Računari u životu osoba oštećenog vida smatraju se jednim od veoma važnih I

značajnih pomagala. Oni imaju ulogu u njihovom obrazovanju, radu, pa I životu.

Danas kada moderna tehnologija zauzima sve veći prostor u našem životu, vidjeti slijepu, ili
slabovidu osobu kako sjedi ispred računara, ili upravlja pametnim telefonom nije ništa
neuobičajeno, premda je to u nekom ranijem periodu prošloga vijeka bilo gotovo nezamislivo,
pogotovo na ovim našim prostorima.
Danas slijepe, ili slabovide osobe koriste računar pomoću čitača ekrana, ili lupe za uvećavanje
ekrana I računari im znatno pomažu u obrazovanju, zapošljavanju I svakodnevnom životu.
Ali, hajde malo da zavirimo u prošlost I vratimo vrijeme u osamdesete I devedesete godine
prošloga vijeka, pa da vidimo kako I odakle je sve počelo na našim prostorima.

Sredinom osamdesetih godina, prvi IBM personalni računari pojavljuju se u

Socijalističkoj, Federativnoj, Republici Jugoslaviji.
Iako su tadašnje vlasti Jugoslavije branile uvoz personalnih računara težeći proizvodnji istih u
domaćim kompanijama, za šta mi tada nismo imali ni dovoljno kvalitetnih komponenata, a ni
stručnog osoblja, ljudi su ilegalno kupovali inostrane personalne računare čak ih rasklapajući na
pojedinačne komponente, I tako ih uvozili u Jugoslaviju.
Raspadom jugoslavije, počela je slobodnija I masovnija kupovina PC računara, te su oni sve
više zauzimali mjesta u našim školama, kancelarijama I domovima.

Početkom devedesetih godina, magistar antropoloških nauka sa potpunim

oštećenjem vida gospodin Bratimir Joksimović, u Sjedinjenim Državama gdje je bio na
usavršavanju upoznaje se sa personalnim računarima prilagođenim osobama oštećenog vida, te
jedan takav kupuje I donosi ga u Srbiju.
Ovakav računar radio je pomoću čitača ekrana za DOS operativni sistem, ali sinteza govora
koja se koristila, bila je napravljena za Engleski jezik, I čitanje tekstova na našim jezicima bilo
je nemoguće.
Sinteza je bila nezgrapna, nerazumljiva I samo bi bunila korisnike prilikom čitanja.
1992. godine sa još trojicom ljudi od kojih su dva diplomirana inženjera I jedan apsolvent
elektrotehničkog fakulteta, Bratimir osniva preduzeće Elektrotehnika D.D., I proizvodi prvi
softverskohardverski paket za osobe oštećenog vida pod nazivom Blas.
Ovaj paket sastojao se od zvučne kartice I čitača ekrana Vojs Dos, koji je radio u DOS
operativnom sistemu.
Sinteza govora za Vojs Dos bila je na srpskom jeziku sa uzorcima prirodnog ljudskog govora, a
glas za sintezu je dao diplomirani inženjer Slobodan kuzmanović koji je radio na ovom
projektu.
Blas paket pored čitača ekrana Vojs Dos, uključivao je I neke korisne aplikacije za osobe
oštećenog vida, kao što su:Lupa za uvećavanje teksta na ekranu, Editor teksta, Digitron za
matematičke operacije I druge korisne aplikacije.
Prva verzija ovog paketa bila je Blas 02, a sinteza govora u to vrijeme zvučala je ovako:

Kasnije su se pojavile još dvije verzije ovog paketa, a posljednja napravljena 1997.
Godine Blas 04, pored srpskog jezika, uključivala je govor još I na:engleskom, njemačkom,
italijanskom I grčkom jeziku, te po potrebi na slovenačkom, ili hrvatskom jeziku.
Osim jezika, Blas 04 je mogao raditi I kao sintetizator glasa sa tada najpoznatijim čitačima
ekrana Džoz for Vindouz, I Vindou ajz.
Ovako Blas 04 čita tekst na engleskom jeziku, a zatim slijedi tekst na srpskom jeziku.

Dok se u Srbiji tada masovno koristio Blas paket čija je cijena posljednje verzije
bila oko 1500 njemačkih maraka, u Hrvatskoj su se tada koristile inostrane sinteze adaptirane za
čitanje tekstova na našem jeziku.
Ove sinteze govora su bile veoma nerazumljive, jer se u glavnom radilo o sintetizatorima glasa
koji nisu bili napravljeni na uzorcima prirodnog ljudskog govora.
Neke od poznatih sintetizatora govora korišćenih u Hrvatskoj bili su:Džuno, Brejl end spik,
Apolo dva I Orfeus.
U ovoj prezentaciji možete čuti jedino Orfeus, jer za druge sintetizatore govora nisam uspio da
pronađem zvučne uzorke kaže Darko Milošević, autor ovog djela o istorijatu računara u životu I
radu osoba oštećenog vida.

1997. godine, magistar sa elektrotehničkog fakulteta u Prištini gospodin Siniša Ilić,

kao magistarski rad proizvodi sintezu govora za srpski jezik pod vodstvom profesora za fiziku I
akustiku gospodina Milana Savića.
Ova sinteza govora nije bila dugo upotrebljiva za slijepe korisnike računara, jer nije mogla da
se poveže ni sa jednim čitačem ekrana, već je radila samostalno I čitala isključivo tekst iz
klipborda, a zbog žute animacije koja se prikazuje sa licem bez nosa nazvana je popularno
Žućko, te je taj naziv zadržala sve do danas.
Ova sinteza zvuči ovako:

Početkom novog milenijuma, magistar Bratimir joksimović uz pomoć češkog

inženjera gospodina Rostislava Sačeka prilagođava sintezu Vin Toker Vojs, koja je izvorno
napravljena za češki jezik srpskom jeziku, te se ova sinteza koristila nekoliko godina kao
sinteza govora koja se mogla povezati sa čitačima ekrana, I tada smo dobili puni pravi pristup
Vindouz operativnom sistemu I svim mogućnostima koje nam on pruža.
Uz pomoć ovog sintetizatora glasa mogli smo čitati knjige, pregledavati I razmjenjivati
elektronsku poštu, pretraživati internet I sve ono što jedna osoba bez oštećenja vida može raditi
na računaru.
Win Toker Vojs zvuči ovako:

2004. godine, I u Hrvatskoj započinje prilagođavanje sintetizatora govora vin

Toker Vojs, s tim što se uzimaju glasovi spikera hrvatskog radija Zdenke Poc I Dubravka
Sidora, I ova sinteza umjesto na češkom, mogla je govoriti I na čistom hrvatskom jeziku.
Profesor Ivan Krznarić, osnivač udruge za unapređenje I osposobljavanje slijepih I slabovidnih
osoba, stupa u kontakt sa gospodinom Sačekom, I obezbjeđuje osobama oštećenog vida
Hrvatske veoma kvalitetnu sintezu govora.
Ova sinteza govora u Hrvatskoj se koristi I dan danas, a zvuči ovako:

Kako u Srbiji I Hrvatskoj, I u Sloveniji se počelo razmišljati o adaptaciji računara

za osobe oštećenog vida.
Početkom novog milenijuma institut Jožef Stefan u Sloveniji proizvodi sintezu govora pod
nazivom Govorec.
Ova sinteza govora je bila potpuno besplatna za korišćenje računara, a kasnije projekat
otkupljuje kompanija Amebis I unapređuje ga.
Govorec se u nedostatku finansijskih sredstava za kupovinom sintetizatora Vin Toker Vojs
koristio I u našim domovima širom Srbije, Bosne I Hercegovine, Hrvatske, te smo sa ovom
sintezom čitali veoma kvalitetno tekstove I na srpskom, ili hrvatskom jeziku.
Govorec zvuči ovako:

Pored Govorca, u sloveniji je proizvedena I sinteza pod nazivom Alpineon

istoimenog preduzeća, no ova sinteza nije naišla na veliki odaziv kupaca, pa je u proteklih
nekoliko godina proizvedena sinteza govora E Bralec, koja je takođe inteligentna sinteza
govora I ekvivalentna je prirodnom ljudskom govoru.

1995. godine u laboratoriji jednog fakulteta u Belgiji pod vodstvom profesora

Tjurija Ditua, nastala je difonska sinteza pod nazivom mbrola, koja je mogla govoriti na većini
svjetskih jezika, a 1998. Godine na filozofskom fakultetu u Zagrebu pod vodstvom profesora
Nikolaja Lazića I Juraja Bakrana, napravljena je I difonska baza za Hrvatski jezik.
Ova sinteza govora je prije svega dizajnirana za Linuks operativni sistem, a kasnije je
napravljena I verzija za Windouz.
Mbrola je bila implementirana u projekat hrvatskog saveza slijepih “Govorni Linuks za Slijepe”
2003. Godine, a kasnije se ova sinteza koristila I na mobilnim telefonima sa Simbian
platformom.

2004. godine, slijepi programer iz Niša Dragan Miljojčić razvio je sintezu govora pod nazivom
Fis.
Ova sinteza govora je adaptacija postojeće sinteze govora Elokvens, pa je za adaptaciju srpskog
jezika najbliži bio finski jezik, pa zato ova sinteza ima finski naglasak prilikom čitanja.
Ova sinteza se kasnije razvijala I za Bosanski jezik, gdje mislim da je naišla na veći odziv nego
kod nas, ali I kod nas su je pojedinci koristili za čitanje.
Pored Elokvens sintetizatora govora, Miljojčić je uz pomoć entuzijasta iz Bosne I Hercegovine
adaptirao još I govornu sintezu Vokalajzer a kao izvorni jezik uzet je slovački, I prilagođen
našem jezičkom govornom području.

2004. godine preduzeće Alfa Num govorne tehnologije iz Novog Sada, razvija prvu
inteligentnu sintezu govora na našim prostorima, koja je mogla da čita ekvivalentno prirodnom
ljudskom govoru.
Ova sinteza zasnovana je na obradi akcenta, pa čak je bilo potrebno snimati I pojedine rečenice,
fraze I izraze kako bi ova sinteza zvučala što prirodnije.
Ova sinteza je popularna I dan danas, a razvijena je za srpski, hrvatski, pa I makedonski jezik.
Kako na računarima, ova sinteza govora se koristi I na smart fon uređajima sa sistemom
Android.

2007. godine, entuzijasta iz Velike Britanije Džonatan Dadington proizvodi

formantnu sintezu govora I spik, I stavlja je na raspolaganje svima kao proizvod otvorenog
koda.
Mnogi IT stručnjaci iz cijelog svijeta napravili su podršku za različite jezike, a podršku za
hrvatski jezik uradili su Mario Perčinić I Zlatko Sobočan, a za srpski jezik Darko Milošević.
Ova sinteza govora zvuči oovako:

U jesen 2017.godine, kompanija Nuans proizvodi glas za hrvatski jezik za sintezu

govora Vokalajzer, koja se koristi na Windows, IOS I Android platformama, a zvanična je
sinteza govora za eplov čitač ekrana vojs over.
Za hrvatski jezik glas je dala spikerka, glumica I džez pjevačica Jasna Bilušić, a sinteza zvuči
ovako.
 Mislim da naši prostori imaju jednu veoma bogatu istoriju računarstva kada su u
pitanju osobe oštećenog vida kaže autor ovog djela Darko Milošević, I nije mi bilo teško da
svojim dobrovoljnim radom doprinesem da ovo djelo ostane u nama I za buduće naraštaje, I da
se sačuva, kao što se vrijedne stvari čuvaju u muzejima širom naših gradova.
Zahvaljujem se direktno I indirektno svima koji su mi pomogli da dođem do podataka, ili
zvučnih uzoraka sinteza govora:Gradimiru Kragiću, Lorijanu Popiju, Trifku Vicu, Nebojši
Markoviću, magistru Siniši Iliću, Hrvoju Katiću I drugima.
Trebalo mi je malo truda da sve ove podatke, kao I uzorke starih više neupotrebljivih
sintetizatora glasa prikupim, a neke od njih sam čak nabavio prebačene sa audio kaseta u
digitalni format, pa sam ih obradio ne bi li kvalitet zvuka bio što čistiji I razumljiviji.
Sve što sam prikupio ostavljam vama.
Osobama oštećenog vida, a I svima onima koji žele da zavire u istoriju govornih tehnologija,
onako kao što smo mi zavirili u istoriju Huna, Starih Slovena, ili Rimljana na časovima
učiteljice života.

Ostavljam, da se ne zaboravi.

Ovo djelo u obliku radijske emisije o istorijatu računara u životu I radu osoba
oštećenog vida pripremio je I montirao Darko Milošević

Tekst čitala Enida Škaljo