You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: Umjetnost riječi

Art of Words

Location: Croatia
Author(s): Stjepan Hranjec
Title: Tri modela nove bajkovitosti
Three Models of New Fairy Tale Structure
Issue: 1/2004
Citation Stjepan Hranjec. "Tri modela nove bajkovitosti". Umjetnost riječi 1:43-56.
style:

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=235190
CEEOL copyright 2022

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

Izvorni znanstveni rad

STJEPAN H R A N J E C (^akovec – Visoka u~iteljska {kola)

TRI MODELA NOVE BAJKOVITOSTI

UDK 821.163.42–34.09:398.2

Usmenobajkovita struktura po~iva na ustaljenom, stabilnom modelu

koji se s jedne strane iskazuje kao umjetni~ka organizacija, a s druge
se pak, dijakronijski gledano, nastojao prevladati, to~nije, nadogra|ivati
novim, individualnim zami{ljajima. U radu se nastoje pokazati tri
modela nove bajkovitosti u dje~joj prozi tri suvremene knji‘evnice:
Sun~ane [krinjari}, Nade Ivelji} i Vi{nje Stahuljak, te pored njihovih
individualnih zami{ljaja ukazati na stilske poveznice u odmaku od
usmenoknji‘evnoga predlo{ka.

Otkad je knji‘evnosti, ovdje – hrvatske, kontinuirano se odvija interferencijski

proces usmene i pisane: ni{ta neobi~na, ta posrijedi je knji‘evnost jednog jezika
i jednog naroda, tek su performance razli~ite. Ve} Ba{~anska plo~a, koja se
»otkriva kao knji‘evna poruka, esteti~ki ostvaraj«,1 svjedo~i o – susretu: po~etnu 43
invokaciju V ime Otca i Svetago duha ~ujemo optjecajnu i danas pri zapo~injanju
kakva posla, a isto tako i ~estu zakletvu Da i‘e tko pore~e klni i Bog,2 ~ime se
ope~a}uje kakav dogovor, a i Da i‘e sdê ‘ivet, moli se za nje Boga narodni je
frazeologizam koji od hrvatskog ranokr{}anstva cirkulira i u na{em vremenu
kao izraz izvorne plemenitosti i ljubavi spram bli‘njega. Povijest me|u-
pro‘imanja dvije knji‘evne objave pratimo u bogatim pojavnim oblicima i
ina~icama do danas.3 Hrvatska je pisana knji‘evnost, od Zapisa popa Martin-
ca do Ujevi}a, Ka{telana i [egedina – neprestance svjedokinjom plodonosna
utoka. Ali i obratno: i usmena je primala u se pisanoknji‘evne zami{ljaje i
ugra|ivala ih u svoj diskurz.
Posebice pak trebamo primijetiti proces interfernecije izme|u usmene i dje~je
knji‘evnosti, kao posebnog dijela svake nacionalne knji‘evnosti. »Dje~ja
knji‘evnost svoje porijeklo djelomi~no vu~e iz mnogih milenija pripovijedanja.
Mit, legenda i bajka ‘ive u njoj, uvijek se nanovo tiskaju i uvijek je svojim

1 Eduard Hercigonja: Srednjovjekovna knji‘evnost, Povijest hrvatske knji‘evnosti, knj. 1,

Liber – Mladost, Zagreb 1975, 115.

2 Usp. Josip Kekez: Prva hrvatska re~enica, MH, Zagreb 1988, 14–18.
3 U osvjetljavanju spomenutoga odnosa osobite zasluge u novije vrijeme pripadaju Maji

Bo{kovi}-Stulli, Josipu Kekezu i Stipi Botici.

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

utjecajem oplemenjuju.«4 A do tog procesa dolazi poradi nekih poeti~kih po-

veznica. Prva je jednostavna slika svijeta, ne naivisti~ka nego nezamu}ena,
jasna i transparentno nagla{ena. Druga je sklonost igrivom; koliko god se us-
mena smatrala »okamenjenim kulturnim dobrom« koje funkcionira prete‘ito
formulai~no, u njoj }emo na}i niz igrivih modela; Grigor Vitez nagla{ava da je
»narodni stvaralac uvidio da je potrebno bajati, igrati se, dovijati se, govoriti
kao da bi progovorilo nemogu}e, ‘vrgoljiti kao ptica, a biti mudar kao stolje}a,
da te dijete ne odbaci […]. On se pokazao kao najbolji psiholog i najsuptilniji
pjesnik djetinjstva.«5 Na razini strukture usmena knji‘evnost funkcionira u
gotovo petrificiranim obrascima, a eksperimentiranju strukturom nije sklona
ni dje~ja knji‘evnost. Zato knji‘evnici koji pi{u za djecu (bolje: djeci) rado
pose‘u za usmenim formama – od metri~ke i strofno ~vrsto strukturirane lir-
ske pjesme do bajke. Isto nam tako valja zapaziti pro‘imanja na motivskoj
razini, osobito u zavi~ajnoj motivici.
Me|utim, u tom procesu preuzimanja svjedoci smo raznovrsnih preoblika,
od postupka parafraziranja no novosemantizacije, pa i humornih i ironijskih
iskaza, koji se nerijetko nastanjuju u suvremenoj dje~joj knji‘evnosti. Ka{telan
}e, recimo, parafrazirati usmenu brojilicu tako {to }e njenu asemanti~nost za-
mijeniti »anga‘iranom semanti~no{}u«:
44 Lako ti je suncu suncovati
Lako ti je nebu mudrovati
Te{ko ti je gladnu gladnovati
Te{ko ti je ‘ednu ‘ednovati
Lako ti je ludu mudrovati
Te{ko ti je mudru ludovati.
Pajo Kani‘aj }e usmenu bajalicu premodelirati ovako: »Hej, ti pu‘/ pusti
noge/ lako ti je/ pustit roge.« Preoblikovati se i premodelirati ne}e samo usme-
ne mikrostrukture nego i slo‘enije forme, recimo bajka (premda je Jolles
uvr{}uje me|u »jednostavne oblike«). A upravo se bajci mnogi dje~ji pisci
utje~u poradi njene popularnosti me|u djecom: dijete i ~udesan, bajkovit svijet
bajke naprosto su se na{li! Nasljedovanje usmenih modela u dje~joj knji‘ev-
nosti motivirano je, dakle, receptivno{}u. Novija }e hrvatska dje~ja knji‘ev-
nost obilovati primjerima parafraziranja i, ~e{}e, premodeliranjima osnovne
strukture bajke u tako originalnim rje{enjima da govorimo o postignu}u »nove
bajkovitosti«; proces je mogu}e komparativno pratiti u stvarala{tvu tri ’prve
dame’ hrvatske dje~je suvremene knji‘evnosti – Sun~ane [krinjari}, Vi{nje
Stahuljak i Nade Ivelji}.

4 John Rowe Townsend: Written for Children, The Bodley Head, London 1990, 220.
5 Grigor Vitez: Djetinjstvo i poezija, »Umjetnost i dijete«, 3/1969, 7, 10.

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

1.

Achim von Arnim, pi{u}i Jacobu Grimmu, odri~e svaku suprotnost izme|u
»narodne poezije i majstorskog spjevanja«;6 odgovaraju}i mu, Grimm nagla-
{ava bitnu razliku izme|u usmene knji‘evnosti i knji‘evnosti koju stvara poje-
dinac: »Narodna poezija izlazi iz du{e cjeline, a ono {to mislim pod umjetni~kom
poezijom iz du{e pojedinca.«7 Bez obzira na terminolo{ku nepreciznost – jer,
ako je poezija pojedinca umjetni~ka (Kunstpoesie), tad bi »poezija cjeline«
trebala biti neumjetni~ka (!) – Grimm je i svojim prakti~nim primjerom (kao
uostalom i Herder) potvrdio da postoje dva tipa knji‘evnosti te da je pisana
izrastala na starijoj, usmenoj. Rije~ je tek o stupnju otklona pa bi povijest do-
brog dijela pisane knji‘evnosti, hrvatske i europske, valjalo promatrati kao
svojevrsnu parafrazu usmene knji‘evnosti, kao povijest ostvaraja individualne
interpretacije zbilje u odnosu na tradicijski usmenoknji‘evni model, ne samo
pjesni~ki kako bi se mo‘da interpretirala Grimmova terminolo{ka ozna~nica.

2.

»Stvarnost je vrlo poticajna, nosi u sebi fantasti~nost, pomaknutost. Valja znati 45

promatrati svijet mo‘da iz druk~ijeg ugla«, izjavit }e u jednom razgovoru
knji‘evnica Sun~ana [krinjari}8 i ta izjava nije samo polazna, ujedno i temelj-
na u interpretiranju njezine poetike, nego se kao bitna nadaje i za ukupnu no-
viju dje~ju knji‘evnost koja je posljedak posebne stvarala~ke optike: dok pi-
sac od odrasla svoga »korisnika« pri‘eljkuje stanovitu naobrazbu i op}u
upu}enost, knji‘evnik koji o~ekuje da ga ~itaju djeca treba ra~unati s razma-
{tano{}u, s ma{tovitim beskrajima, mora i sam postati dijete! Knji‘evni putovi
do toga stanja/odnosa razli~iti su: »Svakako da sam stvarala svoj stil, upravo
to mi se u pisanju ~ini najbitnijim i raduje me kad netko to primijeti.«9 Koje su,
dakle, poeti~ke ~estice u bajkovito-fantasti~nom mozaiku S. [krinjari}?
Splet dviju iskustvenih razina. Svijet bajke je, na~elno, jednodimenziona-
lan, ~udesan, bajka ima – kako nagla{ava Ranke – svoje kategorije prostora,
vremena i uzroka i ne te‘i vjerodostojnosti u odnosu na stvarnu zbilju. S. [krinja-
ri} uvla~i ma{tu u stvarnost ili obratno, a to zato da uvu~e i malog ~itatelja u

6
Andre Jolles: Jednostavni oblici (prev.V. Biti), MH, Zagreb 2000, 204.
7
Ibidem, 205.
8 Sun~ana [krinjari} umrla je u prolje}e 2004. i njezin odlazak prete‘itim je poticajem za

nastanak ovog rada.

9 Iz razgovora sa Sun~anom [krinjari}, lipnja 2003.

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

svijet ma{tovite pustolovine. Takva je polazna pozicija u prete‘itom dijelu

autori~ine proze, u romanima i pripovijetkama te u igrokazima: »Ju~er je Ne-
nad upravo napisao doma}u zada}u, kadli netko tiho kucne tri puta na prozor-
sko okno. Kroz staklo se moglo vidjeti kako napolju stoji vrabac, propisno
obu~en za izlazak, sa sivom kapom za u{i i {arenom maramom.« (Izlet sa Sivo-
kapom, 2, 105)
Ovakav zami{ljaj »nove bajkovitosti« nije ni carrolovski potez ni trendo-
vski ustupak (»Pisala sam kako sam znala i umjela ne obaziru}i se na mode i
trendove!«), nego reprezentira suvremene dje~jeknji‘evne pristupe, ne samo u
hrvatskoj knji‘evnosti – razmicanjem granica i dokidanjem konvencija stvori-
ti malome ~itatelju njegovu stvarnost.
@anrovska resemantizacija. Usmena bajka stabilne je i prepoznatljive fak-
ture, s inicijalnim i epilo{kim formulama, fabula je jednosmjerna, bez op{irnih
opisa. S. [krinjari} nagovje{}uje razmicanje okvira ve} samim naslovima pa
su njezine bajke Kaktus bajke, a u njima poglavlja »Zamr{ene bajke«, »Kaktus
bajke za male je‘eve«; spomenutu pak zbirku spisateljica po~inje uvodnim
tekstom »Tra‘i se naslov«, dokidaju}i time ‘anrovsku konvenciju stanovitom
ironizacijom nabrajaju}i u »nemo}i« naslove koji su parafraze nekih usmeno-
bajkovitih. Prevladavanje se zbiva i na sintagmatskoj razini, u uvodnim sekven-
cama, recimo: »Bio jednom jedan kralj, tako po~inju mnoge stare pri~e, pa i
46 ova na{a, iako je nova. Bio, dakle jednom jedan kralj, mr{av i dug, hirovit i
obijestan.« (Neposlu{ne tipke, 2, 52) Isto tako Najmanja pri~a na svijetu izra-
vno se ’obra~unava’ s prepoznatljivom strukturom kad se ispripovijeda naj-
manja pri~a o zelenom vrapcu. [krinjari}kine bajke stoga neki nazivaju anti-
bajkama,10 premda bismo – s obzirom na stupanj prevladavanja – njezine
ma{tovite nekonvencionalne uzlete naprosto mogli zvati pri~ama.
K tome, nije u prozi S. [krinjari} rije~ samo o unutar‘anrovskoj resemanti-
zaciji nego i me|u‘anrovskoj: ona pobajkovljuje i roman koji zato uvjetno
pripada svojoj vrsti. Knjigu Pisac i vrijeme Zalar odre|uje kao »kombinaciju
romana i bajke«,11 Ibrahim Kajan uz knjigu Pisac i princeza ustvr|uje da je
rije~ »o svojevrsnoj kombinaciji raznovrsnih elemenata prispodobivih teksto-
vima koje prepoznajemo u fantasti~noj pri~i, u bajci i basni«,12 a djelo Slikar u
{umi autorica eksplicitno odre|uje podnaslovom: »Roman na na~in bajke.«
Dominantna prostorna ubikacija: priroda. Sveprostornost usmene bajke
posljeduje njenu apstrahiranost: »Apstrahiranost stvarnosti ina~e je poeti~ko

10 Dubravka Te‘ak: Poratna hrvatska dje~ja pri~a, [kolska knjiga, Zagreb 1991, 89.
11 Ivo Zalar: Sun~ana [krinjari}. U: Hrvatski dje~ji pisci, knj. II, PSHK, knj. 181/II, MH,
Zagreb 1991, 278.
12 Ibrahim Kajan: ^arobnjaci ne}e ostarjeti. Prikaz romana S. [krinjari} Slikar u {umi, »Oko«,

br. 21, 24. 4. – 8. 5. 1986.

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

svojstvo usmene knji‘evnosti, samo {to je ono u bajci maksimalno provede-

no.«13 Konkretan prostor ne funkcionira, sve je podre|eno linearnom fabular-
nom tijeku. S. [krinjari} locira prete‘it dio svojih proza u svijet prirode, ali to
nije samo puko premje{tanje nego je posrijedi egzistencijalna motivacija:
autori~ina priroda povratak je iskonu, umjesto imati ona je biti, njome postoji-
mo, njoj se utje~emo, ona je byronovsko znanje vje~nog sklada. U Piscu i prin-
cezi spisateljica afirmira rousseauovski povratak prirodi – mlad pisac, razo~aran
‘ivotom u velikom gradu, nastanjuje se u bakinoj da{~ari na rubu {ume, u {umi
upoznaje svijet prirode, u tom svijetu nudi mu se ~ak prijateljstvo i ljubav, no on
se, kad iznova biva egzistencijalno osiguran kako je nau~en u urbanoj sredini,
vra}a u nju, ostavljaju}i izvorni ambijent. Su~eljavanje, {tovi{e, nemogu}nost
ponovne bliskosti dvaju svjetova autorica apostrofira i izrekama: »Ljudi mnogo
oduzimlju, a malo vra}aju prirodi; Ljudi su ve}inom slijepi za ~arolije prirode«
(2, 116) i sli~no. Stav je autori~in intenziviran i stilski: »Prije nego {to je u{ao u
vagon putni~kog vlaka on se jo{ jednom osvrne na grad koji je ostavljao i ugleda
samo maglu, dim, ‘urbu i ravnodu{nost« (2, 14), a suprotnost tome je poetizacija
s asocijacijom na tradicijski stil: »Tek {to je zora navijestila vedrinu novog dana
padinom iz obli‘njeg bre‘uljka krenu{e prema drvenoj ku}ici tri mala je‘a. U
nje‘noj izmaglici koja je kao pau~inom oprela stabla u vo}njacima – ku}ica se
doimala jo{ krhkijom i ~udesnijom.« (2, 17) Prostorno premje{tanje nije u S.
[krinjari}, dakle, samo odmak od bajkovite »prostorne izlu~enosti« nego je an- 47
ga‘irana gesta u smislu nagla{avanja autenti~ne egzistencije.
Slikovna poetizacija. Pripovjeda~ usmene bajke ne nastoji za slikom, pogo-
tovo ne za poetskom slikom, on registrira pojavu/podatak koji }e biti u funkciji
naratolo{koj, odnosno fabulativnoj; sve je pojednostavljeno, ekonomizirano.
Tekstovi S. [krinjari} nisu prevladavanje obiljem slikovnih poetizacija, nego
njezini opisi imaju simbolnu funkciju: dominantne su joj boje modra i zelena,
boja neba i zemlje (tla). Tako bubamara pri‘eljkuje druk~iju, zelenu boju, u
Najmanjoj pri~i na svijetu upoznajemo zelenog vrapca, u Zelenom mjesecu
pojavljuje se i automobil zelene boje, u zbirci Sva{tara jedno poglavlje naslo-
vljeno je »Zelene pri~e«, a glavni su svi zeleni likovi (skakavci, ‘abe…), dru-
go je pak poglavlje »Izme|u neba i trave«, a drugu zbirku autorica naslovljuje
Ljeto u modrom kaputu; k svemu, glavni lik iz ljudskoga svijeta bit }e upravo
slikar. Ta slikovna poeti~nost zapravo je jedan od elemenata infantiliziranja,
jer dijete ’misli’ vizualno i nedostatno je iskustveno za apstraktne zami{ljaje.
Novi, za~udni aktanti. Apstrahirani svijet usmene bajke zahtijeva i nestvar-
ne, nadnaravne14 likove i njihovu polarizaciju na dobre i zle, u ~emu je, uz-

13 Josip Kekez: Usmena knji‘evnost. U: Uvod u knji‘evnost, 3. prera|eno izdanje, GZH,

Zagreb 1983, 243.
14 Usp. Ana Pintari}: Bajke, pregled i interpretacije, MH, Osijek 1999, 14.

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

gred, i dio odgovora o popularnosti oblika me|u malim ~itateljima. S. [krinja-

ri} uvodi ~itavu galeriju novih likova: je‘eve, snjegovi}a, vrapca, Masla~ka i
Mrvicu, kornja~u, kesten, klavir, drvo… Gotovo sve u njenoj prozi mo‘e
funkcionirati kao lik. Pritom primjenjuje andersenovski zami{ljaj, antropomor-
fizacijom stvara ~itav splet odnosa izme|u ~ovjeka i animalnoga i floristi~kog
svijeta. Spisatelji~ini aktanti, osobito animalni, tuma~i su odnosa me|u ljudi-
ma, pri ~emu nisu rijetki ironijski ubodi, jasno, stilom i izborom lika recep-
cijski primjenljivi: »@ivio jednom Snjegovi} koji je obo‘avao sunce. Svaki
dan se sun~ao po tri sata ne bi li nekako pocrnio. Ali, to mu nije uspjelo. Od
silnog sun~anja zabolila ga je glava, pa je oti{ao u apoteku da kupi aspirin.«
(Nevjerojatna pri~a, 1, 10)
Razina utilitarnosti (nenametljiva pou~nost). Svako knji‘evno djelo ima
funkciju, knji‘evnost ina~e ne bi imala smisla: »Svako je knji‘evno djelo po
svojoj biti ’anga‘irano’.«15 Druk~ije, prema Lotmanu, knji‘evno djelo predo~uje
model svijeta, a je li postiglo svrhu odgovorit }e nam akt vrednovanja, Wert-
antwort. Pitanje se osobito aktualizira uz dje~ju knji‘evnost zbog njezina »ko-
risnika«. Da{to, i u njoj vrijedi temeljno: ako »model svijeta« trpi nesklad
izme|u svijeta djela i izraza (izme|u »sadr‘aja« i »forme«), djelo se ~itatelju
ne}e ponuditi kao estetska ~injenica. I za knji‘evnost koju namjenjujemo djeci
48 vrijedi poeti~ki najva‘nija pretpostavka o skladu pojmova »{to« i »kako«.
Sun~ana [krinjari} svjesna je ove odgovornosti knji‘evnosti,16 ali i mogu}eg
njezina iskliznu}a. Odmak od usmenog bajkovitog modela koji pou~nost
iskazuje kroz fabulu – nagradom za u~injeno ili iskazano dobro – S. [krinjari}
posti‘e spletom odnosa, ponaj~e{}e ostvarenih antropomorfizacijama: male
je‘eve pou~ava tata je‘ da torbu treba vratiti zaspalom po{taru (Njegovo
veli~anstvo po{tar), drugdje daruju dje~ake nalaze}i radost u darivanju (Sve
ima svoj kraj pa i ma{tarije), bubamara spoznaje da je najbolje biti kakav jesi
(Nezadovoljna bubamara) i sli~no. A tamo gdje je pouka dometnuta, gdje str{i,
tekst je optere}en. No, op}enito, S. [krinjari} iskazuje se modernom dje~jom
spisateljicom time {to pose‘e za privla~nim, ma{tovitim zamislima ne zabo-
ravljaju}i bitnu funkciju djela. Posrijedi je oplemenjena pou~nost, ne samo u
sferi moralno-eti~koj nego i unutar‘anrovskoj, u prihva}anju stvarnosti: pri-

15 Zdenko [kreb: Studij knji‘evnosti, [kolska knjiga, Zagreb 1976, 89.

16 »Ne mislim da dje~ja knji‘evnost bezuvjetno mora imati neku pouku. Me|utim, ~injenica
je da su gotovo sva uspje{na djela pro‘eta odre|enim autorskim svjetonazorima koja nenametljivo
ipak odra‘avaju etiku i moral samih pisaca« (iz razgovora sa S. [krinjari} u svibnju 2003).
Funkciju dje~je knji‘evnosti spisateljica je {ire eksplicirala u razgovoru Podcijenjena pedagogija
»Zrno«, 52–54 (78–80), Zagreb 2002/2003 (razgovarala Maja Flego), zaklju~iv{i me|u ostalim:
»Knjige vrhunske knji‘evne vrijednosti uvijek u sebi imaju jednu humanisti~ku notu, {to
podrazumijeva i pedago{ku.«

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

mjerice, u jednom od najboljih tekstova, ^ovje~uljku od plamena, prijateljstvo

dje~aka i ~ovje~uljka mora se prekinuti jer mali ~arobnjak pripada svijetu
bajke.

3.

»Pri~e odijevam u netvarna sje}anja, u sve {to su moje o~i vidjele a srce osjeti-
lo. […] Ponekad na pri~u stavljam skupocjenu haljinicu kakvu su neko} nosile
kraljevne iz bajki. […] No jednako tako u‘ivam odijevaju}i ih u pamu~ne
majice i traperice kakve danas nose dje~ica koja nisu kraljevskog roda…«.17
Suvremena dje~ja knji‘evnica Nada Ivelji} u svojih ~etrdesetak djela na-
mijenjenih djeci obilato potvr|uje vlastitu izjavu te, kao i S. [krinjari}, ostva-
ruje otklon od bajkovita standardna obrasca svojim zami{ljajima.
Kr{}anska izvori{ta. U prebogatoj riznici na}i }emo razli~itih utjecaja, ovi-
sno o vremenu i mjestu (podru~ju) gdje su nastajale. Na~elno, usmena bajka
ne gradi se na vjerskoj podlozi,18 ~udesni likovi bajke funkcioniraju u druk~ijem
svijetu od biblijskoga. U hrvatskoj dje~joj knji‘evnosti kr{}anska izvori{ta kon-
tinuirano se prepoznaju u dvjestotinjak godina ‘ivota te knji‘evnosti, no done-
davno su se skrivala pod tepih ili im se lijepila etiketa neknji‘evne estetske 49
objave, ~ime su zastajala u predvorju dje~je literature. Stvarala{tvo Nade Ivelji}
makar djelomice (a zapravo – prete‘ito) obilje‘uje upravo napajanje na
kr{}anskom izvoru {to tad ra|a i osobite rezultate. Recimo, u pripovijetci O
starom ~ovjeku koji je tra‘io smisao ‘ivota starac moli Svevi{njega da mu otkrije
smisao ‘ivota; svega tad nesta osim male zebe koja starcu slije}e na rame i on
shva}a: »Ti si u svojoj mudrosti i dobroti stvorio svijet, sve {to postoji na
njemu, pa i mene smrtnika. Sada znam da je smisao moga ‘ivota u tome da sa
zahvalno{}u primim {to si mi namijenio. […] Blago onomu tko je, kao ja sada,
kadar vidjeti malo, jer }e lak{e shvatiti veliko.« (8, 181)
Domoljubna motivacija. Svevremenost i sveprostornost usmene bajke
dopu{ta tek uop}enu privr‘enost za rodni i ku}ni prag. Ni pisana novobajkovi-
ta proza ne potvr|uje se nagla{eno domoljubnom – ma{tovitom zami{ljaju
stvarna domovinska nit o~ito je inkompatibilna. Naprotiv, djela Nade Ivelji}
svjedo~e o neupitnom nacionalnom polazi{tu; nastanak svojih poznatih zbirki
[estinski ki{obran, Zagreba~ki vrap~i}i i Vodenica Sokolica autorica tuma~i

17 Nada Ivelji}: »S one strane pri~e«, umjesto pogovora zbirci Dimnja~ar i bijela golubica,

1996, 147.
18 Ana Pintari} (Bajke, o. c.) dodu{e navodi da se, ako ne drugdje, a ono po brojevnim

vrijednostima u bajkama dade zaklju~iti njihovo kr{}ansko izvori{te (22).

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

kao »potrebu da progovori o onome {to je na{e, hrvatsko«, a to }e potvrditi

nizom pripovijedaka iz tih zbirki i romana.
Aktualizacija ba{tine. Doga|a se u Ivelji}kinu djelu zanimljiv odnos spram
povijesti: dok i dje~ja i ’odrasla’ knji‘evnost prete‘itim svojim dijelom zaobi-
laze nacionalnu povijest (jer ona priziva »arhai~nost«, ono dakle {to je suprot-
no »modernosti«), dotle je N. Ivelji} aktualizira. Kako? Pri~e ne gradi na us-
menoknji‘evnoj strukturi nego posu|uje usmene oblike – legende, predaje,
anegdote – i utkiva ih u realnu zbilju, {to je, zapravo, pravi put za infantilizira-
nu (stiliziranu) interpretaciju hrvatske povijesti. Primjer nam je pripovijest Sestre
~ipkarice, legenda o domicilu izradbi ~ipki i potom njenom razastiranju po
hrvatskom prostoru.
Interpoliranje likova bajki. Autorica ra~una s popularno{}u nekih likova iz
usmenih bajki i, posudiv{i ih, preoblikuje u nove, redovito moralno pozitivne
funkcije. U Malom ljubi~astom zmaju majka arheologinja htjela je snimiti malog
ljubi~astog zmaji}a na kojeg nailazi za iskapanja i fotografiju darovati sinu, ali
se mali gmaz upla{io bljeskalice i pobjegao u – bajku; bijeli patuljak u istoime-
nu romanu si{ao je bratu i sestrici s neba gdje su njihovi roditelji i u bajkovito
zami{ljenom kulminacijskom mjestu poma`e djevoj~ici Tihani da povrati dar
govora koji je izgubila nakon prometne nesre}e svojih roditelja; u Sivoj gu{terici
dobra vila poma‘e ranjenu junaku u nevolji, ovaj se o‘eni njome, a narod
50 vjeruje da je nevjesta prometnuta gu{terica te je i prozva Gu{tericom (nasljedo-
vanje usmenoknji‘evno vi{eliko je – i fabulom i likom i strukturom); u [u{u
N. Ivelji} oblikuje pu~ko vjerovanje o prastanovnicima petero~i}ima na Du-
gom otoku kojih su se ljudi pla{ili pa ih dr‘ali podalje i narodnom kletvom:
»Noge polomio, svugdje si bio, {tetu pravio. I{, i{, i da se ne vrati{!« No,
dje~ak Mladen sprijatelji se s jednim od njih, [u{om; dokida se svijet bajke i
signalizira postojanje dvaju svjetova, me|usobno korespondentnih: »Ostao je
[[u{, op.] ‘ivjeti u bajci kojom ljudi odvajkada nastoje presko~iti granicu stvar-
noga da bi dosegli ljepotu neznanoga.« (8, 45)
Druk~iji zami{ljaji u prepoznatljivoj strukturi. Nada Ivelji} preuzima ele-
mente strukture usmene bajke i u njih uvr{}uje originalne ma{tovite pri~e,
primjerene dje~jem iskustvu. Malo licitarsko srce pripovijest je o mukama
licitarskog srca koje je htjelo biti kupljeno kao i druga ali nije htjelo u ruke
gramzivom Juri, nego je sko~ilo na dje~akov dlan jer ga je on prihvatio od
srca. U Brodu nasukanom u planini autorica parafrazira inicijalnu formulu bajke
(»Bio jednom neki vrlo ~udan brod…«) i epilo{ku (»Pri~a se da su tim brodom
poslije mnogi plovili, da su bogatstva donijeli ku}ama […]. Postoji ka‘u jo{ i
danas«, 8, 125), no to je tek izvanjski okvir za za~udnu temu o samo‘ivom
brodu koji se popeo na planinu pa umjesto galebova sa svojim kapetanom
slu{a blejanje janjadi.
Eti~nost kao konstanta. Nada Ivelji} nadahnjuje se usmenom bajkom da bi
pro{irila i pronijela univerzalne ljudske vrijednosti u ovo na{e doba. »Takva
univerzalnost u prvome redu izvire iz one spontane brli}-ma‘urani}evske etike

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

srca«,19 odnosno, Nadu Ivelji} »pronalazimo kao samosvojnu suvremenu Iva-

nu Brli}-Ma‘urani} dvadesetog stolje}a«,20 odnosno, »izvori i modeli klasi~ne
bajke nisu presahli i njezine su varijacije uvijek mogu}e«.21
Eti~ka na~ela N. Ivelji} ne gradi samo na bajci nego i na drugim pou~no
primjenljivim usmenim oblicima. Osim niza poslovica koje poantiraju pripo-
vijedano, ona rado pose‘e i za basni~nom strukturom i preformuliraju}i je
upu}uje eti~ku poruku. Pravi je primjer Nova basna, pri~a o cvr~ku i mravu, u
kojoj Ivelji}kin mrav predla‘e: – Dajmo cvr~ku hrane da ne skapa zimi od
gladi. Livade od njegove pjesme bijahu ljep{e i zelenije, a na{ rad olak{an.
Tekst je ogledni primjer knji‘evnog prevrednovanja dje~je knji‘evnosti. A na-
stojanje za isticanjem eti~kih vrlina posljeduje u N. Ivelji} i nagla{eno
simboli~ke fabularne odnose,22 kakva je i ove}a pripovijest Dje~ak i ptica:
dje~ak odlu~i potra‘iti pticu koja mu je s obli‘njeg krova pjevom olak{avala
bolesni~ke dane, u tra‘enju upoznaje povr{an i pohlepan svijet, ali stje~e i
dje~aka prijatelja kome na koncu daruje na|enu pticu, daruje mu prijateljstvo
i svoje srce.
Stvaralac usmene bajke jednako nastoji za nagla{avanjem eti~kih vrlina koje
po~ivaju na izra‘enoj polarizaciji dobra i zla, odnosno pobjedi dobra. To, ja-
sno, primjenjuje i N. Ivelji}, no njezini su preoblikovani zami{ljaji naseljeni u
svakoj strukturi, ne samo proznoj. ^itamo li, recimo, njenu pjesmu Krilata
svjetlost: 51
Svakom djetetu
u neki sun~an dan
pti~ica svjetlosti
sleti na dlan.
Nje‘no ga grije.
Zabavlja.
Nasmije.
I ni{ta
Ne tra‘i za uzvrat
Za svoju muku.
Tek ~istu ruku (7, 8)
tad zadnji stih nije (samo) »higijenska« poruka nego nagla{avanje plemenito-
sti, duhovne ~isto}e, svijetle ~isto}e iznutra.

19 Jo‘a Skok: Pogovor knjizi Vodenica Sokolica. U: Izabrana djela, knj. II, Na{a djeca, Zagreb
1996, 220.
20 Hrvojka Mihanovi}: Otkrivanje svijeta izme|u sna i zbilje, »Umjetnost i dijete«, 5–6/

1987, 460.
21 Skok, op. c., 221.
22 Miroslav Vaupoti} svoj je ~lanak i naslovio Simboli~ka proza Nade Ivelji}, »Umjetnost i

dijete«, 6/1970, 67.

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

Kako nema dvojbe da ‘ivimo u svijetu koji je za ljude i za prirodu pun {tetnih
pojava i zla, ne mo‘emo to nijekati, ali dana nam je mogu}nost izbora. Otuda u
literaturi te‘nja za humano{}u, a sama humanost u vlastitu ‘ivotu je na~in
‘ivljenja.23

4.

Sudbina je knji‘evnika koji pi{u i djeci i odraslima da ih se predstavlja polovi~no,

{to posljeduje necjelovit sud – pi{e se mahom o njihovim »odraslim« tekstovi-
ma, dje~ji se pre{u}uju ili posvema marginaliziraju, ~ime se, zapravo, osporava
Bar~eva misao o neodr‘ivosti podjele knji‘evnosti na »dje~ju« i »odraslu«. To je
slu~aj i s dosada{njim opusom suvremene hrvatske knji‘evnice Vi{nje Stahuljak.
U trolistu knji‘evnica o kojima je ovdje rije~i V. Stahuljak svakako je u~inila
najslobodniji ma{toviti odmak u svekolikom poeti~kom smislu; kada Profesor
u scenskoj igri Neobi~ni intervju govori: »Ka‘u da je ovo vrijeme bez ma{te,
ali ja se s time ne sla‘em. Djeca uvijek ma{taju, ona samo mijenjaju predmete
svoje ma{te« (13, 41), tad on biva autori~inim sugovornikom, autorice koja
gradi svijet exuperyjevski: iz irealnog (fantasti~nog) dolazi u realni svijet. Na
~emu po~iva poeti~ki Stahuljaki~in odmak od bajkovita modela?
52
Izvorna priroda – buditeljica ma{te. Usmena bajka ne opisuje nego ime-
nuje, a to }e se najvi{e ticati odnosa prema prirodi. Poziciju prirode u suvre-
menoj dje~joj prozi obilje‘it }e vi{elika interpretacija – ugo|ajna, egzisten-
cijalna, stilska (u smislu karakterizacije). Vi{nja Stahuljak razvila je zarana
osje}aj privr‘enosti prema prirodi kao »prirodnom ~ovjekovom okoli{u» te je
ona «postala moja velika strast, o~aravala me i budila mi ma{tu«.24 Niz je
primjera, recimo u pripovijeci Vjetrovi koja, uzgred, sintagmatskim odnosima
i leksi~kim izborom upu}uje na usmenoknji‘evni diskurz: »Izlije}u [vjetrovi,
op.a.] iz svoje prozirne postelje i rastaju se: lebde kud koji. I oni {to oluje
zidaju i oblake kidaju, i oni {to snijeg sipaju ili dúgu viju, oni {to se s mjese-
com igraju i oni {to se svemu smiju.« (15, 77)
Razlivena struktura i »struktura-okvir«. Svjesna recepcijske optjecajnosti us-
menobajkovita modela, Vi{nja Stahuljak – kako je to rado primjenjivala i S. [krinja-
ri} – preuzima izvanjsko, formulai~no ruho bajke i potom pu{ta na volju ma{ti.
Sun~ana ptica ve} naslovom upu}uje na bajku (motiv rajske ptice), a tako i po~inje:
»U davna vremena, u nekom divljem, pustom kraju, nai{li lovci na neobi~nu pti-
cu.« Bajku nasljeduje i razvojem fabule: jedan od lovaca ponese pticu ku}i i kad bi

23
Iz razgovora s Nadom Ivelji} u lipnju 2003.
24
Kako sam postala knji‘evnica, spisatelji~in tekst uz tre}e izdanje Dona od Trome|e, [kolska
knjiga, Zagreb 2002, 391.

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

se vra}ao, nalazio bi pospremljen dom i pripravljeno jelo, a susjedi mu reko{e da iz

ku}e neprestance ~uju pjesmu. Kad se suo~io s nerazumijevanjem sredine, lovac
odlazi iz svijeta bajke »da se ne vrati nikada«. Osim {to je mogu}e govoriti o
stanovitoj autobiografi~nosti i simbolizaciji, bajkovita struktura dokida se izo-
stajanjem happy enda i o~ekuju}ega raspleta u pretvorbi lika.
Strukturu V. Stahuljak ’omek{ava’ i me|u‘anrovskim geminacijama – ~estim
uvo|enjem stiha te dramatizacijama. Bjelkica, dramska igra u kojoj dje~ak
tra‘i kozu Bjelkicu, »zapravo je jednostavna struktura bajke u kojoj je pred-
met tra‘enja ujedno primjer motiviranja zapleta izrazitim formalnim, tj. kom-
pozicijskim elementom…«,25 a rasplet pak ujedno poni{tava fantasti~ni svijet
jer sve hudobe i ~udovi{ta bijahu samo pastir~i}ev san.
Tre}a stvarnost. Specifi~nim spojem stvarnog i irealnog, to~nije – njiho-
vom me|uigrom Vi{nja Stahuljak dokida svijet usmene bajke, ali tada ne pri-
staje uz stvarnosnu interpretaciju zbilje nego stvara tre}u stvarnost, stvarnost
koja nije ni san ni java, pozivaju}i time dijete u beskrajne avanture. Nova
stvarnost signalizira se ve} naslovima: ^arobnjak, ^arolije iza ugla, Za~arani
putovi, ^udna {uma, a onda pak originalnim zami{ljajima nove stvarnosti: u
Sa{ku Nesta{ku ispada dje~ak s pra}kom i loptom iz razderane stare slikovnice
zapo~inju}i svoje nesta{luke; u Pri~i o zaljubljenim knjigama s police u ku}i
o‘ive knjige i odlu~e da se me|usobno bolje upoznaju… I tome sli~no, takvih
je autori~inih zami{ljaja pove}i broj u njezinim zbirkama. A pokraj svega po- 53
brojenog, u smislu sukladnom, u V. Stahuljak zapa‘amo nastojanje za izbjega-
vanjem bilo kakve pouke, a ako ve} jest, implicitna je i uzgredna. Tako u
omanjem romanu Djevoj~ica i paun ispred fantasti~nog sloja u pikarskoj struk-
turi djela razgovor bake i unuke te~e ovako:
– Rijeka te~e, rijeka ne ~eka – ponovila je baka. Htjede odgovoriti ali pogleda
Suzanu i ne re~e ni{ta.
– O kojoj rijeci govori{? – Suzana je to pitala ra{iriv{i plave o~i u plavkastoj
polutami. ^inilo joj se da }e bolje ~uti ako bude baku pozornije gledala.
– Govorim o rijeci ‘ivota – izjavi baka. – Ako ne pazi{, jednostavno te preplavi.
(12, 5)

5.
Tri nasljedovana modela, tri suvremena zami{ljaja u dje~joj hrvatskoj knji‘ev-
nosti obilje‘uje – pored ukazanih posebnosti – i nekoliko sastavnica {to ujed-
no nudi mogu}nost za uspostavu modela nove bajkovitosti u toj knji‘evnosti.

25 Ana Lendvaj: Vi{nja Stahuljak, Darovi Djeda Mraza, »Umjetnost i dijete«, 1980, 63.

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

U nekim se kriti~kim pristupima o stvarala~kom postupku spomenute tri

knji‘evnice ukazivalo na njihovu prethodnicu Ivanu Brli}-Ma‘urani}, odno-
sno na model preoblikovanja usmenobajkovite strukture, strukture koja se,
ponovimo, »odlikuje velikom disciplinom i po{tovanjem; slike su joj […] im-
presivne po onome {to sugeriraju ve} samim konstatacijama, pukim spo-
minjanjem ~udesnih predjela i predmeta«, a tijek radnje ima »~istu i ustrem-
ljenu liniju«.26 Brli}evski model karakterizira ucijepljenost u hrvatski prostor i
vrijeme,27 isticanje domoljubnosti, kr{}anska izvori{ta u isticanju eti~kih vrli-
na, uvo|enje novih motiva, a po{tivanje osnovne strukture bajke28 te, osobito,
jezik – ritmiziran (»na narodnu«!), leksi~ki bogat, slikovit. Rije~ je o original-
nom projektu koji, bez obzira na netransparentnu stilsku pripadnost, potvr|uje
knji‘evne neoromanti~arske utjecaje onoga vremena.29 Pristup se, reklo bi se,
ponavlja, triplicira u ovom na{em vremenu. No, suodnosi usmeno – pisano
(individualno) na po~etku 20. stolje}a i na njegovu koncu ipak su znatno druk~iji
i s obzirom na knji‘evnu tradiciju i s obzirom na stilske zami{ljaje. Druk~ije,
ni Sun~ana [krinjari} ni Nada Ivelji} ni Vi{nja Stahuljak ne nastavljaju, odno-
sno ne ponavljaju Brli}kin model: kao {to je Ivana Brli} ponudila svoj zami{ljaj
u svome vremenu, tako su i ove tri spisateljice ponudile vlastite modele nove
bajkovitosti. Zajedni~ko im je ovo.
U traganju za fantasti~nim ne stvaraju stereotipe jer bi tad, zapravo, ti
54 ma{toviti uzleti opovrgnuli sami sebe; pravilo je, dakle, u njihovim tekstovima
da nema pravila u gra|enju fantasti~noga svijeta, on je za~udan, originalan i
samosvojan.
Drugo, sve tri dje~je knji‘evnice najve}i odmak ~ine u strukturi tekstova:
oni po~esto zapo~inju mimeti~ki s obzirom na usmenobajkovit naracijski tijek,
no takav je pristup ili recepcijski motiviran ili ironijski iskoristiv. U vo|enju
radnje, me|utim, u novim, za~udnim likovima i njihovim ~inima, u ne-
doga|anju (s obzirom na o~ekuju}i slijed), ukratko, u igri elementima struktu-
re le‘i novost, nova bajkovitost.
A ona je, tre}e, naro~ito poja~ana stilom. Od raznolikih morfostilema i sin-
taktostilema, do uvo|enja novih leksema, poetizacije teksta i raznolikih ritmi-
zacija, poglavito pak simbolizacija, sve to predstavlja izrazit stilski iskorak u
odnosu na tradicijski diskurz usmene bajke. Upravo to ujedinjuje autorice –
stilski, originalni odmaci pa i od pisanog brli}evskog modela.

26 Maja Bo{kovi}-Stulli: »Pri~e iz davnine« i usmena knji‘evnost, u knjizi Usmena knji‘evnost

kao umjetnost rije~i, Mladost, Zagreb 1975, 241.

27 O tome analiti~ki razla‘u Dubravka i Stjepko Te‘ak u Interpretaciji bajke, DiVi~, Zagreb

1997, 111–121.
28 Bo{kovi}-Stulli, op.c., 243.
29 O njima raspravlja Dubravka Zima u monografiji Ivana Brli} Ma‘urani}, Zavod za znanost

o knji‘evnosti Filozofskoga fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb 2001, 104–111.

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

Napokon, sve tri dje~je knji‘evnice potvrdile su da, najprije, ne zabora-

vljaju knji‘evnost kojoj pripadaju (a i ona je, jasno, nacionalna ba{tina!), a
onda pak da se novobajkovitim zamislima mo‘e i te kako ostvariti temeljna
funkcija dje~je knji‘evnosti. Reklo bi se – naro~ito takvima, jer animirati mla-
doga ~itatelja izletom u nepoznato, ma{tovito i nedosanjano i to obogatiti ple-
menitom poukom, humano{}u, to je obrazac za tekst dje~je knji‘evnosti kao
umjetnosti rije~i.

LITERATURA

PRIMARNA LITERATURA
1. Sun~ana [krinjari}: Ljeto u modrom kaputu, Zagreb 1972.
2. Sun~ana [krinjari}: Kaktus bajke, Zagreb 1970.
3. Sun~ana [krinjari}: Sva{tara, Zagreb 1977.
4. Sun~ana [krinjari}: Pisac i princeza, Zagreb l983.
5. Nada Ivelji}: Vodenica Sokolica, Zagreb 1981.
6. Nada Ivelji}: ^uvarice novih krovova, Zagreb 1995.
7. Nada Ivelji}: Izabrana djela I, Zagreb 1996.
8. Nada Ivelji}: Nebeske barke, Zagreb 2001.
55
9. Nada Ivelji}: Bijeli patuljak, Zagreb 2002.
10. Vi{nja Stahuljak: Za~arani putovi, Zagreb 1968.
11. Vi{nja Stahuljak: Ku}ica sa crvenim {e{irom, Zagreb 1974.
12. Vi{nja Stahuljak: Djevoj~ica i paun, Zagreb 1979.
13. Vi{nja Stahuljak: Darovi Djeda Mraza, Zagreb 1985.
14. Vi{nja Stahuljak: ^arobnjak, Zagreb 1989.
15. Vi{nja Stahuljak: Pri~e zaljubljenih knjiga, Zagreb 1998.
SEKUNDARNA LITERATURA
Maja Bo{kovi}-Stulli: Usmena knji‘evnost kao umjetnost rije~i, Zagreb 1975.
Stjepan Hranjec: Hrvatski dje~ji klasici, Zagreb 2004.
André Jolles: Jednostavni oblici, Zagreb 2000.
Josip Kekez: Prva hrvatska re~enica, Zagreb 1988.
Ibrahim Kajan: ^arobnjak ne}e ostarjeti, »Oko«, Zagreb, 24. 4. – 8. 5. 1986.
Dubravka Te‘ak – Stjepko Te‘ak: Interpretacija bajke, Zagreb 1997.
Dubravka Te‘ak: Hrvatska poratna dje~ja pri~a, Zagreb 1991.
John Rowe Townsend: Written for Children, London 1990.
Miroslav Vaupoti}: Simboli~ka proza Nade Ivelji}, »Umjetnost i dijete«, 6/
1970, 66–68.
Grigor Vitez: Djetinjstvo i poezija, »Umjetnost i dijete«, 3/1969, 4–21.
Ivo Zalar: Sun~ana [krinjari}, u: Hrvatski dje~ji pisci, knj. II, PSHK, 181/II.
Zagreb 1991.
Dubravka Zima: Ivana Brli} Ma‘urani}, Zagreb 2001.

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

S. H r a n j e c, Tri modela nove bajkovitosti (43–56)

»Umjetnost rije~i« XLVIII (2004) • 1 • Zagreb • sije~anj – o`ujak

Predano 1. velja~e 2004.

Summary
THREE MODELS OF NEW FAIRY TALE STRUCTURE

The structure of the traditional oral fairy tale is based on a common, stable model which
can be viewed as the stable artistic structure. However, viewed diachronically, there has
been a continuous attempt to supplement this model with new, individual ideas. The
paper attempts to represent three models of new fairy tale structure in children’s litera-
ture by three Croatian contemporary authors, Sun~ana [krinjari}, Nada Ivelji} and Vi{nja
Stahuljak. It will also examine the stylistic similarities in their works as opposed to the
oral fairy tale tradition.

56

CEEOL copyright 2022