-Industrija-

Industrija je najvažnija grana sekundarne dijelatonsti. To je privredne grana koja se bavi

proizvodnjom sredstava za daljnu proizvodnji i proizvodnjom materijalnih dobara koja su
namjenjena širokoj potrošnji. Ona osigurava proizvodnju prehrambenih artikala, odjeću, obuću,
oruže za rad, transporti telekomunikacijska sredstva, robu široke potrošnje i druge industrijske
proizvode. Kao najvažnija i najrazvijenija privredna grana u svijetu ima višestruk značaj za
moderan život čovjeka i njegove privredne aktivnosti.
Razvoji undustrije predhodili su kućna radinost i zanatstvo. Kućna radinost zasnivala se
na preradi agrarnih proizvoda sa ciljem zadovoljavanja potreba ljudi i kasnije tržišta. Razvojem
društva kućna radinost podjelila se na specijalizirane grane. Kao prelazni oblik iz zanatske u
fabričku proizvodnju tokom 18. stoljeća javlja se manufakturna proizvodnja.
Kroz ljudsku historiju desile su se četiri industrijske revolucije. To su:
1. I industrijska revolucija- pronalazak parne mašine;
2. II industrijska revolucija- pronalazak motora se unutrašnjim sagorijevanjem(SUS);
3. III industrijska revolucija- Razvoj propulzivnih grana industrije i
4. IV industrijska revolucija- razvoj postindustrijskog društva.
-Faktori industrije-
Na razmještaj industrije utiču mnogi faktori od kojih se posebno ističu prirodne
bogatstva, saobraćaj, naseljenost, tržište, kapital itd.
1. Sirovine- u prvoj fazi razvoja industrijski kapaciteti su građeni u blizini glavnih izvora
sirovina i energije. Kasnije izradnjom saobraćajnica ta ovisnost je smanjena.
2. Energija- prvi prerađivaćki kapaciteti koristili su snagu vode za pokretanje postrojenja.
Izgradnjom saobraćajnica ugalj pruzim primat. Pojava i masovna upotreba nafte. zemnog gasa i
električna energije dovodi do pravog procvata industrije.
3. Saobraćajna sredstva – u 20. stoljeću izgradnjom željeznica, autoputeva, luka, kanala,
aerodroma itd. troškovi prevoza sirovina su smanjeni i tada dolazi do masovnog razvoja
industrije.
4. Tržište- je elementarni faktor poslovanja. Na njemu se pronalaze i kupuju sirovine i
energija, a na njemu se i plasiraju gotovi proizvodi.
5. Radna snaga- u početnoj fazi razvoja indusrije pogone je mogla opsluživati i
nekvalifikovana radna snaga a danas su industrijski pogoni modernizovani pa je za njihovo
opsluživanje potrebna kvalifikovana radbna snaga.
6. Kapital- sredstva za pokretanje industrijskih pogona su preduslov industrijskog
razvoja. Kapital ne podrazumjeva samo sredstva za sirovine, repromaterijali i energiju, već i
sredstva za osposobljavanje radnika, njihovo stanovanje, zdravstvenu zaštitu, prijevoz, porez i td.
-Pojela industrije-
Prema karakteru i namjeni proizvodnje industrija se može podjeliti na tešku i lahku.
INDUSTRIJA
Teška industrija Lahka industrija
Metalurgija Prehrambena
Metaloprerađivačka Tekstilna
Mašinska Hemijska
Elekroindustrija Drvna
Brodogradnja Industrija građevinskog
materijala
 Proizvodna namjena teške industrije je proizvodnja sredstava za proizvodnju. Proivodna namjena
lahke industrije je prpoizvodnja sredstava za široku potrošnju.
Prema starosti i tehničko- tehnološkom razvoju industrija se dijeli na tradicionalnu,
klasičnu i najnoviju. Tradicionalnu čine metalurgija, tekstilna i prehrambena idustrija. Klasičnu
čine automobilska i hemijska, a najnoviju kibernetika i bioinformatička industrija.
Prema mjestu i ulozi sirovina u industrijskoj proizvodnji dijeli se na ekstraktivnu
(proizvodnja mineralnih i energetskih sirovina) i prerađivačku (prerada proizvoda različitog
porijekla i izrada polufabrikata).
Prema odnosu radne snage i kapitala dijeli se na: radno- intenzivnu (mnogo uposlenih a
slabo kvalifikovanih) i kapitalno- intenzivnu (malo uposlenih ali visokokvalifikovanih, te skupa
oprema).
-Teška industrija-
Teška industrija proizvodi sredstva za proizvodnju, sirovine i goriva. U ovu industriju
spadaju: crna i obojena metalurgija, metaloprerađivačka, mašinska, elektroindustrija i
brodogradnja
 Crna metalurgija je osnov teške industrije i obuhvata topljenje rude i proizvodnju
metala, gvožđa i čelika. Podiže se na mjestima gdje ima željezne rude i uglja. Godišnja
proizvodnja sirovog željeza iznosi oko 500 miliona tona, a sirovog čelika oko 700 miliona tona.
Proizvodnja je u porastu od kraja 70- ih godina. Prostor bivšeg SSSR-a po proizvodnji sirovog
čelika je prvi u svijetu. Na ovom prostoru najvažnije oblasti crne metalurgije su: Donjecki bazen,
Ural i Kuznjecki bazen. SAD su takođe među vodećim proizvođačima gvožđa i čelika u svijetu.
Najveći centri crne metsalurgije su u sjeveroistočnom dijelu oko gradova Pitsburg i Čikago.
Među najvećim oblastima crne metalurgije u svijetu nalazi se i Zapadna Evropa. Ova oblast se
zapravo sastoji od više razvijenih metalurških centara koji pripadaju pojedinim državama ove
regije. Glavna područja su su uglavnom u središnjem dijelu Velike Britanije, u Rajnskoj oblasti u
Njemečkoj, u oblasti Loren u istočnoj Francuskoj, u jugoistočnoj Belgiji i Luksemburgu. Crna
metalurgija se razvila i u oblasti Šljonsk u Poljskoj. U posljednjih 15. godina crna metalurgija se
brzo razvija i u Japanu koji je među svjetskim proizvođačima već zauzeo visoko mjesto. Crna
metalurgija se razvija i u sjeveroistočnim dijelovima Kine. Mnoge druge zemlje su krenule u
proces razvoja crne metelurgije poput Indije, Brazila. Italije, Kanade itd.
 Obojena metalurgija se bavi preradom obojenih metala kao što su bakar, cink, kalaj,
aluminij i drugo. Obojeni metali imaju široku primjenu u raznim granama industrije. Rudama
obojenih metala raspolaže najviše zemalja u razvoju, a najveći potrošači su visokorazvijene
industrijske zemlje. Dosada utvrđene zalihe ruda obojenih metala nisu velike, a mnoga poznata
nalazišta veće su uglavnom iscrpljena. Zbog toga je proizvodnja obojenih metala dosta
ograničena. Najrazvijeniju obojenu metalurgiju imaju SAD, Japan, Rusija i Kina.
-Metlna industrija-
Pored metalurgije u tešku industriju spada i metalna industrija. Metalna industrija
obuhvata metaloprerađivačku, mašinsku, elektroindustriju i brodogradnju. Ona je osnov razvoja
drugih idustrijskih grana, unapređenja poljoprivrede i saobraćaja.
 Metaloprerađivačka i mašinska industrija- se bavi preradom čelika, ferolegura i
drugih metala u različite gotove proizvode, kao što su mašine, alatke, automobili, lokomotive,
brodovi, precizni instrumenti. Zahtijeva visoku koncentraciju stručne radne snage, pa je
skoncentrisana u blizini velikih gradova. Mogu se podjeliti na automobilsku, industriju šinskih
vozila, industriju alatnih mašina itd. Najrazvijeniju mašinsku industriju imaju SAD i Japan,
Njemačka, Francuska i druge zemlje.
  Elektoindustrija- se može podjeliti na eletrotehničku i elektronsku industriju.
Elektrotehnička industrija se bavi proizvodnjom opreme za proizvodnju i prijenos električne
energije, aparati za domaćinstvo, te razni drugi uređaji i aparati. Elektronska industrija se bavi
proizvodnjom radio i TV aparata, telekomunikacijskih uređaja, opreme za automatizaciju
proizvodnje, kompjutera, radarskih uređeja itd. Elektroindustrija je najrazvijenija u SAD-u,
Japanu, Njemačkoj i Švedskoj.
 Brodogradnja je jedna od starijih grana industrije koja ne gubi na značaju. Sve veće je
potražnja za brzim, velikim i modernim brodovima. Najveća brodogradilišta podignuta su u
Japanu i lukama Zapadne Evrope (u estuarima Temze, Loare, Sene, Elbe, Vezera, Emsa i td.). U
Evropi značajnu brodogradnju imaju još Švedska, Norveška, Danska, Italija, Holandija i Poljska.
-Najvažniji centri metalne industrije u svijetu-
Većina zemalja je svoje centre metalne industrije podigla u blizini sirovina, energetskih
izvora, važnijih saobraćajnica i velikih gradova. Tako su se razvili poznati centri metelne
industrije. To su :
- sjevernoamerički (SAD i Kanada);
- zapadnoevropski (Njemačka, Velika Britanija, Italija, zemlje Beneluksa);
- istočnoevropski (Rusija, Ukrajina, Bjelorusija i Poljska) i
- Japan.
Osim krupnih razvili su se i drugi među kojima se mogu istaći:
- rejon sjeveroistočne i istočne Kine;
- Jugoistočne Australije;
- Južne Afrike;
- Indije i
- Brazila.
-Lahka industrija-
Laka industrija je znatno rasprostranjenija od teške. Za to postoji više razloga:
- lakše se obezbjeđuju potrebne sirovine;
- izgradnja industrijskih postrojenja je jednostavnija i jeftinija;
- zadovoljava se manjim brojem visokokvalifikovanog kadra;
- mnogi objekto ove industrije zapošljavaju visok postotak nekvalifikovanih i
priučenih radnika (time se omogućava zaposlenje velikog broja ljudi, osobito u nerazvijenim
zemljama.)
- proizvodi robu široke potrošnje pa je za njene proizvode lakše naći tržište.
Danas gotovo sve zemlje imaju manje ili više razvijenu lahku industriju. Ta industrija
proizvodi prvenstveno za domaće tržište, ali neke zemlje znatan procenat tih proizvoda izvoze na
strano tržište.
Lahka industrija nije skoncentrisana kao teška, već je raspršena svuda po svijetu.
 Hemijska industrija se bavi preradom sirovina biljnog, životinjskog i mineralnog
porijekla, a u posljednje vrijeme sve više koristi ugalj, naftu, drvo, zemni gas. Preradom nafte i
zemnog gasa bavi se posebna grana hemijske industrije pod nazivom petrohemija. Hemijska
industrija proizvodi sredstva široke primjene u poljoprivredi, prehrambenoj, tekstilnoj i uopšte
prerađivačkoj industriji. Počeci njenog razvoja su vezani za početke same industrijalizacije.
Veoma se brzo razvila sa razvojem nauke i tehnike u 20. stoljeću. Glavni proizvodi hemijske
industrije su azotna i sumporna kiselina, kaustična soda, hlor, sintetički kaučuk, sintetička guma,
plastične mase, boje, lakovi, vještačka đubriva, sintetičke vlakna itd. Najvažniji proizvodi lahke
hemijske industrije su: ljekovi, sapuni, kozmetički preperati, deterdženi itd. Hemijska industrija
je najrazvijenija u SAD, Japanu, Njemačkoj itd.
 Tekstilna industrija je najrasprostranjenija grana industrije. Koristi sirovine biljnog,
životinjskog i mineralnog porijekla. To je najstarija industrijska grana nastala u Velikoj Britaniji
i najvažnija u svijetu. Najveći proizvođači tekstila su SAD, Japan, Kina i zemlje Zapadne
Evrope. Najveću proizvodnju pamučnih tkanina imaju Kina, Rusija, Indija i Japan. U proizvodnji
vunenih tkanina prednjače Belgija i Francuska. Vodeće mjesto u proizvodnji svile zauzimaju
Kina i Japan.
 Drvna industrija se bavi preradom drveta u polugotove i gotove proizvode. Ima dugu
tradiciju u svom razvoju posebno u zemljma koje raspolažu šumskim bogatstvima. Obrada
drveta može biti mehanička i hemijska. Mehanička obrada drveta se postiže struganjem,
cijepanjem i guljenjem, bušenjem, glačanjem, tokarenjem i slično. Osnovni proizvodi dobiveni
mehaničkom obradom drveta su rezana građa i namještaj. Hemijskim putem iz drveta dobija se
špiritus, razna ulja, terpentin, celuloza, kaučuk, boje i lakovi te vještačka vlakna. Drvna
industrija je najrazvijenija u SAD, Kanadi, Finskoj, Švedskoj, Rusiji itd. U okviru drvne idustrije
razvile su se i specijalizirare industrije za određenu robu poput industije papira, industrije
celuloze, grafičke industrije itd.
 Prehrambena industrija se bavi preradom sirovina biljnog i životinjskog porijekla.
Dijeli se na više grana: mlinska industrija, industrija tjestenine, škroba, alkohola, šećera,
bezalkoholnih pića, ulja, mesa i mesnih prerađevina, ribe i dr. Razvijena je u bogatim agrarnim
područjima. Najrazvijeniju prehrambenu industriju imaju SAD, Danska, Holandija, Kanada,
Japan, Austrija, Njemačka itd. Intenzivne poljoprivredna proizvodnja, konzrviranje proizvoda
doprinosi da prehrambena industrija osigurava velike količine za izvoz iz jedne u drugu državu.
-Industrijski rejoni u svijetu-
Industrijske regije svijeta razlikujemo po raznim principima. Zemljama visoke
tehnologije nazivamo SAD, Japan, Veliku Britaniju, Njemačku, te Švedsku, Holandiju,
Francusku. Nagli razvoj doživljavaju Južna Korea, Tajvan, Singapur, Malezija i Kina koje
nazivamo ¨ Azijskim tigrovima¨. Na ovim prostorima postoje male firme snažno inkorporirane u
velike multinacionalne kompanije. Multinacionalne kompanije vode računa o uvozu kapitala i
visokih tehnologija, pronalaženju težišta, o cjelokupnoj proizvodnji i njenoj organizaciji. Broj
multinacionalnih kompanija se stalno povećava. Više od 1.000 je onih koje imaju godišnju
zaradu preko 100 miliona US$. Više od pola ih je iz SAD- a i Japana. Ostale su iz Zapadne
Evrope, Kanade i Australije. Godine 2003. deset vodećih multinacionalnih kompanija su:
- Mikrosoft;
- Nokia;
- Toyota;
- Intel;
- Coca- Cola;
- Sony;
- IBM;
- General Elektric;
- Nike i
- Citigroup.
Kada se govori o industrijskim rejonima u svijetu uglavnom se izdvajaju 4 velika
industrijska rejona:
  Sjeveroistok SAD – Ovaj rejon obuhvata prostor od Bostona do Vašingtona. Na zapadu
ga ograničava rijeka Misisipi, a na sjeveru Velika jezera. Raspolaže velikim količinama kamenog
uglja (Apalači), željezne rude (oko Gornjeg jezera), bakra, nafte (Pensilvanija) i drugih ruda.
Ovaj rejon obiluje prostranim obradivim površinama, pašnjacima i šumama. Velika jezera, rijeke
i kanali omogućuju jeftin prevoz sirovina i gotovih proizvoda, a velike luke na Atlantiku dobre
veze sa Evropom. Zahvaljujući svemu tome ovaj rejon ima najzgusnutiju industriju na svijetu.
Zastupljeni su industrijski kapaciteti svih kategorija, vrsta i veličina, od metalurgije i teške
industrije preko svih grana lake industrije do brojnih pogona industrije visoke tehnologije.
Krajem 70-tih godina dolazi do prestruktuiranja industrije. Zbog zastarjelosti tehnologije,
ekoloških problema i iscrpljenosti nekih energenata, masovno se zatvaraju postrojena metalurgije
i tekstilne industrije. U isto vrijeme dolazi do otvaranja postrojenja elektronske, fermaceutske,
automobilske, industrije mjernih aparata, medicinske opreme itd.
 Zapadna i srednja Evropa – Ovaj rejon pokriva veliki prostor a zauzima veliki dio
Engleske, sjevernu Francusku, veći dio Belgije, Holandije, Njemačke i Češke, dio Švicarske,
Austrije, Mađarske i Poljske. Razvoj industrije oslanja se na bogata nalazišta kamenog i mrkog
uglja (srednja Engleska, Rurski i Sarski bazen u Njemačkoj, Šljonsk u Poljskoj), željezne rude (u
Lorenu u Francuskoj, Luksemburgu), naslagama soli (u Njemačkoj i Poljskoj) i naftna ležišta
Sjevernog mora. Na ovom području su razvijene crna i obojena metalurgija, metalna, mašinska,
hemijska, te grane lake industrije. Odlično razvijena saobraćajna mreža daje poseban podstrek
razvoju industrije. I u ovom rejonu već duži period traje proces zatvaranja zastarjelih kapaciteta,
ali se podižu novi pogoni koji imaju sva obilježja moderne industrije.
 Istočna Evropa i Sibir – Na području nekadašnjeg Sovjetskog Saveza razvio se
poseban industrijski rejon. Nije bio teritorijalno kompaktan već razbijen na nekoliko zasebnih
industrijski bazena. Na primjer Donbas, Kuzbas, Povolžje, Ural, Zakavkazje, Moskovski bazen i
drugi. Na tom prostoru otkrivene su ogromne zalihe raznih ruda i energenata (željezna ruda,
oplemenjivači čelika, obojeni i plameniti metali, ugalj, nafta, zemni gas itd.). Da bi se odupro
vanjskim neprijateljima Sovjetski Savez je razvijao grane teške industrije (oružje, mašine,
saobraćajna sredstva), a ne proizvodnju potrošnih dobara. Zbog toga je trpio životni standard
stanovništva. Takva politika dovodi Sovjetski Savez u izolaciju i tehnološku zaostalost. Taj
problem i niz društveno- političkih proturiječnosti doveli su do raspada socijalističke zajednice.
Posljednjih godina Rusija i druge zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza pokušavaju da racionalno
iskoriste prirodna bogatstva i prestroje ekonomski sistem s time i strukturu industrijske
proizvodnje.
 Istočna Azija – Ovaj rejon obuhvata dio Japana, priobalni pojas Kine, Južnu Koreu i
neka manja područja. Istočna Azija se brzo razvija u najveće industrijsko područje svijeta.
Tempo industrijskog razvoja ovog rejona je izrazito dinamičan, a proizvodni troškovi znatno niži
od onih u Evropi i Sjevernoj Americi. Tome doprinosi vrlo jeftina radna snaga, kao i masovno
preuzimanje licenci i savremene tehnologije od zapadnih zemalja. Japan je po industrijskim
kapacitetima postao druga država u svijetu (iza SAD), a Kina raspolaže bogatim izvorima
sirovina i energenata, ogromnim ljudskim kapacitetima i velikim vlastitim tržištem. Japan ima
vrlo razvijene naučno-istraživačke kapacitete, pa samim time vrlo modernu i efikasnu industriju.
Zahvaljujući tim okolnostima, industrijske robe iz ovih zemalja ozbiljno konkurišu ostalim
razvijenim zemljama.
 Ostali industrijski rejoni – Pored 4 glavna induistrijska rejona, u svijetu su se počeli
razvijati industrijski rejoni koji za sada zaostaju iza glavnih. Zemlje ovih rejona slijede strategiju
razvoja glavnih industrijskih rejona. Među ostale industrijske rejone možemo svrstati
Jugoistočnu Australiju, Indiju, jugoistočnu obalu Južne Amerike, Južnoafričku Republiku, predio
Teksasa, Kalifornije i dr.