REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

VRIJEME obuhvata posljednja dva desetljeća 19 st., tačnije od Šenoine smrti 1881. do
početka moderne 1891/92. (objavljivanje Leskovarove pripovijetke „Misao na vječnost“ i
Matoševe pripovijetke „Moć savjesti“, prvih modernističkih pripovijetki hrvatske
književnosti); odnosno do 1895 (studentski nemir u Zagrebu povodom dolaska cara Franje
Josipa - paljenje austro-ugarske zastave); za početak se takoder navod godina 1880. kada na
književnu scenu stupa novi naraštaj hrvatskih pisaca.
KARAKTERISTIKE napuštanje romantičnog sentimentalizma u izboru tema, fabule i likova,
usmjerenost na socijalnu tematiku, odabir građe iz savremenog života, promatranje
neposredne stvamosti , uvjerljiva psihološka karakterizacija likova (socijalno-psihološki
mativirani postupci nositelji su uzročno-posljedično utemeljene fabule)
KNJIŽEVNI OBLICI: vodeću ulogu ima roman, pripovijetka i novela.
ČASOPISI: njihova je važnost bila u povezivanju naše svjetske književnost realizma. Unjima
su bili prijevodi svetskih klasika kao i teoretske postavke, polemike izmedu književnika itd.
Najznačajniji časopisi su: „Vijenac“, „Hrvatska vila“, „Balkan“.
PREDSTAVNICI I DJELA
a) lirika: Silvije Strahimir Kranjčević
b) epika (proza): Ante Kovačić, Vjenceslav Novak, Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac, Eugen
Kumičić; regionalna usmjerenost pisaca hrvatskog realizma:uzimali su teme i likove iz sredine
u kojoj su se rodili ili životno bili vezani
c) zagorska sredina: Ante Kovačić (U registraturi, Fiškal); K. Š.Gjalski (Pod starim krovovima)
d) slavonska sredina: Josip Kozarac ( Tena. Mrtvi kapitali)
e) primorska i istarska sredina: Vjenceslav Novak (Posljednji Stipančići); Eugen Kumičić
(Začuđeni svatovi)
f) ostali pisci: Fran Mažuranić. Josip Draženovič, Jure Turić, August Harambašić itd.

TEMATIKA HRVATSKOG REALIZMA

U djelima hrvatskih realista prikazane su ove socijalno- ekonomske pojave: propadanje

plemstva, odlazak seoske djece u grad na školovanje, moralno propadanje sela pod
utjecajem stranaca, propadanje intelektualaca u malograđanskoj sredini, socijalna nepravda,
težak položaj radnika, pojava zelenaštva i lihvara u selu.
* propadanje plemstva (Novak, Gjalski, Kumičić)
*povijesna tematika (Gjalski, Kumičić)
* odnos sela i grada ( Kozarac, Kovačic, Novak)
*psihološke i opće ljudske teme (Kozarac, Kranjčević)

 Prvo razdoblje hrvatskog realizma obuhvata osamdesete godine 19.stoljeća kada je

najviše djelovao kritički realizam. Književnici su se ostvtali na regionalne probleme
koristeći govor sredine. Najznačajniji predstavnici ovog razdoblja su Ante Kovačić „U
registraturi“, Ksaver Šandor Gjalski „Pod starim krovovima“, Josip Kozarac „Tena“,
Eugen Kumičić „Začuđeni svatovi“ i Vjenceslav Novak „Posljednji Stipančići“.

 Drugo razdoblje realizma pripada devedesetim godinama 19. stoljeća. Naziva se

poetski ili psihološki realizam i ne bavi se toliko socijalnim pitanjima, koliko
psihologijom lika, gradnjom i predstavljanjem karaktera lika koji se nalazi u određenoj
socijalno- dramatičnoj situaciji. Najznačajniji predstavnik poetskog realizma je Silvije
Strahimir Kranjčević sa svojim lirskim djelima, među kojima je i zbirka pjesama
"Bugarkinje“.

Ovaj realizam postavio je temelje za nadolazeći modernizam.

Ono po čemu je hrvatski realizam poseban naspram svjetskog upravo je miješanje značajki
realizma, moderne i romantizma u kniževnim djelima ovog razdoblja.

ZAVRŠETAK HRVATSKOG REALIZMA

* 1895. god, kada studenti u znak protesta pale mađarsku zastavu na Trgu bana Jelačića
* 1891. izlazi pripovijetka „Misao na vječnost“ Janka Leskovara
*1892. izlazi pripovijetka „Moć savjesti“ Antuna Gustava Matoša