You are on page 1of 2

Valtazar Bogišić Baltazar, Baldo ; Cavtat, 7. decembar 1834 Rijeka, 24.

april 1908 je srpski istoričar prava,


ministar pravde Crne Gore, profesor, pravnik. Bio je aktivni radnik Ujedinjene omladine srpske.ŽivotopisNJe-
gov djed doselio se u Cavtat iz Konavala, gdje se porodica Bogišića bavila privredom i trgovinnom. Osnovno
obrazovanje je stekao u svom rodnom mjestu, posebno u privatnoj školi pomorskog kapetana A. Kazijarija.
Nakon što je završio gradivo niže gimnazije, otac Vlaho nije udovoljio želji sina da ode na dalje školovanje
van Cavtata, već ga je zaposlio u svom gospodarstvu i omogućavao mu koliko su prilike dozvoljavale, da
proširi svoje znanje. U vezi sa trgovačkim poslovima već kao mlad je putovao po Dalmaciji i van nje, te upoz-
navao zemlju i ljude.Poslije očeve smrti 1856 Bogišič ostvaruje svoju težnju za učenjem pa je otišao u
Mletke, gdje je 1859. položio maturu. Poslije toga se upisao na Pravni fakultet u Beču, ali je slušao pored
toga filozofiju, filologiju i istoriju. Godine 1862. doktorirao je filozofiju u Gisenu. 1863. postavljen je za či-
novnika u dvorskoj biblioteci u Beču. Poslije položenih ispita promovisan je u Beču 1864. za doktora
prava.1868. postavljen je za školskog nadzornika u banatsko-sremskoj Vojnoj krajini, sa sjedištem prvo u
Temišvaru, a kasnije u Petrovaradinu. 1869. primio je poziv univerziteta u Kijevu i Odesi za profesora sloven-
skih prava. Novorosijski univerzitet u Odesi odlikovao ga je počasnom diplomom doktora honoris causa za
javno pravo. Bogišić se odlučio da primi poziv toga univerziteta, otišao je u Odesu i 1870. održao svoje pris-
tupno predavanje. U Odesi je nastavio rad oko sakupljanja narodnih običaja, pa je putovao po Kavkazu da se
upozna s običajima tamošnjeg naroda, jer je verovao da se oni podudaraju sa običajima Južnih Slovena.
1872. pozvao ga je knez Nikola, da izradi Imovinski zakonik za Crnu Goru. Bogišić se tome pozivu odazvao,
jer je to bila i želja cara Aleksandra II. 1874. otišao je iz Odese u Pariz, da izradi nacrt zakona, koji je 25.
marta 1888. proglašen kao građanski zakonik za knjaževinu Crnu Goru sa zakonskom snagom od 1. jula
1888. Rad na tome zakoniku obustavio je na kratko vrijeme, kad je bio, za vrijeme rusko-turskog rata, prido-
dan ruskoj civilnoj kancelariji, radi sastava projekta za sudsku organizaciju u Bugarskoj. 1877. vratio se na
svoj posao u Pariz. Poslije završenog posla na zakoniku otišao je 1888. u Rusiju da sredi svoj službeni odnos,
a kad mu je odobrena penzija, napustio je profesuru u Odesi. 1893. ponudio mu je knjaz Nikola mjesto min-
istra pravde kako bi vršio nadzor nad sprovođenjem novog zakonika u praksi i da predloži potrebne izmjene.
Bogišić je prihvatio ponudu, izradio neke popravke u zakoniku, i drugo izdanje zakonika proglašeno je kao
zakon 14. januara 1898. Bogišić je bio ministar do 22. novembara 1899, kad se vratio opet u Pariz, gdje je os-
tao, kao privatni naučnik, do pred samu smrt, koja ga je zadesila na Rijeci, kad je polazio za Cavtat.Izabran je
za redovnog člana Srpske kraljevske akademije 23. januara 1888.Naučni radPo svom naučnom uvjerenju
Bogišić je bio pristalica Savinjijeve istorijske škole, i na njega je naročitog utjecaja imao G. Puchta sa svojim
djelom Das Gewohnheitsrecht 1828 . U njegovu i naučnom i zakonodavnom radu vodila je Bogišića stalno
misao da je narodno pravo ono dobro pravo, da valja sakupljati i ispitivati narodne pravne običaje i na njima
onda zasnovati cio zakonodavni rad. Toj je ideji posvetio Bogišić cio svoj život, i pokazao je praktički, os-
novom crnogorskog Imovinskog Zakonika, koliko je njegova pretpostavka tačna. Još kao činovnik dvorske
biblioteke upozorio je Bogišić u raspravi O važnosti sakupljanja narodnijeh pravnijeh običaja kod Slovena
Pravni običaji u Slovena, Književnik, 3, 1866, i posebno , koliku važnost daju drugi narodi svojim pravnim
običajima, a kako je malo kod nas u tom pravcu urađeno, i pored toga što imamo toliko materijala. Tu
Bogišić najviše govori o porodičnom pravu. Bogišić je napisao Naputak za opisivanje pravnijeh običaja, koji u
narodu žive Književnik, 3 , sastavljen iz niza pitanja, na koja bi kod sakupljanja narodnih pravnih običaja tre-
balo odgovoriti. Taj upitnik bio je osnov za rad oko Zbornika sadašnjih pravnih običaja kod Južnih Slovena,
koji je Bogišić u izdanjima Jugoslovenske Akademije objavio 1874. U tom Zborniku Bogišić je saopštio odgov-
ore na dana pitanja iz raznih južnoslovenskih krajeva. Tu je sakupljen izvrstan materijal za narodno pravo
južnoslovensko, tako da je taj rad Bogišića naišao na odličan prijem u širim i u naučnim krugovima. Naročito
je Bogišića zanimalo porodično pravo, na koje se odnosi rasprava: Glavnije crte obiteljskog prava u starom
Dubrovniku Rad 5, 1868 . U svom pristupnom predavanju, koje je držao u Odesi 1870, a koje je objavljeno
Zarja, 1870 i posebno pod naslovom: O naučnoj razrabotkje istoriji slavjanskago prava, izjavljuje da je pristal-
ica istorijske Savignujeve škole o postanku i životu prava, i upozorava, kako je potrebno, da zakonodavac
poznaje narodne običaje, narodni život, uvjerenje i potrebe. Prema mišljenju Bogišića, istorijska škola svoj
zadatak nije izvršila, jer nije ispravnim načinom ispitivala i obrađivala predmet. Bogišić preporučuje kompar-
ativan metod, osnovan na unutarnjoj vezi pravnih instituta i normi. Pravne narodne običaje treba sakupljati,
sravnjivati ih s običajima drugih naroda, i onda ih upotrijebiti.Iako je glavna pažnja Bogišića bila posvećena
običajnom pravu, on nije zanemario ni pisano pravo, i objavio je u izdanjima Jugoslovenske Akademije:
Pisani zakoni na Slovenskom Jugu 1872 , gdje saopštava, u obliku bibliografskog nacrta, izabrane zakono-
davne i pravne spomenike iz tog područja, objašnjavajući ih prigodnim napomenama. 1877. štampao je
svoju raspravu Stanak Glasnik, 44; njemački prijevod u Archiv f. slav. Philologie, 2 , gdje je prikazao taj važni
institut međunarodnih odnosa. Kasnije je objavio važnu raspravu: De la forme dite Inokosna de la famille ru-
rale chez les Serbes et les Croates Revue de Droit international et de l gislation compar e, 1884 , u kojoj je
iznio svoje mišljenje o zadruzi, dokazujući, da nije opravdano gledati u zadruzi i u seoskoj inokosnoj porodici
dvije vrste porodične organizacije, već da je to isti identični tip seljačke porodice.Pravni život starog
Dubrovnika uvijek je zanimao Bogišića, te je 1894. u Nouvelle Revue historique de droit francais et tranger
opisao pravne knjige dubrovačke. 1904. izdao je, zajedno s K. Jirečekom: Liber statutorum civitatis Ragusii
compositus a. 1272 Monumenta historico-iuridica Slavorum meridionalium, 9 . Mnogo se je bavio našom
pravnom terminologijom, te je o tome više puta pisao.Posebno mjesto u radu Bogišić zauzima njegov pro-
jekt za Imovinski Zakonik. Bogišić je u svome poslu uzimao u obzir u prvom redu naše narodne običaje, ali je
takođe brižljivo proučavao i građansko zakonodavstvo drugih naroda. Cilj, koji je bio postavljen, da se glavna
pažnja skrene na narodne pojmove o pravdi, na običaje, predanja i na žive potrebe srpskog naroda Ukaz kn-
jaza Nikole od 25 3 1888 , Bogišić je svojim radom potpuno postigao. Zakonik obuhvata samo imovinsko
pravo u užem smislu, bez porodičnog i nasljednog prava, jer se ti dijelovi prava nalaze još u prethodnom,
razvojnom stadiju. Zakonik je u cjelini sinteza nastojanja, da se pravni narodni običaji dovedu u sklad s mod-
ernim potrebama, te je sve udešeno prema praktičnim svrhama, koje odgovaraju posebnim prilikama
zemlje. Radi novih puteva i pogleda, kojima je Bogišić u tom svom radu pošao, obratio je cijeli kulturni svijet
veliku pažnju toj novoj kodifikaciji i njenom autoru.Bogišićev doprinos je veliki i u oblasti folkloristike. On je
objavio zbirku starijih zapisa narodne poezije -- bugarštica i desteračkih pesama koje su sačuvane u različitim
rukopisima a poreklom su od raznih sakupljača iz prve polovine 18. veka iz Dubrovnika Đuro Matei, Jozo Be-
tondić , Boke Kotorske, Perasta: Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa, skupio i na svijet izdao
Valatazar Bogišić. Knjiga prva. S raspravom o "bugaršticama" i s rječnikom. II Odeljenje Glasnika Srpskog
učenog društva. Knjiga X. Biograd. Štampano u Državnoj štampariji, 1878.Bogišić se i svojim životom i svojim
djelima znatno izdigao iznad svoje kulturne sredine, i osigurao je sebi mjesto ne samo u slovenskom, nego i
u stranom naučnom svijetu. On je, istina, prihvatio i zastupao u cijelom svom radu ideju, koja je tada imala
veliku privlačnu snagu i koja je nalazila obilne hrane na Slovenskom Jugu, ideju o valjanosti narodnog prava,
ali je istina i to, da je on tu ideju propagirao s onim širokim i i sugestivnim gestom, koji je češće urođen
ljudima njegova kulturnog kruga. Bogišić se odlikovao dubokim i pronicavim umom, velikom erudicijom i
obrazovanošću i naučnom akribijom.

You might also like