Uskrs

Boreći se da odagnam pospanost koja me je savladavala, uzrokovanu ranim ustajanjem, spremao bi

se u žurbi, jer, bez obzir što je bila nedjelja, čekalo me je puno obaveza. Godinama unazad, na ovaj
dan, stalno bi se odigravala ista scena. Iza kuhinjskih vrata čekala bi me moja majka. Sva u žurbi,
krećući se od jednog mjesta ka drugom, simultano obavljajući više stvari, poput režisera koji diriguje
probom nekog velikog ansambla uvježbavajući ga za premijeru, sve je moralo biti na svome mijestu,
pravilno i na vrijeme posloženo.

Dugi, masivni, tamni austrijski stol, prekriven snježno bijelim svečanim stolnjakom, koji ce biti
centralno mjesto, polako je aranžiran mnoštvom raznovrsnih jela. Na sredini stola uz mesingni
svijećnjak nalazila se je korpica od ispletenog pruća, sa svih krajeva obložena bijelom salvetom, poput
gnjezda, i do vrha ispunjena šaranim jajima. Uz dugi topli zagrljaj jedno drugome bi zaželjeli sretan
Uskrs.

Svako jaje bih pažljivo zagledao. Majka se je trudila da dekoracije budu što raznovrsnije. Izbjegavala
bi kupovne boje i ukrase. Voli to raditi na tradicionalni način. Jaja bi poslagala u lonac koji je
predhodno obložila korama od luka da se ne bi razbila, zatim bi dodala još jedan sloj kora od luka,
zasula vodom te stavila na vatru da se kuha dok ne proključa, nakon toga pričekala još petnaestak
minuta i proces je bio završen. Luk kojeg bi pažljivo skupljala tokom cijele godine davao bi crveno-
smeđu boju. Zelenu bi dobivala kuhanjem u vodi sa koprivom, plavu sa sitno isječenim kupusom, žutu
sa korijenom broća ili kukurme, itd. Tamnije nijanse neke boje bi se dobivale tako što bi se u lonac u
kojem se kuhalo dodalo malo čađi (baka je voljela da jaja ofarba u zlatno-žutu, međutim broć, po kojeg
bi išla u polje sa lopaticom, jer se korijen biljke koristi za bojenje, davao bi svjetlo-žutu boju. Zato bi
koristila čađ iz kamina za tamnjene). Za dekoracije na ljuskama uglavnom bi koristila listove biljaka
koji su dovoljno mali da obmotaju jaje. Najčešće bi to bio list djeteline ili list japanske ruže koju je
majka dugo uzgajala. List bi položila na ljusku jajeta, te bi ga obmotala mrežicom (najbolje u tu svrhu
su služile najlon čarpe) i čvrsto privezala. Kuhanjem boja bi ofarbala ljusku ostavivši blijedi trag na
mjestu gdje je bio list. Poslije, jaja je još samo trebalo uglačati krpom natopljenom uljem da dobiju
blistavi sjaj. Moja baka imala je drugačiju tehniku dekorisanja. Koristila je neku vrstu zašiljene, tanke
pisaljke od drveta kojom je nanosila rastopljeni vosak. Umočila bi vrh pisaljke u vosak te polako
iscrtavala ljusku jajeta raznim dekorativnim linijama i simbolima poput zanatlija koji dekorišu keramičke
vaze. Bojenjem, ofarbala bi se cijela površina osim one iscrtane voskom.