smrt biti posljedica odbijanja; no, vjeran svojoj
obvezi, on od-govori, da te tajne poznaje samo troje na svijetu, te da bez pr-istanka
ostale dvojice niti može, a niti hoće, poslušati ga; pri tome naglasi, da bi bez sumnje
strpljenje i postojanost, u dato vrijeme, ovla.stili časnog masona da sudjeluje u njima.
No, što se tiče njega samoga, radije bi pretrpio smrt, nego li izdao .svetu istinu, koja
mu je povjerena.
Ovaj se odgovor pokazao nezadovoljavajućim, pa se lupež divljcačkim udarcem
usmjeri na čelo našega Meštra, rzo, ;.aprepa.šten njegovim čvrstim držanjem, samo ga
okrznu, pa udarac kliznu niz njegovu desnu sljepoočicu. Pa ipak, bijaše dovoljno
snažan, da Meštar posrne, i poklekne na :.enzljcr svojim lijevim koljenom.«
U tom trenutku, na svojoj sam sljepoočici osjetio vrlo lagan udarac, a moja dva
vodiča, koje su nazivali c~akonima, pokazaše mi da se spustim na koljeno, imitirajući
tako priču.
»Opor-crvljajući se od toga, on pojuri prenta zapadnim vratinza, gdje gcr dočeka
druga hulja, kojoj odgovori isto kao i onome r-anije, nesmanjenom čvrstinom, a kako
je ovaj bio
.)G~ef/(/vt,tt~t, mtv đ~t vciv. e .,.w ..~~- ., . _ desno koljeno.
Još sam jednom osjetio dodir po svojoj vlastitoj sljepoočici, a netko me pritiskom
natjera, da kleknem na desno koljeno.
»Shvativši da su sve prilike za bijeg ovim putevima onemogućene, Meštar jurnu,
omamljen i krvareći na istočna vrata, gdje je bio smješten treći lupež koji ga, primivši
sličan odgovor na ,svoj drzak zahtjev, jer naš Meštar osta vjeran .svojoj obvez.i i u
trenutku ovoga velikoga iskušenja, straho-vito udari teškim kamerzom posred čela, te
ovaj puta klonu mrtav do njegovih nogu... Takav bijaše način, na koji on unzrije. «
U svjetlosti svijeće vidjeh, kako se Štovani Meštar naginje sa svoga prijestolja, držeći
neki instrument kojim me dodirnu po čelu, i osjetih mnoge ruke na sebi koje me
gurnuše unazad, na pod. Čvrsto su me držali, a naročito noge, tako da sam se
jednostavno srušio, padajući u tamu. Čim sam dodirnuo tlo, isti su me tren umotali u
mrtvački prekrivač, ostavljajući mi otkrivenim samo lice. Štovani Meštar nastavi:
»Braćo u ovoj sadašnjoj ceremoniji, te brate u ovu položaju, haš brat je natjerarr da
predstavlja jedan od najsvijetlijih likova u analima .slobodne masonerije, naime -
Hirama Abifa, koji je radije izgubio život, no izdao svetu istinu hohrcrnjenu u sebi. A
ja se nadam, da će ovo učiniti trajan dojam - ne sarno na njegov, već i na vaše umove,
ukoliko histe se ikada našli u sličnim okolnostima pokušaja.
Brat Mladi Čuvar .snd će pokušati podići predstavnika rmšeg Meštra zahvatom
Prihvaćenoga Pomoćnika. «
Mladi Čuvar sagnu se, uhvati me za ruku ispod prekrivača i po-vuče. Na ruci osjetih
njegove prste.
»Štovarzi Meštre, ovaj zahvat čini se da nije uspio.«
24 ~1 25
Brcrte Star-iji Čzzvarzt, pokušaj tčmasonski zalnvat.«
I ovaj se pokaza neuspješnim, kao i onaj prvi.
»Bnaćo Čuvari, obojiccr rziste uspjeli u svojim nastojanjirna. Stoga pr-eo.staje i treća,
posebna metoda, pozrzata kao Lavlja .šapcr ili Or-lova pandžct, koja .se obavlja tako,
da gcz se čvr.sto uhvati :.a zglob desrze ruke jagodicama prstiju, te da ga se polagarto
podiže na pet mason,skih razina, .što ću ja sada uz vcršu pontoć i poku.šati. «
Štovani Meštar dohvati me čvrsto na opisani način, i započe me podizati na noge. Još
jednom su ostali preuzeli na sebe moju težinu. Kada sam dospio u okomit položaj,
Štovani Meštar mi došapnu dvije naročite riječi u uho. Sada sam znao oba dijela
Masonske Lozinke. U ono mi je vrijeme zvučala besmisleno, no tijekom istraživanja
otkrili smo njeno pradavno i fascinirajuće značenje, kao što će se pokazati kasni je.
»Tako .su, moj dragi brate, bilcz uzdigrzutcz sva braća Meštri Mcr.soni i;, slikovite
srnrti, da bi .se sastali sa .svojirn sudru-;.in-tcr rtjihovih rcznijih hcztnji. Dopustite da
vas sada zarnolim, da nbratite hoz.orrzost rza svjetlost Meštra Masona, vidljivu kao
tantzr, koja slzrž.i .samo da bi se izrazilo to zamračenje, koje se nadvija raad
budućnošću. To je taj misteriozrvi veo tnrine, kro;. koji rze nzože prodrijeti oko
ljudskog razuma, o.sim ukoliko mt-e ne pomogne božar2sko svjetlo, koje dopire
odo~.go. Pcr ipak, i uz tako slabašrzu svjetlost, primijetit ćete, dcr .stojite na .scrnu~j
ivici groba u kojemu ste uprczvo .figu-rcrtivrro nc,sta/i, i koji će vas, kczd ovaj
prolazrzi život jedr2orn hrolrr~li, hortono pr-ihvatiti u svoju hladnzr rtzttrintr.«
Čim je Štovani Meštar izgovorio ove ohrabrujuće riječi, usmjerio je moj po`~led
prema dolje i udesno, gdje sam uspio u tami samo nazrijeti obris otvorena groba, s
lubanjom i ukrštenim kostima ispod
»Neka te ovi zrzaci .sn2rtnosti, koji sada leže hred tobona, odvodzr rza pzcteve
raz,rnišljanja o ri~ojoj neizbježzzoj .sudbini, i onde tvoje mi.sli zt ncrj<.ar2imljivije i
ncrjkorisrtije mecŽu svim ljzrd.skim istra;ivanjirna - upozr2avanje .santoga sebe.
Pcrz i da obaviš.ovu <.adczću, kojcr ti je poyjererza, dok je jo.š dcrn; slušaj glas
prirode koji dokazzrje, da i u ovorn nestalnoryt oblikzr postoji vitalno i besmrtno
načelo, koje je nadahnuto .svetom yjeront, dcr će nam Gospodar Života omogztćiti
da :.ga;.inzn Smr-t pod naširn nogamct, te da podignemo oči... «
Štovani Meštar pokaza prema gore i ulijevo, prema zračku svje-tlosti na istoku (koji
se nalazio točno u suprotnome smjet°u od groba), `~dje nazrijeh sićušan, osvijetljeni
oblik zvijezde.
»...do or2e svijetle jutarnje zvijezde, čiji izlazak donosi mir i smirerzje svimca onirna
ljudske'rase, koji su vjerrvi i po.slušni.«
Moja ceremonija »podizanja« uzrokovala je moje rodenje u po-ložaj Meštra Masona,
a zaključila se saznavanjem novih lozinki i zahvata, te novim analogijama, kojima je
bila svrha, da se unaprijede mo_je kvalitete kao masona, te kao člana društva. Kasnije,
na jednom od sljedećih službenih sastanaka Lože, bila mi je objašnjena i priča o
clogadajima nakon izvršenog ubojstva:
»Po.stojalo je opće pravilo zidara zr ra<,ličitirrz odsjecirna, po kojernzc ,se rzi.su
:ajedno ,smjela rtcrći trojica iz 'iste kla.se. l.stoga darta, dvarure.storiccz zidaz-a koji
odzrsta.še od zločina još na početkzc, tajrto se sastcrdoše i dodo.še pred kralja, te
dobrovoljru~ pr-iznaše sve što su znali, sve do tr-ehutka kad su .se povrrkli, ne
ž.eljevši nczstaviti s z-rrotom. Prepla.šivši ga tako ;.cr .sigurrtost rtjogovct glnvrtoga
Meštra grcrditelja, orz izabra petrtcrest porrzdcrrziJt slobodrzilt <.idara, to irrt naredi,
da žurrto potraž.e rzcršegra Meštra, te se tcvjere da li je jo.š uvijek živ, ili je
podlegcro hokušczjirna dcz iz hjega i<.vzeku tajne rzjegovog rzz.višeru~g stzrpnjcr.
26 ~ 27
. _ r. ~ __ ~ ~...,~.. ... ,., .. c,,..,..~..-, ~,~~. ..~.m,c, v r ul.ubJetGđC JC IJfJlG~CI
hranZa, jer svaka grupa krenu prema jednome od tri ulaza. Mnogo dana procŽe u
potrazi, koja nije donijela ploda; jedna .se grupa vrati, ne pronašavši ništa od značaja.
Druga je bila bolje sreće, jer jednoga dana, nakon mnogo truda i osobnih nccpora, za
vrijeme odmora, jedan od braće, koji je legao na nešto udaljenije mjesto, pridrža se,
ustajući, za grm, koji mu - na njegovo iznenac~enje - osta u ruci; bližim istraživanjem
pronac~e, da se tu nedavno kopalo; stoga pozva ostale, te za-,jedničkim naporima
otvoriše grob, i pronac~oše tijelo našega Meštra, i to vrlo nedostojno pokopana.
Iznova ga prekriše uza sve počasti; da bi kasnije prepoznali to mjesto, posadiše na
vrhu groba akaciju, te požuriše u Jeruzalem da obavijeste kralja Salomona o onome,
što se dogodilo.
.Kad su prošli prvi kraljevi izljevi tuge i bola, naredi im da se vrate i pokopaju našega
Me.štra u .skladu s njegovim dostojanstvom i uzvišenim nadarenostima; u isto ih
vrijeme obavijesti da su, zbog njegove prerane smrti, ostale izgublje-cze .sve tajne
Velikoga Meštra. Stoga irn naredi, da naročito pažljivo pogledaju sve, makar i
usputne znakove, obilježja ili riječi na koja bi mogli naići, dok mu iskazuju ove
po.sljednje tužne počasti u znak štovanja.
Oczi izvrši.še taj zadatak .s najvećom vjernošću, a prilikom ponovnoga otvcaranja
groba, ,jedan od braće, ogledavši se, vidje neke od svoiih pratilaca u ovakvom
položaju... «
Tada su mi objasnili, kako su graditelji pokušavali uspraviti i oživjeti Hirama Abifa
onim riječima i zahvatima, koje sam i ja nedavno prošao u svom figurativnom
podizanju, te kako su još od onog doba ovi elementi prihvaćeni kao označavanje svih
Meštara Masona dok je svijeta, i to sve dok okolnosti ne dopuste ponovnu pojavu onih
pravih tajni. Zatim se ceremonija nastavljala:
»Treća grlcha ,je, ll rnedccvremerlu, u svojoj potrazi napre-dovala u smjeru Joppe, i
kada su već razmišljali o povratku u Jer-uzalern, slučcajno prodoše pokraj ulaza u
neku špilju, odakle z ačuše zvuke duhoka jadanja i tužaljki. Ušavši u
VclYall UtJlJl~l UlGIII K.vJG ~I~c rccu.v~~ ~.,.. , ~- --.-- -'r V - - -
ubojstvo i vidjevši da izlaza više nema - u cijelosti priznaše svoju krivnju. Zavezaše ih
i odvedoše u Jeruzalem, gdje ih kralj Salomon osudi na smrt, odmjeravajući im tako
kaznu za njihov gnusan zločin.
Zatim izvadiše našega Meštra iz groba, slijedeći Sanctum Sanctorum koliko god je to
izraelski Zakon dopuštao; tamo u grobu, tri stope istočno i zapadno od središta, tri
stope izme-cŽu sjevera i juga, te pet ili više stopa okomito. On nije mogao biti
stavljen u Sanctum Sanctorum, jer tamo nije smjelo ući bilo što ccobičajeno ili
nečisto; čak niti visoki svećenik, izuzev jectnom godi.šnje; pa niti nakon mnogo
pranja i čišćenja zbog velikoga dana pokajanja za grijehe, jer je, prema izrael-skome
Zakonu, svako meso bilo smatrano nečistim.
Petnaestorici vjernih slobodnih zidara bilo je narec~eno, da prisustvuju pokopu,
obučeni u bijele pregače i noseći bijele rukavice, kao znakove svoje nevinosti. «
Ceremonija je nastavljena na način, sličan onom u prethodna dva stupnja, i tako sam
dostigao položaj pravog Meštra Masona. Nakon nekoliko mjeseci, kad nije bilo
kandidata za napredovanje tijekom sastanka Lože, Stariji Meštar dao je objašnjenje
Trećeg stupnja. Tri zločinca, koji su ubili Hirama Abifa, prepoznati su kao Jubela,
Jubelo i Jubelum, no poznatiji im je bio zajednički naziv-Židi; ovo se izgovara tako,
da zvuči kao Džooi. Zvuci »duboka jadanja i tužaljki«, koji su dopirali iz one špilje u
kojoj su pronacJeni, bili su opisani u pojedinosti. Krivce su čuli kako se duboko kaju,
i na sebe zazivaju strahovite kazne zbog svoga divljačkog čina, pa su stoga i bili
kažnjeni kako su i željeli; kralj Salomon dao ih je pogubiti na način, koji je svaki od
njih poželio za sebe. Oni su opisani u obredu, no mi ih nećemo ovdje opisivati, jer
pripadaju dijelu sredstava za masonsko prepoznavanje.
lzvodi iz tri razine masonskog obreda, koje smo ovdje spomenuli, učinit će se iznimno
neobični onim čitateljima, koji »nisu na toj liniji«, no istovremeno i vrlo poznati
našim sudruzima - masonima. No, ova
2S , 29
ndJ_.
Neki masoni vjeruju da su ove priče istinite, jednako kao što i mnogo kršćana vjeruje
u legendu o Starom zavjetu; drugi ga smatraju dobrom zabavom`s moralnim
poukama. No, malo je onih, koji uopće razmiš-Ijaju o tome, odakle bi takvi neobični
obredi mogli potjecati.
Mnogi od glavnih likova mogu se jednostavno prepoznati u židovsko-kršćanskoj
mitologiji - na primjer, kralj Salomon, Boaz, Jakin i neki drugi, koje nismo spominjali
- no, ključna osoba u svemu - Hiram Abif, ostao nam je potpuna misterija. Hiram Abif
se uopće ne spominje u Starom zavjetu; tamo nisu spomenuta imena graditelja hrama,
niti je zabilježeno neko ubojstvo visokog svećenika. Neki kršćanski kritičari
slobodnog zidarstva osuduju masoneriju, jer tvrde, da ona veliča usla-snuće čovjeka, a
ne lsusa Krista, te da se u suštini radi o poganskoj religiji. No, važno je napomenuti,
da je Hiram Abif, kad su ga jednom ubili - i ostao mrtav; nije bilo povratka u život,
niti je zapravo bilo ikakve sugestije postojanja života poslije života. U masonskom
obredu nema nikakvog nadnaravnog sadržaja, pa su upravo stoga članovi mnogih
različitih religija - uključujući Židove, kršćane, hinduse i budiste, i mogli u njemu
naći srodnosti, prije no sukobljavanje sa svojim vlastitim teološkim uvjerenjima.
Glavna je priča vrlo jednostavna i neupečatljiva, te nema neku posebnu dramatsku
strukturu, ili makar i očitu simboličku vrijednost. Da, Hiram Abif je radije poginuo,
no što bi izdao svoja uvjerenja; samo, to isto su, i prije i poslije njega, učinili još i
bezbrojni drugi muškarci i žene. Ako su neka osoba ili osobe odlučile izmisliti priču,
koja je trebala predstavljati tetnelj novog društva, vjerojatno bi znale iznaći nešto
značajnije, i što se može objasniti samo po sebi. Upravo nas je ova pomisao izazvala,
da započnemo s dubljim istraživanjem, te krenemo u potragu - za podrijetlom Reda.
Di_jelili smo iste frustracije vezane uz takva jednostavna objašnje-nja o podrijetlu
Reda. Naše su rasprave o tome postajale sve češće, a naše zanimanje raslo, dok smo
jedan dru~om nabrajali argumente; nije l~rošlo mno`~o vremena do odluke, da
poduzmemo osmišljeno istra-živanje, sa zajedničkim ciljevima- identificirati lik, koji
smo upoznali kao Hirama Abifa, te pronaći izgubljene tajne masonerije. U to doba,
niti jedan od nas dvojice nije vjerovao da bismo mogli imati bilo kakvu ll~o~~ućnost
uspjeha po tim neobičnim pitanjima, no znali smo, da će to
_J Llfl~ a v v mu.m m Nw.wm.. y.~..=~b -. . .. ~ . _ . .
svih vremena, te da će rezultati, koje ćemo otkriti, biti od ogromnog značaja; i to, ne
samo za slobodne zidare, već i - za svijet u cjelini.
ZAKLJUČAK
Vrlo mali dio masonskog obreda mogao bi se opisati kao - običan. Kandidatu na oči
stavljaju povez, lišen je svog novca i metalnih predmeta, obučen je kao optuženi
heretik na svom putu do vješala, i na kraju mu kažu, da je predmet njegovog
posljednjeg stupnja - »kako umrijeti«! Putovanje iz tmine prema svjetlu očito je
važno, kao i dva stupa, nazvana Boaz i Jakin, koji simboliziraju »snagu« i »poredak«,
a kada se spoje, označavaju »stabilnost«.
Masonerija tvrdi, da je starija i od Zlatnog runa ili Rimskog orla, te da joj je cilj
Bratska ljubav, Oslobodenje i Istina - no, ipak su nam istraživanja skrivenih misterija
prirode i znanosti predstavljena kao iznimno značajna. Prvobitne izvorne tajne Reda,
rečeno nam je, izgubile su se, pa se sad umjesto njih koriste zamjenske tajne, sve do
vremena, kad će se iznova pronaći - one istinske.
Središnji lik masonerije je graditelj hrama kralja Salomona, nazvan Hiram Abif, koga
su ubila - trojica njegovih vlastitih ljudi. Stilizirana smrt i uskrsnuće kandidata čin je,
kojim on postaje Meštar Mason, a kad se podiže iz svoga groba, na obzoru se
pojavljuje svijetla jutarnja zvijezda.
Gdje su se mogle razviti ovakve neobične ideje, i zbog čega? Naše istraživanje mogli
smo započeti jedino razmatranjem ovih, nama do sadapoznatih, teorija.
31
vayc mmU.u.
Traganje započinje
3. Da masonski obred potječe izravno od Reda Siromašnih Kristovih Vojnika i
Salomonovog hrama, koje danas bolje poznajemo pod nazivom - vitezovi templari.
Odakle potječe Red?
Već je velik broj dobro obaviještenih Ijudi pokušao i prije nas pronaći podrijetlo
masonerije, i nisu pri tome previdjeli niti jednu od očevidnih mogućnosti; a nisu ih
previdjeli niti cijeli nizovi romantičara i šarla-tana, koji su se pridružili ovoj potjeri.
Za neke je ova linija bila jedno-stavna: masonerija je stara onoliko, koliko i njena
javno zabilježena povijest (sedamnaesto stoljeće), i sve što bi pokušalo ukazati na
njeno ranije postojanje - obična je besmislica. Ovakav pragmatični stav nije složen, no
ujedno je i hipoteza, koju se može i najlakše odbaciti iz mnogih razloga, kao što ćemo
pokazati, pri čemu nije posljednja već i sama činjenica, da postoje široko
rasprostranjeni dokazi koji pokazuju, da se Red materijalizirao polagano, i to više od
tri stotine godina prije, no što je uopće bila utemeljena Ujedinjena Velika Loža
Engleske.
Već od samog utemeljenja Ujedinjene Velike Lože Engleske 1717. godine, Red je bio
otvoren glede svoga postojanja; jedino je od očiju javnosti strogo čuvao svoje metode
prepoznavanja. No, organizacija, koju danas nazivamo masonerijom, bila je tajno
društvo i prije sredine sedamnaestoga stoljeća, a po definiciji, tajna društva ne
objavljuju svoje službene povijesti. Stoga smo odlučili zaviriti u moguću povijest
slobodnih zidara, i to prije no što su »prodrli u javnost«, pa smo uočili, da postoje tri
ozbiljne teorije, koje su privukle pozornost povjesničara masonerije:
l. Da je masonerija stara onoliko, koliko se i tvrdi u masonskom obredu - jer je uistinu
i oblikovana kao rezultat dogadanja prilikom gradnje hrama kralja Salomona, a do
naših se dana održala nama nepoznatim mehanizmima.
2. Da se radi o razvoju srednjevjekovnih zidarskih cehova, pri čemu su se
»operativne« zidarske vještine obrade kamena pretvorile u ono, što
Prva navedena teorija - da je masoneriju osmislio sam kralj Salomon, učinila nam se
nemogućom za istraživanje, jer je ovdje Stari zavjet jedini izvor, pa u ono vrijeme
nismo nastavili dalje ovim putem.
Druga, da su srednjevjekovni zidari razvili masoneriju zbog svog vlastitog moralnog
usavršavanja, teorija je, koja je pronašla svoje pobornike u doslovno svakom
segmentu - i masonskom, i ne-mason-skom. Pa ipak, usprkos očitoj logici ove ideje i
velikom broju knjiga koje su je zastupale tijekom mnogih generacija, pronašli smo da
bismo je teško poduprli, nakon što smo je dublje razmotrili. Za početak, us-prkos
strogom i detaljnom istraživanju, naprosto nismo mogli pronaći bilo kakve podatke,
koji bi uopće ukazivali na to, da su u Engleskoj srednjeg vijeka postojali - zidarski
cehovi. Da su postojali, sigurni smo, da bi za njima ostali barem neki tragovi; jer,
postojali su u mno-gim europskim zemljama, i dokaza o njihovim djelatnostima ima u
izobilju. Gouldova Povijest masonerije stranicu za stranicom posve-ćuje grbovima
zidarskih cehova diljem Europe, no niti jedan od njih nije britanski!
To su bili izučeni radnici svojih majstora - obrtnika, koje je upo-šljavala Crkva ili
bogati zemljoposjednici, te se ne čini baš vjerojat-nim, da su njihovi gospodari bili
dovoljno prosvijetljeni da bi im dopustili neku vrstu prapočetaka sindikata, pa čak i da
se u njihovim radnicima razvila želja za stvaranjem takvih udruga. Mnogi bi od njih
proveli život radeći cijeli svoj vijek na jednom jedinom zdanju kao što je katedrala, pa
smo uočili, da se tu nije trebala pojaviti potreba za tajnim znacima prepoznavanja i
lozinkama, čim su tadašnji klesari tumarali oko jednog te istog gradilišta i po
pedesetak godina.
Većina klesara Srednjeg vijeka bila je nepismena, te je imala samo malo ili gotovo
nikakvo obrazovanje izvan svog zanata i obrtničkih vještina. Kad bi se ustvrdilo, da su
takvi ljudi razumjeli, a pogotovu izmislili složeni obred koji se i danas koristi u
masoneriji, ne bi baš
32 , 33
-- .-- .- rvl..~......mv VS1c11111.CG111, rUIVVQI1Jcl
su tada bila rijetki dogac~aji za sve, izuzev za one najnaobraženije i najcjenjenije
zidarske majstore, pri čemu im tajni znakovi, zahvati i lozinke ne bi bili od velike
vrijednosti; a čak i da jesu putovali od jedne do druge izgradnje nekog zdanja, zbog
čega bi im pri tome trebala tajanstvena sredstva prepoznavanja? Da se netko lažno
predstavio kao klesar, ne bi trebalo dugo, pa da se na njegovim radnim vještinama
primijeti - njegova nesposobnost za rad u kamenu.
Kako su - prema onom što se zna o počecima Reda - slobodni zidari bili i mnogi
kraljevi, te njihovi najodličniji podanici (vidi do-datke), ne možemo zamisliti
okolnosti, u kojima bi se grupa plemića pojavila na sastanku ceha zidara, tražeći od
njih dopuštenje da mogu imitirati njihove znakove i postupke, te ih na simboličan
način koristiti u svrhu svog osobnog usavršavanja.
Konačni dokaz za odbacivanje ove teorije »slobodnih obrtnika--zidara« pronašli smo
proučavajući ono, što je u masoneriji poznato kao »Stara Pravila«, kod kojih se za
najstarija vjeruje, da potječu iz kraja petnaestog stoljeća. Ona navode propise o
upravljanju i odgovor-nostima slobodnih zidara, a oduvijek se smatralo da su bila
preuzeta iz zakona o postupcima srednjevjekovnih zidarskih cehova. Jedno od tih
Pravila kaže, »da niti jedan brat ne smije razotkriti bilo koju tajnu drugoga brata, za
koju bi saznao, ukoliko bi to ovoga moglo stajati života i imovine«. Jedina takva
masonska tajna, koja bi u ono doba automatski izazvala takvu kaznu da ju je država
razotkrila, bila je -hereza; zločin, koji zasigurno ne bi počinili jednostavni i
bogobojazni klesari. Sami smo sebi postavili pitanje: »U ime čega bi, zaboga, hereza
bila pretpostavljena kao moguća tajna krivnja ovih graditelja zamkova i katedrala?«
To naprosto nije imalo smisla. Organizacije ne odrecJuju značajna pravila za
slučajeve, da neki od njihovih članova jednog dana budu potajno krivi za zločin pred
Crkvom; jasno, tko god osmislio ovo Staro Pravilo, bio je svjestan toga, kako svaki
brat živi s opasnošću, da bude spaljen kao heretik. Stoga smo sad bili sigurni, da ova
pravila nisu osmislili jednostavni zidari i klesari, već grupa ljudi, koja je živjela na
samom rubu zakona, koji je vladao zemljom.
Zadovoljivši tako našu slutnju, da zapravo nema dokaza koji bi podupirali ovu drugu
teoriju o slobodnim zidarima, a da ih istovre-meno ima mnogo, zbog kojih se ona
može zanemariti, dodatno smo
VI LI~V ~G111111 1 I u V llv 1G l,mvb mc.v..~.~ ~.-, -- -'~ -' 1
mnogo raspravljali, ukazuje na veoma skrovite prastare namjene. Ono se odnosi na
odredbe, vezane uz »službu« za brata, koji dode u posjetu na rok od dva tjedna, nakon
čega »mu treba dati nešto novca, i poslati ga na put do sljedeće Lože«. Ovo je način
ophocJenja, koji bi se očekivano primijenio kad se radi - o čovjeku u bijegu, koji traži
kuće sigurne od potjere. Sljedeće Pravilo zabranjuje masonima seksualni odnos sa
ženom, kćeri, majkom ili sestrom svoga brata masona, što bi bila apsolutna potreba,
ukoliko bi se želio održati sustav »sigurnosti kuće« - jer, doći kući i pronaći svoga
gosta - brata masona, u krevetu sa ženom ili kćerkom, zasigurno bi zaoštrilo odnos
bratskoga milo-srda, pa bilo ono makar i pod zakletvom.~ Nismo mogli zamisliti,
zbog kakve je to moguće hereze ova rana masonska grupa mogla biti okriv-ljena, da
bi se izgradio ovako visoko razvijen sustav prepoznavanja i preživljavanja izvan
Crkve i Države. Kao dodatak ovim čimbenicima, koji diskreditiraju teoriju o
slobodnim zidarima, vrlo je bitno prisjetiti se, da je središnje mjesto, koje se provlači
kroz masoneriju - mjesto, na kojem se gradio hram kralja Salomona. Nema dokaza,
koji bi srednjevjekovne obrtnike - zidare povezivali s ovim dogadajem; no, sigurno ih
je moralo biti, kad se govori o trećoj spomenutoj teoriji -teoriji o vitezovima
templarima.
Vitezovi templari, ili punim nazivom Red Siromašnih Kristovih Vojnika i
Salomonova hrama, nastali su gotovo šest stotina godina prije utemeljenja Velike
Lože Engleske. Ako ima neke povezanosti izmedu ovih krstarećih ratnika-svećenika i
masonerije, trebat ćemo razjasniti raspon od četiri stotine i deset godina, izmedu
iznenadnog raspuštanja Reda u listopadu 1307. godine i službenog pojavljivanja
masonstva. Ovaj je prekid natjerao mnoge promatrače - i masonske, a i one druge, da
sugestije o bilo kakvom povezivanju proglase nepoželj-nim razmišljanjima; neki su
od njih objavili i knjige, kako bi pokazali, da su sljedbenici ove teorije zapravo više
romantičarski nastrojeni, te da žele vjerovati u ezoterične besmislice. Medutim, nešto
bliži dokazi koji su nam se našli na raspolaganju, jako su primakli težinu argumenata
u korist povezanosti templara i masonerije, dok su naša vlastita istraživanja postojanje
ove veze stavila izvan svake sumnje.
John J. Robinson: Rncyeni tt krvi, izdanjc »Stari arad«, Zagreb, 1999.
34 ~ 35
)ILIV VI~V111VJL1 1G~1QU11~G 111U111U,
postao glavni motiv masonerije.
Hram kralja Salomona
Otkrili smo da su, u širem smislu, četiri hrama bila povezana s planinom Morijah u
gradu Jeruzalemu. Prvi je bio onaj, koji je kralj Salomon dao izgraditi prije tri tisuće
godina. Sljedeći nije bio izgrac~en od kamena; u viziji ga je vidio prorok Ezekijel
tijekom zatočeništva Židova u Babilonu, oko 570. godine prije Krista. Pa, iako je taj
hram bio nestvaran, ne može se zanemariti, jer je imao značajan učinak na kasnije
židovske zapise i vjerovanja, koja su prešla i u kršćansku vjeru. Treći je izgradio kralj
Zerubabel u početku šestog stoljeća prije Krista, nakon što su se Židovi vratili iz
babilonskog zatočeništva, a posljednji je izgradio Herod u vrijeme Isusa Krista; njega
su razrušili Rimljani 70. godine naše ere, samo četiri godine nakon što je bio dovršen.
Kako smo kasnije otkrili, Salomon je započeo graditi mnoga velika zdanja,
uključujući i hram posvećen Bogu, kojega danas zovemo Jahve ili Jehova. Oba su
imena pokušaji prijevoda s hebrejskog jezika, u obliku pisanja bez samoglasnika. O
Salomonu se najčešće govori kao 0 mudrom kralju, no kako smo napredovali s našim
istraživanjima, otkrili smo, da se pridjev »mudar« koristio i za sve graditelje ili
kraljeve, koji su gradili zdanja i tisuće godina prije Salomona- što će se pokazati
kasnije.
Sami Židovi nisu imali naslijede arhitekture, a nitko od njih nije raspolagao
vještinama graditeljstva, potrebnim za podizanje bilo čega što bi bilo - više od
jednostavnog zida; u skladu s tim, hram su u Jeru-zalemu gradili obrtnici, unajmljeni
od Hirama, feničkoga kralja Tira. Usprkos imenu, nama je bilo jasno - kao i svim
prijašnjim istraživa-čima, da kralj Hiram nije ni u kakvoj vezi s Hiramom Abifom.
Obred Svetog Kraljevskog Luka, o kojemu ćemo govoriti u trinaestom po~lavlju, u
potpunosti razjašnjava da je Hiram, kralj Tira, dostavljao materijal za gradnju, dok je
sasvim druga osoba, Hiram Abif, bio stvarni arhitekt hrama. Čak se spominje, da su
ove tri osobe (Salomon i oba Hirama) održali važnu Ložu, te da su upravo oni bili ona
jedina trojka, koja je zajednički čuvala istinite tajne Meštara Masona.
Usprkos opće prihvaćenom uvjerenju masona, da je izgradnja ovog hrama bila
najznačajniji dogacJaj u povijesti tadašnjega graditeljstva,
~Vmvv m.mm.mvm mvYyvm ,m.........,•.~~b ...~.... , 1.~ b
boga Ninurte, i to - tisuću godina ranije. Bilo je to maleno zdanje, veličinom slično
nekoj običnoj engleskoj seoskoj crkvi, a vjeruje se, da je bilo upola manje od same
palače kralja Salomona. Koji su bili prioriteti velikoga kralja Salomona mogli smo
zaključiti, kad smo otkrili, da je zdanje u kojemu je bio smješten njegov harem, bilo
-barem jednake veličine kao i Jahvin hram.2
Iz znanja k~jima raspolažemo o svrsi crkve, sinagoge i džamije, bilo bi lako
pretpostaviti da je Salomonov hram bio mjesto, na kojem su Židovi štovali svojega
Boga. Mec~utim, bila bi to pogreška, jer ovo mjesto nije bilo grac~eno za to, da bi ga
posjećivali ljudi - ono je bilo, sasvim doslovno, Božja Kuća; dom samog Boga, Jahve.
Ne postoje fizički ostaci Salomonova hrama, i nema o njemu odgovarajućih neovisnih
zapisa, pa nitko ne može biti siguran je li on uistinu i postojao; mogao je biti
izmišljotina kasnijih židovskih pisaca, koji sLi svoje usmene predaje zapisivali dugo
vremena nakon što se njegova navodna izgradnja dogadala.3 Oni nam govore da je
ovaj, najpoznatiji od svih hramova, bio izgracJen od kamena, a iznutra u cijelosti
obložen cedrovim daskama, dopremljenim iz Tira. Kažu nam, da je dno zidova bilo
debelo devet lakata (oko 450 cm), a uzdizali su se noseći ravan, drveni krov od
cedrovine, okrunjen jelovinom. Značajka hrama bila je i velika količina zlata, koja je
prekrivala i pod, i zidove i strop, postavljena izmedu kerubina i njihovih raširenih
krila. Unu-trašnjost je bila dvadeset lakata duga i dvadeset lakata široka, a cijelo je
zdanje bilo okrenuto od zapada prema istoku, s jednim ulazom na istočnom dijelu.
Bila je podijeljena sklopivim parom vrata, koja su dijelila prostore na dvije trećine i
treću trećinu, tvoreći tako kocku od 30 stopa širine, dužine i visine. Bio je to, prema
proročanstvu iz Starog zavjeta, prostor zvan - Najsvetiji od Svetih, a u masonskom
obredu Sanctum Sanctorum, koji je bio posve prazan, izuzev kovčega izra-denog od
akacije, smještenog u samome središtu prostora. Bio je to Kovčeg saveza, u kojem su
se nalazile samo tri stvari: dvije kamene ploče, s uklesanih Deset zapovijedi, te Bog -
sam Jahve. Na njegovu je
- »Novi uvidi u Hram kralja Salomona i njeoova povezanost s masonskim obredom«,
J. R. Clarke. Objavljeno u ARS Qtrntuor Coronntorum, u studenom 1976.
3 Pc•nkeooi knmeutari Biblije
36 ~ 37
Ovi kerubini nisu bili debeljuškasta, vesela, leteća dječica, toliko draga renesansnim
slikarima. Stilom bi mogli biti Egipćani, jer izgle-daju točno kao i likovi, koji se
nalaze na zidovima i po sarkofazima piramida.~ Najsvetiji od Svetih nalazio se u
trajnome mraku, izuzev jednom godišnje, na Dan Izmirenja, kad bi do njega smio ući
veliki svećenik, s krvlju žrtvenog jarca. Nakon što bi on izašao, stavljao bi se debeli
zlatni lanac, kojim bi se iznova odjeljivala manja od veće pro-storije. Prema kasnijoj
židovskoj tradiciji, ovu su prostoriju koristili jedino svećenici i leviti (nasljedni
svećenici), a u njoj se nalazio žrtve-nik, izraden od cedra i obložen zlatom, smješten
odmah pred vratima; i, naravno - izvan istočnih vrata stajala su dva stupa - Boaz i
Jakin.
To je, dakle, bilo zdanje, koje su templari odabrali kao središnju svetinju svog Reda.
No, oni su iskopavanja vršili po ruševinama jednog drugog hrama, izgradenog skoro
tisuću godina kasnije, na tome istome mjestu - hrama kralja Heroda. Pa zbog čega su
se onda, čudili smo se mi, odlučili nazvati po hramu kralja Salomona?
ZAKLJUČAK
Laaano smo donijeli odluku, da teorija podrijetla masonerije, koja polazi od slobodnih
zidara, ne može izdržati pobliža istraživanja iz jednostavnog razloga, što cehovi zidara
u Engleskoj - uopće nisu niti postojali. Sama činjenica - da su na Kontinentu ipak
postojali, i nije relevantna, jer masonerija nije niti nastala u područjima, u kojima su
se stvarali ovi cehovi.
Protokol, pronaden u Starim Pravilima Reda- sa svojom obvezom da se pronade
posao, te da se zbrinu i zaštite ženski članovi i rodbina one braće, što pružaju pomoć
bratu u nevolji - činio nam se mnogo primjerenijim nekom tajnom društvu, no grupi
putujućih graditelja.
Dugo smo i naporno istraživali, provodeći stotine sati u različitim čitaonicama,
zadubljeni u preporučene knjige, no koliko god smo pokušavali, nismo mogli pronaći
bilo kakvu povezanost izmedu hrama kralja Salomona i srednjevjekovnih zidara i
klesara.
W. F. Alhright: Arheolugijn Pulestine
nadahnuće mnogim ljudima tijekom vijekova. Izvorni hram, ko~eg ~e izgradio
Salomon, bio je omanje zdanje sumeranskog tipa, manje čak i od njegova harema,
sagradeno prije da bi postalo dom Boga Jahve, no kao mjesto njegova štovanja. Sam
je Jahve živio u Kovčegu saveza, smještenom u Najsvetijem od Svetih prostora u
hramu, prostoru koji je masonima poznat kao Sanctum Sanctorum. Ovaj je Kovčeg
bio izra-den i izveden u egipatskom stilu, a na istočnim vratima ovoga prvog hrama
nalazila su se dva stupa, masonima poznata kao Boaz i Jakin.
Ideja- da je Red mogao osnovati sam kralj Salomon, i to kao stalno tajno društvo
skriveno od svijeta, činila nam se posve nemogućom; tako smo postupkom
jednostavne eliminacije ostali na samo jednom podrijetlu, koje smo trebali isri~ažiti.
Znali smo, da su prvi vitezovi templari pronašli ruševine posljednjeg hrama,
grac~enog na tome mjestL~, a mnogi su pisci ukazivali na povezanost izmedu ovih
vitezova i masonerije.
3~ • 39
Vitezovi templari
Nastajanje Reda
Lik hrabrog križara, s bijelim plaštem ukrašenim crvenim križem te punom bradom,
koji uništava zle, a štiti one dobre, jedan je od onih likova, koji su većini nas bliski -
još od djetinjstva. No, stvarnost je bila dosta drugačija. Crveni križ na bijelom plaštu
nije bio znak svih križara, već samo ratnika-svećenika: vitezova templara. Njihovo
misteriozno pojavljivanje niotkuda, nevjerojatno brz porast bogatstva i utjecaja, te
njihov iznenadni i potpuni gubitak svake milosti u petak, 13. listopada 1307. godine,
učinilo ih je predmetom rasprava i mašto-vitih nagadanja od tada, pa sve do današnjih
dana.
Gotovo dvije stotine godina templari su svemoćno stajali iza djelovanja većine
kraljeva, kako sa svojim legendarnim borilačkim vještinama, tako i sa svojim
nevjerojatnim blagom. Da li bi uistinu mogla postojati povezanost izmedu tog davno
nestalog viteškog Reda, i ljudi srednje klase, koji mrmljaju masonski obred iza
zatvorenih vrata gotovo svakog većeg zapadnjačkog grada? Po svojoj nominalnoj
vrijednosti oni se čine toliko udaljenima, da bi trebalo prikupiti veli-ku količinu
dokaza, kako bi se ustvrdilo da postoji izravan odnos, no prateći pojedinosti jedne i
druge strane, ova se udaljenost počela smanjivati - i to brzinom, koja nas je
iznenadila.
Muslimani su vladali Jeruzalemom od sedmog stoljeća, i dopuštali Židovima i
kršćanima pristup gradu, toliko važnom za sve ove tri različite religije, iako svakoj iz
drukčijih razloga. Krajem jedanaestog stoljeća. Turci Seldžuci su preuzeli nadzor nad
Jeruzalemom, i za-branili kršćanima obavljanje hodočašća. Snage kršćanstva nisu bile
baš jako sretne takvim razvojem dogadaja, pa su mobilizirale svoje snage, kako bi
iznova osvojile Isusovu zemlju. Usprkos čistoći pri-vidnih motiva koji su ih poticali,
takozvani »Križarski ratovi« - bitke za osvajanje nadzora nad Svetom zemljom, bile
su zapravo - teški i okrutni sukobi bez milosti.
, 40 ; 4
mm........ ,... ~.,......,.. .,.... ~,.. b....» ~ _~ _ . _,
sakrili u kriznim vremenima; slijedom toga, mnogi su Muslimani umirali u agoniji
rasporena trbuha, dok su bijeli prsti nevjernika žustro kopali po njihovoj nutrini,
tražeći nepostojeće sakrivene vrijednosti. Židovi Jeruzalema prošli su - nešto bolje.
Oni su sretno živjeli uz Muslimane stotine godina, a 14. lipnja 1099. godine su
zajedno s njima i - umirali; želja križara za krvlju bila je neutaživa i nije imala
granica. Jedan križar, Raymond od Aguilera, potaknut pogledom na razoreni grad i
ogroman broj leševa njegovih stanovnika, citirao je Psalam I I 8: »Ovo je dan, što ga
učini Gospodin. Veselimo i radujmo se njemu.«
U godinama nakon osvajanja Jeruzalema, kršćani iz čitave Europe započeli su
hodočastiti u Sveti grad, krenuvši na putovanje toliko dugo i iscrpljujuće, da je bilo
potrebno imati snažno tijelo i jaku gradu, kako bi se preživjelo. Rastući broj
hodočasnika, koji su se kretali od gradskih vrata Akre, Tira i Jaffe prema gradu
Jeruzalemu stvarao je poteškoće, pa se za njih trebala pripremiti potrebna
infrastruktura. Njen važan dio bilo je i prenoćište Amalfi u Jeruzalemu, koje su
osnovali vitezovi hospitalci, da bi pribavili hranu i smještaj za rijeke putnika, koje su
neprekidno pritjecale. Značaj i bogatstvo ove male i neobične svećeničke grupe, koja
ga je vodila, uvećavao se u srazmjeru sa sve većim brojem posjetitelja, a novi
kršćanski vladari grada nagra-divali su njihov trud velikodušnim poklonima. Red se
širio vrlo brzo, a Il~lhov je prior morao biti ambiciozna i politički jaka osoba, kad je
poduzeo korake za stvaranje vojne sile, pozivajući sve vitezove da im se pridruže,
nakon čega je promijenio naziv Reda u »Hospitali Sv. Ivana Jeruzalemskoga«. Taj
Red primio je papinski blagoslov 1118. ~~odine, kad je ustanovio i svoj službeni
zakonik, poznat kao »Pravila«.
Bila je to organizacija koja je, vjerojatno, utjecala na francuskog plemića iz pokrajine
Champagne, imenom Hugues de Payen, jer je iste ~odine s još osam vitezova osnovao
neslužbeni Red Siromašnih Voj-nika Krista i hrama kralja Salomona. Prema tradiciji,
kralj Baldwin II, patrijarh Jeruzalema, spremno je podupro novi Red i osigurao im
smje-štaj u istočnom dijelu svoje palače, smještene uz džamiju Al-Aqsa, koja je bila
izgracJena na mjestu nekadašnjeg Salomonovog hrama. Govori se, da su templari,
kako ih obično nazivamo danas, nastali - zbog osigu-ranja i zaštite rastuće rijeke
hodočasnika, jer su se neprekidno kretali opasnim putevima izmedu vrata na obali kod
Jaffe i Jeruzalema.
41
niti odjećom nisu nimalo isticali od ostalih,~a svoje su molitve oba-vljali u redovitim
vremenskim razmacima, i na svaki se način ponašali, kao da su članovi nekog
religioznog reda.
U neko vrijeme 1118. godine, ovih devet vitezova stiže, očito iz Francuske, i imenova
se čuvarima pustinjskih cesta Judeje, koje vode do Jeruzalema. Ovo nam se učinilo
neobičnim. Zbog čega su ti Francuzi sami sebi postavili zadatak koji je, u najboljem
slučaju, bio optimističan, a u najgorem - budalaština? Jer, čak i manja grupa Saracena
nadvladala bi ih, bez obzira koliko oni bili vješti oružju, ili ma kako dobro bili
naoružani. No, na naše iznenadenje - pronademo, da ih Fulcher od Chartresa, kapelan
Baldwina II, ne spominje niti najmanjom opaskom u svojoj opširnoj kronici, koja
obrac~uje i prvih devet godina neslužbenog postojanja Reda. Najraniji siguran dokaz
o postojanju templara datira iz I 121. godine, kad je neki grof Fulk V od Anjoua
pristupio templarima, i nakon toga im ostavio godišnji prihod od trideset livara.
lz dokaza koji su nam bili na raspolaganju, činilo se jasnim, da se grupa od devet
vitezova nije nimalo povećavala, i to još dugo nakon svoga osnivanja. Tek nakon što
su proveli - ništa manje, no devet ~odina u svojim nastambama na mjestu ruševina
Herodova hrama, Hugues de Payen je krenuo na zapad u potrazi za novacima,
dostojnim Reda, kako bi povećao broj njegovih članova na veličinu, koja bi bolje
odgovarala misiji, koju su sami sebi odredili.
Što su oni tražili?
Instinktivno smo osjetili, da ovdje nešto nije u redu. Ne postoje dokazi, da su ovi
prvobitni templari pružili ikada ikakvu zaštitu bilo kome od hodočasnika, no s druge
smo strane uskoro naišli na niz dokaza, da su se bavili - širim iskopavanjima medu
ruševinama Herodova hrama. Ubrzo smo shvatili, da su i mnogi drugi pisci imali
podosta zadrški u vezi opće prihvaćene verzije o ciljevima templara; što smo više
tražili, sve smo češće nailazili na različite teorije o pravim motivima templara. U
jednoj od njih, francuski povjesničar Gaetan Delaforge razjašnjava:
»Stvar~za zadccća devetorice vitezova bila je, da obave istrn-:.ivanja na tom
podrzcčju, kako bi se dočepali odrec~enih
42
dancc. « ~
Ovo razjašnjenje koristi i istraživač i autor Graham Hancock, kad osporava tezu, da
ovi vitezovi nisu bili ono, za što su se izdavali.2 Zaključio je, da je u žiži njihovog
zanimanja bilo - samo mjesto na kojemu se hram nalazio, te da postoje dokazi o
obavljanju njihovih vPlikih iskopavanja na njemu. Citira iz izraelskog službenog arhe-
ološkog izvješća, kojim je utvrdeno, da je tih devet vitezova tražilo u ruševinama
hrama nešto nepoznato:
»Tccnel vodi cc unutr~ašnjost otprilike tride.set nietara od juž-no~ ~ida, pc-ije no
što .je daljc2ji prolaz zatvoren kameninc ~lrrnnadarna. ~Znamo da se fnastavlja i
dalje, no brzo sn2o iz-clcrfi strogo pravilo, da nema dctljnjih iskopavanja unutar-
hrostora hrama, koji je trenutno pod jurisdikcijom~Muslima-na, bez prethodnog
pribavljanja odgovarajućih odobrenja od mu.slimanskih organa. U ovom su nam
slučccju dopustili sccrno dcc izmjerimo i ucrtam-o izloženi dio tunela, uz zabranu
iskopavanjal bilo koje vrste. Nakon što smo to obavili... z atvorili smo izlaz iz tuc2ela
kamenjem. «
Pronašli smo i daljnje dokaze, da su se templari bavili iskopa-vanjima u potrazi za
nečim, što je bilo smješteno pod ruševinama Herodova hrama, i to u zapisima
poručnika Charlesa Wilsona iz Kraljevske inžinjerije, koji je na prijelazu stoljeća
vodio arheološku ekapediciju u Jeruzalem.3 On je otkrio mnogo starih predmeta, koji
su se pouzdano mogli prepoznati kao alati templara, korišteni za isko-pavan,ja duboko
ispod hrama. A kada su se naša istraživanja, vezana uz ovu knjigu, bližila svom kraju,
dobra nas je sreća dovela do Roberta Brydona, školovanog arhivara templarske
ostavštine u muzeju, smje-štenom u Škotskoj, koji danas u svojoj pohrani ima mnoge
od ovih predmeta, i vodi brigu o njima.
G. Delafor~e: Tradicijn templara u goclirri Vodertjaka = G. Hancock: Znctk i pcčcrt
? C. Wilson: l.rkopinc Jeru.-alenm
43
Gnostička crkva nazivala je ovaj doslovni stav prema Uskrsnuću »vjerom za budale«,
tvrdeći da su oni, koji su objavili da se njihov mrtvi Gospodar fizički vratio u život,
pobrkali duhovnu istinu sa stvarnim dogadajem. Gnostici su citirali tajnu tradiciju
Isusova učenja, kako je zabilježena u njegovu govoru učenicima prema Mateju:
»Vama.je dano da upozrzate misterije kraljev.stva nebeskoga, no - njima to nije
dano«.
Gnostici su shvaćali, da njihova teorija o tajnim spoznajama, koje treba doseći
osobnim naporima, ima i dublji politički smisao. Podrazumijevala je, da »tko god vidi
Gospodina« kroz svoju unutarnju viziju, može tvrditi da je njegov ili njezin autoritet
jednak, ili čak i nadilazi autoritet apostola i njihovih nasljednika.
Pronašli smo i da je Irenej, poznat i kao otac katoličke teologije, te najvažniji teolog iz
drugog stoljeća, vidio opasnosti za Crkvu, koje bi ovakav stav predstavljao:
»Orri sebe ,smatraju zrelima, tako da se nitko ne može rrsporediti s rtjirna u veličini
rzjihove gnose, pa čak niti kad se spomene Petar, ili Pavao, ili bilo koji drugi apostol...
Orri : arrri.šljcrjrr, da su oni sami otkrili više rzo apostoli, te da su crpostoli
propovijedali EvancŽelje još pod utjecajem ž idnv,skog rzcrčirza razmišljartja, a da
,su oni sarni - mudriji i urteligentniji od apostola.«
54
Se slIlilLIdll ttluuymua i vu ~a«m•• •~ •~-~~-• .~», ~ - ` - o
o apostolima, a napose o Dvanaestorici, izražava i njihov stav prema svećenicima i
biskupima, koji tvrde da se nalaze u ortodoksnom apostolskom slijedu. Osim toga,
mnogi su gnostički učenici takoc~er tvrdili, da imaju pristupa svojim vlastitim tajnim
izvorima apostolske tradicije, koja je bila u izravnoj suprotnosti s onom, opće
prihvaćenom u Crkvi. Za gnostičko djelo Apokalip.sa po Petru, ortodoksna Crkva
tvrdi, da umanjuje religiozni autoritet, misleći na riječi kojima uskrsli Krist objašnjava
Petru, da:
»...oni, koji sami sebe nazivaju biskupima i dakonima, i oplrode se kao da su .svoj
autoritet dobili od Boga, u stvarnosti srr kanali koji presušiše. lako oni ne razumiju
misterij, tvrde, da mi.sterij i.stirte pripada isključivo njima .saminza. Oni su pogrešrto
tumačili to apostolsko učenje, i osreovali patvorinu Crkve na rnjestu, gdje je trebalo
i.stinsko kršćansko bratstvo«.
Ovu su točku odabrali i isticali znanstvenici, koji su prevodili Gnostička Evandelja.
Nas smo dvojica odmah shvatili političku važ-nost ove ideje o uskrsnuću živih, kad
smo jednog dana u Sveučilišnoj knjižnici Sheffielda pronašli ovaj komentar
cijenjenog znanstvenika, Elainea Pagelsa, stručnjaka za gnosticizam:
»Prepoznavarzje dubljeg političkog smisla doktrine uskrs-rruću rii je važrzo samo
zbog svog izvarzrednog utjecaja na r-oligiozrro iskustvo krš~arra... već, imajući u
vidu drcrštverai poredak ...ortodoksru~ učerrje o uskr,srtuću ima drukčiji rrtjecaj.
Orzo .je ozakonilo IZijerarhiju osoba, kroz čiji bi .se nutoritet svi ostcrli morali
približiti Bogu. Grzostičko učenje hilo je odstupanje od ovog reda, tvrdilo je da
omogućava .svakoj irziciranoj osobi sredstva za izravan pristup Bogu, u pogledu čegla
su i sami svećenici i biskupi mogli biti -nezrzalice«,2
= Elainc Pagela: Grtnstička Evnncte(ja
55
Značajan element, o kojemu Crkva odbija čak i raspravljati, je dokaz da je Isus imao
braću, a vjerojatno i sestre. Pokazatelji o Isusovoj braći pronadeni su u čitavom nizu
dokumenata iz prvog i drugog stoljeća, uključujući ovdje i sam Novi zavjet. Imati
braću sasvim je uobičajena stvar, no - kad se pretpostavlja, da je netko Sin Božji - a
tko je tada bio otac ostalima? Na sreću, ima dokaza koji ukazuju na to, da je Isus bio
najstariji od braće, pa tako njegovo rodenje od djevice ne treba odmah odbaciti. O
ovom pitanju braće zna se već dugo, pa su postavljene čak tri glavne teorije, koje
pokušavaju objasniti ovu situaciju.
Početne rasprave o kršćanstvu obilježilo je ime Helvidija, tada vodećeg teologa.
Helvidijev stav prihvaća, da su uistinu postojala Kristova braća; Epifanijev argument
ističe, da su oni bili - Josipovi sinovi iz prvoga braka; a Jeromeovo je očajničko
objašnjenje bilo, da se pod pojmom »brat« zapravo misli - na »bratića«. Usprkos
činjenici da Biblija jasno - i to u mnogo navrata - govori o Kristovoj braći,
rimokatolička Douai-Biblija u objašnjenjima jasno naglašava opciju, koja je njoj
najdraža:
J
Njegov je mladi brat Jakov (Ya'acov, a na engleskome ~acoo~ naumvm Isusa gotovo
trideset godina, i - kao što ćemo pokazati kasnije - bio odgovoran za očuvanje
njegovih istinskih učenja, tako da ona na kraju ipak mogu trijumfirati pred licima
nevjernika.
Roc~enje nove religije
Sad znamo, da je postojala velika razlika izmecJu izvorne Jeruzalem-ske crkve i
kasnije organizacije, koja je ukrala njenu odjeću, nakon što je Jeruzalemska crkva bila
izbrisana s lica zemlje u ratu s Rimljanima. Proučavajući zapise ljudi, koje rimska
Crkva naziva »ranim crkvenim očevima«, a kasnija Crkva - vodama, zapanjili smo se
zbog zabune, nesporazuma i pogrešnog shvaćanja koje je postojalo kroz stoljeća.
Takoder smo naišli i na poneku iznenadujuću iskrenost; tako je zabi-Iježeno, da je
Papa Leo X (koji je, odajući mu priznanje, engleskog kralja Henryja VIII nazvao
»braniteljem vjere«) rekao:
»Dobro nam je služio - taj mit o Kristu. «
»...Helvidije i ostali heretici najdrskije su ustvrdili da je Blažena Djevica Marija imala
još djece, osim Krista. «
No, ovo je u suprotnosti s Matejem, 13:55-56, koji kaže:
»Zar on nije tesarov ,sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov,
Josip, Šimun i Juda? Zar se njegove ,sestre ne nalaze medu nama?«
Odgovor urednika Douai-Biblije vrlo je kreativan, iako i nešto manje uvjerljiv kritički
raspoloženom čitatelju, kad tvrdi:
»Ovo ,su bila djeca Marije... sestre naše Blažene Djevice, pa .sat se stoga, kako je to
bilo uobičajeno, mec~usobno nazivali braćom, što zriači - bliskim rodom našega
Spasitelja. «
Ako ima i zrnce istine u ovom neobičnom objašnjenju, tada bismo mogli primijetiti,
da nije bilo jako maštovito od Isusove bake i djeda
Od pada Jeruzalema 70. godine, vjera nazvana kršćanstvo zapo-čela se odjeljivati od
svog židovskog podrijetla, pa se uskoro u stranim mitovima i legendama izgubilo
svako sjećanje na junaka, zvanog -Jehošua. Stare poganske priče stopile su se u priču
o čovjeku, koji je pokušao biti kralj, i spasitelj svojega naroda. U Rimu se legenda o
Romulu i Remu iznova prepričavala, no ovaj put u vezi dvojice nižih bogova, velikih
svetaca - Petra i Pavla. Bog sunca, Sol, imao je roden-dan 25. prosinca, pa se
pomislilo, da bi taj datum mogao biti pogodan i kao Isusov rodendan, jer bi tako ovi
veliki bogovi mogli imati svoj praznik - u isti dan. Sabbath je pomaknut sa subote na
Dan boga sunca (engl. Sunday, op.p.), to jest na nedjelju, a simbol Sunca pronašao je
svoj put sve do iznad glava božanstava i svetaca, i to u obliku -aureole.
Grac~ani Rimskog carstva doživjeli su novu religiju i kao blisku, i kao utješnu;
možda im i ne ide tako dobro u ovome životu, no zato će bolje proći - u sljedećem.
Kao i većina naroda tijekom povijesti, malo su se koristili logikom, i radije u cijelosti
prihvaćali uživanje u tim
76
77
postalo kult obreda, a ne ideja, a teologija je zauzela mjesto, koje joj je omogućilo
politički nadzor.
Rimsko carstvo bilo je veoma uspješna politička snaga, no usprkos svom
bezobzirnom pristupu izvršnoj vlasti, ipak nije moglo trajati -zauvijek. Kao kulturna
snaga se počelo raspadati, no otkrilo je, kako je nadzor nad ljudskim umom daleko
učinkovitiji od jednostavnog nad-zora nad ljudskim tijelom. Kršćanstvo je Rimu
pružilo mehanizam za novo oblikovanje političke moći, utemeljene na neobrazovanim
masa-ma, kojima će se ponuditi bolji život nakon smrti - ukoliko se pokore Crkvi.
Thomas Hobbes, filozof sedamnaestog stoljeća i politički mislilac, jasno je izrazio
ovu situaciju, rekavši:
»Pa pitzstvo nije t~išta drugo, no Duh mnrlog Rimskog carstva, koji okrunjen sjedi na
njegovu grobu. «9
Vjerojatno najznačajniji dogadaj u nastajanju onoga, što danas nazivamo »Crkvom«,
odigrao se u Turskoj, 20. svibnja 325. godine. Bio je to Crkveni Sabor u Nikeji, kao
rezultat politike imperatora Konstantina, koji je želio jednom zauvijek preuzeti nadzor
nad svojom raskomadanom Imperijom. U ono je vrijeme Konstantin bio iznimno
omražen, pa su pobune i nezadovoljstva učestala; ideja, na koju je došao, bila je ideja
istinskoga genija. Jer, bio je dovoljno realističan, da bi prihvatio činjenicu kako Rim
više nema onu snagu, koju je nekad imao; a - jer svoju poziciju više nije mogao
osigurati silom, ili novča-nim nagradama - mogao bi nad svojim narodima zadržati
nadzor, kada bi sebe uspio nekako ugraditi u duhovna vjerovanja, koja su, kako se
činilo, razdvajala odanost njegovih podanika. Cijelo je Carstvo postalo mješavina
kultova, od kojih su neki, kao na primjer i kršćanstvo, bili prisutni na mnoge različite
načine. Već je nekoliko generacija gotovo svaka istočnjačka religija pronalazila i svoj
put do Rima, pa je bila apsorbirana i metamorfozirana, da bi odgovarala mjesnim
ukusima. Postupak romanizacije postao je već tako dubok, da bi samo nekoli-cina
izvornih osnivača kultova prepoznala svoje vlastite vjere, dok su se miješale od vrata
do vrata tako, da su postale nerazdvojive; prava
`~ Thomas Hobbcs: Levijntnn
78
razlika u svom vjerovanju.
Usprkos svojoj povijesnoj ulozi rimskog cara, koji je ozakonio kršćanstvo, sam je
Konstantin bio sljedbenik kulta boga Sunca, Sola Invictusa, i to sve do svoje samrtne
postelje, kad je konačno prihvatio i krštenje, u slabašnoj nadi, da su kršćani možda
ipak - cijelo vrijeme bili u pravu. Vrlo osjetljivo, i ne baš skupo osiguranje
nadgrobnog života.
Kad se Imperator po prvi put upoznao s kršćanima, njihova je populacija već bila
dosta značajna; jedan od svakih deset njegovih ~radana je tvrdio, da je sljedbenik ove
otpadničke židovske grupe. On je rješavao i sporove izmedu različitih kršćanskih
frakcija, koje su jedna drugu optuživale za krivotvorine, pa je morao osjetiti, da se ova
religija pretvara u dominantnu snagu.
Konstantin je u cijelosti zaslužio naziv koji mu je dodijelila povi-jest - Konstantin
Veliki. Osmislio je plan, i odmah se prihvatio njegova ostvarenja. U to su vrijeme
postojala dva Imperatora - Konstantin je vladao na zapadu, a Licinije na istoku, i kad
je Konstantin predložio, da više ne bi trebalo progoniti monoteiste, Licinije je
spremno pristao. Kako su ti progoni ionako bili isuviše česti, Licinije je vjerojatno bio
iznenaden, zbog čega je Konstantin iznenada toliko zainteresiran za dobrobit ovakvih
kultova, kakav je bilo i kršćanstvo. Ubrzo potom, otkrio je i zašto - kad ga je
Konstantin optužio za kršenje dogovora, i ubio ga - da bi, navodno, zaštitio religiozne
slobode svojih gradana. Konstantin je tako postao jedan i jedini Imperator., uz
potpunu podršku kulta Kristova, koji je postajao sve glasniji i utjecajniji. Bio je to,
jasno ,je, izvanredan put da se zadrži red i kohezija, a Konstantin je vjero-jatno
osjetio, kako ovaj kult zaslužuje i daljnji razvoj. No, ovakvoj su se strategiji ispriječile
dvije poteškoće: prvo, još je uvijek postojalo i dosta drugih aktivnih religija, a
naročito unutar vojske; drugo, sami su kršćani mec~u sobom bili u takvim svadama,
da se činilo da postoji opasnost od njihova razdvajanja u različite vjere.
Konstantinovo rješenje bilo je zapanjujuće, i - briljantno.
Iako je sam još uvijek bio štovatelj religije boga Sunca, Sola lnvictusa, Konstantin je
najavio prvi medunarodni Koncil kršćana, kako bi - jednom zauvijek - utvrdio jedan i
jedini, službeni pogled u svezi kršćanskog kulta, i njihovog židovskog proroka, Isusa
Krista.
79
Zemlju. Kako su kršćani bili daleko najglasnija sekta u Carstvu, ovaj je Koncil održan
u Nikeji (danas Iznik) u Turskoj, izrastajući zapravo u parlament novog, ujedinjenog
Carstva. Dogac~aj je bio izvanredno scenski izveden: Konstantin je sjedio u sredini, a
biskupi posvuda uokolo njega, tako da je njegov autoritet bio obilježen tijekom svih
rasprava. Tako je Imperator sam sebe postavio na središnji položaj »trenutnog«
Krista, sa svojim učenicima kao slušateljima; kako kaže nešto kasnija legenda, moć
Duha Svetoga bila je takoc~er prisutna, djelujući kroz čovjeka, koji je bio osnivač
Crkve. Konstantin je u suštini bio zainteresiran za dvije stvari: za Boga kršćana, na
kojega je gledao kao na manifestaciju boga Sunca, u kojega je vjerovao; i za lik Isusa
Krista, kojega je vidio kao židovskog mesiju, ali - kako je osjećao - i mesiju čitavog
Carstva. Smatrao je, da bi Isus mogao biti ujedno i ratnički i svetački lik - kakav je i
on sam, koji se borio da bi uspostavio Božje propise; no, tamo gdje se židovski kralj
pokazao neuspješnim, on je - uspio.
Sve od tih Konstantinovih vremena, kršćani su ga slavili kao velikog vodu vjere, koji
je pobijedio heretike. Uskoro se pričala priča o njegovu preobraćenju na kršćanstvo
prilikom bitke kod Milvijskog mosta; Imperator je slijedio upute primljene u
proročkom snu, i na štitove svojih vojnika dao nacrtati simbol pravog Boga. Prateći
Kon-stantinov kasniji odnos prema kršćanima, pretpostavljalo se, da se taj nacrtani lik
mogao sastojati od svetih grčkih slova »ksi« i »ro«, prvih slova riječi »Christos«.
Medutim, kako Konstantin nikada nije postao kršćaninom, izgled lika na tim štitovima
je gotovo sigurno bio - znak Sunca; znak njegovog »pravog boga«, Sola Invictusa.
Nema zabilježe-nih izvješća iz tog vremena, koja bi opisivala kako je izgledao ovaj
simbol, no kako je Imperator upravo bio primljen mec~u članove kulta Sola Invictusa,
i ostatak života proveo kao njegov visoki svećenik, čini se malo vjerojatnim, da bi
koristio bilo koju drugu simboliku.
Rezultat Koncila bila je »Nikejska molitva«, koja je pokušavala izgladiti razlike
izmecJu različitih kršćanskih frakcija, i izbjeći stru-janje doktrina, za koje se činilo da
bi mogle sasvim udaljiti Istočnu Crkvu. Pravila, koja su iz toga proizašla, osiguravaju
osnovu za većinu pravila Crkve i danas, pokrivajući mnoge pojedinosti kakve su, na
primjer - kad vjernici moraju stajati, a kad mogu sjediti tijekom službe
80
l,vvy.n, ... .~~b, .., _ _ ~ _ _
- po čemu je on božanski?
Članovi Koncila imali su pred sobom glavni zadatak, koji je vjerojatno jako izmučio
njihove teološke mozgove. Jer, pronalaženje logičkog rješenja bilo je neugodno teško:
ako je postojao samo jedan Bog - kako bi onda Isus mogao biti Bog, a da - nije taj
Bog? A ako je bio začet u Mariji, tada bi se moglo zaključiti, da je postojalo i vrijeme,
kad Bog - uopće nije niti bio roden, pa stoga mora postojati starije bo-žanstvo, koje
nije posve odvojeno. To se u Konstantinovom nežidov-skom mozgu racionaliziralo
objašnjavanjem odnosa »Boga kao Oca« i »Boga Sina«. Nama se to čini prili.čno
jadnim rješenjem, jer nitko ne vjeruje, da su on sam, i njegov vlastiti otac - zapravo
različite mani-festacije jedne te iste jedinke; a kada bi tako i bilo, tada bi postojao
-samo jedan čovjek, jer svi mi potječemo od gotovo beskonačnog niza roditeljsko-
dječjih linija. Neizbježan zaključak bio je, da kršćanstvo zapravo uopće i nije -
monoteistička religija; ono se samo zavarava, održavajući svoj način razmišljanja u
izrazitom neredu.
Članovi Koncila u Nikeji takoder su trebali riješiti i neugodno pitanje: »Bog Otac je
morao postojati i prije no što je stvorio svijet; ali, što je mogao raditi u onom
razdoblju, dok je bio tako usamljen?« Tada se nije pojavio nikakav odgovor; no,
stoljeće kasnije, sv. Augustin je zgodno na ovo odgovorio: »Bog je to vrijeme proveo
- gradeći po-sebni pakao za one, koji postavljaju ovakvapitanja!«
Arije, svećenik iz Aleksandrije, bio je prvak ne-božanskog lobija. Tvrdio je, da Isus
Krist ne može biti Bog, jer je bio - čovjek. Bog je -Bog, i stoga je blasfemija i
pomisliti, da je Isus bio božanski po svojoj naravi; mogao je samo postati božanski po
svojim djelima. Arije je bio iznimno pametan teolog, i podnio je niz dokumentiranih
argumenata, da bi podupro svoju tezu kako je Krist bio čovjek - isti takav, kakvi su
bili i sami članovi Koncila. Usprotivio mu se drugi Aleksandrijac, zvan Atanazije,
koji je tvrdio da su Otac i Sin bili (paradoksalno) od jedne te iste supstance. Tako se
mišljenje o božanskoj naravi Isusa zvanog Krist - podijelilo, i o tome se trebalo
glasati. Arije je izgubio, a kazna, koju je morao platiti za izgubljeno glasovanje, bila
je - da je njegovo ime postalo gotovo sinonim cJavolstva, označen pojmom »Arijeva
hereza«.
Hereza je bila optužba, koju je jedna grupa kršćana spremno, ali netočno dobacivala
drugoj, no nakon što je Konstantin preuzeo
81
riječ po riječ: »I oni stigoše u Betaniju, a tamo bijaše neka žena, čiji.je brat umro. Ona
se baci pred Isusa i reče mu, »Sine Davidov, smiluj mi se.« No, učenici je odgurnuše.
A Isus, razljućen, ode s njom u vrt gdje stajaše grobnica, i iz nje se odmah začu veliko
naricanje. Došavši blizu, Isus odgurnu kamen s ulaza u grobnicu. I odmah ude tamo,
gdje mladić ležaše, ispruži ruke i podignu ga, držeći ga za ruku. No mladić,
pogledavši u njega, zavolje ga i poče moliti, da mu dopusti da ide dalje s njim.
Izlazeći iz grobnice, udoše u mladićevu kuću, jer on bijaše bogat. A nakon šest dana
Isus mu r-eče što mu je činiti, te uvečer doc~e mladić obučen u grcrbu odjeću preko
(svoga) gologa (tijela). I ostade sa njime te noći, jer ga Isus podučavaše tajnama
kraljevstva Božjega. Tada ustade i vrati se na drugu stranu Jordana. «
Nakon ovih (riječi), slijedi tekst, »I Jakov i Ivan dodoše k njen2u«, i cijeli taj
odlomak. Ali, »goli (čovjek) sa golim (čovjekorn)« i ostale stvari o kojima pišeš, nisu
pronac~ene.
A nakon (riječi), »I on dode u Jerihon« (tajno Evan-delje), dodaje se samo »i sestra
mladića kojega je Isus volio, i njegova rnajka, i Saloma su bile ondje, a Isus ih nije
primio. « No, sve one druge (stvari) o kojima ti pišeš, za obje .se čini da su, falsifikati.
A sada pravo razjašrvjenje, i to ono koj~e je u .skladu s i.stinitom, filozof ijom... « ~ o
Na ovom je mjestu pismo prekinuto, u sredini stranice.
Ovo pozivanje na tajno Evandelje, i - još važnije, na tajne cere-monije koje je vodio
sam Isus, bilo je veliko otkriće. Da li bi to mogla biti istina, pitali smo se. Klement je
mogao biti u krivu - no, to se nije činilo vjerojatnim. Zatim, i pismo je moglo biti
lažno - no, ako je tako, zbog čega? Nismo mogli zamisliti bilo koji motiv, koji bi bilo
tko mogao imati za falsificiranje u tako davnim vremenima. Vraćajući se na pismo,
mislili smo da postoji velika sličnost izmec~u »mladić, obu-čen u grubu odjeću preko
gologa tijela«, te neobjašnjivog incidenta,
~~~ Morton Smith: Tnjrta Evnnclelje
86
a . ..
»Samo mladić neki, ogrnut plahtom po golu tijelu, išao za njim. Htjedoše ga uhvatiti,
ali on ostavi plahtu te go pobježe od njil2.«
Kalpokratijci su bili naročito neugodna rana kršćanska sekta, koja je vjerovala, da je
grijeh sredstvo spasenja, pa bi spominjanje dvojice ~olih muškaraca moglo biti
namjerno iskrivljavanje, kako bi se oprav-dalo njihuvo vlastito bizarno ponašanje.
Sadržaj pisma zvuči istinito, opisujući dogadaje vezane uz Markovo Evanc~elje.
Opet, nailazimo i na usporedbe s masonerijom: podsjetilo nas je na masonsku ceremo-
niju, kad je kandidat odjeven samo u bijelu grubu halju - i naravno, na ogrtače koje su
templari prvobitno nosili, od običnog bijelog platna.
Ako su kršćani u drugom stoljeću imali neka saznanja o tajnim ceremonijama, koje je
vodio Isus Krist i njegovi sljedbenici, gotovo bi se moralo očekivati da takva osoba
dolazi iz Aleksandrije, koja je bila snažno povezana s ranom Jeruzalemskom crkvom.
S obzirom na dramatičan sadržaj ovoga pisma, bili smo prisiljeni proučiti i ostale
preživjele Klementove tekstove, iako su ih mogli prethodno obraditi i kasniji
kršćanski cenzori. U svom kratkom djelu, nazvanom Misteriji yere ne mogu se otkriti
svima, on ukazuje na to, da znanje nije dostupno svakome:
»... mudri ne govore ustima ono, što shvate na saboru. »No što čujete ušima«, govori
Go.spodin, »viknite s krovova kuća«, r2udeći im da prihvate tajne tradicije pravoga
znanja, i šire il1 odabranima, i potajno; a kada čujemo nešto svojim uširna, to treba
dojaviti onima, kojima je i namijenjeno; no, ne uživajući u tome dcz se svima bez
ikakve razlike govori .sve, što im.je rečeno u usporedbama.«
Ovo sugerira, da je postojala tajna tradicija, i da - barem jednim avojim dijelom -
postoji i unutar Biblije, napisana na takav način, da neupućeni prihvaćaju usporedbe u
doslovnom smislu, a inicirani u njima otkrivaju nešto mnogo važnije i značajnije.
Klement bi pritom mogao misliti jedino na one dijelove Novog zavjeta, koji se obično
ne
87
.u _d
Ovdje nas je iznenadilo fraziranje: pretpostavlja se, da je Isus bio čla~a nazorejske
sekte, što jako upućuje na to, da on nije neophodno bio i njen izvormi vocŽa. Čini se,
da Isus možda uopće nije niti bio utemeljitelj Crkve.
Nazoreji su se očito pripremali postati vrlo značajan čimbenik u priči, koja se počela
razotkrivati pred nama. A zatim nam je vrlo važna odgonetka naišla iz sasvim
neočekivanog izvora. Dok smo bili u posjeti Sinaju, Chris, inače veliki zaljubljenik u
ronilaštvo, iskoristio je priliku za ronjenje oko koraljnih stijena Crvenoga mora, za
koje je iz iskustva znao, da su najfinije na svijetu.
Podvodna vidljivost u okolici Sharm el Sheika u Egiptu obično je izvanredna, no
upravo se taj dan dramatično smanjila, zbog godišnjeg cvjetanja koralja. To je jako
zamutilo vodu, a vidljivost se svela na ' svega nekoliko metara. Chris dalje priča:
»Bio sam svjestan toga, da to i nije tako loša vijest - planktoni privlače nevjerojatna
morska bića koja dolaze održati svoju gozbu. Bilo je oko deset sati ujutro, kad sam
skočio s visoke palube čelične apuhare (egipatsko plovilo, koje se započelo
proizvoditi kao ledolo-mac za švedska mora) i zaronio nekih stotinjak stopa u dubine
mora, koje je bilo obojeno svim bojama, .
Krenuo sam prema kopnu, polagano roneći, jer je voda postajala sve gušća, kako ne bi
došlo do dekompresije nitrogena. Na oko trideset stopa ušao sam u veliki oblak zoo-
planktona, i sasvim izgubio vidlji-vost, pa sam se povukao prema čišćim područjima.
Još mi se vidljivost nije sasvim poboljšala, kada vidjeh kako ravno na mene ide
ogromna ribetina, širom otvorenih usta, kao da je odlučila progutati tone vode, da bi
osiaurala svoj jutarnji obrok. Zaustavila se na udaljenosti od oko dvadesetak stopa od
mene, i započela lebdjeti na mjestu, bez pokreta, kao neki nepoznati leteći tanjur. Ta
je riba bila široka i preko dvadeset stopa, i kako sam pomicao glavu da bih u cijelosti
vidio taj savršeni primjerak, ispunilo me veliko uzbudenje. Iznenada, bez ikakvih
vidlji-vih trzaja i pokreta, ona je sunula ulijevo od mene, a zatim sam iza nje spazio
dvije manje ribe, koje su koristile struje, što su im s kopna donosile hranu.
~ ~ Pcukm~i knnrmtnri Biblije
90
1SKU5lčtva, nv~a ~am maua muuv, ~ ..•.•_ ,~...• ..- .--- -- r , r
sam Ehaba, našeg prijateljski raspoloženog i obično sveznajućeg vo-diča, za ime ove
lokacije; on mi reče, da se zove Ras Nasrani. Već iz navike, upitah ga što ta riječ
znači, a on objasni, da se Ras može jedno-stavno prevesti kao »glava« ili »vrh«, a
Nasrani je riječ, koja označava mnogo malih riba. Kojih riba, upitah ga, a on
odgovori: »Samo običnih malih riba, kad ih ima mnogo u jatu.«
Nekoliko dana kasnije, u samostanu Sv. Katarine, čuo sam jednog Arapina, kako
kršćanstvo opisuje - tom istom riječi, »nasrani«; nakon provjere, saznao sam, da je to
uobičajena arapska riječ za sljedbenike velikog proroka, zvanog - Isus.«
Doslovno značenje odmah mi je upalo u oči, i odjednom imalo -mnogo smisla. Da li
bi to moglo biti vrlo jednostavno značenje pojma -to jest, u najranijim vremenima,
kad su kršćani bili »samo male ribe«?
Na tome bi se temeljilo i ono: »Postanite ribarima ljudi«, što Crkva pripisuje Kristu;
no, još je vjerojatnije, da se to temelji na staroj asocijaciji o svećeniku i ribi. Članovi
esenske sekte bili su nalik na svećenike u svojoj odanosti i pridržavanju Zakona, te su
se svakom prilikom kupali u vodi, što bi takoder mogao biti razlog, da se upotrijebi
ovaj naziv. Ova se teorija uklapa i u činjenicu, da su članovi nazorejske sekte još u
ranoj eri kršćanstva krenuli putevima svetih, i obilježavali sveta mjesta na koja bi
naišli - s dva luka, koji bi tako sačinjavala onaj poznati oblik - ribe. Zanimljivo je
primijetiti, da je izvorni simbol organizacije bila riba, a ne križ, što pokazuje da - u
ono doba - samo razapinjanje Isusa nije imalo toliku važnost.
Moglo bi takoder biti, da su Petar i Ivan bili članovi nazorejske sekte na visokom
položaju, koji su regrutirali ostale; za to im je bio pri-pisan naziv »ribari«, da bi im se
odalo priznanje za njihove djelatnosti na pronalaženju novog članstva, prije no što bi
to bila samo doslovna oznaka njihova zanimanja. To bi imalo dosta smisla, jer na
području Mrtvog mora nema baš mnogo ribe; da bi pridali vrijednost doslovnom
čitanju, kasniji autori Novog zavjeta morali su pomaknuti podrijetlo
91
Daljnje istraživanje pokazalo je, da je pridjev »nazoraios« bio iden-tificiran kao vrlo
rani pojam, kojim su ostali nazivali članove sekte, kasnije poznatije kao kršćane.
Epifanije pak govori o predkršćanskoj grupi, zvanoj nazaraji, koja je - kako to
sugeriraju mnogi vodeći znan-stvenici, kakav je i Lidzbarski - izvorno označavala
sektu, iz koje je proizašao i lik Isusa (a time i Crkva). To opet sugerira, da je Isus prije
bio član, no - njen osnivač.
U našim glavama nije postojala sumnja u dvije stvari: Isus nije došao iz grada
zvanoga Nazaret; umjesto toga, on je bio član nazorej-ske sekte, čiji su se članovi
gotovo sigurno smatrali »ribama«.
Ovo je otkriće imalo toliko mnogo smisla, da smo počeli tražiti sve moguće dostupne
podatke do kojih smo mogli doći, tražeći bilo kakav nagovještaj, koji bi mogao više
osvijetliti ovu obećavajuću hipotezu. Različiti djelići podataka bili su intrigantni, no
zaprepastilo nas je otkriće o tome, da nazorejska sekta nikada nije sasvim odumrla;
još uvijek postoji u južnom Iraku, i to kao dio veće, mandejske sekte, čiji članovi traže
svoje religiozne korijene u davnini, no ne od Isusa, već od Yahia Yuhana, kršćanima
bolje poznatog pod imenom - Ivan Krstitelj! Njihovi tekstovi koriste sličnu riječ -
»natzoraje«, da bi opi-sali sami sebe. Oni vjeruju, da je Yshu Mshiha (Isus) bio
nazorejac, ali onaj koji se pobunio, i heretik, koji je izdao svete doktrine što su mu
bile povjerene. Pitali smo se, kakve je on to tajne mogao posjedovati, i kome ih je
mogao izdati. Mogući odgovori nisu bili daleko.
Nisrno znali baš mnogo o mandejima, i istražujući ih, zapanjila nas je sljedeća
tvrdnja:
»Mandeji, naala, ali žilava zajednica, koja živi u Iraku, ,slijedi stari oblik gnosticizma,
koji prakticira inicijaciju, ekstazu i neke obrede, za koje se govori da su slični
onima .slobodnih zidara. « ~ 2
To je bilo - to. Grupa, koja ima izravnu vezu s izvornom Jeruza-lemskom crkvom, a
jedan od prvih njihovih opisa, na koje smo naišli, identificirao je njihove obrede - s
masonerijom. Da li bi moglo biti, da
Arkon Daraul: Tajna društvn
92
, ~ ..~... .... _
nečeg vrlo značajnog - uvjerenja, koje se učvrstilo još i više, kad smo otkrili, da i
današnji mandeji svoje svećenike nazivaju »nazorejima«! Bili smo fascinirani
otkrivši, da ti ljudi izvode svoje ime iz riječi »man-da«, što znači »tajno saznanje«, i
ubrzo smo naišli na još neke dokaze o mogućoj vezi s masonima. Mandeji koriste
obredno rukovanje, zvano »kušta«; to je pozdrav, kojim se pozdravlja kandidat kojeg
iniciraju, a znači »ispravnost«, ili djelovanje na ispravan način. Do sada smo inače
smatrali, da je to samo masonska ideja.
Drugi aspekt njihova obreda, za koji nam se učinilo da ima natruhe masonstva, bila je
činjenica, da mandeji izgovaraju tihe molitve, kad se njihovi inicijanti tijekom obreda
smatraju mrtvima; jednako se tako i velika većina tajnih masonskih riječi uvijek
šapuće u uho kandidata za Meštra Masona, dok ga se uspravlja iz njegovog ritualnog
groba. Iz ovog je kasnije proizašla i jedna vrlo značajna veza izmecJu stare prošlosti i
moderne masonerije.
Zvijezda Mandeja
Chris je započeo podrobnije proučavati vjerovanja i obrede ovih zadivljujućih
teoloških fosila iz kulture, koja datira još iz vremena Isusa, i naišao na nekoliko riječi,
koje su dovele do značajnih odgo-netaka povijesti.
Josip - povjesničar Židova iz prvog stoljeća - primjećuje, da eseni vjeruju, kako dobre
duše imaju svoje mjesto boravka iznad oceana, u području koje ne ometaju niti kiše,
ni oluje ili snjegovi, a niti jaka vrućina, već se neprekidno osvježavaju blagim
povjetarcem sa b:~pada, koji pirka s oceana. Vjeruje se, da je ova idilična zemlja, koja
se nalazi na zapadu i preko mora (a ponekad i na sjeveru) - zajednička mnogim
kulturama, od Židova, ili Grka, pa sve do Kelta. Mandeji, mecJutim, vjeruju, da su
stanovnici ove daleke zemlje toliko čisti, da je oči obič-noga smrtnika neće niti
vidjeti, te da je to mjesto obilježeno zvije-zdom, koja se zove »Merika«.
Zemlja preko oceana; savršeno mjesto, obilježeno zvijezdom po-znatom kao Merika...
ili možda, A-merika? Znali smo, da je nazorejima bila važna jutarnja zvijezda, a
večernja zvijezda, ili zapadna zvijezda je zapravo isto božansko tijelo - planet Venera.
93
_ ., ~ , ~ a _ . ~„. ..
sobe. Izvadio je nekoliko tomova Gouldove Povijesti slobodnog zidar-.stva, bacajući
jedan po jedan na neurednu hrpu, a zatim se nasmijao, kada je iz jednog od njih
izvukao vrlo novu, i vrlo malenu knjižicu.
Listao je po stranicama s prikazom cestovne mreže Britanskoga otočja, i kažiprstom
upro u područje južne Škotske.
»Kako bi ti se svidjelo, da dan provedemo vani?« - upitao me. »Na što ciljaš?« -
rekoh, pokušavajući da ne izgledam isuviše dotučeno. »Edinburgh?«
»Ne. Samo nekoliko milja južnije, na selo Rosslyn... mjesto, u kojemu se nalazi
Rosslynska crkva.«
Dva dana kasnije, bili smo na putu za Edinburgh, a da mi Robert još uvijek nije
objasnio niti kuda, niti zbog čega idemo tamo. Od početka naše suradnje, strogo smo
podijelili odgovornosti za područje povijesti templara, pri čemu se Robert usredotočio
na dogadaje nakon trinaestog stoljeća, a ja - na sve prije toga. Upravo u trenutku, kada
sam ja proučavao prvo stoljeće u Jeruzalemu, Robert se nalazio na četrnaestom
stoljeću povijesti Škotske.
Prijašnje posjete preko granice uključivale su već otkrivene spo-menike i grobove
templara i masona, što nam je samo dokazivalo, koliko je ova zemlja bila važna za
razvoj slobodnoga zidarstva. Pa onda, na što je još mogao Robert naići?
Vrijeme za putovanje inače bismo koristili, da raspravimo različita područja našeg
rada općenito, no ovaj put, kada smo se šuteći već približavali škotskoj granici u
Gretni, postao sam već nestrpljiv; zato sam zatražio od Roberta, da mi objasni našu
današnju misiju.
»Okay,« reče mi uz osmijeh. »Znaš, da sam proučavao povijest obitelji Sinclair, i
crkve, koju je William St Clair izgradio u selu, koje se sad naziva Rosslyn.«
»Da,« odgovorio sam oštro, u želji da što prije prijede na stvar. »Dakle, to nisam
primijetio kad sam prvi put čitao o tome, no - ima nešto vrlo čudno vezano uz
Rosslynsku crkvu, što se slaže s tvojom »Merika« idejom.« Sad je već osvojio moju
punu pozornost, pa nastavi. »Cijelo je zdanje iznutra ukrašeno rezbarijama, koje imaju
masonsko značenje... i botaničko značenje. Lukovi, grede, baze stupova i sve to,
uglavnom je prekriveno ukrasnim biljnim motivima, pri čemu su prikazane mnoge
različite vrste bilja«.
96
mm... ~,....
»Stvar je u tome...« Robert je zastao, a napetost rasla. »Te biljke uključuju i aloa-
kaktus, i klipove kukuruza«.
Važnosti ovog podatka zatrebalo je nekoliko sekundi, pa da prodre do moga mozga.
»Kad si rekao, da je crkva bila izgrac~ena?«
»Upravo je u tome stvar«, reče Robert, i udari se po koljenu. »Prvi je ukras izrezbaren
1441., a cjeloviti su radovi bili dovršeni unutar nekih četrdeset i pet godina, znači - do
1486. godine. Računam, da te rezbarije moraju tamo stajati... ma, ne kasnije od 1470.
godine.«
»Podsjeti me, kad je ono Columbo točno otkrio Ameriku?« Trebao sam potvrdu
onoga, što mi je sjećanje govorilo.
»Na Bahame se iskrcao 1492., u Puerto Ricu 1493., na Kubi 1494., iako nikada nije
stupio nogom na tlo«. Robert nastavi, i prije, no što sam mu stigao postaviti sljedeće
pitanje. »Da, aloa-kaktus i indijanski kukuruz bile su biljke iz Novog Svijeta, za koje
se navodno nije niti znalo izvan kontinenta, sve do kasnog šesnaestog stoljeća.«
Zurio sam u Roberta, jer mi je na pamet pao neizbježan zaključak. Čak i da je
Columbo već sa svog prvog putovanja sa sobom donio ove biljke, Rosslynska je crkva
stajala tamo dovršena već punih šest godina, što znači - da su se aloa-kaktus i
kukuruzni klipovi u njoj izrac~ivali od kamena još dok je sam Christopher Columbo
bio -školarac.
Netko je drugi takoc~er putovao u Ameriku, i sa sobom donio ove biljke, i to davno
prije no što se smatralo da je Columbo otkrio Ame-riku. A dokaz o tome čuva ova
templarsko-masonska grac~evina!
Do crkve smo stigli negdje oko podneva, obojica uzbuc~eni i osjećajući se
počašćenima, što se nalazimo na tako posebnom mjestu. Proučavajući unutrašnjost,
gledali smo u čvrste kamene zidine, krov nad svodom debeo tri stope, koji se pružao
dužinom čitave unutraš-njosti, i bio urešen teškim kamenim ukrasima. Lutajući
crkvom, uskoro smo naišli i na biljke, koje smo i tražili - na klipove kukuruza na luku
prozora južnog zida, te aloa-kaktus, na gredi koja je bila povezana s tim istim zidom
(slike 7 i 8). Posvuda smo mogli zamijetiti i druge prepoznatljive biljke, kao i
»zelenog čovjeka« - keltski lik, koji je predstavljao plodnost. Uspjeli smo izbrojiti
više od stotinu »zelenih ljudi«, no vjeruje se da ih ima još i više, koji proviruju iz tih
prikaza vegetacije.
97
zidarstvom. Znali smo sa sigurnošću, da ovo neće biti naša posljednja posjeta ovom
jedinstvenom zdanju.
Sve što smo otkrili o esenima-nazorejima, činilo se da govori o spo-nama, koje ih
vežu sa slobodnim zidarstvom; neočekivano otkriće sekte, koja još i danas postoji u
Iraku i potječe od mandeja, pružilo je mogućnost za još više usporedbi. Jedan nas je
trag neočekivano odveo do gracJevine u Škotskoj, koja je jasno pružala dokaze o
povezanosti slobodnoa zidarstva i templara. No, da bismo u potpunosti shvatili
nazoreje,~znali smo, da se moramo vratiti u što je moguće ranije razdoblje, da bismo
razotkrili početne tragove naše misterije: trebali smo pronaći, gdje su se po prvi put
pojavili ključni elementi židovske religije.
ZAKLJUČAK
Otkrili smo, da su i Kumranci - a time i sam Isus - bili u uskoj vezi s templarima i
slobodnim zidarima. Zato smo sada poželjeli saznati nešto više o podrijetlu njihovih
vjerovanja i obreda. Narod Kumrana bio je pravi destilat svega onoga, što bi se moglo
opisati židovskim, pri čemu se očito daleko više radilo o njihovoj strukturi i
vjerovanju, no što bi se moglo pripisati Starom zavjetu.
Još jednom smo bili izgubljeni za svoj sljedeći istraživački korak. Jer, upravo kad smo
se vratili na lsusovo doba u nadi, da ćemo pronaći objašnjenje za templarska
vjerovanja, trebalo se iznova vratiti u vrijeme, da bi se rekonstruirala teologija Židova.
Obredi slobodnog zidarstva možda su i mogli biti osmišljeni od strane Kumranaca, no
-nekako smo bili sigurni, da bi oni mogli biti još mnogo, mnogo stariji.
Stoga smo odlučili poduzeti što je moguće dublji povratak u prošlost, te zatim raditi
prema naprijed, kako bismo bolje shvatili strasti, koje su pokretale umove
Kumranaca.
98
U početku čovjek stvori Boga
Edenski vrt
Donijevši odluku da trebamo shvatiti povijest i evoluciju židovskih religioznih
vjerovanja, usmjerili smo našu pozornost na nešto, što je vitalno za sve civilizacije -
na jezik. Postoje dokazi, da svi jezici indijskoga potkontinenta, zapadne Azije, Europe
i dijelova sjeverne Airike izviru iz zajedničkog, davnašnjeg praizvora. Sličnosti
stotina jezika dokazale su ovu postavku. Činilo nam se, da bi se to isto možda moglo
primijeniti i na religiju, jer - kako su se narodi širili, odnoseći sa sobom svoje jezike,
vjerojatno su sa sobom odnosili i svoje legende i svoje bogove. Povezanosti izmecJu
naoko različitih religija mogu, vjerovali smo, otkriti te spone jednako onako jasno,
kako su ih jasno otkrile filolozima (onima, koji su proučavali razvitak jezika).
Za podrijetlom jezika tragalo se tisućama godina. Mnogi su rani narodi smatrali, da je
jezik božanskog podrijetla, i kad bi se uspjelo otkriti onaj prvi, ili barem najčišći oblik
govora, došlo bi se i do r ječnika bogova. Mnogi su »eksperimenti« bili iskušani, da bi
se doprlo do tog primarnog jezika, uključujući i one, na kojima je radio egipatski
faraon Psametik I, još u sedmom stoljeću prije Krista; dao je odgojiti dvoje djece tako,
da nikada nisu čula izgovorenu riječ, u nadi, da će instinktivno razviti čisti, i bogu
sličan jezik. Kaže se, da su djeca spontano počela izgovarati frigijske riječi, prastari
jezik iz Male Azije. Više od dvije tisuće godina kasnije, isti je eksperiment izvodio i
kralj Škotske, James IV, kada je jezik, koji se pojavio medu djecom, jedna-ko
neuvjerljivo, bio - hebrejski.
Prvi jezik, iz kojega su proizašli doslovno svi sljedeći jezici Starog svijeta, nazvan je -
ne baš poetično - pra-indo-europskim. Pokazalo se, da je on zajednički izvor urdu-
jezika, francuskog, punjabskog, per-zijskog, poljskog, češkog, galskog, grčkog,
litvanskog, portugalskog, talijanskog, afrikanskog, njemačkog i engleskog, medu
mnogim osta-lima. Koliko dugo je taj pra-indo-europski jezik bio jedan i zajednički
99
- ~ u a . ,. ~ _~ , ".1
je proizašao iz već postojećega jezika, a to je - pisana riječ.
Knjiga Postanka po prvi je puta bila zapisana prije otprilike 2700 godina, podosta
nakon vremena kralja Salomona. Ma kako to bilo staro, danas znamo da je to
zapisivanje započelo i prije više od dva puta starijeg razdoblja no što je spomenut
gore, i to u zemlji uistinu lijepa imena, Sumer.
Sumer je zemlja, koja je prihvaćena kao mjesto roc~enja civiliza-cije. Njihovo je
pismo, teologija i tehnologija graditeljstva oblikovala osnove za sve kasnije
srednjeistočne i europske kulture. Pa, iako nitko nije siguran odakle su Sumerani
zapravo došli, sami su vjerovali da su stigli iz zemlje zvane Dilmun, za koju se
općenito smatra da bi mogao biti današnji Bahrein, na zapadnoj obali Perzijskoga
zaljeva. Do 4000-te godine prije Krista, oni su bili već vrlo razvijeni na dijelu, koji se
danas nalazi u južnom Iraku izmedu dvije rijeke, Tigrisa i Eufrata. Tamošnje široke
aluvijalne ravnice omogućavale su bogate poljopriv-redne urode, uzgoj stoke, a rijeke
su bile prepune ribe, pa se razvilo i ribarstvo. Do četvrtog milenija prije Krista, Sumer
je imao već dobro razvijenu kulturu, gradove, specijalizirane obrtnike, sustav
navodnja-vanja, svoje obredna središta i pisane podatke o svemu tome.
Kulture gradova znatno se razlikuju od onih, na koje se može naići u selima, jer se
radi o koncentraciji velikog broja ljudi, koja zahtijeva sofisticiranu društvenu
strukturu, dok veliki dio radne snage napušta poljoprivrednu proizvodnju, bez
smanjivanja produktivnosti uzroko-vanog time. Sumerani su razvili izvanredne
tehnike obrade zemlje, pa se na temelju njihovih zapisa izračunalo, da bi se njihov
urod pšenice prije 4400 godina mogao usporediti s najboljim urodima moderne
Kanade!
Osim razvijanja visoko učinkovite poljoprivrede, te osnovnih industrija, kakve su
izrada tekstila i keramike, Sumerani su izmislili i nove materijale, kao što je staklo, te
postali izvanredni obrac~ivači metala, koristeći zlato, srebro, bakar i broncu. Postali
su i traženi klesari kamena, stvaratelji prekrasnih filigranski izrac~enih radova i tesari,
no bez sumnje je najznačajniji izum ovih zadivljujućih vještaka bio - kotač.
Njihova su dostignuća, kao graditelja, bila zadivljujuća; njihovi mnogi značajni izumi
uključivali su i stupove, nadahnute palmama
UlZllcl, vmv v. .~.. .- -.-
staroga, jednostavno izgradilo novo zdanje. Preko tisuću godina sume-
ranske civilizacije trajao je ovaj proces izgradnje, rušenja i ponovnoga
gradenja, čime su se stvorile visoke naslage, od kojih mnoge - visine i
do šezdeset stopa - i danas postoje.
Bogatstvo Sumerana privlačilo je putnike iz dalekih zemalja, koji
su pokušavali zamijeniti svoje jednostavne robe za prekrasne proizvo-
de ove napredne civilizacije. Kao odgovor na to, Sumerani su razvili
klasu medunarodnih trgovaca, s velikim skladištima za uvoz i izvoz
robe. Bili su u povoljnijoj poziciji, pa su mogli zahtijevati i povoljnije
uvjete kod ovakve trgovine, te je stoga vjerojatno, da su imali pristup i
najegzotičnijim i prekrasnim robama iz najudaljenijih dijelova tada
poznatoga svijeta. Mnoge su se njihove sirovine odvozile rijekama u
čamcima, pa bi se ili prodavale, ili mijenjale za - njima dragocjeno
drvo. Jer, jedino drvo koje je kod njih raslo, bile su upravo palme
datulja, a njihovo je drvo bilo isuviše savitljivo da bi se moglo isko-
F
ristiti u gradevinarstvu. Sumerani nisu imali niti kamena, pa kada bi
` željeli izgraditi nešto od kamena, niz rijeke su se dovozili već izrezani
kameni blokovi, i sustavom kanala dopremali na željeno mjesto. Bro-
dovi nisu mogli ploviti uzvodno, pa su robe, proizvedene za plaćanje
x tih sirovina, tovarili na magarce, i njima ih otpremali na sjever; jer, u
Sumeru konj nije bio poznat.
Gradovi Sumera
U zemlji Sumer cvjetalo je čak dvadesetak gradova, od kojih su
najvažniji bili Ur, Kish, Eridu, Lagash i Nippur. Svaki je od njih bio
politički autonoman, imao svoga kralja i svećenstvo. Za Sumerane je
zemlja pripadala Bogu, bez čije bi stvaralačke snage prestao svaki
život; kralj je bio manje božanstvo, vezano za zemlju, čija je odgo-
''' vornost bila - osigurati produktivnost zajednice. U središtu svakoga
grada bio je dom njihova boga - hram, iz kojega su svećenici nadzirali
svaki aspekt života u zajednici, uključujući i dijeljenje pravde, upravu
zemlje, znanstvena i tehnološka učenja, te religiozni obred.
Škole, poznate kao `edubbe', obrazovale su stručne razrede, u
kojima se s učenjem počinjalo već u vrlo ranoj dobi. Očekivalo se, da
se nauči pisati, a zatim i čitav niz predmeta, uključujući matematiku,
100 ~ 101
.. .. .n J -- . -- -- J.- ~..~....wv.uuuma
voda ljudi. I dok su elementi sumeranskoga jezika i danas u uporabi, on ipak nije bio
izvorište pra-indo-europskoga jezika; u stvari, on je upravo jedan od onih nekoliko
jezika, koji nemaju nikakve veze s ovim korijenskim jezikom.
Nas je zanimalo, jesu li elementi teologije Sumerana bili onaj zajednički izvor
religioznih vjerovanja, koja su se širila na isti način kao i jezik; razvijajući se, kako bi
odgovarala mjesnim ukusima, no zadržavajući onu jezgru, po kojoj bi se mogla
prepoznati.
Iz ruševina Nippura arheolozi su iskopali mnogo tisuća pločica sa zapisima o povijesti
ovog naroda. Najranije zapise, koliko znamo, započeli su voditi oko 3500 godina prije
Krista, a na isti se način u to doba vjerojatno razvijao i jezik, pa su se oni osnovni
objekti - kao što su: glava, ruka, noga - mogli identificirati medu prvima. To su bili
lako prepoznatljivi piktogrami, koji su se označavali oblikom objekta, no ubrzo su se
razvile i simboličnije riječi. Simbol za muškarca bio je ejakulirajući penis, koji je
poprilično nalikovao svijeći. Iz toga je proizašla i riječ za muškoga roba, u obliku
svijeće nad kojom su bila tri trokuta; oni su predstavljali brda, čime se obilježavao
stranac; jer, Sumer nije bio brdovita zemlja , pa su jedini muški stanovnici, koji nisu
pripadali Sumeranima, bili robovi. Znakove bi ucrtavali štapići-ma u vlažnu glinu, što
je uzrokovalo šire razmake na mjestima, na kojima je instrument za pisanje počinjao i
završavao red.
Oblik i stil naših pisama nije jedino, za što trebamo zahvaliti zemlji Sumer; mnogo joj
duguje i naša abeceda. Slovo »A«, na primjer, izvodi se iz oblika glave bika, koja
izgleda gotovo kao trokut, s dva kraka koji naliče rogovima. Ovo su prvi preuzeli
Feničani, a zatim i rani Grci, iako je kod njih glava bika izgledala kao da je u profilu,
jer kada su Grci oblikovali velika slova svoje abecede, zarotirali su ovo slovo za
devedeset stupnjeva, i dobili slovo »alfa«, koje je zapravo -bikovska glava, gledana
naopačke. I danas engleski jezik koristi neko-liko pojmova gotovo čistih sumeranskih
riječi, kao što su: alkohol, gips, trska, mirha (mirisna smola) i šafran.
Jednako kako su nam predali, izmedu ostalog: kotač, staklo, našu abecedu, našu
podjelu vremena u danu, matematiku, umjetnost gra-diteljstva, tako su nam Sumerani
dali i još nešto: Boga. Oni su nam ostavili i prve pisane povijesti, a kao slobodne
zidare, nas je naročito
102
1,71GU0.J1, W JULLIW CL11O11U Yrm.u v ~va.aw.aa r~....1.», ~~.~.. ~.- -» ~- ~---
-
zastupljena u obredu masonskog stupnja Mornarske Arke.
Etimolozi su pokazali, da je priča o Edenskome vrtu u Knjizi Postanka - zapravo priča
iz Sumera; pa i više od toga, gradovi kao Ur, Larsa i Haram, koji se spominju u Knjizi
Postanka, zapravo su se nalazili u zemlji Sumer. Evo priče o postanku, kako je
poznajemo:
»U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala
nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« 1 bi svjetlost... 1 reče Bog: »Neka bude svod
posred voda, da dijeli vode od voda!« I Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od
voda nad svodom. I bi tako...l reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno
mjesto, i neka se pokaže kopno!« I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene
vode mora. ...1 reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom,
stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti... «
Usporedimo to s apstraktnim oblikom iz babilonskog tumačenja postanka, poznatog
pod imenom »Enuma Elish« - po njegovim prvim riječima, koje znače »kad u
visinama«. Ovo je bilo zapisano i na babilonskom i na sumeranskom jeziku, i to
gotovo tisuću godina prije Knjige Postanka, a preživjelo je gotovo u potpunosti
sačuvano na sedam pločica:
»Sva kopna su bila more. Tada nasta kretanje u sredini mora; u to se vrijeme stvori
Eridu...Marduk položi trsku na površinu mora. Oblikova prašinu i pospe je po trski.
Da bi privolio Bogove da obdtavaju u nastambi prema želji njihova srca, on oblikova
čovječanstvo. S njime božica Aruru stvori ljudsko sjeme. Životinje na polju i sve žive
stvari na polju oblikova. Tigris i Eufrat on stvori, i postavi ih na njihovo mjesto:
objavi njihova imena na božanski način. Travu, rogoz i močvare, trsku i šume on
stvori, kopna i bare, i divlju kravu i njeno mlado, i janjad, i voćnjake, i šume; i jarca i
planinsku kozu... Gospodin Marduk izgradi branu pokraj
103
Ereh načinio... «
Ova .mezopotamska epopeja o stvaranju, bez sumnje je izvorište legende iz Knjige
Postanka, koja Bogu pripisuje sve dobre stvari koje su do postojanja doveli
zadivljujući Sumerani. Dijelovi, koji se odnose na Boga što gradi zdanja, nisu se
prenijeli u izraelsku priču, jer je nomad-ska priroda Židova smatrala, da su jedini
gradovi, u kojima su živjeli u vremenima nastajanja Knjige Postanka, bili oni - koje su
izgradili drugi. Bog iz Knjige postanka, Jahve, nije započeo svoje postojanje još
nekoliko stotina godina nakon što su zabilježene ove pločice.
Prema mnogim stručnjacima, bogovi svih kasnijih civilizacija za-hvaljuju svoj
razvitak sumeranskoj plodnosti i - bogovima oluje. Da li bi to moglo biti točno?
Naravno, bog oluje je imao vrlo važnu ulogu u takvoj jednoj zemlji kakva je bila
Sumer, te u takvoj jednoj legendi, kakva je ona o Noi. Sumerani su na prirodu gledali
kao na živu jedinku, a bogovi i božice bili su utjelovljenja snage te žive jedinke; svaki
je od njih morao odigrati svoju ulogu u snagama prirode. Neka su božanstva bila
odgovorna za plodnost, zemlju i njen narod; druga su organizirala oluje, do kojih je
dolazilo. Očito je za nastavljanje postojanja naroda bilo važno, da se aktivno traži
milost od bogova plodnosti; isto tako, s obzirom na razorne učinke njihova djelovanja,
bogovi oluje trebali su se umilostiviti, da bi očuvali sumeranski način življenja.
Bog oluje bio bi onaj, koji je trebao biti odgovoran za uzrokovanje Velikoga potopa,
zbog svoje moći koju je imao nad vremenskim prili-kama, i koja je dovela do priče o
Noi; kao masoni, mi smo, naravno, bili zainteresirani za bogove oluje i potope, jer
masonerija posvećuje cijeli jedan stupanj - stupanj Mornarske Arke - i to s cjelovitim i
opšir-nim obredom - očuvanju priče o kapetanu Noi, te legendi o potopu.
Jedan od glavnih problema, s kojima se susretao sumeranski narod, bila je borba
protiv poplavljivanja niskih ravnica, kroz koje su protjecali Tigris i Eufrat na svom
putu prema jugu i moru. S vremena na vrijeme došlo bi do razornih poplava, no
jednom je prilikom moralo biti naročito kataklizmično - toliko, da je ušlo i u njihov
folklor za sva vremena. Je li brod - čiji se graditelj zvao Noa - uistinu postojao ili nije,
ne možemo znati, no možemo biti posve sigurni, da se Veliki potop uistinu i dogodio.
'~104
popisi sumeranskih kraljeva Larse, koji imenuju~deset kraljeva-. vladara prije Potopa,
a navode i rokove njihova vladanja, koji se kreću od 10 000 do 60 000 godina. Jedan
popis grada Larse završava riječima, »Nakon Potopa, kraljevstvo je bilo poslano dolje
s visina«. Ovo sugerira, da je do novog početka došlo nakon Potopa. Posljednje ime u
drugom popisu iz Larse je - Ziusundra, što je i drugo ime za Utnapištima, heroja babi-
lonske priče o Potopu, koji je opisan na jedanaestoj pločici Epa o Gilgamešu. Sedmi
kralj na sumeranskoj listi posjedovao je, smatralo se, posebnu mudrost u stvarima,
koje su se odnosile na bogove, i ujedno bio prvi čovjek, koji je prakticirao proricanje;
to je sedmo ime bilo - Enoh, o kojemu pločice kažu »da je hodao uz Boga«, a za
kojega se u kasnijoj židovskoj tradiciji smatralo, da je bio uzdignut na nebo - ne
umrijevši. Čini nam se, da više ne može biti sumnje u to, kako je pisac Postanka
koristio sumeranske materijale, koji su tako ušli i u ranu židovsku tradiciju. Veza
izmedu religije Židova i pradavne zemlje Sumer jasna je, no - situacija postaje još
zanimljivija, kada razmotrimo razloge, zbog kojih pisac izvornika, ili Jahvista koji je
koristio ovaj materijal, pripisuje takvu dugovječnost Setovim potomcima prije Potopa.
Mislimo, da se time trebao naglasiti kontrast izmec~u uvjeta života ranije, i nakon
božanskog suda, iskazanog Potopom. Jer, postoji i jedan drugi, mogući razlog. Neki
su pisci sugerirali, da bi astronomske brojke u sumeran-skom popisu kraljeva mogle
biti proizvod - astroloških spekulacija, u kojima su se primjenjivala mjerila inače
korištena za promatranje zvijezda, da bi se izračunala mitološka razdoblja kraljevanja.
Na isti su način i rani židovski pisci mogli izračunati brojeve s popisa, kako bi
odgovarali kronologiji, s točnim brojem godina od Postanka pa do izgradnje hrama
kralja Salomona, te podijeliti to razdoblje u epohe, od kojih je prva - od Postanka, pa
do Potopa - obuhvaćala 1656 godina. ~
Ur, grad Abrahamov
Ur, danas poznat po svome veličanstvenom ziguratu, u trećem je mileniju prije Krista
bio smatran jednim od najvećih gradova-država na svijetu. Sjeverne i zapadne strane
grada imale su glavne kanale,
Peakeovi komentari Biblije
105
ma vmv umvsv vuc,i. yuuu, mv ~w ~c. u0.110.~. dGU11Q ~ICL,1V~Clčl
jska tovarnica navodi zlato, bakar, tvrdo drvo, slonovaču, bisere i ~lo dragocjeno
kamenje - u jednoj jedinoj pošiljci.
Ur je cvjetao pod kraljem Ur-Nammom oko 2100. godine prije ~ta, kada su veliki
dijelovi grada bili iznova sagradeni i razvijeni, a emu je živjelo oko 50 000
stanovnika. Veličanstveni zigurat bio je i povećan, te ukrašen mozaicima, biljem i
drvećem. Na vrhu se ~zio hram boga, zaštitnika samoga grada - Nanne, boga Mjeseca.
0. godine prije Krista, stanovnici su imali potrebe za vlastitim om, zajedno s ostalih
šesnaest sumeranskih gradova, jer su Ur adali Elamiti. No, ovakva se obrana, kao i
svaka druga, pokazala jstatnom, jer je bog - zakazao, i ostavio ih nezaštićene pred
nepri-Ljima koji su opljačkali grad. To je razaranje opisao svjedok tog ~nog dogadaja
ovako:
» U svim ulicama grada, gdje su običavali šetati, ležala su uokolo mrtva tijela. Na
mjestima, gdje su se inače održavale svečanosti zemlje, ljudi su ležali u gomilama. «
Hramovi i kuće bili su razrušeni do temelja, vrijednosti pokra-ne, a mnogi preživjeli
odvedeni u roblje. Grad je preživio, no nikada 'še nije dosegao svoju raniju slavu, te je
već u osamnaestom stoljeću ije Krista Ur postao relativno manje važan grad.
Tijekom tog razdoblja srozavanja, odnos izmecJu Sumerana i anteona bogova postao
je zategnut, i na važnosti je počeo dobivati oncept osobnih bogova.
Ovi osobni bogovi, koji su obično bili bezimeni, odnosili su se :ravno na pojedinca -
bilo je to ono, što bismo mogli nazvati »anc~e-~m čuvarom«. Osoba bi svoga boga
naslijedila od oca, pa kada bi etko rekao »da štuje boga svojega oca«, tada on nije
općenito izjav-ivao kakav je njegov status prema bogu, već bi izražavao identitet ~oje
obitelji - svoje pravo po rodenju. Ovaj osobni bog čuvao bi ga, i jegov slučaj iznosio
pred veće bogove, kada bi to bilo potrebno, no ~htijevao je zauzvrat poslušnost i
duboko poštovanje. Ako bi se čovjek ~še ponio, njegov ga je bog mogao napustiti. Pri
tome je, naravno, wjek bio sudac o tome, što je dobro, a što loše; ako je osjećao da je
~inio nešto loše, živio bi u strahu od reakcije svoga boga, no ako bi
LaU'd Vi mv u.b.....__. _ _ _
većine loših ponašanja, jednako kao što je takva i fraza sKaKavc;a ~~ filma
Pinocchio: »Uvijek dopusti, da ti tvoja savjest bude vodič«.
U nekoj točki propadanja, negdje izmedu 2000. i 1800. godine prije Krista, čovjek
nazvan Abram odluči napustiti svoj grad Ur, i krenuti put sjevera, u potrazi za boljim
životom. Smjer koji je odabrao, bio je gotovo suprotan onome smjeru, u kojemu se
navodno nalazio Dilmun - sveta zemlja, kojoj je težio njegov narod, i zemlja njegovih
predaka. U neko je doba židovske povijesti Abram postao - Abraham, otac židovskog
naroda. Bilo nam je jasno da su ideje, koje je ponio sa sobom iz Ura, bile i važan dio
onoga, što smo mi trebali proučiti.
Bili smo prisiljeni vratiti se toliko daleko u prošlost u nadi, da ćemo tako bolje shvatiti
i Abrahama i njegova Boga, jer zajedno - oni predstavljaju najraniji susret u Bibliji
izmedu običnog, pravog čovjeka (kao suprotnosti mitskome liku) i onog božanstva,
koje je postalo -Bog Židova. Niti jedan od nas dvojice nije prije toga znao baš mnogo
0 zemlji Sumer; zapravo, cijelo je ovo povijesno razdoblje bilo svima posve
nepoznato, sve do sredine devetnaestog stoljeća, kada je fran-cuski arheolog P. E.
Botta počeo otkrivati ove strahovito značajne nalaze u području, koje danas
poznajemo kao Mezopotamiju.
Širenje sumeranske kulture vjerojatno se dogadalo prije više od 5000 godina. Jedan od
najbolje poznatih primjera ovog kulturnog razvoja sjevernoafričkog i jugozapadno-
azijskog podrijetla su i Kelti, koji su se kretali središnjom Europom, i konačno zauzeli
obalna po-dručja zapadne Španjolske, Britanije, Cornwalla, Walesa, Irske i Škot-ske.
Tu su neke njihove društvene grupe ostale nerazvijene, i to zbog doslovne zabrane
braka sa bilo kime, tko bi bio izvan njihove zajed-nice. I njihovi čvorasti crteži
pokazuju veliku sličnost s umjetnošću Srednjeg Istoka; da bi se uklonila svaka sumnja
u njihovo podrijetlo, analiza DNA nekih modernih Kelta današnjice iz tih udaljenih
zajed-nica je pokazala, da im se nalazi podudaraju s onima - sjeverno-afričkih
plemenskih grupa.
Nitko ne može biti siguran, koliko je dugo postojala zemlja Sumer, no iz zabilježaka,
na koje smo nailazili, čini se razumnim vjerovati, da sve ono - što znamo o Sumeru,
datira još iz vremena nakon Potopa; mnogi od gradova vjerojatno su bili još i veći,
prije no što ih je ova nepogoda izbrisala s lica zemlje.
107
Potop je zabilježen kao pradavni dogac~aj, čak i za one, koji su i sami za nas -
prastari. Biblija nam priča o Noi, te kako je preživio sa svojom obitelji i odabranim
životinjama. U mezopotamskom mitu o potopu, kralj Utnapištim je spasio sjemenje i
životinje od razarajuće poplave, koju je poslao Enlil da bi zastrašio ostale bogove. U
grčkoj mitologiji, Deukalion i njegova žena Pira izgradili su arku, kako bi izbjegli
razornoj Zeusovoj osveti.
Nagac~anje nije više jedini način daljnjega istraživanja; dokazi o ogromnoj poplavi
prije nešto više od 6000 godina pronac~eni su upravo oko Ura, gdje naslage slojeva
nanijetih vodom, debljine dva i pol metra, pokrivaju područje veće od I00 000
kvadratnih kilometara. Ovo prekriva cijelu površinu izmedu dolina Eufrata i Tigrisa,
sjeverno od modernoga Baghdada pa do obala Perzijskoga zaljeva, što danas
uključuje dio Iraka, Irana i Kuwaita. Da bi se stvorio ovako debeli na-nos, poplava je
morala biti gigantskih razmjera, i sigurno je, da je posve izbrisala ljudsku kulturu
širom područja, koje je kasnije postalo zemlja Sumer. Ovo vremensko smještanje
Potopa objašnjava, zbog čega se mnogima činilo da su Sumerani iznikli - niotkuda,
oko 4000-te go-dine prije Krista, ili doslovno preko noći - govoreći u arheološkim
terminima. Potpuno rascvjetana i sofisticirana kultura, bez ikakve povijesti ili dokaza
o svome podrijetlu bilo gdje drugdje, uistinu je misteriozna.
No, to je misterij koji je jednostavno riješiti.
Odgovor je, da je u ranijem, a možda čak i u većem razdoblju povijesti Sumera prije
Potopa, sve bilo potpuno izgubljeno u katakliz-mi, pa su preživjeli Sumerani morali
doslovno iznova sve stvarati, od samih temelja. Glavni problem s kojim se suočilo
preostalo stanov-ništvo, bio je - pronaći one preživjele koji su bili »čuvari kraljevskih
tajni«; one, koji su bili visoki svećenici nestalih hramova, pa tako raspolagali i tajnim
znanstvenim spoznajama, a naročito - znanjem graditeljstva. Neki od njih vjerojatno
su preživjeli; možda su im znanja, kojima su raspolagali o tajnim misterijima prirode i
znanosti,
mogućila da budu upozoreni na nadolazeći Potop, dajući im vremena a se sklone od
njega na uzvisinama, ili da stvarno i izgrade arku. I dok u tajne i simbolizam
graditeljstva postojali i prije poplave, vjerujemo a je iznenadna i hitna potreba, da se
iznova rekonstruira »cijeli
o~.
to bila masonerija u bilo kojem obliku, no ipak smo naišli na sponu izmec~u
masonskog nauka i koncepta uskrisivanja, jer je sam svijet proživio »smrt«, i još se
jednom uzdigao iz voda stvaranja.
Mnogi su ljudi mogli smatrati obnavljanje Sumera isuviše velikim izazovom, te
napustiti njegovu daljnju izgradnju i podizanje, tražeći svoj dom u nekoj drugoj regiji,
daleko od mekog, vlažnog sloja, koji je prekrio njihovu zemlju. Sa sobom su odnosili
svoj jezik, koji je po svojoj gramatičkoj strukturi bio jednako tako sofisticiran, kao i
mnogi jezici koji postoje i danas. Dodatno, sa sobom su nosili i znanje obrac~ivanja
zemlje, predaju o svojim zdanjima, o svojim mitovima, i o svojim bogovima. Ljudi u
Europi i Aziji, na koje su nailazili, i koji su bili na znatno nižem stupnju razvoja,
vjerojatno su ih smatrali samim bogovima.
Naš je problem u pisanju priče o našem istraživanju bila - ogrom-na količina tema
koje smo trebali temeljito obraditi, a koje su nam se sve činile naoko mec~usobno
nevezane, iako su, u stvari, duboko ovisne jedna o drugoj. U nekim razdobljima naših
proučavanja, bili smo ukopani u izvorne materijale koji bi se protezali od samih poče-
taka vremena, pa do modernog doba. Stavljanje svega onoga na što smo nailazili, u
neku vrstu redoslijeda - pokazalo se vrlo izazovnim, no što bismo više podataka
prikupili, slika bi postajala sve jasnijom. Ovo naročito vrijedi za teme koje se odnose
na Sumer. Što smo više tražili njihov utjecaj na ostale kulture, to smo ga više i
pronalazili. Ova se knjiga ne može pozabaviti svima njima, no samo ćemo vam na
jednom primjeru pokazati, koliko je uloga ove kulture bila uistinu iznimna.
Koncept stupa ili svete planine, koja povezuje središte Zemlje s Nebom (rajem),
zapravo je sumeranski koncept, koji je pronašao svoj put u mnoge sustave vjerovanja,
uključujući i one iz sjeverne Azije. Tatari, Mongoli, Burijati i narodi Kalmika iz
sjeverne Azije imaju legendu, koja tvrdi da je njihova sveta planina bila grac~ena
postepeno, sastojeći se od sedam blokova, od kojih je svaki bio manji od onog
prethodnog, kako bi se uzdizala prema nebu. Njen je vrh polarna zvijezda, »središnja
točka (pupak) Neba«, i sukladna je njegovoj bazi, »središnjoj točki (pupku) Zemlje«.
Ova struktura ne opisuje niti jedno zdanje, koje bi moglo biti poznato ovim
plemenima, ali se potpuno
h08 ~~ 109
slučajna, jer je ime, koje su ovi sjeverni nomadi dali ovim svojim posvećenim,
mitskim kulama jednostavno... Sumer.2
I dok se za sve sumeranske hramove vjeruje, da su slijedili upravo ovaj oblik,
najpoznatiji od njih nama je poznat kao Kula Babilonska, velika gracJevina, usko
povezana s Noinim potomcima. Ovu je kulu u Babilonu izgradio Nabopolazar, a
radilo se o ziguratu od sedam slojeva, visine nekih tri stotine stopa, s hramom boga
Marduka na svom vrhu. Kao i u priči o Potopu, priča o Babilonskoj kuli zapisana je u
Knjizi Postanka, kombinacijom različitih verzija prastarih legendi, dopušta-jući
autorima da osmisle način, na koji su gledali svijet oko sebe. Deseto poglavlje Knjige
Postanka govori o naseljavanju stanovništva po zemljama nakon Potopa,
objašnjavajući kako su Noini sinovi ute-meljili nova plemena u svim dijelovima
svijeta. Za Židove je najva-žniji od tih sinova bio Sem, otac naroda, koji poznajemo
kao Semite (tijekom njegove impresivno duge životne dobi od - šest stotina godina), a
u koji je, naravno, bio uključen i židovski narod. Sljedeće poglavlje Knjige Postanka
govori nam priču o gradnji Kule Babilon-ske, i započinje prizrfanjem, da je jednom
postojao - samo jedan jezik. Ona počinje ovako:
»Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi ,selili ,s istoka, naidu
na jednu dolinu u zemlji Šinearu, i tu se nastane.
Jedan drugome reče: »Hajdemo praviti opeke te ih peći dct otvrdrtu!« Opeke im bile
mjesto kamena, a paklina im slu-:ila za ;buku. Oni rekoše: »Hajde da sebi podignemo
grad i torattj s vrhom do neba! Pribavimo sebi irne, prije no što bismo se mogli
raspršiti po svim zemljama!« Jahve se spusti da vidi grad i toranj koji su gradila djeca
Adamova.
I On reče: »Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za .sve! Ovo je tek početak
njihovih nastojanja. Sad im ništa neće hiti yzeo.stvarivo što god naume izvesti.
Hcrjde da sidemo i,jezik im pobrkamo, da jedan drugome ~~'ovora tte razumije. «
= Mirccu ~liade: Šarttnni,.nrrt, ar-hničrze teltnike ek.sta~e
Ova je mala racionalizacija razjasnila Židovima, zbog čega ljudi govore različitim
jezicima, a kako je svijet bio pustoš, prije no što je Bog odlučio da je naseli kroz
Noinu lozu, bilo je posve razumljivo, i da je Semovim sinovima mogao obećati
zemlju Kanaan, ne razmišljajući
', mnogo o narodima, koje će tamo zateći. Tako je od samih svojih poče-taka, u
Sumeru, »Bog« koristio različite načine - u dolini Nila, kod Indusa, a možda čak i kod
Žute Rijeke - da bi stvorio velike religije svijeta. Sve se to dogac~alo u pradavnim
vremenima; tek jedna od posljednjih varijacija sumeranske teologije, bila je i - Bog
Židova.
Lik Abrahama, prvog Židova
Kad je Abraham odlučio napustiti Ur, prirodni smjer kretanja bio je prema sjeveru, uz
tijek obiju rijeka, u potrazi za novim domom u kojem će živjeti u miru sa svojim
Bogom. Stari zavjet nam govori, da su - sve dok Abraham nije stupio na scenu - preci
Izraela štovali druge bogove (Jošua 24:2), što ne treba uopće iznenaditi, pošto je
Jahve, Bog Židova (a zatim i kršćana) bio još toliko udaljen od njih, kao što je
računalo bilo daleko za Williama Caxtona! No, i nakon što se Jahve objavio svojem
»odabranom narodu«, privrženost prema Njemu bila je, najblaže rečeno -
neujednačena, i to gotovo tisuću godina - jer, i
' drugi bogovi svih oblika bili su jednako tako omiljeni. Kada je došlo vrijeme da
Izraelci napišu povijest i naslijede svoga naroda, trebali su se osvrnuti na ogromno
vremensko razdoblje, i potvrditi prastare usmene tradicije, uklapajući ih u pojedinosti,
koje »izgleda da« su se nekada davno - dogodile.
Abraham je vjerojatno bio prisiljen napustiti svoj rodni grad Ur, jer su »bezbožni«
nomadi sa sjevera preuzimali svakodnevni život, _ koji je njemu postao neprihvatljiv;
u to vrijeme, političko nezadovolj-
stvo uvijek bi se izražavalo kao teološko nezadovoljstvo. Biblija tvrdi, da je Abraham
došao od tamo, gdje je čovjek sve uredivao, a pravila Boga su bila odbačena. Ovo se
odnosi na nepostojanje predstavnika 'I Boga na zemlji - kralja grada Ura i njegovih
svećenika.
Abraham se općenito smatra prvom povijesnom osobom u Bibliji; ; : ~ nasuprot
njemu, Adam, Eva, Kain, Abel i Noa predstavnici su naroda
110 `~ 111
na put u zemlju Kanaan, obitavajući u šatorima i vodeći tijekom puta teške rasprave sa
svojim osobnim Bogom, koji je, razumije se, s njime putovao iz Sumera.
Opis Abrahama kao nomada, kakvi su bili i sami, može se potpuno shvatiti; jer, on i
njegovi Ijudi, koji su krenuli s njim, nisu imali zemlju koju bi mogli nazvati svojom.
Ime Hebrej, otkrili smo, proizlazi iz pojma »Habiru« (ponegdje i »Apiru«), što je
očito bio naziv pun pri-jezira, kojim su Egipćani nazivali lutajuća semitska plemena,
koja su živjela poput beduina.
Kao što smo vidjeli gore, povijest Židova tvrdi, da su oni potomci Sema, Noina sina,
koji je i sam bio osoba iz sumeranskih legendi, te zatim Abrahama, koji je napustio
Sumer da bi pronašao »obećanu zemlju«. S obzirom na to, da u Sumeru nema tragova
o ovim sta-novnicima, mislimo da su mnogi Sumerani krenuli na sjever i zapad, i tako
postali značajan dio lutajućih naroda, koji su kasnije postali židovska nacija. Jer, svi
dokazi pokazuju, da Židovi nisu rasa ili makar povijesna nacija, kako oni danas
vjeruju; oni su amalgam semitskih grupa, koje su svoje zajedništvo pronašle u
činjenici da su bez države, i prihvatile teološku povijest utemeljenu na sumeranskim
podgru-pama. Možda je samo jedan od deset Izraelaca u vrijeme Davida i Salomona
bio sumerske loze, a tek mali dio ovog broja - potomci Abrahamovi, jer on - logično,
nije bio jedini Sumeranin koji se kretao prema Kanaanu i Egiptu tijekom druge
polovine drugoga milenija prije Krista. Habirui su se lagano mogli prepoznati medu
ostalim nomadima koji su postojali u Egiptu, jer su to bili Azijati koji su nosili
neobičnu odjeću i duge brade, te govorili stranim jezikom.
Abraham se smatra ključem za osnutak Izraela, sa svojim Bogom, koji mu je obećao
novi dom za njegov narod u zemlji, kasnije identi-ficiranoj kao dio sjevernog
»plodnog polumjeseca«, zvanoj Kanaan. S obzirom na prirodu sumeranskih
božanstava, opisanu gore, postoji vjerojatnost, da je Abraham bio svećenik sa svojim
zasebnim Bogom, koji je bio njegov pratilac i čuvar.
Prosječnom Židovu ili kršćaninu, koji čita Stari zavjet, može se oprostiti da misli,
kako je zemlja Kanaan bila pravedna nagrada, koju je Bog dao svome »odabranome
narodu«; no, samo zauzimanje te »obećane« zemlje nije bilo ništa manje, no - obična
krada. A ako bi se
opravdanje ne može biti isprika za krvoproliće onolcog nro~a sraru-sjedilaca, za koje
Stari zavjet tvrdi da se dogodio.
Većina kršćana danas ima vrlo mutnu predodžbu o povijesti njihovog Boga, koji je
prvo bio - Bog Židovima. Oni zamišljaju sve-moćnog i snažnog Boga, prepunog
ljubavi, koji svojim »odabranim ljudima« obećava prekrasnu zemlju, u kojoj teče med
i mlijeko (neku vrstu iznova pronadenog Edenskog vrta) - zemlju, zvanu Kanaan. No,
niti je Kanaan bio nenaseljena divljina, u kojoj bi plemeniti lutalice pronašli svoju
novu domovinu, a niti Jahve neki njihov predobri dobročinitelj. On je bio bog oluje,
bog rata.
Nedavna arheološka istraživanja otkrila su, da su Kanaanci, čiju su zemlju Izraelci
oteli, bili napredna civilizacija s utvrdenim gradovima, bezbrojnim manjim gradovima
i selima, sofisticiranom proizvodnjom hrane, zanatima i trgovinom. Ako se prihvaćaju
priče sadržane u Bibliji, tada je izvorni Bog Hebreja u stvarnosti bio lik, koji je
opravdavao invaziju, kradu i ubijanje, i imao mnogo sličnosti s Džingis-kanom!
Zaprepašćuje nas, da mnogi kršćani vjeruju, kako je Stari zavjet stvarno zabilježio
povijesne dogadaje, usprkos činjenici da Boga osli-kava kao ispraznog, osvetničkog
manijaka, bez imalo sućuti. Osim što nareduje ubijanje stotina tisuća muškaraca, žena
i djece u gradovima, za koje traži da se ukradu od starosjedilačkog stanovništva,
poznat je i po tome, što je bez nekih većih razloga napadao i svoje prijatelje. U Knj~zi
Izlaska 4:24-25 čitamo, da je Jahve odlučio ubiti Mojsija od-mah nakon što mu je
naredio da krene na put do Egipta, kako bi spasio »porobljene« Izraelce. Od ovakvog
naročito ružnog djela uspjela ga je odgovoriti žena, koja je ustvrdila da je Mojsije njen
obećani mladože-nja. Ovo je kasnije bilo preradeno u apokrifnom djelu Svečanosti,
kako bi se krivnja s Jahvea svalila na duh, nazvan Mastema, što je zapravo riječ,
kojom se obilježava »neprijateljska« strana Jahvine naravi. Me-dutim, iz Knjige
Izlaska je jasno, da je Bog ipak ubio Mojsijeva sina, kad ga je zahvatilo takvo
raspoloženje.
I dok još nitko do sada nije uspio utvrditi točno vrijeme Abra-hamova putovanja s bilo
kakvom sigurnošću, opće je prihvaćeno, da on nije postojao prije 1900. godine pr. K.,
i ne kasnije od 1600. godine pr. K. Jer, da je postojao kasnije od tog razdoblja, našao
bi se usred
I 12 ~~ 113
godina, izmedu 1786. i 1567. godine pr.K Do sada se uspjelo pronaći, da - ukoliko je
postojala veza izmedu Abrahama i Semita, koji su Egipat zauzeli došavši iz područja
Jeruzalema, povijest bi konačno počela imati smisla. Abraham je sa svojim
sljedbenicima krenuo put Harana, grada značajnog i za današnju Siriju, na obalama
rijeke Balik, koji se nalazio na trgovačkom putu od Sumera uzvodno Eufratom. Od
tuda je svoju grupu poveo u zemlju Kanaan, što je, naravno, Izrael.
Negdje se tijekom ovoga puta Abraham zabrinuo, nije li ipak učinio nešto pogrešno,
jer je osjećao da njegov osobni Bog nije baš zadovoljan njime. To je vjerojatno bio
način, na koji je racionalizirao ružan problem ili incident do kojeg je došlo u njegovoj
grupi, smatrajući ovu nesreću rezultatom toga, što ga je njegov razljućeni Bo~
napustio i okrenuo mu leda. Abrahamov se Bog toliko razljutio (što pokazuje, koliko
je bio velik.problem, s kojim su se suočili), da je jedini put, koji mu je preostao da bi
ga umilostivio, bio - da mu ponudi svog jedinog sina, Izaka - kao žrtvu. Odlomak iz
Miheja 6:7 pokazuje ozbiljnost situacije:
»Treba li prinijeti sina prvorocŽenoga zbog svoga zločina, plod utrobe svoje zbog
grijeha koji sam počinio ~«
Dva puta se u priči o Abrahamu pojavljuju riječi »nakon tih stva-ri«; dugo se
smatralo, da su to bili trenuci velikih kriza, u kojima je trebalo umiriti Boga
Abrahamova. Ovo je bila jedna od njih. Na sreću za maloga Izaka, problem se
vjerojatno uspio riješiti, pa je njegov du-boko praznovjerni otac promijenio svoje
mišljenje o potrebi njegova ubojstva. Medutim, postoji mnogo kasnije nastala priča o
tome, da je Abraham ipak žrtvovao Izaka, ali je on zatim uskrsnuo; u njoj je i Izak,
kao i Isus Krist, opisan kao »patnički sluga«, koji donosi spasenje i oslobodenje
ostalima.
Prošlo je nešto izmedu tisuću tri stotine i tisuću godina, prije no što je priča o
AbrahamLi po prvi puta bila zapisana; do tada je postojala samo kao plemenska
legenda, prenošena od usta do usta tijekom tog o~romno~ vremenskog razdoblja.
Kada je došlo do toga da bude i zabilježena, učinilo se prirodnim, da je Abrahamov
Bog morao biti - Jahve, usprkos činjenici da naziv »Jahve« nije bio uveden sve do
naših očeva«, zapravo je onaj jedinstveni sumeransla nacm ooracaya osobnom bogu,
koji pripada i Abrahamovim naslijednicima.3
I dok su zapravo tek manji dijelovi ovih raseljenih Azijata (pra-Židova) mogli biti
pravi Abrahamovi potomci, svi su oni tijekom vremena prihvatili ovu legendu kao
svoju, te njome objašnjavaju i svoje plemenito podrijetlo, i današnje životne
okolnosti.
Da je Mojsije uistinu stao pred ove robove u Egiptu i rekao im, da njegova poruka
dolazi od Jahve, ili od Boga cijeloga svijeta, koji ukida sve ostale bogove, mislili bi za
njega da je - lud.
Za razliku od prethodnih osoba, Abraham nije bio izvor svih onih plemena, koja su
uzela njegovo ime. Umjesto da ostane njegov osobni bog, »Bog Abrahamov« je
postao osobina, po kojoj se njegovi budući narodi razlikuju od ostalih. Smatramo
uistinu zadivljujućim, da je psiha samo jednog jedinog Sumeranina oblikovala osnovu
za današnje tri najveće monoteističke religije svijeta.
Do sada nas je naše istraživanje dovelo do toga, da shvatimo koncept osobnog boga, i
ljude, koji su izvodili svoje kulturno naslijede od čovjeka koji je napustio sumerski
grad Ur, noseći sa sobom svog osobnog Boga. Iako smo naišli na komentar o mogućoj
ceremoniji uskrsnuća, povezanoj s Izakom, sinom oca svih Židova, ipak se čini, da je
ova priča mnogo kasnijega podrijetla. Ovdje nismo naišli ni na kakvu povezanost s
masonerijom; stoga smo pomislili, da - prije no što još jednom pregledamo sve ono,
što smo saznali o razvitku židovskog naroda - treba zaviriti u davnašnju civilizaciju,
najveću medu svima, koja je nastala u okolini rijeke Nil. Jer, Abraham je upravo u
Egiptu proveo vrijeme, tijekom kojega se stvarala židovska nacija, a bili smo svjesni
da su se kasniji Židovi počeli isticati u egipatskoj zemlji. Stoga je davni Egipat trebao
biti sljedeći objekt naših ispitivanja.
ZAKLJUČAK
Tek kada smo počeli proučavati početke razvoja Boga, shvatili smo, koliko su nas
zapravo malo učili o ranoj povijesti čovječanstva. Ništa
3 John s£lsSOOII: Oc( Smnera clo Jeruznlenut
114 ~~ 115
J F stupova i piramida, koje su se kasnije proširile i daleko izvan njihove
zemlje. A zahvaljujući sumeranskoj priči o stvaranju, poznatoj kao
Enuma Elish, pokazalo se, da je priča o Postanku, vezana uz Potop, : bila pomaknuta
za više od tisuću godina unaprijed,
Od Sumerana, iz grada Ura, došao je i Abraham, donoseći sa sobom i svoga osobnog
boga, poznatoga kao »Boga svojih očeva«, i to negdje izmedu 2000-te i 1600-te
godine pr. K. Pitali smo se, je li Abraham mogao imati bilo kakvih veza, ili se
podudarati vremenski s egipatskim kraljevima Hiksa, koji su vladali od 1786. do
1567. godine pr. K., no nismo imali dovoljno znanja o Egipćanima, da bismo odgo-
vorili na to pitanje. I usprkos nekolicini mučeničkih najava o osobama koje spominje
masonerija, nismo pronašli uopće nikakve povezanosti s modernim slobodnim
zidarstvom. Ukoliko smo namjeravali riješiti ovu zagonetku, trebalo se iznova vratiti
u vrijeme, i proučiti civilizaciju Egipta.
116
Baština Egipćana
Počeci Egipta
Egipćani su najpoznatiji po piramidama. No, kako smo tek trebali otkriti, ostavština
ovog vrlo posebnog naroda proteže se daleko iznad njihovih otkrivenih prastarih
umjetničkih predmeta, jer su odgovorni i za neke od najznačajnijih doprinosa našem
modernom načinu života. Danas su Egipćani mješavina arapskih, crnačkih i europskih
tipova rase, te tvore pravu paletu različitih boja kože i oblika lica. Mnogi su od njih
upadljivo lijepi, a neki su i danas identičnog izgleda kao i na prikazima, pronadenim u
prastarim grobnicama unutar piramida.
Ova se ljepota ne odnosi samo na njihovu boju kože; oni su oduvijek bili i prijateljski
raspoložena, i - prema svim standardima normalnoga - tolerantna nacija. Proširena
ideja, da su »zli« Egipćani koristili židovsko roblje kako bi izgradili svoje piramide
besmislica je, i to ne samo stoga, što u tim ranim razdobljima Židovi tamo uopće nisu
niti postojali.
Na nekadašnje su Egipćane vjerojatno jako utjecali, a možda ih u cijelosti i vodili,
graditelji gradova podrijetlom iz Sumera. Možda su nakon Velikoga potopa, neki
čuvari tajni i misterija grac~enja krenuli prema sjeveru i zapadu, sve dok nisu naišli
na ljude smještene na obali velike rijeke, koji su živjeli uz ritmično i ujednačeno
nadziranje riječ-nih poplava; one su značile pravu blagodat i vlagu za suho pustinjsko
tlo. Kako u Egiptu nema dovoljno padalina, što bi omogućilo uobiča-jeni uzgoj
pšenice, Nil je oduvijek bio od središnje važnosti za održa-nje tamošnjega života, pa
se ne treba čuditi da je ova rijeka postala gotovo sinonim za Egipat.
Od kraja kolovoza pa sve do rujna, prema Mediteranu se na sje-ver kreću podvodnji s
juga, ostavljajući za sobom naslage crnoga blata, iz kojega će zatim narasti hrana za
naciju. Prečesti podvodnji u godini dovode do ozbiljnih poplava, uništavaju domove,
te ubijaju stoku i ljude; a njihov premalen broj značio bi, da se polja neće moći
117
vvtu v momu y. v w.mvvuuomvou mnu.
Stari zapisi pokazuju, da su se egipatski vojnici užasnuli, kada su, tjerajući svoje
neprijatelje dublje u Aziju, naišli na uvjete života, kakvi su vladali na takvim
mjestima, kao što je Libanon. O vegetaciji su iz-vještavali da raste »po želji, te da
onemogućava napredovanje vojske«, a da »Nil greškom pada s neba, umjesto da
dotječe s okolnih brda«. Ovi zapisi pokazuju, da čak nisu imali niti riječ, kojom bi
nazvali po-~am »kiše«, pa čak i da bi ovaj obično životno važan prirodni fenomen za
njih bio i neuobičajen, i ne baš dobrodošao, kada su već jednom ,naučili živjeti bez
njega. Takoder ih je zaprepastila i temperatura vode, koju su trebali piti iz hladnih
rijeka, pa su je odlučili zagrijavati u vrčevima na suncu, prije no što bi je prinijeli
usnama.
~, Nil je omogućavao život malih, izdvojenih nomadskih lovačkih Qrupa desetinama
tisuća godina; no, tijekom četvrtog milenija prije Krista, započelo se i s obradom
zemlje. To je dovelo do stvaranja dvaju pra-kraljevstava s teritorijalnim granicama,
oko kojih su se svadali i čuvali ih. Bitke su medu njima bile uobičajene, sve dok se
nije shvatilo, da bi medusobna suradnja mogla biti znatno učinkovitija od agresije, pa
su započeli živjeti u slozi. Negdje prije 3100. godine pr. Kr., konačno se osnovalo i
jedno jedino kraljevstvo, kojim su se ove dvije zemlje - Gornji i Donji Egipat, i
ujedinile.
Teologija najranijih razdoblja u tako ujedinjenom kraljevstvu bila je još uvijek
fragmentarna, pri čemu je svaki grad zadržao svoje izvor-ne bogove. Većina je ljudi
vjerovala, da su u vrijeme, kojega se više nitko ne može sjećati, i bogovi živjeli na isti
način kao i ljudi, imali svoje strahove, nade, slabosti, a na kraju - i svoju smrt. Bogovi
nisu bili besmrtni, a još manje svemoćni; starili su, i umirali, i sahranjivali se na
grobljima, koja su bila posebno odredena za njih. Ova potpuna smrtnost božanstava,
jasno, u sukobu je s bilo kojom definicijom boga, pa se postavlja pitanje - zbog čega
su ih ti rani stanovnici Egipta takvima opisivali. Jedino što smo mogli nagadati, bilo
je, da su ljudi koji su nadzirali područje Nila prije ~riše od pet i pol tisuća godina bili -
stranci, koji su imali znanja ili tehnologiju, i to toliko naprednu za sve ono, što je
domaćem stanovništvu bilo poznato, da je za njih rnislilo - kako su sposobni i za
magijska djela. U prastarim je vreme-nima magija bila nerazdvojni dio religije, i bilo
koja moćna osoba rnoQla je biti lako smatrana bogom.
vuu r mv .~b.,..~ » t. »t. ~ . _~ , ,
koji su posjedovali tajne spoznaje o graditeljstvu, i prenosili ih gradi-teljima piramida
prije odlaska ili izumiranja, kao zasebna rasa. Egipćani su vjerovali, da je tvar
oduvijek postojala; njima bi bilo
nelogično misliti o bogu, koji je stvorio nešto - apsolutno ni iz čega. Njihov je stav
bio, da je svijet nastao kada je iz kaosa proizašao Red, te da se sve od tada vodi bitka
izmedu sila organizacije i nereda. Do ovog stvaranja reda doveo je bog, koji je
oduvijek postojao - ne samo prije čovjeka, neba i Zemlje, već i u vremenu prije ostalih
bogova.
Ovo se kaotično stanje nazivalo Nun, i kao u sumerskim i biblij-skim opisima uvjeta
prije stvaranja svijeta, i kod njih je vladala tama, vodeni bezdan bez sunca, no pun
moći, kreativne unutarnje snage, koja je naredila da se započne sa stvaranjem reda.
Ova latentna snaga, koja se nalazila unutar supstance kaosa, nije niti znala da postoji;
bila je tek mogućnost, potencijal koji je bujao unutar sporadičnosti nereda.
Zaprepašćujuće je, ali - ovaj opis stvaranja svijeta savršeno opi-suje postajanje svijeta,
kakvim ga zamišlja i moderna znanost; ovo se naročito odnosi na »teoriju kaosa«,
koja je dokazala ponavljanje odredenih uzoraka, koji se ipak matematički ponavljaju
unutar sasvim nestrukturiranih dogac~aja. Čini se, da su stari Egipćani bili bliži
svijetu zasnovanom na fizici, no što bi se to moglo učiniti mogućim za ljude, koji nisu
shvaćali strukturu same tvari.
Pojedinosti su u vjerovanjima svakoga od ovih velikih gradova u tim najranijim
vremenima ponešto varirale; najutjecajniji su mec~u nji-ma bili (koristimo njihova
kasnija, grčka imena) Memfis, Hermopolis, Krokodilopolis, Dedera, Esna, Edfu i
Heliopolis, »Grad sunca«, koji je ranije bio poznat kao grad On. Središnjim se
trenutkom teologije, koja je vladala u ovim gradovima, smatrao onaj »prvi trenutak« u
povijesti, kada je iz vodenog kaosa izronio malešan prvi otočić ili brežuljak, plodan i
spreman da podupre život. U Heliopolisu i Hermopolisu, onaj duh koji je zaiskrio
život i unio red u kaos, bio je bog sunca Re (poznat i kao Ra), dok je u najvećem
gradu, Memfisu, identificiran kao Ptar, bog zemlje. U oba se slučaja smatralo, da je
spoznao vlastitu svijest u trenutku, kada je uzrokovao izvirivanje onog prvog otočića
iz divljih voda. Tako je Re / Ptar postao izvor svih materijalnih dobara, koja su
Egipćani uživali, te su se upravo njemu posvećivale sve vrste umjet-nosti, izvori
osnovnih vještina i, važno - misterij graditeljstva.
118 ~I 119
_. _. . ...~. ~.. .~. u.~
bio »sin božji«, koji je u trenutku smrti postajao jedno sa svojim ocem, da bi postao
bog na nebu. Priča o bogu Ozirisu govori, kako je započeo ovaj krug bogova i
njihovih sinova:
Božica neba, Nut, imala je petero djece, od kojih je najstariji bio Oziris, koji je i sam
bio i čovjek, i bog. Kako je u starom Egiptu postojao običaj, njegova mu je sestra
postala suprugom; ime joj je bilo Izis. Uz pomoć svoje desne ruke, boga Tota,
zemljom je vladao mudro, a narod je napredovao. Medutim, njegov brat Set mu je
zavidio na uspjehu, pa ga je ubio, raskomadavši mu zatim tijelo na dijelove,
razbacavši ih u različite dijelove Nila. Izis je bila očajna naročito stoga, što Oziris nije
ostavio nasljednika; a to bi značilo, da će Setova zloća biti nagradena pravom da
zavlada zemljom. No, Izis se nije predavala lako; pronašla je dijelove Ozirisova tijela,
te ga je magijom sastavila, i u posljednjem kratkom trenutku udahnula život u svoga
brata. Zatim je nalegla na njegov božanski falus, i Ozirisovo je sjeme ušlo u nju.
Napuštajući Izis, koja je sad očekivala njegovo dijete, Oziris se spojio sa zvijezdama,
gdje je zavladao kraljevstvom mrtvih.
Izis je rodila sina, kojeg je nazvala Horus; on je odrastao kao princ Egipta, i zatim
izazvao ubojicu svog oca na dvoboj. U konačnom okršaju, Horus je uspio odrezati
Setu testise, no i sam je izgubio jedno oko. Smatralo se, da je mladi Horus ipak iz
bitke izašao kao pobjednik, i tako postao prvi kralj.
A od tog doba, svaki se kralj smatrao mladim bogom Horusom, koji u trenutku svoje
smrti postaje Oziris, a njegov sin - novi Horus.
Stabilnost dviju z~malja
Gornji i Donji Egipat ujedinili su se u jedno kraljevstvo prije otprilike 5200 godina.
Ne znamo, s kojim se teškoćama ovaj narod borio prije to~~ vremena - u doba, dok su
još bogovi živjeli mec~u njima, no, od samoaa se početka ujedinjenje smatralo
apsolutno središnjim doga-dajem za dobrobit ove bipartitne države.
Izgradnjom piramida Egipćani su ispunjavali iste one potrebe, na koje smo naišli i kod
sumerskog naroda, dok je gradio stupnjevite zigurate - bile su to umjetne planine, koje
su kralju i svećenicima trebale pomoći, da dopru do bogova. No, još mnogo stariji od
piramida
l20
1~U(11 ~Čl ~V1~GLVi11 uv~vvu.
Prije ujedinjenja, svaka je od zemalja imala svoj glavni stup, koji je povezivao njenog
kralja i svećenstvo s njihovim bogovima. Čini se razumnim pretpostaviti, da su - kada
su Gornji i Donji Egipat postali dva kraljevstva u jednome, oba ova stupa bila
zadržana. Svaki je stup bio duhovna spona izmedu neba i zemlje, a Egipćanima je bio
potre-ban novi teološki okvir, koji bi izrazio odnos izmedu njihova novo-nastalog
trojstva - dvije zemlje, i jednog neba.
U starom gradu Annuu (koji se kasnije u Bibliji nazivao On, a kod Grka - Heliopolis),
postojao je ogroman sveti stup, koji se i sam zvao Annu - najvjerojatnije je dobio
naziv po samome gradu. Ovo je, vjeru-jemo, bio Veliki Stup Donjeg Egipta, a u doba
ujedinjenja, njegov suprotstavljeni dio u Gornjem Egiptu nalazio se u gradu Nekhebu.
Kasniji grad Teba, a zatim poznat i kao »Waset«, svoj je stup nazivao »Iwnu Shema«,
što je značilo »Južni Stup«.
Analizom kasnijih egipatskih vjerovanja i obreda, došli smo do uvjerenja, da su ovi
sveti stupovi postali fizičke manifestacije ujedi-njenja. Simbolizirajući povezivanje
zemalja unutar jednoga kraljev-stva, dva su se stupa smatrala ujedinjenima
zahvaljujući nebeskom luku, koji je izgradila božica neba - Nut, pa tako ova tri dijela
arhi-tektonski oblikuju ulazna vrata. S jednim stupom na jugu, a drugim na sjeveru,
naravno da je otvor gledao na istok, kako bi pozdravio izranjanje sunca. Po našem je
mišljenju ovo predstavljalo i stabilnost, i tako dugo dok će oba ova stupa stajati
nedirnuti, kraljevstvo dviju zemalja će napredovati. Pronašli smo, i kao značajno
želimo naglasiti, da se egipatski hijeroglif za označavanje dviju zemalja nazivao
»taui«, što bi se opisalo kao dva stupa okrenuta istoku, s točkama koje označavaju
smjer izlazećega sunca.
~i
Okrenut prema duhovnim ulaznim vratima s istoka, desni stup je bio onaj iz Donjeg
Egipta, što bi odgovaralo masonskom desnom stupu . Jakinu, koji predstavlja
»uspostavljanje«. Ne objašnjava se tijekom ;
' 121
.. r v u . -d d
ije zemlje. Prema egipatskom mitu, bilo je to mjesto gdje je svijet i počeo svoje
postojanje iz kaosa nazvanoga Nun, pa bi, u skladu s tim, akin« predstavljao ništa
manje, no - uspostavljanje svijeta.
Za Egipćane je lijevi stup obilježavao povezanost Gornjeg Egipta ebom, a u
masonskom se obredu on identificira kao »Boaz«, pri mu se kaže da predstavlja
»snagu, ili da je u njemu snaga«. Kako mo pokazati u sljedećem poglavlju, do ove je
asocijacije došlo, kada , u vrijeme najveće potrebe - dok je Donji Egipat bio
privremeno gubljen zbog jačega neprijatelja, zemlja Gornji Egipat pokazala liku
snagu.
Masonerija tvrdi, da ujedinjavanje dvaju stupova predstavlja tabilnost«, a uopće nema
sumnje u to, da ova riječ opisuje i što su ipćani toga doba uistinu osjećali. Jer, tako
dugo dok su oba stupa dirnuta, kraljevstvo dviju zemalja će napredovati. Ova tema o
snazi og ujedinjavanja dvaju stupova bila je, vjerujemo, početak koncepta ji su, u
mnogim oblicima, prihvatile i kasnije kulture, uključujući i idove, a na kraju i -
masonerija.
Proučavajući povijest Egipta, ubrzo smo naišli na ideal, koji je bio solutno središnji u
njihovoj civilizaciji; bio je to koncept zvan a'at. U svjetlu naših istraživanja, možete
samo zamisliti naše zapre-štenje i uzbucJenje, koje smo osjetili, kada smo pronašli
sljedeću finiciju:
»Ono, što je karakteriziralo Egipat, bila je potreba za redom. Egipatska religiozna
uvjerenja nisu imala neki dublji etički sadržaj, no u praktičnim stvarama općenito se
priznavalo da je pravda - toliko fundamentalno dobro, da je dio prirodnog poretka
stvari. Faraonova prisega veziru, prilikom stupanja na vlast, to je u potpunosti
razjasnila; riječ, koja se pri tome koristi - Ma'at, označavala je nešto sadržajnije od
poštenja. Izvorno je ova riječ bila fizikalni pojam; pod njom se mislilo na razinu,
urec~enu i simetričnu, kao kod tlocrta za temelje hrama. Kasnije je došlo do toga, da
znači ispravnost, istinu i pravdu. « 1
b Faraoni ratnici
J111v 1 .~aW u mvvvu... ~.
sebe smatra posebnim sustavom moralnosti, zasnovanim na bratskoj ljubavi,
oslobocJenju i istini. Novopečenom se masonu kaže, da su čestitost i poštenje sigurni i
uvjerljivi znaci, po kojima se prepoznaje svaki mason.
Masonerija nije religija, isto kao što niti koncept Ma'ata nije bio integralni dio neke
teološke strukture ili legende. Oboje su pragma-tična poimanja uvjerenja, da
nastavljanje civilizacije i društveni na-predak počivaju na sposobnosti pojedinca da
»čini drugima ono, što bi želio da čine njemu«. Činjenica, da oba koncepta koriste
nacrt i zdanje hrama kao primjer, te primjećuju, da bi ophoc~enje mec~u ljudima
trebalo biti na razini i pošteno, sigurno je više od slučajnosti. Rijetko se u bilo kojem
društvu može pronaći moralni kodeks koji bi postojao izvan religioznoga sustava, pa
treba biti pošten i reći, da Ma' at i masonerija, kamen po kamen, razinu po razinu,
grade ideje, iz kojih bi i moderan svijet mogao naučiti mnogo toga.
Kako smo počeli uistinu sve više i više cijeniti snage i ljepote Ma'ata, sve više smo
istodobno osjećali, i koliko je masonstvo - u svom sadašnjem obliku - njegov slabi
potomak, ako bi se moglo tako reći. Možda se ljudi u Velikoj Loži identificiraju s
pravim vrijednos-tima, koje bez sumnje postoje unutar slobodnog zidarstva, no
gotovo se bojimo reći da, prema našem iskustvu, onih nekoliko dragocjenih sastanaka
masona nema ključ za socijalno blagostanje, s kojim se oni povezuju. U našem
modernom, zapadnjačkom svijetu, one pristojne ljudske vrijednosti, kakve su
sažaljenje i samilost - zamjenjuju se religijom, i često se opisuju kao »kršćanske
vrijednosti«, što je velika sramota. Mnogi kršćani su, naravno, dobri i velikodušni
ljudi, no željeli bismo sugerirati da to ima više veze s njihovom osobnom duhovnošću,
no zahtjevima koje pred njih postavlja religija. I obrnuto - neka od najužasnijih,
neljudskih djela u povijesti bila su izvršena upravo u ime kršćanstva.
I dok razmatramo moderni ekvivalent Ma'ata, ne možemo si pomoći, a da ne
primijetimo, kako mnogi socijalisti i komunisti o sebi misle kao o ne-teološki
raspoloženim ljudima, koji su ipak u potrazi za ljudskim dobrotama i jednakošću. Ako
tako misle, u krivu su. Kao i religija, i njihovo uvjerenje zahtijeva povezanost s
odrecJenom metodologijom prednagracJivanja njihove »dobrote« za ono, što rade;
123
- - -- .. »..» .. aaa mu, uu unv C,a~1Q1111V
društvo ikada dosegne svoj široko zasnovani objekt jednakosti i stabilnosti, tek će tada
konačno iznova otkriti Ma'at. A ako moderni inženjeri još razbijaju glave nad
vještinama, kojima su ovladali gradi-telji piramida, što li tek o ovakvom konceptu
misle naši znanstvenici, koji se bave društvom?
Do sada smo shvatili, da bi bilo teško osporavati tvrdnju o vezi izmedu masonskih
vrijednosti i vrijednosti Ma'ata. Naravno, netko bi mogao ustvrditi, da je masonerija
zgodna izmišljotina sedamnaestog stoljeća, koja se stilizirala na konceptu Ma'ata. No,
znamo da ovaj argu-ment ne bi izdržao primjedbu - da se egipatski hijeroglifi nisu
mogli razumjeti tako dugo, dok se nisu uspjeli dešifrirati zahvaljujući otkriću Rosetta
kamena, na kojem se pronašao prijevod nekih hijeroglifa na grčki; to se, pak, dogodilo
punih stotinu godina nakon što je Velika Loža Engleske bila utemeljena. Dakle, prije
toga očito nije bilo načina, da masonerija sazna za Ma'at, kako bi se oblikovala prema
njemu.
Stari smo Egipat upoznali kao civilizaciju, koja je propovijedala načela, što smo ih
poznavali iz obreda slobodnoga zidarstva, i za koju se takoder činilo da je koristila
koncept dvaju stupova unutar svoje gradanske strukture. Postojalo je i ubojstvo, i
uskrsnuće, vezano uz priču o Ozirisu, no nije bilo nikakvih tragova koji bi nas doveli
do arhitekta hrama kralja Salomona, ili čak niti bilo kojeg drugog hrama. Očito smo
trebali civilizaciju starih Egipćana istražiti dublje, sa svim njenim pojedinostima.
Egipćani su proživjeli sva ograničenja samopronalaženja u raz-doblju svoga
nastajanja, pa su - prihvativši sveobuhvatnu ideju Ma'at - pokušavali izgraditi novi
poredak u svijetu, koji bi odgovarao i ljudima i bogovima. Čini se, da je i
temperament egipatskog naroda bio oblikovan u tom duhu tolerancije i prijateljstva. U
stara je vremena Ma'at postao osnova zakonskog sustava, i uskoro se pod njim
razumi-jevao svaki oblik »ispravnosti« - od ravnoteže svemira i svih nebeskih tijela,
pa do časti i poštenja u svakodnevnom životu.
U društvu starog Egipta, misao i priroda su se smatrali dvjema stranama iste
stvarnosti; što god je bilo pravilno ili harmonično, smatralo se manifestacijom
Ma'ata.2
---______ -' Nonnan Cohen: Sventu; kaos i svijet koji treba doći
124
,
Y
_~
masoneriji, ~a pravo 1 na istraživanje sakrivenih misterija prirode i znanosti temelji se
na bratstvu masona, ili na postajanju masonom Drugoga stupnja.
Priča o Setu i Ozirisu, koju smo nešto ranije ispričali, pokazala je ljudima Egipta, da
božansko pravilo o zakonitim kraljevima ne može biti prekinuto, pa čak niti od snaga
razaranja i anarhije, koje je pred-stavljao Set. Koncept Ma'ata postao je glavno
obilježje dobrih kralje-va, a stari zapisi pokazuju, da se o svakom kralju ili faraonu
govorilo: »on to radi Ma'at«, ili on je »zaštitnik Ma'ata«, ili »on živi kroz Ma'at«.
Društveni poredak i ravnoteža pravde proizašli su iz poimanja Ma'ata, te od živućeg
boga Horusa - trenutnog kralja. Vladalo je uvjerenje, da civilizacija Egipta može
preživjeti jedino - očuvanjem božanske linije kraljeva.
Ovakvo je predstavljanje Ma'ata i kraljevske linije, kao neodvo-jive od njega, bilo
izvanredan mehanizam za izbjegavanje pobuna i održavanje monarhije.
Jer, ne samo što je prihvaćanjem Ma'ata bila osigurana politička stabilnost zemlje, već
se i cjelokupni napredak naroda oslanjao na njega. Ako su ljudi živjeli svoje živote u
skladu s Ma'atom, bogovi bi osigurali, da Nil nanese te godine onoliko vode, koliko bi
bilo dovolj-no za rast žita, da bi se narod prehranio. Za premalo, ili previše vode -krivi
bi bili narod, i kralj. Život kroz Ma'at takoder je osiguravao i pobjedu u ratu. Na
neprijatelje zemlje gledalo se kao na snage kaosa, i s njima se išlo u borbu uz
spoznaju, da bogovi podržavaju dobre ljude Ma' ata.
Na kraju se Ma'at počeo doživljavati i kao - božica. Ona je bila kćerka boga sunca Ra,
i s njim je plovila nebom u čamcu, a govorilo se da često stoji na dugi, provjeravajući
da li se i nadalje održava istiniti i savršeni poredak. Božica Ma'at bila je prikazivana s
nojevim perom u kosi, a sa svake joj je ruke visio po jedan »ankh« (križ života, op.p.).
Ankh je bio, i još uvijek jeste, simbol života. Izgleda kao križ, ali s gornjim dijelom
razrezanim po sredini i otvorenim, tako da oblikuje oko, ili možda čamac u okomitu
položaju.
Daljnje vrlo značajno otkriće za nas je bilo, da je brat božice Ma'at bio - bog Mjeseca,
Tot, koji se često prikazuje na dugi čamca boga Ra, odmah uz Ma'at. Jer, naše se
zanimanje za njega pobudilo, kada smo
125
___~.._... . ....~~.~,., , ~U n~~a se govoruo da utvrc~uje, što je to Istina. Govorilo se i
da je kralj, koji se bori protiv zla, dobar bog - nasljednik Tota.
Postajanje kraljem
Kako smo pokazali, masonerija ima mnogo elemenata koji su vrlo egipatski - od
uporabe piramide, pa do oka boga Amon-Ra, no nitko ne bi vjerovao, da bi tu mogla
postojati neka povežanost. Istina, usmena tradicija masona tvrdi, da su masonski
obredi nastali prije nekih 4000 godina, samo - nitko ne vjeruje, da bi to moglo i biti
tako. No, uz moguće podrijetlo stupova od starog Egipta, te identičnu prirodu Ma'ata,
naravno - mi sami smo počeli vjerovati, da ta veza ipak mora postojati. Početno
mjesto za traženje daljnjih dokaza za sličnost u obredima trebale su nam stoga postati
ceremonije, kojima su se podvrgavali kralj, i njegovi dvorjani.
Kad bi vladar dviju zemalja umro, on bi postajao Oziris, a njegov bi se sin odmah
pretvorio u Horusa, i - novoga kralja. Ako kralj ne bi imao sinova, moglo se povjeriti
bogovima da riješe problem. Mec~utim, vjerujemo da su članovi »kraljevske Lože«
bili oni, koji su donosili odluku, i jednom kada je inicijacija novoga »gospodara« bila
dovršena, Horus se više za sva vremena nije trebao bojati konkurencije.
Takav se jedan slučaj dogodio 1504. godine pr. K., nakon smrti Tutmozisa II. On je
imao kćerku koju mu je rodila njegova žena, Hatšepsut, a njegovu jedinom sinu je
majka bila konkubina, imenom (sis. Ovaj je dječak uspio postati Tutmozis III, uz što
je vezana neobična priča, kako je bog Amon odabrao upravo njega za novog vladara
dviju zemalja. Dok je još bio dječak, pripremali su ga za zvanje svećenika, pa je često
odlazio u veliki hram, koji je majstor ~raditel j Ineni podigao za njegovog djeda.
Jednog je dana bio nazočan, kad je njegov otac prinosio žrtvu Amonu, pa su boga
donijeli u predvoije hrama. Nosili su ga na ramenima, uokolo čitavoga hrama, u
ukrašenom kovčegu, smještenom unutar čamca. Dječak se prema propisima poklonio
bogu, ispruživši se po tlu zatvorenih očiju, no kada je hovčeg s bogom prolazio pokraj
njega, bog prisili procesiju da zastane, i to time, što je povećao svoju težinu, pa su ga
zakratko trebali
126
postane budući Horus.
Ova priča u sebi nosi velikih sličnosti s obredima koji se pripisuju Jahvi, jer su i njega
Izraelci nosili u kovčegu (njegov »čamac«). Ovo nas je natjeralo, da iznova zavirimo
u Knjigu Izlaska, no ovaj put u novom svjetlu - počeli smo uvidati, koliko egipatskog
u sebi sadrži čitava priča o Mojsiju i njegovim Izraelcima.
Po našem mišljenju, ceremonija krunidbe novog Horusa (novog budućeg kralja)
morala je biti istovremeno - i pogrebna ceremonija za novog Ozirisa (umrlog kralja).
Ovi su dogadaji bili medusobno tajno povezani, i nazočan im je bio samo uži krug
ljudi, vrlo visokih dosto-janstvenika- Velika Loža? To je očito uključivalo visoke
svećenike, te muške članove najuže obitelji, no mogli su biti uključeni i majstori
graditelji, stariji pisari i vojskovode. Sama pogrebna svečanost nije bila opisana, no
uspio se rekonstruirati veliki dio postupka, koji je oslikao vrlo jasan prizor.
Smatrali smo značajnim, da su stupanje na prijestolje i krunidba bila dva posve
odvojena dogadaja. Stupanje na prijestolje uobičajeno se odvijalo pri prvom svjetlu,
jedan dan nakon smrti staroga kralja, no krunidba se slavila u neko znatno kasnije
vrijeme. Usprkos opširnim zapisima koje su nam Egipćani ostavili, nije pronaden
cjelovit opis svih ceremonija, što može sugerirati da su se njihovi važni dijelovi, kao
naročiti tajni obred, odvijali unutar male grupe, i to samo u govornom obliku.
Poznato je, da se obred postajanja kraljem odvijao u piramidi Unasa. Kao i u
masonskom hramu, stropovi su u svim prostorijama predstavljali nebo, i bili oslikani
zvijezdama. Općenito je prihvaćen stav, da se ceremonija slavila u posljednjoj noći
punog mjeseca; poči-njala bi sa zapadanjem sunca, i nastavila se cijelu noć, sve do
izlaska sunca,3 čemu je svrha bila obred uskrsnuća, kojim se mrtvi kralj izjed-načavao
s Ozirisom.4 Ceremonije uskrsnuća nisu bile rezervirane za kraljevu smrt, već
naprotiv; no, čini se da su to bili dogadaji, koji su se često odvijali u hramovima -
grobnicama.s Smatralo se, da su to bili
-~ J. Spiegel: Obred tt.skr.snuća f~iramide Unas ~ J. Spiegel: Ohrecl uskrsnuea
pirarnide Una.s
S. H. Hooke: Kraljevski obrecfi Egipla
12%
_, r_ ,.. ..v ~~~ m~ se dopusti ući u »tajne i misterije«, prenošene usmenom predajom
još od vremena bogova. Jasno je, da bi ovakve tajne, po definiciji, zahtijevale »tajno
društvo« -privilegiranu grupu, koja se oblikovala izvan društva. Takva bi grupa
trebala imati ceremoniju pristupanja u nju; niti jedna stara, a niti mo-derna elitistička
institucija nije nikada bila bez ceremonije prelaženja s jedne časti na drugu, i
pristupanja još užoj grupi.
Na obredu krunidbelpogreba, stari je kralj uskrsavao kao novi, i dokazivao da je
odgovarajući kandidat, putujući opsegom čitave zemlje.6 To je bio uistinu simbolični
čin, kada se taj novi kralj pronosio uokrug prostorije hrama, kako bi se nazočnima - u
koje su se ubrajali i bog Ra, te njegov glavni pomagač - pokazao kao dostajan
kandidat. U masonskoj ceremoniji, novi član mora takoder biti sproveden uokrug
hrama, kako bi se svima predstavio kao dostojan kandidat.
Da bi se obišle sve točke svijeta, on se predstavlja na jugu, zapadu, i konačno - na
istoku. Prvi je mladi čuvar, za kojega se kaže da pred-stavlja Mjesec (Tot je bio bog
Mjeseca), sljedeći je stariji čuvar, koji predstavlja Sunce (Ra je bio bog Sunca), a na
kraju dolazi Veliki Me-štar, za kojega se može reći da predstavlja uzdignutog Ozirisa.
Kao i stari Egipćani, i masoni svoje ceremonije izvode - noću.
Sličnosti su očigledne, no kakav smo imali dokaz o tome, da je tada uopće postojalo
ikakvo tajno društvo, a još više - da su se načela obreda krunidbe proširila sve do
inicijacije novih članova?
Ima mnogo zapisa, koji spominju postojanje odabranih grupa, čije je članstvo pružalo
mogućnost spoznaje tajnih stvari. Zapis na jednim vratima, koja se danas nalaze u
muzeju Kaira, napisao je netko, tko je istovremeno bio iznenaden, ali i počašćen time,
što je primljen u usku grupu kralja Tetija. Na vratima stoji:
»Danas, u prisutnosti sina boga Ra; Tetija, koji živi zauvijek; visokog svećenika boga
Ptara, koga kralj časti više od bilo kojeg drugoga sluge, kao majstora tajnih stvari
svakoga posla, koji bi njegovo veličanstvo poželjelo izvršiti; umilo-stivljujući srce
svoga gospodara svaki dan, visoki svećenik
S. H. Hooke: Kraljevski obredi Egipta
llGCG/.lCVl R~uc~cvJn.bnb bLLyLC~c .W rw. r ....- a
me njegavo~ veličanstvo odlikovalo, njegovo je veličanstvo izradilo da udem u prvu
prostoriju, da rasporedim ljude za njega svakoga na svoje mjesto; gdje sam pronašao
put. Nikada nešto slično nije bilo učinjeno bilo kojemu sluzi, osim meni, od bilo
kojega vladara, jer me njegovo veličanstvo voljelo više, no bilo kojega drugog slugu;
jer sam ja bio odlikovan u njegovu srcu. Bio sam koristan u nazočnosti njegova
veličanstva, pronašao sam put u svakoj tajnoj stvari suda, bio sam i odlikovan u
nazočnosti njegova veličanstva.«
Ova je osoba očito osjećala, koliko je visoko odlikovana ulaskom u tako odabranu
grupu, te da je njen ulazak toliko neobičan za nekoga njena statusa, što nam kazuje, da
- dok su visoke ličnosti vjerojatno imale pravo na članstvo, kralj, a možda i još
poneko, imao je pravo da u grupu uvede i ljude, koje sam odabere.
Egiptolozi nisu nikad pronašli objašnjenje za izraz »pronašao sam put« koji se odnosi
na tajne stvari, no mi bismo to mogli protumačiti tako, da je bio upućen u tajne
spoznaje, koje su mu nakon toga postale - i načinom života. Važno je prisjetiti se, da
su eseni i Jeruzalemska crkva koristili isti pojam za pridržavanje svoga Zakona.
Drugi opis se odnosi na nepoznata graditelja, koji je takoder bio član tajne grupe
kralja Tetija:
pUčinio sam to tako, da me njegovo veličanstvo pohvalilo z bog toga... (Njegovo je
veličanstvo omogućilo da ja udem) u prvze prostoriju i da postanem član suverenova
suda... Njegovo veličanstvo me poslalo da vodim radove u ka--hramu... i u
kamenolorn Troje... izradio sam ulazna vrata, vodeći radove. «
Odabrali smo prijevod iz devetnaestog stoljeća, u kojem se pod »prvom prostorijom«
podrazumijevala kraljeva osobna dvorana; no, tada se to ne uklapa u »suverenov sud«,
koji pretpostavlja cjelinu pa-lače. Možda bi se to s više smisla moglo izraziti ovako:
»Njegovo je veličanstvo omogućilo, da udem u kraljevsku prostoriju zabranjena
pristupa, kako bih mogao postati član kraljeve elite.«
128 ~ 129
., .. ~ v . -
dstavljalo najvišu razinu zabave za čovjeka; no, za čovjeka koji je wremeno bio i bog
Horus, postojao je poseban dogadaj - postajanje ljem. Bila je to iznimno važna prilika,
koja je prikazivala neprekidno rezivanje dviju zemalja, te napredak i stabilnost, u
kojima su obje vale. Mec~utim, izmedu smrti staroga kralja i potvrde novoga, posto-i
je jedna opasna točka - ostajala bi mogućnost i prilika za pobunu. Egiptolog H. W.
Fairman je to razmatrao ovako:
»Sasvim je očito, da se u jednom trenutku postajanja kra-ljem, bilo pri hjegovu
odabiru ili krunidbi, dogat~alo nešto, što je osiguravalo njegovu zakonitost, što je
automatski
I razoružavalo opoziciju, te tražilo i dobivalo lojalnost, i isto-vremeno njega samoga
činilo bogom, te ga povezivalo II izravno s prošlošću Egipta. «~
Ovo je općenito prošireni stav, no do sada nisu nadeni nikakvi ~pecifični dokazi, koji
bi osvijetlili taj ključni trenutak unutar same ~eremonije. U svjetlu naših širih
istraživanja, došli smo na ideju nove :eorije o posebnoj prirodi ceremonije postajanja
kraljem u starome Egiptu.
Za početak, ukratko ćemo pregledati sve ono, što nam je do sada ~ostalo poznato o
postupku postajanja kraljem:
Krunidba se odvijala u dva stupnja. Prvi je uključivao pomazanje i wečano uvoc~enje
u službu s ceremonijalnim lancem i svečanom odje-:om, kao i s prikazivanjem ankha
(simbola života) i četiri kitice ;vijeća. U drugom su stupnju prikazana kraljevska
obilježja, i glavni bi ~bred započeo. Njegov najvažniji dio bilo je potvrdivanje
ujedinjenosti iviju zemalja, te svečano uvodenje novog kralja prikazivanjem dviju
~idljivo različitih kruna i kraljevskog znamenja. Nikada se nije otkrilo, i kojem je
dijelu ove ceremonije kralj postajao - i bogom.g
Mi bismo sugerirali, da je taj središnji i ključni trenutak postajanja ;raljem uključivao
i putovanje kandidata do zvijezda, kako bi ga lruštvo bogova primilo kao svog člana,
te bi tom prilikom i postajao
H. W. Fairman: Kraljev.ski obredi u Egiptu H. W. Fairman: Kraljevski ohredi u
Egiptu
kralj zajedno krenuli do sazviježda Oriona; jedan stoga, da bi i ostao u svom novom
nebeskom domu, a drugi - da bi se vratio, i započeo vladati zemljom ljudi.
Novi kralj bi u tom trenutku bio podvrgnut »smrti« pomoću napitka, koji bi mu dao
visoki svećenik, okružen najužom grupom onih, koji su čuvali kraljevske tajne. Ova bi
droga bila halucinogena, i polagano bi ga dovodila u katatonično stanje, pri čemu bi
tijelo novog kralja bilo sasvim nepokretno, kao da je uistinu - mrtav. Kako bi noćni
sati prolazili, napitak bi prestao djelovati, i novi mladi Horus bi se vratio sa svoga
putovanja, iz društva bogova i prošlih egipatskih kraljeva. Njegov bi se povratak
pažljivo izračunao tako, da bi se novi kralj prizvao svijesti točno u trenutku, kad bi se
na horizontu počela pojavljivati jutarnja zvijezda. Od tog trenutka, niti jedan običan
smrt-nik ne bi se usudio niti pomisliti, da uzurpira njegovu moć, božanski mu predanu
na savjetu bogova, gore na nebu. Kada bi članovi kra-ljevske elite, »čuvari tajni«,
odlučili - kome dodijeliti taj uzvišeni i jedinstverii stupanj Horusa, vrijeme za bilo
kakvu moguću pojavu konkurencije bi prošlo.
Ova logička teorija odgovara svim akademskim kriterijima za nepoznati dio
ceremonije, koji bi novog kralja pretvorio u nedodirljivu osobu. Ovaj bi proces:
1. potpuno razoružao opoziciju, i osigurao potpunu lojalnost
2. pretvorio novog kralja u boga (očito se niti jedan smrtnik ne bi usudio osporavati
njegov status)
3. povezao ga izravno s prošlošću Egipta (jer je boravio u društvu svih s prošlih
kraljeva).
Dokazivanje nedokazivog
Da smo upravo otkrili novu prostoriju u jednoj od piramida, i na njenim zidovima
pronašli cjelovit opis ovog postupka postajanja kraljem, možda bismo imali dovoljne
dokaze za većinu akademika (no, bez sumnje, ne i sve), da ovu teoriju prihvate kao
valjanu. No, to
30 ~~ 131
.. .. ~ - ~ _1- --, .~~ ~ ~... ~ ..
budućemu kralju, jer bi se time otkrile i pojedinosti obreda balza-miranja, obavljenog
na mrtvom kralju. S obzirom na to, da hijeroglifi nisu zabilježili bilo što o tome, da je
kandidat za kralja bio podvrgnut »privremenoj smrti« i putovao prema zvijezdama,
rekli bismo, da je glavni dogadaj u obredu ipak bio - stvaranje Ozirisa, dok je
nastajanje Horusa bilo tek unutar toga. No, postoje neki vrlo jaki dokazi koji podupiru
našu teoriju.
Prije no što se upustimo u razloge, zbog kojih mislimo da je ova teoi°ija točna, željeli
bismo vas podsjetiti na naš dvostruki pristup istraživanjima. Slijedom našeg sustava,
mi niti u jednom trenutku nismo zanemarivali bilo koje dokazane činjenice, i uvijek
smo jasno upozoravali kada bi se radilo o našim osobnim nagac~anjima. Za razliku od
mnogih novih ideja, koje ističemo u ovoj knjizi, ne možemo vam podastrijeti dokaze
za ovaj postupak postajanja kraljem, no radi se o teoriji, koja se u cijelosti uklapa u
prazninu, koja postoji u pozna-tim dijelovima egipatskog postupka postajanja kraljem,
postupka, koji ,, je poduprt činjenicama, takvima - kakve jesu.
Tihi dokaz
Mnogi Ijudi imaju dojam, da su stari Egipćani gradili piramide kao grobnice svojim
faraonima. U stvari, doba u kojem su se piramide gradile, bilo je uistinu kratko, pa će
se mnogi čitatelji iznenaditi kad im kažemo, da je kraljica Kleopatra vremenski bila
bliža tehničarima svemirskih brodova, no graditeljima Velike Piramide. Jednako je
tako daleko od sigurnog, da je prvenstvena svrha piramida bila - pružiti posljednje
utočište mrtvim kraljevima, jer se o predmetu njihovog stvarnog značenja još uvijek
naširoko raspravlja. Korisna bi bila i usporedba s katedralom Sv. Pavla, kojoj sigurno
nije svrha da bude grobnica Sir Christophera Wrena, usprkos činjenici, što je ona
mjesto njegovog posljednjeg počivališta.
Glavni izvor podataka o obredu Ozirisa/Horusa stigao nam je iz starih zapisa, koji se
nazivaju »Tekstovi Piramida«, a pronadeni su u unutrašnjosti pet piramida kod
Saqqare, u blizini Kaira; najznačajnija je piramida kralja Unasa, koja datira iz kraja
Pete dinastije kraljeva. Iako je to čini starom oko 4300 godina, ona je još uvijek jedna
od
11JVJ, 1111J11 UU Jl.. OIUl V11V J.IVV ~,VUauu.
Proučavanje ovih tekstova dovelo je do rekonstruiranja nekih elemenata obreda, no
nedostaje upravo ono, što bi nam moglo najviše reći.9 Ova rekonstrukcija opisuje
različite dvorane, pripisujući isto-vremeno pojedinim obredima njihova značenja;
dvorana za pokope predstavlja - podzemni svijet, predvorje - obzor ili nadzemni
svijet, a strop - noćno nebo. Lijes s tijelom mrtvog kralja donosio bi se u dvoranu za
pokope, gdje se obred i obavljao. Tijelo bi se položilo u sarkofag, a članovi kraljevske
elite bi prolazili pored njega u pre-dvorje, razbijajući pri tom svaki po dvije crvene
vaze. Vjerovalo se, da tijekom ceremonije, Ba (duša) mrtvoga kralja napušta tijelo i
prelazi u podzemni svijet (prostoriju za pokope), a zatim nastavlja svoj put prema
noćnom nebu i doseže obzor, gdje se sastaje s Gospodarom Svega. Zatim bi se ovaj
postupak ponavljao u skraćenom obliku.
Za koga? - pitali smo se. Možda - za kraljevskog kandidata? Najteži aspekt ovog
objašnjavanja tekstova iz piramide Unasa bio je, što je on u sebi sadržavao i drugi
obred, koji se odvijao istovremeno s glavnim. Bio je to tihi obred, povezan s nečim,
što je bilo nalik uskrsnuću.l~ Čini se, da se obavljao kao dio govornog obreda, i to u
trenutku, kada bi sudionici prelazili iz dvorane za pokope u predvorje, uz razbijanje
crvenih vaza.
Jedino ponuc~eno objašnjenje za ovaj usporedni obred je bilo, da se on izvodio za
Gornji Egipat, dok je onaj govorni bio namijenjen zna-čajnijem od dvije zemlje,
Donjem Egiptu. Medutim, mi smo se pitali nije li to možda bilo namijenjeno
prenošenju privremeno mrtvog kraljevskog kandidata, koji bi se zatim kao uskrsnuli
iznova vratio u svoje ljudsko obličje, prije no što će grobnica biti zapečaćena.
Poznato je, da su se iste ceremonije izvodile u identičnom obliku i u drugim
razdobljima, pa mnogi stručnjaci vjeruju, da je ovaj obred znatno stariji i od najstarije
zabilježene egipatske povijesti, za koju se misli da je nastala oko 3200. godine prije
Krista.
Molitva iz Šeste dinastije (2345.-2181. pr. K.) izražava duh stare egipatske teologije,
koja se izgradila na temelju uskrisivanja mec~u zvijezde, i održavanja stabilnosti na
Zemlji:
y J. Spiegel: Obred u.skrsnućn piratnide Uttct.s ~~r J. Spiegel: Obrecl u.skrsnućct
piratnicfe Unas
132 ~~ 133
. , . . . o _ ~.~r .,...,... J .,....,..... i e, .wJ ~
radiš .što on hoće da radiš mec~u duhovima, Neuništivim Zvijezdama. Tvoj sin stoji
na Tvom tronu, opremljen tvojim aspektom; on želi ono, što ti želiš učiniti prije
vremena, nad glavom svakog živog po nalogu boga Ra, Velikog Boga; on čini da
raste žitoll, pa time može predstavljati Tebe. Ho N, sav život i upravljanje njime dati
su Tebi, vječnost je Tvoja, kaže Ra. Ti o sebi govoriš kada si primio aspekt boga, i Ti
veliku umjetnost time čuvaš mec~u bogovima koji postoje u državi. Ho N, tvoj Ba
stoji mec~u bogovima, mec~u duhovima; strah od ~ebe je u njihovim srcima. Ho N,
ovaj N stoji na Tvome tronu nad glavama svih živih; užas od Tebe je u njihovim
srcima. Tvoje ime, koje je na zemlji, živi, tvoje ime, koje je na zemlji, traje; ono neće
dok je vijeka nestati, ono neće biti uništeno, uvijek i zauvijek. «
Razmotrite sad tihu molitvu za kraljevskog kandidata, tik prije no ~o će biti
podvrgnut svojoj kratkoj prividnoj smrti, da bi prošao kroz ~odzemni svijet, i susreo
se s prošlim kraljevima dviju zemalja:
»Svemogući i vječni Ra, Arhitektu i Vladaru Svemira, na čiji su stvaralački zahtjev u
početku bile stvorene sve prve stvari, rni slaba bića tvoje providnosti skrušeno te
molimo da pogledaš dolje na ovaj poziv, okupljenih u tvoje Sveto Ime, kojim molimo
da nastaviš svoj blagoslov A naročito te zaklinjemo, da podijeliš svoju milost ovom
tvom sluzi, koji traži da sudjeluje s nama u tajnama zvijezda. Obdari ga takvom
srećom, da u trenutku suclenja ne poklekne, nego da sigurno stigne pod tvoju zaštitu,
te da se iz tamne doline sjena smrti na kraju uzdigne iz svoje grobnice na prijelazu, da
bi zasjao kao Zvijezde, uvijek i zauvijek. «
Čini se, da se izvanredno uklapa, zar ne? Pa ipak, ovdje se ne radi starom egipatskom
obredu; to je molitva, koja se čita prilikom vremonije Trećeg masonskog stupnja, prije
no što će kandidat proći
-----__-Zico - misli se na rane oblike žitarica
»tajne zvijezda«, kako bismo potkrijepili naš stav, dok je sve drugo ostalo -
neizmijenjeno.
A što je onda s nagovještajem, da se za »transportiranje« novog kralja do zvijezda i
nazad koristila narkotička droga? Kao što smo već objasnili, nema točnog zapisa,
vezanog uz ovaj napitak, kao što nema niti cjelovitog opisa obreda. Čini se i
razumljivim, da taj najznačajniji trenutak obreda nije ostao nigdje zapisan, jer nitko
nije niti znao 0 čemu se točno radilo; kandidat bi samo uzeo napitak, otputovao do
zvijezda i vratio se nazad - kao kralj i kao Horus. Sve što je čitava njegova zemaljska
pratnja trebala učiniti, bilo je - da ga zastupa u dosadnom administrativnom
upravljanju, i ne postavlja nikakva pitanja o božanskim poslovima, kojima se kralj
sada trebao posvetiti. Sam kralj je, bez sumnje, imao vrlo neobične snove pod
utjecajem droge, no sigurno je, da ništa od svega toga nije nikome otkrivao. Ovakvim
je postupkom njegovo postajanje kraljem ostajalo izvan svake rasprave, i postajalo
božanski izbor bogova - da upravo on bude vladar dviju zemalja.
Narkotičke droge koristile su se u religioznim ceremonijama goto-vo svake od starih
kultura, i iznenadilo bi, kad i tako napredna kultura - kakva je bila ona ranih
Egipćana, ne bi posjedovala vrlo sofisticirana znanja, koja bi se odnosila na njihovu
uporabu. Pitanje nije - je li moguće da su oni koristili takve droge? Pitanje je - zbog
čega mi mislimo, da ih oni nisu upotrebljavali? Očekivana metoda za čovjeka da
dosegne nebo kroz smrt bila je, da se izgradi most u životu, obično uz pomoć
narkotika.
»Pogrebni most, veza izmec~u Zemlje i Neba, koju ljudska bića koriste da bi
komunicirala sa bogovima, zajednički je simbol starih religioznih običaja. U nekom
su trenutku da-leke prošlosti ovakvi mostovi bili u općoj uporabi, no zbog sve većeg
srozavanja čovjeka, postajalo je sve teže koristiti ovakve mostove. Ljudi mogu takav
most prijeći samo u duhu - ili kao mrtve duše, ili u stanju ekstaze. Takav prijelaz bio
bi popraćen teškoćama; nisu sve duše uspijevale, jer bi demoni i čudovi.šta mogli
opsjedati one, koji nisu bili pripremljeni na odgovarajući način. Samo oni »dobri« i
uvježbani, koji su
135
Ove ideje šamanizma uklapaju se u ono, što znamo o egipatskim 'erovanjima na
svakoj od razina. Demoni su se rastjerivali iz Oziri-va prolaza govornim molitvama,
iako bi u stvari taj prolaz mogao iti sasvim siguran iz dva razloga. Prvo, on je živio u
skladu s Ma'at, o znači, da je bio dobar čovjek; drugo, on je znao put još od prijelaza
ireko mosta, kad se pretvorio u Horusa. Možda se prolazak novog :ralja izvodio u
tišini stoga, da se ne bi uznemirili demoni. Tada bi .ovi kralj mogao slijediti mrtvog
kralja preko neba, učeći pri tom i put a povratak, i put koji će jednom morati naučiti i
sljedećeg kralja, akon svoje vlastite smrti.
Tek kasnije smo pronašli, da je Henri Frankfort bio onaj, koji je tkrio, da su običaji
ponovnog radanja mrtvog kralja bili povezani i bavljani usporedo s krunidbenim
obredima oko njegovog nasljed-ika.l3 To je potvrdilo naš stav o dvostrukosti
ceremonije, za mrtvog i ivućeg kralja. Nadalje, odlomak iz Tekstova Piramida
pokazuje, da se ovi Horus smatrao jutarnjom zvijezdom, kada novi Oziris kaže:
»Poplave neba čekaju na svojim mjestima na mene, da prije-clem njihovom pomoći
do hoga Ra na obzoru... Stajat ću me~tce njima, jer Mjesec je moj brat, a Jutarnja
Zvijezda moj potomak... « 14
Vjerujemo da su Egipćani prihvatili mnogo od teologije i tehnolo-ije iz tajni graditelja
gradova Sumera, te da su Sumerani bili iznimno ~bro upućeni u uporabu droga za
religiozne svrhe.
Sljedeće pitanje, koje smo trebali razmotriti, bilo je - jesu li ovi bredi uskrsnuća bili
osigurani isključivo za krunidbe, ili ne. Čini se, 3govor je - ne, nisu bile. Poznato je,
da se do kraja starog kraljevstva >ko 2181. aodine pr. K.) godišnje održavao neki
oblik kraljevske eremonije uskrsnuća, a kako je Srednje kraljevstvo napredovalo,
~znato je, da se ovaj obred počeo primjenjivati i na ljude dobrotvore,
Mircca Eliade: Šanumi.-•.arn: arhaične tehnike ekstaze Henri Frankfort: Kr-aljevanje i
bngovi
7i•k.stori Pirarnic(cr 1000-1
kojima je raspolagala kraljevska grupa.
Jutarnja zvijezda sja iznova
Sad trebamo iznova pregledati vitalne elemente egipatske teologije. Kao što smo već
rekli, teologija Egipta se velikim dijelom razvila iz sumeranskih vjerovanja. Pa, i više
od toga - buduća židovska (a time i kršćanska) vjerovanja nastala su od egipatske
teologije, izmiješane s kasnijim babilonskim verzijama, do kojih je došlo iz istog
izvora. Već smo naišli na zajedničku identifikaciju jutarnje zvijezde, kao simbola
ponovnoga rac~anja, i to u esenskoj zajednici / Jeruzalemskoj crkvi, i u slobodnom
zidarstvu; a sada smo na istu temu ponovo naišli u starom Egiptu. Tekstovi Piramida
357, 929, 935 i 1707 govore o potomku mrtvog kralja (Horusu) kao o jutarnjoj
zvijezdi.
Zanimljivo je primijetiti, da egipatski hijeroglif za jutarnju zvi-jezdu ima zapravo
doslovno značenje »božansko znanje«. Ovo, čini se, podupire našu tezu, da se
kandidat za kralja uzdizao do položaja novog kralja / Horusa tako, da bi dijelio tajne s
bogovima u zemlji mrtvih, gdje je te velike tajne naučio prije povratka na Zemlju kao
jutarnja zvijezda, razbijajući obzor upravo prije izlaska sunca.
pk
Hijeroglif za Jutarnju zvijezdu
Dok smo se bavili ovim dijelom našeg istraživanja, bila je objav-ljena nova knjiga,
koja je tvrdila da baca novo svjetlo na svrhu piramida, i to razrac~ujući njihov
astrološki nadahnut oblik. Robert Bauval i Adrian Gilbert istakli su dobro obrazložen i
istražen slučaj, koji pokazuje, da su piramide kod Gize namjerno razmještene tako, da
imaju položaj zvijezda u Orionovom sazviježdu.l5 Oni su se takoc~er osvrnuli i na
obrede, koji su bili izvodeni u stupnjevitim ziguratima
Robert Bauval i Adrian Gilbert: Misterij Oriona
137
uv mu w.mu vv~.m.u am.vu, mm... v r ~ uva~u~., uv wy.s ov. uvom rvo w,
rugim putevima, potvrdio je ono što smo mi pronašli neovisno, i to adeći unazad,
počev od obreda modernog slobodnog zidarstva.
U Egiptu, novi kralj (Horus) je jutarnja zvijezda, koja se uspinje kao i kod podizanja
slobodnog zidara) iz privremene i figurativne mrti. Jutarnja zvijezda, pod kojom
obično mislimo na Veneru, počela e pokazivati vrlo značajnom sponom u našem
lancu.
No, ma kako zadivljujuće bile usporedbe s esenima i slobodnim zidarima, koje smo
otkrili u egipatskim običajima, ostajalo je i nadalje otvoreno jedno očevidno pitanje.
Postoji li put od ideala Ma'ata, tajni egipatskih kraljeva i obreda uskrsnuća, koji bi nas
odveo do esena? A da bismo to otkrili, morali smo pobliže zaviriti u priču o Ozirisu.
Njegova neobična sudbina - njegovo brutalno ubojstvo i tijelo, koje mu je raskomadao
brat Set, nakon čega je uslijedilo uskrsnuće i uzašašće medu zvijezde - vrlo je jasan
primjer žrtvovanja, i nagrade za trp(jenje. Ozirisova je sudbina pružila nadu nižim
slojevima društva, te patnji dala dublje značenje i smisao. Kult o Ozirisu pretvorio se
u dobroćudan pogrebni kult, dostupan i običnom Egipćaninu. I dok su ostali bogovi
ostajali udaljeni od njih u svojim hramovima, Ozirisa je svatko slavio posvuda,
zajedno s mjesnim bogom.~6
Promjenite »sudbinu« u »njegovo razapinjanje«, i moglo bi se raditi o - Isusu Kristu.
Sad smo bili uvjereni, da ćemo uspjeti pronaći tu povezanost, za koju smo
pretpostavljali da postoji. Nismo trebali dugo čekati, i - već smo uspjeli postaviti
čvrstu hipotezu. Kako smo se nalazili usred proučavanja sljedećeg ključnog razdoblja
egipatske povijesti, središnji lik naših istraživanja - Hiram Abif, sam se pojavio iz
magluštine vremena, da bi se suočio s nama.
ZAKLJUČAK
Gotovo smo sasvim uvjereni u to, da su prvi egipatski graditelji bili podrijetlom iz
Sumera, te da su upravo ovi sumeranski imigranti Egiptu donijeli - i tehnologiju, i
teologiju. Cvatuća egipatska civili-zacija već je bila dobro razvijena oko 3100. godine
pr. K., a dva
mir, Kao.s i Svijet koji treba doći
t7VIVV1IIG llvvt~, y.umourvm v..aa....... .~... »~ -- ~
stava pod jednim božanskim vladarom postajalo je sve značajnije, što je naše
istraživanje više napredovalo.
Kraljevo pravo da vlada, temeljilo se na priči o ubojstvu Ozirisa, kojega je ubio brat
Set, koja opisuje i kako je Izis prikupila njegove dijelove da bi iznova obnovila
njegovo tijelo, i zatim od njega dobila sina, Horusa. Horus je preuzeo kraljevstvo
Egipat od Seta, i to nakon ogorčene borbe. Nakon toga, svaki se kralj smatrao
inkarnacijom Ho-rusa; ili, doslovno, »Božjim sinom«. Kad bi kralj umro, on bi se
spojio s Ozirisom (Bogom Ocem), i odlazio živjeti u kraljevstvo mrtvih, a njegov bi
sin postao Horus - sljedeći živući kralj - bog.
Otkrili smo, da je sigurnost cijele države ovisila o suradnji izmedu dvaju kraljevstava,
koju su simbolizirala dva stupa - jedan na sjeveru, a drugi na jugu; njih je
objedinjavao nebeski luk, oblikujući tako ulazna vrata, okrenuta prema izlazećem
suncu. Ovaj uvjerljivi koncept snage zbog ujedinjenosti, i danas je središnja tema
masonskog obreda, a bila je i tema, koja je i nama samima bila vrlo bliska.
To nije bila jedina veza, koju smo pronašli s modernim slobodnim zidarstvom;
koncept Ma'ata, koji podrazumijeva ispravnost, istinu i pravdu unutar uredenog i
ujednačenog simetričnog sustava, uobliča-vao je načela, koja smo već naučili kao
masoni. Ovaj humanistički, etički kodeks nije bio religiozna zapovijed ili zakonska
obveza - bio je dobrota, slobodno dijeljena za svoje osobno dobro.
Znali smo, da masoni nisu mogli preuzeti ovu ideju iz egipatske povijesti, jer je
koncept Ma'ata dugo bio izgubljen za svijet, i takvim ostao sve do dešifriranja
hijeroglifa s kamena Rosetta. Ovaj kamen, koji je otvorio put za prijevod do tada
neshvatljivih egipatskih hijero-glifa, bio je pronaden više od stotinu godina nakon što
je Velika Loža Engleske bila osnovana.
U ovom smo trenutku utvrdili dvije značajne veze s masonerijom; prvo, u
nagovještaju ceremonije uskrsnuća, povezane s Ozirisom; i dru-go, u Ma'atu - pod
kojim se u početku mislilo samo na veliku istinu, a kasnije i na božicu - sestru Tota,
boga Mjeseca, i još jedne osobe, od velikog značaja za masonski mit.
Dok smo proučavali postupak postajanja kraljem, pronašli smo da je pogrebna
ceremonija- iako nije uopće bila zabilježena, uključivala i obred uskrsnuća, koji je
mrtvog kralja pretvarao u Ozirisa. Pronašli
138 ~ 139
. ~ . _~ t-,... ~,.a ~.. .a. u..wam, ~u ow.
činilo, da je to uključivalo i postojanje tajnog društva. Dokaz za nje-govo postojanje
pronašli smo u prijevodima zapisa na umjetninama u muzeju Kaira - opet tekstove,
koji nisu mogli biti prevedeni prije otkrića Rosetta kamena, nadenog davno nakon što
je masonerija javno obznanila svoje postojanje.
Dodajući tome i uvid, koji smo stekli zahvaljujući našim ma-sonskim iskustvima,
mogli smo rekonstruirati egipatsku ceremoniju postajanja kraljem, koja se uklapala u
sve poznate činjenice.
Najuzbudljivija povezanost s masonskim Trećim stupnjem pro-izašla je iz Tekstova
Piramida, prema kojima je kralj postajao jutarnja zvijezda, koja je inače predstavljala i
tako važan dio naše ceremonije podizanja na čast masona. Egipatski hijeroglif za
jutarnju ili božansku zvijezdu bio je ista ona zvijezda, za koju su nama rekli, da
predstavlja pet točaka prijateljstva u masonskom Trećem stupnju. Ovo nas je, bez
sumnje, ohrabrilo u pobližem istraživanju mogućih egipatskih veza, jer - iako smo
samo nagadali, još nismo uspjeli naići na takve po-stupke, koji bi neosporno bili i -
masonski.
140
:; x
Prvi mason
Mnogo smo energije posvetili otkrivanju misterija Egipta, no od kada smo se počeli
baviti pojedinim osobama i dogadajima koji bi mogli biti od značaja za nas - slobodne
zidare, uvijek smo u povijesti tražili uzore. Ponekad je uvriježeno tumačenje
povijesnih dogac~anja bilo onemogućeno činjenicama, koje se naprosto nisu htjele
uklopiti u te opće prihvaćene uzore. Kada bi nastale takve povijesne okolnosti,
ponekad se moglo doći do prave, nove istine - iza onog uvriježenog poimanja
povijesti. Upravo takva je jedna okolnost usmjerila našu po-zornost na razdoblje
Hiksa u egipatskoj povijesti. Današnji egiptolozi nazivaju ovu eru Drugim srednjim
mec~urazdobljem (1782.-1570. pr. K.), jer se našlo izmedu Srednjeg i Novog
egipatskog kraljevstva. Tada je došlo do velikih promjena u inače mirnom tijeku
egipatske povi-jesti. Radilo se o onoj vrsti katastrofe, od koje bi se uspjela oporaviti
tek poneka civilizacija, ali znamo da Egipat - ne samo što se oporavio od nje, već je
krenuo i u postizanje novih visokih dostignuća, usprkos potpunoj propasti njihove
stare monarhije i dominaciji grupe stranih napadača tijekom šest generacija. Na njih
smo po prvi put naišli pod romantičnim nazivom »Pastirski kraljevi«. A zbog čega se
sve to dogodilo - i do danas je ostala velika misterija.
Intenzivno smo osjećali da bi ovo doba promjena - od egipatskih kraljeva do
vladavine Hiksa, pa zatim opet povratak na tebansku monarhiju - moglo iznjedriti
daljnje odgovore, pa smo se usredotočili na ovo razdoblje, koristeći pri tom sve
moguće izvore podataka, pa i Stari zavjet.
Hiram Abif otkriven
Ukoliko je postojala veza izmedu starog Egipta i Židova iz prvog stoljeća naše ere,
ona bi gotovo sigurno uključivala Mojsija, osnivača židovske nacije, koji je bio
adoptivni član egipatske kraljevske obitelji. Mogućnost pronalaženja takve
povezanosti činila nam se udaljenom,
141
Prošli smo već masonsku ceremoniju Trećeg stupnja, onu - kojom mo dobili status
Meštara Masona, pa možemo reći, da nas je obojicu ateklo spominjanje Hirama Abifa
i Starog zavjeta u njoj. Jer, Štovani eštar izgovara sljedeće, kad po prvi put upoznaje
kandidata s ovim rastarim likom:
»Smrt ne sadržava užas, koji bi mogao biti jed~tak lažljivosti i fzečasnosti. O ovoj
velikoj istini, anali masonerije pružaju veličanstveni primjer nepomućene vjernosti i
prerane smrti izašega Velikoga Meštra, Hirama Abifa, koji je izgubio život tik pred
završetak iZgradnje hrama kralja Salomona, kod čije je gradnje, čega ste beZ sumnje
svjesni, on sam bio - glavni arhitekt. «
Time je vrlo jasno bilo rečeno, da bi naobraženi kanditat trebao po-~navati ovu osobu
temeljem svog već postojećeg poznavanja, najvjero-atnije - iz Biblije. No, niti jedan
od nas nije nikada čuo za ovu osobu; iiti jedna verzija Biblije, na koju smo naišli,
nigdje ne spominje tko je >io arhitekt Salomonovog hrama. Jer, neki su s tim
povezivali Hirama, ;ralja Tira, koji je isporučivao radnu snagu i cedrovinu, no -
mec~u ijima nije bila moguća nikakva veza, osim činjenice, da su imali isto me. Mi
smo, kao i svi ostali slobodni zidari koje poznajemo, prihvatili >vog masonskog
heroja usprkos činjenici, da on nije bio zabilježen kao ietko, tko je bio uključen u
stvaranje Salomonova hrama.
Činilo nam se gotovo nemogućim, da bi autori Knjige kraljeva anemarili takvu
ključnu osobu, pričajući svoju priču - a posebno s ~bzirom na njegovo ubojstvo -
samo da su znali ime tog majstora ;raditelja. U početku nam je to sugeriralo da je on
možda bio izmišljen ~nogo kasnije, možda predstavljajući neku drugu značajnu
osobu, čija e uloga bila zanemarena u povijesti stoga, jer se radilo o drami samo edne
osobe. Jedino prihvatljivo objašnjenje, na koje smo naišli glede tvarnog imena
masonskog heroja, bilo je - da Hiram na hebrejskom nači »plemenit« ili »kraljevski«,
dok je Abif značilo: »onaj, koji ° ~zgubio«, i to - na starofrancuskom jeziku; tako smo
došli do do-lovnog smisla imena - » kralj, koji se izgubio«. U vrijeme, kad smo
apočeli proučavati stari Egipat, već smo odavno prestali tragati za
i ...
No začudo, Hiram Abif se pojavio iz daleke prošlosti, da bi on sam - pronašao nas!
Kad smo već jednom istražili stari Egipat, i to mnogo šire no što smo očekivali da će
biti potrebno, postale su nam bliske mnoge pojedi-nosti, vezane uz stari Egipat, u
kojima se nalazilo moguće rješenje najvećih masonskih misterija. Uvjereni u to, da je
središnja ceremonija postajanja kraljem u starom Egiptu bila povezana s
»privremenom smrću« i uskrisivanjem, utvrdili smo novu zadaću - pokušati otkriti,
kako su Izraelci uopće i mogli doprijeti do ovih vrlo posebnih i čuvanih misterija.
Bilo je lako naći našu početnu točku za povezivanje ovih dviju tema. Biblija
naglašava važnost Egipta u povijesti židovskog naroda, a svi najvažniji likovi toga
doba-Abraham, Jakov, Izak, Josip i Mojsije - bili su duboko upleteni u egipatska
dogadanja. Posljednja dvojica predstavljena su i kao članovi kraljevskoga suda, samo
svaki u svoje vrijeme. U posljednjim se poglavljima Knjige Postanka oslikava
razumijevanje i suradnja izmedu Egipćana i pra-Izraelaca, dok Knjiga Izlaska već
opisuje duboku gorčinu, nastalu izmedu ova dva naroda. Razlozi za ovako brzu
promjenu u njihovim odnosima postat će mnogo jasniji, kada obradimo razdoblje
takozvanih kraljeva Hiksa; jer, osoba, čije je ime bilo - Hiram Abif, postala je
središnji lik upravo ove priče.
Slom egipatske države
Radeći na povijesnom razvoju Egipta, došli smo i do jedne niske točke u povijesti tog
naroda - u kasnom dijelu Srednjeg brončanog doba, negdje krajem trećeg milenija
prije Krista. Egipat je ušao u razdoblje neprekidnog slabljenja; uz slabe vladare, došlo
je i do sloma društva. Stranci iz pustinje preplavili su zemlju, pljačka je postala
uobičajena i otvorena, razuzdan život ljudi doveo je do medusobnog nepovjerenja, a
ljudi su se radije oslanjali sami na sebe, ne vjerujući više državi. Polagano je nestajao
duh i volja ljudi, koji su Egipat učinili tako velikim, a zemlja je ostala izložena
sirovim došljacima. I, neizbježno -uslijedila je invazija, a Egipćanima su zavladali
ljudi, poznati kao »Hiksi«. Hiksi nisu iznenada doplovili Nilom, i zahtijevali predaju;
143
yGmvm. .....~...b »....-... ~», . .. .~.~~~ ........ ~,... ~.~. .
da svoj nadzor nametnu objema zemljama. eke vrlo odredene datume gubitka ove
samo-zdoblju, koje se danas naziva »Drugim srednjim
rn«; smješteno je izmecJu 1782. i 1570. godine pr. K., i a kraju mnogo dužeg dijela
egipatske povijesti, koji je dobio = Srednje kraljevstvo.
Otkrili smo, da riječ »Hiks« ne znači »Pastirski kralj«; u stvari, olazi od e~~ipatskoga
pojma »hikau-khoswet«, i jednostavno znači prinčevi pustinje«. Vjeruje se, da se tu
radilo o miješanoj grupi azi-atskih ljudi, uglavnom Semita, koji su se pojavili iz Sirije
i Palestine.
Njihovo konačno zauzimanje vlasti neizbježno je dovelo do tpora; no, rezultat je bilo -
spaljivanje nekih gradova koji se nisu eljeli predati, i razaranje hramova; do
kulminacije je došlo oko 1720. odine prije Krista, kada je i glavni grad Memfis ostao
posve razrušen. iksi nisu vjerovali u Ma'at, a u svojoj su želji za vlašću u početku
krutno obračunavali sa svakim, za koga su mislili da predstavlja repreku njihovoj
želji; no, kada su je konačno i ostvarili, nisu bili eški gospodari; čini se, da su
egipatske vlasti široko suradivale s jima. Do osamnaestog stoljeća proširili su svoje
vladarsko pravo i na ornji Egipat.
Dolazeći velikim dijelom iz zemalja, koje bismo danas nazvali zrael i Sirija, svi su
Hiksi govorili istim semitskim jezikom; bili su to ljudi, koji će kasnije postati poznati
kao Izraelci. Pitanje, koje nam se odmah postavilo, bilo je: jesu li Hiksi bili zapravo -
Židovi? Odgovor je morao glasiti - ne, barem ne u punom smislu riječi, jer u to doba
koncept judaizma nije niti postojao. Raštrkana nomadska plemena, koja su Egipćani
nazivali Habiru (Hebreji), bila su zapravo grupe semitskih Azijata, koje su govorile
istim jezikom, no ni u kom slučaju nisu bile - jedna prepoznatljiva rasa. Met~utim,
vrlo je vjerojatno, da su Hiksi / Habiru narodi - u jednom kasnijem razdoblju
uspostavili značajnu plemensku suradnju, što je pripomoglo nastajanju izraleskih
plemena, a zatim i - židovskog naroda. Nekoliko je razloga, zbog kojih vjerujemo, da
postoji izravna veza izmec~u Hiksa i Židova, pri čemu nije posljednja i činjenica, da
se prvo spominjanje židovskog na-roda točno podudara s vremenom, u kojem su
Egipćani uspjeli istjerati Hikse iz svoje zemlje u Jeruzalem!
144
I
mmv .. .~ .~... . » ~ a ., -
ili šest tisuća godina zemlja oko Egipta bila mnogo zelenija, i mnogo plodnija. Podaci
pokazuju, da je došlo do iznenadnih i dramatičnih klimatskih promjena tijekom
drugog milenija prije Krista, koje su iz-mijenile klimu duž cijelog Bliskog istoka. Kao
ljudi, koji su vjerovali u načela Ma'ata, Egipćani su bili velikodušni, i lutajuće su
Habirue opskrbljivali vodom i zemljom za napasanje njihovih ovaca, kada bi uvjeti
izvan delte Nila postali neizdrživi. Primjer za ovu tvrdnju našli smo u Knjizi
Postanka, 12:10:
»Ali kad je zemljorn zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer
je velika glad harala zemljom. «
Tijekom razdoblja propadanja egipatskog društva, nadzor nad ovim Azijatima,
željnim vode, bio je slab; dopuštalo im se da ulaze u ogromnom broju, bez
postavljenog zahtjeva, da napuste zemlju čim zadovolje svoje potrebe. Bez
imigrantske politike, ovi su nomadi pre-plavili zemlju; nadalje, za njima su slijedili
mnogo sofisticiraniji ljudi, oni, koji su uočili priliku za stvaranje općeg kaosa. Ovi
stanovnici semitskih gradova, Hiksi, bili su mnogo više ratnički raspoloženi od isuviše
povjerljivih Egipćana, a posjedovali su i naprednija oružja, uključujući i borbena kola,
koja su im omogućila da otmu sve što žele, bez nekog značajnijeg otpora od strane
miroljubivog domaćeg stanovništva.
Kraljevi Hiksi
Vjerojatno je, da su plemena Habirua- u doba vladavine Hiksa- počela uživati viši
društveni položaj, i privikavati se na život u gradovima. Prije toga je jedini način za
nekog od ovih pustinjskih stočara da poboljša svoje stanje, i uživa u prednostima
gradskog života, bio - da samog sebe ponudi kao roba nekoj egipatskoj obitelji.
Ovakav dogovor nije bio ropstvo u onom klasičnom smislu, kako ga danas većina
ljudi zamišlja; više se radilo o tome, da kod te obitelji postane sluga, i to - s
doživotnim ugovorom. Nadnice možda i nisu bile dobre, no kvaliteta života bila je
sigurno znatno viša no što je većina tih Ijudi ikada i mogla očekivati.
145
v....r....~. .~.b.......~... .. ,.. ~.. , r ~, ~.. ~,... ~... .~.r~, ..., ....~...... . .~t........w
mjetničkih djela, a i podržavati nastajanje nekih od najsjajnijih iterarnih i tehničkih
djela tog vremena. Činilo se, da su imali slabo azvijeno vlastito kulturno naslijede, pa
su brzo prihvaćali egipatske bičaje. Ovi su novi vladari započeli pisati svoja imena u
egipatskim ijeroglifskim oblicima, preuzeli su davnašnje titule egipatskih kra-jeva, pa
su čak za sebe odabirali i egipatska osobna vladarska imena. Kraljevi Hiksi su u
početku zavladali Donjim Egiptom - većom i
ogatijom od dviju zemalja, kojom su upravljali iz grada Avarisa, 'zgradenog po
njihovu nalogu. Kao državnog boga prihvatili su ožanstvo, koje se naročito štovalo u
području, na kojem se izgradio
alavni grad. Taj je odabrani bog bio - Set ili Seth, jer je imao sličnosti s njihovim
nekadašnjim kanaanskim bogom, Baalom. Svoju su teolo-a_ iju usmjerili na Seta, no
prihvaćali su i boga Ra kao glavnog boga, te _a štovali kroz vladarska imena, koja bi
si sami odredivali. Kasnije su
očeli ovladavati i drugom zemljom, i to iz starog glavnog grada, emfisa. Treba
otvoreno reći, da je medu ovim narodima postojala eka vrsta simbiotskog odnosa, pri
čemu su osvajači prihvatili kultur-e i teološke finese mjesnog stanovništva, a Egipćani
novu tehnologiju
~- posebno u pogledu naoružanja, uključujući: borbena kola, sastav-ljene lukove i
brončane mačeve, kojima su zamijenili svoja zastarjela i slaba oružja. Od Hiksa su
preuzeli još jednu, vrlo važnu stvar -cinizam. Sami su u prošlosti bili isuviše otvoreni,
pa i lakomisleni, i to na uštrb vlastite dobrobiti, vodeći malo brige o aktivnoj obrani
svoje zemlje. Iskustvo s Hiksima dalo im je stoga vrlo važnu lekciju, iz koje je
proizašao nov i snažan stav; u njemu je ležala i snaga, po-trebna za uskrsnuće
egipatskog duha u ono, što danas nazivamo Novim kraljevstvom.
Iako je nadzor nad starim glavnim gradom Memfisom bio iz-dubljen, eletnenti prave
egipatske monarhije nastavili su postojati u Tebi, ~~radu Gornjeg Egipta. Iz
pronadenih je dokumenata jasno, da su Tebanci priznavali vlast svojih azijatskih
gospodara, s kojima su, čini se, bili u dobrim odnosima. U vrijeme, kad su se kraljevi
Hiksi već duboko asimilirali u veliki dio egipatske kulture i religioznih obreda,
neminovno se pojavio političko-teološki problem. Jer, osvajači su poželjeli ovladati i
duhovnim, jednako kao što su ovladali i fizičkim ~naQama dviju zemalja. Na primjer,
kralj Hiksa Khyan (ili Khayana)
T]LU~e »1lUUr1 DU~« 1 »J111 UV~Q 1\0.«, a YW vtm m ~~ uvuumv Y uYn.~uv
w,~
l i Horusov naziv »Onaj koji grli regije«, titulu, koja je sugerirala vladavinu - nad
čitavim svijetom. Ova tvrdnja jednog Hiksa - da je on »sin božji« - vjerojatno je
razbjesnila egipatski narod više od svega, i to u svim slojevima.
Mislimo, kako je ovo jedna od onih glavnih tema, koje moderni egiptolozi - nisu
dovoljno istražili. Znamo, da je ceremonija posta-janja kraljem uključivala jednu
posebnu točku; ona je novog Horusa pretvarala u kralja, kojega nitko ne bi mogao
osporiti, niti je trebao strahovati od suparnika. No, kraljevi Hiksi - uza svu svoju
državnu snagu i prihvaćanje egipatske religije - bili su iz toga isključeni; vladali su
bez ove krajnje posvete. Kako je jedan stranac mogao sebe proglasiti Horusom, i
promijeniti svoje ime iz Khyan u Seuserenre, za što bi trebao proći strogi tajanstveni
postupak inicijacije, poznat samo pravim i rodenim kraljevima Egipta, i članovima
njihove najuže svite?
, Odgovor je bio jednostavan - on nije prošao kroz taj postupak. Bilo bi posve
nerazumno makar i pomisliti, da su Egipćani podijelili svoje najveće tajne s ovim
grubim došljacima; no, kako je Khyan očajnički želio okititi se i ovom titulom, a nije
do nje mogao doći zakonitim putem, nije mu preostalo ništa drugo, no - da preuzme
praznu titulu. Površno gledano, odnos izmedu Egipćana i njihovih novih gospodara
bio je dobar, no negodovanje je vjerojatno bilo vrlo veliko. Nadalje, usprkos otimanju
egipatskog stila i običaja, Hiksi su i nadalje ostali -
~' suštinski različiti. Njihovo zauzimanje Egipta bilo je, u najboljem slučaju - samo
površinsko. Govorili su egipatski sa smiješnim naglas-
kom, nosili brade (dok su se Egipćani dnevno brijali, osim kada bi bili u koroti), te se
neobično oblačili; osim toga, vozili su se u napravama s kot~čima, što su ih zvali
-kola, a vukli su ih - konji, a ne magarci.
Gubitak izvornih tajni
Nastavili smo naše proučavanje kasnog Srednjeg kraljevstva, i osjećali da je napetost
izmedu novih kraljeva Hiksa i prave kraljevske loze morala doseći vrhunac, i to
upravo zbog ovih lažnih tvrdnji, da su oni - Horusi. Ako smo bili u pravu u vezi tajne
ceremonije uskrsnuća zakonitih kraljeva, morale su početi nevolje s ovim otimačima,
koji su sada željeli saznati i njihove kraljevske tajne, nakon što su im oduzeli
146 ~ 147
may.uma mvai, u ~mau ~c u ~vt~cl VVsVVa 1 11GVG~1i1111 GG11141~SK1I1,
igurno nije bilo oprostivo. Kad se već treća ili četvrta generacija raljeva Hiksa i rodila
u Egiptu, te kad su već prihvatili egipatsku eologiju, činilo se gotovo razumljivim da
su se smatrali ovlaštenima, a i sami posjeduju tajne Horusa. Jer, i sami su za sebe
mislili, da i -esu Horusi. A možda, i još važnije - željeli su nakon svoje smrti po-tati
Oziris, i pretvoriti se u zvijezdu koja će sjati uvijek i zauvijek. ad su već postali
kraljevi Egipta, zbog čega bi umrli kanaanskom mrću, kad bi - umrijevši kao Horusi,
dobili - vječni život?
Bila je to složena i zadivljujuća epoha, pa smo proučavali i iznova straživali dogadaje
i osobe, koje su u njih bile uključene. Nešto od oga, općenito vezano uz doba
vladavine pravog egipatskog kralja, eqenenre Taoa II, te uz njegova djela i odluke,
započelo je zanimati hrisa. Ovaj je kralj bio ograničen na grad Tebu u Gornjem Egiptu
red kraj vladavine Hiksa, a iz čitavog niza manjih razloga Chris je na-lutio, da bi priča
o Hiramu Abifu mogla početi upravo u`doba bitaka, oje je Seqenenre Tao II počeo
voditi s ondašnjim kraljem Hiksa, pepijem I, koji je - stupivši na prijestolje Egipta,
uzeo ime A-user-re »velik i snažan kao Ra«), te titulu » kralj Gornjeg i Donjeg Egipta
-~in boga Ra«.
Mjesecima je Chris istraživao ovo razdoblje, tražeći sve više i više Iokaza koji bi
potvrdili ili odbacili njegove slutnje. No, slutnja se ~olagano počela pretvarati u čvrsti
predosjećaj. Chris govori o tome, cako je sve teklo:
»Znao sam, da je kralj Hiksa -Apepi, bio poznat i kao Apophis. Bio je to vrlo značajan
dio nomenklature, što me navelo na misao > njegovom uključivanju u duhovnu borbu,
koja nije bila ništa manje io - obnova takmičenja za osnivanje nacije od strane Ozirisa,
Izis i ijihovog sina, prvog Horusa. Postao sam uvjeren, da je Apophis bio ~ovjek, koji
si je svjesno stavio u zadaću, da se dočepa tajni pravih vgipatskih kraljeva za samog
sebe, dogodilo se što mu drago.
Narod Hiksa bio je ratnički narod, usmjeren na sebe. Kao glavnog >oga prihvatio je
Seta, ubojicu svog brata Ozirisa - boga, u kojeg je vaki pravi eaipatski kralj očekivao,
da će se jednom pretvoriti. Poisto-~ječujući sebe sa Setom, Hiksi su izražavali svoje
omalovažavanje ;gipatskog naroda, i svoje sklonosti prema snagama zla. Koncept
~Ia'ata Apophisu se vrlo vjerojatno činio pravom budalaštinom, i
Wvčl~all)G, ~aua ll~muvu~, i:yYm. vur.v~..~~~ ~.~~. ~.~.. ..~.~...~..~.. .,~.
»Isfet«, i označavala je negativni koncept, koji je uključivao sebičnost, lažljivost i
nepravdu; prema egipatskoj mitologiji, voda ovih sila zla bio je strašan bog, izgledom
sličan zmaju, čudovište zvano... Apophis. Bio sam zaprepašten, kada sam pronašao,
da je ova moć puna velikog zla nosila isto ime, kao i - kralj Hiksa.
Epiteti kojima se opisivalo ovo anti-Ma'at čudovište, uključivali su :>on, zao
izgledom« i »on, zao karakterom«, a za same je Egipćane ono bilo, prije svega -
utjelovljenje kaosa, prije nastajanja reda. Kralj Hiksa sebe je nazvao po onom, kojeg
su toliko prezirali, jer je bio slijep i gluh za sve dobre stvari; mogao je samo vrištati
kroz tamu noći, a svakog bi ga dana prognale prve sunčeve zrake. Nije čudo, da su se
Egipćani više od svega bojali, da će zli Apophis jedne mračne noći uspjeti izboriti
pobjedu nad njihovim dragim bogom Ra, te da sljedeći dan neće nikada niti doći. Da
bi se obranili od ove neprekidno prijeteće
, opasnosti, dnevno su obavljali liturgije u hramovima boga sunca, kako bi mu pružili
podršku u toj stalnoj borbi izmedu snaga svjetla i tmine. Otkrio sam, da je pronadena
čitava knjiga tih liturgija, pod
nazivom Knjigcr o zbacivanju Apophisa. Bila je to tajna knjiga, čuvana , u hramu,
koja je sadržavala stotine magijskih riječi kojima su se branili od Apophisova zla; bile
su tu i upute za novake s instrukcijama o tome, kako izraditi njegov voštani lik, koji bi
se na kraju obreda trebao pretvoriti u bezličnu masu, uništiti u vatri ili raskomadati
noževima na dijelove. Knjiga je od učenika zahtijevala, da ovo obavljaju svako jutro,
u podne i svake večeri, a posebno u trenucima, kada bi se sunce zakrilo za oblake.
Četiri stotine milja južno od Avarisa, grad Teba je nastavio svoju liniju egipatskih
kraljeva, iako su se poklonili snazi Hiksa, i Apophi-sovim poreznicima plaćali tražena
davanja. Usprkos tome, što su bili izolirani i osiromašeni, Tebanci su tijekom cijelog
Srednjeg razdoblja nastojali održati svoje dragocjene običaje. Hiksi (i njima poslušni,
marionetski vladari Kusha) su ih odrezali od šuma Sirije; kamena iz Tura; zlata iz
Nubije; slonovače iz Sudana; te od kamenoloma dana-šnjega Asuana i Wadi
Hammamata, što ih je prisililo da improviziraju vlastite tehnike graditeljstva. S
obzirom na sva ova ograničenja s kojima su se suočavali, uspjeli su izgraditi
prekrasna zdanja, radeći češće u opekama od blata, no u kamenu. I usprkos tome, čini
se da je
4~ ~ 149
e više opadala, njihovo se znanje i kultura razvijala i nadalje. Ovaj ali kraljevski grad
započeo je živjeti na temeljima očaja i nereda, i lvrdio temelje borbe protiv Azijata u
Donjem Egiptu.
Moja je pretpostavka, da je oko trideset i četvrte godine svoga adanja, Apophis
zatražio od kralja Tebe, da mu preda tajne posta-nja Ozirisom, kako bi i on dosegao
vječni život, na što ima pravo kao ravi« kralj obiju zemalja. Tebanski kralj Seqenenre
Tao II bio je ažan mlad čovjek, koji je sebe smatrao Horusom. Nije ga zanimalo i
svoje pravo po rodenju dijeli bilo s kim, a najmanje s tim bradatim zijatom, koji je
sam sebe nazvao prema »demonu tmine«. Njegovo je bijanje vjerojatno isti trenutak
medu njima stvorilo zlu krv, i kralj pophis je na svaki mogući način započeo koristiti
svoju silu protiv denenrea. Naročito značajan primjer ovoga konflikta bila je
pophisova naredba, poslana iz četiri stotine milja udaljenog Avarisa Tebu, kojom se
žali Seqenenreu zbog buke:
»Ako vodeni korzji imaju bazert, koji se nalazi istočno od ~rada, <.atvoz°ite ga. Jer,
oni ne dopuštaju da me san posjeti niti datzjcc, rtiti noću.«~
Ova poruka nije bila neka glupa igra, samo zato da bi Seqenenrea ~nizio. Ona
pokazuje vrlo jasnu borbu oko toga, da se utvrdi bo-msko pravo vladanja. Apophis je
već imao svu moć u državi koju želio; no, ono što nije imao, bila je - tajna uskrsnuća i
blagoslov y~ova. Nje~~ova je poruka stoga duboko politička. Tebanci su oživjeli ~red
lova na vodene konje, u bazenu istočno od grada; bio je to stari, ~eti običaj, kojim se
jamčila sigurnost egipatske monarhije. Jasno je, i je upravo stoga i smetala Apophisu;
ali, još više je boljelo to, što je >deni konj bio jedan od oblika, koje je imao Set - bog
Hiksa, pa je ne azijatskom kralju bila upućena dvostruka uvreda.
Obred vodenog konja sastojao se od pet prizora, koji su uključivali I lor~, tri čina i
epilog. Svrha predstave bila je, da se slavi pobjeda r~js'<i nad nje`~ovim
neprijateljima, njegova krunidba kao kralja ~iju zemalja, te njegova konačna pobjeda
nad onima, koji su mu se
~Kcllcr: Bihlijn kcrn poai,je.st
(..111U, Vll Vl UQG1V UGđGI 11Q1t1U110. 110. v VuW 1v~ nvyu y.uuvm nuv W
u uo,
gospodar Mesena, a zatim kao Horus, gospodar Behdetite, čime su bili ;` predstavljeni
Gornji i Donji Egipat. U trećem činu je žrtvu, koja predstavlja Seta, trebao dva puta
raskomadati.
Borba ove vrste potrajala je medu njima još neko vrijeme, no vjerujem, da je u
jednom trenutku Apophis odlučio okončati drskost tebanskog kralja, te iz Seqenenrea
jednom zauvijek izvući sve tajne. Rezaltat te odluke bilo je ubojstvo Seqenenrea, a
ubrzo nakon toga je došlo i do protjerivanja Hiksa, i povratka vladavine pravih
egipatskih kraljeva.«
U ovoj je točki Chris već bio uvjeren, da se njegova početna slutnja, koja se pretvorila
u predosjećaj, polagano oblikuje u poštovanja vrijednu, iako još uvijek slabo
potkrijepljenu hipotezu. Bio je spreman s Robertom razmotriti pojedinosti o njoj; i on
se ubrzo složio s tim, da bi se L~ priči o Seqenenreu mogli pronaći tragovi mogućeg
kandidata za podrijetlo Hirama Abifa.
Dokaz iz Biblije
Naš je sljedeći korak bio, da razmotrimo dodatni važan izvor poda-taka, koji bi nam
mogao dati drugu vrstu uvida u sukob izmedu Apophisa i Seqenenrea. Naša saznanja
o dogadajima iz šesnaestog stoljeća prije Krista razvijala su se prikupljanjem podataka
iz pisane egipatske povijesti i masonskog obreda; sada smo im željeli pridodati i
Knjigu Postanka, jer smo - na svoje iznenadenje, otkrili da je bogata podacima o
upravo ovom razdoblju.
Ključne biblijske osobe, koje su mogle imati bilo kakve veze sa Seqenenreom i
Apophisom; bile su: Abraham, Izak, Jakob, Josip i, možda, Mojsije. Utvrdivanje
razdoblja u kojima su oni živjeli poka-zalo se za stručnjake mnogo težim od
utvrdivanja svih ostalih ličnosti iz kasnijih vremena židovske povijesti, počev od
Davida i Salomona, jer za njih postoje mnogo jasnija obilježja, koja se mogu povezati
s poznatim povijesnim podacima. Logična početna točka u pokušaju odredivanja
mjesta, na kojemu se u povijesti nalazi ovih pet poznatih ličnosti, bio je Josip - Azijat
ili pra-Židov, koji je, kako nam Biblija kaže, stigao do najviše časne službe u Egiptu,
druge do samog kralja.
151
a . _l.. _ a_t- , _~ a~ . ~ 1.~_. »_.. . ..a ....„.. ... „.....
bojama (koji se pojavio, netočno, zahvaljujući lošem prijevodu riječi za jednostavan
ogrtač dugih rukava), dobro je poznata, i općenito je prihvaćeno, da se tu govori o
stvarno postojećem čovjeku. Medutim, legendu su znatno iskrivili kasniji pisci, oni,
koji su prvi usmenu pre-daju pretvarali u pisani oblik. Spominjanje deva kao teglećih
životinja, i uporaba novčića povijesno gledano je - nemoguća, jer niti jedno od toga
nije postojalo niti stotine godina nakon posljednjeg mogućeg datiranja Josipovog
života.
Prema Knjizi Postanka, Abraham se prvi put spustio u Egipat kad je imao sedamdeset
i pet godina, a jedinca - sina Izaka dobio u svojoj stotoj; umro je sedamdeset i pet
godina potom. Izak je imao dva sina, Jakoba i Ezava, i to u dobi od šezdeset godina;
Jakob je imao dvanaes-toricu sinova, od kojih je pretposljednji bio Josip. Čini se, da
bi ovdje trebalo uzeti u obzir i pomalo pretjerivanja, naročito što se tiče Abra-hamove
dobi. Da bismo došli do reafističnijih vremenskih odnosa, možemo započeti tako, da
pretpostavimo, kako je Josip bio na vrhuncu svoje moći u Egiptu izmedu svoje
tridesete i šezdesete godine. A zatim možemo krenuti unazad, do vjerojatnog
vremenskog razdoblja izmec~u ' njegove visoke službe, i dolaska njegova pra-
pradjeda, Abrahama, po prvi put u Egipat.
Jakob je očito volio postajati ocem, i to sa onoliko žena koliko bi samo želio,
uključujući tu i obje svoje žene, i njihove služavke. Josip je bio jedan od najmladih,
pa je vjerojatno, da mu je otac već zašao u godine, kad se on rodio; pretpostavimo
stoga, da je Jakob u to doba imao šezdeset godina. Možemo prihvatiti biblijsku dob
Izaka-da je sa šezdeset godina postao ocem Jakobu, no Abrahamovih stotinu godina
morat ćemo stnanjiti na vjerojatnijih sedamdeset godina. Ove godine slijede duh
podataka, koje Biblija i inače pruža, bez prihvaćanja očevidno nemogućih ekstrema
umiješanih u cijelu priču.
Knjiga Postanka nam govori da je Sara, Abrahamova žena, bila izrazito lijepa žena, te
da se Abraham bojao, da bi ga Egipćani mogli ubiti kako bi je oteli za sebe, pa ju je
stoga posvuda predstavljao kao svoju sestru. Ovu je logiku malo teže slijediti, no kako
su kasnije oboje bili opisani kao već stariji ljudi, i davno prošli dob kad bi konačno
mogli dobiti Izaka, to otkriva da su bili mladi par, kad su se po prvi puta spustili u
Egipat.
152
l.1111V llGl t.JVU0.10.1\, 11V~1 110.111 V111V~W .avu w.mv ~my.muyv
uV~uua~a U
prave povijesne vremenske okvire. Taj podatak je - uporaba kola koja vuku konji, jer
se njime dogadaji jasno smještaju u doba vladanja kraljeva Hiksa. To su bila vozila
azijatskih gospodara, a ne domaćih kraljeva. Općenito je prihvaćeno, da su medu
osvajačima prevladavali semitski elementi, pa bi to bilo ono razdoblje, u kojem su još
semitske imigrante ljubazno dočekivali. Mnogi su znanstvenici ustvrdili, da bi
promjena dinastije, koja je uslijedila nakon dolaska Hiksa, mogla vremenski
odgovarati vladavini »novoga kralja, koji nije poznavao Josipa« (Knjiga Izlaska l :$),
te da bi bilo kakvi stranci, koji su pre-ostali u Egiptu, bili podvrgnuti takvom odnosu,
kakav je opisan u ranijim poglavljima Knjige Izlaska.2
Preostaje malo prostora za sumnju, da se migracija Hebreja u Egipat tijekom suše u
Kanaanu, te uzdizanje vladara Hiksa u Egiptu do-gadala usporedno s političkim
usponom Josipa. Faraon Josipova doba ljubazno je dočekao Hebreje u svom
kraljevstvu stoga, jer je i sam bio - jedan od Hiksa, i Semit kao i oni. A rečeno je, i da
je novi egipatski monarh - kada su Hiksi bili zbačeni - Hebreje smatrao nasljednicima
Hiksa, te ih je stoga počeo porobljavati.
Stručnjaci su, očito, sporo dolazili do razumijevanja važnosti ovog dokaza. Stihovi 8 i
9 u Knjizi Izlaska osiguravaju najjasnije moguće datiranje Josipa, i njegovog
nepoznatog faraona:
~;:
»Uto u Egiptu zavlada novi kralj, koji nije poznavao Josipa. I reče on svome puku:
»Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. «
Sad smo došli do čvrstog zaključka, da je Josip bio suvremenik Apophisa, a time i -
Seqenenre Taoa.
Moramo se podsjetiti, da se niti jedna riječ Starog zavjeta ne može uzeti kao apsolutni
dokaz, zbog vremenskog raspona izmedu samih dogac~aja, i vremena, u kojem su se
oni zabilježili. Prisjetite se spomi-njanja deva i novčića; oni su mogli griješiti u
pojedinostima. Medutim, u širem smislu vjerojatno bi mogli biti dobar indikator
onoga, što se uistinu dogadalo prije toliko vremena. Jednostavno rečeno, Biblija
= Peakeovi kornentari Biblije
153
y.bvv aa ~vu~.aaa~m.vvy.w, r,u muv mvsu ~.anyuGlll Ua~G .1VJltl UIV VGG11
ralja Hiksa, koji je dugo vladao - Apophisa, protivnika Seqenenre aoa II.
Radili smo kronološki unazad, od sukoba izmedu Apophisa i Se-enenrea Taoa, kojeg
je najveći broj znanstvenika smjestio oko 1570. odine prije Krista; za potrebe našeg
daljnjeg istraživanja pretpostavili mo, da je vezir Josip u to doba imao oko pedeset
godina. Tako nam se ojavila sljedeća slika:
atum (pr. K.) dogatl<aj
1570. Josip vezir (vjerojatno star 50 godina)
l 620. Josip rocJen (njegov otac Jakob, za koga se zna da je
već bio star, vjerojatno oko 60 godina)
1680. Jakob roden (njegov otac Izak, za koga se zna da je
imao 60 godina)
740. Izak roden (za njegova oca Abrahama rečeno je, da
je bio vrlo star; recimo, 70 godina)
~1780. Abraham ulazi u Egipat po prvi put (vjerojatno star
oko 30 godina)
Godine koje smo naveli, onoliko su istinite - prema podacima koje pruža Biblija,
koliko to uopće mogu biti, s obzirom na vremenski ~dmak, a radeći unazad - od
sukoba izmec~u Apophisa i Seqenenrea, Jošli smo do toga, da Abrahamov ulazak u
Egipat smjestimo u točnu ,odinu, koja se smatra i godinom početka vladavine Hiksa!
Stoga se Zeizbježnim učinio dramatičan zaključak: Abraham je i sam bio -~iiks,
možda čak smatran i njihovim princem; prisjetite se, egipatski ~ojam za Hikse
jednostavno znači »prinčevi pustinje«, a svi dokazi akazuju na to, da je Abraham bio
visoka roda, i rocJen u Uru.
Stalno smo se podsjećali, da su autori ovih priča bili vremenski adaljeni od samih
dogadaja koje opisuju - za gotovo tisuću godina; i mi su, kao i svi praznovjerni ljudi,
vjerojatno željeli smjestiti svoja zvjerenja i predrasude u povijest, koju su tumačili i
opisivali. Knjiga 'ostanka započinje prastarim počecima podrijetla čovjeka, no ubrzo s
ih udaljenih legendi prelazi na relativno noviju povijest - za njene mtore. Nigdje pri
tome autori ne spominju otvoreno azijatsko zavla-lavanje Egipćanima, za koje znamo,
da se dogodilo negdje u vremenu
UVU1~G, 111 JU ~Q )G 111VGUQ W1U~G11 : m m.v.v,mv ~uc.mum, mv w.v.
muam w.
i sama činjenica - da u njihovim prikazima očito nedostaju ove vrlo značajne godine -
učinila vrlo čudnom.
Ubojstvo Hirama Abifa
Kralj Seqenenre vodio je veliku mentalnu borbu s Apophisom, snagom pradavne
tmine, koja se utjelovila u liku kralja Hiksa u Donjem Egiptu, pa mu je bila potrebna
sva moć boga sunca, Amon-Ra, da bi mu dala snage za pobjedu. Svaki je dan
napuštao svoju kraljevsku palaču u Malkati, da bi posjetio hram boga Amon-Ra točno
u podne, u doba kada se sunce nalazilo u svom zenitu, a čovjek gotovo da nije imao
svoju sjenku, niti je zemljom vladala makar i trunka tmine. Sa suncem u svom zenitu,
snaga boga Ra bila je na svom vrhuncu, a boga tmine - Apophisa, najslabija. Ova
tvrdnja »dok se naš Meštar, Hiram Abif, povukao da bi iskazao počast Najvišemu, što
mu je bila navika u doba kada je točno podne« stiže nam iz ceremonije masonskog
Trećeg stupnja, koji smo objasnili u prvom poglavlju, samo bez ikakva komentara.
Sada, u kontekstu Seqenenrea, po prvi nam se put učinilo, da ima smisla.
Ovo je naša rekonstrukcija dogadaja. Jednog dana, Seqenenre nije niti slutio da su
urotnici, koje je poslao Apophis, već pokušali izvući Ozirisove tajne iz dvojice
visokih svećenika; no, kako im ovi nisu htjeli dati nikakve odgovore - ubili su ih. I
sami su bili užasnuti onim, što su sada dalje planirali; jer, ležeći u zasjedi, čekali su
samog kralja, a svaki se od njih smjestio na jednom od izlaza iz hrama. Kad je
Seqenenre dovršio svoju molitvu, krenuo je prema južnim vratima, ~~dje ga je
presreo tek prvi od trojice; svaki je zahtijevao od kralja, da mu odmah preda Ozirisove
tajne. No, on je čvrsto izdržao, i odbio to svoj trojici. Masonska ceremonija Trećeg
stupnja objašnjava, što se taj dan - prije tri i pol tisuće godina, dogadalo u hramu u
Tebi. Da bismo naglasili usporedbu, izmijenili smo imena u egipatska:
»Završivši svoje molitve, pripremio se za odlazak kroz j~~žna vrata, gdje ga zaskoči
prvi od urotnika, koji se, u želji da ima što bolje oružje, naoružao olovnim mjeračem,
te na prijeteći raačin zahtijevao od našega Meštra, Seqenenrea, one prave
54 .. ~ 155
v..~.~~w.v~.., ~e , vy..~...~ ~v Jy vmva.~,o, vw vwđvvvrc, ww ve wJme
pozhctje samo troje na svijetu, te da bez pristanka ostale dvojice niti može, a niti hoće
poslušati ga; pri tome naglasi, dca bi bez sumnje strpljenje i postojanost, u dato
vrijeme, ovlastili časnoga masona da sudjeluje u njima. No, što se tiče njega samoga,
radije bi pretrpio smrt, nego li izdao svetu istinu, koja niu je povjerena.
Ovaj se odgovor pokazao nezadovoljavajućim, pa se lupež divljačkim udarcem
usmjeri na čelo našega Meštra, no, zaprepašten njegovim čvrstim držanjenz, samo ga
okrzyzu, pa udarac kliznu niz njegovu desnu sljepoočicu. Pa ipak, bijaše dovoljno
snažan, da on posrnu, i pokleknu na z.enzl ju svojim lijevim koljenom.
Oporavljajući se od toga, on pojuri prema zapadnim vratima, gdje ga dočeka druga
hulja, kojoj odgovori isto kao i onome ranije, nesmanjenom čvrstinom, a kako je ovaj
bio naoružan teškom libelom, divljački ga udari po lijevoj sljepoočici, što ga obori na
tlo - ovaj puta, on pokleknu na de,sno koljeno.
Shvativ.ši da su sve prilike za bijeg ovim putevima onemogućene, Meštar jurnu,
omamljen i krvareći, na istočna vrata, gdje.je bio smješten treći lupež koji ga, primivši
sličan odgovor na svoj drzak zahtjev, jer naš Meštar osta vjeran ,svojoj obvezi i u
trenutku ovoga velikoga iskušenja, stra-hovito udari teškim kamenom posred čela, te
ovaj puta klonu mrtav do njegovih nogu«.
Tajne egipatskog postajanja kraljem umrle su sa Seqenenreom, čovjekom, kojega mi
zovemo Hiram Abif... »kralj, koji se izgubio«.
Osjećali smo, da smo stigli do najvjerojatnijeg kandidata za našeg izgubljenog
masonskog Meštra, pa smo započeli pozornije tragati za svim, što se o njemu uopće
moglo saznati. Zaprepastilo nas je, kad smo naišli na točan opis Seqenenreove mumije
- nevjerojatne činjenice o Seqenenreovim ozljedama bile su potanko opisane:
»Kada je, u srprzju 1881., Emil Brugsch otkrio mumiju fa-raona Ramzesa II, u istoj je
grobnici pronaden i drLCgi
; ~ rC.l<.Wnvvctv oe vu rcJcbu v w .~..~„~,...~„,., ,~.,. ..,.....,... ...........__.
Prema natpisu, bio je to Seqenenre Tao, jedan od rodenih egipatskih vladara, prisiljen
da živi daleko na jugu - u Tebi - tijekom vladavine Hiksa, a i nestručnom je oku bilo
jasno, da ~je Seqenenre dočekao nasilnički kraj. Sredina njegova
' čela bila je razmrskana... Drugi udarac razbio je njegovu desnu sljepoočicu, desnu
ličnu kost i nos. Treći je udarac bio upućen iza njegovog lijevog uha, razbivši
mastoidnu kost i završivši na' prvome vratnome kralješku. lako je u životu očito bio
visok, mlad i zgodan čovjek crne, kovrčave kose, i~,raz Seqenenreovih ko.stiju lica
pokazuje, da je umro u agoniji. Nakon smrti, čini se da je prošao nešto bolje, iako se
čini i da je njegovo tijelo bilo ostavljeno na neko vrijeme, prije frjegova
mumificiranja; to zaključujemo iz odvratnog mirisa, i znakova ranih stupnjeva
raspadanja.
Egipatski zapisi šute o tome kako je Seqenenre pronašao svoj kraj, no gotovo je
sigurno da su to učinile ruke Hiksa/ Kanaanaca. «3
Nemoguće se upravo dogodilo. Identificirali smo Hirama Abifa, pa i više od toga -
njegovo tijelo još uvijek postoji.
Ozljede se uklapaju savršeno. Divlji udarac dužinom njegove desne strane lica, koji
slama kosti; sigurno je, da bi poklekao pod tim udarcem na koljeno. Kako je bio mlad,
visok i snažno graden, uspio je ustati na noge, onako kako to jak čovjek uspijeva u
nuždi; no, tada ga je presreo drugi ubojica, koji ga je udario po lijevoj strani glave,
opet lomeći kost. Sada već vrlo oslabljen, blizu nesvjestice, on je nastavio dalje, no
posljednji i smrtonosan udarac ravno u čelo - usmrtio ga je u istom trenutku. Drugi
jedan opis, koji smo pronašli, jasno opisuje
same rane:
»Strahovite ozljede na Seqenenreovoj lubanji uzrokovalo je najmanje dvoje ljudi, koji
su ga napali sjekirom, bodežom, kopljem i vjerojatno toljagom«.4
lan Wilson: Enigrna Knjige Izlnska Peter Clayton: Kronika faraonca
156 ~ 157
» ~ ~ _ _ ~_ ~ . _ ~ __~ » J ~ _ »»_~ .J J » ».. ,... ...
ivanja. Kad smo opet mogli razumno razmišljati, pregledali smo sve o čega smo došli.
Instrumenti, koji se sugeriraju kao ubojita sredstva, podsjetili su as na masonsku
legendu, prema kojoj su Hirama udarali nizom azličitih graditeljskih alata, uključujući
i tešku libelu, koja bi mogla roizvesti ozljede slične onima od toljage. Prethodni opis o
stanju eqenenreova tijela pokazuje, da kraljevski balzameri nisu dobili tijelo a obradu
odmah nakon smrti, što nas je podsjetilo na masonski opis kolnosti iz ceremonije
Trećeg stupnja o tome, što se dogadalo s ijelom Hirama Abifa, koje je nakon ubojstva
- nestalo:
»... Preplašivši se tako za sigurr2ost svoga glavnoga majstora graditelja, on izabra
petnaest pouzdanih slobodnih zidara, te inr naredi, da hitr2o potraže našega Meštra,
uvjere se je li još uvijek živ, ili je podlegao pokušajima da iz njega izvuku tajne
vjegova uzvišena stupnja.
Ugovorivši datum do kada se trebaju vratiti u Jeruza-lern, oni se podijeliše u tri
zidarske Lože, i rastaše se ispred 11rai71a, jer svaka grupa krenu prema jednome od
tri ulaza. Mnogo dana prode u potrazi, koja nije donijela ploda; jedna .se grupa vrati,
ne pronašavši ništa od značaja. Druga je bila bolje ,sreće, jer jednoga dana, nakon
mnogo truda i osobnih naporcr, za vrijeme odmora, jedan od braće, koji je legao na
rrešto udcrl jeni je mjesto, ustajući pridrža se za grm, koji mu -rra rzjegovo
iznenac~enje - osta u ruci; bližim istraživanjem hr-onade, da se tu rredavno kopalo;
stoga pozva ostale, te za-.jedničkinr naporima otvoriše grob, i pronadoše tijelo našega
Meštra, i to vrlo nedostojno pokopana. Iznova ga prekriše u;.a sve počasti; da bi
kasnije prepoznali to mjesto, posadiše na vrhu groba akaciju, te požuriše u Jeruzalem
da obavijeste kr-alja Salomona o onorne, što se dogodilo.
Kndn su prošli prvi kraljevi izlijevi tuge i bola, naredi irn dcr .se vrcrte i pokopaju
našega Meštra u skladu s njegovim dostojcrn.stvorn i uzvišenim nadarenostima; u isto
ih vrijeme obavijesti dn su, zbog njegove prerane smrti, ostale izgublje-rre sve tajrne
Velikoga Meštra. Stoga irrr naredi, da naročito
tužne počasti u znak štovanja. «
Zaboravite na trenutak, da je Hiram Abif prema masonima živio u doba kralja
Salomona, i - sve će ostalo biti usklac~eno. Jako nas je za-intrigiralo i otkriće, da je
kralj Seqenenre bio i jedino kraljevsko truplo starog Egipta, na kojemu su se mogli
pronaći znakovi nasilne smrti.
Tako smo sada imali priču o čovjeku, ubijenom s tri udarca dok je štitio tajne
egipatskih kraljeva od osvajača, Hiksa. No, što je s uskrsnu-ćem? Seqenenre očito nije
uskrsnuo; njegovo se tijelo nalazi u muzeju Kaira, pa stoga - naša priča još nije bila
završena. Odlučili smo zato iznova pregledati naš masonski obred.
Ubojice Hirama Abifa
U masonskoj legendi, ubojice Hirama Abifa nazivaju se Jubelo, Jubela i Jubelum, a
zajednički su opisani kao »Židovi«. Sama imena zvuče kao simbolična izmišljotina;
jedino, što smo mogli zaključiti bilo je, da sva tri imena sadržavaju u sebi riječ
»jubel«, što na arapskom ozna-čava planinu. A to nam se nije ni na koji način učinilo
značajnim.
Nas su zanimali pravi ubojice, a ne kasnija simbolika. Kao što smo već pokazali,
okolnosti o Josipu, koje opisuje Biblija, pokazuju - da je bio vezir kralja Hiksa,
Apophisa, te da je vrlo vjerojatno mogao biti upleten u urotu, kojom bi se iz
Seqenenrea izvukle tajne.
Biblija nam takoder govori, da je Josipov otac, Jakob, kasnije tijekom svoga života
izmijenio svoje ime, i postao »Izrael«, a njegovih se dvanaest sinova identificiralo s
plemenima Izraela. Naravno, ovo je bila ideja kasnijih autora židovske povijesti, koji
su tražili onaj točno odreden trenutak u vremenu, u kojem je njihova nacija i službeno
započela postojati. Sinovima Jakoballzraela pripisane su povijesne okolnosti, koje su
se činile odgovarajućim za status plemena u vri-jeme, kada su pisci Knjige Postanka
stavili tintu na papirus. Rubenovo pleme palo je u nemilost, a pleme Jude postalo je
nova elita, pa se stoga nasljednici Izraelaca nazivaju »Židovi«, a ne »Rubeni«. Tražeći
bilo kakav ključ za ove odlomke Biblije, naišli smo na vrlo neobičan stih u verziji
Knjige Postanka 49:6, iz Biblije kralja Jamesa, koji naoko nije imao nikakve
očigledne veze s bilo čime, što bi zvučalo poznato.
1 _58 ~ 159
»O, dušo moja, ne ude u njihovu tajnu; pod njihovim zaje-dništvom, moja časti, ne
bila ujedinjena: jer u svom bijesu pogubiše čovjeka, i sebi će samima potkopati zid.«
Ovdje se govorilo o ubojstvu, koje se možda smatralo dovoljno važnim da bi se
uključilo, no ne i - objasnilo. Za kakvom se to tajnom tragalo? Tko je bio ubijen?
Katolička crkva opisuje ovo kao neku vrstu proročanstva, vezanu uz činjenicu da su
Židovi ubili njihovog Krista, no mi smo zanemarili ovakvo tumačenje. Naša je teza
obuhvaćala
~ mnogo suptilniju mogućnost. Od četvrte do devete riječi - `ne ude u njihovu tajnu' -
nije bilo dvosmislenosti. Modernim jezikom rečeno, to bi značilo, »Niste uspjeli
dočepati se njihove tajne!«. A cjelovita bi optužba izgledala ovako: »Ne samo što
niste uspjeli dočepati se tajne, već ste i pogoršali stvari, izgubili glavu i ubili ga,
umanjujući tako sve, i uzrokujući da nam se čitav svijet sruči na glavu!«
Dva brata, i buduća plemena Izraelova, koja su se smatrala krivi-ma za ovo nepoznato
ubojstvo, bili su Šimun i Levi, sinovi Jakoba/ Izraela; rodila mu ih je njegova slijepa
žena Lea, koju je prezirao. Ova je plemena jasno prokleo zbog toga, što su »pogubila
čovjeka«, no - tko je bila neimenovana žrtva? Iako nismo smatrali vjerojatnim, da su
se ubojice Hirama Abifa uistinu zvali Šimun i Levi, te da su bili Josipova braća, činilo
se vrlo vjerojatnim, da je ovaj neobičan stih sadržavao narodnu tradiciju ubijanja
neimenovanog čovjeka, što je izazvalo nesreću za dva ili tri plemena Izraela. No, da
prijec~emo na stvar - zbog čega je taj zločin bio dovoljno važan, da bi se uključio u
povijest Židova, dok ubijeni pojedinac ostaje neimenovan?
Još smo više bili uvjereni, da se odgovor može nalaziti u imenu -Seqenenre Tao.
Dogadaji, koji su nas doveli do njegova ubojstva, a koje smo nešto ranije naveli, te
njihove posljedice su bile toliko značajne za našu tezu, da mislimo kako ih treba
razraditi još podrobnije.
Apophis je bio izvan sebe od bijesa. Što taj mali kralj Tebe misli, tko je on? Zar još
nije shvatio, da se svijet zauvijek promijenio, i da je njegovo carstvo - povijest,
ugušena pod Hiksima?
Kralj je pozvao svog vezira, Josipa, koji je do svog visokog polo-žaja dospio
zahvaljujući sposobnosti da tumači Apophisove snove, i
~.....~,. ~. ~__ __ . _. _ i _ _ _ _
odlučio dočepati egipatskog života poslije smrti.
Josipu je dodijeljena odgovornost za ovaj projekt, a tko bi bio bolji za odabir, no
njegova dva brata, koje nitko nije poznavao - Šimun i Levi? Ako bi ih pronašli i ubili,
nije niti važno - i nisu bolje zaslužili, nakon što su Josipa prodali u ropstvo prije toliko
godina. A ako bi uspjeli, divno i krasno: Josip bi sam postao junak, a njegova bi braća
na taj način otplatila svoj stari dug.
Braći su u potpunosti razjasnili što treba raditi, i predan im je plan ~~rada. Možda su
prije ulaska u Tebu morali prethodno obrijati svoje brade, koje bi ih odale kao Hikse,
kako na sebe ne bi privukli veću pozornost. Kad stignu u grad, trebali bi stupiti u
kontakt s mladim kraljevskim svećenikom u hramu boga Amon-Ra, za koga se znalo
da je bio ambiciozan, i lako podložan utjecajima. Braća su mu objasnila, koliko je
Apophis strahovito moćan, i da je odlučio uništiti Tebu, ako iz Seqenenrea neće moći
izvući tajnu. Mladom je svećeniku (nazvat ćemo ga Jubelo) rečeno, da samo on može
spriječiti nesreću čitavog svog naroda, i to tako, da im pomogne doći do tajne, čime će
Apo-phisov napad na grad postati nepotreban; osim toga, oni bi mu mogli omogućiti,
da postane visoki svećenik Apophisa, jednom kad tajne budu osigurane, a politička se
borba sa Seqenenreom okonča.
Jubelo se strahovito uplašio ovih Azijata, no znao je, što se doaodilo Memfisu, kada
su se Hiksi razjarili. Možda je uistinu jedino, što bi ih spasilo, bila izdaja onog
povjerenja, koje su mu poklonili; u svakom slučaju, već je vidio sebe kao visokog
svećenika, pa makar to bilo i kod zlog Apophisa. Jubelo je objasnio Šimunu i Leviju,
tko su dvojica visokih svećenika, koji su trenutno čuvali tajne, te im opisao najbolje
mjesto i vrijeme, da ih se uhvati. Možda ih je čak i sam Jubelo uvukao u stupicu.
Obojicu su uhvatili, ali - kako su odbili bilo što reći, morali su ih ubiti, da bi zaštitili
sami sebe. Tako im je preostao još samo jedan očajnički izlaz: napad na samog kralja.
Do tog je vremena Jubelo već bio posve užasnut, no već je prešao točku, s koje više
nije bilo povratka; tako je urotnike odveo u hram boga Amon-Ra, tik prije no što je
sunce doseglo svoju najvišu točku. Ubrzo nakon toga, kralj se pojavio na ulaznim
vratima hrama, pa su od njega na već opisani način zatražili, da im otkrije tajnu. No, i
on je odbio to učiniti, pa je u bijesu pao prvi udarac. Za nekoliko je minuta
160 ~ 161
_, J _ J . . _J J
Jubelo je bio gotovo fizički bolestan od straha.
Sva su trojica znala, da su odjednom ostali sasvim sami na svijetu, bez ijednog
prijatelja. Proganjat će ih Tebanci; Josip im neće pokazati suosjećanje; a Apophis će
podivljati od bijesa, zbog trajno izgubljenih velikih kraljevskih tajni. Njihov je
neuspjeh bio uistinu - spektaku-laran. Tajne su bile zanvijek izgubljene, a rat, koji su
uskoro pokrenuli Kamose i Ahmose - sinovi ubijenog kralja, da bi osvetili očevu smrt
-taj će rat zauvijek istjerati Hikse iz Egipta. Pa naravno da su im se zidovi rušili na
glave!
A što se doaodilo s izdajničkim svećenikom? Nekoliko su ga dana kasnije uhvatili -
krio se u pustinji iza tebanskih zidova, na mjestu, koje se i danas zove Dolina
Kraljeva. Dovukli su ga nazad u hram, i natjerali ~a da progovori o svom učešću u
izdajstvu, te da im ispriča sve potankosti plana, koji su zamislili Apophis i Josip,
njegov azijatski vezir. Slušajući sve pojedinosti, Seqenenreov se sin Kamose izbezu-
mio zbog tog zlodjela Hiksa; no, istovremeno ga je duboko zabrinula činjenica, da niti
sam više nije mogao postati kralj; zbog izgubljenih
' tajni nije imao priliku - pretvoriti se u Horusa. Za njega i njegove pri-stalice, to je
značilo nesreću, kojoj nije bilo premca.
Kamose je stoga sazvao Savjet - preostale starije svećenike; jedan od njih, predviden
da postane budući visoki svećenik, izvršio je zadivljujuću analizu situacije, te ponudio
briljantno rješenje ove dile-me. Naveo je, kako je Egipat nastao prije tisuća i tisuća
godina, u doba bogova, te da se zemlja uzdigla kroz ubojstvo Ozirisa od strane
nje~ova brata Seta. Božica Izis nije se, mecJutim, predavala, i uskrisila je Ozirisovo
raskomadano tijelo, da bi postao ocem dječaka, božjeg sina nazvanog Horus. Horus je
i sam bio bog, koji je odrastao u muš-karca i borio se sa zlim Setom, pri čemu je u
borbi i sam ostao bez oka, dok je Set izgubio svoje testise. Smatralo se, da je mladi
bog pobijedio u ovoj borbi, no usprkos tome - pobjeda nije bila potpuna i riješena do
ki-aja, jer se borba izmec~u dobra i zla vodila još uvijek.
Mudri je svećenik nastavio objašnjavati, da je nakon ove borbe Egipat izrastao
snažan, no da su dvije zemlje polagano starile, i -oslabile. Snaga boga Seta iznova se
povećala zahvaljujući Hiksima, koji su štovali njega, i silu zla - Apophisa. Upravo
sada se na zemlji vodi još jedna takva bitka, kakva je bila i ona izmedu prvog Horusa i
vor je bio - prisjetiti se mudrosti Izis, i odustati od predaje samo stoga, jer je bog
ubijen. Tada je polagano podigao ruku, i prstom pokazao na prestravljenog mladog
svećenika, te povikao, »Tamo je manifestacija Seta! On će nam pomoći, da savladamo
zlo!«
Seqenenreovo tijelo bilo je već u jadnom stanju, jer je već mnogo dana ležalo
nezaštićeno u zemlji, no balzameri su ga ipak nekako uspjeli pripremiti na uobičajeni
način. Kao dio kazne, Jubelo je morao svaki dan uranjati u kiselo mlijeko, a na
pustinjskom su suncu brzo raspadajući proteini ubrzo prouzročili njegov strahoviti
smrad, dajući mu tako obilježje »svega zla«. Kad je stiglo vrijeme za ceremoniju
pretvaranja Seqenenrea u Ozirisa, a Kamosea istovremeno u Horusa, sve je bilo
pripremljeno, samo što sLi postojala dva lijesa, a ne jedan. Prvi lijes, izracJen u obliku
čovjeka, bio je bogato urešen, i namijenjen bogu/kralju, te je prekrasno mirisao; drugi
je bio jednostavan, bijele boje, i bez ikakvog natpisa.
Kad se približio trenutak ceremonije, balzamerima su dovukli smrdljivog,
polLiomamljenog Jubela, posve nagog. Držeći mu ruke čvrsto sa svake strane, nožem
su mu odrezali genitalije, a sam Ka-mose, koji se upravo nalazio na putu postajanja
Horusom, bacio ih je na tlo. Zatim su vrištećeg Jubela počeli omatati zavojima za
mumi-fikacijLi, radeći od stopala prema gore. Oslobodili su mu ruke, što mu je
dopustilo, da se rukama dodirne po mjestu, koje je izazivalo pravL~ agoniju bola; ono
je svakom promatraču trebalo pokazati mjesto ranjavanja tog utjelovljenja zla.
Konačno, zavoji su se primakli i Jubelovoj glavi; balzameri su mu čvrsto umotali lice,
sve dok nije bilo u potpunosti prekriveno. Ćim je zahvat na rukama popustio, te kad
su ~~a položili u onaj neugledni lijes, Jubelo je napunio svoja pluća zrakom, nagnuo
glavu unazad, i široko rastvorio usta, pokušavajući disati kroz zavoje koji su gušili.
No, ugušio se već nakon nekoliko minuta, kad su mu zapečatili lijes.
Jubelo je skupo platio svoju izdaju.
Mudar novi visoki svećenik objasnio je Kamoseu, da se moraju oblikovati zamjenske
tajne, kojima će se zamijeniti one izvorne, što su nestale zbog ubojstva njegovog oca.
Osmišljena je nova ceremonija uskrisivanja novog kralja iz figurativne smrti, kako bi
zamijenila stari način; bile su oblikovane i nove magične riječi, koje će ga uzdići na
162 ~ 163
.,b.Y,..,.~,.~..b ~..,..~.,. Y . ~,b .~b.Y...., ~... ., ..~. ..... a.....y.m u.vauc,u uv Ym.Yv
roda nacije. Tijelo Jubela putovalo je u Kraljevstvo mrtvih sa Seqenen-reom, da bi se
bitka nastavila - Set (u liku Jubela) bez svojih testisa, a novi Oziris, kao i prvi Horus -
bez svog oka. Svećenici su mudro uredili stvari tako, da se borba nastavljala tamo,
gdje je po prvi puta, na počecima vremena, i stala.
Rat dobra i zla još uvijek nije prestao.
Kamose je uputio jasan izazov Apophisu, kad je kao svoje kraljev-sko ime odabrao
»Wadj-kheper-re«, što znači »Jačanje je manifestacija boga Re«. Drugim riječima,
»Nisi uspio, s kraljevskim je tajnama sve u redu ! «.
Kao što je Kamose ustao iz figurativne smrti, tako je ustao - i njegov narod.
Razdoblje, koje danas nazivamo Novim kraljevstvom, započelo je ubrzo potom, a
Egipat je iznova postao ponosita zemlja.
I Fizički dokazi
Priča, koju smo vam upravo iznijeli, priznajemo - djelomice je izmi-, šljena, da bismo
upotpunili ono, što čvrsto vjerujemo da se i dogodilo
prije toliko tisuća godina. No, jedini dijelovi koje smo joj dodali, samo su mali
dijelovi pojedinosti, ili - obično ljepilo za jezgrovite činjenice, koje smo otkrili.
Koristili smo biblijske dokaze, da utvrdimo umiješanost Josipa i njegove braće, no
mladi svećenik, koga smo nazvali Jubelo, privukao je našLi pozornost tijekom
dugotrajnog istraživanja prastarih egipat-skih zapisa. Teško smo mogli povjerovati u
svoju sreću, kad smo naišli na ostatke mladog čovjeka, koji su za egiptologe ostali
zagonetni - već više od stotinu godina.
Od svih mumija, do sada pronadenih u Egiptu, dvije su nam se učinile neobičnima.
Seqenenre je jedinstven po tome, što je bio jedini kralj, koji je završio život nasilnom
smrću; drugo se truplo isticalo iz drugih radikalnih razloga. Tražeći podatke o svim do
sada otkrivenim mumijama, odmah su nam upale u oči pojedinosti opisa vrlo
neobičnih ostataka mladog čovjeka, koji je u životu bio tek nešto viši od pet stopa i
osam inča (cca 160 cm, op.p.). Fotografije razmotane mumije bile su upadljive, jer se
na njegovom licu vidjela strahovita agonija, kao i pojedinosti pokopa, koji inače nisu
bili uobičajeni. Tijelo nije bilo
III~GJLU. ilunm., m vwvu my vm... .~...•~.~-- » -- -- -----
već je naprosto bila - omotana zavojima. Začudo, nitko nije pokušao objasniti
neobičan kut, pod kojim se nalazila glava, ili raspored kostiju lica, koje su već na prvi
pogled djelovale kao kod čovjeka koji ispušta dugi, strahoviti krik. Ruke nisu bile sa
strane, uz tijelo, niti prekrižene na grudima na uobičajen način, već ispružene prema
sredini tijela, blizu, no ipak ne dodirujući - područje genitalija. Ispod ruku je pro-stor,
gdje su se genitalije trebale nalaziti: no, ovaj je čovjek bio -kastriran.
Njegova isprepletena kosa bila je neobjašnjivo prekrivena nečim nalik siru, što se
nama učinilo rezultatom, koji bi nastao kad bi netko ronio kroz kiselo mlijeko, sa
ciljem da počne davolski vonjati; demoni tmine teško da su razvili smisao za fine
mirise, i na taj bi se način lako prepoznavali medusobno. Zubi su mu bili u vrlo
dobrom stanju, a uši probijene - oboje je ukazivalo na njegovo visoko podrijetlo.
Mumija je bila pronadena u bijelo obojenom lijesu od cedra, na kojem nije bilo
nikakvog natpisa, pa je to onemogućavalo identifikaciju, no - struč-njaci su smatrali,
da je morao biti plemić ili član svećenstva. Pokazalo se, da mu je teško odrediti
starost, da bi na kraju prevladalo mišljenje, kako datira iz Osamnaeste dinastije, koja
je započela kratko nakon Seqenenre Taove smrti. Jednu važnu pojedinost na njegovu
licu nije do sada takoder nitko zamijetio brazde, koje su se oblikovale na koži lica.
One su izrazito neuobičajene, ali su prisutne i na jednoj drugoj mumiji - na mumiji
Ahmose-Inhapi, koja je bila Seqenenreova udovica! Misli se, da su ove brazde nastale
zbog isuviše čvrsto omotanih zavoja, pa se to tumači tako, da je možda ista osoba,
teške ruke, obavljala oba ova omotavanja. Naši dijagrami prikazuju, da kut ovih
brazda snažno upućuje, kako je mladi svećenik bio još živ, u trenutku kad su ga omo-
tavali i stavili u lijes. Ovo nepoznato truplo nije medu egiptolozima izazvalo neko
veće zanimanje, jer su se oni, naravno, više usmjerili na proučavanje poznatih osoba;
no, ipak su već dugo znali, da ovo nebalzamirano tijelo pokazuje sve znakove, da je u
trenutku svoga pokopa - bilo još živo.
Službeno procijenjeno datiranje početaka Novog kraljevstva bilo je nevjerojatno blizu
našem ciljanom području, pa smo se počeli pitati, da li se mjesto - na kojemu je bila
pronadena ova mumija, nalazilo negdje blizu Tebe, što bi nam omogućilo stvaranje
moguće veze s
I64 ~ 165
đIU~SI;Ll lđđl. ~UUlI1G, I LU L1C ~čU11U U 1GU1 VGI: U K1211~GV5KU~
~IUUIIIC:1
u Deir el Bahriju... gdje je ležala tik uz Seqenenre Taoa!
To nije bila izvorna grobnica niti jednog od njih dvojice, no postoji vjerojatnost da su
oba tijela bila preseljena s istog mjesta, u isto vrijeme, u neko kasnije doba.
Kako je tim otkrićem nestala mogućnost bilo kakvih slučajnosti, znali smo s
potpunom sigurnošću, da - ne samo što smo uspjeli otkriti Hirama Abifa; pronašli smo
i okolnosti ovog ubojstva, te identificirali jednog od ubojica, i to - tri i pol tisuće
godina nakon što se ubojstvo dogodilo. Osjećali smo se onako, kako se svi istražitelji
osjećaju, kad riješe težak slučaj; te smo noći popili podosta šampanjca.
Nesretni Jubelo, medutim, niti do danas nije uspio pobjeći daleko od svoje žrtve.
Mladi se svećenik nalazi u muzeju u Kairu, pod kataloškim brojem 61023, dok
Seqenenre Tao ima kataloški broj -f 1051.
I Masonski dokazi
Kad smo konačno prekinuli naše slavlje zbog rješavanja ubojstva Seqenenrea. sjeli
smo da razmotrimo naš sljedeći korak. Iznova smo se vratili masonskom obredu,
tražeći novi trag u našem obnavljanju razvoja dogadaja oko tajne kraljeva. Čitava
priča o Seqenenreu i nje~ovim ubojicama, ujedno je i priča o slomu i uskrsnuću
egipatskog kraljevstva, te priča o Hiramu Abifu. Obje su priče - jedna te ista. Biblija
je razjasnila neka prazna područja, a ljudski ostaci su nepobitan forenzički dokaz,
usprkos vremenskom odmaku od tri i pol tisuće <~odina. Ali, otkrili smo, da
masonski dokazi idu još i dublje.
Chris je usmjerio svoju pozornost na tajne riječi, korištene u ceremoniji Trećeg
stupnja, koja označava uspinjanje na čast Meštra Masona. Riječi se uskrslom bratu
izgovaraju - šapatom, i nikada se ne ~ovore ~lasno. One djeluju kao pravo blebetanje.
Obje su riječi vrlo slične svojotn strukturom i zvukom, kao da čine povezani niz
glasova, u stilu starih Egipćana. Stoga ih je Chris podijelio na pojedine suglas-nike, i
nakon kratkog vremena - uspravio se, i širom otvorenih očij.u započeo zuriti u nešto,
što je odjednom imalo mnogo smisla. Zvuci, koje smo čuli na sastanku Lože, bili su:
»Ma'at-neb-men-aa, Ma'at-ba-aa«
[IU V~G1V~Ql11V ~.~. w. cluYm.ru.w.... .~»»» ---
staroegipatskom jeziku. A njihovo značenje oduzima dah:
»Uelik je onaj tko posta Meštar masonerije, velik je duh masonerije«.
Mi smo »Ma'at« preveli s »masonerija«, jer ne postoji druga moderna riječ, koja bi u
jednoj riječi obuhvatila složeni koncept, pod kojim se podrazumijeva čitav niz ideja -
»istina, pravda, poštenje, sklad i moralna ispravnost, koje simbolizira prava čistoća i
savršenost ravnih i pravokutnih oblika temelja hrama«. Ma'at je bio, kako smo ranije
već vidjeli - stav prema životu, koji je njegovao tri najvažnije vrijednosti koje
čovječanstvo posjeduje, naime - spoznavanje znanosti, Ijepotu umjetnosti i duhovnost
teologije. A to je - umijeće masonerije. Sve druge riječi preveli smo točno - od riječi
do riječi.
Zapisali smo ove riječi i u obliku hijeroglifa, kako bismo pokazali njihovo egipatsko
podrijetlo, mada sumnjamo da ih je - prije nas u ovoj knjizi - ikada itko napisao na
bilo kojem od jezika:
0
Coi .,~,.,.~,. ~---o
o
~._._D
Pitanje, koje se moralo postaviti, bilo je - kako je moguće, da je ovih nekoliko riječi
ostalo neizmijenjeno tijekom ovako ogromnog vremenskog razdoblja. Vjerujemo, da
su preživjele mogućnost prevo-denja u kasnije jezike - kanaanski, aramejski,
francuski ili engleski -samo stoga, jer su se smatrale »magičnim riječima«, zvucima
koji uskrsavanju novog kandidata pružaju veću simboliku. A njihovo je izvorno
značenje vjerojatno - već i u Salomonovo vrijeme - bilo odavno izgubljeno!
Gledajući unazad, na same početke Novog kraljevstva, mogli smo osjetiti snagu ovih
riječi, dok smo zamišljali Kamosea, koji uskrsava kao prvi kandidat nakon smrti
svoga oca, osobe koju smo mi poznavali
167 166
_ ~_.. _ _.» _._,. ~.,,, ~.....„~.~...~.y,~,
koji živi prošavši kroz smrt onih, koji su već ranije nestali.
Ovi fosilizirani zvuci pružili su nam još jači dokaz za podupiranje naših teza. Ako itko
nakon ovoga još uvijek želi osporavati da je Seqenenre bio - Hiram Abif, trebat će
prvo objasniti činjenicu - kako je moguće da moderna ceremonija postajanja
masonom sadrži dva retka čistog staroegipatskog jezika, i to u samoj srži svoga
obreda.
Antropolozi kulture već su odavno utvrdili, da su informacije prelazile iz generacije u
generaciju plemenskim obredom, bez da su pri tome sudionici nužno morali imati
ideju o tome, što zapravo prenose. U stvari, već je opće prihvaćeno, da je najbolji
način za prijenos ideja najmanje ometan kad ih prenose ljudi, koji niti ne razumiju ono
što govore. Dobar primjer ovoga mogao bi biti način, na koji dječje pjes-mice mnogo
točnije i duže preživljavaju od starih priča, koje su se naknadno zapisivale i mijenjale
zahvaljujući nizu »dobronamjernih«
' pojašnjenja. Na primjer, mnoga engleska djeca i danas pjevuckaju brojalicu »Eenie,
meenie, minie, mo«, pjesmuljak koji je zasigurno stariji od rimske okupacije Britanije,
a možda i od Kelta! Preživjela je netaknuta, već dvije ili tri tisuće godina, a ako se i
nadalje prepusti svojim vlastitim mehanizmima, možda će potrajati - još toliko.
Fosilizirani egipatski zvuci, koji govore o Ma'atu, došli su do slobodnih zidara
putevima dviju dugih verbalnih tradicija, te razdob-ljem »hibernacije« ispod
Herodova hrama. Podrazumijevanje njihovih magičnih kvaliteta održalo ih je još dugo
nakon što je njihovo izvorno značenje bilo izbrisano iz sjećanja.
Ovo nam je otkriće dalo uistinu moćan dokaz, koji podupire tezu što smo je razvijali, i
svatko, tko bi smatrao upitnom našu tezu - da je Seqenenre bio Hiram Abif, trebao bi
objasniti kako je moguće, da ceremonija moderne masonerije sadrži dva retka čistog
staroegipat-skog jezika u samom središtu svoga obreda. Vjerujemo, da je netko
pokušao prevesti ove retke u osjetljiv engleski jezik, samo bi slučajno - u milijun
prema jedan - došao do našeg rezultata, no zahvaljujući tome, što smo odabrali
engleske riječi koje točno i u cijelosti izra-žavaju odgovarajuće značenje, ova je šansa
za iskrivljavanje mogla biti - odbačena.
Pronašli smo, da postoje i druge spone s masonerijom, kad se po-gleda struktura
egipatskog svećenstva i starijih dužnosnika u Novom
168
rm yuv~ mayuc mawm.jmu mv ~.. Yv~,m~ ~ nu~ ~.,wusm.uam,y
radova«, a prvi prorok Ptaha bio je »Majstor Obrtnik« ili »Majstor Umjetnik«. Znali
smo, da masonerija nije mogla kopirati ove opise, jer - kako smo već isticali - nije bilo
načina da se egipatsko pismo pre-vede još dugo nakon što se slobodno zidarstvo već
utemeljilo.
Što smo više proučavali, to je više dokaza za sve ovo iskrsavalo. U starom Egiptu,
čovjek je štovanje iskazivao u onom hramu, koji je pripadao bogu-zaštitniku njegove
djelatnosti. Bog Mjeseca, Tot, bio je vezan uz arhitekte i pisce; a upravo je Tot kasnije
postao predmetom zanimanja ranih slobodnih zidara. Takoder smo pronašli i vezu s
esenima, osnivačima Jeruzalemske crkve - jer, egipatski su svećenici nosili isključivo
bijelu odjeću, a veliki dio svoga vremena trošili na osobno pranje i pročišćavanje.
Suzdržavali su se od seksualnih odnosa, a i od nekih tabu-namirnica, kakve su bile i
ljuskaste ribe. Koristili su vodu na način gotovo sličan krštenju, a tamjanom bi
pročišćavali i namirisali svoju odjeću. Dakle, esenski su običaji uistinu bili -prastari.
Mislili smo, da smo izvukli sve što smo mogli iz ovog dijela naših istraživanja, no
tada se Robert prisjetio još nečega. Masonski obred ~ovori o Hiramu Abifu kao o
»Sinu Udovice«, za što nikad nije bilo pruženo neko objašnjenje - no, odjednom su se
pojavila dva, uzajam-no povezana, moguća tumačenja. U egipatskoj legendi, prvi
Horus je bio začet na jedinstven način - nakon smrti svojega oca, pa je tako njegova
majka bila udovica prije, no što ga je uopće i začela. Stoga se činilo logičnim, da bi i
svi oni, koji bi postali Horusi, to jest - kraljevi Egipta, sami sebe nazivali »Sinom
Udovice«; s druge strane, to bi bio naziv, koji bi naročito odgovarao Kamoseu, sinu
udovice Ahmose-Inhapi, žene Seqenenre Tao II.
Seqenenre Tao Neustrašivi
Sad smo mogli biti sigurni, da je priča o Hiramu Abifu povijesna, a ne samo
simbolična, kako to većina masona vjeruje (uključujući i nas same, u početku). Jer,
tada nam se činilo, da je ova ritualizirana povijesna priča izmišljena, kako bi
osvijetlila važne simboličke točke; no, bilo je upravo obrnuto: simbolizam je
proizašao iz - stvarnosti. Dogadaj je obilježio jedan od najznačajnijih trenutaka
egipatske
169
..~, ..rb ~..... , ~.w,~„,y, ~~, vy,m~umv mv uruccii U 11čll;Gld USK1151 VdIl~a,
koja smo opisali govoreći o Seqenenre Taou i njegovoj neustrašivosti, kada su i bile
izgubljene izvorne tajne. Mladom bi Mojsiju ovaj obred bio poznat iz ceremonije
postajanja kraljem, kao najviši izraz moći, a i samo njegovo poznavanje imalo je
obilježja kraljevskog značaja. To je na njega sigurno ostavilo dubok dojam, jer je ovu
priču ponio sa sobom, pa je konačno postala i novi tajni običaj za postajanje kraljem u
novoj zemlji, Izraelu.
Kako se radilo o tajni, ona se prenosila samo najužoj grupi vodećih Židova, pa je tako
priča o » kralju, koji se izgubio« dospjela i u kraljev-sku kuću Davidovu, i to - bez
mnogo izmjena. Pojedinosti, navedene u Knjizi Izlaska, bile su niža razina priče,
dostupna svakome, a istina i fikcija izmiješale su se, sve dok u njoj nije ostalo tek
zrnce stvarnosti.
Bilo koji put da su odabrali, biblijska priča o Izlasku jasno poka-zuje> da je grupa
koju je vodio Mojsije, bila nastrojena vrlo egipatski, te da je u njoj slavljenje
egipatskih bogova bila još uvijek uobičajena praksa. Kad je Mojsije primio Deset
zapovijedi na kamenim pločama, nastala je apsolutna potreba da se obilježi nastajanje
nove države. Svaki je kralj morao ubuduće primiti svoj »kraljevski blagoslov« od
Boga, kao dokaz da je sposoban voditi narod, a to je ujedno bila i osnova za uvodenje
reda i zakona u novo društvo.
Ove ploče mogle su biti ispisane jedino egipatskim hijeroglifima, jer Mojsije ne bi
razumio niti jedno drugo pismo. Kako se mi danas svakodnevno oslanjamo na pisane
riječi, bit će nam možda teško razumjeti, kakav je poseban način pisanja vladao u
drugom mileniju prije Krista. Ideja o porukama, koje su se materijalizirale u znacima
urezanim u kamen, zadivljavala je i obične ljude, i pisce Biblije; a iz »kamenih
poruka« mogli su učiniti sve, da bi se smatrale velikom ma~ijom. To se lako može
ocijeniti, ako se shvati, da su Egipćani svoje hijeroglife nazivali »božjim riječima« -
pojmom, koji će se često ponavljati i kroz samu Bibliju.
Bog rata na planinama Sinaja
Pažljivo i objektivno čitanje priče o Izlasku -užasnulo nas je. Stav, koji se u našim
umovima oblikovao dok smo bili usmjereni na proučavanje kršćanstva, brzo je bio
izokrenut - naglavce. Umjesto plemenitih i
rrvvw.m... ~.~....~.,.,., ...~,......~..~...~ ... .. ,. ..... _~ ~ ,. ~ r. . ~ ...
nologije, izdaje, masovnih ubojstava, silovanja, vandalizama i velikih krada. Bio je to
najsramotniji dokument o podrijetlu jednoga naroda, koji se uopće i mogao zamisliti.
Priča o Mojsiju započinje ubojstvom. On ugleda Egipćanina, kako tuče Habirua, i -
pogledavši dobro uokolo, da ga netko ne bi vidio -ubija Egipćanina; prvo od desetina
tisuća ubojstava, koja će počiniti ovaj bivši vojnik. Na nesreću, jedan drugi Habiru
ipak je vidio zločin, i prijavio ga Egipćanima, pa je Mojsije postao - traženi ubojica.
Tako je počeo bježati, i to prema istoku, na Sinaj; tu su ga prihvatili Midjanci
( takoder zvani i Keniti), kod kojih se i oženio - kraljevom kćerkom Siporom.
Upravo se ovdje Mojsije upoznao s bogom midjanskih plemena, bogom oluje i rata,
čiji je simbol izgledao kao križ - motiv, koji su nosili otisnut na čelu; kasnije je postao
poznat i kao »Jahvin znak«. Ovaj bog, koji je živio u planinama, postao je nadahnuće
i središnja tema za Boga onim Židovima, koji su slijedili rezultate Mojsijevih
razgovora s njim na planini Horeb.
Bogovi rijetko - ako uopće ikada, spontano uskaču u svoju materi-jalizaciju; oni se
razvijaju prirodno, i prolaze kroz metamorfoze, dok apsorbiraju svoje kvalitete od
drugih božanstava. Prvi zabilježeni sasta-nak s Bogom Židova i kršćana, učinio nam
se neobično hladnim i prije-tećim. Kad ga je Mojsije upitao za njegove vjerodajnice,
te za njegovo ime, bio je vrlo pametan; no-nije upalilo. Mojsije je, zahvaljujući svom
egipatskom odgoju, znao da bogovi nemaju uvijek nadmoć nad lju-dima; a ako bi se
od boga moglo izvući njegovo ime, mogla bi se nad njim zadobiti i - moć. U Egiptu su
bogovi obično imali mnoga imena, koja su se kretala od onih uobičajenih i svima
poznatih, pa do vrlo zabranjenih imena, čije se osnovno obilježje nije moglo pripisati
niti jednom čovjeku, a niti drugom bogu. Da je Mojsije dobio odgovor na svoje
pitanje, koje se ticalo imena Boga, on bi ga vrlo učinkovito pretvorio u svog roba.
Teologija i magija su oduvijek bile sasvim sinonimni koncepti, sve do nedavnih
vremena, kad smo uspjeli povući zamišljenu crtu izmedu dviju polovina primitivnog
Ijudskog misticizma. Koncept Boga Izraelaca, koji živi u svome Kovčegu, nije se
nimalo razlikovao od diva koji živi zatvoren u boci, ispunjavajući želje svojim
prijateljima;
l80 ~ 181
.. . ...,..., ....,..~., . ,.,......... .~...b.., vYv,v,muv yuvt. ~
ranjem svih zakona prirode. Danas održavamo mentalni razmak izmedu »Priča iz
tisuću i jedne noći« i priča iz Biblije, no nema sumnje, da obje vrste dijele zajedničko
podrijetlo. Mnogim će ljudima ovo biti teško prihvatiti, no ukoliko uzmemo sve što
Biblija kaže - doslovno, tada bi stvaralačka ličnost, koja se u zapadnome svijetu
naziva jedno-stavno »Bog«, započela svoje postojanje kao neki skroman div, koji živi
u planinama sjeveroistočne Afrike i jugozapadne Azije.
Ustrašen zbog mogućnosti gubitka svoje neovisnosti, midjanski je bog odbio
odgovoriti na Mojsijevo pitanje o imenu, i pokušao utvrditi svoju vlastitu važnost,
govoreći Mojsiju da skine obuću i da ne prilazi, jer se nalazi na svetom tlu. Knjiga
Izlaska nam kaže, da je odgovor Boga na pitanje o njegovu imenu bio:
»Ehje ašerehje.«
Ovo se obično prevodi kao » Ja sam onaj koji jesam«, no u obradi autora ovih djela, to
je nosilo jaču poruku, i bolje bi se možda prevelo kao: »Vodi računa o svojim, a ne
mojim poslovima!«. Imena Jahve ili Jehova su - oba - moderni način izgovaranja
hebrejskoga opisa Boga kao YHWH (hebrejski jezik nema samoglasnika). No, to nije
ime Boga; više bi odgovaralo nazivu, uzetom iz spomenutog odgovora, u značenju
»Ja jesam«.
Prema priči iz Biblije, Mojsije se na kraju vratio u Egipat, kako bi iz ropstva
oslobodio grupe raznih Azijata koje su Egipćani jednim imenom nazivali Habiru,
koristeći se navodno snagama svog novog olujnog diva/Boga, kako bi donio nevolju i
smrt nesretnim Egipća-nima. Rečeno nam je, da je 600 000 Izraelaca četrdeset godina
lutalo pustinjom, no svakom inteligentnom promatraču moralo bi biti jasno, da bi
svaki ovakav bijeg morao uključivati - samo dio ove brojke. Nema tragova o
ovakvom dogadaju u egipatskoj povijesti, a da je doslo do toUa dogadaja koji Biblija
opisuje, sigurno je - da bi ih bilo. Da se radilo o grupi ove veličine, ona bi sačinjavala
četvrtinu cjelo-kupno`J broja egipatskog stanovništva, a s obzirom na učinak, koji bi
migracija ovakvih razmjera imala u pogledu potreba za hranom te radnom snagom,
Egipćani bi zasigurno zabilježili barem - njene posljedice na njihovo društvo.
182
m.....~, .
Jitra, koji je čestitao Izraelcima i mudro savjetovao Mojsija. Prorok se zatim vratio na
Svetu Goru, da bi se iznova susreo s Bogom, koji je još uvijek tamo obitavao. Bog
oluje, koji je živio u crnom oblaku, reče Mojsiju, da - ako koji od Izraelaca ili njihove
stoke samo stupi nogom na njegovu planinu, ili je makar i dodirne - ubit će ga
strijelom, ili usmrtiti kamenovanjem. Zatim novi Bog obavijesti svoje sljedbenike o
načinu, na koji zahtijeva da ga štuju, ili će se osvetiti ne samo pojedincu koji ga neće
štovati, već i njegovoj djeci, unučadi i ostalim potomcima. Zatim nastavi zahtijevati,
da mu Izraelci donose poklone od zlata, srebra, bronce, finih tkanina, koža, te akacije,
te da za njega izgrade Prebiva-lište od zlata, kako bi u njemu mogao živjeti. Ovo je
Prebivalište bilo klasrčnog egipatskog izgleda, s dva takozvana »kerubina« na vrhu,
za koja je danas općenito prihvaćeno, da se zapravo radi o paru krilatih sfingi,
odnosno, o krilatim lavovima s ljudskim glavama (vidi sliku 6).
Ovaj novi Bog očito nije učinio neki veći dojam na većinu Izra-elaca, jer su napravili
zlatno tele, čim se Mojsije uspeo na planinu, da bi popričao s Jahvom. Tele je očito
predstavljalo egipatskog boga Apisa, što je strahovito razgnjevilo novog Boga. Zato je
uputio Mojsija, neka naredi svojim svećenicima da ubiju koliko god mogu ovih
»grešnika«; rečeno nam je, da je tri tisuće Izraelaca - i bilo pogubljeno.
...I zidovi se uz veliku buku stropoštaše
Dok su se Izraelci još kretali prema svojoj »obećanoj zemlji«, izmedu njih i njihovog
cilja se našla samo jedna prepreka: domaće starosjedi-lačko stanovništvo. No, Jahve
će ih dovesti do pobjede nad ratarima Kanaana.
Peta knjiga Petoknjižja (Douai verzija) objašnjava dogadaje, nakon što je odabrani
Božji narod započeo prijetiti gradovima-državama Kanaana, u svojim poglavljima 2 i
3:
»I Sihon dode sa svim svojim ljudima da se sukobi s nama kod Jahasa. A naš
Gospodin Bog ih predade nama: i potu-kosmo i njega, a njegove sinove, i sav njegov
narod.
Tada zauzesmo sve njegove gradove, ubijajući njihovo stanovništvo, muškarce, žene i
djecu. Od njih rrišta ne ostade.
183
J Od Aroera, koji je iznad potoka Arnona, grada smje-štena u dolini, jednako udaljena
kao i Gileada, nije bilo sela ili rnje,sta, koje bi odoljelo našoj ruci; Bog naš, Gospodin,
predcrde ih sve nama...
...Zatim se vratismo i krenusmo na Bašan; i Og, kralj Bašana izade sa svojim ljudima
na boj kod Edreja.
A Gospodin mi reče: Ne boj ga se; jer, on je već predan u tvoje ruke, sa svim svojim
ljudima i cijelom zemljom. I ti ćeš mu učiniti ono, što si učinio kralju Amorejaca, koji
živješe u Hešbonu.
Tako Bog, naš Gospodin, predade Oga, kralja Bašana rzama, sn svim njegovim
ljudima. I mi ih potpuno razbismo, rušeći sve njihove gradove u isto vrijeme. Nije bilo
grada, koji nam izbježe; šezdeset gradova, cijela zemlja Argoba, Ogovo kraljevstvo u
Bašanu.
Svi gradovi bijahu utvrc~eni vrlo visokim zidinama, i teškim vratima i
prijevornicama; i još bijaše bezbroj zase-laka bez zidina.
A mi ih potpuno zatrsmo, kao što to učinismo Sihonu, -kralju Hešbona; svaki grad,
muškarce, žene i djecu. Ali stoku i plijen iz gradova uzesmo sa sobom kao našu
nagradu. «
Ovi odlomci ne opisuju toliko mnogo same bitke, već masakre, u kojima je svaki
muškarac, žena i dijete, kao i ovca, vol ili magarac bio zauvijek ušutkan - mačem.
Stari zavjet sadržava i mnogo više odlomaka, prepunih ovakvog divljaštva. Jahve je
podsjetio svoj narod, da je on svemoćan i spreman strahovito kazniti sve one, koji
neće vjerovati u njega i štovati ga, ili živjeti po Njegovoj riječi. Petoknjižje 8:19-20
navodi i ovo upozorenje:
No, ako zaboraviš Boga, Gospodina tvojega, i slijediš strane bogove, i služiš im i
štuješ ih: zapamti, sada ti predskazujem clcr ćeš biti strahovito kažnjen.
Kcro i narodi, koje Gospodin uništi kod našega ulaska, tak-o ćeš i ti biti kažnjen, ako
nećeš poslušati glas Gospodina, Bogcr tvojega. «
V>Lmun c.muu Ymvw uvyu~w.. ~b.~..•..•• ,~•...~ .~...,... . ,~..~........., .... .
onih, koji su mu vjerovali. Teško nam je bilo shvatiti oboje - i tog čovjeka, i njegovo
poimanje Boga, koji je postao i Bog modernih Židova i kršćana. Nama ova njegova
neujednačenost pokazuje, da ideja Boga nije statička jedinica, već društveno žarište
koje izrasta i razvija se miješanjem s drugim bogovima, pretvarajući se polagano u
idealizirani lik, koji odražava moralnost i potrebe svog vremena. Ne radi se toliko o
tome, da je Bog načinio čovjeka na Njegovu sliku i priliku; više se radi o tome, da je
čovjek neprekidno oblikovao Boga -pr-erna sarnorne sebi.
Odredivan,je vremena Izlaska
Neki znanstvenici danas vjeruju, da su ove slavne pobjede iz Starog zavjeta - naprosto
daljnja pretjerivanja, te da se kod dolaska Izraelaca prije radilo o polaganom
apsorbiranju u kanaansko društvo, no o njego-vom krvavom nadomještanju. Medutim,
nedavna arheološka nalazišta pružila su dokaz o ogromnom broju razorenih mjesta i
gradova iz ka:7nog Srednjeg brončanog doba, što se smatra i vremenom Izlaska.
Takvo smještanje u vrijeme značilo bi, da se sve to dogadalo unutar nekih stotinjak
godina izmedu protjerivanja Hiksa i sredine petnaestog stoljeća prije Krista. Ovo
značajno povećava mogućnost, da je Mojsije bio uzet u egipatsku kraljevsku obitelj
vrlo brzo nakon što su Tebanci iznova zavladali svojom zemljom.
Vjerujemo, da mu je obuka koju je prošao u Egiptu dala uvida i sposobnosti da stvori
vlastitog Boga i osnuje novi narod, pa čak i suočen s velikim poteškoćama. Njegove
bezobzirne metode možda su bile i jedini način da u tome i uspije. Ima mnogo dokaza
o jakom egipatskom utjecaju na dogadaje vezane uz Izlazak, od izgleda samog
Kovčega saveza, pa do ploča pisanih hijeroglifima, koje je Jahve dao Mojsiju; stoga
mislimo, da je sasvim logično pretpostaviti, da su s njim iz Egipta izašle i tajne o
ceremoniji uskrsnuća Seqenenrea. Jasno, Mojsije je svoj narod smatrao prostodušnim
ljudima, a čini se da su oni uistinu i bili vrlo neobrazovani u usporedbi sa svojim
vodom, koji je -kao što znamo - ovladao svim tajnama Egipćana.
18s
Plemena Izraela bila su neovisna tijekom razdoblja, koje poznajemo kao doba Sudaca.
Ovi Suci nisu bili pravne ili upravne ličnosti, već više smatrani junacima, ili točnije
`spasiteljima' naroda.
Opće prihvaćena ideja - da je svih dvanaest plemena Izraela bilo uključeno u Izlazak,
naravno da je pogrešna; danas se vjeruje, da su samo dva ili tri plemena krenula na
ovaj put. U vrijeme Sudaca, plemena Šimuna i Levija bila su već doslovno
istrijebljena, a buduće najvažnije pleme - Judino, tek je i samo o sebi počelo
razmišljati kao o Izraelcima.
Polagano su se plemenski Habirui pretvarali u hebrejski narod '~ Izraelaca, i
odvikavali se od svojih lutanja, da bi postali ratari i obrtnici. Oni elementi naprednije
kanaanske populacije, koji nisu tijekom invazije bili ubijeni, stopili su se s došljacima
i naučili ih vještinama koje su razvili, baveći se već tisuću godina ratarstvom.
Najstarija knjiga Starog zavjeta je - Deborina pjesma. Ona nam ~~ovori o tome, da je
postojala suradnja izmedu nekih plemena, naro-, čito kad bi se suočavala sa
zajedničkim neprijateljima, kakvi su bili i
Filistejci. Ona plemena, koja ne bi davala svoje vojnike za bitke, bila su proklinjana.
Uloga Sudaca razlikovala se od kraljeve, jer je svaka presuda imala vrlo suženu moć,
nad samo jednim ili nekoliko ple-mena, a s obzirom na to, da je osiguravala vrlo malo
političkog ili ekonomskog vodstva, bila je i dobrovoljna. Ukratko, kraljevi su imali
božanske osobine, no Suci - ne.
Medutim, nisu svi Suci bili jednaki. Jedan od najranijih junaka iz vremena početaka
invazije bio je ratnik Jerubaal, koji je kasnije izmi-_jenio svoje ime u Gideon.
(Njegovo je izvorno ime bilo, očito, kanaan-sko, i to ono kojim se časti bog Baal, što
ujedno i pokazuje da se u to doba Jahve još nije onoliko ukorijenio, koliko bi autori
Biblije željeli da v_jerujemo). Gideonu su ponudili kraljevanje nad Izraelom, no on je
to odbio, tvrdeći da je Jahve kralj nad svima njima; bilo kako bilo, očito je, da je imao
poseban položaj u društvu, te da se na njega gledalo kao na Mojsijevog nasljednika.
lako je Gideon odbio kraljevanje, čini se da je njegov autoritet potjecao izravno od
Mojsija, a jasno je, da je nadilazio onaj ostalih Sudaca. On je osnovao religiozno
središte u Ofri, gdje je dao napraviti kultni objekt, poznat kao »efod«; to je zapravo
bila neka vrsta arke, što
186
[ sna~G, .J1ULU1. y. ..au~ v..v .....
zarobljenih midjanskih djevica), i - prema priči - sedamdeset sinova; najstariji je bio
Abimelek; iz njegovog su imena mnogi proučavatelji Biblije zaključili, da se ipak
počela razvijati kraljevska ideologija. Ono je uzeto kao dokaz, da se Gideon ipak
prihvatio kraljevanja, no bez obzira na to - je li bilo tako ili ne, njegov je sin Abimelek
definitivno prerastao položaj Suca, i postao - kraljem. Otkriven je njegov hram
posvećen Baalu, te je pronadeno, da je bio utvrcJen zidinama debljine sedamnaest
stopa, dok su sa svake strane vrata pronadeni i bazni dijelovi svetih stupova.3
Bila je to već jedna generacija nakon Mojsijeve smrti, i - važno -stotine godina prije
izgradnje Salomonova hrama; pa ipak, s obje strane ulaznih vrata hrama, koji je
gradio prvi kralj Židova, nalazili su se - sveti stupovi. Uputa o značenju tih stupova,
kao i o ceremonijama, vezanim uz njih, mogla je doći jedino od Mojsija, a zatim
preko Gideona do Abimeleka. Čini nam se vrlo razumnim pretpostaviti, da je ova »la-
aljevska obiteljska grupa« koristila i ceremoniju uskrisivanja vezanu uz Seqenenrea,
jer nisu mogli znati ni za koji drugi postupak postajanja kraljem, osim onog koji je
Mojsije naučio u Egiptu. Sami stupovi predočavali su povezanost s Bogom, te
stabilnost nove države.
Na Abimelekovn nesreću, stabilnost je bila kratkog vijeka. Nje-`~ova nesigurna
monarhija srušila se ubrzo nakon što je bila osnovana, a on je sam izgubio život u
borbi za grad Tebes, koji baš i nije bio spreman na suradnju. Stoga se nastavilo doba
Sudaca, no spoznaje o tajnoma kraljevske kvće i postajanja kraljem održale su se
unutar C~ideonove linije Sudaca.
Tijekom cijelog ovog razdoblja, Jeruzalem je bio grad, koji je pri-padao svojim
pradavnim osnivačima - Jebusejcima; religiozno i poli-tičko središte lzraelaca bio je
grad Šil, nekih dvadesetak milja sjeverno. lskopine su pokazale, da je Šil bio razoren
oko 1050. prije Krista, u ratu izmedu Izraelaca i Filistejaca. Ovom je dogadaju
svjedok bio i Samuel, koji ,je bio važan Sudac, prorok, svećenik, te jedan od onih, koji
su obavljali ceremoniju postajanja kraljem.
Rat izmedu Izraelaca i Filistejaca zabilježen je u biblijskoj priči o Samsonu, koji je
bio nazirej (sveti čovjek) strahovite snage. On je sam
' Poakeovi k~nnentnni Biblije
187
....... „ .............. ... Y.~, .~., r~..,,..~....~ ... ~....~.~ .~.....u . y,mv, muu ov. Yvbm.
da literarno značenje imena ovih gradova, postaje jasno, da su bila osmišljena samo da
bi udovoljila zahtjevima priče. Betel znači »Božja kuća«, te sugerira mjesto susreta
izmedu nebesa i zemlje, dok Mispa znači »stražarenje«, naziv vezan uz zaštitu od
invazije.
Većina zapadnjaka danas misli o imenima kao o apstraktnim nazivima, a kad očekuju
bebu, roditelji mogu kupiti knjigu s imenima, medu kojima će izabrati ono, koje im se
čini dopadljivim. No, tijekom velikog dijela povijesti, umjesto da budu samo ugodna
ili omiljena, imena su sadržavala i važna značenja. Vrlo je važno napomenuti, da je
semitski filolog John Allegro otkrio, kako ime Jakov dolazi izravno od sLlmeranskog
IA-A-GUB, što znači »stup«, ili - nešto literarnije rečeno - »uzdignuti kamen«.
Zapisujući povijest svojih naroda, Židovi su ključnim osobama u njoj davali nazive,
kojima su željeli izraziti odredene stavove, dok ih moderan čitatelj doživljava kao
osobna imena. Mi vjerujemo da su autori Knjige Postanka, nazivajući ovu ličnost
Jakovom, velikim dijelom to željeli i izraziti, a kada su kasnije njegovo ime
promijenili u »Izrael«, to je ondašnjim čitateljima trebalo nagovijestiti, da se stupovi
novo~ društva opet nalaze na svome mjestu, te da je nacija spremna dobiti svoje
vlastito ime. To je bio preduvjet potreban za nastajanje pravog kraljevstva.
Prorok Novog Jeruzalema
Jedna od najneobičnijih, no i najznačajnijih ličnosti u našoj rekon-strukciji progonstva
u Babilon bio je prorok Ezekijel. Njegov iscrpan, ponavljajući, a često i težak stil
pisanja bio je razlog, zbog kojeg su mnogi istraživači zaključili, da je taj čovjek
morao biti - poprilično lud. Postojao on ili ne, bio on sasvim zdrav ili potpuno
shizofreničan, zapravo i nije tako važno; jer, zapisi koji mu se pripisuju, lažno ili na
neki drugi način, pružaju sliku teologije Kumrana, ljudi koji su sačinjavali
Jeruzalemsku crkvu.2 Ezekijel je bio arhitekt imaginarnog ili idealiziranog Jahvina
Hrama, a mi se usudujemo ustvrditi, da je upravo taj hram i bio - najvažniji od sviju!
= K. Eiscnman i M. Wise: Otkriveni Svici ~~ Mrtvog mora
rt1Ć~nV1 DI11 pIUIGVUU IICKUIIl;l1lG 11111V~v 1\uJmyu uumu, ic. mrmmw
~,.m.
godine prije Krista. To bi ove tekstove približilo datiranju najstarijih zapisa »Svitaka s
Mrtvog mora«, pronadenih u Kumranu, odnosno razdoblju izmedu 187. godine prije
Krista i 70. godine poslije Krista. Ako bi to bio slučaj, tada bi to utjecalo na našu tezu,
posluživši samo potvrdi već pronadenih mnogih spona izmedu ovih zapisa i Kumran-
ske zajednice, pa smo stoga na ovom stupnju pretpostavili, da je Eze-kijelovu knjigu
uistinu pisao samo jedan čovjek, i to tijekom svog sužanjstva u Babilonu.
Pad Jeruzalema i razaranje Hrama bili su Ezekijelu od strahovito velike važnosti, jer
je on bio svećenik u Hramu, i jedan od elite, odve-dene 597. godine prije Krista u
sužanjstvo. Neobične vizije koje je imao u zatočeništvu, usredotočene su upravo na
ove dogadaje. Njegova je žena umrla one večeri kad je Hram bio razoren, što mu se,
kao proroku, učinilo vrlo lošim znakom. Medutim, ova nesreća nije Ezekijela nimalo
iznenadila, jer je na nju gledao kao na Jahvinu kaznu zbog Izraelove crne povijesti, u
kojoj je zemlja težila svom poganskom podrijetlu i štovanju egipatskih idola.
Nevjernost Jahvi nastavljala se, sve dok Bog konačno nije dopustio neprijateljima
Izraelaca da ih pokore. Usprkos svemu što je Jahve učinio za svoj odabrani narod,
Izrael (oba kraljevstva) je i nadalje ustrajao u svom ponašanju na buntovnički, drzak i
prljav način, ne vodeći računa o Njegovom svetom pozivu, ili o Savezu. Židovi se
nisu pridržavali božanskih zakona i propisa, ogriješili su se o svetinje, uključujući i
sam Hram -Hram, u kojem je obitavala Njegova slava, u Najsvetijem od Svetih.
Razaranje Jeruzalema i Hrama stoga je za njega predstavljalo smrt, dok će očekivani
novi grad i nanovo izgradeni Hram označiti uskri-sivanje, ponovno rodenje zemlje, iz
koje će biti uklonjeno kamenje krivnje.
Ezekijel je samoga sebe vidio kao graditelja novoga Hrama, onoga koji će ispuniti
obećanje i stvoriti središnje mjesto za narod, koji će biti toliko čist i dobar, da će svi
živjeti kao u »kraljevstvu Božjem« na Zemlji. U njegovim su se vizijama neobične
alegorije i simbolizmi po-vezivali sa slikama ljudi s više lica, lavovima, orlovima, i
tako bezvez-nim predmetima kakvi su - »željezni kotači« (navod iz Biblije, op.p.). On
zrakom leti nazad do Hrama, i podvrgava se neobičnim obredima -brije kosu i bradu,
te je dijeli na tri dijela, pa mjeri težinu svakog od
200 ~ 201
v~w.u. v ~.. ~.. . .y„..v .~~,.u uw.w ~.~~w rm.uom yuu yuv uvow
janstvo, njenu snagu i moć, pa nam se čini, da je ova vizija zapravo trebala dočarati
trenutno stanje sudbine naroda Judeje i Izraela. Posebno zanimljiva i važna vizija
pojavila mu se u studenom 591.
aodine prije Krista, dok je sjedio u svojoj kući blizu velikog kanala u gradu Nipuru, u
Mezopotamiji (Sumer), sa starješinama Judeje koji su ga ovdje posjetili. Starješine
(mec~u kojima se možda nalazio i sam kralj) su željeli od njega čuti, ima li bilo
kakvih poruka od Jahve; tom je prilikom prorok pao u trans, i vidio čovjeka obučenog
u vatru i svjetlost, koji je ispružio ruku, uhvatio ga za kosu i ponio na ulaz unutarnjih
vrata Hrama. Ezekijel je vidio sliku poganskog štovanja bogova Tamuza, Baala i
Adonisa prije no što je bio odnijet na sama vrata, gdje mu je bilo narecJeno da iskopa
rupu u zidu, kroz koju je vidio značajnu sliku:
» Kroz nju on vidje slike po zidovima, koje sadržavahu gllusne stvari ; te druge
mitološke prizore, motive za koje se CL121 da ukazuju na sinkretističko izvodenje
egipatskog podrijetla. Sedamde,set starješina bilo je zabavljeno tajnim ntisterijama s
kadionicama ai rukama.«3
Mi smo istaknuli neke riječi, koje opisuju starješine Jeruzalema (iste one ljude, što su
upravo sjedili ispred samog Ezekijela, dok se nalazio u transu), i optužuju ih za
posjedovanje »tajnih misterija« egipatskog podrijetla, te izvodenje privatnih
ceremonija u Salomono-vom hramu. Ezekijel 8:12 kaže, da se ceremonija izvodila u
potpunome mraku, kao i moderna masonska ceremonija Trećeg stupnja.
Na što je mislio prorok, govoreći o ovome?
Ovaj se dio vizije znanstvenicima, koji su se bavili istraživanjem Biblije, nikad nije
činio posve smislenim, izuzev njegove opće i očite poruke, da je do uništavanja hrama
i Jeruzalema došlo zbog nepo-stojanja čistih odnosa prema Jahvi. Egipatski element
nikad nije bio objašnjen, što začuc~uje naročito stoga, jer je iz vizije očevidno, da su
upravo starješine bile umješane u te tajne obrede. Stih koji govori o toj viziji (Ezekijel
8:8), objašnjava kako je prorok bio u mogućnosti da
3 Peukenui koraeratnr-i Biblije
202
OQ1oiI1KUIm m nyyc rvmamna ~r~.v, ~U .~.~~. ~_••~ •«•••~., ..~••~.___ ~.u ,~..
odnosi na neuspjelu Josipovu urotu zbog pribavljanja Seqenenreovih tajni, te na
činjenicu da će zločin »potkopati zidove«.
Prisjetit ćete se tog stiha iz Knjige Postanka, koji kaže:
»O, dušo moja, 12e ude u njil2ovu tnjnu; pod njihovim zaje-dlzištvoln, moja časti, ne
bila ujedinjena: jer u svom bijesu pogubiše čovj~kca, i sebi će samima potkopati zid.«
Stih koji Ezekijel, čini se, gradi izravno na okolnostima neus-pjelo~ pokušaja da se
dočepaju kraljevskih tajni postajanja kraljem od Seqeuenre Taoa, glasi:
»Tada mi on reče, Sine čovječji, probij taj zid; a kada probih <,id, iza njega - vrata. «
U Knjizi Postanka, nije se uspjelo doprijeti do izvornih tajni, no u Ezekijelovoj viziji -
on pronalazi vrata i gleda što se dogada; samo, to se ne dogac~a u hramu u Tebi, s
izvornim tajnama, već u hramu u Jeruzalemu, sa zamjenskim tajnama. Ezekijel je
strahovito ljut zbog eQipatskih slika po zidovima, imenujući kao glavnog krivca
kralja Jošiju, koji je sredinom prethodnog stoljeća dao da se hram popravi, a njegovi
zidovi preurede. Opis vrlo nalikuje simbolizmu koji se može naći na zidovima i stropu
modernog masonskog hrama, temeljenom na hramu kralja Salomona; čak i danas,
mnogi od tih simbola bez imalo sumnje dolaze iz - egipatskog izvora.
Bivši vode kraljevstva Judeje, koji su se sastali u Ezekijelovoj kući u izbjeglištvu, u
gradu Nipuru, došli su zato, da im sveti čovjek ukaže na smjernice; on im ih je i dao.
Dok smo čitali, te se iznova vraćali na Ezekijelove vizije, naprosto nismo mogli
vjerovati, koliki je rnačaj i smisao odjednom zadobio ovaj tekst. Naše je uzbudenje
naraslo, kad je postalo jasno, da smo pronašli glavnu povezanost u našem
rekonstruiranom lancu dogac~aja, koji povezuje Seqenenrea s Kumranskom
zajednicom. Poruka, koju je prorok uputio protjeranim starješinama, odnosila se na
njihove tajne ceremonije, koje su do njih doprle Davidovom linijom preko Mojsija.
Suština prorokove poruke bila je otprilike ova:
203
...., . ~ •;
..~ ~„,......r~ ~.- ,. ,
..., ,~•; ,
' R ~i ~,
~ t \ ~ ~ ~, '-••~ 11~ č Sr y w`
_ , i\i~~` 1
I~~i~ 1~.; ~~~ j14~`
1~. ,1, ;~ ..~%~?.
`1' 1' ~ - r _„. R
~e~i, ,
4. (gore lijevo) Vitez templar
5. (gore) Krštenje Mandeja u dvadesetom stoljeću -ovako je vjerojatno izgledao Ivan
Krstitelj prije dvije tisuće godina, dok je krstio ISUSa.
.i ~ , ii: r,~ ' .
, :, , ,-, ' ~ ~~; ' ' 6. Kerubin pronaden u
~ Jeruzalemu, sličan onima koji su ukrašavali Kovčeg Saveza - ovo pokazuje
e ~ . ~ utjecaj Egipta na ranu ,,. - ~ židovsku teologiju.
_ - a~ ~, _• . .~ e
w,
~ 7 ~. r,
r; $ . č _ e
3l
~ Y s, i_ !
Y f ..~~
, „„. ,. . .
t~J~` )t'111. . ~~ ~~ ~ 7 3
,. . ~~ ~ . ~ ~y t
., .
: ,,} ~ ~ ` ;~~ - -~ ~ .~- :, t l , ~ ~~ ,~t , _~ ~,
.~f r? b y ! r
x, .r:
l ~~1 ~li."Y~ i , a ~,9~ °L„• r
~-~ ~~c
,.~ J . . ~ ..$ `~.~.. r. ~ ~Š~,~g~ 4 ` .k . ~~~y~7~ t ` ~.~.rii` . _ ~~.i~ ;
d "Zf,1f r4T` ' ~ r,~~ ~Y,; .
t ~ `~1 ~_ t~~ ~ y 2
~ ~~1a~ ,a 1~~,.. P .r
~1y_
.': ~~~Wf `~` .
: s ~a. w~ A~ ~
t ~
~
;-
š ~ ~,
. ~`.:
~s
..
: ~:
.r' Y i~ .č f * `..
7 i 8. Američke biljke kukuruza (lijevo) i aloe (desno) ukrašavale su crkvu u Rosslynu
desetljećima prije, no što je Columbo zaplovio prema Novom Svijetu.
11. (na vrhu) Glava »Jubela« - izraz lica pokazuje, da je ovaj čovjek gotovo sigurno
umro u agoniji.
>. Glava kralja Seqenenre Taoa II; pokazuje smrtonosne povrede, koje se sasvim
>odudaraju s udarcima, što ih je Hiram Abif, prema masonskoj legendi, primio od
vojih napadača.
12. (dolje) Tipična mumija, na kojoj se vidi, da je izraz lica bio pažljivo obradivan -
za razliku od nesretnog »Jubela«.
10. (lijevo) Odmotano tijelo nepoznate mumije, koja je bila kastrirana i živa
sahranjena - je li ovo Jubeloiz masonskelegende?
.H
23. Unutrašnjost Rosslyna ima mnoge ukrase, koji kao da su nadahnuti istom onom
maštom, vidljivom i na Lambertovom »Nebeskom Jeruzalemu«.
~, *~~ ~''~`~-~,,1~-,,~ ~ ~ *~r^_~
P
1 il .
~a
F ,.~ :
f(,rQ
1 ~•S~ w
č č 4 ~e
kl
...
24. Takozvana Rosslynska crkva zapravojerekon-strukcija, grac~ena na bazi
Herodovog hrama i mašte nazorejskih opisa Novog Jeruzalema; izgradena je u
petnaestom stoljeću, da bi postala dom Nazorejskih svitaka. Prekrivena je
templarskim, masonskim i keltskim obilježjima, ali nema kršćanskih ukrasa.
25. Autori ispred Rosslyna
x: ,.
26. Oštećena glava u Rosslynu. Predstavlja li ona Seqenenre Taoa?
27. Tripod s uzdignutim mramornim blokom, poznatim
kao Luis, koji se nalazi na tlu svake masonske Lože. Da li je to sjećanje na mramorni
blok s prstenom u svojoj sredini, za koji znamo, da
je označavao ulaz u podzemne prostore ispod žrtvenog oltara u Herodovom hramu,
gdje je otkriven jedan od važnih Bakrenih Svitaka?
I 31. Autori ispred ruševina Rosslynskog dvorca, koji je general Monk uništio
' tijekom Engleskog grat~anskog rata; kao i Cromwell, i Monk je bio mason, pa je
poštedio Rosslynsku crkvu od razaranja, koje su pretrpjele sve druge crkve u tom
području.
, , ,., ,..g.,., ..y., ~,,.~.. ,~ v«, vu n~r~; vtt uvtit
dva SINA - bili su to JABAL i JUBAL, a od SILE jednoga SINA imenom TUBAL-
KAJIN, te kćer zvanu Naama; ovo četvero djece bijahu osnivači svih vještina na
Svijetu; JABAL izumi GEOMETRIJU, te podijeli stada ovaca, i prvi sagradi kuću od
drveta i kamena.
Njegov brat JUBAL iznac~e UMJETNOST GLAZBE i ON je bio otac za sve one koji
svirahu na harfu i orgulje. TUBAL-KAJIN bio je učitelj svakoga tko je želio raditi
u rnjedi, bakru i željezu, a kćerka pronac~e UMJETNOST tkanja.
OVA su djeca dobro znala, da će se BOG osvetiti za GRIJEH, bilo vatrom ili vodom;
zbog čega napisaše svoje ZNANOSTI, koje pronac~oše, u dva stupa, kako bi ih se i
kasnije moglo pronaći u dva stupa, koji bi se mogli naći nakon NOINA potopa.
JEDAN od stupova bijaše od mramora, jer on neće izgorjeti ni u kakvoj vatri, a drugi
kameni jer ga neće odvući niti jedna voda.
NAŠA sljedeća namjera je da vam istinito kažemo, kako su i na koji način ovi
KAMENOVI pronacŽeni, na kojima su bile zapisane ZNANOSTI.
Veliki HERMES (zvan i TRISMEGISTUS, ili tri puta velik), budući bijaše i kralj, i
svećenik i filozof (u Egiptu), pronac~e jednog od njih; živio je u godini Svijeta dvije
tisuće sedamdeset i šestoj, u kraljevstvu NINUSA, a neki za njega misle da je bio
unuk KUŠA, koji je bio unuk NOE. On prvi započe učiti astronomiju, da zadivi sve
one koji su se i sami divili prirodi; on dokaza, da ima samo jedan BOG, Stvoritelj svih
stvari, on podijeli dan u dvanaest sati, za njega se misli da je prvi podijelio i
ZODIJAK u dvanaest znakova, on je bio svećenik- OZIRISA, kralja EGIPTA; i kaže
se da je oblikovao obično pi.smo, i hijeroglifsko, i prve Zakone Egipćana; i t-az,ličite
zncanosti, i podijelio ih mec~u druge ljude.
(Anno Mundi.MDCCCX).7
Dokmmnt htigo Jonesa, datira iz 1607.godine
1Z C~1~Jelt5K111 1G~G11U1. rUU Učtllldll~cltt ~ mt~muv mumum muom w, vu
početaka Svijeta, pod čime je masonerija podrazumijevala, da se radi o 4000-toj
godini prije Krista, dakle - o vremenu, kad se sumeranska civilizacija materijalizirala
naoko ni od kuda! (Zanimljivo, datum na-veden u odlomku govori nam, da je
Tot/Hermes izumio pismo i razdijelio znanosti čovječanstvu u 3390. godini pr. Krista;
kao što danas znamo, to je samo nešto više od dvije stotine godina prije, no što je
došlo do oblikovanja prvog ujedinjenog kaljevstva starog Egipta, te vrijeme u kojemu
su uistinu i nastali nama poznati najraniji hijeroglifi).
U četvrtom stoljeću prije Krista, židovska je teologija već sazrela, s vlastitim
podrobnim legendama, a svećenstvo nije željelo da se u nju unose bilo kakvi utjecaji
Grka, ili bilo koga drugoga. Mec~utim, mnogi su u njihovom narodu bili spremni
zaboraviti ona mnoga ograničenja, koja im je sporazum s Jahvom nametao, te
prihvatiti ovaj novi kozmo-politski svjetski poredak s velikim veseljem. Uskoro se
nova rasa, koja je sebe nazivala Židovima, proširila, stvarajući svoje četvrti u gotovo
svakom od helenističkih gradova. Židovi su mogli ponuditi nekoliko novih vještina,
jer njihova mlada kultura nije raspolagala naslijec~em graditeljstva ili obrtništva; no
zbog okrutnih su povijesnih okolnosti bili prisiljeni naučiti kako preživjeti vlastitim
snagama, te iz svake loše situacije izvući ono najbolje. Priroc~ena domišljatost i
odlučnost, da se nastavi, gledajući nesreći u oči, učinili su ih posebno podobnima za
trgovinu; tu su - baveći se kupovinom i prodajom, preprodajom i posredovanjem -
mogli osigurati dobar i pošten život, uočavajući mogućnosti za stvaranje dobiti i tamo,
gdje ih ostali ne bi nalazili. Židovi su tako ubrzo postali cijenjeni članovi nove
trgovačke klase, koja je pokretala grčko carstvo; jedan ih je promatrač opisao kao
»Grke, i to ne samo po govoru, već i u duhu.«
Židovi su sa sobom donosili i svoje vjerovanje u Jahvu, a svoje su svete knjige dali
prevesti na »koine« - tadašnju modernu verziju kla-sičnog grčkog jezika, kojom se
govorilo u gradovima. Ovi su prijevodi postali poznati kao Septuaginta -
»Sedamdeset«. Tako su se rani zapisi sada mogli naći na hebrejskom jeziku i
aramejskom - iz Perzijskog carstva, te na koinu; od tada pa nadalje, nova se religiozna
djela moglo čitati, ali i stvarati ih - na bilo kojem od ova tri jezika.
Medutim, jezik je čudna stvar - kao da je živo, stvaralačko i posebno sredstvo
komunikacije, koje živi unutar jedne zajednice u
210 ~~ 211
UII1~Cmum, a mc ~amu t,mamuvcma ~am~cma~~umc y~w ~ ycmm wwmu
antipodom, kao što to mnogi ljudi zamišljaju. Grčki jezik razvijali su kozmopolitski
nastrojeni, slobodoumni ljudi, koji su znali izvanredno koristiti govorništvo i
filozofiju; nasuprot tome, hebrejski jezik su raz-vijali nadahnuti, no iracionalni ljudi,
vrlo različitih pogleda na svijet. Židovi Aleksandrije, Efeza i drugih gradova, koji su
govorili jezik koine, prevodili su svoje zapise u vrlo dobroj namjeri, ali nisu mogli, a
da u njih ne unesu i mirise svog vremena.
Židovski svijet izvan Judeje bio je poznat kao dijaspora, pa je vjer-nička manjina, koja
je i nadalje ostala u Jeruzalemu, bila alarmirana onim, što se dogadalo u tim novim
mjestima izvan njihove granice. Ove Židove iz dijaspore nazivali su »tragačima za
lakšim stvarima«, ili, kako bismo to danas rekli - za »lagodnim životom«. Oni su
željeli zadržati na-slijede svog židovskog rodenja, no tražili su i dobre stvari, koje je
grčki način života sa sobom donosio. Zakon su tumačili onako, kako im je to
odgovaralo, a - najgore od svega, oni su ga i kršili, izmislivši - sinagoge.
»Sinagoga« nije hebrejska, već grčka riječ, a znači »spajanje«; iz-vorno je označavala
mjesto, na kojem su se Židovi susretali i organi-zirali sve potrebno njihovoj zajednici,
kako bi održali različite zakone, a posebno one glede prehrane. Medutim, u nekoj se
točki sinagoga pretvorila iz mjesta susretanja u hram, u mjesto na kojem je pojedinac
mogao slaviti Jahvu. To je bila nečuvena ideja za sve one, koji su duboko vjerovali,
da se njihov Bog smije štovati samo u svom Domu, u Jeruzalemu. Odani sljedbenici
Boga u Svetom Gradu bili su ogorčeni sve većim nemarom Židova, i - počeli iznova
očekivati ono najgore: Jahve će ih strahovito kazniti, ako ne postanu mnogo
bogobojazniji.
Religija o Jahvi zapela je za oko i okultistima, koji su bili očarani njenim magijskim
osobinama, i koji su na posve drugačiji način razu-mijevali njeno značenje. Pozornost
su im naročito privukli numerološki elementi, pa su čak i imenu samog Boga - koje se
izgovara Jahve, no piše kao JHWH - pridali posebno značenje. Grci su ovo ime Boga
zvali »Tetragrammaton«, a prema židovskim su se tekstovima odnosili kao prema
izvoru navodno prastare, ezoteričke mudrosti. Novi su kultovi nastajali unutar
helenističkog carstva, temeljeći se na zapisima o Jahvi, iako ih nisu stvarali sami
Židovi. Ovi su ljudi uzimali iz judaizma sve što bi im se svidjelo; upravo su ove
grupe, kao što ćemo vidjeti, bile plodno tlo za kasniji grčki mistični kult, zvan -
kršćanstvo.
Hram, koji je Salomon dao izgraditi za Jahvu, uključivao je i jedan od najvažnijih
simboličkih predstavnika trajne snage obnovljene egipatske monarhije - simbol dvaju
stupova; sad već znamo, da je taj simbol imao izravnu vezu - od Mojsija, preko Jošue,
Gideona, Abimeleka i Samsona. Činilo se razumnim pretpostaviti, da - ako je preko
Mojsija stigao ovaj javni simbol iz Seqenenreovih obreda, tada se to isto moglo
dogoditi i s mnogo važnijim, tajnim ceremonijama inicijacije posta-janja kraljem, koje
su takoder na taj način uspjele preživjeti. Još nam je jednom pažnju privukla
povijesna neobičnost nakon Salomonove smrti. Jer, dok se sjeverno kraljevstvo Izrael
treslo zbog neprekidnih promjena vladara, u južnom kraljevstvu - Judeji, kraljevska je
loza Davidova bez prestanka vladala i više od četiri stotine godina. Smatrali smo da je
ova stabilnost dokaz, mada slab, da je ceremonija Seqe-nenreova uskrsnuća preživjela
u obredu, kojim se potvrduje »božansko pravo na kraljevanje« po Davidovoj liniji.
Pronašli smo i dokaze, koji su potkrijepili ovaj stav o oživljavanju ceremonije, i to u
obredu pri-kaza, kojim kralj obnavlja izvornu borbu, te trijumf snaga svjetla nad
snagama tmine i kaosa, opisan u »Enuma Elish«; to nas je podsjetilo na egipatski
obred, prikaz s vodenim konjima.
Medutim, tek nam je podrobnije istraživanje židovske povijesti u doba babilonskog
sužanjstva konačno pružilo objašnjenje o tome, kako je ime Seqenenrea bilo
odbačeno. Ezekijel, arhitekt zamišljenog drugog Jahvinog hrama, naredio je
protjeranim starješinama Jeruza-lema, da iz tajnih obreda i misterija, koje su izvodili u
tami prostorija ispod Salomonovog hrama - uklone sve egipatske utjecaje. Iz vlastitog
smo iskustva znali, da se obred Seqenenreova uskrsnuća - izvodi u mraku i danas.
Iznenadila nas je sličnost s ranijim stihom iz Knjige Postanka 49:6, u kojem se na
jedinome mjestu u Bibliji spominje ubojstvo tebanskog kralja. Knjiga o Ezekijelu
nastavlja s pričom o tome, kako je prorok pročišćavao djecu Izraelovu od ostavštine
egipatskih ceremonija, te ih iznova vraćao na put, koji je vodio Jahvi. Tako smo
saznali, kako se Seqenenre Tao pretvorio u Hirama Abifa, kralja, koji se izgubio. Bilo
je to djelo Ezekijela, koji je pokušavao objasniti, zbog čega njegov Bog nije uspio
sačuvati svoj vlastiti Hram pred naletom svojih neprijatelja.
~ 212 ~ ~ 213
Pešer Boaza i Jakina
Svici s Mrtvog mora
Naš podrobni prikaz razvitka židovskog naroda kroz posljednjih pet poglavlja,
konačno nas je doveo i do razdoblja, koje je izravno prethodilo dogacJajima, koji su
uzdigli kršćansku crkvu. Duboko smo zašli u daleku prošlost esena/nazirejaca, i
naučili vrlo mnogo. Na bazi svega što smo pronašli, imali smo osjećaj, da će ovo biti
posebno zanimljiv dio naših istraživanja. Do sada je proizašla hipoteza o
kraljevstvima, koja su se izgradila na snazi dvaju stupova i nebeskog svoda ili luka, pa
smo se mogli samo nadati, da će se uskoro pojaviti i konačan dokaz za ovu
paradigmu.
Od svih grupa, koje su postojale u Izraelu onoga vremena (to jest, u doba Kristova
rodenja), vjerujemo da je najvažnija bila Kumranska zajednica, koja je postojala u
planinama Judeje. Iako nikad nije prerasla mnogo više od dvjestotinjak ljudi u bilo
kojem od svojih stupnjeva razvitka, njen je utjecaj na budući svijet bio - neizmjeran.
Već smo imali dobre razloge da mislimo, kako su autori Svitaka s Mrtvog mora -
Kumranska zajednica - bili eseni, te da su oni, i nazi-rejci, i Jeruzalemska crkva bili -
jedno te isto. Naš je dokaz za ovakvu izjavu već bio čvrst, i značio je novi pristup,
koji su i mnogi vodeći stručnjaci smatrali vrijednim vrlo ozbiljnih razmatranja; no,
sada ga je naše dodatno otkriće, do kojega smo došli otkrivši ključ za Hirama, učinio -
neprijepornim.
Naša izvorna hipoteza, koju smo iznijeli u poglavljima četiri i pet - da se i masonerija
razvila iz ove grupe - počela se činiti posve mogu-ćom, zbog veza, koje smo pronašli
izmedu njih i starih Egipćana; no, sad je pred nama bilo traganje za izravnim dokazom
o masonskim obi-čajima i stavovima. Ako smo bili u pravu - da postoji ta izravna
veza izmedu masonerije i Kumranaca, te da su Kumranci bili prvi kršćani, slijedilo bi
da je - u odredenom smislu riječi - i sam Krist morao biti -mason. Bili smo svjesni
toga, da je to izjava one vrste, koja bi mogla
1214
Jlllv ul uliu ylavaauW aa uvllu~, uu Jv vm uYws. v ~v
Dugo se nagacJalo, da su jeruzalemski eseni bili neka vrsta pra-krš-ćana, te da je i
Isus Krist mogao biti jedan od njih, no dokazi su za to uvijek imali slabašno tlo pod
nogama. Ali, stvari su se radikalno izmi-jenile kad su se otkrili svici koje smo
spomenuli u četvrtom poglavlju, i to u prastaroj naseobini u Kumranu. Ubrzo nakon
toga, intenzivno su započela iskopavanja - u pet navrata, izmecJu 1951. i 1956. godine
-koja su obavljali Jordanski Odjel za starine, Arheološka škola Fran-cuske i
Palestinski arheološki muzej, pod upravljanjem G. L. Hardinga i oca R. de Vauxa.
Ono što su pronašli, bilo je jednako teološkom nitroglicerinu; svijet kršćanstva mogao
je doslovno eksplodirati, ako se s nalazima ne bi postupalo s najvećom pažnjom. No,
ova se eksplozivna tvar nije mogla zatvoriti pokrovom, bez obzira na to, koliko se krš-
ćanska crkva trudila da to i učini. Oni, koji su upravljali nalazištem, nisu bili neovisni
znanstvenici; morali su prije svega zaštititi vjeru i održati poredak. Ostali
znanstvenici, koji su bili umiješani u svitke, vidjeli su dokaze, za koje se činilo da će
izmijeniti pogled na Krista i Novi zavjet, no - bili su vrlo učinkovito ušutkani ili
diskreditirani.
Optužbe o skandalu, sakrivanju i namjernom iskrivljavanju istine, sukobile su se s
poricanjima i suprotnim optužbama o »isuviše aktiv-noj mašti« i »namjernom
senzacionalizmu«. Činjenica je, da tijekom više od četrdest godina - više od polovine
tih otkrivenih 800 svitaka -nije nikada bilo objavljeno. Akademska je zajednica bila
ogorčena zbog ove nepredvidive tajnovitosti oko onoga, što je trebalo postati javnim
dobrom i spoznajom svijeta, i nakon širenja protesta, koje je predvodila Knjižnica
Huntington iz San Marina, California, izraelski su organi ukinuli zabranu javnog
pristupa sadržajima svitaka, u listopadu 1991. godine.
Pronadene su različite verzije biblijskih tekstova, a svi su svici bili - i više no tisuću
godina stariji od najstarijih preživjelih hebrejskih tekstova, kojima je autor bio Aron
Ben Moše Ben Ašer iz 1008. godi-ne. Prije otkrića tih Svitaka, židovski i kršćanski
svijet nije pouzdano znao, koliko je zapravo star naš sadašnji Stari zavjet; znali smo
samo, da se tijekom kršćanske ere ma i najmanje odstupanje od njega oštro
odbacivalo. Od velike raznolikosti usporednih tekstova, od kojih je svaki pojedini u
špiljama Kumrana bio zaštićen vrlo pažljivo, sada znamo da je postojao i velik broj
različitih tekstova, te da je jedan, koji
215
J Čitavo područje istraživanja,J vezanov.uz Kumran, zapravo je ' t minsko polje za
obične kršćane, pa je mnogima bilo draže da se drže
što je moguće dalje od ovoga predmeta. I dok je judaizam, kao i većina ostalih
religija, utemeljena na širokim tem~ma društvenog i teološkoga razmišljanja,
kršćanstvo se u cijelosti temelji na ideji, da je jednog odredenog dana u povijesti,
svojom smrću (samo privremenom) pod
mukama, Bog/Čovjek oslobodio grijeha i odgovornosti za njih sve one I članove
ljudske rase, koji su bili spremni štovati ga. Sve donedavna,
jedini dokaz ovih najvažnijih dogadanja bila su tri sinoptička Evan-
delja Novog zavjeta, napisana dugo vremena nakon što su se dogadaji , koje opisuju -
uopće dogadali; pisali su ih ljudi, koji u njima nisu i
sami sudjelovali, i čije se autorstvo ne može točno utvrditi. Sad je postalo poznato, da
je priča o Isusu, ispričana u ovim Evandeljima, u velikom stupnju dramatska
izmišljotina, kako bi se njegova učenja umotala u oblik »pristupačan čitateljima«.
Analiza Evant~elja Mateja i Luke je pokazala, da su ona zapravo mješavina dviju
odvojenih crkve-nih tradicija, utemeljenih na kombinaciji Evandelja po Marku i ranije
izgubljenom Evandelju, koje se označava slovom »Q« (što se izvodi iz njemačke
riječi »Quelle«, koja znači »izvor«). Poznato je, da je priča o rodenju Isusa, ispričana
u Marku i Luki, u cijelosti izmišljena od strane ljudi, koji nisu imali isuviše smisla za
povijesne i političke okolnosti ono~a vremena. Dogadaji, kako ih oni opisuju,
jednostavno se nisu
mogli tako dogoditi. Primjer za to je način, na koji su kralja Heroda i povezali s
prikupljanjem poreza za cara Kvirinija - kada je Herod bio
mrtav od 4. godine prije Krista, dakle - barem deset godina prije, no što se Kvirinije
uopće pojavio na povijesnoj sceni.l
Ostali znanstvenici, kao što je Morton Smith, otkrili su postojanje tajnog Evandelja s
elementima, koji se provlače kroz četiri Evandelja Novoga zavjeta, za koje se vjeruje
da je prethodilo Evandelju po Marku.'- Nismo mogli odoljeti - upitali smo se: ako je
tajno Evandelje Isusovo uistinu postojalo, i to u pisanom obliku, to bi mogao biti
dokument koji se nalazi u srcu našega istraživanja; svitak, koji su pronašli vitezovi
templaril
I G. W. Buchanan: lsu.r-Kralj i njegovn kraljevstvn 3 M. Smith: Tajan Evanclelje
21f
svmaxa, xuy upisu~u ta~nu rramcyu, ~a xu~u su ~c caauum muram ~axtC ti, da je
neće nikada i nikome otkriti. Te su tajne bile zapisane i saču-vane, kako bi bile
spremne za dan, kada će Bog posjetiti svoje Ijude po posljednji put.3
Ima vrlo malo, ili gotovo ništa podataka o Isusu u bilo kojoj od tih dokumentacija, što
je vrlo neobično, posebno kad se zna, da su rimski povjesničari, kakav je bio i Plinije
Stariji, zapisivali uistinu sve, što bi bilo od ikakvog značaja za to doba. Kao što smo
već rekli, često je kroz neovisne izvore, ili čak zapise neprijatelja moguće pronaći
nešto 0 nekoj povijesnoj osobi; no, u tom su slučaju rani izumitelji kršćanstva učinili
vrlo dobar posao, uklanjajući sve dokaze o smrtniku, kojega su željeli portretirati kao
Boga. Medutim, nisu bili posve temeljiti, pa se -zahvaljujući i dobroj sreći, a i
modernim deduktivnim analizama -odjednom pronašlo mnogo više podataka, koji su
se i nama našli na raspolaganju. Tako su se i neobična tumačenja rane kršćanske crkve
mogla izazvati na dvoboj - istinom.
Kršćanstvo je iznimno izloženo. Nema nekih velikih i značajnih podataka, koji bi -
iznenada otkriveni - mogli ugroziti judaizam, islam, budizam, pa čak niti australske
aborigine ili amazonske Indijance u pitanjima njihovog vjerskog sistema, jer su te
religije izrasle iz dubo-kog duhovnog razumijevanja, i polagano se razvijale iz svojih
vlastitih kultura. Naime, budizam živi i - bez Gauthame; islam živi - i bez Muhameda;
no, bez Isusova uskrsnuća, kršćanstvo (kakvo je danas) je - ništa. Stoga je i
razumljivo, da Crkva vodi veliku brigu o novim po-dacima, koji se odnose na taj sitan
trenutak u relativno nedavnoj proš-losti, za koji vjeruju, da je stvoritelj čitavoga
svijeta odlučio postati Židov od krvi i mesa. Ovo ostavlja Crkvu izloženu svjetlu
istine.
Ako bi se pokazalo, da je cijelo kršćanstvo bilo zapravo utemelje-no na glupom
nesporazumu, da li bi se Vatikan ispričao za sve nevolje, koje je izazvao, da li bi
ukinuo samog sebe i predao svoja bogatstva i snagu - glavnom rabinu? Ne. Jasno je,
da do toga ne bi mogao dovesti niti jedan dokaz, a možda je to i u redu, jer- Crkva je
danas već isuviše velika i značajna, da bi samo tako nestala; no, jednako tako, nikako
ne može biti ispravno prikrivanje istine, jer istina zasigurno mora biti i suština samoga
Boga. Mora postojati način za Crkvu da preživi, uz
D. S. Russell: Metoda 1 poruka <.idovskeApokalipse
2I7
~......... ,~~....... ~.....~ . „.~.. t....,..., .~.~~... ~.. ~. ~..~.~.~ t.va~u~,uy..
Na sastanku rabina, mudri su ljudi raspravljali o jednom odlomku Svetog Zakona, pa
se jedan od njih nade u sukobu s ostatkom grupe prilikom njegova tumačenja. Učiniše
na njega veliki pritisak da po-pusti, no, on je znao da je u pravu, i da će stoga Bog biti
na njegovoj strani. Stoga je zazvao Svemogućeg, da mu pomogne dokazati svoj stav.
»Molim Te, Bože, ako sam u pravu, učini da vode Izraela poteku - uzvodno«, molio je
rabin. I odmah, sve su rijeke u zemlji promijenile svoj smjer. No, njegovi protivnici
ne bijahu uznemireni. »Molim Te, Bože, ako sam ja u pravu, učini - da se drveće
pokloni do zemlje«. I to se dogodilo. No, njegovi su protivnici bili uporni. »Dragi
Bože«, zazva on u sve većoj ljutnji, »molim Te, da glasno progovoriš i podržiš me!«
Oblaci se odmah razdvojiše, a iz njih se začu strašan glas: » Prijatelji moji, moram
vam reći - vi ste u krivu, a on je u pravu. To je bila moja namjera«. Osamljeni rabin se
sretno nasmijao u trijumfu, no - grupa nije bila nimalo impresionirana. »Pa, mi ne
obraćamo pažnju na nebe-ske glasove«, rekoše mu, »jer je pravo značenje ove točke
već odavna - zapisano.«
Ova smiješna priča kaže sve. Stari zapisi, ma koliko bili netočni, ' nastavljaju živjeti
svoj život, a - na kraju krajeva, kod religije se uopće ne radi o povijesnoj istini, već se
radi o vjeri. Samo, u našem moder-nom svijetu slijepa vjera nije više dovoljna; nije
niti izbliza dovoljna -te, ako religija želi preživjeti, ne smije jednostavno okretati leda
novim podacima.
Jer, staviti dogmu iznad istine - nije nikakav način štovanja Boga.
Nestala Knjiga o Makabejcima
Konvencionalna povijest zabilježila je ustanak Makabejaca kao židov-ski slučaj, u
kojemu je pravda bila na njihovoj strani, a uzdizanje Jonatana Makabejca na mjesto
visokoga svećenika smatra se jednim od omiljenih dogadaja iz tog doba. I dok je prvi
dio tih tvrdnji točan, danas, iz svitaka otkrivenih kod Kumrana, znamo da ga je
Hasidim (ili strogi židovski ustroj) smatrao strahovito lošim izborom, jer mu je
politika bila mnogo važnija od Jahve.
Kad je Jonatan bio ubijen, njegov brat Šimun postao je visoki sve-ćenik, i krenuo još i
dalje od svog brata, proglasivši nasljedno »pravo«
218
u~Idvllčm u ummu, i jmuamv ~a u ~am. m.m... .~.....~.~uw.~~,~~u .~.~..~..
Biblija nam govori, kako je Šimun sam na sebe počeo gledati kao na važnog
čimbenika na svjetskoj pozornici, kada je poslao svog poslanika i ponude samom
Rimu. Šimunovo nezakonito preuzimanje tog visokog položaja opisano je u Psalmu
110.
Stavovi Kumranske zajednice o svećenstvu Jeruzalema bit će jas-niji iz ovih nekoliko
izvadaka iz samih svitaka:
~I ;
»Svećenici Jeruzalema, koji će sakupljati bogatstvo i neprav-du, dobiveno
pljačkanjem naroda.« (1 QpHab 9:4-5).
»Grad Jeruzalem, u kojem zli svećenici učiniše gnjusna djela i tako okaljaše Hram
Božji. « (1 QpHab 12: 7-9).
Imena, korištena da bi se opisala vladavina obitelji koja je pre-uzela položaje visokih
svećenika, podosta su zbunjujuća; osnivača su nazivali Matatija, no naziv
»Makabejac« koristi se tek za njegovog sina Judu, dok se cijelo koljeno koje je tako
nastalo, u rabinskoj litera-turi nazvalo zajedničkim imenom - »Hasmonejci«. Prema
povjesni-čaru Josipu, do toga je došlo zahvaljujući Matatijinom pradjedu, Hašmonu.
Kad je Šimun bio ubijen, zamijenio ga je sin Ivan Hirkanus, koji je vladao trideset
godina, a nakon njega je zavladao njegov sin, Aristobulus; on je ujedno postao i prvi
Hasmonejac koji se prozvao i kraljem Židova, i visokim svećenikom. Linija se
nastavila, sve dok se uloge kralja i visokog svećenika nisu iznova razdvojile, i to
nakon smrti kraljice Aleksandre 67. godine prije Krista, kad je njen mlac~i sin
Aristobulus II postao kraljem, a njen stariji sin, Hirkanus, visokim svećenikom.
Rimokatolička Douai-Biblija vrlo potanko obraduje priču o ovom razdoblju,
prepunom političkih intriga, ubojstava i trgovačke korupcije, a Hasmonejce oslikava
kao židovske heroje - dok nam u isto vrijeme protestantska Biblija kralja Jamesa o
njemu - ne govori ništa. Posljed-nje dvije knjige Douai-Biblije su Prva i Druga knjiga
o Makabejcima - tekstovi, kojih uopće nema u protestantskom Starom zavjetu.
Zbog čega bi to trebalo biti tako? Činjenica, da ove dvije knjige nedostaju u Bibliji
kralja Jamesa, zapravo nam mnogo govori. Mora postojati neki vrlo važan razlog,
zbog čega katolička Biblija predstavlja
219
.. ~ -J ---- ».~1.....v uv raac.a ult. lllll
jedan od ovih tekstova. Što nije bilo u redu s ovim djelima, i što su to mogli znati
mnogo kasniji pisci protestantske Biblije, što bi uzroko-valo, da odbace ova tako dugo
priznavana djela, čije je nastajanje navodno nadahnuo - sam Bog?
Jedini ljudi, koji su znali da je to uzdizanje Hasmonejaca kao visokih svećenika i
kraljeva - nezakonito, bili su članovi Kumranske zajednice, koji su prezirali ove lažne
visoke svećenike, kao i njihovo političko ulagivanje Rimu. Mec~utim, Kumranci su u
cijelosti bili uništeni u ratu s Rimljanima, izmec~u 66. do 70. godine naše ere, a
Židovima iz dijaspore/kršćanima (onima, koje su smatrali tragačima za boljim
životom) je preostalo, da priču ispričaju na način, na koji su je oni vidjeli. No, iako su
Kumranci izgubili bitku, dobili su rat. Njihova je poruka ipak na kraju stigla u ruke
stvaralaca protestantske Biblije, i to zahvaljujući istinitoj priči o Židovima, zapisanoj
na svicima, do kojih su ranim iskapanjima i otkrićem još u dvanaestom stoljeću došli -
vitezovi templari.
Odabranici Judeje
Židove, koji su se vraćali iz babilonskog sužanjstva, predvodio je natrag u Jeruzalem
Zerubabel, čovjek, koji je inače mogao biti njihov kralj. On se sa svojom užom
grupom, koju Biblija poimence navodi -Ješua, Nehemija, Seraja, Reelaja, Mordokaj,
Bilšan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana - vratio u svoj grad, donoseći sa sobom tajnu
cere-moniju kraljevske kuće Davidove. Istina, bila je ponešto različita, jer su -
slušajući Ezekijelov savjet - većinu egipatskih elemenata u njoj zamijenili hebrejskim,
no - još uvijek nedirnuta. Kad su iznova izgra-dili hram prema Ezekijelovim uputama,
iznova ih je ispunilo i uzdanje: izgradit će ne samo hram, već i novi, neuništivi savez s
Jahvom. Nikad više Njegov narod neće tako sagriješiti, i nikad ih više njihov Bog
neće trebati tako teško kazniti.
Pouzdanje, vezano uz svaki novi početak - uvijek je posebno; radi se o onoj naročitoj
misli - »ovaj će put biti drukčije, ovaj će put -uspjeti.« U ljudskoj je prirodi, da u nadi
pronalazi snagu, jer se budućnost uvijek u pravilu čini svjetlijom, no što je bila
prošlost - ali, kako mnogi iskusni ljudi dobro znaju, to se rijetko i dogac~a.
220
mCI1ULC UL.C ~IU~JG, ~VGIIULG 1 ild.V'11UJ1U1111, W UYu,mtl m.luc.,um.m
ma.~w
izmedu 187. i 152. g. pr. K. Svitak zvan Dokument iz Damaska (nazvan tako, jer je
Zajednica ponekad o sebi govorila i kao o Damašćanima), daje nam najbolji odgovor
vezan uz osnivanje Kumranske zajednice:
»Jer zbog njihove nevjere, kad ga napustiše, On sakri svoje lice od Izraela i Njegova
Hrama, i predade ih maču. A zatim, kad se prisjeti saveza s patrijarsima, on ostavi trag
Izraelov, i rve dopusti r2jihovo potpuno uništenje. A pri kraju Njegove srdžbe - 390
godina nakon što ih predade u ruke Nabukodo-r-ao:ora, kralja babilonskog - On ih
iznova posjeti, i dopusti da od Izraela i od Arona izraste korijen, koji posadi da bi
zauzeli Njegovu zemlju, te da se jako razraste u dobroti Njegove zemlje.
Tada oni razumješe svoju pokvarenost, i postaše svjesni svoje krivice. No, oni bijahu
kao slijepi ljudi, kao ljudi koji traže svoj put, i to dvadeset godina. I Bog razmotri
njihova djela, i vidje da Ga traže punim srcima, pa im On uzdiže čovjeka da im bude
Učitelj Pravednosti, da ih vodi na putu do Njegova srca, i obznani posljednjim
generacijama sve, što je učir2io s pro.šlom generacijom - zajednicom izdajnika, onih
koji su skrenuli s pravog puta. « (CD I: 3 -13)
Ako riječi, što se odnose na Židove - »koji bijahu u rukama Nabu-kodonozora« -
računamo od njegovog prvog zauzimanja Jeruzalema 597. prije Krista, a ne od
uništenja grada, do kojega je došlo 586. godine prije Krista, tada nam 390 godina, i
još dvadeset godina »tra-ženja puta« daje ranu 187. godinu prije Krista, kao godinu
osnivanja Kumrana. Ovo se datiranje ne bi trebalo uzeti doslovno, no možemo biti
sigurni, da je ova Zajednica postojala 152. godine prije Krista, kada su Kumranci
započeli svoj protest protiv preuzimanja položaja visokog svećenika od strane
Jonatana, vode Makabejaca. Svici, otkri-veni u špiljama Kumrana, a posebno Pravila
o disciplini, te Komentari na prva dva poglavlja Knjige o Habakuku, govore nam o
njihovu velikom gnušanju zbog ove uzurpacije. Oni sami su krenuli u egzil, i u svojim
su pustinjskim staništima sebe vidjeli kao one, koji će sklo-piti novi Savez s Jahvom,
kao `odabranike Judeje', koji žive tvrdim,
221
masku' (opće je prihvaćeno mišljenje, da su pod Damaskom podrazu-mijevali ime,
kojim su nazivali današnji Kumran, a ne grad u Siriji).
Iskopine su pokazale, da je narod Kumrana vjerojatno živio u ša-torima, a špilje u
okolini koristio dvojako - kao skladišta, i kao mjesta, u koja bi se sklanjao prilikom
onih povremenih kiša zimi. Postojala su i zdanja, u koja je bila uključena i stražarska
kula, prostorije za javno sastajanje, blagovaonica s kuhinjama i smočnicama,
pisarnica, pekar-na, zdanje za izradu zdjela i posuda, različite obrtničke radionice i
veli-ke cisterne za ceremonijalno čišćenje. Obredno pranje bilo je osnovno za
održavanje posvećenosti, pa su im, u području s vrlo malo padalina, bile potrebne
velike količine vode.
Članovi Zajednice bili su podijeljeni u tri grupe: `Izrael', `Levi' i `Aron'. Grupa Izrael
se sastojala od običnih članova, Leviti bijahu niže svećenstvo, a u grupi Aron se
nalazilo najstarije i sveto svećenstvo. Kao
' i u slobodnom zidarstvu, Zajednici se mogao pridružiti svaki čovjek, koji bi izrazio
svoju čvrstu vjeru u Boga - ili kako su to još nazivali -pridruživahu joj se `Mnogi'.
Postoji i značajan broj drugih sličnosti, u ceremoniji prihvaćanja novog člana - počev
od ispitivanja potencijal-nog kandidata pred Vijećem, da bi se utvrdila njegova
ispravnost, a zatim bi se pristupalo tajnom glasovanju. Ako bi bio prihvaćen, kandi-
dat bi ušao u najniži red, i to na probno doba od godinu dana; u tom vremenu nije
trebao podijeliti svoju imovinu s `Mnogima'. Prva razina masonerije, ona u kojoj se
postaje `Prihvaćeni Pomoćnik', takoder je nekad trajala godinu dana, a na ceremoniji
inicijacije tražilo se, da kan-didat bude uveden bez ikakvih novčića ili drugih metalnih
predmeta. Tijekom inicijacije od njega se tražilo da preda novac, a kad bi odgo-vorio
da ga nema, reklo bi mu se, da je to bila samo provjera, kako bi se vidjelo da u Ložu
nije unio bilo kakav novac, ili neku drugu imovinu.
Kad bi novom članu protekla godina dana života u Kumranskoj zajednici, bio bi
ispitan o djelima iz Tore; isto se dogada i u masoneriji kod ulaska u Drugi stupanj,
samo što ovdje kandidat odgovara na pitanja u svezi svog poznavanja obreda. Kao i
kod nekadašnje masonerije, i ovdje je taj drugi stupanj bio ono najviše, do čega je
većina članova mogla doprijeti, a samo je za odabrane pojedince postojala i treća
razina, do koje bi mogli stići nakon još jedne godine. To bi im dopustilo da se `više
približe tajnom vijeću Zajednice' - ovo nas je podsjetilo na tajne
11V111~vv u
templaribkad bi inicijantu isteklaigodina, predao bi sva svoja zemaljska blaga;
naravno, to je postupak koji slobodno zidarstvo nije moglo prihvatiti, jer bi u tom
slučaju kao organizacija - nestalo preko noći!
Pozitivne vrline, koje su se učile u Kumranskoj zajednici, bile su jasno izražene u
svicima: istina, ispravnost, ljubaznost, pravednost, poštenje i poniznost, kao i bratska
ljubav. Ova tri stupnja u Kumran-skoj zajednici imaju toliko sličnosti s masonerijom,
da se tu naprosto ne može raditi o slučaju. Koristeći našu tehniku zamjene samo nekih
riječi iz masonskog obreda, lako bi se moglo povjerovati, da se kod ovog obraćanja
inicijantu Trećeg stupnja radi o navodima iz svitaka, upućenima nekome, tko je
upravo bio uzdignut na Kumranski Treći stupanj - »Čistoću Mnogih«:
»Tvoja ncastojanja u institucijama Zajednice Mnogih, napre-dak koji si učinio u
Umjetnosti, te tvoja prilagodba općim pravilima, ukazale su na tebe kao na pravi
predmet naše ko-risti i poštovanja. Kao član Tajnog Vijeća, od sada si nadalje
ovlašten da ispravljaš pogreške i nepravilnosti braće i drugih članova, te da paziš na
njih, kako ne bi prekršili vjernost.
Unaprijeci`ivanje morala i ispravljanje ponašanja ljudi u društvu mora postati tvoja
neprekidna briga. Stoga, imajući to u vidu, preporuča se da uvijek podredene učiš
poslušnosti i podložnosti; jednakima sebi da nudiš učtivost i prijaznost; a višima od
sebe - ljubaznost i poslušno.st. Trebaš primijeniti univerzalnu dobrohotnost i,
ispravnošću svog vlastitog po-našanja, pružiti najbolji primjer za dobrobit ostalih.
Stara obilježja Izraela, koja ti se ovim povjeravaju na hrigu, trebaš očuvati svetima i
nedirnutima, kako nikada ne bi doživjela kršenje naših pravila, ili odstupanja od
utvrc~ene ccporahe i običaja.
Dužnost, čast i zahvalnost sada te obvez~tjct, da budeš vjeran ,svakom povjerenom
zadatku; da svoje nove osobine održavaš sve većom dostojanstvenošću, te da ih
primjenjuješ vlastitim primjerom i prema pravilima Božjeg sustava.
Ne dopusti stoga, da te bilo koji razlog odvoji od tvoje dužnosti, natjera da prekršiš
svoje zavjete ili izdaš povje-
222 223
Prije no što razmotrimo usporedive tajne dvaju redova, moramo spomenuti i neke
iznimke od članstva, koje su takoder medusobno neobično slične. Čovjek se nije
mogao priključiti Kumranskoj za-jednici ako je imao mrlje po tijelu, osipe po rukama
i nogama, bio slijep, nijem ili gluh, imao bilo kakve vidljive tjelesne nedostatke, ili
ako bi bio drhtav starac, koji ne bi bio u stanju uspravno dočekati niti sredinu obreda u
Zajednici. Iako se ovo pravilo više ne primjenjuje tako strogo, i masonerija zahtijeva
da kandidati moraju biti zdrava uma, i sposobna tijela; smatra se, da bilo kakav fizički
nedostatak kandidatu onemogućuje pristupanje.
Moderni promatrači često govore o toj zajednici, koja je u Kumra-nu živjela oko dvije
stotine i pedeset godina - kao o esenskom samo-stanu. Većina je promatrača sad već u
cijelosti prihvatila, da su to bili eseni, ali pojam »samostan« zavarava, jer oni nisu bili
skup muškaraca u celibatu, koji su provodili gotovo sve svoje slobodno vrijeme u mo-
litvi. Iz teksta svitaka, koji se odnose na Zajednicu, vidljivo je da je celibat bio visoko
cijenjen, ali ne i neophodan za članstvo. Medutim, seksualni su se odnosi smatrali
dubokim onečišćenjem, i ako je muš-karac imao makar i beznačajan kontakt sa ženom
tijekom njene mje-sečnice, trebao bi proći dugotrajne obrede čišćenja, prije no što bi
se iznova smio pridružiti Zajednici.
Moderni zapadnjački umovi vole lijepiti etikete; mi volimo da svemu, na što naidemo
- pa makar i u golubinjem gnijezdu, odredimo ime: da li je to »A«, ili je to »B«? Već
smo sazdali toliko mnogo defi-nicija i kategorija, da postajemo gotovo nesretni, kada
je nešto nemo-guće smjestiti u neki od već postojećih pretinaca; no, kod Kumranske
zajednice je od posebnog značaja bilo to, da se dramatično izmijenila tijekom više od
četvrt milenija svoga postojanja, a napose pri kraju svog postojanja, pod utjecajem
Isusa i Jakova.
Midraš, pešer i usporedba
Tko god se bavio proučavanjem prastarog judaizma, u cijelosti je svjestan, da je
židovski um od prije dvije tisuće i više godina bio posve različit od našeg uma danas,
te da tek treba shvatiti tehnike »midraša«,
224
II
pO~IIIU »LUII1dGCI1~Q« ~G~GG~GGčt, Vtl.tl.), 1 11vc.c ~c ucmLmau nav m~ua
živanje i tumačenje hebrejskih tekstova, u svrhu otkrivanja teoloških istina i uputa,
koje treba slijediti«. To je koncept, koji je u bliskom odnosu s tehnikom
razumijevanja tekućih dogadaja, nazvanom »pešer«, a koja se objašnjava kao
tumačenje ili razjašnjenje stihova iz Biblije, u kojima se za odredenu tvdnju smatra da
ima značenje, povezano s nekim dogadajem ili osobom, bilo u sadašnjem vremenu, ili
u budućno-sti. I tako je »midraš« bio posao, koji je neprekidno trajao za svećenike i
proroke Izraela, što su tragali za uputama da bi poboljšali produhovlje-nost naroda,
dok je »pešer« bila metoda davanja smisla stvarima, koje su se dogadale oko njih.
Vjerovali su, da dogadaji nisu nastajali zbog slučajnih okolnosti, već da oblikuju
strukturirane uzorke, koji se mogu dešifrirati proučavanjem tekstova. Kao rezultat
ovih dvaju principa, kada bi zapisivali priču o nekom nedavnom dogadaju, oni bi vrlo
vjero-jatno osiguravali, da on slijedi taj stari zadani uzorak. Time je objašnje-no, zbog
čega pronalazimo toliko mnogo sličnosti u Novom zavjetu i u Kumranskim svicima,
jer su one zapravo - odjeci Starog zavjeta.
Pojam« usporedbe« kršćani razumiju jako dobro, jer nam Novi zavjet govori, da je
Isus Krist koristio ovaj oblik pričanja priča, kako bi prenio svoja moralistička učenja
neobrazovanom narodu Judeje. Me-toda se može definirati kao »slikovito objašnjenje,
koje može sadrža-vati bilo alegoriju, bilo metaforu, ili oboje, da bi prenijelo dublju
razinu značenja, nego što je površinska razina«. Ove se priče nisu koristile samo kao
jednostavne analogije za pomoć neobrazovanim Židovima, kako bi bolje razumjeli
Zakon, već su takoder bile i tehnika objašnjavanja složenih tekućih dogadaja na
alegorijski, a time - i na tajni način. Ne može se sumnjati u činjenicu, da je kršćanstvo
bilo židovski kult, i da su svi njegovi »izvorni akteri« (Isus, Jakov, Šimun Petar,
Andrija, Juda, Toma i drugi) bili ljudi, koji su razmišljali na način midraša, pešera i
usporedbi. Nasuprot tome, oni - koje bismo mogli nazvati »drugom postavom«
(Pavao, Matej, Luka i drugi), bili su potpuno različiti, jer su koristili više helenistički
način razmišljanja, koji je bliži načinu naših razmišljanja danas. Sva Evandelja
Novoga zavjeta nastala su gotovo sigurno nakon razaranja Jeruzalema i Kum-rana,
dakle - nakon smrti »izvornih aktera«. Ovi su tekstovi bili osmi-šljeni za publiku, koja
je razmišljala na grčki način; stvarali su ih Ijudi, što su uzeli učenja - za koja su
vjerovali da potječu od njihovog Krista
225
-. ,- ..
činjenice od fikcije u Novom zavjetu, morali smo ukloniti literalizam grčkog načina
razmišljanja i zaviriti ispod njega, kako bismo mogli proučiti strujanja radikalne
židovske i prakršćanske misli.
Postoje osnovne sličnosti izmedu onoga, što je Kumranska zajed-nica govorila o sebi,
i onoga - što je rana Crkva govorila o sebi. Rana Crkva bila je poznata i kao »oni, što
se drže Puta« , ili kao »Put Boga«, i to kao posebna sekta (Djela 24:14). Članovi
Kumranske zajednice takoder su koristili ovaj isti pojam, da bi opisali sami sebe.
Štoviše, obje grupe opisuju sebe kao siromašne, kao djecu svjetla, ili pak Božjim
odabranicima, zajednicom Novog zavjeta ili saveza. Ova ideja o Crkvi, kao o novom
Božjem hramu, u kojemu se obavlja žrtveno oproštenje jednom zauvijek, i to za cijeli
svijet, stiže nam iz osmog po-glavlja Poslanice Hebrejima, koja u cijelosti citira
Jeremijin odlomak, ~ što joj je prethodio:
»... vječno sjeme, svetu kuću Izraelovu, najsvetije svetište za Arona, svjedoke Istine
kod Suc~enja, i odabrane od božanske wilosti za spasenje Zemlje, za predavanje zlih
njihovoj pustoši. To je već iskušani zid, dragocjeni kamen zaglavni, čiji se temelji
neće moći niti pomaknuti sa svoga mjesta... «
Nismo mogli, a da ne primijetimo, koliko je Petrov opis Crkve nevjerojatno sličan
ovome:
»... dopustite da se od vas samih, kao živoga kamenja, sa-gradi duhovna kuća, sveto
svećeništvo, da prinosi duhovne i Bogci ugodne žrtve po Isusu Kristu! Jer stoji na
jednome mjestu Pisma: »Evo, na Sionu postavljam ugaoni kamen, iza-brcrfa,
dragocjen; ... Vi ste, naprotiv, »izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod
odreden za Božju svojinu....«4
Ova je tako velika sličnost po prvi put zamijećena 1956. godine, kad je postalo posve
jasno, da postoji vrlo bliska veza izmedu Kumranske zajednice i Jeruzalemske crkve.
No, ono što se tada nije
John Alle«ro: S'vici s Mrtvog mora
~I, r
l)L~al ~a~,y ~ .J » .. . .
izgradnjom duhovnog hrama prema nacrtu, koji je zadalo Ezekijelovo videnje
Salomonovog hrama, morali smo se prisjetiti masonskog »obraćanja u
sjeveroistočnom kutu«:
»Kod podizanja svih državnih ili drugih važnih zdanja, običaj je položiti onaj prvi ili
temeljni kamen u sjeveroistočni ugao zdanja.
Vi, koji ste tek prihvaćeni medu slobodne zidare, smje-šteni ste u sjeveroistočni ugao
Lože, da biste figurativno predstavljali taj kamen, te - od temelja, koji su položeni ve-
čeras - možete nakon toga podići super-strukturu, savršenu u svim svojim dijelovima,
koja će služiti na čast svojim graditeljima. «
Tajne Kumrana
Kad su eseni bili po prvi put prisiljeni napustiti Jeruzalem, rečeno nam je, da su »lutali
uokolo« punih dvadeset godina, sve dok im čovjek, poznat pod imenom Učitelj
Pravednosti nije pokazao »Put«, i tako zasnovao čvrstu Kumransku zajednicu.
Poteškoća, koja se javlja kod Kumranskih svitaka nalazi se u tome, da nam oni rijetko
navode imena pojedinaca, pa je nemoguće točno odrediti pojedine osobe temeljem
usporedbi s ne-kumranskim izvorima. Osim Učitelja Pravednosti, u svicima se
pojavljuje još nekoliko glavnih osoba, kao što su »Zli Sve-ćenik« i »Govornik Laži«,
čiji su identiteti izazvali mnogo rasprava mec~u znanstvenicima.
Ma tko on bio, taj je Učitelj Pravednosti morao biti pobožan, sveti čovjek, a očito i
svećenički potomak Zadoka, koji je Zajednici otkrio da živi u vremenu, u kojemu će
doći do »svršetka svih dana«, kako su to predvidjeli stari proroci. Uskoro, reče im on,
Bog će smrviti svoje neprijatelje u konačnoj borbi u svemiru, te omogućiti ulazak u
novo doba pravednosti; a kako je Zajednica posljednji ostatak pravog Izraela - naroda,
koji je sklopio Savez s Jahvom, upravo će oni biti ti, koji će voditi tu konačnu bitku,
te povratiti Jeruzalem, da bi očistili Hram i iznova uspostavili jedini pravi način
štovanja. Sami su Kumranci sebe opisivali na nekoliko načina, uključujući tu i nazive,
kakvi su:
~~6 227
.~, ws
Davidovog Mesiju - nazivali su imenima »Moćni čovjek«, »Čovjek Slave« ili »Princ
Svjetla«. Upravo će taj »Princ Svjetla« nadvladati »Princa Tame« i njegovu
»Kongregaciju Belijala« (Sotone). Svitak zvan »Midraš o posljednjim danima«,
govori o tome, kako će »Djeca Belijala« smišljati zle urote protiv »Sinova Svjetla« da
bi ih srušili, a kraljevi svih naroda će se buniti protiv odabiranja Izraela u posljednjim
danima. Medutim, Bog će spasiti svoj narod poslavši im dvije mesi-janske ličnosti,
koje će se pojaviti na kraju vremena- jedne, koja će biti iz »loze Davidove«, i druge,
koja će biti »Tumač Zakona«.5
Iz svitaka smo naučili, da su postojale i neke tajne knjige, u kojima su bili sadržani
podaci o budućim dogadajima, te su se opisivali odre-deni obredi, koje je otkrio sam
Bog; oni su se zatim prenosili uobičaje-nim putevima - preko odabranih pojedinaca, i
to isključivo usmenom predajom, samo što su se sada zapisivali u šifriranom obliku.
Ove su tajne bile strogo čuvane, i tvrdilo se da su bile prenošene u dugom nizu tajnih
tradicija, kako bi se vjerno očuvale sve do »posljednjih dana«. Pater J. T. Milik, koji
je rukovodio velikim dijelom ranih radova na Kumranskim svicima, identificirao je
metode šifriranja, korištene za neke od svitaka. Jedan takav primjer bilo je -korištenje
nekoliko abe-ceda, s proizvoljno odabranim znakovima iz njih, koji bi zamjenjivali
uobičajena hebrejska slova; drugi je bio pisan s lijeva udesno, a ne na uobičajeni
način, s desna ulijevo.
Sve, što smo pronašli o Kumranskoj zajednici, doprinosilo je našem uvjerenju, da su
oni bili duhovni nasljednici egipatskih kraljeva, te preteče templara i slobodnih zidara.
Glavni dokaz za to pojavio se na svjetlu dana zahvaljujući jednom drugom članu
izvorne istraživačke ekipe, inače nominiranom za Nobelovu nagradu. Jer, dr. Hugh
Schon-field otkrio je u mnogima od svitaka - hebrejsku šifru, koju je nazvao »atbaš
šifraa, a koristila se za prikrivanje imena pojedinaca.6
Zaprepašćuje, no - prije svoje smrti 1988. godine, dr. Schonfield je objavio, da su i
ključne riječi, koje su koristili i templari, i slobodni zidari -zapravo kodirane atbaš
šifrom, te da otkrivaju svoje prikriveno značenje tek, kada se dešifriraju. Na primjer,
bilo je naširoko poznato,
` D. S. Russel Metndn i porukc ~idovskeApokalipse
`' H. Schonficld: Esen.ska Odiseja
II1CL«, 1 JLV JG 111J1~ t0.GU111y,nV u w. vv~..J, ..... -- --- -~ -~ - a
hebrejskom, te zatim primijenila atbaš-šifra. Tako se došlo do grčke riječi »sophia« ili
- mudrost.
Time je bila potvrdena povezanost s templarima; a povezanost sa slobodnim zidarima
uslijedila je odmah potom. Primjenjujući atbaš--šifru na masonsku riječ »tajo« (što se
čita »taho«), što je pseudonim kojim se navodno naziva Veliki Meštar u Španjolskoj,
došlo se do imena čovjeka (Asap), koji je - barem prema velikom broju psalama
-pomagao pri izgradnji prvog hrama u Jeruzalemu.
Glavni predmet, kojim su se bavila neka od ovih misterioznih djela iz Kumrana, bili
su Noa i Enoh, za koje se kaže da su primili i božanske tajne Neba i Zemlje, koje su se
zatim dalje prenosile kroz odredene pojedine inicijante. Postoji prastaro vjerovanje, da
su mitski preteče ljudske rase bili ljudi izvanredne mudrosti, pa postoje mnoge priče
koje se tiču Enoha i Noe, kao čuvara božanskih tajni. Ove se priče pojavljuju u
velikom dijelu apokaliptičke literature, koja - iako je jednako stara kao i Knjiga
Postanka - očito stiže iz sasvim drugog, neutvrdenog izvora. Vjerujemo, da bi taj
izvor mogle biti - usmeno predavane tajne o ceremoniji uskrisivanja, jer je dugo
postojala neobjašnjena tajna tradicija, vezana uz Enohovo ime. U masonskoj su
literaturi zabilježena čak tri stara obreda vezana uz pokušaj Šema, Hama i Jafeta da
uskrise Nou. A već smo ponešto rekli o masonskom stupnju, poznatom i kao
Mornarska Arka, koji nastavlja tradiciju Noinih tajni.
No, postoji čak i važniji aspekt tih tajnih učenja apokaliptičke tradicije u vezi Mojsija
i Ezre (kojega su nazivali i drugim Mojsijem). Danas se vjeruje, da je nekad postojalo
mnogo više tekstova, čije se autorstvo pripisivalo Mojsiju, od onih, koji su preživjeli
do naših dana.~ Jedno takvo preživjelo djelo naziva se Uzašašće Moj.sijevo, za koje
je utvrdeno da je esensko djelo.s U njemu je sadržana i sljedeća uputa, koju Mojsije
daje Jošui:
»Primi stoga ova pisma, da bi zauvijek zhaa kah:o očccvati k~zjige što ću ih podijeliti
medu vas, jer njih ćete poredati redosljedom i namazati cedrovim uljem, i odložiti u
zemlja-
7 E. Schurer: Židov.ski nnr-nd u urijeme Isu.sa Krista 8 H. Schonfield: Odiseja e.sena
Esen.skcr Odisejct
l
Ovo se odnosi na tajne knjige, koje je Mojsije predao Jošui, da bi ih čuvali na
skrovitome mjestu.
»...sve do dana ponovnoga dolaska, kada će vas Gospodin posjetiti na svršetku svih
dana. «
Tajna djela, vezana uz Mojsija, odmah nam upadoše u oči, jer je on bio jedini čovjek
koji je poznavao tajne egipatskih kraljeva iz osobnog iskustva, a upravo ovdje daje
upute o sakrivanju tih tajni sve do »svršetka svih dana«, i to »na mjesto, koje je On
stvorio još od po-četaka stvaranja svijeta«. Ovo Židovima opisuje samo jedno jedino
mjesto: stijenu ispod Najsvetijeg od Svetih, u unutarnjem svetištu hrama u
Jeruzalemu, jer je to bila prva točka stvaranja svijeta. Znamo, da su Kumranci sakrili
svoju glavnu zbirku svitaka, koje su sami zapi-sali, kao i drugih tekstova sakupljenih
širom Judeje, u špilje iza svoje naseobine. Takoder znamo, i da su predano proučavali
Zakon, pa su stoga sigurno slijedili ove Mojsijeve upute, jer je sa sigurnošću potvr-
c~eno, koliko su čvrsto vjerovali da će se »smak svijeta« dogoditi još za njihova
života. Iz toga slijedi, da- ako su vitezovi templari vršili svoja iskopavanja ispod
»Najsvetijeg od Svetih«, kako smo mi sve više vjerovali - oni su gotovo sigurno
morali otkriti ove tajne svitke.
U ovom smo trenutku postali strahovito uzbuc~eni - jesmo li uistinu pronašli izričitu
uputu o načinu zakopavanja tajni ispod He-rodovog hrama, koju je dao Mojsije?
Takvo bi otkriće odmah jednu zadivljujuću teoriju pretvorilo u - gotovo potvrdenu
vjerojatnost! Odmah smo odlučili potanje istražiti pozadinu Uzašašća Mojsijeva.
Otkrili smo, da je znanstveno mišljenje bilo, kako je to djelo bilo vje-rojatno napisano
još za vrijeme Isusova života, i da je iznosilo pregled židovske povijesti sve do doba
Seleukida, a zatim kroz doba Hasmo-nejaca do nekoga, tko je bio opisan kao - »drzak
kralj«. Ovo se obi-lježje obično pripisivalo Herodu Velikom. Knjiga nastavlja
opisivati vrijeme progona, koji se uklapa u doba Antioha Epifana, Herodova
nasljednika, pa mnogi stručnjaci misle, da je ovom poglavlju pogrešno odredeno
mjesto, jer da ga je trebalo smjestiti ranije. Tada se tu pojavljuje i misteriozna osoba,
Takso. On tjera svoje sinove da se
230
'I i
:
v~mu. ~.~ ..~.» -- --
povijest, te za uspostavljanje Njegovog kraljevstva. Čini se, da se pod tim
kraljevstvom misli na Nebesko kraljevstvo, a ne na ono, uspostav-ljeno na Zemlji.
Mnogi su pokušavali poistovjetiti Taksa s nekom od povijesnih osoba, no do sada to
nije nikome stvarno i uspjelo. Neki su ga pisci, pak, pokušavali izjednačiti s Učiteljem
Pravednosti.
Sada smo imali potvrdu o tome, da je upravo Mojsije dao upute o zakopavanju tajni.
ali smo takoder imali i datiranje, koje je podrijetlo svitaka smještalo u godine Isusova
života, u doba, kad se cijela Zaje-dnica pripremala za veliku bitku prije »svršetka svih
dana«. Ali, naro-čito nas je uzbudilo spominjanje one nepoznate osobe, nazvane
Takso. Već smo znali, da su Takso i Taho oblici istog imena, te da je atbaš--šifra
prevela Taho kao Asab - što je, opet, ime čovjeka, koji je poma-gao Salomonu
prilikom izgradnje prvog hrama u Jeruzalemu, ali i ime, koje su masoni koristili za
svog - Velikog Meštra.
Ime »Takso« više nije bilo misterij, jer je otkriće atbaš - šifre, koju su Kumranci
koristili u svojim svicima, potvrdilo našu raniju sumnju -da su tim imenom nazivali
Meštra Zajednice, to jest Učitelja Praved-nosti, u posljednjim godinama svog
postojanja.9 Izvadak teksta »da radije tamo umru, no da izdaju svoju vjeru«, takoc~er
veoma podsjeća na masonski Treći stupanj, koji je u cijelosti okrenut ideji »vjernosti,
makar i do smrti«, te na riječi, koje je Hiram Abif izgovorio, kad mu je zaprijetio prvi
od njegovih napadača:
»Radije ću prihvatiti smrt, no što ću izdati svetinje> koje su mi povjerene.«
Naš je zaključak na temelju ovog dokaza bio, da se za vocJu Kumranske zajednice
smatralo, da je bio duhovni nasljednik izvornih graditelja Salomonovog hrama, dakle
- čovjek, kojega masonerija i danas poznaje kao Hirama Abifa. Spone s obredom
masonskog Trećeg stupnja, činilo se, uklapaju se u naš povijesni model, no drugi
glavni motiv masonskog simbolizma tek je zahtijevao daljnje razjašnjenje. Trebali
smo tek otkriti moguće načine, kojima je priča o dva stupa, toli-ko važna u prva dva
stupnja masonerije, mogla doprijeti do templara.
Peakeovi komentari Biblije
231
Kako je Rimska crkva neistinito zauzela položaj nasljednika Isusova nauka, a moderni
kršćani pogrešno vjeruju, da imaju pravo na visine s kojih promataju druge grupe, oni
i na esene/Kumrance gledaju samo kao na jednu od grupa - jednu medu mnogima,
koje su postojale u Svetoj zemlji u Kristovo vrijeme. No, to je beznadno
neodgovarajuća procjena Kumranske zajednice. Jer, njeni su članovi bili destilat
svega onoga, što je Židovima bilo važno kao narodu - čuvari saveza s njiho-vim
Bogom, te utjelovljenje svih težnji naroda. Ona je bila - sama srž židovstva.
Ključna točka rasprave tijekom niza godina bio je identitet osobe, zvane Učitelj
Pravednosti; no, zahvaljujući svim podacima koji su nam danas dostupni, mnogi
znanstvenici vjeruju, da je morala postojati ne samo jedna, već dvije osobe s ovim
nazivom; prva, prilikom osnivanja same Zajednice, a druga na »svršetku svih dana«.lo
Teškoća je u tome, da Kumranska zajednica nije bila statična, već plodna grupa, koja
se brzo razvijala i neprekidno mijenjala, kako bi odgovorila pritiscima kojima je bila
izložena. U skladu s tim, stariji sviei govore o prvom Učitelju Pravednosti, a oni
kasniji govore o kasnijem duhovnom vodi, za kojeg je utvrdeno da se radilo o
»Jakovu Pravednom«.
Profesori Robert Eisenman i Michael Wise su kao neovisni istraži-vači zaključili, da
je taj voda Kumranaca bio Jakov, Kristov brat, i vocJa Jeruzalemske crkve. Iz toga
proizlazi, da je Jeruzalemska crkva bila - Kumranska zajednica.
O ovom nam je najranije napomene ostavio povjesničar iz drugog stuljeća, Hegesipus,
koji je Jakovu - bratu Kristovu, i dao nadimak »Pravedni«, opisujući ga kao nazoreja,
te rekao, da se on u Svetištu hrama zauzimao za dobrobit naroda. Isti promatrač
opisao je Jakova kao »Pravednog«, rekavši da uopće nije pio vino, niti jeo ikakvo
meso, oblačio se u bijele svećeničke lanene halje, a da su mu koljena bila već
~tvrdnula kao devina-od neprekidne molitve.
Prema drugom svitku, poznatom kao l~pute o Pravilima, vijeće ~ajednice sastojalo se
od dvanaest savršenih i svetih ljudi, koji su bili >stupovi« Zajednice, pa vjerujemo da
su dva glavna stupa bila visoko ;imbolična, predstavljajući kraljevski i svećenički
aspekt stvaranja i
° W. S. 1_asor: Svici s Mr~tvog mora i Novi znvjet
~3~
I111CdUčt 111~G G110.i,t.V U11V ~w m u~v, aaua.a..,, ...~...~.-..-,- ~-- -- --_ » ~--
postojanje, u kojem će Jahve vladati nad Židovima u neprekidnem miru i blagostanju.
Ovi su duhovni stupovi bili, naravno, potomci stupova ujedinjenih kraljevstava
Gornjeg i Donjeg Egipta, koji su u Zajednicu stigli kao legendarni Boaz i Jakin,
ukrašavajući istočna vrata Salomonovog hrama. Ovim pobožnim i zatvorenim
Židovima stupovi su predstavljali oboje - i kraljevsku snagu »mišpata«, i sveće-ničku
snagu »cedeka«, a ujedinjeni su pridržavali veliki Nebeski svod, temeljni kamen treće
velike riječi hebrejskih želja - »šalom« .
Ovaj kumranski pogled na svijet postao nam je posve jasan čita-njem ogromne
količine podataka iz svitaka, Biblije i druge suvremene literature, jer smo bili u
prednosti zbog poznavanja masonerije, i podrijetla Hirama Abifa. Ostali su vidjeli sve
dijelove, ali u fragmen-tarnom i zbunjujućem obliku, no kad se ispravno sagleda
široki oblik kasne Kumranske zajednice / rane Crkve, nestaju sve zabune i prividna
proturječja. Prikazani dijagram pokazuje ovu važnu paradigmu dvaju stupova.
Šalom
Mišpat (Boaz)
Cedek (Jakin)
Desni je stup masonima poznat kao »Jakin«, koji je bio prvi visoki svećenik Hrama,
pa stoga nije iznenacJujuće, da je on za Kumrance označavao - utjelovljenje svetosti,
koju je sadržavao osnovni koncept »cedeka«. Ova riječ (ponekad se piše i kao
»zedek«) označavala je načelo naglašavanja božanskog odabranog poretka, koji se
obično prevodi kao - »pravednost«, iako je bilo rečeno, da bi je možda bolje
odredivao engleski izraz »ispravnost« ili »u svako doba činiti dobro drugima«.
Drugim rječima, ovaj je koncept u svojoj srži isti, kao i pradavni egipatski koncept
Ma'ata. Daljnjim čitanjem postalo nam je jasno, da je za Kanaance pojam »cedek«
povezan s bogom sunca. Na
233
ono, što se dogadalo izmec~u Isusa Ji Jakova tik prije razapinj~anja I Odlomak
započinje ovako:
»Dva svećenika, koji bijahu braća, utrkivahu se tik jedan do drugoga, sve do rampe, te
jedan od njih stiže nekih četiri k~cbita bliže oltaru ispred drugoga. «
Ova je prva rečenica lako prepoznatljiv opis utrke izmedu dva brata, kojom se
odlučivalo, tko će od njih dvojice postati svećenički mesija. Isus je gotovo dospio na
svoj cilj, kad je umro na križu.
»Orz uze nož kojim se ubijahu žrtvene životinje, i zarinu ga ac svoje vlastito srce. «
Zanimljivo, ovaj posljednji navod potvrc~uje kršćansku ideju, da se lsus dobrovoljno
žrtvovao pred Bogom, ideju o kojoj nismo do sad puno razmišljali, sve dok nismo
rekonstruirali ove posljednje sate, u kojima se Isus uistinu dobrovoljno predao
uhićenju. A kad je Isus umro na križu, o ,, njemu se govorilo kao o »žrtvenom
janjetu«, kao kod Petra l:19.
No, tek je posljednji odlomak Tosefta Šebuota uistinu bio - veliko otkriće!
»Rabi Cedek doc~e, i izac~e pred rvarod na stube, koje su vodile do ulaza Hrama.
»Čujte rne, braćo naša, kućo Izraelova! Zakon kaže, kcrda se proncac~e leš, tada vaši
starješine i suei izlaze, i mjere. Sada je rza vama da odlučite - od kuda i kako će se
mjeriti? Do sveti.šta? Ili do ulaza u dvorište?
I svi ljudi zaječa.še i zaplakaše, kada čuše što im reče.«
Naišli smo ovdje na iznimno važne riječi, koje je izgovorio Jakov, Isusov brat, i to -
vjerojatno samo nekoliko minuta nakon što je Isus bio skinut s križa. One bi se
svakako trebale nalaziti u Bibliji, no -nema ih.
Prvi dio ovog rabinskog židovskog teksta opisuje utrku izmec~u Isusa i Jakova, kako
bi dokazali, koji je od njih dvojice svećenički
264
nalll W Lt~mama Yma ~vvvm v mm. uw, ..,u.~
da dok~že, kako su u njemu sjedinjena oba tupa kada"se žrtvovao Njegov brat, rabi
Cedek (ili pjesnički rečeno »Učitelj Pravednosti«) očito je bio duboko potresen ovim
gubitkom, pa se obratio prisutnim članovima Kumranske zajednice sa strašću i
ljutnjom, stojeći na stu-bama ulaza u Salomonov hram, s kojih je imao pregled nad
dvorištem. Jakov je govorio o uputi, zapisanoj u Deuteronomiji 21:1-9, koja se bavi
odredivanjem krivice za ubojstvo; odreduje da je potrebno utvrditi, koji je grad ili
mjesto položajem bliži mjestu, na kojem je leš pronaden. 1 stoga, pitajući okupljene o
načinu mjerenja - da li prema svetištu, ili prema dvorištu - zapravo im je rekao, da su i
oni, mada tobože »vri-jedni« Židovi, jednako krivi kao i sinedrij, koji je i postavio
zahtjev za ubojstvo, te donio odluku, da je Isus onaj - koji treba umrijeti.
Pomislili smo, da bi bila dobra ideja - provjeriti, je li ispred Herodova hrama postojala
rampa. Postojala je. Sam je oltar bio viši od četiri i pol metra, a ispred njega se s juga
uzdizala ogromna rampa. Pretvarajući ondašnje mjere od trideset i šest kubita, izračun
nam je rekao, da je brat, koji je bio u vodstvu tijekom utrke, odlučio žrtvovati samog
sebe u trenutku, kad je već prešao - vrlo simbolično - jedanaest dvanaestina svog puta
do uspjeha.
Ovaj nam podatak govori i još nešto - da se utrka izmedu braće nu~gla dogadati
negdje izmedu 20. i 70. godine naše ere, jer znamo, da je Herodov hram bio razoren u
lipnju 70. godine, ubrzo po završetku njegove izgradnje. Stoga ovo naše tumačenje o
dvojici braće, koju zovemo Isusom i Jakovom - postaje gotovo sigurnim, jer su
obojica bili na čelu esenske zajednice upravo u to doba.
Zaokupila nas je i napomena, da su se na vrhu rampe - na ju~~ozapadnom dijelu
oltara, nalazila dva odvodna otvora za žrtvenu krv, te mramorni blok, kojem se u
središtu nalazio prsten. Uhvativši taj prsten, blok se mogao podići, i ukazao bi se ulaz
u prostor ispod oltara. U ceremoniji modernog Prvog stupnja masonstva, kandidatu se
obraća brat, koji stoji u jugozapadnom dijelu prostorije masonskog hrama, i upućuje
ga, da treba živjeti moralnim i ispravnim životom. Ispred njega se pritom nalazi
mramorni blok s malim prstenom u svom sre-dištu, uzdignut pomoću uredaja za
podizanje, smještenog na tripodu. (vidi .sliku 2~. Upitali smo se - da li bi i ovdje
mogla postojati kakva veza`?
265
~ ~ . ~~. ~. ~.w..r.~........ ~wuw.„,v,muu, y.i y. Ym mv
jegovu ulogu i njegov stav prema bratu u vrijeme razapinjanja na iž. Nekako su ove
riječi ostale nespomenute u Novom zavjetu. A jerojatnije je, da je do toga došlo
namjerno - no slučajno. Jer, kako mo već primijetili, postojalo je trajno nastojanje i
politika Crkve, da akon Isusove smrti umanji i sasvim zataji Jakovljevu ulogu
predvod-ika, i to u korist Petra, koji je potpao pod Pavlov utjecaj.
Dokaz - da je ove riječi izgovorio upravo Jakov, pruža nam i priča , Ponciju Pilatu,
koji pere ruke da bi pokazao, kako ne želi biti odgo-
oran za ovo ubojstvo, iako je svojim autoritetom odobrio razapi- i janje. Tehnika
pranja ruku, da bi se dokazala nevinost, nije bila
raksa uvriježena kod Rimljana - bio je to esenski/kumranski postu-ak, iz čega
zaključujemo, da se ovdje radi o kasnijem pridodavanju, a e o stvarnom opisu
dogadaja. On, u stvari, proizilazi upravo iz onoga dlomka Deuteronomije, o kojem je
govorio i Jakov, a primjenjuje se ao znak nevinosti isključivo nakon što je ubojstvo
već izvršeno; igurno nikako ne prije njega. Nakon što bi se tijelo pronašlo, te tarješine
izvršile potrebna mjerenja da bi utvrdile koji je najbliži vlašteni grad, starješine tog
grada su trebali uzeti junicu koja još , ikad nije osjetila uže oko vrata, odrubiti joj
glavu, te nad njenim :ijelom oprati ruke, govoreći riječi »Naše ruke nisu prolile ovu
krv, niti >u to naše oči vidjele.« Zatim bi zazvali Gospodina, da »ne prolije ~bo~ ove
smrti nedužnu krv svog naroda u Izraelu, već da oprosti zbog we krvi.«
Jasno je, da su ova sredstva, propisana Starim zavjetom, kojima se atvrdivala nevinost
za neko ubojstvo, bila na umu i piscima sinoptič-cih Evandelja; na primjer, Matej
stavlja u usta Poncija Pilata sljedeće ~iječi (27:24-25):
»Kcrko Pilat vidje da tim ništa ne postiže i da buka biva sve veća, ctze vndu te opra
ruke pred svjetinom, govoreči: »Nevin .sctm od krvi ovoga pravednika. To je vaša
stvar.t « Nato sva .svjetina povika: «Krv njegova neka padne na nas i na našu djecu!«
Ako s ovim usporedimo odlomak iz Deuteronomije, usporedba ~ostaje očita:
Ovakvo dokazivanje nečije nevinosti Stari zavjet predvicJa za osobu, koja niti je
učinila, niti vidjela neki čin ubojstva. Ovdje imamo Pilata, koji tvrdi da niti je učinio,
niti vidio ubojstvo, već da su za njega krivi Židovi. Tko god bio prvi pisac ove verzije
dogadaja, očito je bio upoznat s Jakovljevim riječima nakon razapinjanja, te njegovim
obra-ćanjem gomili, koju djelimice optužuje za sve. Jakov nije mogao znati, da će ne-
Židovi uskoro izvrnuti njegove riječi, te za sva vremena optužiti čitav židovski narod
za »teocid«. Jer, tvrdnja, kako je okup-ljena svjetina proklela samu sebe riječima »Krv
njegova neka padne na nas i na našu djecu!« naprosto je zlonamjerna laž, koja je
odgovorna za dvije tisuće godina antisemitizma. Zapisi nadeni u Tosefta Šebuotu o
Jakovu važni su i stoga, što potvrduju njegovu ulogu u čitavom pokretu, njegov stav
prema bratu u vrijeme razapinjanja, a dodatno objašnjavaju i navodna Pilatova djela.
Izostavljanje riječi iz Novog zavjeta, koje je Jakov izrekao, pripadaju namjernom
zatajivanju nje-~ove prednosti i prvenstva, koje je uživao u odnosu na »Isusa«.
Kad smo nastavili proučavali ovo rabinsko djelo, u Mišnar Sotahu 6:3 naletjeli smo na
napomenu, koja nas je natjerala da iznova razrogačimo oči:
»Cetrde.ret godina prije uništenja Hrama, ugasi se zapadno svjetlo, grimizna rtit osta
grimizna, a ždrijeb za Gospodina uvijek izlaziše na lijevu stranu.«
Četrdeset godina bio je za Židove onog vremena poseban broj, no upravo je nekako u
to vrijeme - četrdeset godina prije uništenja Hrama - i Isus bio ubijen. Svjetlo, koje se
ugasilo, bio je kraljevski mesija, obilježen kraljevskom bojom - grimizom, a rečenica
»ždrijeb za Gos-podina...« odnosi se na odluku svjetine, koja je glasovala za Jakova,
»desni stup«, a ne za Isusa - »lijevi stup«. To, što je »grimizna nit ostala ~rimizna«
nam govori, da je Jakov postao nasljednikom prava svog umrlog brata, te se mogao
smatrati novim glavarom kraljevske loze Davidove, kao i Učiteljem Pravednosti.
Odavno se već vodi rasprava o tome, da li je Isus umro na križu, ili aa je netko drugi
zamijenio. Muslimani su oduvijek smatrali, da nije
'.66 I 267
»Tada oni rekoše: »Mi ubismo Isusa, sina Marijina, apostola Allahova« - ali, oni ga
nisu ubili, niti ga razapeli na križ, već bijaše tako učinjeno da im se to pričini, a oni
koji kažu drukčije puni su sumnji, bez (sigurne) spoznaje, već im samo slijedi
nagacŽanje, jer oni ga zasigurno nisu ubili. «
Zbog čega su neki ljudi toliko sigurni da je Isus bio razapet na križ, dok su drugi
jednako toliko sigurni da - nije bio? Odgovor na to je začudujuće jednostavan. Obje su
grupe tako čvrsto uvjerene da su u pravu stoga, jer obje - i je.su u pravu. Dva su se
sina Marijina našla na suc~enju, i to tvrdeći svaki, da je spasitelj, ili mesija; stoga su
obojicu nazivali i »Isus«. Jedan je umro na križu, a drugi nije. Onaj koji nije umro, bio
je Jakov - manje značajan od njih dvojice, ali je imao veću podršku okupljenih. Stoga
ne treba čuditi, da su neki ljudi mislili, da je prevario križ.
ISimboli Isusa i Jakova
Danas je Davidova zvijezda u potpunosti prihvaćen simbol judaizma, iako je taj
heksagram sastavljen zapravo od dva simbola, postavljenih 'edan nasuprot drugome,
kako bi od njih nastao samo jedan simbol; i -njegovo podrijetlo uopće nije židovsko.
Jer, gornji i donji vrh te zvijezde predstavljaju zapravo vrhove dviju piramida,
postavljenih tako, da se preklapaju. Piramida okrenuta prema gore - prastari je simbol
snage kraljeve, kojem se baza nalazi na Zemlji, a vršak stremi Nebu. Druga piramida,
obrnuta, predstavlja snagu svećenika s bazom na Nebu, no usmjerenošću prema
Zemlji. Na ovakav preklapajući način, te dvije piramide predstavljaju znak
dvostrukog mesije: sveće-ničkog ili »cedek« mesije, te kraljevskog ili »mišpat«
mesije. I kao takav, to je jedini pravi i istinski znak Isusa, koji u sebi nosi i posebno
značenje - i to kao predstavnik svijetle zvijezde iz linije kralja Davida, koja se uzdiže
jutrom.
OSm1sIIU, VCl% GĆIIU ~Gl ~U ~G 1JUJ hV11JUV a~uv o ~ v~ i...a ~, ....~,.
~.. .......... ..
da je on »Zvijezda Davidova«, koju su najavili proroci. Stoga nimalo ne iznenaduje,
što se ovaj znak ne pojavljuje niti u jednoj od starih hebrejskih knjiga o religioznom
životu, a njegova jedina uporaba u dalekoj prošlosti judaizma bila je samo sporadična
- radilo se o motivu dekorativnog karaktera, zajedno s nizom drugih oblika sa
Srednjega istoka, uključujući ovdje (ironije li!) i - svastiku. U širu je uporabu ušla tek
prilikom izgradnje raznih kršćanskih crkvi Srednjeg vijeka, a zadivilo nas je, kad smo
otkrili da su njeni najraniji primjerci pronadeni na zdanjima, koja su podizali upravo -
vitezovi templari. U sinago-gama se započela upotrebljavati tek mnogo, mnogo
kasnije. Alfred Grotte, poznati graditelj sinagoga ranog dvadesetog stoljeća, napisao
je u vezi Davidove zvijezde sljedeće:
»Kada je u devetnaestom stoljeću započela gradnja arhitek-tonski značajnijih
sinagoga, velika je većina nežidovskih arhitekata nastojala graditi ove kuće za
štovanje Boga prema modelu, prema kojem su se gradile i crkve. Vjerovali su, da
trebaju potražiti i simbol, koji će biti sukladan simbolu crkve, te su tako naišli i na
heksagram. Imajući u vidu potpunu bespomoćnost (čak i izučenih židovskih teologa)
vezanu uz materiju židovskog simbolizma, odabraše ovaj Davidov znak kao vidljivi
znak judaizma. Kako se njegov geometrijski oblik pokazao vrlo lako primjenjivim za
sve strukturalne i orna-mentalne svrhe, postao je - i to za već više no tri generacije
-utvrdena činjenica, koja već i sama ima svoju tradiciju; tako je Davidov znak postao
za Židove isti onakav sveti simbol, kakav su križ i polumjesec za ostale monoteističke
religije. «
Nismo mogli, a da se ne divimo načinu, na koji je povijest pone-kad znala prirediti
takve nevjerojatne i prekrasne nizove nesporazuma i - velikih šala!
Može se vidjeti, da - ako iz Davidove zvijezde uklonimo dvije vodoravne linije -
dobivamo samo strelice, koje označavaju kralja i svećenika; okrenute su jedna
nasuprot drugoj, što kao rezultat daje -masonski kutomjer i šestar, to jest - graditeljske
instrumente, kojima se provjerava, da li su zidovi neke gradevine ravno uzdignuti,
odnosno
269
. -a a r - »._ . » _ _.,» »,.. ~~... ~... ~.~.. .11
zemaljska piramida usmjerena je, kao i šestari, tako da, prema maso-neriji, označava
središte kruga, iz kojeg niti jedan Meštar mason ne može odlutati, ili skrenuti s pravog
puta; to jest, označava stupanj sna~e kralia ili vladara.
I tako, ako je Davidova zvijezda simbol ujedinjenog mesijanskog poslanja Isusovog,
ona bi trebala biti znak kršćanstva. Sad se treba po-staviti pitanje - a što je onda pravi
simbol judaizma? Odgovor je - križ.
T
Ovo je znak »tau«; takav je ujedno bio i oblik križa, na koji je Isus bio razapet, a ne
onako kako ga - samo pretpostavljajući, najčešće zamišljaju: s četiri kraka, i s gornjim
kraćim dijelom produženim iznad poprečnoga dijela. Ranije smo vidjeli, da je »tau«
bio Jahvin znak, te da su ga Keniti čak crtali na čelu, i to davno prije, no što je Mojsije
uopće stigao do njih, probijajući se kroz divlje predjele Sinaja; tim su magičnim
simbolom takoder bila obilježena i židovska vrata za vrijeme Pashe.
Zaokupilo nas je, kad smo otkrili, da je stil križa, koji koristi krš-ćanska Crkva, bio
zapravo - prastari egipatski hijeroglif, a ostali smo
1270
G11ALG11Jli - J1.lUO1LV1' , OLV Vi rav.w..v v .,. - -, -o .
zatim prevedeno na grčki - `Isus'. Ukratko, oblik križa nije Isusov simbol; on zapravo
prikazuje samo njegovo ime!
Ovo nas iznova vraća masoneriji. Najvažniji simbol stupnja Kraljevskog luka je
trostruki »tau«, koji se može vidjeti i na glavnom stijegu - izmec~u zastava Rubena i
Jude. Ova tri mecJusobno spojena »tau« simbola predstavljaju snagu kralja, svećenika
i proroka. On se unutar Reda objašnjava na sljedeći način:
»Ovih nekoliko smjerova žezla označavaju vladarsku, proročku i svećeničku službu,
koje su se nekada - a trebale bi se i nadalje - sve obavljale na poseban način, popraćen
i posjedovanjem odredenih tajni. «
I posljednji simbol, koji bismo željeli proučiti u ovom trenutku, je simbol ribe, koji
kao da je posljednjih godina započeo pomalo i svoj veliki povratak kao znak
kršćanstva.
Iako se na njega gleda kao na simbol kršćana, to je vrlo stari znak svećenstva, ali je
nesumnjivo bio i znak stranke nazoreja; pa i kad su ga kršćani koristili da bi označili
svoja sveta mjesta u Jeruzalemu krajem prvog stoljeća, to je bio jedini znak, koji je za
njih uopće i postojao. Vrlo je vjerojatno, da ga je prihvatio i Ivan Krstitelj, a o tome
smo već raspravljali - samo ime »nazorej« je jedan oblik riječi »nazrani«, koja
ozmačava oboje - i `jato malih riba' i `kršćane', i to ne samo u modernom arapskom
jeziku - jer, isto je značenje imala i u aramejskom jeziku, prije dvije tisuće godina.
271
Ovakve je ideje Rimska crkva vrlo uspješno progonila, no - ona nije imala nikakve
moći u mnogim kraljevstvima unutar Irske, Škotske i sjeverne Engleske, i to sve do
sinoda u Whitbyju, održanog 664. godi-ne. Njihova tradicija o Sv. Patricku tvrdi, da je
upravo on bio začetnik uvodenja glavne misli rimskog kršćanstva u petom stoljeću;
no, pritom se zaboravlja, kako sustav biskupa s njihovim dijecezama - kojemu je uzor
bio rimski administrativni sustav - tamo u to doba još nije niti postojao. Stoga nam se
čini, da je ova verzija legende bila tipičan pokušaj Rimske crkve, da otme već
postojećeg mjesnog sveca, te priču o njemu izmijeni tako, da bi odražavala onu
verziju povijesti, koja je njoj prihvatljivija. No, prava je istina, da su tijekom petog i
šestog stoljeća irski samostani bili velika središta učenja pod jakim utjecajem Keltske
crkve, iz kojih su se misionari slali sve do keltskih granica s Europom - takvi su
misionari bili i sveci Columba, Iltut i Dubricius.
I tako je ono, što je za veliki dio Europe bilo »mračno doba«, za Irsku bilo - zlatno
razdoblje, jer je postala najveće mjesto prikupljanja svih znanja u kršćanskom svijetu.
Cvjetala su religiozna djela, umjet-nost, kao što je Ardagh Chalice ili »Knjiga o
Keltima«, te ostali prosvje-titeljski radovi, i to uz bok sekularnim, pa čak i poganskim
umjetničkim dostignućima, kao što je Tara Brooch, ili veliki irski ep Tain Bo
Cuilange. Keltska se crkva proširila od Irske do Walesa, Škotskom i sjeverom
Engleske, a njeni su svećenici gradili male crkve, pa čak i u najdivljijim predjelima
zapadne Britanije. To nisu bile crkve, koje bi mjesnom stanovništvu služile za
štovanje Boga, jer su suvremena zemljopisna istraživanja pokazala, da se većina tih
vrlo ranih crkvica uopće nije nalazila na područjima oko naseljenih središta.l One su
bile,
E. G. Bowen: Nctseobine keltskih svetacn u Walesu
gClJe SU SvCU 1~um mu~m ~muuuyvum ov..~u ra~..,~...~~~ .,..~.,~.~,...
toga, gotovo bi svakog osnivača samostana počeli i smatrati - svecem. Već smo ranije,
tijekom našeg proučavanja, uvidjeli važnost pove-zanosti Keltske crkve sa
Sumeranima, te smo upozorili na čvornate crteže Kelta, koji pokazuju vrlo snažnu
povezanost s umjetnošću Sred-njeg istoka. I kao što smo već rekli, podrijetlo ovih
sjevernih Europeja-ca sad je već izvan svake sumnje, jer se analizom DNA nekih
modernih Kelta iz ndaljenih zajednica - kakve su bile i one u kojima je Robert
najradije živio pokazalo, da se ona podudara s nekim sjevernoafričkim plemenskim
grupama. Osim toga, u suštini je keltskog načina razmiš-ljanja prirodna sklonost
prema judaizmu, a time i prema Jakovljevu obliku kršćanstva, koji je izrastao iz
zemlje Sumer, dok sama keltska tradicija ima vrlo velikih sličnosti sa sumeranskom
religijom.
Začuvši priču o Isusu, jedan ju je keltski kralj istog trenutka i prihvatio, rekavši
pritom »da je kršćanstvo živjelo s njima već tisuću ~odina!«.2 Nova se religija
izmiješala s nekim starim druidskim vjero-vanjima, te se razgranala toliko, da je
prekrila Irsku, Wales, Škotsku, te sjevernu i jugozapadnu Englesku. Keltska se crkva
u mnogome znatno razlikovala od rimskog oblika kršćanstva, zbog kojeg se u to
vrijeme znojio ostatakEurope.
Ona nije vjerovala: - u bezgrješno začeće
- u božansku osobu Isusovu
- da je Novi zavjet zamijenio Stari zavjet
- da je Istočni grijeh neizbježan, no da se može poništiti snagom volje i dobrim
djelima
Pridržavala se:
- druidskog oblika frizure (prednja polovina glave se brijala)
- slavljenja Uskrsa, izračunatog na bazi punog mjeseca i židovskog kalendara.
I na kraju, nakon rasprava dugih pet godina, Rimska je crkva i službeno pripojila
Keltsku crkvu, 664. godine na sinodu u Whitbyju, no potajno je strujanje
nazorejskoga načina razmišljanja nastavilo
= C. Malthcws: Elententi keltske trndicije
288 ~ 289
d - - - _d .
I dok su se u nama radale jake i osnovane sumnje, da je Keltska crkva bila povezana s
istinskom Crkvom (odnosno - nazorejskim pokretom), ipak nam ta činjenica nije
mogla objasniti čistoću i pojedinosti, koji su sadržani u masonskim obredima. Našavši
se u ovoj fazi, po prvi smo puta tijekom istraživanja osjetili, da smo se našli u slijepoj
ulici, bez nekog očevidnog sljedećeg poteza. No, rezignacija potraja svega dan ili dva,
jer - prilikom posjete jednoj drugoj Loži, Robert se uspio dokopati jedne male knjige.
Zelene boje, veličine džepnog izdanja, neugledna - no, za nas se pokazala velikim
izvorom otkrića, pa nam je postala vrijedna zlata, koliko je god bila teška - ili, i
nekoliko puta više.
Već je prošla ponoć, kad je Chrisa probudila dugotrajna zvonjava na kućnim vratima,
praćena još dodatno - i užurbanim udarcima po njima. Njegova je početna bunovnost
odmah nestala, čim je otvorio sadržaj knjižice, koja se bavila masonskim obredom
Kraljevskog Luka. U rukama nam se nalazilo izdanje, privatno tiskano u Londonu l
915. godine, što znači da je prethodilo kasnije uvedenim izmjenama ceremonije:
Velika loža ih je unijela u obred Svetog Kraljevskog Luka, i to zbog pritiska na
masoneriju izvana. Tako se pred nama nalazio izvorni obred, zabilježen prije no što su
se izvršile nedavne promjene i unijele novotarije, i to od strane ljudi, koji očito nisu
shvaćali važnost tradicije, kad su je tako olako mogli odbaciti.
Na stranicama ove knjige nalazila se - ništa manje, no potpuna i neizmijenjena priča -
o iskopavanjima svitaka ispod Hrama!
Govorila nam je, da se -prije ulaska u prostoriju Lože -kandidat prvo ispituje, kako bi
se utvrdilo, da li je savladao prva tri stupnja »vje-ština«. Prostorija, u koju sad ulazi,
znatno se razlikuje od one, u kakvoj je obavljao te svoje početne stupnjeve masonstva.
Sad mu nadredeni nisu više Štovani Meštar i njegova dva Čuvara, nego »Tri
Glavara«. Oni čine sinedrij, što je bio židovski naziv za vijeće starješina za ~i~ileme
Druaog hrama, i predstavljaju snažnu moć svećenika, kralja i proooka. Tvrde, da su
naziv dobili prema trojici glavešina, kako kaže Red. koji su oblikovali Veliku ili
Kraljevsku Ložu u drugom Hratnv, nakon povratka iz babilonskog sužanjstva.
Čitajući dalje, otkrili smo, da su to trojstvo sačinjavali: prorok Ha~7aj. Ješua - sin
Josadakov, visoki svećenik i nasljednik tradicije
w p u.,~ ..
otvorili Mojsije, Oholiab i Besalel na podnožju planine Horeb, u pustoši Sinaja; a
Drugu ili Posvećenu Ložu oblikovali su: Salomon, kralj Izraela; Hiram, kralj Tira; te
Hiram Abif - i to u podnožju Mot-ijske gore.
Čitajući riječi, kojima se opisuje struktura stupnja Kraljevskog Luka, postajali smo
sve zapanjeniji. Jer, da smo na početku našeg istraživanja došli do ovih priča, sigurno
je da bismo ih odbacili kao romantičarske gluposti; no sada, u svjetlu našeg
dosadašnjeg rada, morali smo ih prihvatiti kao uistinu više no ozbiljne.
Masonski Meštar, koji se želi uzdići na Viši Red Svetoga Kra-ljevskog Luka, prvo se
podvrgava ispitivanju znanja u pogledu prva tri stupnja, prije no što mu se pruži ruka,
i preda lozinka (čije je značenje »moji ljudi primiše milost«), kojom mu se dopušta
ulazak. Kandidat je ubučen u svoju odoru masonskog Meštra, te opet ima povezane
oči i dugačko uže, omotano oko struka. Prije, no što mu bude dopušteno Lići u
prostoriju Lože (koja se na ovom stupnju naziva Kaptol), prekriva se pijedestal, koji
će tek kasnije odigrati svoju ulogu u ceremoniji. Kandi-dnta ispituju o razlozima,
zbog kojih želi ući u Kaptol, a zatim treba kleknuti, dok se nad njim izgovara molitva,
kojom se zaziva Svemo-~~ući i Vječiti Otac svemira, da blagoslovi postupak, te da
podupre kandidata tijekom njegova puta. Zatim Prvi Glavar provjerava još jed-mmi
da li kandidat vjeruje u pravog i živog Boga, Najvišeg od Sviju, prije no što zatraži od
njega da se uspne na pijedestal - po sedam stuba - čime se zapravo oponašaju
propisani postupci židovskog svećenika, kad bi se približavao Najsvetijem od Svetih u
Prvom Hramu. Kad to učini, kandidatLt se kaže, da je prispio na sam ulaz u podzemni
prostor, u koji se mora spustiti. A da bi to učinio, potrebno je ukloniti temeljni kamen:
zatim se iznova spušta na koljena, dok se oko njega čitaju Mudre izreke 2:1-9 te 3:13-
20.
Tada se od kandidata traži, da pokuša u tami pronaći, ima li što sakriveno dolje. U
ruke mu se stavlja svitak na tankom pergamentu, pa `~a upitaju, što se na svitku
nalazi; na to mora odgovoriti, kako zbog nedostatka svjetla ne može ništa reći.
Ovo je bilo nevjerojatno. Sasvim iznad svih naših, pa i najvećih nadanja. Jasan opis -
ne satno iskopavanja i prodiranja u sakrivene prostore Hrama, već i savršeno točan
opis pronalaska - svitka; ne
> ~ 291
avmna: Čitajući dalje, vidjeli smo, da se kandidat iznova mora »spustiti« u
podzemne prostorije, dok se za to vrijeme čita iz Hagaja, 2:1-9. To je odlomak, koji
govori o ponovnoj izgradnji Hrama, te kao takav obilježava suštinu misli Kumranske
zajednice. Posljednji stih glasi:
»Slava ovoga drugog Doma bit će veća nego prvoga, riječ je Jahve nad vojskama.
I na ovom ću mjestu dati mir (šalom), Riječ je Jahve nad vojskama. «
U ovom se trenutku kandidat obvezuje, zapečativši obvezu tako, da četiri puta usnama
dodirne Bibliju. Skidaju mu povez s očiju, i od njega se traži, da pročita ono što piše
na svitku, koji je pronašao u podzemlju. Zatim kandidat čita Knjigu Postanka 1:1-3,
nakon čega mu Prvi Glavar kaže:
»To su, novoprimljeni sudruže, prve riječi iz Svetog Svitka, koje sadrže blaga
otkrivene volje Gospodinove. Molimo i veličajmo njegovo Sveto Ime zbog toga, što
je tako Sebe objavio nama, te koračajmo dostojni ove svjetlosti, koja nas je obasjala. «
Ceremonija se zatim nastavljala pričanjem priče o tome, kako je Svitak bio pronaden.
Kandidat zatim napušta Kaptol, preoblače ga u odoru masona Kraljevskog Luka, pa
mu se iznova dopušta ulazak u Kaptol. Pritom ga prate dva sudruga, jer se dalje
govori o trojici, i to hao o »tri posjetnika«; prikazuju tri masonska Meštra iz Babilona,
a zovu se: Šadrak, Mešak i Abednego. Kad, dakle, njih trojica uc~u, započinje
ceremonija, poznata pod nazivom Predavanje koprene, kojom se prikazuje svećenik
Hrama, kako prilazi Najsvetijem od Svetih u hramu Salomonovu. Kad se ovaj obred
završi, oni prilaze Prvom Glavaru i predstavljaju mu se, opisujući sami sebe kao troje
zarobljene djece; čuli su, da će on iznova započeti s izgradnjom hrama u Jeruzalemu,
pa mole njegovo dopuštenje, da joj se i sami pridruže. Prvi Glavar ih ispituje o
njihovu navodnom podrijetlu, i saznaje, da su iz Babilona, da su plemenite krvi, iz
loze vladara i kraljeva, te da ih je u
~ v ~ ..~.~ ... ...~,. ~,~.~~~~..~ . ._. lonce, i zatim izdao sljedeći proglas:
»Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži, dcz rnu
sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god mec~u vama, od svega njegova
naroda, Bog njegov rreka bio .s njirn! Neka ide u Jeruzalem, u Judeji, i neka gradi
Dorn Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu!«
Posjetioci zatim dalje objašnjavaju, da su-čim su to čuli-krenuli u Jeruzalem, da
ponude svoju pomoć. Tada im Zerubabel zahvali na njihovoj plemenitosti, priznaje ih
kao braću iz svojih plemena, te ih nastavi ispitivati, na kojim bi poslovima mogli
pomoći.
Oni odgovaraju, da je to posve svejedno, da će im biti drago obav-ljati bilo koji posao,
koji im Zerubabel odredi. Uzevši ovaj odgovor kao siauran znak, da su oni u stanju
obavljati složenije i odgovornije poslove, Zerubabel im objašnjava, da su ostali još
samo niži poslovi koje bi trebalo obaviti, te da bi oni mogli pripremiti temelje postolja
za najsvetiji dio hrama, za što im daje i potreban odgovarajući alat. Takoder ih
upozorava, da - ukoliko prilikom uklanjanja ruševina pronadu nešto, što bi moglo biti
od značaja, moraju to odmah dojaviti - i to isključivo trojici Glavara, koji sjede u
Vijeću. Tada se trojka još jednom povlači iz Kaptola.
U nastavku ceremonije, tri masona iz Babilona iznova traže da udu u Kaptol, donoseći
vijest, da su otkrili nešto značajno. Kad im se ulaz dopusti, Prvi Glavar zatraži, da mu
kažu, o čemu se radi. Evo njihove priče:
Rar~o jutros, dok smo pregledavali naš dosadašnji rad, otkrismo par stupova
izvanredne ljepote i simetrije; nasta-viv,ši s rcrdom, naic~osrno na još šest drugih pari
jednake ljepote. za koje smo zaključili, da čine stupove galerije, koja je vodila do
Najsvetijeg rnjesta; raščišćavajući ruševirze koje se-c rram ometale napredovanje,
docŽosmo do nečega, za što se čiriilo da je čvrsta stijerta, no - udarivši slučajno po
njoj pi-jcckom, začuh mukli zvuk. Stoga smo raščistili više otpadaka i nagoryrilarzih
ruševina oko nje, pa otkrismo - da se ne radi o
292 ~ 293
. ~. _ J --. ...-.... đ. wwwa. ~c ~l LJLCJlGJG~
hrama nisu ništa gradili uzalud i bez potrebe - odlučili smo to ispitati; stoga
uklonismo dva kamena iz luka. Tada otkri-smo podzemnu prostoriju znatne veličine,
te odmah izvuko-smo ždrijebom, koji će od nas sići u nju.
Ždrijeb pade na mene; jer sam mogao naići na otrovne plinove ili bilo kakve druge
prepreke, moji mi sudruzi omotaše oko struka dugačko uže života, pa se spustih u
podzemlje. Stigavši do njegova dna, dadoh im mec~u nama dogovoreni znak, pa mi
oni spustiše još užeta, kako bih mogao pregledati prostor; tada otkrih nešto, što je
imalo oblik pijedestala, te na njemu pod rukom osjetih neke simbole ili znakove, ali
jer ne bijaše nikakva svjetla, ne mogoh odrediti što bi to moglo biti. Takoc~er
pronac~oh ovaj svitak, ali iz istog razloga nisam mogao pročitati što na njemu piše.
Stoga dadoh sudruzima drugi ugovoreni znak, pa izac~oh iz tmine, noseći svitak sa
sobom. Već iz prve rečenice otkrismo, da sadrži bilješke iz Najsvetijeg Zakona, koji
nam je dao naš Bog na podnožju planine Sinaj.
Ovo dragocjeno blago nagna nas na daljnje istraživanje prostorije. Odmaknusmo još
jedan kamen, i ponovo se spu-stih u podzemnu prostoriju. Do tog se doba sunce već
našlo na svojem zenitu, te šireći svoje blještave zrake, odmah pronašlo i otvor, koji
smo mi učinili; stoga sam unutra počeo nazrijevati i razlikovati one predmete, koje
sam ranije već otkrio, ali nisam mogao razaznati što su. U središtu prosto-rije vidjeh
pijedestal od čistog mramora, s ugraviranim mističnim slovima po sebi, te koprenu,
koja je pokrivala gornji dio oltara. Približavajući mu se s velikim i rastućim strahom,
podigoh koprenu i spazih ono, što skromno smatram samom Svetom Riječi. Vratih
koprenu na njeno mjesto na svetom pijedestalu, te iznova izic~oh iz podzemlja. Zatim
zatvorismo otvor, i požurismo Vašim Visostima dojaviti sve o našim otkrićima. «
Točan trenutak samog otkrića vjerojatno se dogodio u podne, u vrijeme kad se i
Seqenenre Tao klanjao i slavio svog boga, Amon-Raa,
kakav je to intrigantni simbolizam!
Zatim Zerubabel upita posjetnika, da mu kaže, koje su to riječi, koje je dolje otkrio, pa
dobiva ovaj zapanjujući odgovor:
»Da moramo moliti da nam se ukine sve ono, što smo čuli svojim ušima, kad su naši
praoci objavili, da je u njihovo vrijeme i u još starijim vremenima prije njih smio
zakonito ući samo Visoki svećenik, i nitko drugi, kako bi izgovorio ime Istinitog i
Živog Najvišeg Boga, a i on samo jednom na godinu, kad bi sam ušao u Najsvetije od
Svetih te stajao ispred Kovčega saveza, da bi izmolio oprost za grijehe Izraela. «
Kasnije se, tijekom ceremonije, kandidatu pruža objašnjenje ovih riječi, koje je
pronašao upisane na pijedestalu. Kaže mu se:
»To je složena riječ, sastavljena od riječi Jah-Bul-On. Prvi dio - Jah - to je naziv
Kaldejaca (Sumerana) za Boga, i označava njegovu neshvatljivu suštinu i
veličanstvenost; to je i hebrejska riječ, koja znači »Ja jesam« i »biti ću«, izražavajući
tako sadašnje, prošlo i buduće postojanje Najvišega. Bul je asirska riječ, kojom se
označava Bog ili Moćni, a i sama je složena riječ, koja znači »u« ili »na« Nebu u
Visini. On je egipatska riječ, kojom se obilježava Otac Svega, a i hebrejska riječ, koja
znači snagu ili moć, te kojom se izražava svemoguća snaga Oca Svega. Stoga bi se
sva značenja tih riječi zajedno mogla povezati ovako: »Ja jesam i biti ću; Gospodin na
Nebesima; Otac Svega. «
Nakon sati i sati proučavanja sadržaja ove naše knjižice otkro-venja, rastali smo se tik
pred zoru, a Chris čitavo sljedeće jutro pro-vede procjenjujući sve ono, što smo iz nje
izvukli.
Činilo se, da je naša blokada prekinuta. Da li je ova priča iz stupnja Kraljevskog Luka
potjecala od templara? Nismo mogli smisliti nikakvo drugo objašnjenje, pa ipak -
napregnuli smo se, da bismo svoje oduševljenje zadržali pod nadzorom.
294 ~ 295
J . J _~ t - -.1 d :1 "
ceremoniji Kraljevskog Luka. Njen prvi dio, Jah, u stvari je hebrejska riječ za
njihovog Boga, koja je vrlo vjerojatno i bila u vezi sa Sumerom. U ovom se obliku na
nju nailazi i u samom imenu proroka Ilije, koji se u stvari piše Eli-Jah, što znači
»Jahve je moj Bog« (pri čemu je El - stara riječ za Boga). Drugi je dio fonetički
gotovo ispra-van, samo što se obično pisao u obliku Baal, koji je bio veliki bog
Kanaanaca, a ime mu ima značenje »Bog na Visini«. Koliko mi znamo egipatski, za
oca se kaže »it«, a ne »on«, kao što se ovdje tvrdilo; medutim, On bijaše izvorno ime
za Heliopolis (Grad Sunca - grad boga Re), gdje je započeo svoje postojanje ni iz
čega, stvorivši tamo prvi komad tla. Zato smo s ove točke gledišta smatrali mogućim,
da bi definicija mogla biti u redu. Poučno je spomenuti i da su Grci izjednačavali
Baala sa svojim bogom sunca - Heliosom, a njegov grad nazvali - Heliopolis.
Medutim, konačno objašnjenje, oblikovano kao »Ja jesam i biti ću; Gospodin na
Nebesima; Otac Svega«, činilo nam se - posve besmislenim. Stoga smo imali osjećaj,
da je to naprosto bilo nizanje imena trojice velikih bogova - Židova, Kanaanaca i
Egipćana, »Jah-Baal-On«, kojima su se njihovi vjernici obraćali kao »Najvi-šemu«. A
ako je to uistinu bio natpis urezan u mramor, pronacJen u samom središtu hrama u
Jeruzalemu, tada su njegovi stvaratelji morali namjerno objediniti tri oblika Boga u
jedno, krajnje božanstvo.
Naravno, ideja o jednom te istom Bogu, koji se samo naziva različitim imenima, nije
nam bila nepoznata - ona je i središnji credo slobodnih zidara!
Tako su se razjasnila nova značenja, no - to nam je ujedno ukazalo i na činjenicu, da
masonerija nije bila autor ove priče, zbog svog tako nespretnog objašnjenja njenog
značenja, već da je ova legenda odnekud doprla do masona, pri čemu im se nije jasno
objasnilo njeno izvorno značenje.
Cijela je priča ispričana tako, kao da su oni, koji su obavljali iskopavanja po
ruševinama Prvog hrama - bili Židovi iz Babilona, no mi smo vjerovali, da ona
zapravo opisuje otkrića vitezova templara, i to u ruševinama posljednjeg hrama. To se
moglo odnositi jedino na ruševine Herodovog hrama iz jednog vrlo jednostavnog
razloga - jer je oblik kamenog luka, koji je, prema opisu iz ceremonije, sakrivao ulaz
u podzemlje, bio izraden na način koji naprosto još nije bio poznat
296
17lv~ua ... ..~. -- -- --
-J -J o _Ll - d
masonskoj ceremoniji Kraljevskog Luka - da je bilo potrebno malo ili gotovo ništa
morta, kako bi se medusobno uglavili - sve je to bila scenografija moguća isključivo
kod Herodovog hrama, koji je jedini bio izgraden prema rimskim graditeljskim
načelima.
Sad smo znali, da je masonski obred očito očuvao živom priču o iskopavanjima prvih
vitezova templara, pod vodstvom Huguesa de Payena, te da su uspjeli doći do svitaka,
što je pak dovelo do nastajanja njihova Reda. Najznačajniji dio ove priče za nas je bio
onaj, u kojem se opisuje pomicanje triju temeljnih kamenova iz luka, prilikom
prodiranja u skrivene prostore podzemlja, koja su tri »visoko izučena posjetitelja«
uklonila, te zatim bez straha stala ispod takvog okrnjenog luka, ne dirajući njegove
ostale dijelove. Pokazali su se zabrinutima zbog mogućih otrovnih plinova, i to do
stupnja, da su onoga koji je silazio opasali »užetom života«; ali, istovremeno nisu bili
nimalo u strahu stoga, što su poremetili strukturalni integritet svoda. To, očito, nisu
bila razmišljanja »graditelja masona«, a još manje »visoko izuče-nih« ljudi, koji bi
poznavali načela graditeljstva, već vitezova u potjeri za blagom, u tek otkrivenim
prostorijama ispod ruševina Herodova hrama.
Otkrića iz ove zelene knjižice, pronadene u pravo vrijeme, pružila su nam devedeset i
devet postotnu sigurnost, da je naša hipoteza o templarima bila ispravna; a zatim je još
jedan slučajan i sretan dogadaj pripomogao, da smo mogli izbrisati i onaj preostali
jedan posto nesi-gurnosti, te našu hipotezu dokazati kao stvarnost.
Kad smo se po prvi put pozabavili poviješću vitezova templara, pronašli smo dokaze
o iskopavanjima koja su obavljali, te smo zavirili i u pojedinosti, koje smo mogli
saznati o njima. Nedavno smo otkrili, i da je duplikat kumranskog Bakrenog svitka
bio pohranjen i u »otvoru« točno ispod oltara Hrama - otvoru, koji je bio zatvoren
mramornim blokom, i imao prsten u svom središtu. Da li je to bio kamen, koji su
templari trebali podići, da bi se spustili u podzemne prostorije?
Templari su možda bili prvi, koji su započeli s iskopavanjima ispod ruševina hrama,
no, svakako ne i posljednji. Već smo ranije spomenuli, da je 1894. godine grupa
britanskih vojnika, s ukupnim prihodima od svega pet stotina funti, započela isti
posao, pokušavajući pri tome izraditi i mapu podzemnih prostorija, na koje su naišli
ispod
297
tima, a njihovo je izvješće potvrdivalo, da su često nailazili na'prolaze i prostore,
zapečačene kamenim lukovima. Takoc~er je potvrcJivalo, da oni nisu bili prvi
posjetitelji tih podzemnih galerija, jer su pronašli predmete, koje su templari tamo
ostavili nekih sedam stotina i četl-de-set godina ranije. Bili su to - ostatak mača, dio
lanca, uže, te mali tem-plarski križ. Sad su u pohrani kod Roberta Brydona, u
Templarskom muzeju Škotske. Otkrića iz obreda Kraljevskog Luka, te izvješća
Wilsonove ~rupe omo~ućila su nam onih devedeset i devet posto sigurnosti, da je
naša hipoteza o templarima ispravna; a zatim smo naišli i na ono, što je ovu hipotezu
pretvorilo u sigurnost.
Nekoliko godina ranije, kad smo po prvi put razvili našu teoriju -da su templari
pronašli nešto ispod ruševina hrama, zurili smo u ogro-man raspon od tisuću godina
unazad, i pitali se - što je to moglo biti sakriveno? Što je to čekalo upravo na njih, da
bude otkriveno? No i sada, kad smo za sobom imali već rekonstruiranih nekoliko
tisućljeća, još uvijek nam je nedostajao pravi dokaz o tome, da su uistinu deve-torica
templara pod vodstvom Hugha de Payena bili oni, koji su prvi otkrili svitke. A tada taj
dokaz pade Chrisu u krilo- s njegove police za knji~~e.
Svitak »Nebeski Jeruzalem«
Tijekom svog rada, Chris je uranjao i u mnoge knjige, u kojima je poku-šavao pronaći
neka sitnija tehnička razjašnjenja, kada mu pozornost zaokupi jedan crtež. 1~lešto mu
se na njemu istog trena učini poznatim, nešto - zbog čega je osjetio, da mu niz tijelo
prolaze trnci. Naziv je tog crteža bio »Nebeski Jeruzalem iz otprilike aodine
gospodnje 1200.«, te je spomenuto, da se čuva u Sveučilišnoj knjižnici u Gentu, u
Belgiji. Što,je više proučavao crtež, to više je na njemu i nalazio. Prikazivao je vi~iju
obnovljenog Jeruzalema, samo što to nije bio prikaz umjetničkog doživljaja: bio je to
vrlo simboličan dijagram, predviden da svoje ~n~lčeu_je otkrije samo onima, koji
znaju u što gledaju.
Stilirirani grad prikazuje dvanaest kula: jednu glavnu nebesku kulu, Wije `~lavne
kule, koje se uzdižu iz dvaju središnjih stupova, tri niže kule sa svojim vlastitim
stupovima, te šest kula u pozadini. Kule, koje se izdižu izravno iz dvaju glavnih
stupova, podržavaju zakrivljeni luk,
?98
<?a ml poznalenl0 - JaKUV: IS11U ~C lV UGUUUyvv vmmw, nvy mam y
potvrdilo, da se Jakov smatrao - i stupom mišpat, i stupom cedek, i to nakon Isusove
smrti. Kao i oba ujedinjena stupa, Jakov je preuzeo dvostruku mesijansku ulogu, koju
je izvorno osmislio njegov brat.
Medutim, ma koliko ovako potvrden Jakovljev položaj bio važno otkriće, on nije bio
to, što je toliko zaokupilo Chrisovu pažnju; jer, motivi, prikazani na samom crtežu,
nisu se mogli zamijeniti ni za koje clrllae - bila su to tri masonska kutomjera i šestari!
~Chris je želio saznati više o porijeklu ovog izvanrednog rukopisa, ha je odmah
nazvao dr. Martine De Reu, konzervatoricu rukopisa i rijetkih knjiga u
Universiteitsbibliotheek; ona mu je pribavila toliko ~(r>p~_mskog materijala o
njegovoj pozadini, da više nije bilo nikakve sumnje: uistinu smo gledali u kopiju
jednog od svitaka, koji je Jakov-ljeva crkva pohrauila, a templari ga zatim nakon dugo
vremena otkrili.
Podaci za koje i ovdje zahvaljujemo dr. De Reu, bili su toliko uzbudljive naravi, da
nam je srce zastajalo proučavajući ih; uklopili su se upl-avo u one dijelovepriče, koji
su nam još stajali otvoreni. S druge atrane. cjelokupna povijest ovog rukopisa više
službeno nije bila hoznata, no upravo je naše istraživanje moglo dopuniti praznine u
njoj. Sad smo mogli zaokružiti poznatu povijest Svitka, nazvanog Nebeski Jeruzalem:
Oko godine 1119., Hligues de Payen i njegova mala grupa priu-ćenih arheologa
uspjela je prodrijeti u podzemne galerije Herodovog I~rama, pa su ovdje pronašli
tajne svitke Kumranske zajednice, koji su hili pisani uglavnom grčkim ili aramejskim,
ili na oba ova jezika. No, Ua su bili ispisani i čistim francuskim jezikom, ne bi bilo od
nekog vcće~T značaja; ovi su vitezovi, naime, bili potpuno nepismeni, ali -~laleko od
glupih ljudi. Znali su, da su naišli na nešto od o~~lomnog ~načaj~l. vjerojatno čak i
nešto vrlo sveto, pa su odlučili dati ih na hrijevod. Devetorka je sjela, i počela
razmišljati o tome, tko bi mo`~ao razumjeti ove svete i neobične zapise, i još važnije,
kome bi mogli vjenwati da se neće umiješati u njihov rad, ili na drugi neki način
hc~st~lti indiskretan. Čovjek, koji je došao do rješenja, zvao se Geoffrey cie St Omer,
zamjenik Hugha de Payena. Geoffrey je poznavao starijeg svećenika imenom
Latnbert, koji je bio umirovljeni učitelj opatije Naše Djevice u St Omeru, te
najmudriji čovjek, prepun svih znanja koja ac uopće mogu zamisliti; jer, mnoge je
godine proveo prikupljajući
299
Geoffrey de St Omer krenuo je stoga sa samo nekim odabranim svicima na put kući.
Kako se i očekivalo, Lambert je i razumio najveći dio onoga, što je pročitao. Stari je
čovjek vjerojatno bio izvan sebe od radosti, videći takve prekrasne i vrijedne
dokumente pred sobom, i to pred sam kraj svoga života. Jer, umro je 1121. godine, ne
uspjevši dovršiti svoju enciklopediju.3
Danas je jedno od najpoznatijih djela Lamberta de St Omera -na brzinu kopirani crtež
s jednog od svitaka, koji prikazuje Nebeski Jeruzalem. Na njemu se vidi, da su oba
glavna stupa Nebeskoga Jeru-zalema nazvana »Jacob«, i očito pokazuje, da je njegov
osnivač bio Ivan Krstitelj. U ovom takozvanom kršćanskom dokumentu nema niti
spomena o - Isusu. Sam crtež nije niti uobičajenog izgleda, pa vjeru-jemo, da je
mogao doći samo s jednog mjesta: iz podzemlja Herodova hrama. Simbolizam je na
njemu u cijelosti masonski, i potvrduje, da je Jakov za nazoreje predstavljao oba
stupa!
Lambertova je kopija očito bila izradena u velikoj brzini, kao da mu je bio odobren
vrlo kratak rok za rad. Gotovo da možemo zamisliti Lamberta, kako zauzvrat za
prevodenje i objašnjavanje sadržaja svita-ka, moli Geoffreya da mu odobri izradu
kopije, no templaru se žurilo da se što prije vrati u Svetu Zemlju. Tragovi pera
pokazuju neuobičajeno oštre i brze poteze, a u samom su crtežu i neke vidljive
pogreške, što sve ukazuje na to, da je kopija morala biti izracJena u neugodno krat-
kom vremenu.
Ovaj dokument datira više od pet stotina godina prije, no što je po prvi put bio
službeno korišten masonski simbolizam kutomjer i šestari, pa ipak - najveći je dio
oblika na ovom zdanju bio sastavljen upravo od njih. Ovdje nema mjesta za pogrešku,
jer kutomjeri nisu imali nikakvog mogućeg razloga, da se nalaze na ovoj slici. A to
nam je govorilo, da je ove simbole morala koristiti i Jeruzalemska crkva. U
Lambertovoj su kopiji bila upisana i imena dvanaest stupova mistič-noga grada na
latinskom jeziku, pa smo tako vidjeli, da je uz oba ~~lavna stupa upisano »Jacob«
(Jakov), a iznad luka, koji su ova dva stupa podržavala, pisalo je - Zion (Izrael).
Vjerujemo, da ova uporaba Jakovljevog imena dva puta smješta ovaj dokument unutar
devetnaest
Privatno dopisivanje s knjižničarom Sveučilišta u Gentu
300
kOVanC ltčtiW cmvvayu.m.
Crtež nam na tri niže kule prikazuje tri velika kutomjera, ucrtana u obliku balkona, te
prateće šestare iznad svakog od njih, i to na samom vrhu svake od kula. Ovaj je trio
kula smješten odmah ispod obaju Jakovljevih stupova, čime se prikazuje i njihov
podredeni položaj. One imaju i svoja imena, te - iako je naziv lijeve kule nečitak,
desna se naziva Andrija, a središnja - Petar. I stoga, na veliku žalost Katoličke crkvE>
kao i njene tvrdnje da je izravni nasljednik Isusova autoriteta putem Petra, ovaj svitak
nepobitno potvrduje, da je Jakov bio voda Jeruzalemske crkve, dok je Petar bio
svakako jedna od njenih vodećih, ali sekundarnih osoba.
Poredak ovih triju kula, od kojih svaka ima svoj kutomjer i svoje šestare, posve je u
duhu moderne masonerije, jer se tu radi o tri ključne osobe svake Lože - Štovanom
Meštru, i njegova dva Čuvara, koji predstavljaju sunce (Re), mjesec (Tot), i gospodara
te Lože.
Posljednji pokazatelj činjenice, da se ovdje radilo o svitku, koji su templari pronašli
ispod hrama u Jeruzalemu, te da dolazi iz samog masonskog obreda, jeste onaj dio
ceremonije, u kojoj Štovani Meštar razgovara sa svoja dva Čuvara o izgubljenim
tajnama masonerije:
»Brate Mladi Čuvaru. Zbog čega treba napustiti Istok i kre-riuti ria Zapad?«
»Zbog traganja za onim, što je izgubljeno, Štovani Meštre«. »Brate Stariji Čuvaru. Što
je to, što je bilo izgubljeno? »Izvorne tajne masonskih Meštara, Štovani Meštre«.
»Brate Mladi Čuvaru. Kccko su se one izgubile?
»Kod prerane smrti našeg Velikog Meštra, Hirama Abifa, Štovani Meštre. «
»Brate Stariji Čuvaru, kako se nadaš da ćeš ih pronaći?« »Po središtu, Štovani
Meštre.«
»Brate Mladi Čuvaru, što je središte?«
»Ofza točka uf2utar kruga, od koje je jednako udaljena svaka druga točka na njegovu
rubu.«
Ove riječi besmisleno zvuče i mnogim masonima, kad ih uvijek iznova ponavljaju;
no, nama su otkrile sve. U vrijeme križarskih ra-tova, svaki je kartograf kršćanske
crkve izradivao svoje mape tako, da
301
==~~„ ~ ..t.====__. _...~.,...~..===.A .... .,.. .,.. ~.m=.vm =wua ~umam umuc 1
ispitaju; Portugal, Irska, Škotska i Engleska su se nalazile medu onim zemljama, koje
nisu našle neko zadovoljstvo u izvršavanju ovih uputa. U Engleskoj je kralj Edward
konačno pristao da udovolji Papinoj zapovjedi, no njegove su istrage imale toliko
slabe rezultate, da mu je iz Pariza Inkvizicija ponudila usluge oveće grupe izučenih
ljudi, dobro uvježbanih za svoje zadaće. U lipnju 1311. godine, Engleska Inkvi-zicija
naišla je na neke vrlo zanimljive podatke, dobivene od templara imenom Steven de
Strapelbrugge, koji je priznao, da mu je tijekom inicijacije bilo rečeno, kako je Isus
bio čovjek, a ne Bog. Drugi je templar, John de Stoke, izjavio da ga je Jacques de
Molay poučavao, kako bi trebao znati, da Isus nije bio ništa više od čovjeka, te da bi
stoga radije trebao vjerovati u »velikog svemogućeg Boga, koji je stvorio nebo i
zemlju, a ne u raspelo«. Ovo je iznenadilo mnoge stru-čnjake, jer se ovakva izjava
nije uklapala u bilo kakvo teološko učenje onoga vremena, uključujući ovdje i
heretičke sekte, kakvu su oblikovali Katari, koji su vjerojatno imali neke kontakte s
Redom. Nas ove riječi nisu nimalo iznenadile, jer su se mogle i očekivati od ne-koga,
tko je bio iniciran prema idejama kasnijeg nazorejskoga Reda, i to na temelju poruka
Jeruzalemske crkve Jakovljeve, do kojih su došli putem svitaka pronadenih u Hramu.
Stav, koji je time iskazao Veliki Meštar templara, dolazio je iz pravih i istinitih
Isusovih učenja, koja su se širila prije Pavlova kulta »razapinjanja«, što su ga
prihvatili Rim-ljani. Osim toga, ovi su stavovi, pripisani Velikom Meštru, zvučali
istinito; oni nisu odbacivali Isusa - samo su podsjećali ljude da po-stoji samo jedan
Bog, samo jedno Vrhovno biće. Čini se sigurnim, da su ovakve misli mogle nastati
jedino u Jakovljevoj crkvi, gdje su se pridržavali i čuvali Isusova učenja, no gdje se
razapinjanje smatralo njegovom »sudbinskom smrću«, istom onakvom, kakva je bila i
smrt Hirama Abifa, i ništa više. Križ je za templare prije bio obilježje mučeništva, no
izvor magije u koju je vjerovao Pavlov kult »raza-pinjanja«.
Temeljem svih podataka, koje smo prikupili tijekom našeg istra-živanja, neprekidno
smo snažno osjećali, da su obični templari cijelo vrijeme svog postojanja bili -
katolički Red prepun vjere, iako su njihovi vode i vitezovi najvišeg reda mogli imati
radikalne i netipične poglede na božanskost Isusa Krista. Sredinom trinaestog stoljeća,
1 n~1IlUVd UUČl1~c11VW vu mma, mvyv uvYu.~=.v= ~_...._.._~.~~.....==~b
==~.~,b
oblika kršćanstva, da je to samo bila njihova želja. No, oni su se zadovoljili
pridržavanjem tih tajnih spoznaja za sebe, i izvodenjem svojih vlastitih tajnih
ceremonija, koje su - kao i današnji masoni -smatrali komplementarnim njihovoj
kršćanskoj vjeri. Vitezove templare izdala je Crkva s Papom, iako su im tako dobro
služili.
Razapinjanje
Nema nimalo sumnje, da je Jacques de Molay bio strahovito mučen, jer se i taj snažni
ratnik slomio, i priznao nevjerojatna djela koja nije počinio, iako je pred samu svoju
smrt, sedam godina kasnije -opovrgao sva svoja priznanja. Nisu zabilježeni načini
»uvjeravanja« koje je Inkvizicija pri tome koristila, no - čudno, ali istinito - u škot-
skom templarskom zdanju upravo smo mi uspjeli pronaći dokaze, koji su nam
pomogli da shvatimo, što se s njim uistinu dogodilo. Vjeru-jemo stoga, da možemo
rekonstruirati što se dogadalo s Velikim Meš-trom prije sedam stoljeća, i to
zahvaljujući jednom vrlo zanimljivom dokazu. A to, što se dogadalo u petak, 13.
listopada 1307. godine i u subotu, 14. listopada, vjerojatno je izgledalo otprilike
ovako:
Veliki Inkvizitor Francuske, Guillaume Imbert, osobno se pozaba-vio priznanjem,
koje je trebalo izvući iz najvećeg od svih ovih heretika: iz Jacquesa de Molaya. S
obzirom da je ovdje svećenik mučio sveće-nika, Imbert je prema svim pravilima
trebao izbjegavati prolijevanje krvi, no - paljenje, lomljenje i istezanje bijahu,
možemo zamisliti, sasvim dobre i učinkovite zamjenske metode. Mec~utim, u ovom
je slučaju Imbert morao biti i užasnut ovim zlim djelima pravog Anti-krista koji se
našao pred njim, a koji je nekada bio Božji čovjek. Gotovo ga se može zamisliti, kako
stiže u Pariški Hram, okružen vojnicima koji će obaviti uhićenje, i preuzima nadzor
nad Velikim Meštrom. Luta prekrasnim zdanjem tražeći dokaze o grešnim djelima s
kojima bi suočio optuženika, te na katu nailazi na ogromna vrata s brončanom
pločicom u svom središtu; otvorivši ih, ne vidi ništa, osim tame. U tom unutarnjem
Hramu - prostoriji bez prozora - on pali veliku svijeću koja stoji na prvom pijedestalu,
i oči mu se lagano prila-godavaju, pa gleda neobične predmete, koje može uočiti u
slabom, treperavom svjetlu. Sve je to tako strahovito pogansko, prepuno jasne
314 ~~ 315
1.ltv.Yum voaanumu c, v y.~.uu, mmum... m..m.y.u, r... .m..,....... ~...
štenog, a i uznemirenog boravkom na ovome bezbožnome mjestu, iznenada ga posve
obuzima uvjerenje, da su sve one optužbe posve istinite, i da je njegov zatvorenik
najstrašniji zli heretik, koji je ikada hodao zemljom. Nastavivši do istočnog dijela
prostorije, on se zaustavlja pred dva stupa i glavnim pijedestalom, a gledajući s njega
nadolje, zapazi jednostavnu drvenu kutiju, u kojoj otkrije dugačko uže, bijeli pokrov,
ljudsku lubanju i dvije bedrene kosti. To su vjerojatno predmeti, razmišlja on, za koje
su mu njegovi doušnici javili, da se koriste prilikom »uskrisivanja« iz mrtvih. Veliki
Inkvizitor je užasnut spoznajom, da je istina, kako je de Molay stvarno izrugivao
mučeniš-tvo i patnje Isusa Krista, izvodeći ceremonije uskrisivanja s templar-skim
inicijantima. I upravo tada i na tome mjestu, Imbertu sijevnu nov i poseban način, na
koji će ispitivati ovog palog svećenika, namijenjen upravo njegovoj drskosti i
bezbožništvu.
Iste te noći, u ćelijama ispod Pariškoga Hrama, de Molaya svukoše, tako da je bio nag
ispod grube halje, namijenjene hereticima, i s užetom oko vrata. Tada Imbert
obavijesti de Molaya, da će ionako vremenom priznati svoje zločine, pa zbog čega ne
uštedjeti bol, i odmah priznati sve? No, na radost razbješnjelog Imberta, Veliki Meštar
odbi ovu ponudu. Tada mu Imbert započe citirati iz Evanc~elja:
»Tada Pilat naredi da se Isus uzme i bičuje«.
De Molayu pričvrstiše ruke, tako da su bile visoko uzdignute na zid, pa mu prevukoše
halju preko glave. Njegova gola leda bičevala su dvojica pomoćnika, koristeći pritom
bičeve za konje, opremljene dvostrukim bodljikavim metalnim kuglama. Mučitelj s
njegove desne strane - jer je bio viši i mršaviji od svog partnera - uzrokovao mu je
ozljede po nogama i ledima, ali ne i po rukama.
»Zatim vojnici opletoše krunu od trnja, staviše mu je na glavu. «
Trnova je kruna već bila pripremljena za ovu priliku, pa je smjestiše na de Molayevu
glavu tako čvrsto, da je odmah izazvala krvarenje čela i kože na lubanji.
316
I tada Velikoga Meštra polegoše na grubo sklepani križ, te mu čavlima pribiše
zapešća. Divljačko probijanje čavla uzrokovalo je de Molayu na desnoj ruci savijanje
palca, tako da se nokat palca prilikom udaraca čekićima odvojio, i urezao u meso
dlana. Stopalo njegove lijeve noge pritisnuli su uz drvo križa, i smrvili ga dugačkim
čavlom točno izmedu drugog i trećeg metatarzala. Čim se čavao pojavio na drugoj
strani stopala, mučitelji smjestiše ispod i njegovu desnu nogu, kako bi istim čavlom
probili oba stopala. Tako je de Molayevo tijelo bilo obješeno na samo tri točke
neizreciva bola. Gubitak krvi bio je minimalan, a on sam - pri punoj svijesti.
De Molay osjeća neopisivi bol, jer težina njegova tijela nepre-kidno radi protiv njega;
bez prestanka klizi prema dolje, a to dovodi do traumatičnog napinjanja njegovih
ruku, ramena i lec~nih mišića. Prsni koš mu je spušten, tako da je disanje
onemogućeno; da bi spriječio gušenje, Veliki Meštar nema drugog izbora, već
oduprijeti se o pribi-jena stopala - samo da uspravi tijelo, kako bi mu u pluća moglo
doći što više svježeg zraka; no, panika koja hvata zbog otežanog disanja, time se
odmah zamjenjuje ogromnim bolom, uzrokovanim pritiskom na razmrskano meso.
Cjelokupni učinak ove neprekidne dileme je povećavanje anoksije (pomanjkanje
kisika), što opet dovodi do grčeva agonije i dramatičnog rada cjelokupnog
metabolizma.
Izmedu ispitivanja, Imbert i nadalje slijedi opise iz Biblije, pa mu nudi ocat, kako bi
»ublažio« njegovu strahovitu žed, čitajući pritom:
»I otrča jedan te nakvasi spužvu octom, nataknu je na trsku, te mu je dade da pije. 1
reče: »Stanite, da vidimo, hoće li doći Ilija da ga skine!«
Činilo se da sati imaju dužinu tjedana, i činilo se, da de Molayev otpor počinje slabiti.
Pita Imberta, što treba reći, pa da ga skinu sa križa. No, Imbert iznova citira:
»Jedan od vojnika kopljem probode bok, pa odmah poteče krv i voda. «
Sam Imbert probada bok de Molaya nožem, no - ne preduboko, da
317
wlmaun Jm.tam mmuu ~atuu tta tyo u~cnum ~uaam, a IIG tla SVV~u ženu, i ostale
dame? Sigurno nije bio toliko bez osjećaja, ili toliko nesiguran, da prvo pomisli na
svoje dokumente i plemićke povelje, na jednostavne gradanske stvari o svojim
imanjima i titulama? U svakom slučaju, srednjevjekovne škrinje su dovoljno velike,
pa teško da bi cjelokupna njegova dokumentacija ove vrste ispunila makar i četvrtinu
jedne od tih škrinja, a kamoli njih četiri. Ne, ove su škrinje morale sadržavati svitke iz
Jeruzalema, koje su u Škotsku donijeli vitezovi templari, te su bili povjereni upravo
njemLi, kao blago veće od ijednog dru`~og što uopće postoji na cijelom svijetu. Da su
ovi svici bili unište-ni prije no što je on uspio dovršiti svetište koje će im postati
domom, on bi utonuo u najdublji očaj.
William St Clair posvetio je čitav svoj život izgradnji ovog sve-tišta za svitke, a mi
smo sad bili posve sigurni, da se ove četiri škrinje još uvi,jek nalaze ovdje, ispod
čvrstog kamena debljine 1,2 metra, po kojemu smo koračali.
Što smo više istraživali, i što smo više čitali o povijesti Rosslyna, to smo više nailazili
na potvrde svega, što smo spoznali. Činilo se, da je opće prihvaćeno mišljenje, kako je
sama gradevina bila podignuta relativno brzo, no - da su se njeni temelji izrac~ivali
neobično dugo.
' Jer, od početka radova, pa do završetka izrade temelja, proteklo je četiri godine, što
je smiješno dugo vrijeme, pošto se »crkva« sastoji od ,jedne jedine, i to ne baš velike
prostorije, sa samo omanjom udubinom niže razine, na istoku. To je do sada
zbunjivalo povjesničare, no mi smo sad točno znali, zbog čega je sve to trajalo toliko
dL~go.
Misija Williama St Claira je bila, da izgradi kopiju podzemlja hrama kralja Heroda u
Jeruzalemu, istog onakvog, kakvo su Hugues de Payen i osmorica njegovih vitezova
pronašli prije više od tri stotine <~odina. Jer, vjerovali smo, da je podzemni sL~stav
svetišta mnogo, mno`~o veći od sveg onoa, što je bilo vidljivo iznad zemlje, te da sLi
svici svoj konačni dom našli - u točnoj rekonstrukciji njihovog izvor-no`a doma u
Jeruzalemu. I upravo se u tom trenutku razriješila i jedna oci naših, do sada
neriješenih, dilema: zbog čega se u masonskom stupuju Kraljevskog Luka bovori o
iskopavanjima tijekom gradnje Zerubabelovo`~, a ne Herodovog hrama.
Oni. koji su prvi osmislili stupanj Kraljevskog Luka-ili ostarjeli templari, izbjegli od
progona, ili njihovi nasljednici u Škotskoj -
342
tl Ku~llllct lc. t,vvumu, uu .m. mu. v m.wr....~...~...... ~...........~,....~.~,b ....
ma. Jer, danas je poznato, kako su križari vjerovali, da je Muslimanska P~llača ua
Stijeni, koja datira iz sedmog stoljeća zapravo Herodov 'ž hram, te su stoga zaključili
da su ruševine, na koje su naišli ispod njega - ruševine Zerubabelovog hrama.
Izvana gledano, Rosslyn je zapravo u kamenu izrac~en Nebeski Jeruzalem, kako ga je
nacrtao Lambert u svojoj kopiji: s kulama, i veli-' kim središnjim zaobljenim krovom
s lukovima. Unutar Rosslynskog
svetišta, rekonstruirane su ruševine Herodovog hrama, ukrašene nazo-rejskom i
templarskom simbolikom. U sjeveroistočnom smo kutu pro-našli sekciju sa zidnom
udubinom, u kojoj je cjelovit prikaz Nebeskog .leruzalema - s masonskim
kutomjerima i šestarima, stiliziran točno onako, kako je i prikazan na Lambertovom
svitku. Nakon podrobnijeg
I istraživanja baza, na kojima su se nekad nalazile statue, shvatili smo, cla se taj motiv
Nebeskog Jeruzalema pojavljuje na mnogo mjesta. Kad smo pogledali izravno prema
gore, prema rezbarijama oko
or`~ulja, vidjeli smo da se luk, koji ih natkriljuje- sastoji od niza uglav-Ijenih kamena
tesanaca, točno kao i onaj, koji je opisan u masonskom stupnju Kraljevskog Luka, i
kakav je pronaden u ruševinama Hero-dovog hrama! Istesani komadi kamena debljine
preko 90 cm, zbijeni zajedno, vjerojatno su bili strahovite težine. A ispod krovne
površine bio je izrezbaren zvjezdani svod, kakav se nalazi u piramidama i masonskim
Ložama, sa suncem, mjesecom, rogom izobilja, golvbom, te četiri nebeska lika.
Razmišljajući o stupnju Kraljevskog Luka, shvatili smo sljedeće: aku je naša ideja
točna - da je Rosslynska gradevina zapravo rekon-strukcija ruševina hrama kralja
Heroda, tada bismo mogli očekivati, da i iz~7led zdanja odgovara opisu, koji je
naveden u obredu. Prisjetili smo se riječi u obredu, koje su se na to odnosile:
Raruyjrrtrcr.s, do~ smo pr-eylednvcrli run.š dosado.šnji r-ad, otkri-smo pcrr- stcyovcr
i;.mrnr~edne ljepote i simetrije; ncrstavivši s r-ncforn, naidn.srrzo na jo.š še.st drrr~lih
pcari,jecfnake Ijepote. :,a kojo srru~ :.crhljcrčili, c!a čine stupove gnlerije, kojcr je
vndilcr clo Najsvetijeg mje,stn;
Ukupno - četrnaest stupova; točno onoliko, koliko smo ih gledali
343
_
vidjeli, postoji li u njemu još pokoja pojedinost, koja bi predodredila izgled svetišta.
Postojala je napomena o takozvanim »svjetlima« Reda, koja su očito bila postavljena
u točno odredenoj formaciji:
»Ova su svjetla smještena u obliku jednakostraničnog trokuta, svako od onih manjih
tako, da naizgled dijeli veliki tr~okut na tri još manja trokuta, u kutevima, pa kada bi
se spojili. oblikovali bi četvrti trokut u središtu, a svi su oni , jednaki i
jednakostranični, smješterzi na četiri točke gra-devine. Ovyj simbolični raspored
odgovara misterioznom ohliku Tro.strukoga Tau.«
Prisjetili smo se, da je Tau bio znak, koji su Keniti nosili ucrtan na čelu, kad je
Mojsije po prvi put naišao na njih, a ima oblik križa, na kojem su patili i Isus i de
Molay. Obrativši pozornost na to, u Rosslynu smo vidjeli, da je četrnaest stupova
smješteno tako, da ih osam iz istočnog dijela, uključujući i Jakina i Boaza, oblikuje -
Trostruki Tau. Njihov raspored i proporcije u cijelosti su odgovarali njegovom opisu,
kojim ga prikazuje stupanj Kraljevskog Luka.
Ovdje više nije moglo biti slučajnosti - svi su stupovi Rosslyna bili smješteni prema
točno odredenom planu, i to u skladu s prastarom mudrošću, i to onako, kako je to
opisivao stupanj Kraljevskog Luka!
Druga stvar, koja je zbunjivala povjesničare, bila je činjenica, da »crkva« - nikad nije
bila dovršena, te da je »očito bila namjera, da to bude tek prva sekcija mnogo većeg i
veličanstvenijeg zdanja glavne katedrale!« Nije postojao neki poznati razlog, zbog
kojega bi obitelj St Clair iznenada obustavila sve radove, te zaboravila na projekt,
kojim se bavila već punih četrdeset i pet godina, da je njihova namjera uisti-nu bila da
izgrade katedralu. Pa ipak, zapadni zid je ogroman, posve neuskladen s ostalim
dijelovima zdanja, te vrlo očito - nedovršen. Bila _je to samo dekoracija koja je
pružala dojam, da se uistinu namjerava ,I iz``raditi mnoao veće zdanje, te da se radi o
unutarnjem zidu neke ~ bud~iće, nepostojeće, mnogo veće gradevine. Svakom se
namjerniku ' zato uistinu čini, da se radi o ruševini neke zgrade veličanstvenijeg '
izgleda, samo - svi podaci pokazuju, da takva nikad nije postojala u ovom kraju.
344
C1UW m maiu naj~cm, anv ~c mam~cia uma ic.yamu vcmnu mcuyc
vjekovnu crkvu, a još manje katedralu, i to - usred sela. Zapadni je zid nedovršen, pa
je očiti zaključak bio, da nije nikada niti trebao biti dovršen - samo, ovaj je zid ostao
takav iz drugih razloga. On uistinu
4° predstavlja ostatke uništene katedrale - odnosno, da u ovom slučaju budemo
točniji, ostatke uništenog Hrama. Nismo mogli zaboraviti, da su Hugues de Payen i
njegovi vitezovi svitke našli istražujući ruševine, a obred Kraljevskog Luka podsjetio
nas je na činjenice:
»...raščišćavajući ruševine, koje su nam ometale napredo-vcrrrje, dodosmo do nečega,
za što se činilo da je čvr,sta ,stijerra, no - udarivši slučajno po njoj pijukom, začuh
mukli ;,vuk. Stogca smo raščistili više otpadaka i nagomilanih r~cševina oko nje...«
Rosslynsko je svetište bilo dovršeno točno prema planu; nikad nije niti postojala
namjera, da se gradi išta drugo, jer je ogroman ruševni zapadni zid bio pažljivo
izvedena rekonstrukcija ruševina Herodova hrama, u koje su prvi ušli vitezovi
templari tijekom svojih istraživanja u Jeruzalemu, 1118. godine.
Zatim smo se prisjetili sljedećeg dijela obreda, koji kaže:
»... otkrismo da se ne radi o čvrstoj stijeni, već o nizu kameno-vu, koji bijahu tako
.složeni, da su oblikovali luk, pa - znajući da grctditelji prijašnjeg hrama nisu ništa
gradili uzalud... «
Jednako onako, kao što »graditelji prijašnjeg hrama nisu ništa gra-dili uzalud«, tako
nije niti William St Clair. Jer, svaki se djelak ove ~radevine nalazio ovdje namjerno,
da bi ispričao priču. Danas je izvor-ni zapadni ulaz izgubio na svojoj dramatičnosti,
jer su u viktorijansko doba upravo ovdje smjestili jednu vrlo loše oblikovanu
krstionicu. I što prije se ovaj uljez ukloni iz ovog prekrasnog svetišta, to bolje!
Izgubljena tajna Zidara sa Znakom otkrivena
Što smo više gledali, sve smo više shvaćali i da ništa u ovom zdanju nije bilo
napravljeno slučajno. Svaki je njen detalj bio podrobno
345
Ija razrušio Rosslynski dvorac; pa ipak - svetište u Rosslynu je još jednom ostalo
nedirnuto; da se na njega gledalo kao na katoličku crkvu, u trenutku bi naprosto
nestalo!
Ostavili smo svetište u Rosslynu vrlo nerado; ta, reklo nam je toliko toga, i to u tako
kratkom vremenu! No, nismo se odvezli daleko niz cestu, jer se mjesto, koje
jednostavno nazivaju - Temple, (Hram) nalazi u bližoj okolici Rosslyna. To je bilo
središnje učilište templara u Škotskoj, te - iako se tamo još uvijek nalazi vrlo
pitoreskna ruševina, ona je mnogo novije izgradnje, iako se tvrdi da je sagradena od
kamena, uzetog iz ruševina izvornog Učilišta templara. U njegovom smo dvorištu
naišli na brojne templarske grobove i grobnice, kod kojih se na najvećem dijelu
nalazio i simbol stupnja Kraljevskog Luka, kao i rmogi stari dvostruki stupovi, s
motivima na nadvojima (lintelima).
Ovi su grobovi bili uistinu vrlo stari, i nisu bili restaurirani niti zaštićeni ni na koji
način, pa nam je bilo teško odrediti njihovu točnu starost. Jedan - vjerojatno noviji od
ostalih, bio je označen stupnjem Kraljevskog Luka (znak prikazuje iskopavanje
svitaka) te lubanjom s ukrštenim kostima - simbolom templara za uskrisivanje, koji je
postao i borbena zastava njihove flote. Na njemu se nazirala godina 1621., što bi
značilo da je taj čovjek, čiji su se ostaci ovdje nalazili, bio mason stupnja Kraljevskog
Luka - barem stotinu godina prije, no što je službeno osnovana masonerija 1717. u
Londonu.
Naravno, upravo obred Kraljevskog Luka govori o otkrićima svitaka, učinjenim
prilikom iskopavanja Herodovog hrama, pa stoga vjerujemo, da taj stupanj mora
datirati davno prije izgradnje Rosslyna, i osmišljavanja stupnja Zidara sa Znakom, a
isto tako i Drugi stupanj, za koji vjerujemo da se razvio iz stupnja Zidara sa Znakom,
a ne obrnuto, kako se općenito misli. Ljudi, koji su krajem petnaestog stoljeća imali
stupanj Kraljevskog Luka, vjerojatno su mogli biti potomci templara.
Vraćajući se iz Rosslyna u Englesku isti taj dan, raspredali smo 0 ogromnom broju
otkrića do kojih smo tamo došli, te do životno važnih podataka, koji su nam se tamo
razjasnili, i bacili još više svjetla na naše istraživanje. Čitajući temeljitije putem vodič
o Rosslynu, opet nas je iznenadilo kad smo pročitali, da je William St Clair imao vrlo
mnogo titula, uključujući ovdje i titulu »Vitez od Barke i Zlatnog runa«, što
t
»1 Vu mu...~b ~... , .... .. ~ ., ., -a
u ranim danima masonskog Reda članovima govorilo, da ovaj obred nisu izmislili
članovi obitelji St Clair, već da je on nastao mnogo prije njih, da je čak stariji od
velikog Rimskog carstva. Čitajući tako više o službenim stavovima vezanim uz
Rosslyn, takoc~er smo naišli i na nekoliko zanimljivih napomena, koje su ukazivale
na istinitost svega onoga, što smo upravo i sami otkrili. Prvi je takav navod glasio:
»Dorzji prostori mogu možda biti mnogo više od jedno-stavrziln grobnica, i mogu
sadržavati i druge važne umjetnine. Jedizzo zabilježeno djelo Lorda Sinclaira, koje je
očito bilo u dubokom sukobu s inače dobro uvriježenim viteštvom i vjernošću, možda
bi se moglo objasniti upravo sadržinom ozzoga, što se sakriva u tim prostorima, jer bi
moglo biti mogzrće da se tu radi o nekim putokazima za sakrivena blaga od velikog
povijeszvog značaja, koja bi se, zahvaljujući zzjima, možda mogla pronaći.«
Koliko istine u tome. Autor nije znao, koliko se veliko blago sakriva u Rosslynu, pa
ipak - za gradevinu se oduvijek mislilo, da ima i drugi neki značaj, mnogo veći od
onoga, koji se može vidjeti golim okom. A druga napomena - kao da je predvidjela
naše istraživanje:
»To moramo priznati, kada pokušavamo shvatiti motivaciju kako onoga, tko je gradio
ovu jedinstvenu i veličanstvenu crkvu, tako i onih nadarenih umjetnika i obrtnika, koji
su osmislili njen izgled. Plodovi ovakvog slobodnog pristupa izradi moraju nas
neizbježno odvesti do hipoteza, koje će nas opet natjerati u daljnje istraživanje, da bi
se odredila mjesta ostalih dokaza, koji barem u sadašnjosti, još uvijek mogu biti
snkriveni, ili su ih oni prije nas previdjeli, iz bilo kojeg od čitavog niza rczzloga...«~
v m •~~•yuv ua ~111V
konačno, i do kraja, uspjeli prodrijeti u šifriranu poruku, koju je on pohranio napola u
kamenu, a napola kroz obred masona. Jer, sad smo znali i točno mjesto, na kojem se
nalazi sakriven Bakreni svitak -mapa s blagom esena i templara.
1362
Razvoj moderne masonerije i njen utjecaj na svijet
Engleska Reformacija i uvjeti za pojavljivanje
Od završetka izgradnje Rosslynske crkve do službenog otvaranja Veli-ke Lože
Engleske dana 24. lipnja 1717. godine, društvo, koje se razvilo iz templarskog Reda i
koje je trebalo postati masonerijom, obavljalo je sve svoje poslove u dubokoj tajnosti.
Iz razloga osobne sigurnosti, organizacija je ostala sakrivena od pogleda javnosti, sve
dok se moć Vatikana nije započela ubrzano urušavati u šesnaestom stoljeću.
To se dogodilo zahvaljujući Reformaciji, odnosno pokretu, koji se širio zemljama
zapadnog kršćanstva, želeći pročistiti Crkvu od srednjevjekovne zloporabe, smanjiti
papinski nadzor i obnoviti one doktrine i prakse, za koje su reformatori vjerovali, da
su mnogo uskla-denije s uzorom Crkve, opisane u Bibliji. Pape su tijekom trajanja
renesanse bili nepopravljivo svjetovnjački nastrojeni, te su otvoreno zloupotrebljavali
svoj položaj za simoniju, nepotizam i bezbrižnu financijsku raskalašenost. Samu
Crkvu preplavili su nemoral i podmit-ljivost, što je i dovelo do konačnog raskola
izmedu Rimokatoličke crkve i reformatora, čija su se uvjerenja i način djelovanja
počela nazivati - protestantizmom.
Moglo bi se reći, da je pokret reformacije započeo u Njemačkoj 31. listopada 1517.
godine, kad je Martin Luther, sveučilišni profesor -augustinac iz Wittenberga, tiskao
devedeset i pet teza, otvarajući njima raspravu o zakonitosti prodaje oprosta.
Papinstvo je to odmah uočilo kao političku prijetnju vrlo unosnoj političkoj diktaturi,
te je ove slo-bodne mislioce odmah proglasilo - hereticima. Tri poznata Lutherova
traktata iz 1520. godine - Otvoreno pismo kršćanskom plemstvu njema-čkog naroda u
vezi reforme stanja kršćanske imovine, Babilonsko sužanjstvo Crkve, te O slobodi
kršćana - zadobila su široko rasprostra-njenu podršku. Luther je vjerovao, da je
spasenje slobodan dar svim ljudima, i to zbog oproštenja grijeha, koje Bog daje zbog
osobnog milosrda, te da stoga nema potrebe da - Papa uopće postoji. Ne izne-naduje
nimalo ovakvo mišljenje, slično Isusovu, papinstvo nije niti moglo dočekati
dobrodošlicom, pa je njegov autor bio ekskomuniciran već 1521. godine. No, Luther
je bio vrlo pametan čovjek, pa se u travnju
363
__.....„ , ,...~~,...w
se ne pokaže pogrešnim u odnosu na Bibliju, ili na zdrav razum.
Iako je Engleska imala svoj reformatorski pokret, koji se temeljio na idejama Martina
Luthera, ipak je do engleske reformacije izravno došlo više zbog osobnih problema
kralja Henryja VIII, koje mu je Crkva stvarala zbog njegovog braka s prvom ženom,
Katarinom Ara-~onskom, no zbog njegovog nezadovoljstva Papom. Razdvajanjem od
papinske snage i moći, upravljao je Thomas Cromwell, kraljev glavni ministar, koji je
1533. godine objavio Zakon o ograničenju žalbi putem Parlamenta, nakon čega je već
iduće godine uslijedio i Zakon o vrhov-noj vlasti; njima se u potpunosti odredio
nadzor kralja nad Crkvom. Thomas Cranmer, nadbiskup Canteburyja, autorizirao je
prijevod Biblije na engleski jezik, i bio velikim dijelom odgovoran i za Bibliju
zajedničke molitve.
Rimokatoličku je crkvu tako zamijenila Crkva Engleske, iako je došlo do kratkog
povratka pod njene skute, tijekom vladavine kćeri Henryja VIII i Katarine Aragonske;
kraljica Marija I vladala je od 15 33. do 1558. godine, iako ju je otac Henry posve
zanemario, jer mu žena nije rodila muškoga naslijednika. Došavši na vlast, Marija je
' započela obnavljati katolicizam, uvodeći iznova tradicionalnu službu Božju i
autoritet Pape u crkve, zasluživši pri tome i nadimak Bloody Mary (Krvava Mary),
zbog silnih progona i pogubljenja protestanata, koja je provodila. 1554. godine se
udala za kralja Španjolske, Filipa II, sina Svetog Rimskog Cara Charlesa V; ovaj je
dogadaj izazvao i nekoliko pobuna, koje su bile grubo ugušene, nakon čega je 300
protestanata bilo osudeno i izgorjelo na lomači zbog svojih uvjerenja. Tek pod njenom
nasljednicom, kraljicom Elizabethom I, u Engleskoj je stasao vrlo jak narod, čvrstih
protestantskih uvjerenja.
Kralj, koji je izgradio sustav Loža
Masonerija se danas sastoji od gotovo stotinu tisuća pojedinih ćelija, koje se nazivaju
Ložama; svaka od njih ima svog Štovanog Meštra i cijeli niz dužnosnika, kojima je
dopušteno izvoditi obrede inicijacije i unaprijedivati kandidate. Moguće je pratiti
njihov razvitak, koji se nastavio još od vremena, kad je obitelj St Clair izgradila
Rosslynsku crkvu, pa sve do današnjih dana.
y~ll~u ~-- f _~ ~ „ .
nastavio cvjetati u uskoj suradnji sa starijim, »spekulativnim« Ložama (što sLi ih
osnovali aristokrati, koji su prošli kroz obred uskrisivanja). Kako vidimo, kad se
Rosslynsko svetište jednom dovršilo, nije bilo moguće samo tako odjednom ukinuti
tajne ove organizacije, u koju su ovi ponosni majstori - klesari dobili pristup. Oni su
osmislili svoje vlastite običaje, i zadržali onaj dio u Redu, koji ih je povezivao s
njihovim gospodarima, te misterioznom prastarom prošlošću kralja Salomona i
njegovih nasljednika.
Nekoliko su se sljedećih stotina godina ovi operativni masoni širili u Škotskoj, kao
udaljeni produžetak spekulativnih masona, no na kraju su St Clairovi pali u očiti
zaborav, te se izvornost sustava izgubila u sjećanjima. Polagano, ali sigurno, pojavile
su se okolnosti, u kojima su se ceremonije obavljale s mnogo ponosa, ali bez imalo
razumijevanja ili znanja o njihovu podrijetlu.
Kralj Škotske, James VI (koji je kasnije postao i kralj Engleske, James I) bio je jedino
dijete kraljice Škotske, Marije Stuart, te prvi kralj, koji je istovremeno zavladao i
Engleskom, i Škotskom. On je takoder bio i prvi kralj, za kojeg se pouzdano zna da je
bio mason, jer je bio iniciran u Ložu Scoona i Pertha 1601. godine, u dobi od trideset i
pet godina. ~ Roden 19. lipnja 1566. godine, James je imao samo petnaest mjeseci,
kad je naslijedio svoju katoličku majku na škotskom prijestolju, pa je osobno započeo
vladati Škotskom tek 1583. godine. Bio je izvanredno obrazovan zahvaljujući svom
glavnom tutoru, Georgeu Buchananu, koji je bez sumnje imao vrlo velik utjecaj na
mladog kralja. I sam je Buchanan bio obrazovan na Sveučilištima St. Andrew u
Škotskoj te u Parizu, i bio čovjek visokog intelekta. Živio je u Europi punih trideset
godina, gdje je izgradio ugled jednog od vodećih humanista onog vremena, te jednog
od najvećih latinskih učenjaka i pjesnika kasne renesanse.
No, mladi je kralj i sam bio misaona osoba, te je pod intele-ktualnim vodstvom
Buchanana vrlo uspješno preuzeo svoj položaj poglavara Crkve i države Škotske,
usprkos plemstvu, koje se urotilo protiv njega. Velika mu je želja bila - naslijediti
kraljicu Elizabethu I na engleskom prijestolju (ona, naime, nije imala djece), pa je
stoga
Gocli.šr2jnk velike Lože Stnrilt slohodnih i prihvaćenih zidara Škot.ske, 1995.
364 ~I 365
U dobi od trideset i sedam godina, dvije godine nakon što je postao slobodni zidar,
James je postao i prvi kralj Engleske iz dinastije Stuart, te se nakon toga gotovo u
cijelosti posvetio upravljanju engle-skim poslovima. Pa, iako je bio odgajan kao
prezbiterijanac, odmah je uspio izazvati negodovanje rastućeg puritanskog pokreta,
odbijajući peticiju za reformiranje Engleske Crkve na konferenciji u Hampton Courtu
1604. godine. Neprijateljstvo se rimokatolika prema protestan-tima širilo sve više, pa
tako 1605. godine urotnici, koje je vodio Guy Fawkes, nisu uspjeli u svome pokušaju
da u zrak dignu i kralja, i čitav Parlament. Usprkos ovoj ubojitoj zavjeri, u Engleskoj
su Jamesa sumnjičili da je više naklonjen katolicima, jer je 1604. godine potpisao
mirovni sporazum sa Španjolskom. James je bio spekulativni mason, te je napisao i
knjige o kraljevanju, o teologiji, o vradžbinama, pa čak i - o duhanu; značajno je
spomenuti, da je i on izdao »autoriziranu« verziju Biblije, koja se po njemu i nazvala -
Biblijom kralja Jamesa (to je ona verzija, u kojoj su ispuštene dvije protu-nazorejske
Knjige o Makabejcima). No uvod, koji se još uvijek pojavljuje na početku ove
protestantske Biblije, ne otkriva nam nikakvu naklonost prema kato-licima; u jednom
njegovom dijelu čitamo:
»... I tako, ako će nas s jedne strane klevetati papinske osobe - i u zemlji i izvan nje,
kako bi nam time naštetile, jer da .stno mi vrlo .slabi instrument, koji ne može shvatiti
Svete Božje Istine, što bi se trebale sve više i više približavati t2arodu, kojega bi oni
rado još uvijek držali u neznanju i tami, ... «2
Ovaj odlomak odaje novog kralja i njegov stav - da su »znanje« i »narod« pojmovi,
koje bi trebalo medusobno povezati, nasuprot tajnovitosti i sebičnosti katoličke crkve
onog vremena.
Moderno slobodno zidarstvo nije sektaško, i oduvijek se trudilo da takvo ne bude; no
mislimo, da je postojalo razdoblje protu-kato-licizma, koje se pokazuje i u ovom
navedenom Uvodu u Bibliju kralja Jamesa. Okolnosti ranog sedamnaestog stoljeća
pružale su savršene
= Uvod u BiJ~liju krnlja Jantesa
skom snagom uništenom u Škotskoj za sva vremena, odjednom je nestala potreba za
bilo kakvom tajnovitošću. Kralj James bio je misli-lac i reformator, pa je vjerojatno
osjećao, da strukturu rastućeg pokreta slobodnih zidara treba čvršće oblikovati;
petnaest godina nakon što je preuzeo aktivni nadzor nad svojim škotskim
kraljevstvom, dvije godi-ne prije no što je postao mason, te pet godina prije, no što je
zauzeo položaj engleskog monarha, naredio je, da se za postojeću masonsku strukturu
osmisli njeno vodstvo i organizacija. On je vodećeg masona, Williama Scl~awa,
imenovao Glavnim Čuvarom Vještina, te mu naredio, da unaprijedi cjelokupnu
strukturu masonerije. Schaw je svoj rad na ovom velikom projektu okončao 28.
prosinca 1598. godine, kad su objavljeni »Statuti i odredbe, kojih se moraju
pridržavati svi Meštri Masotii unutar ovog kraljevstva«, potpisujući se pri tome kao
»Glavni Čuvar spomenutih Vještina«.
Schaw se nije isuviše obazirao na činjenicu, da su ove sastanke izvorno osmislili
članovi obitelji St Clair, koji su dvije stotine godina-još od vremena Roberta the
Brucea - upravljali onim, što se nazivalo Dvorom Vještina. Naime, čini se, da je do
vremena Schawa, obitelj St Clair izgubila velik dio svog utjecaja, jer se pokušavala
novčano okoristiti svojim nadzorom nad operativnim masonima. Krajem 1600. godine
meštri, dakoni i slobodni članovi masona Škotske objavili su novi dokument, uz
suglasnost Williama Schawa, koji se u njemu naziva Kraljevim Meštrom Radova. Taj
dokument postao je poznat i kao Prvo pismo St Clairovima. Ono navodi:
»S vremena na vrijeme medu nama se primijetilo, da su gospodari Rosslyna oduvijek
bili pokrovitelji i zaštitnici i t-ias, i naših privilegija, no u posljednjih nekoliko godina,
:bog zapostavljanja i nemara, ova je služba prestala djelo-vati. To je oduzelo
gospodarima njihova zakonita prava, te njihovu moć kao pokrovitelja, zaštitnika i
nadgledatelja, dovelo do mnogih podmićivanja u obrtu, te do toga, da su tnogući
graditelji odustali od izvedbe mnogih velikih poduhvata. «~
Prvi Schawov Statut, iz Knjižnice I~elike Gnže Škotske
366 ~~ 367
obrtaju kola sreće za obitelj St Clair, škotski su se masoni i nadalje držali tradicije, te
su odbili Schawovu ponudu da prime kraljevsko jamstvo za Red, ukoliko kralj James
bude odabran za Velikog Meštra. Jer, iako obitelj St Clair ne bi u takvom slučaju
imala pravo veta-kada bi James sam sebe proglasio Velikim Meštrom - raspolagala je
podrš-kom Loža protiv takvog razvitka dogac~aja.
Obred u Ložama, koji je Schaw osmislio, bio je sada dotjeran, no još se uvijek u
potpunosti oslanjao na »Stare odredbe«, pa su mason-ske riječi i znaci prepoznavanja
još uvijek bili zasnovani na starijoj govornoj tradiciji, na koju se Schaw uistinu i češće
osvrtao. Skupove spekulativnih masona nazivao je »Ložama«, i nakon što su protekle
dvije godine od početka njegovog rada na ovome poslu, do nedavno strogo tajnovite
Lože Škotske, započele su navoditi imena svojih članova, te voditi zapisnike sa svojih
sastanaka. Još uvijek nisu javno objavljivale svoje postojanje, no danas ih se može
vrlo lako prepo-znati. Zemljopisni položaj prve registrirane Lože pokazuje, da je
obred koji je uveo još William St Clair u Rosslynu - postao široko raspro-stranjen
upravo tijekom vladavine Jamesa VI.
Bio je to doprinos Williama Schawa, Glavnog Čuvara Vještina za vrijeme Jamesa VI,
kojim je uredio obrede kako operativne, tako i spekulativne masonerije, te propisao
njihove oblike unutar onoga, što je i danas poznato kao tri stupnja slobodnog
zidarstva. Učinio je to tako, da je iznova uspostavio zasebne grupe operativnih
masona, što se nazivalo »inkorporacijama« klesara, od kojih se svaka morala pripojiti
svojoj Loži spekulativnih masona, kojoj bi pripadala, ovisno o sje-dištu. Pri tome je
postojao i nezaobilazni uvjet, koji je morao biti ispunjen, da bi se uopće moglo
razmišljati o napredovanju mec~u spekulativne masone - da kandidat bude roden kao
slobodan čovjek, i to u okolici sjedišta same Lože, te je tako uskoro došlo do
razlikovanja u nazivu operativnih masona od spekulativnih, jer se za ove posljednje
sve češće počeo koristiti i naziv »slobodni zidari«. Zahtijevalo se, da svaka
inkorporacija mora biti pridodana svojoj Loži, ali svaka Loža nije morala neophodno
imati i svoju inkorporaciju.
Od tog je trenutka slobodno zidarstvo imalo strukturu s Ložama, koja se ubrzo
proširila Engleskom, a na kraju i čitavim zapadnim svijetom.
Vjerujemo da je trenutni sadržaj postojećih triju stupnjeva masonerije, prije Schawova
preurec~enja - kojim je umetnut i Treći stupanj spekulativne masonerije izmedu
stupnjeva Prihvaćenog Pomoćnika i Meštra Masona (što je izvorno bio poznat i kao
Meštrov Dio) - nekad bio velikim dijelom sadržan u samo ova dva stupnja. Ovaj novi
stupanj bio je uveden i nazvan Brat od Zanata, za što mislimo da je bilo izvedeno iz
činjenice, da ovi masoni nisu bili oni, koji su uistinu obradivali i radili sa kamenom,
već su radili na »vještinama« speku-lativne masonerije. Sad smo sigurni, da je ovaj
stupanj bio razvijen od stupnja Zidara sa Znakom (a ne da je bilo obrnuto, kako to
većina masona vjeruje).
Kad je 1603. godine škotski kralj James VI postao i engleski kralj James I, jedno od
njegovih prvih djela bilo je, da dodijeli viteški naslov Francisu Baconu; on je bio
jedan od njegovih najdražih misli-laca, a i njegov sudrug - mason. Šest godina
kasnije, Bacona je kralj unaprijedio u Glavnog Kraljevskog Zastupnika. Njegov uspon
se nasta-vio - James mu je kasnije dodijelio i naslov Glavnoga pravobranitelja, potom
Lorda Čuvara Velikoga Pečata, da bi na kraju - 1618. godine, postao i Lord kancelar,
a zajedno mu je s ovim naslovom bila dodi-jeljena i titula baruna Verulama.
Brat Bacon bio je jedan od najvećih filozofa u povijesti, koji je pokušavao pronaći
puteve pročišćavanja ljudskog uma od onoga, što je nazivao »idolima« ili
»tendencijama ka pogreškama«. Naumio je u svom velikom djelu, Instauratio Magna
(»Velika obnova«), izložiti sve svoje ideje o obnovi čovjekova ovladavanja prirodom,
a ono se trebalo sastojati od šest dijelova:
1. klasifikacije znanosti
2. nove induktivne logike
3. prikupljanja empirijskih i eksperimentalnih činjenica
4. primjera, koji bi pokazali učinkovitost njegova pristupa
5. generalizacije, koja se može izvoditi iz povijesti prirode
-16g ~1 369
Na kraju je od svega uspio dovršiti samo njegova dva dijela: Unaprijedenje učenja
1605. godine (kasnije, od 1623., pojavljivalo se pod nazivom O dostojanstvu i razvoju
znanosti), te Novi Organon iz 1620. godine, kojim je napao Aristotelov Organon. Ovo
je posljednje djelo osobno predstavio svom gospodaru, Jamesu VI. Vrhunac Baco-
nove filozofije bila je induktivna filozofija prirode, kojom je predla-gao, da se
pronac~u »oblici« ili prirodni zakoni tjelesnog djelovanja, pa je osmislio i takozvane
tablice indukcije (prisutnosti, odsutnosti i stupnjeve), predvidene da bi se otkrili takvi
oblici u cilju nadvlada-vanja prirode.
Iako se Bacona ne bi moglo nazvati velikim znanstvenikom, bio je visoko cijenjen
kao čovjek, koji je dao poticaj razvitku moderne induktivne znanosti. Njegova su
djela jako štovali razni mislioci sedamnaestog stoljeća, te učenjaci, kakvi bijahu
Robert Boyle, Robert Hooke, Sir Isaac Newton i Thomas Hobbes. Stoljeće kasnije,
veliki su francuski filozofi - Voltaire i Diderot - nazvali ovog engleskog misli-oca -
»ocem moderne znanosti«.
Velika je vjerojatnost, da je brat Bacon svoju moć temeljio na novom, Drugom
stupnju masonstva, koji je uveo njegov bliski prijatelj, William Schaw. Nitko u
kraljevoj grupi slobodnih zidara nije imao više strasti od njega za unaprijedenje
znanosti, niti bio više otvoren prema razmišljanjima o prirodi. Bacon je, medutim,
dopustio, da se njegova masonska znanja uklope u njegove javno izrečene težnje,
objavljujući knjigu Nova Atlantida, koja je otvoreno govorila o njegovom planu
obnove hrama kralja Salomona u duhovnom smislu. Ova čista ezeki-,jelovska vizija,
rekao je, trebala bi postati »palača izuma« i »veliki hram znanosti«; ne bi je trebalo
zamišljati kao zgradu, nego više kao novu državu, u kojoj bi pritjecanje saznanja i
spoznaja u svim granama trebalo biti usklac~eno prema načelima najviše
učinkovitosti.
U ovom je djelu bilo čvrsto usadeno intelektualno sjeme kasnijeg ustava
SjedinjenihAmeričkih Država.
Nova hereza
Drugi stupanj masonerije ili stupanj »Brat od Zanata« pruža kandidatu vrlo malo
novih spoznaja, no uvodi ideju o »skrivenim misterijama
»Galilejevom herezom«. 1 dok smo nm syuruL, ua ~~ JL~u1~.=~u =~===u, kojom se
bavi i ovaj stupanj - jednako stara kao i sve druge koje su vezane uz slobodne zidare,
ipak je iz nje same bilo vidljivo njeno mnogo novije podrijetlo, podosta zahvaljujući
upravo i Francisu Ba-conu. Jer, dijelovi obreda koji su se odnosili na novu
ceremoniju, bavili su se prirodom, i pravom čovjeka, da je istražuje i razumije.
Nama se čitava ideja razumijevanja misterija prirode činila -ponavljanjem botaničke
enciklopedije, omotane u ukras Rosslynskog svetišta. Kao št~ smo već pokazali
ranije, njegove vrlo fine dekoracije bilježe detalje o stotinama biljaka, uključujući i
njihove »nemoguće« američke oblike.
l iberalni način razmišljanja već je doveo do toga, da je Vatikan proglasio nastupanje
nove hereze, u kojoj je - posve ispravno uočio veliku opasnost u ideji »nenadzirane
misli«. Rimokatolička crkva progonila je one, koji su obavljali istraživanja u
različitim znanostima, te izvodili zaključke, što su se sukobljavali s prihvaćenim
dogmatskim stavovima kardinala i njihovih zapisa. Najznačajniji od tih »zlih« Ijudi
bio je Galileo, koji je koristio nove tehnike da bi potvrdio svoj stav, kako je Sunce, a
ne Zemlja - središte Svemira. Iako je ovaj koncept prvi opisao Egipćanin Eratosten u
trećem stoljeću prije Krista, bio je poznat i kao kopernikanizam, nakon što se ova
ideja iznova probila u svijet (Nikola Kopernik, 1473.-1543.). Usprkos velikim
protestima, Sveti Ured u Rimu je početkom 1616. godine izdao edikt protiv
kopernikanizma. Hereza, koja se pripisivala Galileu i bila stavljena izvan zakona
Papinom bulom, može se naći u odgovoru na paradok-salno pitanje, koje sačinjava
dio obreda prilikom prijelaza iz Prvog u Drugi stupanj slobodnih zidara. Pitanja i
odgovori u njemu su sljedeći:
P: Gdje si ti postao masonom?
O: U tijelu Lože, ispravan, savršen i redovan. P: A kada ?
O: Kad,je sunce dospjelo u svoj zenit.
P: Kako se u ovoj zemlji Lože slobodnih zidara obično održavnju, a i kandidati
iniciraju noću, kako ti objašnjavaš ovo, što se na prvi pogled čini paradoksom?
O: Time, što je Sunce tijelo koje stoji, a Zemlja se neprekidno okreće oko njega i
istovremeno oko svoje osi, te time, što je
370 l~ 371
_ . . _ ~ ,.0 . _ ~_.. ~o .. ~... , u, ~.đ.... •.wc.• yv~c,ca.n.~.e, uu
Sunce mora uvijek biti u svome zenitu, barem što se tiče slobodnih zidara. «
Očito da ova napomena nije mogla biti pridodana prije 1610. godine, kad je Galileo i
javno obznanio svoje uvjerenje, da je Koper-nik uistinu bio u pravu, te ustvrdio da je
Zemlja ona, koja se okreće oko Sunca. Vjerujemo da je Francis Bacon odmah prionuo
uz ugra-divanje ove nove istine o prirodi u Drugi stupanj, koji je nedavno bio upravo
oblikovan.
Važno je prisjetiti se, da stupanj Brat od Zanata nije bio izmi-šljotina; on je oblikovan
od dijelova uzetih iz stupnja Zidara sa Zna-kom, a vjerojatno i iz prva dva izvorna
stupnja (stupanj Prihvaćenog Pomoćnika te stupanj Masona), čemu su se samo
pridodali neki novi elementi, gdje god je to bilo potrebno. Upravo je to uzrokovalo
pojavu nekih proturječja unutar ovog obreda; kandidatu se kaže, da se tajni znak čini
tako, da se ruke na odredeni način podignu iznad glave, kao što,je to radio Jošua:
»Kad je Jošucc vodio bitke za slavu Gospodinovu u dolini Jošošafat, u ovom je
položaju stajao, i žarko molio Gospo-dina da zaustcavi sunce u njegovu kretanju, te
produži danju svjetlost sve dok ne dovr,ši zbacivanje svojih neprijatelja. «
Postoji očita proturječnost u tome, da se prvo kaže, kako se Zemlja okreće oko Sunca,
a zatim je Bog zaustavio Sunce u kretanju, da bi pomogao Jošui. Vjerujemo, da je ova
priča ostavljena onakvom kakva je i bila, jer je bila isuviše stara i isuviše važna, da bi
se uklonila ili izmijenila, usprkos tome što proturiječi novijim otkrićima.
Ovo objašnjenje stupnja Brat od Zanata očito se odnosi na Jošuu 10:12, iako se ovaj
stih zapravo odnosio na dolinu Ajalona, a ne na dolinu Jošošafat. Jer, prisjetit ćete se,
Jošua je bio voda Izraelaca nakon Mojsija, ali je dolina Jošošafat postala dio
izraelskog teritorija tek u vrijeme Davida (kao što smo već spomenuli, Jošošafat je
samo drugi naziv za dolinu Kidron, koja se proteže južno i istočno od Jeru-zalema).
Već smo ranije raspravljali i o tome, kako legenda Starog zavjeta opisuje Jošuu kao
pljačkaški i ubilački raspoloženog Habirua,
G1UUm. ~~. ~-. .._ ... ~ . J -~ ~ ~ _ _ - _
stojeći odnos, samo je jedna od mnogih priča o masovnim ubojstvima nevinih
muškaraca, žena i djece, i to ni zbog kojeg drugog razloga, već samo zbog
grabežljivosti takvih pljačkaša kakav je bio i Jošua, te aotovo pravog ludila, što je tada
obuzelo Jahvu. Odlomak govori o tome, kako prema Božjoj naredbi, Habirui, koji
napreduju, ubijaju pet kraljeva, ali i sve njihove podanike i životinje, te kako - od
jednog do drugcg kraja zemlje:
»...n~~šta nije ostavio, nego posve uništio sve što je disalo, kakn to <.apovijedi Bog
Izraelov «
Jošua je, dakle, bio onoliko protu-masonska osoba, koliko je to uopće i mogao biti, a
vladao je prije izgradnje hrama kralja Salomona; stoga ne možemo zamisliti, zbog
čega bi itko mogao pretpostaviti, da se ovaj dio masonskog obreda trebao odnositi na
njega, osim - ukoliko se nisu mogli sjetiti kakvog boljeg obrazloženja.
Medutim, postojala je u Bibliji još jedna biblijska osoba imenom Jošua, ili Yehoshua,
koja je bila od životnog značenja za slobodno zi-darstvo; osoba, koja je uistinu i
vodila »najveću bitku za Gospodina«, i to upravo u dolini Jošošafat. Naravno, taj je
čovjek bio Isus, kad je sa svojim pristašama stajao u Getsemanskome vrtu (a on se
nalazi u dolini Jošošafat), gdje se konačno suočio i pokušao zbaciti svoje nepri-jatelje.
Poznavao je priču o Seqenenre Taou/Hiramu Abifu, pa je vjerojatno i on metaforički
molio Boga, da zaustavi Sunce u njegovu renitu; to je zapravo bio način molitve,
kojom je tražio da se snage mraka i zla zaustave u trenutku kad su najslabije, a
božanske snage ciobrote na svom vrhuncu tijekom trajanja sukoba. Na nesreću,
izgubio jc ovu bitku; no - zahvaljujući templarima, na kraju je dobio rat.
Ovakvo poimanje bi imalo savršen smisao u inače vrlo neobičnom objašnjenju za
stupanj Brat od Zanata, ili Drugi stupanj. U dvanaestom smo poglavlju pokazali, kako
je Jakovljev govor po razapinjanju, a zatim i njegovo kasnije preuzimanje vodstva
čitave Crkve jasno ukazao na to, koliko je duboko bio impresioniran djelovanjem i
djelima svog brata, pa nije nevjerojatno zamisliti, da bi tako značajna epizoda, kao što
je to bila molitva u Getsemanskom vrtu, bila zabilježena u svicima, koje su otkrili
templari. Jakov i ostali Kumranei gledali bi na ono, što je
373
obredu, koji nam se u početku učinio nedokučivim.~
Stare lozinke
Jasno je, da su izmjene u odnosu na stari obred bile svedene na najmanju moguću
mjeru, te da su »stare lozinke« iz govorne tradicije bile zapisane medu prvima, kako
bi se osiguralo da ne budu ni na koji način izmijenjene. William Schaw poznat je po
tome, što je tražio načine »zaštite starih znakova Reda«; o tome postoje i danas
dostupni dokumenti, koji nam kazuju, čime se masonerija bavila prije izmjena što ih
je naredio kralj James VI, a koje su osmislili Schaw, Bacon i ostali. Postoji čitav niz
ovih dokumenata; takav je jedan i »Inigo Jonesov rukopis« iz 1607. godine; kod njega
se pomalo sumnjalo u autorstvo, ali je na kraju ipak bio pripisan tom poznatom
arhitektu i masonu. Medutim, neki stručnjaci naglašavaju, da je ovo djelo moglo biti
napisano i nekih pedesetak godina kasnije, najvjerojatnije od strane nekog od članova
Lože Inigo Jones.
Mnogo pouzdaniji dokument o ovoj temi naziva se »Šumski rukopis«; nastao je 1610.
godine, iste one kad je i Galileo po prvi put objavio svoje poglede na strukturu
sunčevog sustava; napisan je na tankom pergamentu u obliku osam listova,
presavijenih tako, da ih je bilo šesnaest, odnosno - trideset i dvije stranice. Počinje
utvrc~ivanjem različitih znanosti s kojima je masonerija oduvijek bila povezana, a to
su: gramatika, retorika, logika, aritmetika, geometrija, glazba i astro-nomija. To su
stari i klasični predmeti, koji su bili izgubljeni tijekom mračnog doba Srednjeg vijeka
za čitav kršćanski svijet. Iznova su se pojavili nakon desetog stoljeća, i to zahvaljujući
kontaktima s arap-skim učenjacima u Španjolskoj, Siciliji i Sjevernoj Africi, te grčkim
misliocima u Konstantinopolisu. Izmec~u ostalog, pronašla su se i do tada izgubljena
Aristotelova djela; osim toga, arapski znanstveni i matematički radovi konačno su bili
i prevedeni za uporabu na zapadu. Do početka sedamnaestog stoljeća sve su te
znanosti iznova postale posjed svih obrazovanih ljudi, pa nije nimalo neobično, da su
postale i dio masonerije.
»Šumski rukopis« nastavlja time, da geometriju slavi kao najveću od svih znanosti, te
navodi, da je ona to bila od samih početaka
IZ~1 aw,..~ ~.,..~_. . -- r r ~ .,
izgorjeti niti u jednoj vatri, a drugi od supstance, poznate u masonskoj legendi kao
Laterus, koja se ne može rastopiti, potonuti ili utopiti u bilo kojoj vodi. Jedan je od tih
stupova bio pronac~en, i po njemu su bile ispisane tajne svih znanosti, iz kojih su
Sumerani razvili moralna načela, te ih predali Egipćanima zahvaljujući Sumeraninu
Abrahamu i njegovoj ženi Sari. Rukopis nastavlja opisivati, kako je Euklid učio
Egipćane geometr~ji, a od njih su je Izraelci prenijeli u Jeruzalem, i -rezultat je bila
izgradnja hrama kralja Salomona.
Neki od ovih rukopisa sedamnaestog stoljeća ne odnose se na Hirama Abifa, zbog
čega su neki pomislili, da je on ipak izmišljen u ovim novijim vremenima. Medutim,
Hiram Abif je bio samo jedan od naziva za ovu središnju osobu; o njemu se govorilo i
kao o Aymonu, Aymenu, Amnonu, A Manu ili Amenu, a ponekad i kao o Bennaimu.
Pritom je naglašeno, da je »Amen« hebrejska riječ za »onoga kome se vjeruje«, što se
savršeno uklapa u ulogu, koju je on i imao. No, znamo i da je Amen ili Amon
istovremeno i ime prastarog boga - stvoritelja Tebe, grada Seqenenre Taoa. Da li bi
ovdje uistinu mogla postojati toliko stara veza? Mislimo, da bi mogla!
Ime `A Man' nas je napose zanimalo, jer nas je podsjetilo na pisce Knjige Postanka, i
odlomak 49:6, o kojem smo govorili u osmom poglavlju; to bi, ako ćete se prisjetiti,
mogao biti i opis ubojstva Seqenenre Taoa:
»O, dušo rnoja, ne uc~e u njihovu tajnu; pod njihovim zajed-ništvom, moja časti, ne
bila ujedinjena: jer u njihovu bijesu pogubiše čovjeka, i njima će samima potkopati
zid.«
Da li bi moglo biti, da se o toj - naoko neimenovanoj žrtvi -<rovorilo kao o `A Manu'
- ranom masonskom imenu za Hirama Abifa, te imenu boga, stvoritelja Tebe? I je li
samo slučajnost, da kršćani izgovaraju riječ »Amen« na kraju svake svoje molitve, i u
svim svojim molbama, za koje bi željeli da se obistine?
Drugo ime, Bennaim, uzrokovalo je proučavateljima masonerije podosta neprilika.
Primijećeno je, da njegov kraj »im« na hebrejskom označava množinu (kao kod
pešerim), dok se za prvi dio imena otkrilo, da znači - »graditelj«. Mi bismo krenuli i
dalje, te upozorili, da se ono
374 ~ 375
. - _~ „ „.~. ..~v , awumu W .yvlillW .
Stoga bi se za ovu riječ moglo reći, da je prastari opis, koji označava »graditelja svetih
stupova«. To bi tada imalo mnogo više smisla -jednako kao i literarni opis Hirama
Abifa, ili metaforički opis Isusa.
Čini nam se, da su do vremena, u kojem se masonerija i službeno pojavila na sceni
zahvaljujući grupi koju je ovlastio kralj James VI, te braku koji je tada osmišljen
izmedu spekulativne i operativne masone-rije iz vremena rosslynskih templara - njena
izvorišta postala pomalo zbunjujuća, te u nekim dijelovima i izgubljena. Ovi su
masoni sedamnaestog stoljeća vukli izravnu liniju gotovo od samih početaka Ijudske
povijesti, no u svim različitim stupnjevima razvitka, kroz koje su njeni motivi
prolazili, veliki su dijelovi priče bili samo još više za-magljeni. Medutim, dok su
možda i bili nejasni s obzirom na izvorišta svog Reda, značaj unošenja mudrosti, koja
je u njima bila sadržana ostajao je jasan, te su je i dopunili učenjima, koja su se
rascvjetala u sedamnaestom stoljeću. Slobodni zidari bili su spremni za prednosti,
koje su im se nudile.
U ceremoniji Drugog stupnja, kandidata pitaju: »Što su neobični pred-meti, koji .se
traže u ovom stupnju?«. Odgovor, koji on treba dati, glasi: »Skrivene tajne znahosti i
prirode.« Po završetku ceremonije posta-janja Bratom od Zanata, njemu se kaže: »Sad
se od te~e očekuje, da slohodna djela i zhano,st postanu tvoj budući predmet
istraživanja.« Bio je to poziv, kakav niti jedan veliki slobodni zidar iz sredine sedam-
naestog stoljeća nije mogao odbiti. Analizirajući razvitak dogac~aja oko masonerije
sedamnaestog stoljeća, naša je krajnja zadaća postala -razumijevanje načina, na koji je
masonerija obilježila, i ostavila svoje tragove u modernom svijetu.
1625. godine umro je mason i kralj James VI, pa ga je naslijedio njegov drugi sin,
Charles (prvi mu je sin, princ Henry, umro još 1612. godine). Bili smo sigurni, da je i
novi kralj krenuo stopama svog oca, te postao mason. Jer, značajno je napomenuti, da
je velik broj grobova, bo~~atih masonskom simbolikom, pronaden isklesan u
sjevernom zidu Holyroodske opatije u Edinburghu, koju je on dao 1633. godine
obnoviti u čast svoje krunidbe u Škotskoj. Medutim, Charles I učinio je neoprostiv
grijeh u očima većine svojih protestantskih podanika, jer se oženio katoličkom
princezom Henriettom Marijom, kćeri
[~UGeL11J1iV 1l1ctVV 111d1~GVd, ~lV ~G 1~t~c1~lvaV ~vV~Vlll
mV~nmmVm,u,
uzrokujući neprekidne sukobe s Parlamentom; to je na kraju izazvalo i aradanski rat.
Na mladog je kralja imao jak utjecaj njegov bliski prijatelj, George Villiers, prvi
vojvoda od Buckinghama, koga je imenovao i svojim glavnim ministrom, usprkos
sveopćem ne.-odobravanju.
No, Charles je tvrdoglavo ustrajao u svojim sukobima s članovima Parlamenta,
raspu~tajući ih čak tri puta u samo četiri godine, jer se nisu željeli pokoriti njegovim
arbitrarnim odlukama. Kada se treći od tih Parlamenata sastao 1628. godine, podnio je
kralju »Peticiju o pra-vima«, kojom su se zahtijevale odrec~ene reforme, u zamjenu
za punje-pje fondova u budžetu. Charles je bio prisiljen prihvatiti je, no nakon ovoa
ustupka, odgovorio je raspuštanjem i ovoga Parlamenta, te zatva-ranjem nekolicine
njegovih najistaknutijih predstavnika. Charlesu je nedostaja očeva nadarenost za
političko upravljanje zemljom, pa je njegov neprekidni sukob s Parlamentom doveo
do razdoblja od punih jedanaest godina, u kojem je vladao posve sam i bez
Parlamenta. Tije-kom tog vremena raspisao je i izvanredne poreze, kojima je pokrivao
rastuće troškove upravljanja zemljom, i koji su izazivali velike valove nezadovoljstva.
Pod Charlesovom autokratskom vladavinom započelo je razdoblje nestabilnosti u
čitavom kraljevstvu; no, dok bi se inače ovakav razvoj društvenih dogadaja svagda
pokazao lošim, parado-ksalno je, no začudo - bilo je to i doba širenja različitih
mogvćnosti. Novi načini razmišljanja, te prekid sa starim, već uspostavljenim
poretkom, stavili su sve ove mogućnosti u isti uzavreli lonac.
Moglo bi zazvučati vrlo čudno kad se začuje po prvi put, no - u ovom smo trenutku
počeli vršiti sve češće usporedbe izmedu ovog razdoblja u Engleskoj, te okolnosti,
koje su vladale Izraelom u doba lsusa i Nazorejskog pokreta. Ove su sličnosti učinile
posebno istaknutim učenja, koja su se mogla pronaći u masoneriji, i njen utjecaj na
sve grupe, koje su se oblikovale tijekom Engleskog gradanskog rata. Prva se od ovih
usporedbi odnosi na sukob, koji je nastao u postupku povezivanja s Bogom. Kao i kod
Židova prije tisuću šest stotina godina, doslovno je svatko u zemlji mislio, da je Bog
središte svih stvari, no sve su se više razlikovali u mišljenjima o najboljim načinima
za uspostavljanje odnosa prema njemu. U Isusovo je vrijeme postojao sinedrij, koji je
bio jedini službeni put za dopiranje do Boga,
376 ~ ~ 377
.
te se usprotivio njihovoj moći. Prema našem mišljenju, Isus nije bio ništa drugo, no -
republikanac, koji je pokušavao uspostaviti vlada-vinu »pravednih« ljudi, dok bi on
sam bio zakoniti voc~a, koji bi se pridržavao Zakona što ih je Bog propisao. On je bio
anti-birokrat, koji je pokušavao svrgnuti sve one samoproglašene posrednike do Boga,
što su tvrdili da raspolažu jedinim pravim putem do njega. On je, bez imalo sumnje,
bio protivnik uspostavljenog poretka, pa mislimo da ne bi bilo nerazumno opisati ga
čak - i kao vodećeg puritanca svog vremena; čovjeka, koji je težio jednostavnosti,
strogom štovanju religioznih propisa, te slobodi - ne ustuknuvši niti pred borbom za
svoja uvjerenja. U šesnaestom i sedamnaestom stoljeću katoličkom su crkvom
upravljali konzervativci, koji su posve izgubili dodir s Bogom zbog svog osobnog
ega; njihovo uvjeravanje, kako jedino Papa ima pravo suočavati se s Bogom, teško su
prihvaćali svi oni, koji su imali hrabrosti i mogućnosti razmišljati svojom glavom.
Neke od kritika, upućenih farizejima, mogu se naći i u rekonstru-iranom izvornom
evandelju, poznatom pod nazivom »Q«; one zvuče vrlo slično optužbama, koje su u
sedamnaestom stoljeću puritanci upućivali Rimokatoličkoj crkvi. Neke od riječi, koje
se pripisuju Isusu u QS 34 (iz rekonstruiranog evandelja »Q«), posve bi se mogle
primijeniti i na ova kasnija vremena, o kojima govorimo:
»Srcrmota na va.s, farizeji! Jer, kaleže i tanjure či.stite samo izvana, a iznutra ste puni
pohlepe i netrpeljivosti. Glupi ,tarizeji! Očistite nutrinu, pa će i izvana sve postati
čisto.
Sramota na vas, farizeji! Jer, volite zauzeti prednja sjedištca, i volite čuti pozdrave na
trgovima! Sramota na vas! Jer, vi ste kao grobovi, izvana urec~eni i lijepi, no iznutra
posve zagac~eni...
Sramota na vas, odvjetrzici! Jer ste oduzeli ključeve :.zmnja narodu. Vi sazni ne
ulazite u kraljevstvo Božje, a priječite onima koji bi ušli, da udu u njegaz«
Kako bi se lako riječ »farizeji« ili »odvjetnici« mogla zamijeniti riječju »kardinali«,
da bi se došlo do odlomka, koji bi zazvučao posve puritanski !
U1LVIl .umw t....~..~..,~ ~... . ~.._ ~ a .,
sekularnih ovlasti u jednoj jedinoj osobi - u kralju. Po prvi je put od osnivanja Crkve
time bila postignuta Isusova težnja, da se objedini svećenički i kraljevski stup u jedno.
I tijekom rada na ovom dodatku, odlučili smo iznova provjeriti materijale, koje smo
prikupili o Engleskom gradanskom ratu. Naišli smo na crtež iz sedamnaestog stoljeća,
koji je potvrdio sve što smo mislili i rekli o povezanosti s Jeruzalemskom crkvom.
Ranije bismo tijekom naših istraživanja često proslavljali, kad bismo naišli na neki
umjetnički predmet, ili činjenicu, ili podatak, koji bi se uklopio i u neki drugi odsječak
slike što smo ga već izgradili; medutim, u ovom smo stupnju rada započeli ovakve
značajne djeliće dokaza smatrati već posve uobičajenima, jer su se naprosto - počeli
gomilati. To je ujedno pokazivalo, koliko je ispravna sama srž naše teze, te da zapravo
vršimo iskopine iz neprekidnog i beskonačnog rudnika povijesne istine. Ovaj smo put
naišli na crtež, koji je pokazivao grafičke detalje obaju stupova - kraljevskog i
svećeničkog, »mišpata« i »cedeka« - na upravo onakav način, kako smo ih i mi
razumjeli čitajući židovske tekstove. I to nije bio samo sličan način; bio je to
identičan, ili barem-posve jednak način.
Jedina stvarna razlika bila je u ključnoj osobi; u ovoj je verziji kralj Charles I
pretpostavio, kako je on sam - i oba stupa (Crkva i država), ali i onaj temeljni kamen,
koji ih drži u zajedništvu. Ovdje se lijevi stup, »cedek« - nazivao »Crkvom«, nad
kojom se nadvio lik »Istine«, dok se desni stup, »mišpat« - nazivao »Državom«, s
nadvi-jenim likom »Pravde«. Zanimljivo, Charlesov sin, kralj Charles II, dao je da se
prema ovome crtežu izgradi ulaz u Holyrood House, kad se ovo zdanje obnavljalo
1677. godine, nakon gradanskog rata.
Koristeći ovakav simbolizam, kralj Charles I u cijelosti je slijedio Isusove stope, samo
što mu je nedostajala nevjerojatna brilijantnost židovskog vode, te njegova
republikanska jasnoća. Isus je vjerovao -pod uvjetom da se društveni poredak uskladi
sa zakonima, koje im je dao Jahve - da neće postojati potreba za ulogom najvišeg
svećenika, jer će Bog djelovati izravno kroz svog zemaljskog kralja, da bi održao
stanje »šaloma«. Nasuprot tome, engleski je kralj jednostavno u svemu tome vidio
mogućnost, da sam preuzme obje uloge, te da Boga posve udalji. Tako je masonerija
prenijela pradavnu poruku, koja je do tada već izgubila ponešto od svojih izvornih
značenja, toliko važnih za sve!
378 ~ 379
U Engleskoj su se oni, koji su tražili novi društveni poredak, trebali mec~usobno prvo
boriti, prije no što su stigli do jedinstvenog ~ ješenja za svoje razlike - do rješenja,
koje je opet ponudila maso-nerija; bilo je to rješenje, koje je osiguravalo nastavak
monarhije u Ujedinjenom Kraljevstvu u vrijeme, kad su narodi oko njih svoje v(adare
počeli ukidati mačem.
Uspon Republikanaca
Tri godine nakon što je Charles I sjeo na prijestolje, u Parlament je kao predstavnik
Huntingdona ušao mlad čovjek, prepun republikanskih ideja. Ime mu je bilo Oliver
Cromwell, a obitelj podrijetlom iz Wale-ssa, gdje su se prezivali ~illiams. Iz
prosječnosti su se izvukli zahva-ljujući ministru Henryja VIII, Thomasu Cromwellu,
koji je bio ujak Oliverova šukundjeda, te sLr iz zahvalnosti prema svom dobrotvoru
380
~m....J_. _
postala poznata u Huntingdonu, graau u ~~~u~.... ~____
Oliver i rodio 25. travnja 1599. godine. Sad već dobrostojeći, Crom-wellovi su poslali
sina na školovanje u grad, u kojem je voc~a purita-naca bio Thomas Beard, čovjek
poznat po svojoj javno izrečenoj želji, da »treba pročistiti« englesku Crkvu od svih
ostataka rimokatoličkih elemenata. Cromwell je kasnije pohadao uglavnom puritanski
nastra-jen fakuitet u Sussexu, te Sveučilište u Cambridgeu, studirajući usput pravo u
Londonu. U kolovozu 1620. oženio se Elizabethom Bourchier, i vratio u Huntingdon
da bi upravljao očevim imanjem; član Parlamen-ta i predstavnik ovoga okruga postao
je nekih osam godina kasnije.
Tijekom sljedećeg desetljeća, Cromwell je posve razvio svoj puritanski pogled na
svijet, a njegovo se osobno bogatstvo topilo, sve dok nije naslijedio neka imanja
ženinog ujaka u Elyju. 1640. godine Cromwell se vraća u Parlament, i to upravo u
trenutku, kad je odnos izmedu Charlesa I i Parlamenta dosegao krizni vrhunac, te kad
je sukob postao neizbježan. Dvije godine kasnije, 22. kolovoza 1642. aodine, započeo
je gradanski rat izmedu parlamentaraca, mec~u kojima je bilo najviše puritanaca, i
kraljevih pristaša - rojalista. Cromwellov izvanredan vojnički um ubrzo je shvatio, da
bi religiozni naboj mogao u njegovoj vojsci proizvesti borbeni duh koji bi mogao
znatno pri-pomoći pobjedi, pa je ubrzo uspio uvjeriti i kraljevsku konjicu, da se bori
na strani parlamentaraca. Tijekom prve dvije godine rata, nakon što su obje strane
osnažile svoju vojsku, rojalisti su postajali sve uspješniji. Nakon krvave, no
neodlučene bitke kod Edgehilla u pokra-jini Warwick, u listopadu 1642., izgledalo je
da će rojalisti napredovati prema Londonu, ali su bili uspješno odbijeni. Krajem prve
godine rata, rojalisti su držali veći dio Engleske, izuzev samog Londona i istočnog
dijela zemlje. Tada se počela iskazivati Cromwellova sposobnost kao vojskovode, pa
je do 1644. godine taj tvrdoglavi vojnik postao gene-ral-natporučnik pod
zapovjedništvom mančesterskoga grofa, Earla Edwarda Montagua.
Uistinu je i zaslužio ovo unaprijec~enje: vodio je parlamentarne snage, poznate i kao
»okrugle glave«, do pobjede u vrlo važnoj borbi kod Marston Moora, izborivši pritom
i za sebe i za svoju vojsku pravo n~i nadimak - »ljudi od željeza«.
Ova se pobjeda pokazala kao točka preokreta za parlamentarce, pa je nakon toga Sir
Thomas Fairfax iznova pobijedio rojaliste kod
381
Charlesa, koji se predao Škotima, vratili su pod ~nadzor parlamen-taraca, i zatočili ga.
Lichfield, grad u pokrajini Stafford, izdržao je još nekoliko tjedana, no time je bio
završen prvi, i najvažniji dio gra-danskoga rata.
Mnogi promatrači vjeruju, da je Oliver Cromwell bio slobodni zidar, pa iako ne
postoji neki pisani podatak koji bi to dokazivao, ipak nam se to činilo vrlo
vjerojatnim. Njegov nadredeni, i bliski prijatelj -Sir Thomas Fairfax, bio je provjereni
mason, a u sjedištu obitelji Fairfax u Ilkleyu, pokrajina York, još uvijek se može
vidjeti gotovo pravi masonski hram u knjižnici, u koju se ulazi spiralnim stubama,
koje vas dovode do dvorane sa dva stupa, i crno-bijelim popločenim podom. Danas je
ova zgrada u posjedu velike tvrtke za proizvodnju električnih spojnica, no u samo
nekoliko kilometara udaljenom selu Guisley još je uvijek aktivna Loža pod nazivom
»Fairfax«.
Jedan od najboljih izvora podataka o slobodnim zidarima tijekom grac~anskog rata
bio je dnevnik Eliasa Ashmolea, koji se sastojao od zapanjujućih šest svezaka, i još
tome pridodanog indeksa... Knjižničar u Robertovoj Sveučilišnoj knjižnici bio je vrlo
iznenacJen, kad je - pod brojem dnevnika - morao izvući svih tih sedam tomova, od
kojih se taj dnevnik sastojao! Jer, razgovarajući o mogućim izvorima podataka,
prisjetili smo se, i da je to bilo doba najvećih pisaca dnevnika, te da bi i to bio način,
da se sazna ponešto o tom vremenu. Kako nismo zapravo znali što točno tražimo,
morali smo ga pročitati od korica do korica; no, to nije bilo izgubljeno vrijeme, jer
smo naišli na opise nekih vrlo čudnih sastanaka, koji su nam osvijetlili mnoge
dogacJaje iz razdoblja osnivanja Kraljevskog Društva i Restauracije.
Elias Ashmole bio je kraljev nadzornik u Oxfordu, i to upravo u doba njegove predaje
parlamentarcima, ali i jedna od najvažnijih osoba iz službene povijesti masonerije
onoga doba. Četiri mjeseca nakon što je uvidio, da njegova strana gubi rat, Ashmole
je otputovao u Warrington, radi inicijacije u Ložu. U svom je dnevniku 16. listopada
1646. godine zabilježio:
»4.30 sati poslije podne. Postao sam slobodni zidar u Warringtonu, pokrajina
Lancashire, zajedno s pukovnikom Henryjem Mainwaringom iz Karinchama,
Cheshire.
Sankey v.Henry Littler, John Ellam, Rich~ Ellam i Hugh Brewer. «
Putovanje od Oxforda do Warringtona onih je dana morao biti dug i opasan put, pa
ipak - već je idući dan Ashmole krenuo dalje, i to - u samo srce parlamentaraca, u
London.
To nam je bilo vrlo čudno, jer su napetosti u to vrijeme bile još vrlo velike, a svim je
bivšim rojalističkim dužnosnicima bilo zabra-njeno, približiti se Londonu na više od
trideset kilometara. A kako je on donedavna obavljao poslove kraljevskog nadzornika,
mogao je očekivati, da bi ga netko mogao i prepoznati; stoga je morao imati vrlo
dobre razloge, da bi se upustio u ovu opasnost, ili barem dobra jamstva, da mu se neće
ništa dogoditi. 14. svibnja 1650. godine, u dokumentima Državnoga Arhiva, Unutarnji
poslovi, odsjek A, uistinu je zabilježena ova nesvakidašnja posjeta, kao i da se ovdje
ne radi samo o privremenom dolasku:
»On (Ashmole) se usudio doći u London, bez obzira na Zakon Parlamenta, koji
odreduje suprotno.«
Postojao je dobar razlog, da je ovaj mason-rojalista stigao, i slobodno se kretao
Londonom još mnoge godine, te da se pritom susretao s najistaknutijim
parlamentarcima. Ne može biti sumnje, da se to moglo pripisati i činjenici što je bio
slobodni zidar, a time i član jedine ne-religiozne, ne-političke organizacije, koja je
osiguravala bratsku strukturu, u kojoj su se parlamentarci susretali s rojalistima, a
katolici s puritancima bez straha i bez zlih namjera. Još nam je jednom Ashmoleov
dnevnik pružio vrijedne podatke. Zabilješka od 17. lipnja 1652. glasi ovako:
»11 sati prije podne. Doktor Wilkins i gosp. Wren su mi došli u posjetu u Blackfriers.
Tada sam po prvi puta vidio doktora. «
Spomenuti »gosp. Wren« bio je poznat i velik arhitekt, Sir Christopher Wren, koji je
bio autor mnogih slavnih crkvenih zdanja,
382 ~~ 383
a . . . . . .....
mogao biti mason, no o tome nema dokaza, pa pretpostavljamo da nije bio u
organizaciji. S druge strane, doktor Wilkins je sasvim sigurno bio član slobodnih
zidara. U vrijeme ovog sastanka bio je Čuvar na Sve-učilištu Wadham u Oxfordu (i
Wren je u to doba tamo radio), a kasnije je postao biskup Chestera, te član osnivačkog
odbora Kraljevskog Društva. Wilkins je podržavao parlamentarce, te bio stari
puritanac, ali i muž Cromwellove sestre Robine, i bivši kapelan samog Cromwella.
Do vremena, do kad je Ashmole susreo Wilkinsa, nalazio se u Londonu već šest
godina, unutar kojih se dogodilo već mnogo toga. Kralj je obnovio rat uz pomoć
Škota, ali je bio poražen i zatvoren u Prestonu. I konačno, kralj-mason je izgubio
borbu protiv Parlamenta, u kojem je sjedilo i mnogo masona. 20. siječnja 1649.
godine izveli su Charlesa 1 pred sud u Westminster Hallu u Londonu. Kralj je odbio
priznati zakonitost ovakvog sudenja, te se uopće nije želio upuštati u raspravu, ili
odgovarati na optužbe da je bio tiranin, ubojica i nepri-jatelj naroda; stoga je tjedan
dana kasnije bio osuc~en na smrt; glavu su mu odrubili u javnosti, 30. siječnja. S tako
uništenom monarhijom, i Engleskom pod vlastitim nadzorom, Cromwellovo je prvo
djelo bilo -pokoriti Irsku i Škotsku. Masakri koje je organizirao, prije no što su ga
zatočili, u Droghedi i Wexfordu, bili su toliko jezoviti, da se vidjelo kako su rezultat
njegove plamene mržnje prema rimokatolicima, a napose prema Ircima. Ime Olivera
Cromwella i danas izaziva strah i srdžbu u Irskoj, iako je prošlo punih tri stotine i
pedeset godina od ovih dogadaja.
Na Škotsku se Cromwellov gnjev usredotočio zbog pomoći koju je pružila Charlesu;
očitovao se potpunim uništavanjem rojalističkih dvoraca, posjeda, te svih katoličkih
crkvenih zdanja na koja bi naišao. I~1o, kao što smo već rekli - ono, što je uistinu
predstavljalo zdanje u Rosslynu - bilo je poznato i samom Cromwellu, i generalu
Georgeu Monku, pa je stoga ovaj rat preživjelo netaknuto.
Usprkos Cromwellovoj nadarenosti za divljaštvo i nasilje, najveći je uspjeh postigao -
održavši relativni mir i stabilnost zemlje, te - ma koliko paradoksalno to zvučalo -
stvorivši okvire, koji su na kraju omogućili pojavljivanje religiozne trpeljivosti i
suživota. Jer, iako nije nimalo volio katolike, dopusto je 1655. godine Židovima - koji
su iz Engleske bili protjerani još 1290. godine - da se vrate u zemlju, čemu
(~TOII1WC11VVa ~,mamua vayana Yvmm~. = 1...~.•b• .-~-- ~--
mornarice izgradili su Engleskoj ugled u stranim zemljama, u kakvom nije uživala već
više od pola stoljeća.
Odrubivši Charlesu glavu, Cromwell je Englesku ostavio ispraž-njena prijestolja,
čime je ova zemlja postala prva parlamentarna repu-blika na svijetu, i to u razdoblju
koje danas nazivamo Commonwealth. Sljedeće se godine sin pogubljenog kralja,
Charles, pojavio u Škotskoj da bi nastavio rat; 1651. godine okrunili su ga za kralja u
toj zemlji, te iznenada napali Englesku.
No, novi parlamentarni režim bio je već isuviše dobro organiziran i ustrojen, da bi se
uznemirio zbog ove neprilike; u sukobu kod Wor-chestera, kraljeva je vojska bila
poražena, a on sam je imao dovoljno sreće, da uspije izbjeći u Francusku.
Tijekom čitavog ovog nemirnog razdoblja, bivši kraljevski nadzornik pogubljenog
kralja živio je posve mirno u Cromwellovom Londonu, susrećući se s najvećim
umovima i najutjecajnijim ljudima tog vremena - i to s obiju strana. Ashmole je očito
raspolagao odobrenjem s najviših mjesta za obavljanje svoje misije, koja je zadirala u
politiku, i - dok je ono, što je izgradivao, u cijelosti izviralo iz masonerije,
istovremeno se razvijalo i u nešto posve novo, i - vrlo značajno.
Ashmole se sprijateljio i upoznao s astrolozima, matematičarima, iizičarima i drugim
pojedincima, koji su unaprijedivali svoja područja i osobne spoznaje o sakrivenim
tajnama znanosti i prirode, kako je to od njih i zahtijevao Drugi stupanj, što ga je
osmislio Francis Bacon. Riječ se probijala; bilo je to »nevidljivo sveučilište« - društvo
znan-stvenika, koje se baš nije moglo nazvati grupom, no čija je nazočnost postajala
sve očitija.
Cromwell je umro prirodnom smrću 3. rujna 1658. godine, i pokopan je u
Westminsterskoj opatiji. Njegov sin Richard, kojega je imenovao svojim
nasljednikom, bio je slab i brzo je urušavao moć, koju je izgradio njegov otac. Zemlja
se ubrzano približavala anarhiji, koju je priječio još jedino zapovjednik vojnih četa u
Škotskoj, general George Monk. Stoga je on u svibnju 1660. umarširao s njima u
London, sazvao sve članove Parlamenta, i nagovorio ih - da iznova uspostave
monarhiju, te da Charlesa II vrate na prijestolje. Novom kralju nije dugo trebalo, pa da
se osveti makar i posmrtnim ostacima
384 ~ 385
zatim odrubljenu glavu objesio na vrh Westminster Halla.
Stvara se Kraljevsko Društvo
Povratak s republike na monarhiju Ashmole je vjerojatno osobno dočekao s
olakšanjem, no - to je donijelo i mnoge koristi njegovom »nevidljivom sveučilištu«.
1662. godine kralj Charles II odobrio je kraljevskim jamstvima njegovo postojanje, a
dobilo je naziv - Kra-ljevsko Društvo. Bilo je to prvo udruženje znanstvenika i
inženjera u svijetu, koje se posvetilo razumijevanju svih čuda, što ih je stvorio »Veliki
Arhitekt Svemira«. Slobode, ugradene u samu srž masonerije, tako su prvo uspjele
stvoriti republiku, a kad je ona pala, učinile su da rodenje organizacije, koja je
odgurnula ograde nametnute ljudskoj spoznaji, pripomogne i cvjetanju razdoblja
prosvjetiteljstva, te postavi temelje industrijaliziranog društva devetnaestog i
dvadesetog stoljeća.
I bez obzira na kratko vrijeme, u kojem je Engleska živjela kao Republika, ono nije
bilo uzaludno utrošeno. Jer, od tada su svi monarsi zaboravili onaj znak primitivizma -
da je kraljevanje božanski dar i njima Bogom dano pravo, već su pokušavali vladati
tako, da pridobiju simpatije naroda, te uvažavali autoritet Donjeg Parlamenta, kroz
koji su slušali demokratski glas i želje naroda. U godinama koje su nai-lazile, on je
uključio i siromašnije ljude, a na kraju i žene - ostvarenje vizije čovjeka zvanog Isus,
iako joj je dugo trebalo da se i ostvari.
U ovom trenutku našeg istraživanja nismo nimalo sumnjali, da je masonerija u sebi
nosila sjeme nazorejske, a posebno Isusove misli, a jednako smo tako mogli biti
sigurni, da je i Kraljevsko Društvo nastalo iz ovakvog načina razmišljanja; omogućio
ga je Francis Bacon svojim izmjenama u Drugom stupnju masonerije, i to znatno
prije, no što su ljudi kao Ashmole i Wilkins prikupili ove djeliće nakon svih trauma
gradanskoga rata. John Wallis, vrlo ugledan matematičar sedamna-estog stoljeća,
pišući o svojim uspomenama na početke Kraljevskog Društva, rekao je:
»Mislim da su se prvi temelji i osnutak odvijali u Londonu, negdje oko 1645. godine,
ako ne i ranije, kad je dr.Wilkins (tada još kapelan odabranog Palatina u Londonu)
zajedno s
386
Ll Oareaercl J'al uG rrcu~~ll:lGllJG ~.un c vmcu.caoa. i.,w~,~..., ...
zahtijevao tjedne doprinose za vršenje novih pokusa, uz pridržavanje odredenih
pravila medu nama. Tada bismo se odricali svojih razmišljanja o božanskosti (da bi se
izbjegla razvodnjavanja i različite teme, a možda i zbog kojih drugih razloga), ili o
stanju države, ili o novostima, o bilo čemu, osim o našim vlastitim područjima rada,
koja su se ticala filozofije. «
Ovaj opis tih najranijih susreta tih novih mislilaca bez ikakve je sumnje - masonski.
Tjedni sastanci u odredeno vrijeme, poznata kazna i posvemašnje odsustvo svih
političkih ili religioznih tema - i do danas su ostali obilježje svake masonske Lože.
Ova Wallisova indiskrecija bila je ispravljena od strane masonske hijerarhije tog
ranog Kraljevskog Društva, koje je ovlastilo Spratta da napiše službenu povijest
Kraljevskog Društva, i u kojoj se nisu spominjala Masonska pravila, koja je Wallis i
nehotice otkrio.
Jedan od najutjecajnijih znanstvenika, koji se družio s Ashmo-leom, bio je i Robert
Hooke, koga je Kraljevsko Društvo odabralo za svog prvog voditelja pokusa.
Demonstracije, rasprave i eksperimenti, koje je obavljao tijekom sljedećih petnaest
godina, bili su važni čimbenici i za samo preživljavanje Kraljevskog Društva u
njegovim počecima. Hooke je imenovan jednim od trojice Gradskih nadglednika
nakon razornog požara u Londonu, a medu prvima je iskušao i mikroskop prilikom
izvodenja bioloških istraživanja, te u prirodne znanosti unio modernu uporabu riječi
»stanica«.
Veliki ljudi, koji su čovječanstvo zadužili za sva vremena, željeli su što prije postati
članovima Kraljevskog Društva; možda je najveći od njih bio Sir Isaac Newton; koji
je postigao mnoga znanstvena dosti-gnuća, uključujući i zadivljujuću detaljnu analizu
strukture gravitacije u svemiru. 1672. godine Newton je bio izabran za člana
Kraljevskog Društva, a nešto kasnije iste godine objavio je i svoj prvi znanstveni rad
na temu svoje nove teorije svjetlosti i boja u »Filozofskim rado-vima« Kraljevskog
Društva. Četvrt stoljeća nakon što je Kraljevsko Društvo dobilo svoje kraljevsko
jamstvo, Newton je objavio i svoje djelo Phislosophiae Naturalis Principia
Mathematica (Matematička načela filozofije prirode), ili kraće - Principia, ime, pod
kojim je opće
387
r~~~~ ~uuarazi u dcco kakva obilježja, koja su u ono vrijeme bila utvrc~ena kao
standardi masonskog vodstva.
Potreba utvrcŽivanja izvornih odredaba kao standarda, prema kojima će se ubuduće
odredivati svi zakoni Društva bijaše tolika, da su je jasno razumjeli svi članovi
bratstava, da se trebaju smatrati neizmjenjivim pravilom, prilikom svake primjene -
javne ili privatne, da se u svim LoŽama biraju Ve-liki Meštar, te Meštri i Čuvari, te da
svi zajedno rade na po-dršci njihovom ustrojavanju; tome je istovremeno podloŽan i
svaki mason, kroz najjače veze nastale tijekom inicijacije. «5
Oblikovanjem Velike Lože pod nadzorom izabranog Velikog Meštra, četiri su Lože
učinkovito ostvarile takav sustav nadziranja masonerije, koji je osiguravao, da su
samo one iz njega bile isključene, dok su im se sve ostale Lože i drugi masoni morali
podvrgavati. One su mogle objaviti da je neka Loža nezakonita, ili je izbrisati s popisa
redovitih Loža. Njihovo pravo da o tome odlučuju osporavali su mnogi masoni, a
posebno oni u Yorku, koji nisu prihvatili londonsku samoproglašenu misiju - da se na
ovaj način samo želi osigurati, kako se ne bi pojavili novi heretici i uvukli u Lože -
oni, koji se ne bi slagali s odobrenom i provjerenom izvornom herezom Lože.
Pokušavajući tako sami sebe pretvoriti u redovitu instituciju masonerije, engleski su
masoni u stvari time već započeli gubiti osobni odabrani put. Usprkos tome, ova ih je
nova struktura uistinu uspjela pokrenuti i okupiti, i to nakon dugog razdoblja
unutarnjih sukoba, dok su se masoni viših stupnjeva započeli uistinu podvrgavati
kraljevskoj obitelji, koja je i nadalje željela održati svoj utjecaj u ovoj
najrepublikanskijoj organi-zaciji, koja je tada postojala u svijetu općenito. Ovo
povezivanje slobodnih zidara s kraljevskom obitelji je - prema našem skromnom
mišljenju - i bio onaj glavni uzrok preživljavanja britanske monarhije.
Proučili smo spisak svih bivših engleskih Velikih Meštara, te odmah uočili, kako se
razvijala njihova sklonost prema aristokraciji i kraljevskoj obitelji, što se iz njega
jasno vidi (Dodatak 3). Kad se ovaj spisak usporedi sa spiskom škotskih bivših
Velikih Meštara (Dodatak
Preston: Crte~i rnasonerije
masoneriji; ovakvu tradiciju Škoti ponosno održavaju i do današnjih dana. Masonerija
se ubrzo proširila čitavim svijetom.
Utjecaj masonerije na Američku i na Francusku revoluciju bio je takoder ogroman;
zahvaljujući škotskim sklonostima ka podržavanju jakobinaca, na kraju su i
hanoverski kraljevi Engleske prihvatili maso-neriju kao svoju. 1782. godine, Veliki
Meštar postao je vojvoda od Clarencea, brat Georgea II. U godini Francuske
revolucije, 1789., bili su kao masoni inicirani princ od Walesa i njegova dva brata, a
nakon svega godine dana, on je postao i novi Veliki Meštar; primio je izjave podrške
sa svih strana svijeta, pa čak i od Georgea Washingtona, koji je u to doba bio Meštar
br. 22 u Loži Aleksandrije, koja je pripadala Velikoj Loži New Yorka, te od mnogih
francuskih Loža. Na ovaj su način hanoverski kraljevi iskoristili masonski sustav, da
bi ponudili demokratske razloge, zbog kojih očekuju da im njihovi podanici maso-ni -
budu vjerni. Tako se masonerija u Engleskoj našla na dobrom putu, da se pretvori u
klub ili društvo prijatelja čašice i zajedničkih večera, što je i ostala sve do danas,
posve izgubivši uvid u svoje izvorno naslijede. Za njih su se prave tajne masonerije
uistinu posve izgubile.
Širenje masonerije
Ubrzo nakon osnivanja Velike Lože u Londonu, drugi Veliki Meštar, George Payne,
prikupio je mnoge rukopise na temu masonerije, uključujući ovdje i kopije mnogih
prastarih povelja. To je 1720. godine bilo objavljeno u Knjizi pravila, no iz ovog doba
nailazimo na tvrdnju, da su »mnoga od tih vrijednih starih djela bila bačena u vatru od
strane nekolicine vrlo savjesne braće, koji su se radije odlučili na ovaj čin, no da
padnu u ruke njihovim protivnicima unutar Reda, koje su nazivali »modernistima«.
Tvrdi se, da je tom prilikom nestao i izvornik dokumenta Inigo Jonesa, kao i njegova
kopija Prastarih povelja, te da se na taj način sve nepovratno izgubilo. Iste su se
godine svi složili i oko toga, da će se ubuduće novi Veliki Meštar imenovati prije
godišnje skupštine, te da svaki Veliki Meštar, kad se odabere, treba dobiti ovlasti da
imenuje svog Zamjenika i Čuvare. 1724. godine je tadašnji Veliki Meštar, vojvoda od
Richmonda, osnovao prvu Komisiju za dobročinstva, kojom se željelo osnovati glavni
fond za
391
zabilježena akcija masonske organizacije s dobrotvornim ciljem,lkoji je i do danas
ostao toliko važan modernom slobodnom zidarstvu.
U siječnju 1723. godine, samo devet mjeseci nakon svog izbora, vojvoda Montague
podnio je ostavku kao Veliki Meštar, i to u korist vojvode od Warthona, kojemu je
bilo toliko stalo do toga da postane Veliki Meštar, da se čak pokušao dati izabrati na
neregularnom sastan-ku masona. Do sada se već ustalilo redovito mijenjanje Velikih
Mešta-ra, i svi su tako željeli i nastaviti. Više se nije dogacJalo, da se biraju onakvi
obični gradani, kakvi bijahu rani Veliki Meštri; oni bi u najboljem slučaju mogli
postati Zamjenici Velikog Meštra, a sve rjecJe i to, jer je ovu ulogu preuzimalo niže
plemstvo, koje bi za Velikog Meštra obavljalo administrativne poslove.
Zbog širenja organizacije, pojavila se potreba i za stvaranjem sekundarnih
administrativnih središta, pa su 1727. oblikovani Pokra-jinski uredi Velikog Meštra,
koji su trebali pomoći pri upravljanju jako razraslom i, zemljopisno gledano, mnogo
raširenijom masonerijom. 10. svibnja 1727. je Hugh Warburton bio imenovan prvim
Pokra-jinskim Velikim Meštrom za pokrajinu sjeverni Wales, a 24. lipnja 1727. Sir
Edward Mansell, Bart, za Pokrajinskog Velikog Meštra za pokrajinu Južni Wales.
TakocJer iz 1727. datira i prvo jamstvo u pisanom obliku za jednu prekomorsku Ložu,
koje je izdala Velika Loža u Londonu - za Gibraltar, a odmah nakon toga i za Ložu u
Madridu, u ulici Sv. Bernarda.
Masonerija se počela širiti kao požar, pa se do 1728. godine Velika Loža Londona
učvršćivala u svim dijelovima buduće Britanske Impe-rije - tako je Georgeu Pomfretu
odobreno, da uspostavi Ložu u Bengalu. I nadzor masonerije po pokrajinama se
takoc~er širio, pa su tako imenovani Pokrajinski Veliki Meštri za Donju Saksoniju, za
New Jersey i Bengal. 1730. godine iniciran je i prvi princ kraljevske krvi: Francis,
vojvoda od Lorraine, i veliki vojvoda Toscane kasnije je po-stao njemački car, a
inicirao ga je grof od Chesterfielda u posebnoj Loži osnovanoj u Haagu; vojvoda je
prošao kroz prva dva stupnja masonerije, a kasnije i Treći stupanj u kući Sir Roberta
Walpolea, u Loži, kojoj je opet predsjedavao grof od Chesterfielda. Iste je godine još
više povećan broj stranih masona, kad su se odobrili nadzori za Lože u Rusiji i
Španjolskoj, te u Parizu i Flandriji.
392
razaslane pozivnice - uglavnom plemićima - za zajednički sastanak u Hampsteadu,
London, koji se trebao održati 24. lipnja.
Do 1733. godine već su postojale pedeset i tri Lože, koje su se predstavile na
Godišnjoj skupštini Velike Lože, tako da je status i utjecaj Velike Lože u Londonu
takoder rastao. Na ovom su se sastanku potvrdile i neke izmjene, koje su se bavile
Komisijom za dobročinstva, a i pravom da se prethodno saslušaju moguće žalbe, prije
no što stignu na razmatranje Velikoj Loži. TakocJer je odlučeno, da se prikupljeni
dobrovoljni prilozi podijele manje imućnim masonima, te da im se predloži, da tim
novcem osnuju novu koloniju u Georgiji. Tijekom godina koje su slijedile, odobrila su
se otvaranja Loža u Hamburgu i Nizozemskoj. 1738. godine, James Anderson
(tadašnji Veliki Tajnik) objavio je revidiranu knjigu Knjiga pravila. Zbog ovog su mu
djela o povijesti masonerije neki čak pripisivali značaj autora i kreatora same
masonerije uopće. Otprilike u ovo vrijeme uvedeni su i propisi, po kojima bi se Lože
brisale iz popisa postojećih Loža, ako se ne bi sastale barem jednom tijekom dvanaest
mjeseci. Takoc~er je odlučeno, da će svi Veliki Meštri ubuduće biti birani izmecJu
članova Velike Lože Steward, kako bi se gospoda potakla da obavljaju svoju službu;
objav-ljena je i rezolucija o tome, što se sve smatra neredovitim skupovima masona.
Time je bilo ukinuto demokratsko pravo braće, da odaberu onu osobu, za koju misle,
da je odgovarajuća za taj položaj. Područje Velike Lože Yorka proširio se davanjem
jamstava za otvaranje Loža u Lancashireu, Durhamu i Northumberlandu, što je dovelo
i do zatoplja-vanja odnosa izmedu dviju Velikih Loža.
Do tog su vremena predana i jamstva za otvaranje Loža u Aubi-gnyju, Francuska, u
Lisabonu, gradu Savannah u Georgiji, u Južnoj Americi, Gambayu, Zapadnoj Africi...
Pokrajinski Veliki Meštri imenovani su za Novu Englesku, Južnu Carolinu i Cape
Coast Castle u Africi. Tijekom 1737. godine je dr. Dasaguliers (Veliki Meštar od
1719. godine) inicirao Fredericka, princa od Walesa, u Ložu otvorenu u te svrhe u
Kewu, gdje je prošao i Drugi stupanj, a zatim postigao i najviši stupanj Meštra
Masona. Na sastanku Velike Lože bili su nazočni predstavnici šezdeset Loža, a
imenovani su i Pokrajinski Veliki Meštri za Montserrat, Genevu, Afričku obalu, New
York i Američko otočje.
393
~1~ ^ V
Palača V Hasmonejaca O.~ Vijadukt do
Gornjeg Grada
-_rc=nesaa-enaex~~
~~ i~ N
`z rr N
F rl 1~
4 rl ii
„
„ Maslin~ ;.
~' Gora ~r
rr ~~i' rr ii .i
Ovčja vrata f:~.~ .:~ ~Zlatna vratai~ I Iv d
tob
Siloamova kula
0
0
MJERILO 500 yardi
0 400 metura
l
4
Indeks
13. listopad 1307. 47, 320
A Man 375 Aahmas 170 Abednego 292
Abif 23, 24, 25, 28, 29, 30, 36, 142, 148, 155, 156, 157, 159, 166, 168, 169, 223, 231,
278, 291, 301, 337, 338, 347, 373, 375
Abimelek 187, 192, 213 Abraham
Hiksi 154
»Kralj Židova« 194 moguće datiranje 113 sumersko podrijetlo 111 u Egiptu 143
žrtvovanje Izaka 114
Abram 107, 145 Abšalom 189 Adad 198
Adams, Samuel 394 Adonija 189 Adonis 60, 202 Afganistan 208 Ahab 195
Ahazija 194 Ahmose 162, 170 Ahmose-Inhapi 165 Aitchison's Haven 368 Akabski
zaljev 189 Albano 45
Aleksandar III 329 Aleksandar Veliki 208 Aleksandrija 83, 85, 212 alkohol 102
Allegro, John 73, 200, 235, 281 aloa-kaktus 97, 336
Amalfi, svratište 41 amazonski Indijanci 217 amen 272
Amen 375 Amon-Ra 397 Amoriti 184 Ananija 247 Ananije 279 Anderson, James 393
Andrija 225, 301 Anglesey 287
Ankh 125 antisemitizam 65 Antonia, utvrda 277 Apiru l l2
Apis 183
Apokalipsa po Petru 55 Apophis I 148
Apophis II 170
aramejski jezik 71, 167, 211, 271, Ardagh Chalice 288
Argob 184 Argyll 328, 331 Arheološkaškola Francuske 215 Arijanska hereza 288
a
413
Aristobulus II 219 Baldwin I1 41, 42, 44
Brat od Zanata 20, 21, 369, 370, David 67, 112, 334
Arka 104, 127 Balik 114
372, 373, 376 Davidova zvijezda 268, 269, 270, 355
Aroer 1$4 Barabba 65, 263
Britanija 288 Davies, Phillip 71
Aron 226, 291 Bašan 184 Br'ontolo~ ion 235 de Balliol, John 329
Aron Ben Moše Ben Ašer 215 Bat-Šeba 189 Bruce 330. 331, 333, 334,
367 de Charney, Geoffrey 318
Aruru 103 Bauval, R. 137
Brugsch, Emil 156 de Flexian, Squin 313
Asaf 23l Beard, Thomas 381
I Brydon, Robert 43, 298, 359 de Goth, Bernard 309
Ashmole, Elias 382 Beausant 49, 332 Buchan 331 de Montbard,
Andre 45
Asirci 196 beduini 112
Buchanan G. W. 71, 243 de Nogaret, Guillaume 309, 310
Atanazije 81 Bel 197
Buchanan George 365de Reu, dr. Martine 299
»atbaš šifra« 228, 229, 231 Benedikt XI 309 Buda 52, 59 de St
Omer, Geoffrey 299
Atis 60Bennaim 375
budizam 52, 217 De Unione Templi et Hospitalis
Augustin od Nippoa 81 Benoit 73
Buryat 109 Ordinum ad Clernentum Papam
A-user-re 148 »Berešit Rabatti« 307 Jncohi de Molnyo Relentio 311
~ australski aborigini 217 Berwick 329, 330 Cape Cod 322 de Vaux,
P. R. 72-73, 215
~
Avaris 146, 149 Besalel 291 Capitol zdanje 397 de Villaret,
William 311
' Avignon 309 Betel 199-200 »Causus Pro Bono Publico« 394 Dedera
119
Aymon 375 Betlehem 68, 83, 188
Charles I 376, 379, 380, 384 Dei, Noffo 313
Azija 109 Biblija 63, 76, 108, 111, 143, 154, Charles II 379, 385, 386
Deir el Bahri 166
azijati l 12, 115, 178 159, 166, 173, 176, 182, 219, 24l
Chartres-katedrala 303 Deklaracija iz Arbroatha 333
Biblija kralja Jamesa 159, Chevalier Ramsey 388 Deklaracija
o neovisnosti 395
Ba 133 219-220, 238, 250, 241, 366
C'lavis et Thesarcrum 354 Delaforge, Gaetan 42
Baal 202 Biblija zajedničke molitve 364 Cohen> Norman 62
Deset zapovjedi 180
Baana 220 hebrejska Biblija 62 Columba 288 Deucalion 018
Babilon 36, 110, 197, katolička Biblija 219 Comyn, John 330-331Diderot
370
292, 296 rimokatolička Douai-Bibli a 68,
J Co.sr-rlograplrie Irctruductio 324 Diet na Wormsu 364
babilonci 103 76, 176, 219 Cromwell, Oliver 380, 384 Dietski zakoni 364
Babilonska kula 1 l0, 197, 198 Bigvaj 220 Cromwell, Richard 385
dijaspora 212
babilonski jezik 103 Bilšan 220 Cromwell, Thomas 364, 380 Dilmun
107
Babilonsko sužanjstvo 196-200, biskup Jeruzalema 71, 277 Cwm
Rhonckla 337 Dioniz 59
'-117~ 21-1 bitka kod Banockburna 334 »Djeca svjetla« 226
Bcrbilon,sko .su~anjstvo Crkve, blagdan Sv. Ivana Krstitelja 332, 389
Čuvar Sveučilišta Wadham 384 Djela Apostola Tnme 57
Martin Luther 363 Boaz 19, 21, 30, 38, 122, 190, 205, Djela
apostolska 82
Bacon, Francis 369 233, 235, 337, 339, 344, 347
da Verrazano, Giovanni 3_2 Djela Ivanova 258
»bafomet« 229 Bog 112, 115, 181, 176 Damask 273 Djevica iz
Norveške 329
Bagdad l Og Bonifaci e VIII 308
J Damaska, Ivan iz 63 Dokument iz Damaska 221, 236
~l`1 415
~1 Lb1tlUV 11 , 1L , lJ.l, 1`fV
glas, James Crni 333, 334 gheda 384
dskatonzura 291 ricius 288 ifries 331
r, velečasna Janet 336
od Carricka 330 niti 287
119
dinburgh 368
~lward I 329, 330-331 dward II 332
Ifez 212, 277 fraim 302
gipat 112, I13, 115, 122, 137, 175, 182, 187, 189, 199, 246, 260, 272, I 338, 348
~gipćani 88,117
~isenman, Robert 70, 75, 232, 243, 275,279,302
>el-eiion« 172
3lhanan 188 ~li-Jah 296
~lizabeth I 364, 365 ?ngleska 288
?ngleska Reformacija 363-364 wgleski jezik 102, 167, 168 ?noh 103, 105, 229
Enuma Elish« 103, 196 :pifanije 277
:ratosten 371
seni 68, 69, 70, 71, 74, 75, 89, 91, 93, 98, 129, 137, 138, 169, 174, 206, 214, 224, 222,
229, 238, 240, 265, 277, 362
16
l.:ulV~lA 1V7
Euzebije 82 Evandelje po Filipu 53 Evandelje po Ivanu 71 Evandelje po Marku 84
Evandelje po Tomi 52, 56, 256
Ezekijel 36, 200, 206, 213, 220, 227, 260, 302, 397
Ezra 229
Fairfax, Loža 382 Fairfax, Lord 395
Fairfax, Sir Thomas 381 faraoni 171
farizeji 68, 69, 70, 72, 275, 378 Filip II, kralj Španjolske 364 Filip IV, Lijepi 308, 332
Filistejci 178, 186, 187, I88, 189 Firth of Forth 331
Fisken, Judy 359 Francuska 303,311 »Francuska Pravila« 47, 48 Francuska revolucija
391
Frankfort, H. 136
Franklin, Benjamin 395, 397 Fredericksburg Loža 395 Frigijci 88, 99
frigijski jezik 99 Fulcher od Chartresa 42 Fulk V, Anžuvinski 42
Galaad 184 Galileja 92 Galileo 371
Galski 99
Gaudin Tibald 307 Gautama Buddha 59
Gentsko weu~m~~~,. L~~ Getsemanski vrt 87, 259, 285, 373 Gideon 186, 192
Gilbert, A. 137
Gilde i Redovi u Škotskoj 348 Gilgal 188
Gilgameš, Ep o 105 bips 102
Gitejci 188 Giza 137
Gnostička evandelja 51, 53, 56, 66, 84
Gnostičko kršćanstvo 54, 55 Golijat 188
Gornji Egipat 118, 120
»Govornik Laži« 227, 275, 276, 286, 320
Gral, Sveti 44 Grci 99, 102, 208 Grofica od Buchana 331 Grotte, Alfred 269 Guisley
382
Gunn, Sir James 336
»Guska i ražanj«, Loža 388, 389
Haa-ib-re Setep-en-amon 208 Habakuk Pešer 275, 276, 279 »Habiru« 112, 114, 145,
175 Haddington 368
Hagaj 290
Hancock, Graham 43 Hancock, John 395 Harding, G. L. 2 i 5 Hasidimi 218
Hatshepsut 169, 172 Hebreji 113 Hebrejska Biblija 62
Hegesipus 232, 278 Helena 82 Heliopolis 119, 121 Henry VIII 77, 364, 380 hereza 34
Hermes 209
Hermopolis 119 Herod 36, 38, 2l 6, 230 Herodot 197
Herodov hram 296 Hešbon 184 hijeroglifi 146
Hiksi 141, 14'3, 147, 15'3, 175 Hipolit 88
Hiram, Abif 23, 24, 25, 28, 29, 30, 36, 143, 148, 155, 157, 159, 166, 168, 169, 223,
231, 278, 291, 337, 338, 347, 373, 375
Hiram, kralj Tira 36, 142, 189, 291 Hirkanus,Ivan 219
Hobbes, Thomas 78, 370 Holyrood House 379 Hooke, Robert 370, 388 Hooper,
William 395 Horeb 178
Horus 120, 127, 135, 147, 162 Horus Behdetit 151
Horus, gospodar Mesena 151 Hospitalci 41, 310
Hram 329, 352
Hugues de Payen - vidi Payen Huntington, knjižnica 215 Hylakomil 324
IA-A-GUB 200 Ilkley 382
417
_.
ndra 60 tajno učenje 246-247 Jayme I Aragonski 63 Kamen sudbine
329, 331
nicijacija, ceremonija 17, 20 trajanje djelovanja 242 Jehošafat, dolina
21 Kamose 162, 167, 169
>Inigo Jonesov rukopis« 209, 374 u dolini Jošošafat 374 Jehova 36, 182
Kana 245
nkvizicija 340 uhićenje 259 Jerihon 6J , 281 Kanaan 112
nstauratio Magrva, Bacon 369 uskrisivanje živih 302 Je.ruzalem 28, 36,
41, 44, 69, 70, 82, Kanaanci 113, 167
rak 273 uskrsnuće 30, 53-57 114, 176, 187, 189, 195, 197, 198,
kardinal iz Albana 45
renej 54 veze s esenima 215 200. 220, 227, 229, 242, 272, 277,
Karpokratijci 84, 85, 87
rska 287-288, 332, 384 veze s evandeljem »Q« 216 279, 293, 302,
334, 340, 345 KatarinaAragonska 364
saac, Newton 370, 387 veze s Kumranom 73, 224, 236-238
Jeruzalemska ci'~va 70, 83, 89, 129, Katedrala Sv. Pavla 384
sfet 149 vojni planovi 243 137, 214, 232, 287-298, 302, 379
katolička Biblija 219
slam 217 Ištar 138, 198 Ješua 220, 290Keltska crkva 284, 287, 305
Isus Vrata božice 198, 206 JHw H 200 Keltsko kršćanstvo 289
Cvjetna nedjelja 2_57 Ivan Krstitelj 68, 73, 92, 237, 239, Jojakim 196
Keniti 118, 344
anostički stavovi 52 240, 241, 242, 255, 300 Jonatan Makabejac 218
kerubini 37
jednakost 252 Ivan XXII 333, 334 Jones, Inigo 391 Khyan 146
jezik 71 »Iwnu Shema« 121 Joppa 28 Kidron, dolina 279, 360
jutarnja zvijezda 260 Izak 114, 115, 143, 152 Joram 194 Kilmartin
328
kršćanski mit 66 Izebela 194 Jordan 199 Kir, perzijski kralj 293
krštenje 238 Izis 88, 120, 139, 148 Jordanski Odjel za starine 215
Kish 101
kraljevski stup 240 Izrael 72, 114, 159, 194 Josadak 290 Kittim 61
lijevi stup 243 Izraelci 144, 186-188 Josip 76, 143, 152, 159, 161, 199
Klement V 310, 330
molitva Ocu »Oče naš« 251 Josip, povjesničar 83, 93, 219, 258,
Kleopatra 132, 209
Nuzaret 89 Jabal 210 279, 280 klesari 33
obitelj 76-77 Jacques de Molay - vidi Molay JošošaFat 372 Knight,
Stephen 15
odnos prema ženama 256 Jaffa 41 Jošua 2l, 372 Knjiga Izlaska
113, 127, 143, 153,
Puvlov Krist 274 Jahas 183 Jubal 210 177, 178, 180, 182
podizanje mrtvih 246 Jah-Bul-On 295-296 ~ Jubal Musa 177
Knjiga o Ezekijelu 204
povijesne činjenice 83Jahve 36, 37, 39, 61, 69, 104, 110, Jubelo 29, 159,
163 »Knjiga o Keltima« 288
prava učenja 320 I 11, 113, 172, 176, 182, 185, 189, Jubelum 29
Knjiga o Makabejcima 219
Propovjedi na Gori 253 190, 192, 194, 198, 204, 207, 220, Juda
Didimos 261 Knjiga o zbacivanju Apophisa 149
raspeće 67 234, 273, 292, 373 judaizam 217 Knjiga Postanka 100, 103,
104, 105,
revolucionarne ideje o ravno- Jakin 21, 30, 31, 38, 39, 122, 190, Judeja 67,
189, 190, 194, 202, 273, 110, 143, 145, 151, 152, 154, 159,
pravnosti 283 205, 235, 236, 337, 339, 344, 348
302 174, 199, 200, 203, 210, 229, 292,
Sin Božji 64-65 Jakov 143, 199, 234, 260, 262, 299 Jupiterov hram 82
349, 375
Sin Djevice 65Jakov Pravedni 240, 243, 260, 272, Jutarnja zvijezda 260
Knjiga Pravila 391, 393, 396
sljedbenici-tjelohranitelji 244 2g7 JužnaAmerika 323 koine 211
418 419
Koncil u Nikeji 82 »Kongregacija Belijala« 228 »Kongregacija Izraelova« 228
Konstantin 78, 81, 261 Kopernik 372
I kopernikanizam 371 Koptski muzej 52
Korijeni i grana Davidova 261 Kovčeg Saveza 37, 39, 44, 185, 189, 191, 295, 360
kralj Apophis - vidi Apophis kralj Herod - vidi Herod
kralj Salomon - vidi Salomon Kraljevi 195
Kraljevsko Društvo 382, 384, 386 Kraljevstvo mrtvih 164
Križarski ratovi 40
I Krishna 60
Krist 64, 79, vidi - Isus Krokodilopolis 119 Kršćanstvo 78, 217 kruna od trnja 316
' Kruna, u Parker Laneu 388 »Kruna«, Loža 388 Krvava Mary 364
kula u Newportu 323
Kumran 51, 74, 89, 200, 214, 218, 221, 235, 242, 272, 274, 277, 281, 289, 292, 340
Kumranska zajednica 70, 203, 219, ?31, 237, 240, 245, 273, 276 Kumrunski svici
217, 225, 227, 228 kutomjer 19
La Merika 322 La Rochelle 321
iulllvl..il L77, J`T 7
Larsa 105 Laterus 375 »Latinska Pravila« 47 Lavlja šapa 26
Lazar 248 Lea 160
Leicester, pokrajina 382 Leo X 77
Levi 160 Leviti 67
Levitski zakonik 236, 252 Libanon 118
Lichfield 382 Licinije 79 Linlithgow 330 Litvanski 99 Livingston, Phillip 395
Llanbadrig 288
Loch Awe 328 London 352
Londonska Velika Loža 391 Lord biskup od Chestera 384 lozinke 14, 19, 21, 27, 33,
209, 291, 374
Loža Meštara Masona 22 lubanja i ukrštene kosti 95, 352 Luka 216, 237, 244, 249
Luther, Martin 363
Ma'at 122, 138, 144, 148, 167, 209, 270, 395, 397
Maccoby, Hyam 275 Magna Carta 334 Mainwarig, Col Henry 383 Majstor Umjetnik
169 Makabejci 219
r
Marduk 198
Marija 64, 68, 76, 248, 256 Marija Magdalena 82 Marion 395
Marko 84-85 Marseilles 3l1 Marta 248 Masada 281 Maslinska gora 83
Masonerija »atbaš-šifra« 228, 229, 231 ciljevi (svrha) 341
crno i bijelo 49 dobl'OČInSiVa 16
dužnosti masona 16 Dva stupa 231-240 elitizam 14-15 Ezekijelova vizija 205 godine
1871. 14
govor u Trećem stupnju 10 i Ma'at 125
iz~~radnja duhovnog hrama 227 izgubljene tajne 13-31, 301 izvornost obreda 289
komentar Tc~le~rapha 13 kršćanski kritičari 30 Masonsko prokletstvo 16 organizacija
proširena svijetom 172 podrijetlo 32-36
rani koncepti 109 sklonosti gnosticima 51
sličnosti s esenskim ritualom 197 »Stara Pravila« 34-35
stav u javnosti 14 Treći stupanj 142 Tri stupnja 369
u~uum xamcm a i u ulazni stupanj 247
Velika Loža Londona 389 veze s Egiptom 137, 214 veze s Isusom 236
veze s Jeruzalemskom crkvom 300-301
veze s Kumranom 265-266 veze sa Židovima 115
veze sa Salomonom 33 zdravlje kandidata 224 Zlatno runo 352-353 značenje 355-357
Masonska Lozinka 26 masonska riječ 26, 166 masonski stup 337 Mastema ll3
Matatija 219
Matej 54, 89, 236, 249 Mebaker 272 Mediteran 208
Memfis I19, 144, 146, 161, 170 Merika 93, 94, 322, 324, 394 Mesak 292
Mesija 59, 61, 62, 236, 264
Meštar mason 19, 21, 22, 23, 26, 28, 29, 31, 93, 135. 166, 223, 270, 291, 348, 367
Loža Meštara Masona 22
Meštrov Dio 369
Mezopotamija 107, 137, 198 Mezopotamski ep o postanku 103 Midjanci 181, 187
Milik, J. T. 72, 228
mirha 102 Mirijame 88 Mispa 200
420 421
tv~tstert~t v~ere ne mogu se ottcrttt svima 87
Mišpat 233, 241, 243, 252, 260, 268, 285, 299, 337, 379
Mitra 59, 60
Mladi Čuvar 19, 128, 290, 301 mliječna kiselina 319 »Mnogi« 222, 228
Mojsije 82, 113, 115, 143, 151, 174-181, 185, 187, 191, 192, 199, 229, 230, 235, 239,
245, 270, 291, 340, 344
Mojsijev Zakon 72
Molay 307, 308, 310-320, 326, 332 Mongoli 109
Moray 330, 333, 334, 388 Mordokaj 220
Moše 177 Musa 177
imani 41, 66, 267
abopolazar 110 abukodonozor 196, 221, 293
' ag Hammadi 51, 59 Nanna 106
narkotici 135 Naseby 382 Nazareni 88 Nazaret 89, 92
Nazoreji 70, 73, 89, 93, 98, 240, 258, 273, 274, 276, 281, 286, 302, 324, 337
Nazorejski svici 302-305, 322, 341, 350, 354, 355, 357-358 Nebuzaradan 293
iVehemija 220 Vekheb 121
Newcastle-on-Tyne 330 Newport 323
Newton, Sir Isaac 370, 387 Nikea, koncil 78 »Nikejska molitva« 80
Nil 115, 117 Ninurta 37 Nippur 202, 203
Noa 104, 107, 111, 229 Nova Škotska 336 Nova Atlantida 370
Novi Organon, Bacon 370 novi ustroj vojske 381 Novi zavjet 65, 89
Novo kraljevstvo 146, 164, 165 Nubija 149
Nun 119, 122 Nut 120
O dostojanstvu i razvoju znanosti, Bacon 370
O slobodi kršćana, Martin Luther 363 obredi 1l, 13, 23, 50, 104, 168, 222, 310, 348
obredni put 198
Odbacivanje svih hereza, Hipolit 88 Ofra 186
Og 184 Oholiab 291 On 119, 120
organizacija Reda (templari) 48-50 Organon, Aristotel 370
Origen 280 Orion 131
ortodoksni judaizam 69 Osculum Infame 313
Otvoretvo ptsmo krscansKOm ptemst njemačkog naroda u vezi reforme stanja
kršćanske itnovitte, Martin Luther 363
Oxford 382
Oziris 88, 120, 124, 126, 128, 131, 132, 138, 148, 162
Padrig 288 Pagels, Elaine 55 Palestina 144, 246
Palestinski arheološki muzej 215 Pariški Hram 310
Pariz 63, 311, 365 parlamentarci 351, 381-384 F'astirski kraljevi 114, 141 Patrick 287
Pavao 54, 225, 273-275, 277, 283 Pavlove poslanice 82
Payen 41, 42, 45, 298, 299, 303, 307, 329, 340, 342
Peakovi komentari Biblije 251 pcčat templara 47
Perth 330 Perzijanci 207 Pešer 225
Petar 54, 82, 91, 225, 247, 248, 256, 26 I , 274, 350
Phislo.sophiae Naturalis Priucihia Mathematica, Newton 387 Pilat 316
Pinocchio 107 Pira 108 piratnide 120 Plinije Stariji 217
Pogreb posljednjegJ putujućeg pjesnika 350
rOI1Gl G I"Ilčll V i, o~, ~~o, ~,v~,,
26f>, 267, 316 Portugal 321 portugalski jezik 99
Potop, veliki 103, 104, 105, 108, 110, 116, 117, 198, 199, 209, 375 Povijest
slobodttog zidarstva,
Gould 96
pra-indo-europski jezik 99, 102 Pravila Reda (templari) 44-47 »Pravila« 41, 45, 46,
49, 308 predsjednik Sjedinjenih Američkih Država 328
Preston 384
Prihvaćeni Pomoćnik 19, 25, 222, 369, 372
princ od Orkneya 341 princ od Walesa 391 Principia, Newton 387 prtveno janje 264
Psametik I 99
Ptah 169 Ptar I19, 128 Ptolomejevići 209 Puech 73
Puerto Rico 97 Punjabi 99 puritanci 366 Purkett, Henry 394
Quipel 52 Quirrnus 59
Ra 136, 146, 155, 172, 272 Rabi Cedek 246
Ramzes II 176 Ras Nasrani 91
~22 423
...,., ~.. ~.~.,~
Reformacija 363 Rehoboam 191 Rehum 220
Res ipsn pretiosa 354 Restauracija 382 Revere, Paul 394 revolucionarne ideje o
ravno-
pravnosti 283 Rheims 45
Rhode Islands 322 Rim 78
Rimljani 36, 60, 61, 82, 220, 243, 257,261
rimokatolička crkva 58, 82, 371 rimokatolička Douai-Biblija 68, 76, 176, 219
Rimski orao 19, 31, 353
Robert Bruce- vidi Bruce Robertova Sveučilišna knjižnica 382
Robinson, John 15 rojalisti 351, 381-384
' Rosetta kamen 124, 139, 140 Rosslyn 96, 330, 331, 332 Rosslynska crkva 96, 97, 98,
323,
335-356, 358, 360 Ruben 302
Sabbath 69 Sadok 206, 227
aaduceji 68, 70, 256, 378 Safira 247
Salomon 30, 39, 85, 186-193, 194, 213, 291
Salomonov hram 1 l, 21, 33, 35, 36-39, 41, 75, 142, 171, 346
yclt IOVLI L 7L
Samuel 187, 188, 192 Sanctum Sanctorum 29, 37, 39 Sara 152, 375
Saraceni 311, 334 Sargon 177 Savao 273,286
Savez 70, 196, 201, 204, 205, 206, 207-212, 222, 227, 277
Sayer, Anthony 389 Schaw, William 367 Schonfield, dr. Hugh 228 Schrodinger 67
Scott, Sir Walter 350 Sem 112
Semiti 114 Sens 45
Septuaginta 62, 211, 216 Seqenenre Neustrašivi 170 Seqenenre Tao II 148, 150, 153,
154, 157, 160, 165, 166, 169, 173, 174, 180, 191, 193, 203, 213, 272, 278, 294, 328,
337, 338, 373, 397
Seraja 220
Set 120, 148, 150, 162 Seth 146
Se-user-en-re 147 Sharm el Sheik 90 Sidkija 197
Sihon 183, 184 sinagoga 212 Sinaj 83, 175, 178 Sinclair 96 Sinclair, Niven 359
Sinclair, princ Henry 336 Sinedrij 265, 290, 377
r
»Sinovi Svjetla« 228 Sipora 181
Sirija 144
Sjedinjene Američke Države 398 Skehan 73
Slavo~iic Josephus 83, 258 slobodni zidari - vidi masonerija Smith, Morton 216
Sol Invictus 79, 80 Spratt 387 srednjevjekovni klesari 33 St. Clair Bonde 360
St. Clair, Sir William de 334 St. Andrew 368
Stafford, pokrajina 382 »Stara Pravila« 34, 35, 38 Stariji Čuvar 19, 128, 290, 301
Stirlinški most 330
Stirling 330
Stuart, dinastija 366 Suci 186
Sudan 149
Sumer 100, 101, 106, 107, 109, 112, 117, 136, 138, 177, 192, 202, 234, 289
sumerani 100, 102, 104, 116, 375 sumeranskijezik 103
Sv. Augustin 81 Sv. Bernard 45 Sv. Bernard 45 Sv. Petar 82, 350 svastika 269
Svećanosti 113 Svetište svitaka 357 Sveučilište Sheffield 55 Sveučilište St. Andrew
365
lL-lJ, LT-lr1 , u , ~r ,
243, 254, 280, 286, 340 svitak »Nebeski jeruzalem« 298-302
šafran 102 šalom 236, 252 šamanizam 136 Šaul 188, 192, 234 Šesta dinastija 133
šestar 269, 270, 299, 300, 302 Šil 187
Šimun 160, 186, 219 Šimun Petar 225, 256, 274
Škotska 96, 98, 288, 321, 328, 333, 334, 339
Škotska Velika Loža 395 Štovani Meštar 19, 23, 25, 26, 27, 94, 142, 290, 301, 364
»Šumski rukopis« 374-375
Taho/Asap 231
Tain Bo Cuailinge 288 Tajna knjiga Jakovljevn 256 tajni znaci 19, 33, 34 Tamara 189
Tammuz 202 Tara Brooch 288 Targmička literatura 71
Tarz 275 Tatari 109
Tau 270, 340, 344 »Taverna - Čaše i grožde«, Loža 388
»Taverna - Drvo jabuke«, Loža 388, 389
Taxo 230
424 425
3, 272, 286
ca ubi res pretiosa deponitur 354 kstovi Piramida« 132
plari 33, 35, 38, 40, 41, 56, 57, , 216, 220, 223, 230, 269, 282, 97, 301, 310, 325, 332,
334 ~plurn Hierosoly~ma 354
i 128. I 29
Daily Telegy-aph 13 ornton, Matthew 395 ris 103
36 om Tabard 329 ra 69, 222
rinski pokrov 340 sefta Sebuot 263, 264 sefta Shebuot 263, 267
t 120, 125, 128, 169, 209 tmozes 176
-aktat o u.skrsnuću 53
eći stupanj 22, 134, 158, 205, 231, ' 246, 262
vojnost u katolicizmu 243 'rostruki Tau 271, 344, 354, 355 ~ska 102
'ubal-Kain 21() 'ura 149 ~ul'skti 78
'utmozis II 126, 172
Učitelj Pravednosti« 70, 221, 227, 231, 232, 234, 238, 265, 267, 275, 278, 279
~jedinjena Velika Loža Engleske 16, 32
'nas 7 27, 132
'pute o Pravilima 232
Urdu 99 Urija 189 Ur-Namma 106
usporedba 224 Utanapištim 108
Uzašašće Mojsijevo 229, 230, 241, 248
Valentin 247
Vatikan 217, 320, 334, 371 Veliki Meštar 24, 28, 46, 74, 128, 142, 158, 231, 307,
314, 315-319, 339, 389
Veliki Meštar hospitalaca 311 Venera 93, 138
Verulam 369
Vespucci, Amerigo 95, 324, 325 Viktorija, kraljica 14
vitezovi Bolnice Sv.Ivana Jeruzalemskog - vidi Hospitalci Vitezovi Jeruzalema 310
vitezovi templari 40-50 »atbaš-šifra« 228, 229, 231 i Papa 277
iskopavanja Hrama 345 iskopavanja u hramu S0, 235 izdaja 315
organizacija Reda 48-50 pečat 47-48
počeci 40 podrijetlo 41
Posljednji Veliki Meštar 319 Pravila Reda 44-47
u Herodovu hramu 38 veze s masonerijom 33, 35 Voltaire 370
Vrata božice Ištar 198, 206
Wales 288, 380 Wallace, William 330 Wallis, John 386 Warrington 3$2 »Waset« 121
Washington, George 327, 391, 39S 397
W'at Hor 170
Westford, Massachasetts 336 Westfordski vitez 323, 337 Westminster Hall 384
Westminsterska opatija 385 Wexford 384
Whipple, William 395 Wilkins, dr. John 384, 386, 388 William St Clair 334, 360
Willi<ims 380
Wilson, Charles 43, 298 Wilson, Edmund 73
i~Jren, Sir Christopher 132, 383
Yahia Yuhana 92 Yehoshua 262
Yehoshua ben Joseph 250 YHWH 182
York 389, 390 York, pokrajina 382 Yshu Mshiha 92
»Zajedmca« ~.o Zakej 253
Zauzeće Jeruzalema, Josip (povjesničar) 258 zealoti 28l
Zeno, Antonio 336 Zerubabel 36, 206, 207, 293 Zerubabelov hram 206-207 Zeus 108
Zidar sa Znakom 48, 352 zigurat 106
zigurat, Belov 197 Ziusundra 105
Zlatno runo 19, 3l , 353 »Zli Svećenik« 227, 279 Zoroastar 60
zvijezda jutarnja 27, 31, 93, 94, 95, 131, 136, 137-138, 140, 260, 285 Mandeja 93-94
Merika 93, 324, 394
Židovi hramovi 44 prvisavez 211
tijekom križarskih ratova 4l
u ranoj Jeruzalemskoj crkvi 82 židovski kalendar 289
26 427
O autorima
Christopher Knight
Christopher Knight rodio se 1950. godine. Svoje je obrazovanje dovršio 1971. godine
stekavši diplomu na reklami i grafičkom dizajnu. Oduvijek se duboko zanimao za
društvene odnose i sustave vjere, te se nu~oge godine bavio psihologijom potrošača,
planiranjem novih proizvoda i marketingom. Mason je postao 1976. godine, a
trenutno je direktor jedne reklamne i marketinške agencije.
Robert Lomas
Dr. Robert Lomas roc~en je 1947. godine, te je prvo prošao sve obrazovne stupnjeve
električnog inženjeringa, da bi se potom započeo baviti istraživačkim radom na
području fizike čvrstih tijela. Kasnije je radio na upravljačkim sustavima navoc~enih
projektila, a bio je uključen i u rani razvitak osobnih računala. Oduvijek je pokazivao
žarko zanimanje za povijest znanosti. Trenutno predaje u Centru za upravljanje
Sveučilišta u Bradfordu. 1986. godine primljen je u masone i ubrzo je postao omiljen
predavač povijesti slobodnog zidarstva u ložama zapadnog dijela Yorkshirea.
. .. _ , ..:~, `,~
IZVORI FOTOGRAFIJA
© W. Bro AlarL Atkins
1, 2, 3, 7, 8, 23, 24, 26, 27, 28, 29.
© Elliott Smith, The Royal Mummies (1909) - copied by W. Bro Alan Atkins
9,10,11,12,13,14,15,16. © Zaostavština Johna M. Allegra l7, 18.
© Sveučilište Ghent Library 21, 22.
© Centar Colorado Shroud 19.
© G R J Lomas 29, 30, 31.
© Kolekcija autora 4,5,6,20.
IZVORI ILUSTRACIJA
Prilikom prijevoda korištena je s(jedeća literatura: - Biblija
- Masonstvo u Hrvata, Ivan Mužić, 1989.
- Rječnik stranih riječi, Bratoljub Klaić, 1978.
- Orbis Romanus, Salopek-Šešelj-Škiljan, 1991. - Rječnik simbola, J. Chevalier, 1994.
- Povijesni atlas svijeta, 1994.
str. 324 - crtež viteza napravio je Frank Giynn prema originalu uklesanom u stijeni u
Westfordu, Massachusetts
2. SNAGA PODSVIJESTI-Joseph Murphy 3. PARALELNI SVIJET-B. D. Benedict
4. NARODNA SANJARICA - Božica Ciku.ša
5. SVETA KRV SVETIGRAL-Baigent, Leigh, Lincoln 6. PRIČA O KARMI - B. D.
Benedict
7. ČUDESNA SNAGA UMA- Joseph Murphy 8. TRGOVCI DUŠAMA-B. D.
Benedict
9. SUSRETI S JOGIJEM - P. S. Maheswarananda 10. SNAGA SVEMIRA U
VAMA-Joseph Murphy
11. KREMANSKA PROROČANSTVA-Zdravko Cikuša 12. TISUĆLJEĆE - Lyssa
Royal
13. OBMANA O SVICIMA S MRTVOG MORA-M. Baigent, R. Leigh
Biblioteka »SATURN« - u pripremi: 1. OPERATER - B. D. Benedict
2. PLEMIĆ - B. D. Benedict
3. EMOCIONALNO PROČIŠĆAVANJE-J. Ruskan 4. TOTEM I TABU - Sigmund
Freud
5. TRI RASPRAVE O SEKSUALNOJ TEORIJI - Sigmund Freud 6.
TUMAČENJESNOVA-SigmundFreud
7. UVOD U PSIHOANALIZU - Sigmund Freud
Do sada objavljeno u biblioteci »HIRAM«:
1. ROĐENI U KRV I - Izgubljene tajne masonerije - John J. Robinson 1. HIRAMOV
KLJUČ - C. Knight, R. Lomas
Biblioteka »HIRAM« - u pripremi:
2. ELIKSIR I KAMEN - M. Baigent, R. Leigh
Do sada objavljeno u biblioteci »ČUVARI BLAGA«:
I . GAZOPHYLACIUM - Ivara Belostenec - starohrvatsko-latinski, latinsko-
starohrvatski rječnik. Pretisak izdanja iz 1740. g. Bibliofilsko izdanje
?. VERONIKA DESINIĆKA-Josip Eugen Tomić-pretisak izdanja iz 1904. g.
»STARI GRAD« Zagreb, Jagićeva 11, tel. 3740-252
.. _ . _
.
-
.i
r , ri.