STŠ »Kemal Kapetanović«

Kakanj
Školska 2023/2024. godina

Tema za stručno usavršavanje

»Tektonski pokreti na planeti Zemlji«

Edina Bečić profesor geografije Oktobar 2023. godine

1
 UVOD

-Reljef Zemlje-
-Reljef predstavlja vanjski izgled Zemljine površine nastao pod uticajem
unutrašnjih(endogenih) i vanjskih (egzogenih) sila;
-Glavni pokretači endogenih sila su: energije Zemljine unutrašnjosti, strujanje materije, sila
gravitacije i uticaj geomagnetizma;
-Endogenim silama nastaju mega i makro reljefni oblici, kao posljedica njihovog
djelovanja dolazi do pokretanja tektonskih ploča;
-Glavni pokretači egzogenih sila su: Sunčeva energije i sila gravitacije;
-Egzogenim silama nastaju mezo, mikro i nano reljefni oblici;
-Osnovni reljefni oblici su: uzvišenja, udubljenja, ravnice ili nizine;
-U uzvišenja ubrajamo: masiv, hrbat, grede, brdo, brijeg i brežuljak, a udubljenja u reljefu
su: zavale, kotline, udoline, doline i vrtače (ponikve);
-Energija reljefa ili reljefna rasčlanjenost je razlika u nadmorskoj visini između najviš i
najniže tačke na km2 i može se izdvojiti 6 kategorija reljefne raščlanjenosti:
1. ravnice- 0-5 m na km2;
2. slabo raščlanjene ravnice- 5-30 m po km2;
3. slabo raščlanjen reljef- 30- 100 m po km2;
4. umjereno raščlanjen reljef- 100- 300 m po km2;
5. izrazito raščlanjen reljef - 300-500 m po km2;
6. vrlo izrazito raščlanjen reljef- više od 500 m po km2.

-Endogeni procesi-
-Kružno kretanje magme u unutrašnjosit Zemlje uzrokuje kretanje litosfernih ploča;
-Vagnerova teorija ploča kaže da se litosfera danas sastoji od 20 manjih i većih litosfernih
ploča, osnovne su: Evroazijska, Afrička, Sjevernoamerička, Južnoamerička, Pacifička, Australo-
indijska, Antartička, Kokos i Nazka ploča;
-Mogu se izdvojiti tri tipa granica litosfernih ploča:
1. Konstruktivne- razmicanje ili spreading- npr Crveno more nastalo razmicanjem Afrike i
Arabijskog poluotoka;
2. Destruktivne- podvlačenje ili subdukcija- npr. Aleutski jarak ili Javanski jarak;
3. Konzervativne- mimoilaženje ili smicanje- npr. Rasjed San Andres.
-Endogeni procesi se predstvljaju kroz:
1. Epirogene pokrete- Epiros- kopno, genezis- rađanje;
2. Orogene pokrete- Oros- planina, genezis- rađanje;
3. Vulkanizam-
4. Seizmizam

2
 VULKANIZAM

Vulkani su kupasta uzvišenja kroz koja magma, plinovi i prašina izlaze na zemljinu
površinu;
- Prema mjestu izbijanja mogu biti:podmorski, priobalni i kopneni;
- Prema aktivnosti mogu biti: aktivni, pritajeni i ugašeni;
- Prema vrstama erupcije mogu biti: islandski, havajski, strombolski, vulkanski,
vezuvski, krakatau, monte- peleški;
- Prema obliku dijelimo ih na: štitast, cinder i stratovulkane;
- Postvulkanske pojave: fumarole, solfatare, mofete, termalni, termomineralni i mineralni
izvori te gejziri;
- Posljedice vulkana su: lahari i cunamiji.
Vulkanizam (lat. Vulkanus – bog vatre i kovačkog zanata u rimskoj mitologiji)
predstavlja sve pojave i procese koji se odnose na stvaranje užarene mase tj. magme u Zemljinoj
unutrašnjosti, na njeno kretanje i izbijanje, kao i izbijanje pratećih pojava vrelih gasova i čvrstih
masa na površinu. Pod uticajem eksplozivnih gasova magme dolazi do izbijanja (izlivanje)
vulkanskog materijala iz Zemljine unutrašnjosti, odnosno do pojave koju zovemo vulkanska
erupcija. Otvor na Zemljinoj površini kroz koji se vrši izbijanje para, gasova i drugog
vulkanskog materijala naziva se krater (lat. crater - čaša). Djelovanjem vulkanskih procesa,
odnosno izbijanjem magme na površini Zemlje stvaraju se vulkanske kupe, ploče i platoi.
Vulkanska aktivnost je učestvovala u svim stadijumima Zemljine evolucije i u formiranju
renjefa litosfere. Smatra se da je oko 95% litosfere sačinjeno od magmatskih stena.
On je posledica unutrašnje Zemljine toplote, i njegova pojava najčešće je vezana za mesta
na kojima se tektonske ploče dodiruju tj. graniče.
U zoni subdukcije, gde se dve ploče sudaraju odnosno jedna se podvlači ispod druge,
najčešća je pojava vulkanizma. U ovoj zoni se okeanska ploča podvlači ispod druge okeanske ili
kontinentalne ploče, dolaѕi do određene dubine na kojoj vlada vrlo visoka temperatura, dovoljna
za topljenje stenskog materijala. Topljenjem nastaje magma, užarena-testasta masa.
Magma koja je tek nastala, ređa je samim tim i lakša, pa se uzdiže iznad stena koje je
okružuju. Kako se uzdiže ona te stene i topi, meša se sa njima, a često i izbija na površinu. Tada
nastaju vulkani. Uglavnom vulkani eksplozivnog tipa.
Najpoznatiji pojasevi u kojima se javlja ovakav tip vulaknizma su:
1. „Vatreni pojas Pacifika”
2. Mediteran
U zoni divergencije ili razmicanja dve tektonske ploče se razmiču. Nastaje prostor sa
malim pritiskom, zatim se magma izdiže, i popunjava „prazan” prostor. Ovim procesom najčešće
nastaju štitasti vulkani, koji najčešće formiraju vulkanska ostrva.
Za ove vulkanske pojaseve vezuju se mirna izlivanja magme.
Najveći broj vulkana je vezan za ovu vrstu vulkanizma. A najpoznatija zona je Atlantski-
srednje-okeanski greben.
Pojava “Vvrućih tačaka” nije vezana za granice tektonskih ploča, već za njihovu
unutrašnjost.
Postoje mnoge teorije o poreklu i osobinama vrućih tačaka, ali za sada one svakako nisu
do kraja proučene niti objašnjene. Poznato je da se zbog visoke temperature magma izdiže i
izbija na površinu.
Najpoznatiji primer jesu Havaji.

3
 Oblici vulkanskog reljefa javljaju se u reljefu Zemljine površine kao
posledica vulkanske aktivnosti.
Vulkanske ploče javljaju se u reljefu hlađenjem i konsolidacijom lave koja je razlivena na
velikim površinama. One mogu imati znatne površine i debljine. Ploča
vulkana Obadarun na Islandu imala je površinu od 3684 km². Vulkanske ploče znatne debljine i
prostranstva nazivaju se vulkanskim platoima. Platoi postaju višestrukim izlivanjem lavičnih
potoka tokom geološke prošlosti. Primeri vulkanskih platoa su Dekan u
Prednjoj Indiji, bazaltni platoi Farskih ostrva, Islanda, Sirije, Patagonije itd.
Po prestanku vulkanske aktivnosti, vulkanske ploče bivaju postupno razarane pod
uticajem erozije. Tokom vremena, od njih zaostaju u reljefu manje, izolovane lavične ploče koje
su morfološki izrazite. Takvih ploča i ostataka od njih ima u Nju Meksiku.
Vatreni pojas Pacifika-Tihookeanski vatreni prsten
Vatreni pojas Pacifika (Pacifički vatreni pojas, Tihookeanski vatreni prsten) je
pojas vulkana koji okružuje Tihi okean. Tu se nalazi 40% svih aktivnih vulkana koji uz to,
kao stratovulkani ili sivi vulkani, imaju ogromnu eksplozivnu snagu.
Vatreni pojas Pacifika se najvećim delom sastoji od niza ostrvskih lukova kao što
su Aleuti, Kurili ili japanski ostrva Rijoku. Samo na nekoliko zapadnopacifičkih ostrvskih
lukova otpada 45% svih vulkana na svetu.
On počinje na zapadnom obodu Tihog okeana sa Kamčatkom na kojoj ima 28 aktivnih
vulkana. Najznačajniji među njima je Ključevskaja Sopka. Od Kamčatke ka jugu vatreni pojas
Pacifika se pruža preko Kurilskih ostrva gde ima 39 aktivnih vulkana. Najaktivniji i
najviši vulkan je Alaid na istoimenom ostrvu. Od Kurilskih ostrva vulkanska zona se nastavlja
na japanska ostrva gde ima 49 aktivnih vulkana. Najpoznatiji su Fudžijama, Bandaj-
san, Asama i Kirišima. On se dalje nastavlja preko Filipinskih ostrva sa 12 aktivnih
vulkana, Celebesa (4 vulkana), Nove Gvineje (10 vulkana), pa preko Nove
Britanije, Solomonskih ostrva, Novih Hebrida, ostrva Karmedek i Novog Zelanda (5 vulkana)
do Antarktika.
Istočni obod vatrenog pojasa Pacifika počinje Aleutskim ostrvima (25 vulkana), odakle se
prostire preko Aljaske na Kordiljere (Stenovite planine i Ande). Veliki sistem planinskih venaca
Anda i Kordiljera ima preko 80 aktivnih vulkana, od kojih su najznačajniji Lasen Pik (3181 m)
u Kaskadskim planinama, Popokatepetl (5452 m), Orizaba(5.700 m) i Kolima (3846 m) sva tri
u Meksiku. U Južnoj Americi najznačajniji su Kotopaksi (5.896 m)u Ekvadoru, koji je najviši
aktivni vulkan na svetu, Misti (5842 m) u Peruu i Domujo (4708 m) i Akonkagva (7035 m)
u Argentini.
U Tihom okeanu se nalaze i Havajska ostrva sa vulkanima Mauna Loa (4170 m), Mauna
Kea (4202 m), Hualalaj (2520 m) i Kilauea (1247 m).
Taj pojas živih vulkanskih aktivnosti obuhvata gotovo celu pacifičku tektonsku ploču.
Duž njenih rubova usled tektonike ploča dolazi do subdukcije koje stvaraju slaba područja
u litosferi koja pogoduju izlasku tekuće magme.

Poznatije vulkanske erupcije u ljudskoj historiji

-Vulkani su tokom dalje i bliže povijesti prouzročili veliki broj nesreća sa ogromnim
ljudskim žrtvama.
-U erupciji u Vezuvu 79.godine poginulo je 2.000 ljudi,a lava je zatrpala gradove Pompeju
i Herkulanum.

4
 -Etna je 1666.godine u samo dva mjeseca zatrpala oko 50 naselja s oko 145.000
stanovnika.
-Ekspolozija vulkana Karakatau prouzročila je stradanje 40.000 stanovnika Jave i
Sumatre,a nastao je i 35 metara visok tsunami talas.
-U Kolumbijskim Andama 1985.g.došlo je do erupcije vulkana Nevado del Ruiz.Tom
prilikom usljed naglog topljenja snijega u višim dijelovima vulkana došlo je do miješanja vode
sa vulkanskim pepelom i stvorila se blatna bujica .Jureći brzinom od 145 km/h bujica je potopila
cijeli grad i usmrtila 20.000 ljudi.
-Erupcija Indonezijskog vulkana Krakatau prouzročila je jednu od najvećih vulkanskih
nesreća u modernoj historiji.
- Krakatau je bio nekada jedan mali otočić iznenađujuće ljepote u Indoneziji.
-Mračna, gnjevna tutnjava počela se širiti u proljeće 1883. godine. Nekoliko mjeseci
poslije tutnjava je postala još glasnija. Brodovi koji su tuda prolazili izvještavali su o
eksplozijama koje su bile toliko glasne da su im pucali bubnjići.
-Gust oblak dima proširio se nebom i zamračio cijelo područje na nekoliko dana. Brodovi
su bili zatrpani, a mornari su morali u mraku lopatama skidati vruće blato i pepeo udišući
zagušujuć, sumporom zasićen zrak.
-More se uzdizalo u valovima neobična oblika, a kako je stizalo do obala Jave i Sumatre
tako su nastajali golemi valovi koji su se prelijevali preko obalnih naselja.
-Neposredno poslije 10 sati 27.08.1883. Krakatu je raznijela jedna od najvećih ikad
zabilježenih eksplozija. Zvuk eksplozije čuo se u Australiji, na udaljenosti od 3.500 km. 2/3
otoka su se urušile u more.
-Oblak prašine digao se 80 km uvis, a potom je godinama kružio oko Zemlje, prouzročivši
smanjenje ljetnih temperatura i spektakularne zalaske sunca diljem svijeta.Erupcija sama po sebi
nije bila toliko smrtonosna, već su ogromni valovi, cunamiji, koji su bili i viši od 40 metara kad
se vulkan urušio, uništili 163 sela uz obale Jave i Sumatre.
-Ovako velike nesreće posljedica su guste naseljenosti vulkanskih prostora.
-Plodna tla,atraktivan vulkanski pejzaž pogodan za turizam i rekreaciju samo su neki od
razloga koji privlače čovjeka.

5
 SEIZMIZAM
Potres je iznenadna i kratkotrajna vibracija tla uzrokovana urušavanjem stijena (urušni
potres), magmatskom aktivnošću (vulkanski potres) ili tektonskim poremećajima (tektonski
potres) u litosferi i dijelom u Zemljinu plaštu. Proučavanjem potresa bavi se seizmologija,
grana geofizike. Mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje naziva se žarište (fokus)
ili hipocentar potresa. Ono može biti neposredno ispod površine pa sve do dubine od
750 kilometara (potres s dubljim žarištem do sada nije zabilježen). Ako je hipocentar u dubini do
70 kilometara, potres je plitak, srednje duboki hipocentar nalazi se između 70 i 300 kilometara, a
duboki hipocentar na više od 300 kilometara ispod Zemljine površine. Potres je najjači
u epicentru (mjesto na površini Zemlje neposredno iznad hipocentra) i u njegovoj najbližoj
okolici (epicentralno područje).
Na Zemlji se godišnje zabilježi više od milijun podrhtavanja tla, to jest potresa uglavnom
nezamjetljivih za ljudska osjetila. Samo 20 do 30 potresa godišnje uzrokuje ljudske žrtve,
gdjekad i stotine tisuća mrtvih. Gotovo 95 % potresa javlja se u dva uska pojasa:
cirkumpacifičkom i mediteransko-transazijskome. Prvi se proteže obodom Tihog
oceana (takozvani Pacifički vatreni krug), a drugi od Azora preko Sredozemnoga mora, Male
Azije, Kavkaza, Armenskoga gorja, Pamira i Himalaje do Indonezije.
Potres je endogeni proces (potječe iz Zemljine unutrašnjosti) do kojeg dolazi zbog
pomicanja tektonskih ploča, a za posljedicu ima podrhtavanje Zemljine kore zbog oslobađanja
velike količine energije. Postoje dvije mjere koje opisuju potres: magnituda i jakost (intenzitet).
Magnituda potresa predstavlja energiju oslobođenu prilikom potresa. Izražava se
stupnjevima Richterove ljestvice, koja ima vrijednosti od 0 do 9. Intenzitet potresa ovisi o više
čimbenika kao što su količina oslobođene energije, dubina hipocentra, udaljenosti epicentra i
građi Zemljine kore. Njegov učinak može se iskazati pomoću Mercalli-Cancani-Siebergove
ljestvice koja ima 12 stupnjeva, a temelji se na razornosti i posljedicama potresa.
Znanost koja se bavi potresima, naziva se seizmologija. No unatoč njenom napretku i
novim saznanjima, teško je predvidjeti pojavu potresa i njegove posljedice. Sprava koja se koristi
za mjerenje i bilježenje potresa, naziva se seizmograf, a zapis koji ostaje, seizmogram. Kao vrstu
potresa treba istaknuti tektonske (90 % slučajeva) – do kojih dolazi tektonskim gibanjem. Takvi
su potresi najjači i zahvaćaju veća područja. Zone tektonskih potresa vezane su uz
gibanja litosfernih ploča i do njih dolazi zbog subdukcije ili širenja morskog dna. Tako imamo
još i vulkanske potrese (7 % slučajeva), koji prate erupcije vulkana i manjeg su dometa.
Najslabiji i najmanjeg su dometa urušni potresi (3 % slučajeva) koji nastaju urušavanjem
materijala koji nadsvođuje podzemne šupljine ili odronom kamenja i klizanjem terena. Potres
nastaje u unutrašnjosti Zemlje i to mjesto je nazvano žarište ili hipocentar. Mjesto na površini
Zemlje gdje se potres najjače osjetio, zove se epicentar. Hipocentar može biti plitak, do dubine
od 70 kilometara ispod površine Zemlje, najčešće u zonama razmicaja litosfernih ploča.
Hipocentri mogu još biti i srednje dubine (od 70 do 300 kilometara ispod površine) te duboki (od
300 do 730 kilometara ispod površine Zemlje), a oni su najčešće u zonama subdukcije. Potres se
širi u potresnim valovima, a linije kojima na karti spajamo mjesta jednake jačine potresa
nazivamo izoseiste. Prema načinu i brzini širenja, potresi mogu biti s longitudinalnim ili
primarnim, te sekundarnim ili transverzalnim valovima. Longitudinalni su najbrži i titraju u
smjeru širenja, dok transverzalni izazivaju okomito titranje čestica i šire se samo kroz čvrstu
građu. Površinski valovi uzrokuju kružno i vodoravno titranje te mogu imati najjači učinak

6
(ovisno o geološkoj građi terena). Potresi s epicentrom na dnu mora mogu izazvati valove kao
što su cunamiji koji mogu dosegnuti visinu i do 30 metara (tsunami koji je pogodio otok Sumatru
u Indoneziji). Procjenjuje se da godišnje ima oko 900.000 potresa magnitude do 2,5 (po
Richteru), a oni jači su rjeđi i pojavljuju se svakih 5 do 10 godina. Zemlje u kojima se događa
najviše potresa su Čile i Japan te Indonezija. Najizrazitija seizmička zona je u Pacifičkom
vatrenom krugu (53 % svih potresa) i u mediteransko-alpsko-himalajskom području (41 %).
Mirna ili aseizmička područja su u zonama starih planina i masa (Kanadski štit, Ruska ploča).

Mercalli-Cancani-Siebergova ljestvica (MCS ljestvica) češće nazivana samo

kao Mercallijeva ljestvica, definira pojave i promjene koje potresi izazivaju kod ljudi i životinja
uz ocjenu veličine štete na objektima te sagledavanje promjena u prirodi kao posljedice potresa.
U BiH je u službenoj upotrebi od 1964. godine. Naziv je dobila po
inicijalima seizmologa Mercalli, Cancanija i Sieberga, koji su je i definirali.

Stupanj Naziv
Učinak potresa
potresa potresa
Nezamjetljiv
1. Bilježe ga jedino seizmografi.
potres
U višim katovima stambenih zgrada osjete ga vrlo osjetljivi
2. Vrlo lagan potres
(senzibilni) ljudi.
Podrhtavanje tla kao pri prolazu automobila. U
3. Lagan potres
unutrašnjosti zgrada osjeti ga više ljudi.
U zgradama ga osjeti više ljudi, a na otvorenome samo
pojedinci. Budi neke spavače.
4. Umjeren potres
Trese vrata i pokućstvo. Prozori, staklenina i posude zveče
kao pri prolazu teških kamiona.
Osjeti ga više ljudi na otvorenom prostoru. Budi spavače;
5. Prilično jak potres pojedinci bježe iz kuća. Njišu se predmeti koji slobodno
vise, zaustavljaju se ure njihalice.
Ljudi bježe iz zgrada. Sa zidova padaju slike, ruše se
predmeti, razbija se posuđe, pomiče ili prevrće pokućstvo.
6. Jak potres
Zvone manja crkvena zvona. Lagano se oštećuju pojedine
dobro građene kuće.
Crjepovi se lome i kližu s krova, ruše se dimnjaci. Oštećuje
7. Vrlo jak potres se pokućstvo u zgradama. Ruše se slabije građene zgrade, a
na jačima nastaju oštećenja.
Znatno oštećuje do 25 % zgrada. Pojedine se kuće ruše
8. Razoran potres do temelja, a velik ih je broj neprikladan za stanovanje. U tlu
nastaju pukotine, a na padinama klizišta.
Oštećuje 50 % zgrada. Mnoge se zgrade ruše, a većina ih je
9. Pustošni potres neupotrebljiva. U tlu se javljaju velike pukotine, a na
padinama klizišta i odroni.

7
 Teško oštećuje 75 % zgrada. Velik broj dobro građenih kuća
ruši se do temelja. Ruše se mostovi, pucaju brane, savijaju
Uništavajući
10. željezničke tračnice, oštećuju putevi. Pukotine u tlu široke su
potres
nekoliko decimetara. Urušavaju se špilje, pojavljuje
se podzemna voda.
Gotovo sve zgrade ruše se do temelja. Iz širokih pukotina u
Katastrofalan
11. tlu izbija podzemna voda noseći mulj i pijesak. Tlo se
potres
odronjava, stijene se otkidaju i ruše.
Veliki Sve što je izgrađeno ljudskom rukom ruši se do
12. katastrofalan temelja. Reljef mijenja izgled, zatrpavaju
potres se jezera, rijeke mijenjaju korito.

Richterova ljestvica ili magnitudna ljestvica (ML) definirana je jednim brojem kojim se
označava sezmička energija proizašla iz potresa. Ljestvica se procjenjuje
prema logaritamskom zapisu najveće amplitude zapisane za specifičnom uređaju koji se
zove Wood-Andersonov seizmograf. Omjeri jačine potresa nisu usporedni s brojčanim iznosom
(stupnjevima) Richterove ljestvice, tako npr. potres jakosti 4,0 prema Richterovoj ljestvici ima
100 puta veću amplitudu i 1000 puta veću energiju od potresa koji iznosi 2,0 stupnja. Učinkovita
granica mjerenja za lokalne magnitude ML je oko 6,8 stupnjeva. Ljestvicu je 1935. godine
definirao američki seizmolog Charles F. Richter.
Richterove Učestalost
Opis potresa Učinci djelovanja potresa
magnitude pojave
Oko 8.000 po
Ispod 2,0 Mikro Mikropotresi, ne osjećaju se.
danu
Općenito se ne osjete, ali bilježe ih Oko 1.000 po
2,0 – 2,9
seizmografi. danu
Manji
49.000 godišnje
3,0 – 3,9 Često se osjete, no rijetko uzrokuju štetu.
(procjena)
Osjetna drmanja pokućanstva, zvukovi 6.200 godišnje
4,0 – 4,9 Lagani
trešnje. Značajnija oštećenja rijetka. (procjena)
Uzrokuje štetu na slabijim građevinama u
5,0 – 5,9 Umjereni ruralnim regijama, moguća manja šteta 800 godišnje
kod modernih zgrada.
Može izazvati štete u naseljenim
6,0 – 6,9 Jaki 120 godišnje
područjima 160 km od epicentra.
Uzrokuje ozbiljnu štetu na velikom
7,0 – 7,9 Veliki 18 godišnje
području.
Može prouzrokovati golemu štetu i po
8,0 – 8,9 1 godišnje
tisuću kilometara od epicentra.
Razarajući
Katastrofalni potres koji uništava većinu
9,0 – 9,9 1 u 20 godina
objekata u krugu od nekoliko tisuća

8
 kilometara.
Ekstremno
10,0+ Epski Nikada nisu zabilježeni. rijetki
(nepoznati)

U dugoj povijesti čovječanstva dogodilo se mnogo podrhtavanje Zemljine kore, ali neka od
njih bila su tako jaka da su posljedice bile katastrofalne.
Najstrašniji potres koji je ikada pogodio čovječanstvo zbio se 23. siječnja 1556. godine u
kineskoj pokrajini Shaanxi i odnio je 830 tisuća ljudskih života, što je više no što grad Zagreb
ima stanovnika.
Jedan od najrazornijih potresa u Europi dogodio se 1. studenog 1775. godine kada je u
manje od 6 minuta portugalski grad Lisabon gotovo sravnjen sa zemljom, a život je pri tom
izgubilo između 70 i 100 tisuća ljudi. Grad je također pogodio tsunami, a vatra koja je gorjela
sljedećih 5 dana u potpunosti je uništila ono što je potresom bilo pošteđeno. Iako su posljedice za
grad i ljude bile velike, korist od ovog razornog djela prirode dobila je siezmologija, jer se
upravo nako njega intenziviralo proučavanje potresa.
Najjači ikad zabilježeni potres dogodio se pak u Južnoj Americi, točnije u Čileu, 22. svibnja
1960. godine. S razornom snagom od 9,5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici osjetio se u cijeloj
Južnoj Americi, a izazvao je i niz tsunamija koji su vrlo teško pogodili Havaje, Japan, Filipine,
SAD te Australiju i Novi Zeland. Ukupna šteta iznosila je između 400 i 800 milijuna američkih
dolara.
I u najnovijoj ljudskoj povijesti jedan potres ulazi u kategoriju najrozornijih, a to je onaj koji
je 26. prosinca 2004. godine pogodio Sumatru. Razorne snage 9,3 stupnja po Richteru to je drugi
najjači potres ikada, a u povijesti će ostati zapamćen kao potres koji je izazvao veliki tsunami
koji je pogodio obalu indijskog oceana, a u kojem je stradalo gotovo 230 000 ljudi.
Prema podacima Američkog geološkog instituta (USGS), pet najjačih potresa imalo je
magnitudu devet i više stupnjeva dok je od petnaest preostalih najmanju imao japanski iz ožujka
1933. godine, kada je zabilježeno podrhtavanje od 8,4 stupnja po Richteru.
Pet najrazornijih potresa na planeti Zemlji u zadnjih 100 godina
1. Valdivia, Čile, 22. svibnja 1960. (9,5 stupnjeva po Richteru)
U potresu je stradalo 1.655 ljudi, 3.000 ih je ozlijeđeno, a dva milijuna raseljeno. Čileu je
prouzročio štetu od 550 milijuna američkih dolara, a tsunami koji je izazvao uzrokovao je smrt i
štetu čak do Havaja, Japana i Filipina. ‘Zona loma’ potresa bila je duga više od 1000 kilometara.
Dva dana nakon potresa obližnji vulkan Puyehue je eruptirao, šaljući pepeo i paru do šest
kilometara u atmosferu u razdoblju od nekoliko tjedana.
2. Prince William Sound, Aljaska, 28. ožujka 1964. (9,2 stupnja po Richteru)
U potresu je izgubljeno 128 života i prouzročio je ukupnu štetu od 311 milijuna američkih
dolara. Osjetio se uglavnom na Aljasci, kao i nekim mjestima u Kanadi, a tsunami čak do
Havaja. Najveću štetu pretrpio je grad Anchorage, 120 kilometara sjeverozapadno od epicentra.
3. Sumatra, Indonezija, 26. prosinca 2004. (9,1 po Richteru)
Što zbog potresa, što zbog tsunamija koji je uzrokovao, stradalo je ukupno 227.900, a oko
1,7 milijuna ljudi raseljeno je u 14 zemalja južne Azije i istočne Afrike. Epicentar je bio 250
kilometara jugoistočno od Band Aceha u Indoneziji, na dubini od 30 kilometara. Nekoliko dana
kasnije, 28. prosinca, počeo je eruptirati vulkan u blizini Baratanga.
4. Sendai, Japan, 11. ožujka 2011. (9,0 stupnjeva po Richteru)

9
 Nastradalo je gotovo 20 tisuća ljudi. Šteta koju je tsunami prouzročio na reaktorima u
nuklearnim elektranama u Fukushimi rezultirala je najvećom svjetskom nuklearnom krizom u
posljednjih nekoliko desetljeća. Mnogi stanovnici morali su zauvijek napustiti domove.
5. Kamčatka, Rusija, 4. studenog 1952. (9,0 stupnjeva po Richteru)
Epicentar se nalazio 200 kilometara od obale, ispod oceanskog dna, na dubini od 30
kilometara. Severo-Kurilsk bio je glavna žrtva tsunamija. U nekoliko minuta srušen je grad sa
6000 stanovnika. Koliko je ljudi točno stradalo, nije poznato. Naime sovjetske su vlasti na ovu
tragediju stavile pečat državne tajne. Početkom 2000-ih, kada je otvoren pristup
vojnopomorskim arhivima (dokumenti ministarstva obrane još uvijek se drže u tajnosti),
objavljeno je da je poginulo 2336 ljudi. Međutim povjesničari smatraju da je tsunami odnio
najmanje 8000 života i da su gotovo 2000 žrtava bila djeca predškolskog i školskog uzrasta.
Zbog tog potresa i tsunamija 1956. godine u SSSR-u su osnovane seizmološka i meteorološka
služba.
Potres u Turskoj i Siriji 2023.
Snažan potres pogodio je 6. februara 2023. južnu Tursku zapadno od grada Gaziantep u 4:17
po turskom vremenu (1:17 UTC), uzrokujući veliku štetu širom Turske i Sirije. Sa maksimalnim
Mercallijevim intenzitetom od IX (nasilan) i magnitudom od 7,8 to je drugi najjači zemljotres u
Turskoj nakon potresa u Erzincanu 1939.
Na dan 14. februara, ukupno je potvrđeno više od 41 100 smrtnih slučajeva; preko 35 400 u
Turskoj i 5 700 u Siriji.
Tektonska postavka
Preliminarna lokacija potresa ga stavlja u blizinu trostrukog spoja između Anadolske,
Arapske i Afričke ploče. Mehanizam i lokacija u skladu su sa zemljotresom koji se dogodio ili u
zoni istočnoanadolskog rasjeda ili u zoni transformacije Mrtvog mora. Istočnoanadolski rasjed
prihvata ekstruziju Turske prema zapadu u Egejsko more, dok transformacija Mrtvog mora
prilagođava kretanje Arapskog poluostrva prema sjeveru u odnosu na afričku i evroazijsku ploču.
Sirijska civilna odbrana nazvala je situaciju u sjeverozapadnom dijelu zemlje
"katastrofalnom". Mnoge zgrade su se srušile, a ljudi ostali zarobljeni. Kolapsi su se dogodili u
gradovima Alepu i Hami. U Damasku je mnogo ljudi pobjeglo iz svojih domova na ulice.Mnoge
zgrade u Siriji već su bile oštećene u građanskom ratu.
Zgrade u zemlji tresle su se i do 40 sekundi. U Bejrutu, stanovnici su napustili svoje domove
i ostali na ulicama ili su se vozili svojim vozilima da pobjegnu iz zgrada. Zemljotres se osjetio i
do Kipra. Evropski mediteranski seizmološki centar saopštio je da se potres osjetio u Grčkoj,
Jordanu, Izraelu, Iraku, Rumuniji, Gruziji i Egiptu. U Iraku su mnogi stanovnici ostali na
otvorenom dok su čekali objavu da je bezbjedno da se vrate svojim kućama.
Zemljotresi u BiH
Najjači zemljotresi koji su zabilježeni do sada u BiH su 1905. godine, u Petrovcu, jačine 5,0,
1907. u Počitelju, jačine, 5,7, 1908., Vlasenica, 5,3, 1916., Bihać, 5,0, 1923. Jajce, 5,0, 1927.,
Ljubinje, 6,0, 1940., Derventa, 5,1, 1950., Drugovići / Banja Luka, 5,7, 1962., Treskavica, 6,0,
1967., Srebrenica, 5,1, 1969., Gacko, 5,0, 1981., Banja Luka, 5,4, 1974., Lukavac, 5,0, i 2003.,
Stolac-Hutovo blato, 3,6 stepeni prema Richteru.
Najjači zemljotres ikada zabilježen u BiH desio se u Banjoj Luci, 1969. godine, a izmjerena
jačina ovog zemljotrea bila je 6,6 Richtera. Počeo je neuobičajeno jakim prethodnim udarom, u
noći 26. oktobra u 2:55 sati; podrtavanje se nastavilo do 8:53 sati kada je se desio i onaj najjači
zemljotres jačine 6.6 Rihterove skale.

10
 U zemljotresu 1969. godine, 15 osoba je izgubilo život, hiljadu ljudi su bili teže i lakše
ozlijeđeni. Materijalna šteta je bila ogromna. Potpuno je uništeno 86 000 stanova.
U posljednjih 104 godine u BiH je zabilježeno 1084 zemljotresa jačih od tri stepena
Richterove skale. Seizmografi tvrde da u sljedećih 50 godina na području BiH mogu se očekivati
zemljotresi maksimalnog intenziteta do sedam stepeni Mercallijeve skale, znači s mogućim
oštećenjima kuća.
No za razdoblje od 100 ili više godina za područje Banje Luke, planine Treskavice, te
područje Trebinja i Neuma, prognozira se razorne zemljotrese s velikim štetama, ali i ljudskim
žrtvama.
Iz zabilježenih zemljotresa jasno je da se na području Bosne i Hercegovine, dogodilo više
razornih zemljotresa s najjačim intenzitetima iz žarišnih zona Ljubinje, Treskavica i Banja Luka.
Južna i zapadna Hercegovina su vrlo ugrožena područja zemljotresima. Posljednji
zemljotres, u 2004.godini, jačine 3,3 stepena po Richterovoj skali te nekoliko slabijih još jednom
su građanima Livna pokazali kako žive u seizmološki poprilično aktivnoj zoni.
Potres kod Stoca 2022. magnitude 5,7 MW dogodio se 22. aprila 2022. u 23:07 sati po SEV-
u na dubini od 10 km. Epicentar je bio u mjestu Strupići. Ovaj potres bio je najjači u Bosni i
Hercegovini od onoga koji je 1969. pogodio Banju Luku. Osim u Bosni i Hercegovini, potres se
osjetio u Albaniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Italiji, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Sloveniji i
Srbiji.
Na teritoriju bivše Jugoslavije najčešći i najjači zemljotresi desili su se u predjelima Dinare,
donjeg toka Neretve, Boke Kotorske, Dubrovnika, Podrinja, Šumadije, Metohije, Banja Luke i
Skopja.
Najveći zemljotresi do sada su zabilježeni u Skopju (1518. i 1963.), Dubrovniku (1667. I
1924.), u predjelu Resave (1911), Hercegovine (1924), u Šumadiji (1927), Valandovu (1931),
Debru (1967), Banja Luci (1969), i crnogorskom primorju

11
12