UDK: 371.6:373:811.163.

42:8136
Struni rad
Prihvaen za tisak: 8. prosinca 2009.

Prilone oznake
u novijim hrvatskim prirunicima

Josip Lasi
Split

Nastava sintakse u osnovnoj koli u kontekstu novoga Hrvatskoga nacional-

noga obrazovnoga standarda (skraeno Hnosa) bitno se promijenila u odnosu
na prijanje razdoblje. Nacrt Hnosa iz 2005. godine, a na njegovu temelju
novi Plan i program za osnovne kole, donosi mnotvo promjena u podruju
nastave materinskoga jezika pa se tako u usvajanju osnova sintakse u sed-
momu razredu uenici poblie upoznaju sa znaenjem i funkcijama reenica,
usvajaju znanja o nainima nastanka reenica i slubi rijei u reenici, a
poglavlje o prilonim oznakama, kao iznimno vaan dio reeninoga ustroja,
sveden je uglavnom na osnovno prepoznavanje. U ovome e se radu anali-
zirati prilone oznake u dvama udbenicima iz tzv. predhnosovskoga (1998.)
i posthnosovskoga razdoblja (2008.) u suodnosu s opisom prilonih oznaka
u novijim izdanjima gramatika hrvatskoga jezika od 1997. do 2005. godine.

Uvod
Prilone oznake vana su kategorija hrvatske sintakse. U veini gramatika
hrvatskoga jezika tiskanih u posljednjih petnaest godina, koje naelno imaju
slobodu pristupa, svrstavanja i irine opisa, modeli i opisi prilonih oznaka
donekle se razlikuju. Udbenici, pak, hrvatskoga jezika za sedmi razred os-
novne kole disciplinu sintakse, unutar nje i poglavlja o prilonim oznakama,
naelno trebaju opisati u skladu s dobnom skupinom kojoj su namijenjeni.
Stoga bi gramatike trebale biti izvor cjelokupnijega znanja o tome poje-
dinome podruju. Meutim, iz dosadanjega se iskustva pokazalo kako se
jezikoslovno podruje esto razrauje samo na osnovnokolskoj razini jer ti-
jekom srednje kole uenici uglavnom usvajaju knjievno-teorijske sadraje.

183
 J. Lasi Prilone oznake u novijim hrvatskim prirunicima

U nekim je opisima oita dihotomija u odnosu gramatika gramatika i gra-

matika udbenik, a ta je neujednaenost i cilj analize u ovome lanku. U
njemu e se najprije ralaniti opis i sustavnost sintaktike kategorije prilo-
nih oznaka u tri novije gramatike: Teak, Babi (2000), Ragu (1997) i Sili,
Pranjkovi (2005), a potom poglavlja o prilonim oznakama prije i nakon
donoenja hnos-a u dva udbenika, Lugari i Koharovi (1998) i Rihtari i
sur. (2008).

Prilone oznake u novijim izdanjima hrvatskih gramatika

(19972005)
Reenino ustrojstvo i sluba rijei u reenici u opisima promatranih suvre-
menih gramatika korespondira jedno s drugim. U pojedinim sluajevima
kod nekih nedostaje pojanjenja oko estih nedoumica vezanih uz prepoz-
navanje i razlikovanje pojedine prilone oznake u reenici. Poveznica u svim
gramatikama oita je i u jasnome i konciznome odreivanju pojma kao i pris-
tupanju i kriterijima razlikovanja prilonih oznaka istom polazinom osno-
vom stvarno ili pretpostavljeno pitanje kojemu odgovara prilona oznaka
i semantiko prepoznavanje.

2.1. Gramatika S. Teaka i S. Babia (2000)

Prvo izdanje Gramatike hrvatskoga jezika prirunika za osnovno jezino
obrazovanje Stjepka Teaka i Stjepana Babia (2000) izilo je davne 1966.
godine. Do 12. preraenoga i dopunjenoga izdanja ova je gramatika doi-
vjela velik broj prerada, inovacija, ali i zabrana, to pokazuje jezikoslovnu i
pedagoku brinost njezinih autora. Iako pisana jednostavnim jezikom, ova
gramatika opirno i jasno opisuje svaku gramatiku kategoriju ponaosob.
Prilone oznake obraene su odrednicama i ralambom pa tako autori po-
jam prilone oznake (str. 235) odreuju kao u (1).

(1) Rijei ili skupovi rijei koji dopunjuju glagole da bi oznaili mjesto,
vrijeme, nain, uzrok ili koju drugu okolnost u kojoj se radnja vri
zovu se prilone ili adverbne oznake.

Svaka je od vrsta prilonih oznaka (str. 235242) u daljoj razradi opisana

po pet kriterija: uloga unutar reeninoga ustrojstva; stvarno ili pretpostav-
ljeno pitanje; semantiko prepoznavanje bez stvarnoga ili pretpostavljenoga
pitanja; poloaj u reenici; sastavnice rijei i reenica koje ine prilonu
oznaku. Kriteriji su opirnije navedeni u nastavku teksta.
Uloga unutar reenice Prilone su oznake prema ulozi unutar reeni-
noga ustrojstva podijeljene na jedanaest skupina: prilone oznake mjesta,

184
 LAHOR 8 (2009) lanci i rasprave

vremena, uzroka, namjere, naina, drutva, koliine, posljedice, pogodbe,

doputanja, izuzimanja.
Pitanje Uz sedam su skupina prilonih oznaka navedena pitanja (stvarna
ili pretpostavljena) uz oprimjerene dodatke, kao u (2).

(2) Pitanja uz prilone oznake

mjesto gdje? kamo? kuda? odakle? dokle?

vrijeme kada? otkad? dokad ? dokle?
uzrok zato? zboga ega?
namjera radi ega? zato? s kojom namjerom?
nain kako?
drutvo s kim? s im?
koliina koliko? koliko puta?

Semantiko prepoznavanje Uz etiri vrste prilonih oznaka navode se

sadrajna objanjenja, kao i primjeri. Kriterij je semantiko prepoznavanje
bez pitanja (stvarnoga ili pretpostavljenoga) unutar reenine strukture.

(3) Priloke oznake

i. posljedice posljedica glagolske radnje:

do krvi / do suza
ii. pogodbe pogodba ili uvjet potrebit za izvrenje glagolske rad-
nje:
bez muke / ako nema muke
iii. doputanja smetnja ili zapreka koja ne sprjeava vrenje gla-
golske radnje:
unato svim zabranama i kaznama. . . / uza svu ljepotu prirode. . .
iv. izuzimanja izuzimanje neega iz sadraja reenice:
. . . izuzev matematiku / osim u borbama. . . .

Poloaj u reenici Autori poloajem u reenici pokazuju odnos istak-

nutoga glagola i odreene prilone oznake, kao u (4.i, 4.ii). Jednako tako
oprimjeruju mogunosti viestruke pojavnosti jedne prilone oznake u jed-
noj reenici, kao u (4.iii). Shodno toj sintaktikoj pojavnosti, upuuju na
poveznicu s nastankom i strukturom zavisno sloene reenice koja je opisana
u drugomu poglavlju gramatike.

(4) i. Ja sam natraga doao.

ii. Spavah do veeri.
iii. Od rane zore do zapada sunca zveketahu motike. . .

185
 J. Lasi Prilone oznake u novijim hrvatskim prirunicima

Razlikovne sastavnice prilone oznake Idui su kriterij sastavnice

rijei i reenica koje ine prilonu oznaku i razlikuju ju od druge prilone
oznake. Na iznimno jednostavan i razumljiv nain autori pojanjavaju veli-
kim brojem primjera sastavnice svake od postojeih vrsta prilonih oznaka
kroz paradigmu, kao u (5).

(5) Sastavnice priloke oznake

kao jedna rije

kao skup rijei
kao zavisna sureenica

Ova je gramatika temeljita i konkretna u opisu prilonih oznaka, no treba

istaknuti i njezin nedostatak razlika prilone oznake i objekta nije razra-
ena.

2.2. Gramatika D. Ragua (1997)

Godine 1997. iz tiska je izala Praktina hrvatska gramatika autora Dragu-
tina Ragua koja nudi iscrpan opis mnogih dijelova hrvatskoga standardnoga
jezika, s velikim brojem objasnidbenih elemenata. Unato naslovu i elje-
nomu irokomu krugu korisnika: osobito uenicima srednjih kola i nastav-
nicima hrvatskoga jezika, sloenou odstupa od modela veine drugih gra-
matika. Svojom strukturom uvelike ulazi u podruje znanstvenoga pristupa
gramatikomu ustrojstvu. Tako autor na sto i trinaest stranica (325438)
obrauje i podruje sintakse donosei temeljit pregled reeninoga ustroj-
stva suvremenoga hrvatskoga jezika. Ova gramatika donosi i jednu novost
obiljeja funkcionalne gramatike.
Opis prilonih oznaka uklopljen je u opi opis sintaktikih struktura,
a odrednica prilone oznake (str. 336) s openitim estotnim odreenjem
navedena je u (6).

(6) Prilone oznake veu se uz predikat i pokazuju najee mjesto, vri-

jeme i nain vrenja, uz ostale rjee oznake mjere, cijene, koliine,
okolnosti, uzroka itd.

Poslije odrednice autor odmah (str. 337) prelazi na opis strukture prilonih
oznaka te ih izdvaja uz velik broj primjera, kao u (7). Oni imaju mjesno,
vremensko, nainsko i druga znaenja.

(7) prilozi ovdje, tu, dolje, gore, natrag, naprijed, otkuda juer, sutra,
jutros, lijepo, brzo, stojei, zato. . .

186
 LAHOR 8 (2009) lanci i rasprave

prijedloni izrazi u sreditu grada, u zadnjoj klupi, pred kuom, u

kui, prije podne

Ovoj je gramatici svojstveno da odmah daje kategoriju odnosnih reenica

prilonoga tipa povezanih odnosnim prilozima kada, gdje, kuda, kamo, kako,
koliko, odakle, dokle, otkuda, im, dok,. . . (Ragu 1997: 337). Time se
otvara kriterij sastavnica rijei i reenica koje ine prilonu oznaku i raz-
likuju ju od druge prilone oznake, kao gramatika Teak-Babi (2000), ali
pristupom na drugaiji nain. Razlikovanje poloaja prilone oznake od po-
loaja objekta objanjeno je paradigmom kao u (8) na primjeru reenice
Stanujem na kraju ulice (Ragu 1997: 335).

(8) glagol obaveznost objekt

predikat neobaveznost prilona oznaka

Autor nudi rjeenje pomou stvarnoga ili pretpostavljenoga pitanja, koje

esto i nije najbolji izbor za odreivanje odnosa objekta i prilone oznaka.
U konanici, nema ponuenoga gramatikoga rjeenja za pravo razlikova-
nje. Iako na vrlo jezgrovit nain pristupa ralambi lanova reeninoga
ustrojstva, ova gramatika u obradi prilonih oznaka ne ispunjava u potpu-
nosti svoje poslanje upravo zbog nedoreenosti vezanih uz slubu rijei u
hrvatskomu standardnomu jeziku.

2.3. Gramatika J. Silia i I. Pranjkovia (2005)

Najnovija gramatika, Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka ui-
lita Josipa Silia i Ive Pranjkovia (2005), dovela je do novih promiljanja
u suvremenomu hrvatskomu jezikoslovlju zboga znanstvenih prinosa i zboga
samoga pristupa prouavanja. Iako se u naslovu navodi da je to gramatika
namijenjena gimnazijama i visokim uilitima, ona je i vie od toga budui
da koncepcijom odudara od svih dosadanjih gramatika.
Podruje sintakse obraeno je na dvjestotinjak stranica (str. 183390)
te se moe svrstati u kategoriju enciklopedijskoga istraivanja uz pragma-
tino prouavanje reeninoga ustrojstva. Naime, sve su obraene katego-
rije, uz jasan i razumljiv opis, oslikane izuzetno velikim brojem primjera i
svojevrsnih jezinih savjeta za to vee razumijevanje pojmova.
Odreivanje prilonih oznaka ili adverbijala polazi od postavke, kao u
(9).

(9) Priloka je oznaka neobvezatni (fakultativni) lan reeninoga ustroj-

stva kojemu mjesto u reenici otvara predikat i kojim se oznauju raz-
liite okolnosti vrenja radnje glagola u slubi predikata

187
 J. Lasi Prilone oznake u novijim hrvatskim prirunicima

Autori se odmah po odreivanju pojma prilone oznake usmjeravaju na

razliku odnosa prilona oznaka objekt te nizom primjera potvruju raz-
like izmeu naizgled istoga, a razliitoga te navode sve primjere uvrtavanja
objekta ili priloke oznake uz glagol, odnosno predikat, vodei se kriterijima
podjele na obvezatne i neobvezatne reenine lanove te analizom obvezat-
nosti i neobvezatnosti reeninih lanova.
Za razliku od gramatike Teaka i Babia (2000) gdje su prema ulozi u
reenici prilone oznake podijeljene na jedanaest grupa, a slino kao u Ragu-
evoj gramatici (1997), to je navedeno u (6), u gramatici Silia i Pranjkovia
navodi se takoer estotni odnos prilonih oznaka. Zanimljivo je da Ragu-
eva i ova gramatika navode iste prilone oznake kao (naj)ee: mjesta,
vremena i naina, ali izrijekom, u (10), navode samo dvije iste priloke oz-
nake koje su rjee zastupljene u hrvatskoj sintaksi: uzrok i koliinu.

(10) Rjee prilone oznake

Sili-Pranjkovi: uzroka, namjere, uvjeta, doputanja, posljedice, dru-

tva i koliine
Ragu: mjere, cijene, koliine, okolnosti, uzroka itd.

Novina su u hrvatskoj gramatikograji deskriptivni kriteriji po kojima se

prilone oznake mogu opaziti jer takvih opisa u prijanjim gramatikama nije
bilo. Tako je, primjerice, samo u opisu prilone oznake mjesta odreen odnos
koji oznauje prostor, kao u (11).

(11) u blizini govornika ovdje, ovamo, ovuda, odavde, dovde

u blizini sugovornika tu, tuda, tamo, odatle, otud, dotle
udaljen i od govornika i od sugovornika ondje, onuda,
onamo, odande, odonuda, donde

Bogatstvo opisa prilonih oznaka vidljivo je i kod ralambe ostalih njihovih

vrsta obiljeavanjem jedinica koje mogu biti u slubi prilone oznake (prilozi,
padeni oblici i prijedlono-padeni izrazi te prilone oznake zamjenikoga
tipa i konektori).
Zboga svoje analitinosti i temeljitosti u pristupu prilonim oznakama
Gramatika hrvatskoga i jezika za gimnazije i visoka uilita zasigurno e jo
dugo buditi zanimanje za prouavanjem i istraivanjem ovoga dijela gra-
matikoga korpusa jer je svojim pristupom otvorila nove vidike buduim
jezikoslovcima.

188
 LAHOR 8 (2009) lanci i rasprave

3. Prilone oznake u hrvatskim udbenicima za sedmi razred

osnovne kole
Nastava materinskoga jezika u osnovnim kolama u Republici Hrvatskoj us-
klaena je s godinjim planovima i programima koju su na snazi. Oni se
svake godine, uglavnom u neznatnomu opsegu, mijenjaju, prilagoavaju ili
se uvode neki novi programski sadraji, iako se koncept pouavanja u mnogo-
emu nije mijenjao gotovo punih dvadeset godina. Donoenjem Hrvatskoga
nacionalnoga obrazovnoga standarda (hnos-a) 2005. s poetkom primjene
od 2006. godine krenulo se u pokuaj osuvremenjivanja nastavnoga procesa
uvoenjem novoga, manje opirnoga, a vie kreativnoga pristupa u nastavi
radi rastereenja uenika. Prva je tema navedena u (12), a druga u (13).

(12) Tema 2: Prilone oznake

Kljuni pojmovi: prilone oznake mjesta, vremena, naina.

Obrazovna postignua: uoiti prilone oznake u reenici; razlikovati
prilone oznake mjesta, vremena, naina
Izborne teme: prilone oznake sredstva koliine, drutva; prilona oz-
naka mjesta u znaenju mjesta radnje, cilja radnje i tijeka radnje

(13) Tema 11: Vrste prilonih reenica

Kljuni pojmovi: vrste prilonih reenica: mjesna, vremenska, nain-

ska
Obrazovna postignua: zamjenjivati prilone oznake mjesta, vremena
i naina zavisnim sureenicama; prepoznavati prilone reenice i
razumjeti njihovo znaenje, znati pisati zarez u zavisnim reeni-
cama
Prethodna znanja: predikat, prilone oznake, prilona oznaka mjesta,
vremena, naina

Novi Nastavni plan i programi program za osnovnu kolu odobren je 2006.

(vie u ei i Barbaroa-iki 2007). Meu nastavnicima hrvatskoga jezika
to je dovelo i do velikoga broja nedoumica (vie npr. u Bjedov 2009) budui
da su njime mnogi sadraji jednostavno izostavljeni iz redovnoga programa,
drugi su premjeteni u vie razrede, za tree se na poetku trailo ovladava-
nje samo prototipnim primjerima (vie o naelima u Jelaska 2007. i 2008).
Primjer je takvoga izostavljanja vidljiv u strukturi gramatikih jedinica, a
posebice u podruju sintakse koja je programski uvrtena u sedmi razred
te je od prijanjega, dosta detaljnoga i temeljitoga pristupa, svedena na
najosnovnije jedinice razraene pomou nekoliko kljunih pojmova. Dru-
gim rijeima, za temu prilonih oznaka i vrsta prilinih reenica iz dijelova

189
 J. Lasi Prilone oznake u novijim hrvatskim prirunicima

Hnos-a navedenih u (12) i (13) navedeni su samo kljuni pojmovi i obrazovna

postignua.
U skladu s programima na ijoj je osnovi nastajala, prijanja udbenika
graa kojom se uenici upoznaju i usvajaju znanja o hrvatskoj sintaksi bila
je opirna s mnotvom primjera, ali s jo vie denicija i opisa znaenja,
esto je izbor leksika bio lo. To je za dobnu skupinu sedmaa esto bilo
nerazumljivo, to je stvaralo probleme u razumijevanju. Meutim, dijelovi
nekih udbenika iz hrvatskoga jezika mogli bi se smatrati potpunom suprot-
nou prijanjim udbenicima pa je korisno usporediti pojedine jedinice iz
starih i novih udbenika. U ovomu e se radu stoga usporediti priloke oz-
nake u jednomu udbeniku iz godine 1998., a drugomu iz 2008. uz navoenje
odnosa prema postojeim hrvatskim gramatikim prirunicima.

3.1. Udbenik Z. Lugari i N. Koharovia (1998)

Udbenik hrvatskoga jezika za sedmi razred osnovne kole Zorice Lugari i
Neboje Koharovia (1998) Hrvatski jezik 7 ostavio je dubok trag u nastavi
hrvatskoga jezika krajem prologa i poetkom ovoga stoljea jer je bio u
nastavi dulje od jednoga desetljea. Svojim je konceptom i opisima blizak i
uvelike usklaen s gramatikom Stjepka Teaka i Stjepana Babia, najpozna-
tijom kolskom gramatikom, iako postoji jo jednostavnija s njom srodna
kolska gramatika hrvatskoga jezika Sande Ham (2002). No, u ovome je
udbeniku vrlo zanimljiv i opiran pristup sintaksi hrvatskoga standardnoga
jezika. Polazei od ve steenih znanja uenika o prilozima, vrstama i slubi
rijei u petomu, odnosno estomu razredu, autori pristupaju sintaksi u sed-
momu razredu po paradigmi jedna rije skup rijei reenini lanovi
reenica.
Tako je i s prilonim oznakama (str. 7692), iako u pojedinim elemen-
tima graa prelazi okvire osnovnokolskih znanja zboga velikoga broja de-
nicija i esto teko razumljivih primjera za pojedinu ulogu prilonih oznaka.
Kako je ve i navedeno, udbenik prati koncept Teak-Babieve Gramatike,
ali autori uz postojeih jedanaest vrsta prilonih oznaka u hrvatskomu je-
ziku u toj gramatici uvode i dvanaestu prilonu oznaku sredstva koja se
ne spominje kao takva ni u jednoj od promatranih suvremenih gramatika.
Nedostatak je njezine obrade to autori ne daju temeljitu razliku odnosa
prilona oznaka objekt, ve napomenom daju objanjenje rijeima kao
u (14.i), uz dodatno pojanjenje kao u (14.ii), vodei se, vjerojatno, milju
kako korisnici udbenika znaju razliku (str. 89).

(14) i. razlikuj prilonu oznaku sredstva od neizravnoga objekta

ii. prilona se oznaka moe prepriati, objekt ne moe

190
 LAHOR 8 (2009) lanci i rasprave

Navode i primjer u (15.i) za prilonu oznaka sredstva i (15.ii) za neizravni

objekt u instrumentalu. Navedeni pristup zasigurno kod uenika izaziva
nerazumijevanje odnosa prilona oznaka neizravni objekt zbog tvrdnji
moe se prepriati i ne moe se prepriati.

(15) i. Igrom je stekao mnoge prijatelje.

ii. Proslavio se svojom igrom.

Cjelokupan pregled prilonih oznaka dan je tablicom na kraju cjeline (str.

92), autori na tri stupca jasno i pregledno nude grau potrebnu za razu-
mijevanje i koritenje prilonim oznakama. I model uvrtavanja takoer je
jednostavan i ustrojen kao u (16) pa cjelokupni pregled sadrajno slui kao
iznimno dobar uvodnik u sintaksu zavisno sloene reenice.

(16) 1. stupac vrsta prilone oznake

2. stupac najee mogunosti izricanja
3. stupac primjeri

Iznimno koristan vodi kroz gramatiku hrvatskoga jezika na osnovnokolskoj

razini, s mnotvom dobro osmiljenih jedinica, moda katkad pretjerano te-
meljit i leksiki neprilagoen, udbenik Z. Lugari i N. Koharovia (1998)
svoju je misiju i svrhu u vremenima svoje uporabe i vie nego ispunio te mu
tako valja i prilaziti u nekim novim vremenima to dolaze.

3.2. Udbenik A. Rihtari, S. Fereni, S. Miloloa, M. Tomas i

L. Duji (2008)
Ve se treu godinu uenici osnovnih kola u Republici Hrvatskoj obrazuju i
stjeu znanja po novomu programu koji je izrastao na naelima hnos-a te je
stoga trebalo u vrlo kratkomu vremenu uskladiti udbeniki standard s obra-
zovnim. U taj se posao upustio veliki broj autora udbenika budui da je bilo
potrebno proizvesti udbeniki model usklaen s tekovinama nacionalnoga
obrazovnoga standarda bez duljega razdoblja za ispitivanje novih izdanja i
naslova. Grupa autorica, Anelka Rihtari, Snjeana Fereni, Sanja Mi-
loloa, Matilda Tomas i Lidija Duji, redom nastavnice hrvatskoga jezika
s viegodinjim iskustvom, objavile su 2008. udbenik hrvatskoga jezika za
sedmi razred osnovne kole Hrvatski ja volim 7 nastao po naelima hnos-
a (izvor: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2207), a u skladu s
novim Planom i programom. Prema njemu u stjecanju znanja i vjetina
uenici gramatike sadraje materinskoga jezika savladavaju po programu
sadranomu, izmeu ostaloga, u kljunim pojmovima kojima moraju ovla-
dati i znati ih oprimjereno razjasniti i denirati. Sintaksa, a time i prilone

191
 J. Lasi Prilone oznake u novijim hrvatskim prirunicima

oznake, u tomu svojim konceptom zadovoljava predviene sadraje, a pro-

gramom su predvieni kljuni pojmovi i postignua kao u (12) i (13), dakle
prototipni prilozi i prolone reenice koje sadre mjesto, vrijeme i nain.
Autorice u pristupanju prilonim oznakama (str. 4447) prilaze s pret-
postavkom ve steenih uenikih znanja o prilozima, predikatu, subjektu i
objektu. Uvode (na str. 45) pojam okolnost glagolske radnje, a samu pri-
lonu oznaku deniraju kao reenini dio kojemu mjesto otvara predikat i
koja izrie okolnost glagolske radnje. Oboje pokazuje da se autorice osla-
njaju na gramatiku Sili, Pranjkovi (2005). U vrlo kratkomu i saetomu
opisu bez mnogo primjera daju deniciju prijedlono-padenih izraza za iska-
zivanje okolnosti glagolske radnje. Vrste prilonih oznaka samo su injenino
navedene po modelu stvarno ili pretpostavljeno pitanje prilona oznaka,
takoer je navedena i prilona oznaka sredstva bez pojanjenja na primjeru
reenice Dupini su toplokrvne ivotinje koje diu pluima (str. 46). Na sa-
momu kraju daju savjete o koritenju i funkcijama pitanja gdje? mjesto;
kuda? smjer; kamo? cilj. Sve bitne podatke o prilonim oznakama
daju se na kraju pomou etiri pitanja (str. 47) koja zadovoljavaju kljune
pojmove predviene hnos-om, kao u (17).

(17) 1. to je prilona oznaka?

2. Koje su okolnosti glagolske radnje?
3. Kako se prilona oznaka uvrtava u reenicu? Koji joj reenini
dio otvara mjesto?
4. Kako se mogu prepoznati prilone oznake?

Autorice su uspjele u svojemu nastojanju za to zanimljivijim i primjerima

iz suvremenoga ivota nudei bogate sadraje (primjerice, polazni tekstovi,
teme i ideje za raspravu). No opisi i deniranje gramatikih pojmova izrazito
su kratki. Pitanje je koliko je to prikladno u odnosu na naela hnos-a
voenoga eljom za rastereenjem uenika i koliko e biti korisno u nastavi.
To bi trebalo provjeriti istraivanjima.

4. Zakljuak
Obrada gramatikih sadraja u nastavi materinskoga jezika jedna je od okos-
nica predmeta hrvatski jezik. Stoga je potrebno stalno preispitivati postojee
modele i unaprjeivati taj iznimno vaan i istodobno osjetljiv dio obrazov-
noga sustava. Prema navedenomu je oito da bi se u srednjoj koli moralo
proiriti znanje i o prilokim oznakama, u okviru novoga programa, budui
da je promijenjen osnovnokolski, na koji se razvoj uporabnoga znanja osni-
vao. Gramatiki diskurs u ralanjenim gramatikama pokazuje individualni
pristup gramatikomu opisu (odrednica kategorije, kontekst kategorije, od-

192
 LAHOR 8 (2009) lanci i rasprave

nos vrste i slube te sastavnice prilonih oznaka). Analizirane gramatike i

udbenici pokazuju uglavnomu usklaen pristup u prototipnomu dijelu pri-
lonih oznaka (mjesto, vrijeme, nain), iako su oite razlike u bogatu opisu
prilonih oznaka u suvremenome hrvatskome knjievnome jeziku, u opse-
nosti, vrsti podjele, broju i navoenju lanova, ukljuivanju teih ili spornih
dijelova. Analizirana udbenika graa daje opirniji ili samo osnovni prikaz
bez razraenih opisa uloga i znaenja prilonih oznaka u reeninom ustroj-
stvu budui da udbenici prate razlike u programima, a razlike se oituju
i u ustroju lekcija. Bilo bi korisno usporediti kako su s novim programom
usklaeni svi udbenici posthnosovskoga razdoblja.

Literatura
Bjedov, V. (2009) Prihvaenost novoga poretka pouavanja padea, Lahor
IV/7, 24-59.
ei, M. i Barbaroa-iki, M. (2008) Komunikacija u nastavi hrvatskoga
jezika: Suvremeni pristupi pouavanju u osnovnim i srednjim kolama,
Jastrebarsko: Slap i Zagreb: AZOO.
ei, M., Jelaska, Z. (2008) Pouavanje gramatike i oblikovanje nastavnoga
sata: primjer obrade sklonidbe i padea, u ei, M. i Barbaroa-iki,
M. (ur.) Komunikacija u nastavi hrvatskoga jezika: Suvremeni pris-
tupi pouavanju u osnovnim i srednjim kolama, Jastrebarsko: Slap i
Zagreb: AZOO, 100-118.
Ham, S. (2002) kolska gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: kolska knjiga.
Jelaska, Z. (2007) Teorijski okviri jezikoslovnomu znanju u novim kolskim
programima hrvatskoga jezika; u ei, M. i Barbaroa-iki, M. (ur.)
Komunikacija u nastavi hrvatskoga jezika: Suvremeni pristupi poua-
vanju u osnovnim i srednjim kolama, Jastrebarsko: Slap i Zagreb:
AZOO, 9-33.
Jelaska, Z. (2008) Jezikoslovna utemeljenost novina u podruju hrvatskoga
jezika, u S. Popovi (ur.) Hrvatsko kolstvo: sadanje stanje i vizija
razvoja, HAZU, 39-51.
Lugari, Z., Koharovi, N. (1998) Hrvatski jezik 7, udbenik za sedmi raz-
red osnovne kole, Zagreb: Prol.
Ragu, D. (1997) Praktina hrvatska gramatika, Zagreb: Medicinska nak-
lada.
Rihtari, A., Fereni, S., Miloloa, S., Tomas, M., Duji, L. (2008) Hrvat-
ski ja volim 7, Zagreb: Prol.
Sili, J., Pranjkovi, I. (2005) Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka uilita, Zagreb: kolska knjiga.
Teak, S., Babi, S. (2000) Gramatika hrvatskoga jezika, prirunik za os-
novno jezino obrazovanje, 12. preraeno i dopunjeno izdanje, Zagreb:
kolska knjiga.

193
 J. Lasi Prilone oznake u novijim hrvatskim prirunicima

Adverbials in Current Croatian Manuals

Teaching syntax in the context of the new Croatian national education stan-
dard has dramatically changed in comparison to the previous standard. The
new standard (HNOS) dating from 2005 brings about many changes when
it comes to teaching Croatian language and syntax is no exception. In
grade 7, when the basics of syntax are taught, pupils learn the meaning and
function of sentences, how the sentences are made and produced, and also
sentence parts and their functions. A chapter on adverbials, being an ex-
tremely important part of sentence structure, has been dramatically reduced.
Therefore, this paper will analyze adverbials as presented in two dierent
textbooks, one from the pre-HNOS (1998) and one from the post-HNOS pe-
riod (2008) and their relation to the description of adverbials in Croatian
grammar books from 1997 to 2005.

Key words: syntax, adverbials, Croatian grammar books, Croatian language text-
books.
Kljune rijei: sintaksa, prilone oznake, gramatike hrvatskoga jezika, udbenici
hrvatskoga jezika.

194