SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ
SOCIJALNI RAD

SOCIJALNI RAD S OVISNICIMA

Seminarski rad

Ime i prezime studenta: Ružica Tokić

Ime i prezime mentora: dr. sc. Ilija Krišto

Naziv kolegija: Teorijske osnove socijalnog rada

Mostar, listopad 2021.

1
SADRŽAJ

UVOD

1.OVISNOST..............................................................................................................................5
2.SAVJETOVANJE KAO VAŽNO SREDSTVO U RADU S OVISNICIMA.........................7
3.OSNOVNI AL.ATI U PRUŽANJU SAVJETODAVNE POMOĆI OVISNICIMA..............9
4.ULOGA OBITELJI U RADU S OVISNICIMA...................................................................11
5.VREDNOVANJE SAVJETODAVNOG RADA..................................................................13
6.TEHNIKA SAVJETODAVNOG RADA..............................................................................17
7.POGREŠKE I TEŠKOĆE TIJEKOM SAVJETODAVNOG RADA...................................19
8.TERAPIJSKA ZAJEDNICA I ULOGA SOCIJALNOG RADA SOCIJALNI RAD U
9.TERAPIJSKOJ ZAJEDNICI.................................................................................................21
10.ULOGA SOCIJALNOG RADA U PRIHVATU I RESOCIJALIZACIJI OVISNIKA
11.NAKON IZLASKA IZ TERAPIJSKE ZAJEDNICE..........................................................23
12.PSIHOSOCIJALNE INTERVENCIJE U TERAPIJSKOJ ZAJEDNICI............................25

ZAKLJUČAK
LITERATURA

2
UVOD

Socijalni rad je profesija koja se zasniva na humanističkim idealima i ljudskim

pravima.
Socijalni rad je praktično utemeljena profesija i znanstvena disciplina koja promiče socijalne
promjene i razvoj, te osnaživanje ljudi za njihovo samostalno i slobodno djelovanje.
Ostvarivanje socijalne pravde, poštivanje ljudskih prava, društvene odgovornosti i društvenih
različitosti su ključna načela socijalnog rada. Praksa socijalnog rada uključuje rad s ljudima i
društvenim strukturama kako bi se odgovorilo na njihove izazove i povećala njihova dobrobit.

Socijalni rad u sustavu zdravstva važan je segment formalnog sustava podrške, kako za same
korisnike usluga zdravstvenog sustava tako i za članove obitelji pacijenta.
Zdravstveni socijalni rad definiran je kao praksa socijalnog rada, rehabilitacije, bolesti ili
invalidnosti kroz izravan rad s pojedincem, grupom, obitelji ili zajednicom.
Osnovna funkcija socijalnog rada opisuje se kroz uključenost u liječenje osobe uzimajući bio-
psiho-socijalni pristup kod intervencije i skrbi ( Branica, i Jerbić, 2003. ).

3
1. OVISNOST

Ovisnost je duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog

organizma i sredstva ovisnosti. Čovjek može biti ovisan o jelu, igrama na sreću, televiziji,
internetu itd.., a zajednička je značajka da aktivnosti vezane uz tu ovisnost mogu postati
središnji sadržaj i čimbenik njegova življenja.
Ovisnost karakterizira nesavladiva žudnja, odnosno neodgodiva prisila za uzimanjem
sredstva, bilo zbog njegovih poželjnih učinaka, bilo da se izbjegnu patnje koje će se javiti ako
se s uzimanjem prekine ( Petz, 2005, str. 323 ).
Ovisnost možemo podijeliti na psihičku i fizičku.
Fizička ovisnost je stanje organizma koja nastaje uslijed uzimanja tvari koje uzrokuju
ovisnost, kad više za održavanje organizmu nije dovoljno unošenje hrane i redovna fizička
aktivnost i san ( osnovne ljudske potrebe ), nego postoji fizička potreba organizma za
određenim stimulansom na koji se organizam privikao.
Psihička ovisnost je bliska fizičkoj po manifestaciji ( nešto što čovjeku nedostaje ), no uzrok
nije tvarni, ne mora se raditi o opojnim tvarima. Čest je slučaj osoba koje su ovisne fizički da
postanu ovisne psihički i obratno.

4
 2. SAVJETOVANJE KAO VAŽNO SREDSTVO U RADU S
OVISNICIMA

Praktičarima koji se diljem svijeta bave savjetodavnim radom s ovisnima jasno je da je

ovakav pristup usmjeren na osobu, a ne na bolest, jer svaki ovisnik najbolje zna gdje ga i
koliko boli i on je taj koji će uz stručnu pomoć pronaći put iz problema.
Terapijski učinci koji se postižu u radu s ovisnicima kroz savjetodavni pristup proizlaze iz
odnosa koji se uspostavlja u kontinuiranom komunikacijskom procesu u kojem podjednako
sudjeluju i primatelj savjetodavne pomoći i savjetnik.
Savjetodavni rad s ovisnicima započinje prvim savjetodavnim razgovorom. ( Brlas, 2011. ).
Tijekom tog razgovora pronalaze ( ali ponekad i ne ), ali i kreiraju načini rješavanja problema.
Područja zbog kojih je bitan razgovor pri upoznavanju i razumijevanju ovisnika kao pojedinca
jesu sljedeća :
1. Razumijevanje i prihvaćanje problema i potrebe za pomoć
2. Nastanak, održavanje i razvoj ovisnosti
3. Osobna i obiteljska povijest
4. Klinička procjena kongitivnih i emocionalnih kapaciteta ovisnika

Savjetnikom se obično smatraju one stručne osobe koje savjetovanje kao sredstvo u radu
koriste u svom svakodnevnom pomagačkom poslu, dok ostale profile osoba koje također
sudjeluju u radu s ovisnicima smatramo pomagačima u rješavanju problema. Ova razlika nije
tako važna ako se osobe koje su u situaciji pružanja pomoći drugima kako bi oni riješili svoj
problem, služe primjerenim repertoarom intervencije. ( Brlas, 2011. )

5
 3. OSNOVNI AL.ATI U PRUŽANJU SAVJETODAVNE
POMOĆI OVISNICIMA

Stručna kompetentnost je nužan preduvjet djelovanja u kompleksnim i raznolikim

aktivnostima kod suzbijanja ovisnosti, ipak je u osnovi pomagačkih aktivnosti, a pomaganje
ovisnicima svakako je takva aktivnost, osnovni alat svjesno i s namjerom za pružanje pomoći
motivirano ponašanjem ( altruizam ) koje uključuje uživljavanje u emocionalna stanja drugih
osoba ( empatija ). Najvažnija je vještina koja se razvija „korištenjem“ ovih alata, aktivno i
potkrepljujuće slušanje. ( Živčić, 2016. ).
Altruizam kao težnja dobrobiti drugih osoba koja uključuje osobno odricanje danas se čini
rijetkom pojavom pa se tako čak i u pomagačkim zanimanjima za koja se pretpostavlja da
reguliraju altruistične osobe mogu identificirati osobe koje nisu doista altruistične.
Teškoća sa altruizmima jest u tome što se često obično poistovjećuje s altruizmom, ne vodeći
računa o specifičnoj motivacijskoj osnovi stvarnog altruističnog ponašanja.
Ono što je vrlo često teškoća u radu s ovisnicima jest činjenica da njihovo aktualno
psihofizičko stanje, koje je posljedica ovisničkog ponašanja, otežava ili onemogućuje njihov
angažman u smjeru kvalitetnog suočavanja s problemom. Ponekad je teškoća i činjenica što se
u postupcima liječenja ovisnosti pozornost vrlo često posvećuje isključivo liječenju kao
medicinskom procesu usmjerenom na bolest, a psihoedukacija, rehabilitacija i resocijalizacija
jednako često izostaju, što povećava rizik neuspjeha u necjelovitom tretmanu ovisnika
( Sakoman, 2005. )
U cjelovitom bio-psiho-socijalnom pristupu razumijevanja ovisnosti i tretmanu ovisnika
nužna sastavnica liječenja mora biti suportivna savjetodavna intervencija usmjerena
ponovnom osposobljavanju ( liječenog ) ovisnika za koliko-toliko normalan život.
Glavni cilj savjetodavnih intervencija je naučiti pojedinca vještinama samopomoći. Bitno je
istaknuti kako savjetodavan rad nikako ne uključuje davanje savjeta, već je savjetovanje
problemom pojedinca uvjetan izbor metoda i tehnika kojima se nastoji pomoći pojedincu da
dođe do cilja, a cilj je rješenje ( ili barem smanjenje inteziteta i trajanja ) problema ( Živčić,
2016. ).

6
4. ULOGA OBITELJI U RADU S OVISNICIMA

Svi problemi vezani uz bolest ovisnosti, prvo dolaze do izražaja u obitelji, školi ili
užem životnom okruženju, te ih na tim razinama treba i rješavati.
Stručne službe i ustanove imaju osobitu ulogu u tome. Društvena zajednica treba težiti
podizanju razine kvalitete življenja u obitelji i razine njezine odgovornosti glede skrbi o djeci
i mladeži.Najvažnija zadaća nositelja socijalno-zaštitnih mjera i funkcija u društvu je
osiguravati takve uvjete u kojima je nužna socijalno-zaštitna pomoć. ( Bugari,
2013. ) .Suradnjom s drugim službama i osobama, pružajući pomoć pojedincu i obitelji u
savladavanju različitih životnih teškoća potrebno je jačati svakodnevno djelovanje i stručni
rad u centrima za socijalni rad na razini lokalne zajednice.
Brigom za obitelj i njene potrebe najviše se može učiniti za zaštitu duševnog zdravlja i
ponašanja djece. Rano zamjećivanje i pomoć u razrješavanju poremećaja ili teže patologije
obitelji, mnogo može pomoći u prevenciji psihičkih poremećaja i poremećaja ponašanja
( Sakoman, 2005. ) Na to može upozoriti liječnik, stručnjak u školi ili nekoj drugoj ustanovi,
kako bi se štitilo zdravlje i ponašanje djece u takvim obiteljima. Ponekad će biti dostatno
kvalitetno savjetovanje roditelja kako bi oni sklonili pogreške u odgojnom pristupu prema
djetetu koje se ne ponaša u skladu s društvenim normama. U većini slučajeva se mora pokreti
mučan i dug motivacijski postupak ili drugih problema koji su uzrokovali smetnje ponašanja.

5. VREDNOVANJE SAVJETODAVNOG RADA

7
 Samoprocjena savjetodavnog rada važan je ispravljački mehanizam u radu. Izvor je to
podataka tome koliko pridonosimo i koliko smo uspješni u približavanju prije postavljenim
ciljevima rada. S obzirom na teškoće na koje nailazimo u svom stručnom radu, poduzimamo
niz mjera i postupaka kojima želimo poboljšati kvalitetu rada, a time i dati doprinos
kvalitetnijem radu u cjelini. ( Bugari, 2013. ).
Važno je i nužno osvijestiti osobno mišljenje o svom mjestu i ulozi koju imamo. Rezultate
rada moguće je pravilno valorizirati isključivo sustavnim praćenjem efekta putem povratnih
informacija. To se naziva sustavom vrednovanja i samovrjednovanja. Dakle, kako bismo znali
postižemo li željene cijevi postupcima koje koristimo u radu, potrebno je razviti mehanizme
vrjednovanja rada, a ono je presudno važno kako bismo na temelju povratnih informacija
kreirali nove i prikladnije postupke u osobnom radu. Također je važno te postupke provoditi
sustavno jer nam to omogućuje kontinuirano praćenje aktivnosti koje izvodimo, a praćenje
kontinuiteta u radu važno je jer su savjetodavni postupci po svojoj prirodi dugotrajni.
Dakle, vrednovanje je postupak koji svaki subjekt provodi samostalno s ciljem utvrđivanja
svog ili tuđeg postignuća, mišljenja, želja, planova i htijenja prema kriterijima kojima je
poučen ili ih je postavio sam sebi ( Ross, 1955., prema Žganec, 1955. ). Iako su u taj
postupak nekad uključeni elementi subjektivne procjene, ipak je postupak u prvom redu
struktuiran s ciljem da bude što objektivniji.

8
6. METODOLOGIJA SAVJETODAVNOG RADA S OVISNICIMA

Savjetodavni rad je vještina koja se razvija i utvrđuje vježbanjem. Pretpostavka za

vježbanje jest kapacitiranost pojedinca sposobnostima ( to su već navedeni altruizam i
empatija ) i znanjima o socijalnom radu. Znanje se u ovom kontekstu odnosi na skup
intervencija koje se nazivaju savjetodavnim metodama.
Metodologija je važna jer je važno tko, kako i kome nešto čini pa je pristup koji koristi
intervencije iz različitih terapijskih pravaca za ovisnike s heterogenim problemima možda
optimalno rješenje u tretmanu ovisnika. Pritom posebno treba paziti da ovisnik ne postane
ovisan o savjetovanju i ne preuzme savjetovanje kao osobni životni stil ( Brlas, 2011 ).
Teškoća u svemu jeste i to što se učinci savjetovanja često ne mogu sa sigurnošću povezati s
pojedinim provedenim postupcima.Pružanje profesionalne savjetodavne pomoći, pa čak samo
i razgovor s ovisnikom zahtijeva da se slijede određene faze.
Dakle, faze u savjetodavnom radu su:
1. Utvrđivanje problema i potrebe za pomoći
2. Uspostavljanje odnosa
3. Određivanje ciljeva, strukture i tijeka savjetovanja
4. Rad na postizanju ciljeva
5. Povećanje svjesnosti
6. Procjena učinka savjetovanja

9
7. TEHNIKA SAVJETODAVNOG RADA

Model savjetodavnog rada koji se može primijeniti u radu s ovisnicima sadržajno

uključuje 4 modula ili koraka, a to su: evidentiranje, aktiviranje, odvikavanje, vrednovanje
unutar kojih su definirani ciljevi svake faze savjetodavnog rada te aktivnosti na postizanju
ovih ciljeva. Osim toga predviđeni su i modeli evaluacije. Ovaj program savjetodavnog rada
osniva se na prethodno objašnjenoj teorijskoj osnovi. Program predstavlja primjenu općih
metoda i tehnika savjetodavnog rada na sasvim konkretnu populaciju u stvarnim problemskim
situacijama i kao takav slijedi osnovne principe savjetodavnog rada.

Najvažniji ciljevi koji se nastoje postići ovim pristupom su:

1. Aktualiziranje problema zbog kojeg je ovisnik postao ovisnik
2. Aktiviranje ovisnika da „radi na sebi“ u smjeru rješavanja problema
3. Povećanje svjesnosti o štetnosti posljedica pojedinih oblika doživljavanja i ponašanja
4. Produbljivanje povjerenja ovisnika u sebe i u osobe oko njega i razvijanje podrške
5. Psihoedukacija i specifična edukacija ovisnika o štetnosti sredstava ovisnosti
6. Motiviranje ovisnika da ustraje u pozitivnim aktivnostima

10
8. POGREŠKE I TEŠKOĆE TIJEKOM SAVJETODAVNOG RADA

Najčešće pogreške neiskusnog savjetnika:

1. Vođenje ovisnika na način da ga upućuje u postupke

2. Prosuđivanje i procjenjivanje izjava ovisnika

3. Nametanje osobnih vrijednosti umjesto prihvaćanja stvarnog stanja

5. Intelektualiziranje

6. Imenovanje i etiketiranje

7. Nespretna upotreba pitanja koja dovode do zastoja u izražavanju

8. Odvraćanje pozornosti i pretjerano šablonsko umirivanje ovisnika

9. Nemogućnost prihvaćanja cjelovitog raspona ovisnikovih pozitivnih i negativnih emocija

10. Svaljivanje krivnje na ovisnika koji prima savjetodavnu pomoć ( umjesto zajedničke
podjele krivnje ako se pojave teškoće tijekom savjetovanja )

11. Neprikladno otkrivanje osobnih problema ( osim kada su oni u funkciji savjetovanja )

Potrebno je usmjeriti pozornost i na teškoće tijekom savjetovanja :

- Empatija je često manja kada je osoba suprotnog spola
- Savjetnici koji su imali izrazite probleme skloni su promatrati tuđi problem kroz osobni
- Često je prisutno podcjenjivanje slabije obrazovanih
- Savjetnici obično očekuju da će ovisnik koji treba pomoć prihvatiti savjetovanje, a to
ponekad nije tako ( Živčić, 2016. ).

11
 9. TERAPIJSKA ZAJEDNICA I ULOGA SOCIJALNOG RADA
SOCIJALNI RAD U TERAPIJSKOJ ZAJEDNICI

Što se tiče društvenog problema ovisnosti, sustav socijalne skrbi ima značajnu ulogu u
njegovoj prevenciji te saniranju posljedica koje izaziva, pa tako i Zakon o socijalnoj skrbi u
članku 21. navodi osobu ovisna o alkoholu, drogama, kockanju i drugim oblicima ovisnosti
kao jednu od mogućih korisnika socijalne skrbi ( NN 130/2017 ).
Socijalni radnik u terapijskoj zajednici zauzima važnu ulogu u psihosocijalnom tretmanu te
rehabilitaciji i resocijalizaciji ovisnika o psihoaktivnim sredstvima.
Socijalni radnik ima ulogu terapeuta, savjetnika, „vodiča“ u rehabilitaciji ovisnika, odnosno u
terapijskim grupama u kojima ima određene poslove i zadatke u svrhu ispunjenja ciljeva
terapijske zajednice ( Bugari, 2013 ).
Kongitivna promjena ovisnika o psihoaktivnim sredstvima podrazumijeva stjecanje novih
znanja i vještina te promjene u stavovima, motivaciji i očekivanjima od samoga sebe, dok se
ponašajni aspekt odnosi na promjenu nepoželjnog ponašanja te usvajanje novih oblika
ponašanja.

12
 10. ULOGA SOCIJALNOG RADA U PRIHVATU I
RESOCIJALIZACIJI OVISNIKA NAKON IZLASKA IZ TERAPIJSKE
ZAJEDNICE

Osim navedenih uloga i dužnosti u terapijskim zajednicama ovisnika, socijalni radnik

ima zadatak potaknuti društvenu odgovornost, solidarnost i empatiju u široj zajednici u kojoj
je prisutan problem ovisnosti o psihoaktivnim sredstvima. Socijalni radnici bi trebali, osim
pružanja direktne pomoći, mobilizirati javnost s ciljem radi boljeg razumijevanja problema
ovisnosti, organizirati suradnju između različitih ustanova ( Bugari, 2013 ), primjerice radi
upućivanja ovisnika u određene programe namijenjene njihovoj resocijalizaciji putem
završetka školovanja, zapošljavanja, rješavanja stambenog pitanja i sl.
Ross definira organiziranje zajednice kao proces u čijem tijeku zajednica definira svoje
potrebe, probleme i ciljeve, razvija povjerenje da se nešto po tom pitanju učini te za tu svrhu
mobilizira unutarnje i vanjske resurse ( Ross, 1955., prema Žganec, 1955. ), a treba
napomenuti i važnost koju autori pridaju jačanju odnosa između korisnika i njegove okoline,
odnosno zajednice kao cilju, ali i sredstvu postizanja promjene ( Lippitt i sur., 1958,, prema
Žganec, 1995. )
Terapijska zajednica kao metoda u liječenju promatrana s organizacijskog aspekta zajednice
osoba među kojima postoji interakcija, u kojoj postoje određene uloge koje članovi zauzimaju
te pravila ponašanja kojih se moraju pridržavati, može se povezati s metodom socijalnog rada
u organiziranju zajednice u kojemu zajednica predstavlja polaznu točku rada, gdje se promatra
kao klijent te je subjekt intervencije socijalnog rada.
U terapijskoj zajednici ovisnika cilj je promijeniti ponašanje ovisne osobne, odnosno
zamijeniti destruktivne obrasce ponašanja zdravijim, konstruktivnijim, naučiti vještine
potrebne za savladavanje svakodnevnih poteškoća koje bi ih ranije vodile u posezanje za
drogom i ostalim opojnim sredstvima, a to se postiže unutar i uz pomoć zajednice, teži se
poticanju razvijanja resursa, odnosno pomoć do samopomoći.

13
 11. PSIHOSOCIJALNE INTERVENCIJE U TERAPIJSKOJ
ZAJEDNICI

U terapijskim zajednicama socijalni radnici s članovima tijekom njihovog boravka

provode individualno, grupno i obiteljsko savjetovanje, koje je usmjereno što kvalitetnijem
rješavanju problema ovisnosti putem osposobljavanja pojedinaca za samostalno suočavanje sa
svojim problemima i oslobađanjem njihovih kapaciteta i potencijala za napredovanjem i
samopomoći ( Brlas, 2011 ). Uslugom savjetovanja i pomaganja se korisniku pruža pomoć
radi prevladavanja poteškoća i stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih mogućnosti i
odgovornog odnosa prema sebi, obitelji i društvu ( Zakon o socijalnoj skrbi, NN 130/2017.,
čl.77, st.1 ).
Savjetodavni postupci općenito su usmjereni prvenstveno aktiviranju ili mijenjanju
čovjekovih psihičkih procesa, mišljenja, motivacije, stavova te ponašanja, koje kod osoba
ovisnih o nekim sredstvima dovodi do preuzimanja odgovornosti za svoj problem i njegovo
rješavanje i osposobljavanje za normalan život ( Brlas, 2011. ).

Socijalni radnici u terapijskim zajednicama mogu provoditi određene kognitivno-bihevioralne

tehnike koje uključuju nekoliko različitih individualnih ili grupnih intervencija kojima je cilj
oblikovanje stava prema drogama i poboljšanje odnosa prema sebi i široj društvenoj zajednici.
Jedna od tehnika je psihoedukacija, koja može biti individualna i grupna, a služi podizanju
razine znanja i jačanju samopouzdanja.

14
 ZAKLJUČAK

Pristup prevenciji i suzbijanju ovisnosti i liječenju ovisnika prerasta granice jedne

struke, a posebno se ne može obuhvatiti jednom jedinstvenom metodologijom.
Osobe koje imaju ovisničku prirodu izuzetno su „teške“ zbog čega je kako zdravstvena, tako i
služba socijalne skrbi nastojala na svaki način tu kategoriju teških i rano umirućih bolesnika
prepustiti nekom drugom. Kvaliteta doprinosa ustanove socijalne skrbi ovisi o odabiru
studenata za studij socijalnog rada, o samom programu studija, te o društvenoj organiziranosti
i rada socijalne skrbi ( socijalni radnici, defektolozi, psiholozi, pedagozi itd. ).
Jedino razumijevajući kompleksne uvjete nastanka problema možemo kreirati i učinkovite
programe djelovanja u smjeru prevencije i suzbijanja ovisnosti te liječenju ovisnika. Ovi
programi trebaju uključivati analizu stanja i uzroka koji su do takvog stanja doveli, opis
ciljeva kojima se teži, opis postupaka kojima se do ciljeva dolazi te načine mjera vrjednovanja
postignutih ciljeva.

15
LITERATURA

1.Bugari, S. (2013). Liječenje ovisnika o drogama u terapijskim zajednicama. Socijalni rad i

duhovnost. Sarajevo: Connectum.
2. Brlas, S. (2011). Savjetodavni rad s ovisnicima. Virovitica: Zavod za javno zdravstvo
„Sveti Rok“ Virovitičko–podravske županije.
3. Branica, V. i Jerbić, N. (2003). Rad studenta- percepcija profesije socijalnog rada i
socijalnog radnika. Ljetopis socijalnog rada, 10 (1), 103-118. Preuzeto s
https://hrcak.srce.hr/3501
4.Petz, B. (2005.): Psihologijski rječnik. Jastrebarsko: Naklada Slap.
5.Sakoman, S. (2005). Školski programi prevencije ovisnosti. Zagreb: Agencija za odgoj i
obrazovanje.
6.Zakon o socijalnoj skrbi. Narodne Novine, 130/2017, čl. 77., str. 1
Žganec, N. (1995). Mogućnosti socijalnog rada u organiziranju zajednice. Ljetopis socijalnog
rada, 2(1), 137-147.
7. Živčić, M. ( 2016. ). Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u Čakovcu, 7 (1), 7-13.
Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/160996

16