Zadaci iz teorijskog dijela 4, Knjižnične klasifikacije

Ime i prezime: Renata Vojvodić

Broughton

1. Navedite glavne vrste klasifikacijskih shema.

Glavne vrste klasifikacijskih shema jesu:
 Enumerativne – nastoje kreirati oznaku za svaki predmet, nabrajaju sve moguće klase i
imaju puno prijedloga prekoordiniranih pojmova. S obzirom da ne dozvoljavaju
samostalno kreiranje novih oznaka sastavljanjem već postojećih, određeni složeni
predmeti mogu se klasificirati samo ukoliko za njih postoji već prekoordinirana oznaka
navedena u tablicama. Najranije enumerativne klasifikacije, Deweyeva decimalna
klasifikacija (DDK) i Cutterova ekspanzivna klasifikacija (EK), nisu toliko važnosti
pridavale odnosima među pojmovima koliko kreiranju signature za pravilno ulaganje
knjiga na police.
 Analitičko-sintetičke – omogućuje jednostavniji način za izražavanje pojmova koji se
često pojavljuju. Umjesto da ih se navodi posebno za svaku klasu, kreirane su zajedničke
pomoćne tablice koje navode oznake za te pojmove čime se bitno skratila klasifikacija.
Signature učestalih pojmova se iz tablice mogu dodati bilo kojoj oznaci klase s ciljem
izražavanja mjesta, vremena, književnog oblika itd. Ove sheme koriste posebne oznake
za svaki koncept i onda ih spajaju zajedno u klasifikacijsku oznaku. Kraće su od
enumerativnih, ali imaju puno više potencijalnih klasa nego što je navedeno jer
klasifikator može pojedine pojmove spajati kako bi tvorio određenu klasifikacijsku
oznaku zbog čega nema ni potrebe za prekoordiniranim pojmovima.
 Fasetne – sadrže samo jednostavne klase dok klasifikator po potrebi sastavlja nove.
Fasetnu analizu je razvio indijski knjižničar Ranganathan 1920-ih i 1930-ih godina i ona
je imala najviše utjecaja na daljnji razvoj klasifikacije i indeksiranja. Iako su kratke i
imaju puno više potencijalnih kategorija, ujedno su i kompleksne i zahtjevne jer su klase
preširoke.
 2. Na koji način se tretiraju multidisciplinarni i interdisciplinarni sadržaji.
Multidisciplinarni i interdisciplinarni sadržaji su oni kad se sadržaji kao predmet proučavanja
mogu promatrati s gledišta raznih disciplina. Teško ih je smjestiti u jednu glavnu klasu.
Uobičajeno rješenje je smjestiti takav sadržaj na mjesto jedinstvene definicije, a to je tamo gdje
je predmet proučavanja definiran u najosnovnijem smislu (npr. maslačak u botaniku bez obzira
što može biti predmet proučavanja i u farmaciji, kuhinji i sl.). Ponekad to može izgledati čudno
(npr. ako stavimo ženske studije u sociologiju) pa je najbolje rješenje uključivanje klasa pojave
– to je niz klasa koji prethodi glavnoj klasifikaciji, nema disciplinsku osnovu nego se bavi
osobama. To bi bilo poput neke znanstvene klasifikacije. Do danas, niti jedna opća klasifikacija
nema takav pristup.

3. Pojasnite redoslijed navođenja i ulaganja/uvrštavanja.

Polazna točka svakog klasifikacijskog sustava je definiranje glavnih klasa. Savršen redoslijed
glavnih klasa ne postoji. Kad se odrede glavne klase, potrebno je definirati kojim se će se
redoslijedom navoditi podklase ili predmeti koji se pojavljuju unutar glavne klase. Intuitivno
većini ljudi je pravilo redoslijeda od općeg prema specifičnom (Bliss) ili kako Ranganathan
tumači to isto pravilo na drugi način – povećavanje konkretnosti. Dodatno, primjenjuju se neka
opća pravila kao: kronologija za povijesne događaje, redoslijed od zapada prema istoku (ili od
sjevera prema jugu) za mjesta, stupanj razvoja za procese (poput životnog ciklusa ili
proizvodnje), stupanj evolucije za živa bića, redoslijed po veličini ili dimenzijama za
proizvedene predmete i sl. U razvoju velikih općih klasifikacijskih sustava dva su važna pravila:
književni nalog i obrazovni konsenzus. Prvi znači da bibliografska klasifikacija bude po temama
knjiga, a drugi da odražava način na koji se uči tj. studira predmet. Svrstavanjem se naziva cijeli
proces spajanja vezanih predmeta. Redoslijed navođenja i uvrštavanja su paralelni, ako ne i
ekvivalentni. Redoslijed klasa određuje notacija koja može biti pomoću brojeva, slova ili drugih
simbola. Brojevi, koji se koriste, mogu biti redni ili decimalni. Notacija koja odražava strukturu
rasporeda naziva se izražajnom. Mnemonička notacija je ona koja se lako pamti. Može biti
sustavna ili literalna kad uključuje slova koja su npr. početna slova predmeta (npr. C za
Chemistry). Dvije su glavne značajke vezane uz notaciju: fleksibilnost (elastičnost) i jednostavno
umetanje u klasifikacijsku shemu. Fleksibilnost se može postići alternativnim lokacijama za
predmete ili kombinacijom pojmova. Što se tiče dodavanja, to ovisi o notaciji. Ako se radi o
decimalnoj notaciji, proširivanje je neograničeno za razliku od notacije s rednim brojevima koja
ima ograničen kapacitet.

Ranganathan

1. Kako pojašnjava važnost korištenja notacija?

Važnost korištenja notacija očituje se u tome što se upotrebljavaju kroz beskonačno dugo
razdoblje. Mnoge generacije bibliotekarskog osoblja rade s notacijom. Kako bi se olakšalo
korištenje od strane javnosti, brojevi klasa ispisuju se na pozadini knjiga, na početku glavnih,
važnih dokumenata, posljednjoj liniji mnogih abecednih indeksnih prikaza, na vodećim
karticama raznih kataloga i sl. Na taj način omogućuje se bilo kome lakše pretraživanje i
skraćuje vrijeme pronalaska tražene knjige ili dokumenta.

2. Koji su problemi abecednog redoslijeda?

Problem je kad glavne klase želimo poredati abecedno prema početnim slovima imena, dobije se
redoslijed koji nije logičan ili se između dvije klase nađe (radi abecede) neka klasa koja
jednostavno tu ne pripada. Osim toga, nije dobro osloniti se na imena predmeta budući da se
imena mijenjaju, semantičke promjene kontinuirano se događaju. Kad dođe do promjene imena i
prvo slovo se promijeni, automatski znači da redoslijed više nije dobar (npr. Prirodna filozofija
promijenila se u Fizika, Politička ekonomija postane Ekonomija). Dakle, nedostatak stabilnosti u
imenima predmeta uzrok je zašto bi trebalo isključiti abecedni redoslijed. Nadalje, imena
predmeta nisu jednoznačna jer postoje sinonimi. Npr. akustika i zvuk ekvivalentni su termini i
spadaju u istu granu fizike, ali netko će ih smjestiti pod slovo A, a drugi netko pod Z. Također,
Problem je i to što imena predmeta u različitim jezicima počinju različitim slovima. Homonime
se ne može abecedno jednoznačno svrstati jer to ovisi o njihovom značenju (u engleskom su jako
česti).
 3. Ranganathan identificira prednosti notacijskog sustava, koje su to?
Prednosti su notifikacijskog sustava jednostavno označene knjige budući da je broj klase na
njima kratak i kad su knjige poredane na polici lako se pretražuje. Nadalje, nije zanemariva ni
brzina pisanja, što je omogućeno sažetim osnovnim znakovima i njihovim kombinacijama. U
skladu sa spoznajama o fiziologiji oka i memoriji, optimalno se 'uhvati' niz od tri znamenke u
jednom treptaju oka (maksimalno 6). Ako je potreban niz od više od 3 znamenke, predlaže se
razbijanje u blokove koji će se povezati ili praznim mjestom ili točkom, dvotočkom, crticom i sl.
Broj klase može se podijeliti na više smislenih blokova koji se nazivaju fasete.

Kwasnik

1. Nabrojite 4 pristupa klasifikaciji?

Pristupi klasifikaciji jesu hijerarhije, stabla, paradigme i fasetna analiza.

2. Što je isključivost u klasifikaciju?

Isključivost u klasifikaciji znači da jedan subjekt može pripadati samo jednoj klasi (hijerarhijska
struktura).

3. Što Kwasnik kaže o kategoriji „Miscellaneous“?

Hijerarhijska struktura pokušava biti konačna i pokazati odnos svih subjekata u cjelokupnoj
strukturi što zahtijeva relativno potpuno poznavanje domene unaprijed. U novim područjima,
gdje granice domene još nisu ucrtane i gdje odnosi još nisu u potpunosti razumljivi ili definirani
ili gdje, ne postoji teoretski okvir na kojem se može graditi struktura, hijerarhija je teška i
neprikladna za izgradnju. To nije samo pitanje sveobuhvatnosti. Rezultat hijerarhijskog prikaza
može biti iskrivljen ili dovoditi u zabludu ako nema adekvatne podloge. Takvi prikazi također
mogu dovesti do prijevremenog zatvaranja u smislu stvaranja znanja jer hijerarhija
podrazumijeva jasne granice i kompletan set kriterija, a što u stvari ne može biti slučaj. Siguran
znak „prerane” hijerarhijske strukture je potreba za kategorijom „razno” („miscellaneous") ili
„drugo” u koju klasifikator stavlja sve one subjekte koji se ne uklapaju u logiku klasifikacijskog
sustava kao što je navedeno.

4. Pojasnite partitivne odnose u klasifikaciji.

Partitivni odnos u stablastoj klasifikacijskoj strukturi znači da se svaki razred dijeli u

komponente, svaka komponenta u potkomponente i tako dalje. Takav bogatiji odnos poznat je
još i kao dio/cjelina odnos jer princip uključivanja omogućuje dijeljenje više informacija. U
mnogim klasifikacijskim shemama ne pravi se razlika između čisto hijerarhijskih i partitivnih
odnosa, a mnogi ljudi oba smatraju „hijerarhijom”. Psihološka podrška takvom stavu je jer oba, i
hijerarhijski i partitivni odnosi, idu od općih i uključivih prema specifičnim i elementarnim.
Treba, međutim, voditi računa kod stabla da se osigura korištenje ispravnih atributa pri izvođenju
zaključaka.