Dolazak moj od kako se odjutrilo Ceka se ko broj jos nevidljiv u daljinu
Na podu stoji naramak slame nove
Ima na njoj bar stotinu grama zlata Laste svaki cas okrznu krovove Sirom su svuda otvorena vrata U kuci se mesaju dva veka i dva stila Slama, perje, platno od snega belje U ormanu ukoricena bosanska vila Kocic, Tolstoj i staro Jevandjelje. Negde, mnogim nevidljiva moja majka Prvi put se cudi sta zenu snadje Zbog omamnoga posle svadbe cina Nizu joj se pred ocima gore kao ladje. „Kada bi bar uzmogla roditi sina?“ Bakracu nad vatrom je usijano dance Kovitla se po kuci vodena para Na sumu mirise drveno koritance I kolevka tek doneta od stolara. Svi stoje spremno kao pred jurisem A razgovaraju toboz’ mirno sa svetom Moj otac se za stolom pretvara da pise A dusa mu je na nebu devetom.