Različiti pristupi vrednovanju

Prema Okviru za vrednovanje procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskome i srednjoškolskome

odgoju i obrazovanju vrednovanje procesa i ishoda učenja označava postupke prikupljanja i
analiziranja informacija te donošenja profesionalnih procjena o učeničkome učenju i rezultatima
učenja. Učiteljima vrednovanje predstavlja složen proces koji se zasniva na poznavanju i
razumijevanju:
 kurikulumom definiranih odgojno-obrazovnih ciljeva, očekivanja i ishoda,
 mogućnosti, dosega i ograničenja pojedinih pristupa, oblika i metoda vrednovanja,
 procesa učenja, konteksta učenja i osobitosti učenika.
Istim se dokumentom metode vrednovanja definiraju kao postupci i načini vrednovanja usvojenosti
očekivanih odgojno-obrazovnih ishoda u pojedinim predmetima. Pojedinim se metodama učitelji
mogu koristiti u različitim pristupima vrednovanju, ali su neke pogodnije za određene pristupe.

S ciljem unapređenja učenja provode se tri pristupa vrednovanju:

Vrednovanje Vrednovanje Vrednovanje

za učenje kao učenje naučenoga

Vrednovanja za učenje i kao učenje su formativna, usmjerena na poticanje učenikova napredovanja

tijekom procesa učenja i u pravilu se ne ocjenjuju, no mogu rezultirati ocjenom u poticajnom smislu.
Vrednovanje naučenoga je sumativno i završava ocjenom.
Vrednovanje za učenje integrirano je u proces učenja i poučavanja. Pritom se prepoznaju inicijalne učenikove
koncepcije, prati njegovo konstruiranje koncepata i modela u fizici, a sve radi napredovanja učenika i
ostvarenja ishoda. To je proces prikupljanja informacija o procesu učenja i poučavanja te interpretacija
prikupljenih informacija. Odvija se tijekom učenja i poučavanja i ne rezultira ocjenom. 

Važno je provoditi vrednovanje za učenje jer ono stavlja naglasak na sam proces učenja, pomaže učenicima
unaprijediti svoje učenje, a učiteljima svoje poučavanje.

Vrednovanje za učenje podrazumijeva uključivanje povratne informacije tijekom procesa učenja i

poučavanja kojom će se usmjeriti učenike i potaknuti njihovo  napredovanje u učenju. Povratna informacija
tako postaje središnji dio vrednovanja za učenje jer učeniku omogućuje preuzimanje odgovornosti nad
vlastitim učenjem. Učitelj daje učenicima jasne povratne informacije o procesu učenja, odnosno o tome gdje
se učenici nalaze na svom putu do ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda, koliko su učinkovite njihove
strategije učenja i kako bi ih mogli unaprijediti radi  ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda. Istovremeno,
učitelj samonadgleda svoj rad i svoje metode poučavanja. U kreiranju povratnih informacija učiteljima pomažu
i liste procjena te opisnici u rubrikama koji mogu uspješno informirati učitelje i učenike tijekom formativnog
vrednovanja.

U vrednovanju za učenje koristi se, na primjer:

 rubrikama, ljestvicama procjena (engl. checklists), postavljanjem pitanja učenicima,
anegdotskim zabilješkama, učeničkim mapama, promatranjem…
 različitim metodama i aktivnostima: grafički organizatori znanja, izlazne kartice, kratke pisane
provjere, domaće zadaće, pitanja radi provjere razumijevanja, posteri, argumentirane
rasprave...

Vrednovanje kao učenje usmjereno je na učenika, pri čemu se učenik potiče na praćenje, refleksiju i
samovrednovanje vlastitog učenja, samoanalizu vlastitog i procjenu rezultata rada drugih učenika.
Tijekom procesa vrednovanja kao učenja učenici samovrednovanjem  i vršnjačkim vrednovanjem promišljaju
o svojem učenju i tako uče.
Aktivnim uključivanjem učenika u proces vrednovanja uz podršku učitelja potiče se razvoj učenikova
samostalnog i samoreguliranog pristupa učenju. Učenici s razvijenom vještinom samoregulacije, čiji je važan
dio upravo samovrednovanje, postavljaju specifične i dostižne ciljeve učenja, odabiru primjerene pristupe i
strategije učenja te aktivno nadgledaju i reguliraju kognitivne, emocionalne, motivacijske i ponašajne aspekte
učenja radi njegova poboljšanja.  
Samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje kao metakognitivni proces osvješćivanja i razmišljanja o
vlastitome procesu učenja može se poticati i poučavati na svim razinama i u svim područjima učenja na
načine koji su primjereni učenicima. Tijekom samovrednovanja i vršnjačkog vrednovanja učenici su uključeni
u proces donošenja odluka o sljedećim koracima u učenju.
Ovakvim pristupom učenici preuzimaju odgovornost za svoje učenje.
Vrednovanje kao učenje zasniva se na metodama samovrednovanja, odnosno samorefleksije te vršnjačkoga
vrednovanja, na primjer, samovrednovanje uz uporabu: rubrika, ljestvica procjene, dnevnika učenja,
konzultacija s učiteljem.
Vrednovanje naučenoga ima svrhu uvida u ostvarenje razina usvojenosti znanja, vještina, stavova nakon
učenja neke nastavne cjeline, više cjelina ili pri završetku nastavne godine. Planirano ga provodi učitelj,
najčešće usmenim provjerama i pisanim ispitima. Cilj je vrednovanje naučenoga procjena ostvarenosti
odgojno-obrazovnih ishoda nakon određenoga (kraćega ili dužega) razdoblja učenja i poučavanja. Njime
se sažimaju informacije o tome što učenik zna i može učiniti u određenom trenutku kako bi se
dokumentiralo i izvijestilo o njegovim postignućima i napr edovanju.

Kao pomoć pri izradi kriterija vrednovanja učitelj/nastavnik se koristi razinama ostvarenosti (usvojenosti)
odgojno-obrazovnih ishoda koje su sastavni dio ovog priručnika.

Za vrednovanje naučenoga koristi se brojčana ocjena.

U vrednovanju naučenoga koristi se, na primjer: pisanim i usmenim provjerama znanja i vještina,
mapama radova (tzv. portfolio), praktičnim radovima, učeničkim izvješćima (npr. o praktičnome
radu, istraživanju i sl.), učeničkim projektima, raspravama (debatama), esejima, simulacijama.

Literatura:
1. Okvir za vrednovanje procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskome i srednjoškolskome
odgoju i obrazovanju, dostupno 05. 03. 2018.
2. Kurikulum nastavnoga predmeta Fizika za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj
(Fizika, siječanj 2019.), dostupno 05. 03. 2019.
3. Hrvatski kvalifikacijski okvir: Preporučeni glagoli za vrednovanje ishoda:
http://www.kvalifikacije.hr/sites/default/files/documents-publications/2017-08/Preporu
%C4%8Deni%20glagoli%20pri%20oblikovanju%20ishoda%20u%C4%8Denja.pdf, dostupno 05.
03. 2018.
4. Anderson, L. W. & Krathwohl, D.R., et al (2001) A taxonomy for learning, teaching and
assessing: A revision of Bloom’s taxonomy of educational objectives. New York, Longman.
5. Assessment vs Evaluation: The Purpose., http://www.pcrest2.com/LO/assessment/2.htm,
pristupljeno 2. 2. 2019.
6. Black, P., Harrison, C., Lee, C., Marshall, B.,  and Wiliam, D. (2004) Working Inside the Black
Box: Assessment for Learning in the Classroom. Phi Delta Kappan, 86
(1), https://www.researchgate.net/publication/44835745_Working_Inside_the_Black_Box_A
ssessment_for_Learning_in_the_Classroom, pristupljeno 18.2.2019.
7. Crooks, T. (1988) Assessing student performance. (Green Guide No 8). Higher Education
Research and Development Society of Australasia (HERDSA), Kensington
8. Donovan, M. Suzanne, Ed.; Bransford, John D., Ed.; Pellegrino, James W., Ed. (1999) How
People Learn: Bridging Research and Practice, National Academy of Sciences - National
Research Council, Washington, DC., https://eric.ed.gov/?id=ED440122, pristupljeno 2. 2.
2019.
9. Linville, H. (2011). Teaching, Learning, Assessment, and Testing: Choices in the EFL
Classroom. A Sample Assessment Cycle (PowerPoint slikokaz). 
10. MZO (2017) Prijedlog okvira za vrednovanje procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskome i
srednjoškolskome odgoju i obrazovanju, pristupljeno 2. 2. 2019.
11. Pavić, S. (2013) Vrednovanje: Ususret novim promjenama – Assessment: Embracing   new
challenges, Inspired by Learning,  Aberdeen,  Scotland.
12. Tankersley, D., Brajković, S., Handžar, S. (2012) TEORIJA U PRAKSI priručnik za profesionalni
razvoj učitelja, POU Korak po korak, Zagreb
13. Matijević, Milan. Pedagoški vid vrednovanja i ocjenjivanja učenika // Pravno-pedagoški
priručnik za osnovne i srednje škole / Drandić, Boris (ur.). Zagreb : Znamen, 2011. Str. 241-
251.)