Slovo o nebu – analiza pjesme

Ovo poglavlje također govori o ljudima, ali ljudima koji su položili svoje živote za tuđe
ideale i ciljeve. Pjesnik odaje počast ljudima koji više nisu među živima, a s druge
strane odaje počast i onima koji su im podigli spomenike jer su spomenici bili
uspomena na njih.

Oni su priznanje njihovom životu kojeg su hrabro dali za svoju domovinu. Pisac im
upućuje riječi molitve; također pjesnik se moli da na ovom svijetu ima kruha i moli se
za svoj opstanak. Pjesnik ima želju biti sokol: “Zemlja priteže nebo visoko O da sam
ptica da sam soko.” Pjesnik ima želju biti sokol zato što je sokol najbrža ptica.
Pjesniku se čini da je ono i najbrža životinja na svijetu. Kada bi pjesnik bio sokol,
imao bi mogućnost putovati u njemu nedostižne krajeve svijeta, imao bi mogućnost
visoko se uzdignuti u nebo, letjeti plavim prostranstvima i uživati u slobodi. Pjesnik je
ljut na ljude, pa veću povezanost osjeća sa životinjama.

Ljut je zato što su ljudi nemarni jedni prema drugima, prema životinjama i prirodi.
Pjesnik smatra da ljudi svjesno i nesvjesno uništavaju prirodu, pale šume, zagađuju,
iako dolaze mladi naraštaji koji bi također željeli uživati u blagodatima prirode. Zato
moraju izvršiti pošumljavanje, jer ako se nastavi sjeći šuma bez pošumljavanja,
planeti prijeti izumiranj Pjesniku je izrazito čudno kako to da ljudi u većoj mjeri ne
primjećuju prirodne ljepote. On se danima divio mjesecu, njegovoj mladosti i
nježnosti.

Mjesec ponosno plovi nebom i tako budi izgubljene. Pjesnik upozorava čitatelje da
trebaju obratiti pozornost na prirodu koja ih okružuje. Upozorava da bismo trebali
zagrliti biljke, da bismo trebali za zastati i uživati u sunčevim zrakama, ponovno se
spojiti sa svojim srcem, osluškivati ga i odbaciti iz sebe svoju okorjelu kamenitost.

Pjesnik također upozorava da trebamo biti zahvalniji Bogu što nam je dao priliku da
živimo ovaj život; dao nam je zdravlje koje ne smijemo olako shvaćati. Ne smijemo
biti pohlepni i težiti za višim ako već imamo dovoljno. On to najbolje opisuje u ovim
stihovima: “Ova ruka kaže ti da staneš I pomno pogledaš na svoje ruke Ona te
poziva da odahneš I zamisliš se nad svojim rukama.”