Osnovne i složene emocije

Popratni tekst uz prezentaciju

Studenti: Marin Gobac i Ivan Lukežić

Fakultet: Medicinski fakultet u Rijeci
Akademska godina: 2019./2020.
Emocije (lat. emovere- pokrenuti) - unutarnje subjektivno iskustvo u odnosu na vanjsko
objektivno iskustvo svijeta.
Emocija je reakcija subjekta na stimulus koji je ocijenio kao važan, a koja visceralno,
motorno, motivacijsko i mentalno priprema subjekt za adaptivnu aktivnost

James-Lange teorija
Ovaj pristup proučavanju emocija svoje korijene vuče još iz 2. polovice 19. stoljeća. To je
ujedno i jedna od prvih teorija unutar psihologije. Ova je teorija bila revolucionarna jer je
predložila neuobičajen pogled na reakcije i emocije: „James-Lange teorija obrće smjer
uzroka i posljedice: Sami primijetite svoj napad, a tek onda osjetite ljutnju“ (Shiota i Kalat,
2012:14). Dakle, prvo se događaju fizički i fiziološki odgovori, a tek onda psihološki. Sukladno
tome, njihova teorija nikako ne bi mogla pobiti nužnost fizioloških i fizičkih reakcija. Razlog
naših osjećaja nisu objekti straha, već ono što o tom objektu tvori sliku kao nečega što treba
izazvati određenu reakciju prilikom procjene situacije. U najužem smislu, ovo je formula
teorije:
DOGAĐAJ ->SPOZNAJA/PROCJENA ->FIZIOLOŠKA PROMJENA I PONAŠANJE ->OSJEĆAJ

Cannon-Bard teorija
Ova je teorija nastala početkom 20. stoljeća. Iako je nastala nakon James-Langove, nije bila
naprednija, a čak je možda prema autorima bila još dalje od „zdravog razuma“. Ipak, ne
smijemo je zanemariti jer je jednako važna u začecima povijesti istraživanja emocija. Prema
ovoj teoriji ne postoji slijed odgovora kao kod prethodne teorije, već se sve reakcije odvijaju
neovisno, ali u isto vrijeme. Dakle, pretpostavkom o situaciji odlučujemo i dolazimo do
zaključka ima li ona kakve učinke na nas. Ako shvatimo da ima, tada počinjemo osjećati
određenu emociju i istovremeno doživljavamo fizičku reakciju.
Ukratko:
SPOZNAJA/PROCJENA DOGAĐAJ ->OSJEĆAJ ->FIZIOLOŠKA PROMJENA I PONAŠANJA

Schachter-Singer teorija
Prema ovoj teoriji, koja je nastala početkom 2. polovice 20. stoljeća, emocija se temelji na 2
aspekta. To su fiziološko uzbuđenje i kognitivna oznaka. Tj. fiziološko uzbuđenje koje često
ide uz emociju esencijalno je za određivanje jačine emocionalnog odgovora, ali ne
identificira emociju. Dakle, većina emocija uzrokuje prilično slične fiziološke odgovore koje
mi ne možemo raspoznati, tj. ne razaznajemo uz koju se emociju vežu. Stoga, ova teorija
tvrdi da ne trebamo proučavati fiziološke odgovore, nego bismo se uz pomoć svih znanja
koja posjedujemo trebali snaći u situaciji i saznati koju emocionalnu reakciju situacija traži:
razlika između emocija je u aspektu kognitivnog uzbuđenja, a ne u osjećaju ili fiziološkim
aspektima.
Ukratko:
DOGAĐAJ ->FIZIOLOŠKA PROMJENA ->SPOZNAJA/PROCJENA ->OSJEĆAJ

Sigmund Freudova teorija

Freud je ponudio potpuno drugačiji pristup proučavanju emocija od onih koji su do tada
postojali. Njegov je pristup psihoterapeutski, tj. psihoanalitički. On se usmjerio na posljedice
i uzroke koji uokviruju određene emocije i psihološka stanja. Prema njemu, emocije su
komplicirane te ih često nismo sami svjesni i zato nam je potrebna osoba koja će ih
rasvijetliti i uvidjeti: „Neke emocije i njihova značenja postaju jasna samo kad ih izrazimo,
kad o njima govorimo drugoj osobi ili kad o njima razmišljamo“. Kada emocije postanu
problemi, preimenuju se u simptome koje treba razotkriti i liječiti: „Simptomi zadržavaju
svoju emocionalnu osnovu, premda su često intenzivniji i trajniji od običnih emocija“. Prema
Freudu, u našem se umu na nesvjesnoj razini događaju procesi i skupljaju misli koje ne
možemo jasno razaznati. To su misli koje čovjek potiskuje jer se s njima ne može nositi pa
nakon nekog vremena počinju stvarati probleme na psihičkoj razini te ometaju emocionalnu
homeostazu.

MODEL KRUŽNE EMOCIONALNE REAKCIJE

(KER model)
Emocije se uvijek javljaju kao izraz bića u njegovom odnosu prema svijetu, tako da one
moraju biti objašnjene u kontekstu odnosa bića i svijeta. Upravo takav pristup koji ne
razmatra izoliranu emociju, kao nešto što postoji samo po sebi, već uvažava i one procese
koji joj prethode, kao i one procese koji je slijede, dovodi nas do zaključka da je svaka
emocija dio jednog kompleksnog mehanizma koji smo nazvali kružna emocionalna reakcija
ili, skraćeno, KER. Riječ je o rekonstrukciji događaja koji dovode do samog osjećaja, i koji se
prirodno nastavljaju na sam osjećaj. U ovom lancu događaja moguće je izdvojiti nekoliko
ključnih segmenata: stimulusna situacija —> opažanje stimulusne situacije —> pripisivanje
značenja stimulusu —> pripisivanje značaja stimulusu —> tjelesna obrada značajne
informacije —> spremnost za akciju —» mišljenje i biranje ponašanja —» samo ponašanje,
odnosno akcija usmjerena ka stimulusnoj situaciji. U pitanju je jedan kompleksni kognitivno-
fiziološko-bihevioralni sklop. Emocija je međusegment ovog lanca događaja koji počinje
opažanjem stimulusne situacije, a završava se nekom akcijom koja je usmjerena ka
stimulusnoj situaciji. Atribut „kružni” je dobro odabran baš zbog toga što događaji počinju i
završavaju se na istom mjestu - u vanjskom svijetu. Emocija je reakcija na značajnu
promjenu u vanjskom svijetu, a ona motivira osobu na ono ponašanje koje će značiti
adaptaciju na danu promjenu. Kada je osjećaj ugodan tada se adaptacija sastoji u tome da se
potkrijepi i pojača promjena koja je u skladu sa subjektovim željama, a kada je osjećaj
neugodan, ponašanje je usmjereno na promjenu stimulusne situacije.

Stimulusna situacija
Stimulusna situacija je uvijek nekakva promjena u vanjskom svijetu. Kako u istovjetnoj
stimulusnoj situaciji jedna osoba može reagirati jednim osjećajem, druga osoba nekim
drugim, suprotnim osjećajem, a treća osoba može ostati potpuno indiferentna, ne mogu se
postaviti neki objektivni kriteriji na osnovu kojih bismo definirali one stimuluse koji izazivaju
osjećaje, već te kriterije uvijek smatramo osobnim i karakterističnim pojedinu osobu.
Emocionalno reagiranje na neke stimulusne situacije je primarno subjektivna kategorija, koja
se naknadno i sekundarno može objektivizirati.

Jednostavne emocije
Primarne ili jednostavne emocije su urođene i pojavljuju se u ranom razvojnom razdoblju.
Nastaju brzo i spontano. Imaju univerzalnu facijalnu ekspresiju (otkrio C.Darwin) i u
različitim kulturama ih uzrokuju slični događaji. Osim kod ljudi, primjećene su i kod nekih
vrsta životinja (primata).
• William McDougall – prva teorija

„ Strah, bijes, nježna emocija, gađenje, pozitivno samoosjećanje, negativno

samoosjećanje i čuđenje. Posebnost ovih emocija koja im daje njihov položaj od
primarne važnosti je, tvrdio sam, činjenica da je svaki od njih neposredan neizbježni
rezultat i subjektivni izraz uzbuđenja nagona, urođena dispozicija posebno usmjerena
na neki određeni način djelovanja.”

• William James navodi pod jednostavne emocije- strah, tugu, ljubav, bijes

Prema Paulu Ekmanu jednostavne emocije su ljutnja, gađenje, strah, radost, tuga,
iznenađenje.

Kriteriji po Milivojeviću:

1) rano pojavljivanje
2) zajednička ljudima i primatima
3) isto doživljavanje osjećaja u raznim kulturama
4) specifična fiziologija
5) brza pojava – kratko trajanje
6) intenzitet
Fiziološka manifestacija emocija:
Na slici 4 na gornjem dijagramu vide se promjene srčanog ritma koje izazivaju različite
emocije, pa tako na primjer ljutnja, strah a nakon njih i tuga izazivaju najveće povišenje
srčanog ritma. A gađenje primjerice uzrokuje smanjenje srčanog ritma.
Na donjem dijagramu vidimo promjene temperature prilikom istih emocija, pa tako ljutnja
izaziva najveće povišenje temperature, a gađenje čak sniženje.

Složene emocije

Sekundarne ili složene emocije nisu urođene već se stjeću iskustvom i životom, nemaju
urođenu facijalnu ekspresiju već se različito izražavaju i u različitim ih kulturama uzrokuju
različiti događaji.
Primjeri složenih emocija su ljubav, ljubomora, zavist, mržnja, ponos, krivnja.

Robert Plutchik, američki psiholog i jedan od pionira u istraživanju emocija i njihove važnosti
na svakodnevno funkcioniranje čovjeka. Plutchik definira emocije kao složeni lanac povezanih
događaja koji počinju s podražajem, uključuju osjećaje, psihološke promjene, nagone za akcijom te
cilju usmjereno ponašanje. U svojoj knjizi Emotion - A Psychoevolutionary Synthesis ( 1980.) Plutchik
iznosi 10 postulata na kojima se temelji njegova psihoevolucijska teorija emocija:

1) Koncept emocije primjenjiv je na svim evolucijskim razinama i odnosi se na sve

životinje uključujući ljude.
2) Emocije imaju evolucijsku povijest i razvile su različite oblike izražavanja kod
različitih vrsta.
3) Emocije su služile adaptivnu ulogu u pomaganju organizmima da se bave ključnim
pitanjima preživljavanja koje postavlja okoliš.
4) Unatoč različitim oblicima izražavanja osjećaja kod različitih vrsta, postoje određeni
zajednički elementi ili prototipovi koji se mogu prepoznati.
5) Postoji mali broj osnovnih, primarnih ili prototipskih emocija
6) Sve ostale emocije su miješana ili izvedena stanja; to jest, javljaju se kao
kombinacije, smjese ili spojevi primarnih emocija

7) Primarne emocije su hipotetički konstrukti ili idealizirana stanja o čijim se svojstvima i

karakteristikama može zaključiti samo iz različitih vrsta dokaza
8) Primarne e mocije možemo konceptualizirati u smislu parova polarnih suprotnosti
9) Sve se emocije razlikuju u stupnju sličnosti jedna s drugom.
10) Svaka emocija može postojati u različitom stupnju intenziteta ili razine uzbuđenja

Plutchikov kotač emocija:

Plutchikov kotač emocija utvrđuje osam osnovnih emocija: radost, povjerenje, strah, tugu,
iznenađenost, gađenje, ljutnju i iščekivanje. Kombinacijom ovih osnovnih emocija nastaju
naprednije emocije poput optimizma, ljubavi, pokornosti, strahopoštovanja, razočaranja,
kajanja, prijezira i agresivnosti.
Kotač emocija opisuje odnose između svake emocije u obliku spektra.

W.G. Parrott (Parrottova podjela emocija)

Ljudima je ponekad teško definirati riječima što osjećaju na emocionalnom nivou dovoljno
precizno da bi se mogli s tim suočiti. Plutchik vjerojatno ima jedan od najboljih strukturalnih
pristupa klasifikaciji emocija, ali prikaz W.G.Parrota kojeg možemo vidjeti na slici 5:
Parrotova podjela emocija, je pojednostavljen i praktičan.

O složenim emocijama Z.Milivojević kaže:

„…kompleksne emocije ne vidimo kao „sastavljene” emocije. Kompleksne emocije su
rezultat većeg stupnja diferencijacije referentnog okvira (kognitivnih, vrijednosnih i
izražajnih parametara) što osobi dozvoljava da ocjenjuje kompleksnije kontekste. Zbog toga
bi se moglo govoriti o jednostavnim i diferenciranijim emocijama, ali, vjerovatno, ne samo o
ove dvije kategorije, već o nekoliko kategorija koje se kreću od jednostavnih do vrlo
diferenciranih emocija.”

FLOW model (slika 7)

Prvi put je predstavljen od strane psihologa Mihalya Csíkszentmihályia. Ovaj model prikazuje
emocionalna stanja koja ćemo vjerojatno doživjeti prilikom obavljanja nekog zadatka, ovisno
o percipiranoj težini izazova i percepciji vlastitih vještina.