Proljetno sunce, buenje prirode i mirisi nas okruuju probudili su i petae da

na satu Hrvatskoga jezika posvete stihove proljeu. Uei o pjesnikim slikama i

stilskim sredstvima proljee je oivjelo u stihovima nae Vanje, Roberte, Elvedine
i Antonia koji je sve doivio u sasvim drugaijem ozraju.

PROLJEE U MOME GRADU

Grad je u arama cijeli,

Cvijee se opet veseli.

Kao najskuplji parfem mirie,

Leptira ima sve vie.

Nakon proljetne kie

Vjetar po kronjama

Zelenom bojom pie.

Na plavetnom nebu pojavi se duga

I laste se vraaju s juga.

Cvjetne haljine obukli su balkoni,

Izgledaju veselo kao areni baloni.

Ujutro me cvrkut ptica budi,

Kao najljepa budilica dobar dan mi nudi

Bezbojno i sivo vie nije,

arenim bojama proljee se smije.

Budi se ivot, budi se grad.

Proljee je tu i caruje sad.

Vanja Maravi, 5. r
PROLJEE U MOME ZAVIAJU

Jutros u moj zaviaj

Stiglo je proljee.
Naglo i iznenada
Procvjetalo je cvijee.

Livada je obukla
Odoru zelene boje
I na buenje pozvala
Stanovnike svoje

Svakakvo je cvijee
Posvuda procvjetalo
I po livadi
Plesati stalo

Iako proljee
svoje ari ima,
meni je bolje
kada je zima!

Elvedina Japi, 5. r.
 PROLJEE U NORMALI

Moja roendanska torta

arena kao livada
Na stolu stoji

Dok udiem miris cvijea

s proljetne livade
suze mi oi
i curi mi nos

Mirisni stol Uskrsnoga doruka

Utjehu prua od alergije

Dok bicikle vozimo,

ok-ok, iv-iv,
ptice sluamo

Antonio ae, 5. r.
 SVAA U MOME VRTU

Svaali se visibaba, jaglac, tulipan, ljubiica i paroga .

Hvalila se visibaba: Ljubiica prozbori:

Ja sam najljepi bijeli cvijet.
Slaboga sam mirisa,
Al' sam jako vitka i glatka.
I to je najvanije
Oku sam slatka.
Malog sam rasta,
Al' mirisa krasna.
Najljepe sam boje
I zato me svi vole!

Jaglac e na to: paroga sve slua

Poput sunca sam ut, pa e:
rastem u polju i uz put. to se vi svaate,
Osjetljiv sam poput daha, Nije vas sramota!
A moete me Ja sam paroga
i pojesti bez straha. I ne sramim se
toga.
Tulipan ree: Jako sam zdrava,
Tako sam vitak vitka i tvrda.
i lijepih sam boja. Bez mene zdravlje
Imam predivan miris Ne bi bilo cijelo,
i lisnate noge do poda. Zato me treba
Cijelo tijelo!

Roberta Petrovi, 5. r.