ŠIRENJE ISLAMA U BLAGODATI PRIMIRJA, „U susret Resulullahu, s.a.v.s.“, Mr. Hfz.

Kenan Musić

ŠIRENJE ISLAMA U BLAGODATI PRIMIRJA

Zahvala pripada Uzvišenom Stvoritelju. Molimo Ga da

nas počasti da sa zahvalnošću dočekujemo Njegove
blagodati, da strpljivi budemo u iskušenjima i da uzimamo
pouku iz svega što nas okružuje. Salavat i selam
Muhammedu, posljednjem Božijem poslaniku i Njegovu
miljeniku, njemu koji je kazao:
َ‫﴿مَنََقامََليَلةَالقَدَرََاَيمانًاَوَاحَتَسَا ًباَغفرََاللَهََله‬
﴾َ‫مَاَتَ َقدَمََمَنََذَنبه‬
“Ko provede noć Lejletul-kadr u ibadetu, čvrsto
vjerujući u Gospodara i nadajući se Njegovoj nagradi,
Uzvišeni Stvoritelj počastit će ga oprostom grijeha!”1Zaista
je nesretan i siromah onaj kome ove noći prođu, a on ih ne
iskoristi.
Pokušajmo svoje živote živjeti stilom življenja
Muhammeda, s.a.v.s., kako bismo i mi bili obuhvaćeni
ajetom:
﴾ََ‫﴿َومَاَاَرَ َسلَناكََاَلَاَرَحَمَ ًةَللَعَالمَين‬
„Mi smo te, o Muhammede, poslali samo kao milost
svim svjetovima!”2
Šeste godine po Hidžri Resulullah, s.a.v.s., u snu vidi
kako je Meka oslobođena. Taj je san obradovao muslimane.
Resulullah, s.a.v.s., kaže da je i lijep san dio poslanstva.

1
Buhari, Sahih, Savm, 1901, Muslim, Salatul-musafir, 760.
2
Sura El-Enbija, 107.

1
 ŠIRENJE ISLAMA U BLAGODATI PRIMIRJA, „U susret Resulullahu, s.a.v.s.“, Mr. Hfz. Kenan Musić

Resulullah je svoj san podijelio sa stanovnicima Medine, i

ensarijama i muhadžirima. Posebno su se muhadžiri
obradovali jer su željno očekivali da se vrate na svoja
ognjišta, a znali su da je san Resulullaha, s.a.v.s., vid
Objave. Resulullah, s.a.v.s., nastavlja raditi i predano ulagati
napor kako bi se Meka vratila u okrilje islama.
U mjesecu zul-kade, šeste godine po Hidžri s 1.500
muslimana i muslimanki Resulullah,s.a.v.s., naoružan samo
oružjem kojim je putnik naoružan, kreće prema Meki s
namjerom da obavi umru. Sa sobom je poveo kurbane kako
bi na taj način pokazao Kurejšijama da ne želi rat. Kada su
došli do Hudejbije, mjesta nedaleko od Meke, Resulullah,
s.a.v.s., šalje Osmana, r.a., da kaže Kurejšijama da je došao
kako bi obavio umru. Ebu Sufjan je dočekao Osmana i rekao
mu da ako želi obići Kabu, neka to i učini. Tada je Osman,
r.a., muslimanima svih generacija svojim postupkom
pokazao šta znači biti odan Resulullahu, s.a.v.s. On je kazao:
ََ‫اللهََصَلىَاللَه‬
َ ََ‫مَاَ َكنَتََلَاَفَعلََحَتَىَيَط َوفَرَ َسول‬
َ‫عَلَيَهََوََ َسلم‬
“Neću obići Kabu prije nego što to učini Resulullah, s.a.v.s.!”
Onaj ko u sebi nema odanosti, onaj ko ne zna cijeniti
dobro, onaj ko ne zna uzvratiti na dobro jeste osoba u kojoj
malo dobra ima. Do Resulullaha, s.a.v.s., doprla je vijest da
je Osman, r.a., ubijen. Resulullah, s.a.v.s., od ovih 1.500
muslimana I muslimanki uzima posebnu prisegu poznatu
pod imenom Prisega ridvan/Prisega zadovoljstva, kada su se

2
 ŠIRENJE ISLAMA U BLAGODATI PRIMIRJA, „U susret Resulullahu, s.a.v.s.“, Mr. Hfz. Kenan Musić

plemeniti ashabi zakleli da će se boriti s Resulullahom,

s.a.v.s., sve do smrti. Bilo im je teško što je Osman ubijen,
međutim, ispostavilo se da je to bila lažna informacija.3
Sira Resulullaha, s.a.v.s., uči nas tome da svaku
informaciju moramo provjeriti. Ne dopustimo da neko nama
manipulira time što nam je prenio lažnu informaciju u koju
smo povjerovali i na osnovu nje djelovali.
Kurejšije šalju Urvu ibn Mesuda, jednog od njihovih
umnih ljudi, kako bi s Muhammedom, s.a.v.s., dogovorio
ugovor kojim će prestati neprijateljstva. Kada je Urva došao
kod Resulullaha, s.a.v.s., posmatrao je kako se ashabi
ophode prema Resulullahu, s.a.v.s. Kasnije je rekao: “Nisam
vidio da je iko poštovan više od Muhammeda, s.a.v.s.”
Rekao je: “Bio sam u društvu vladara ali čak ni oni nisu
imali pažnju i iskrenu ljubav kakvu je imao Resulullah,
s.a.v.s., od svojih ashaba.” Urva je Resulullahu, s.a.v.s.,
ponudio da sklope ugovor. Također su poslali i Sehla ibn
Amra, jednog od njihovih najmudrijih ljudi, čovjeka koji je
uvijek sklapao ugovore za Kurejšije. Kada ga je Resulullah,
s.a.v.s., vidio, obradovao se i rekao: “Žele da sklopimo
ugovor!”
Resulullah, s.a.v.s., rekao im je: “Napišite Bismillahir-
Rahmanir-Rahim – U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!”
Sehl ibn Amr reče: “Mi to ne znamo, mi uvijek govorimo –
U Tvoje ime Allahu naš!”
Resulullah, s.a.v.s., naredio je da napišu onako kako je
Sehl želio. Ashabima je to bilo teško, ali je Resulullah bio
ustrajan.
3
Nedevi Ebu el-Hasan, Es-Siretu en-nebevijje, str. 378, 379.

3
 ŠIRENJE ISLAMA U BLAGODATI PRIMIRJA, „U susret Resulullahu, s.a.v.s.“, Mr. Hfz. Kenan Musić

Zatim je Resulullah, s.a.v.s., nastavio: “Ovo je ono što

su se sporazumjeli Muhammed, Resulullah...” Na to su ga
zaustavili i kazali mu: “Da te priznajemo za Resulullaha ne
bismo se protiv tebe borili!” Tada je Resulullah, s.a.v.s.,
naredio Aliji, koji je pisao ugovor, da to pobriše. Hazreti
Aliju je obuzela žarka želja da se potvrdi poslanstvo
Muhammeda, s.a.v.s., te to nije želio obrisati. Resulullah,
s.a.v.s., rekao mu je: “Pokaži meni pa ću ja obrisati!”4
Iz ovoga vidimo da nekada stanje koje čovjeka obuzme
nije nešto što je on u stanju kontrolirati i to nije njegov izbor
te takvo stanje treba razumjeti.
Teški su bili uvjeti koje su Kurejšije postavile
Resulullahu, s.a.v.s., i muslimanima. Primirje je trebalo
trajati deset godina, ali je svakog muslimana koji bi iz Meke
prebjegao Resulullahu, Resulullah morao vratiti, a obrnuto
nije bilo tako, jer ukoliko bi neko želio napustiti Resulullaha
pa otišao u Meku, taj ne bi bio vraćen muslimanima.
Istovremeno dok su potpisivali ugovor jedan od plemenitih
ashaba iz Meke uspio je pobjeći, zvao se Ebu Džendel.
“Prvog koga tražim da mi ga vratiš”, kaže Sehl Resulullahu,
s.a.v.s., “jeste Ebu Džendel.”
Možda nešto mrzimo, a to bude dobro za nas.
Resulullah, s.a.v.s., poštovao je ugovor. Omeru je bilo teško
pa je rekao: “Zar mi nismo u istini, a oni u laži!”
Resulullah, s.a.v.s., savjetovao se u svemu, ali ovo je bila
Objava koja ga je vodila. Hazreti Ebu Džendel je vraćen,
međutim, oteo se od onih koji su ga vraćali i ponovo je
pobjegao. Na jednom mjestu između Meke i Medine ti
4
Ibid, str. 382

4
 ŠIRENJE ISLAMA U BLAGODATI PRIMIRJA, „U susret Resulullahu, s.a.v.s.“, Mr. Hfz. Kenan Musić

plemeniti ashabi, koji nisu mogli doći u Medinu jer bi po

ugovoru bili vraćeni u Meku, stalno su pravili probleme
Kurejšijama do te mjere da su Kurejšije zamolile
Resulullaha, s.a.v.s., da ih uzme sebi i da ih više ne mora
vraćati.5 Tim je povodom objavljena sura El-Feth/Pobjeda.
Svaka je pobjeda velika ako je čovjek odan Gospodaru,
a nijedna pobjeda nije značajna ako se čovjek udalji od
Gospodara. Zašto je ugovor na Hudejbiji, iako nam se čini
nepravedan, pobjeda za muslimane i za Resulullaha, s.a.v.s.
Pobjeda je zato što je za samo nekoliko godina nakon
Hudejbije broj muslimana uvećan deset puta. Sve je to bilo
rezultat slobode I slobodnog ambijenta u kojem se s ljudima
govorilo bez opterećenja ratom. Bila je to prilika koju je
iskoristila plemenita generacija muslimana pod vođstvom
Resulullaha, s.a.v.s. Nakon samo dvije godine, prilikom
oslobođenja Meke, Resulullah dolazi s 10.000 ashaba. U
tom periodu mira ljudi su mogli neopterećeni predrasudama
i niskim emocijama razmišljati o tome šta je istina a šta je
laž, šta je dobro a šta je zlo.
Neprijatelji ne žele dopustiti čovjeku da objektivno
razmišlja o svojoj stvarnosti. U tom su periodu islam primili
hazreti Halid ibn Velid, Sejfullah – Allahova sablja, i Amr
ibn el-As, jedan od najumnijih Kurejšija. Resulullah,
s.a.v.s., koristi tu priliku da dalje radi na odgoju i
obrazovanju prve generacije muslimana.
Oni su tražili znanje; nisu dozvolili da neznanje bude
njihova osobina, bježali su od neznanja onako kako mi
danas bježimo od siromaštva. Resulullah, s.a.v.s., koristi
5
Nedevi Ebu el-Hasan, Es-Siretu en-nebevijje, str. 383.

5
 ŠIRENJE ISLAMA U BLAGODATI PRIMIRJA, „U susret Resulullahu, s.a.v.s.“, Mr. Hfz. Kenan Musić

primirje da piše vladarima i da ih poziva u islam. On piše

vladarima Bizantije, Perzije i Egipta. Svojim pismima
odgovara stvarnoj potrebi svakog onoga kome šalje pismo.
Heraklu, vladaru Bizantije, govori jezikom koji razumije
onaj ko se smatra sljedbenikom Knjige, Kisri, vladaru
Perzije, govori jezikom koji može razumjeti osoba koja ne
vjeruje u Objavu, Mukavkisu, vladaru Egipta, također piše
na odgovarajući način.
Resulullah, s.a.v.s., uči nas da sa svakim govorimo na
onaj način na koji nas ta osoba može najbolje razumjeti.6 Ne
obmanjujmo ljude nepoznatim i teškim riječima, istina je u
jednostavnim rečenicama, kao što je jednostavno kazati: “La
ilahe ill-Allah – Nema boga osim Allaha.” Tako je i
poštovanje prema roditeljima jednostavno iskazati. Čim
osoba započne filozofirati pokušavajući opravdati sebe
zašto ne poštuje roditelje, to je znak da se udaljila od istinske
vrijednosti, a to je istina.
Sedme godine po Hidžri Resulullah, s.a.v.s., vodi
posljednju bitku s jevrejima. Utvrđenje na Hajberu, najjače
utvrđenje, Resulullah, s.a.v.s., osvojio je sa svojom vojskom
od 1.400 mudžahida. Prvi dan borbe žestok je okršaj bio i
taj dan pobjeda nije došla, jer je Gospodar dao da se tvrđava
odupre napadu mudžahida. Drugi dan bitke također
utvrđenje nije osvojeno.
Resulullah, s.a.v.s., nastojao je vezati ljude, bajrak bi
uvijek davao prepoznatljivim ljudima. Treći je dan
Resulullah, s.a.v.s., rekao:

6
Ibid, str. 391

6
 ŠIRENJE ISLAMA U BLAGODATI PRIMIRJA, „U susret Resulullahu, s.a.v.s.“, Mr. Hfz. Kenan Musić

َ‫اَلرَايَةََغ ًَداَرجًََلاَيحَ ُّبهََاللهَوََرَ َسولهَََلاَعطين‬

“Sutra ću bajrak dati osobi koju voli Allah i Poslanik
Njegov!”7 Plemeniti ashabi prenose da su cijelu noć proveli
iščekujući kome će ta počast biti ukazana, ko će dobiti bajrak
iz ruke Resulullaha, s.a.v.s., da sutra povede muslimansku
vojsku u pobjedu. Kada je osvanuo novi dan i kada su klanjali
sabah-namaz, Resulullah, s.a.v.s., upitao je: “Gdje je Alija?”
Kazali su mu: “On je u svome šatoru, ima jaku bol u očima.”
Resulullah,s.a.v.s., rekao je da ga dovedu, a kada su ga doveli,
Resulullah je stavio malo svoje mubarek pljuvačke u njegovo
oko, a hazreti Alija,r.a., je rekao: “Nisam više znao koje me
je oko boljelo.” Resulullah, s.a.v.s., dao je bajrak Aliji i
muslimanska je vojska odnijela pobjedu. Kada Resulullah,
s.a.v.s., dodjeljuje bajrak, on traži osobu koja će se najviše
žrtvovati.8
Nakon što je izvojevana pobjeda na Hajberu, jedna žena,
jevrejka, čiji je muž poginuo u ratu s Resulullahom i
muslimanima, otrovala je ovcu i poklonila je Resulullahu,
s.a.v.s., kako bi ga ubila. Raspitala se koji dio mesa
Muhammed najviše voli, pa kada su joj rekli, ona je na to
mjesto najviše otrova stavila. Kada su iznijeli hranu pred
Resulullaha, s.a.v.s., on je kazao da mu kost govori da je
otrovana. Jedan od plemenitih ashaba već je uzeo zalogaj i
ubrzo je preselio od siline otrova u mesu. Resulullah, s.a.v.s.,
pozvao je tu ženu i upitao je: “Zašto si to uradila?” Ona mu je
odgovorila: “Htjela sam znati da li si ti vladar ili poslanik; ako
si vladar, od otrova ćeš umrijeti, a ako si poslanik, obavijestit
7
Buhari, Sahih, Džihad, 2975.
8
Buhari, Sahih, Džihad, 2942.

7
 ŠIRENJE ISLAMA U BLAGODATI PRIMIRJA, „U susret Resulullahu, s.a.v.s.“, Mr. Hfz. Kenan Musić

će te Objava i ti ćeš biti sačuvan!” Prenosi se da je ta žena

primila islam i pokajala se zbog onoga što je učinila.
Resulullah, s.a.v.s., dugo je osjećao gorčinu zalogaja koji je
ispljunuo iz svojih usta. Dragi Gospodar Objavom mu je
rekao da je meso otrovano, i to je bila još jedna potvrda
poslanstva Muhammeda, s.a.v.s.9
Sedme godine po Hidžri iz Abesinije se vratio hazreti
Džafer ibn Ebi Talib, r.a., amidžić Resulullaha, s.a.v.s.,
zajedno s muslimanima koji su morali otići iz Meke kako bi
svoju vjeru mogli živjeti u svakodnevnom životu. Resulullah,
s.a.v.s., rekao je da ne zna čemu se više obradovao – pobjedi
na Hajberu ili dolasku hazreti Džafera.10
Resulullah, s.a.v.s., svojim nas životom uči da uvijek
budemo odani, da imamo poštovanje prema dobru koje se čini
i da se zalažemo za dobro. Ugovorom na Hudejbiji uči nas da
se sloboda treba koristiti kako bi se istina približila ljudima.
Moramo biti svijesni da ćemo biti pitani za blagodat slobode.
Molim Gospodara da slobodu dočekamo sa zahvalnošću i
da budemo od onih koji islam nose s onim vrijednostima s
kojima je Resulullah, s.a.v.s., naučio ummet da nosi
vrijednosti. Ne dopustimo da ne razmišljamo o Resulullahu,
s.a.v.s., da ne razmišljamo o plemenitim ashabima koji su
svoje živote ugradili u povijest islama kako bismo mi danas
bili muslimani i muslimanke odani svome Gospodaru.
Nijedno djelo nije malo ako ga Gospodar primi, a nijedno
djelo nije veliko ako ga Gospodar odbije. Amin!

9
Gazali Muhammed, Fikh es-sire, str. 347.
10
Nedevi Ebu el-Hasan, Es-Siretu en-nebevijje, str. 427.