PISCI NA SCENI

Popis likova:
1. Nikolaj Vasiljevič Gogolj – rusko-ukrajinski književnik podrijetlom iz Ukrajine (40
g.)
2. Honoré de Balzac (50 g.)
3. Fjodor Mihajlovič Dostojevski (28 g.)

(1849. godina je. Carska Rusija. U zraku je duh dodjele nagrade za najboljeg
europskog književnika. Elitni gosti okupljaju se u jednoj od najpoznatijih moskovskih
dvorana i uživaju u raskošnoj, ekstravagantnoj atmosferi. U desnom kutu prostorije
odjeven u crno, osamljeno sjedi Nikolaj Vasiljevič Gogolj, poznat već po svojem djelu
„Kabanica“. U tom mističnom okruženju nalazi se mnogo ruskih pisaca koji ga
obožavaju, ali njegovo lice i ton glasa djeluju umorno i bolesno, kao da ga ubijaju teške
misli o društvu koje ga okružuje. Odijelo mu je više puta krpano, ali unatoč materijalnoj
oskudici drži se uspravno i dostojanstveno, što i priliči književniku njegove veličine. Na
drugom kraju prostorije nalazi se manja skupina autora koji djeluju siromašnije od
ostatka prostorije. Ova neuredna skupina stranaca ovdje se nalazi čisto zbog stare
slave koja je davno nestala. Na rubu kruga potišteno sjedi francuski pisac Honore de
Balzac, dajući dojam kao da jedva drži oči otvorene, prvenstveno jer je upravo prešao
ogroman put vlakom, no u njegovim očima vidi se odraz mnogih neprospavanih noći,
dok mu bolna leđa ne dopuštaju da stoji uspravno, već pogrbljen proučava ostatak
prostorije s blagim podsmijehom, sretan što se nalazi na ovakvom događaju. U sredini
prostorije nalazi se nezapažena mlada skupina, koja u tišini mrmlja. Jedan od mladića
je i 28-godišnji bivši vojnik Fjodor Mihajlovič Dostojevski koji je već malčice poznat po
svom djelu „Bijedni ljudi“. Počinje svečanost i autori se premještaju u sobu do te, gdje
se nalaze stolovi prekriveni bijelim plahtama. U dubini prostorije nalazi se platforma na
kojoj je smješten ogroman bijeli klavir, kojeg svira nadobudni mladi pijanist.)
(Prolazi nekoliko sati. Proglašen je ovogodišnji pobjednik nagrade za književnost, no
to nije nijedan od spomenute trojice. Skupina koja okružuje pobjednika glasno se smije
i priča, što djeluje nekulturno pa se dio gostiju odlučuje na privremeni izlazak iz
prostorije. Na dnu ulice nalazi se stara krčma smještena u podrumu stambene zgrade
i u nju ulaze pijanci, prositutke, niži činovnici uništeni alkoholom. Za šankom te iste
birtije sjedi trojica autora koji, svaki u svojem svijetu, ispijaju piće. No šanku prilaze dva
pijanca koji vatreno raspravljaju o nepravdi u društvu i svom lošem materijalnom
stanju.)
1. PIJANAC: Žena me jučer ostavila. Rekla mi je da se gonim ja i moje pijanstvo, uzela
djecu i otišla. Kćer mi bosa šeće ulicama jer nemamo novaca za cipele. Sve je to zbog
ovih takozvanih plemića koji uništavaju današnje društvo. Zbog njih današnje rusko
društvo nema ni za kruh.
2. PIJANAC: Ma dobro je dok je god votke.
(Razgovor se zakuhtava i dvojicu pijanaca izbacuje vlasnik. No razgovor su čuli pisci
te jedan od njih, Dostojevski, glasno poviče)
DOSTOJEVSKI: Tako je, dok vladari leže i jedu najfinije voće i piju najukusnije vino,
siromašni se moraju ubijati da bi zaradili za obrok. Stanimo na kraj tome! (Udara šakom
od šank i prolijeva votku iz čaše.)
(U razgovor se uključuje i Balzac koji zadobiva čudne poglede zbog svog francuskog
naglaska.)
BALZAC: Imate pravo, gospodin, ovakvo društvo, pogotovo u Francuska, je jadno i
treba mu stati na kraj. Ja sam cijeli život radio kao manijak, a pogledajte me sad,
bijedan, intelektualan autor čija djela nitko ne cijeniti, naprotiv, današnje drušvo nikad
nije ni čulo za njih. Kod mene na zapad, ulicama hodaju divljaci, nečasnici, jadnici i
razbojnici. Društvo je žedno reforma.
(U razgovor se uključuje i Gogolj, dubokim, tmurnim glasom koji odjekuje prostorijom.)
GOGOLJ: Mladiću, što ti znaš o Rusima. Naša država nije više Rusija kao što je nekad
bila, ovo je mračno mjesto puno ateista, prostitutki, nečasnika. Treba nam vjerska
reforma, jer samo nas Bog i stari poredak mogu spasiti od ove propasti.
(Na to Dostojevski poludi. Uzme čašu, ispije votku i počne se derati.)
D: Što ti znaš, starče? Na nama mladima je reforma, tvoje vrijeme je prošlo. (No u tom
trenutku Dostojevski prepoznaje Gogolja te shvati s kakvim se autorom upleće u
raspravu te naglo sjeda i zašuti.)
G: Slušaj, ne zamjeram ti buntovničko ponašanje, još si mlad, ali moraš razumjeti da ti
takvo glasnogovorništvo neće donijeti ništa dobro u ovom društvu.
(Dostojevski počne tiho zamuckivati, na rubu plača.)
D: Otac mi je ubijen kad sam imao svega 6 godina, a majka mi je umrla 10 godina
nakon. Sramim se živjeti u državi u kojoj se mali ljudi ne cijene, već ih se svih baca u
isti koš te im se ograničava stvaralaštvo i kreativnost. Oprosti mi prijatelju što sam te
uvrijedio.

B: (Pokušavajući promijeniti temu) Nego, kome se nije svidjeti današnja atmosfera s

dodjela nagrada?
G: Oni ljudi su nekulturni, bezvjerni egoisti koji ne cijene događaj i okruženje velikih
autora u kojem se nalaze.
D: (prolazi ga tuga i nostalgija) Takvi ljudi ne zaslužuju biti na tako časnom okupljanju.
B: Imam prijedlog. Trebali biste vas dvojica sa mnom u Francuska u moj književni krug,
upoznati prave ljude, kojih je tamo trenutno malo, da se odmorimo zajedno od ovakvog
otrovnog društva koje samo čeka koga će uhvatiti u zamka.
(Gogolj i Dostojevski kimnuše glavom uzbuđeni zbog puta u Francusku, gdje će se
moći odmoriti i razmisliti kako započeti rusku reformu. U glavi sva trojica već su
smišljala planove i blago se osmijehivala što će napokon okusiti intelektualno društvo
kakvo im pristaje, no u tom trenutku upada u krčmu šest ruskih policajaca i odvode
Dostojevskog, osuđenog za okupljivanje oko Petraševskog, ruskog socijal-utopista.)
D: (Dok su ga odvodili, vikne stravstveno Gogolju i Balzacu.) Prijatelji dragi, znam da
se nismo dugo znali, ali ova večer bila mi je jedna od najboljih u životu. Kad se vratim,
vidjet ćemo se na par čašica votke i razmotriti naš put u Francusku, a sada zbogom!
(policija ga nasilno odvede)
(Gogolj i Balzac u tišini se pogledaju i Balzac napusti krčmu. Obojica su duboko u sebi
imala osjećaj da se nikada više neće opet susresti. No u njima je ipak ostao tračak
nade da će Dostojevski izići iz zatvora i postati jedan od najvećih autora svjetske
književnosti te jedan od najvećih predstavnika ruskog realizma. Gogolj ispije malo pića
što mu je ostalo, uze kaput i iziđe.)

(Sljedeći mjesec Dostojevski je osuđen na strijeljanje, no iznenadno je pomilovan i

određena mu je kazna od četiri godine teške robije u Sibiru i prisilne vojne službe.
Balzac se dvije godine nakon njihova susreta oženio te par mjeseci nakon umro zbog
posljedica mukotrpnog i iscrpljujućeg rada. Gogolj je nastavio voditi mističan, povučen
i depresivan život te je umro 1852. godine. Autori se nisu sreli opet, a Dostojevski je
odnio naslov jednog od najvećih predstavnika ruskog realizma i jednog od najvećih
autora koji je ostao zapamćen i čitan i dan danas.)