Odjeća s Vaikuņţhe

Njegova Svetost Danavir Goswami

0
Mnogi su širom svijeta prihvatili odjeću vaiñëava zbog utjecaja Njegove Božanske
milosti A.C. Bhaktivedante Swamija Prabhupäda i njegovog pokreta za svjesnost
Kåñëe. U ovom članku ćemo govoriti o nekim od najvažnijih ideala po pitanju
vaiñëavske odjeće koje je Çréla Prabhupäda predstavio svojim učenicima jer su takvi
okviri pogodni za primjenu predanog služenja (änukülyasya sankalpa). Ona može
izgledati “indijski” (iz Indije), međutim, prema Njegovoj Božanskoj Milosti, ova odjeća
je iz Vaikuëöhe u duhovnom nebu.

Po mom mišljenju, glatko obrijani brahmacariji i grihasthe, u odjeći boje šafrana,

izgledaju poput anđela iz Vaikuëöhe. (Pismo Damodari 13. Listopada, 1967)

Iako je odjeća izvanjska, jako puno govori o osobi koja je u njoj. Çréla Prabhupäda je
sam odbio napustiti nošenje svoje standardne odjeće sannyäséja unatoč prijedlozima
svojih sunarodnjaka:

Prije mene, toliko je mnogo swamija otišlo tamo (na Zapad). Oni nisu davali, nego su
uzeli nešto i došli ovdje (u Indiju) i predstavljali se kao sannyäséji koji su se vratili iz
tuđine i tako su iskorištavali ljude. Čak su izgubili svoju izvornu odjeću. Svi to znaju, ja
nikada nisam promjenio moju odjeću nego sam dao odjeću strancima i oni su je
prihvatili. Došli su ljudi iz Ramakåñëa misije i govorili mi da se odjenem u kaput, hlače
i kapu jer su oni to radili. Njihovi su, takozvani sannyäséji, odjeveni u kaput, hlače i
kapu. Stoga ovo je kultura…
(Predavanje Çréla Prabhupäde iz Çrémad-Bhägavatama 1.9.48 - Mäyäpura, 14.
lipnja, 1973)

U duhovnom svijetu Gospodin Kåñëa, Gospodin Viñëu i njihovi bhakte nose dhotéje,
tilak i tako dalje te je stoga prirodno da kada dođu na ovu planetu radi zabava da se
oblače na isti način. Stoga nije iznenađujuće da je Çréla Prabhupäda ohrabrivao svoje
sljedbenike da nose odjeću iz Vaikuëöhe.

Ali, je li ta odjeća praktična danas?

Uglavnom - da. Iznimke bi se mogle napraviti ako bi takva odjeća mogla isprovocirati
nasilje od strane fanatika ili za vrijeme bavljenja nekim teškim ili prljavim poslom.
Inače, nošenje takve odjeće, za koju je Çréla Prabhupäda često spominjao kao dhotéje i
sarije, jest najpraktičnije za bhaktu.

Kao što vojnik osjeća snagu kada nosi svoju uniformu i kao što se uniformirani
policajac lako prepoznaje od strane građana tako se i bhakte osjećaju oživljeno kada se
obuku kao bhakte što ujedno i druge podsjeća na Kåñëu. Nije da osoba ne može služiti
Kåñëu bez nošenja tradicionalne odjeće bhakta, ali pošto je povoljna, trebamo je
prihvatiti.

1
Odjeća boje šafrana i obrijana glava nisu od suštinske važnosti iako stvaraju dobro
stanje uma, kao kada je vojnik pravilno odjeven on dobiva snagu – on se osjeća kao
vojnik.
(Nauka o samospoznaji, 5)

Vaiñëavska odjeća za muškarce

Dhoté
Çikhä (sa obrijanom glavom)
Brada i brkovi (bez)
Naušnice (bez)

Vaiñëavska odjeća za žene

Sari
Povezana kosa u pletenicu (s razdjeljkom)

Vaiñëavska odjeća za muškarce i žene

Tilak
Kaëöhé-mälä - tulasi-ogrlica
Odjeća i obuća bez životinjske kože

Çyämasundara: Ovo je Kalki däsa i Ambikä devé däsé [muž i žena].

Prabhupäda: Sada, u ovoj odjeći izgledate tako lijepo. Ova vedska odjeća također
lijepa, vrlo lijepo. Ova odjeća povećava ljepotu stotinu puta.
(Incijacija - Sydney, April 2. travanj, 1972)

O dhotéju…

Dhoté je komad tkanine (obično od pamuka ili svile), dug oko 4 do 5 metara, širok oko
120 do 150 cm, koju nose kao donju odjeću kulturni muškarci u vedskom društvu.

Dhoté, u Indiji, koriste dhoté, oko 5 metara, jedan dhoté.

(Predavanje Çréla Prabhupäde; Caitanya-Caritämåta, Madhya-lélä 20.66-96 - New
York, 21. studenog, 1966)

Nakon što se dhoté stegne oko pojasa ostatak duljine se presloži u “harmoniku”, sa
prednje i stražnje strane te se zatakne točno po sredini. Dio tkanine koji se provuče
između noga i zatakne se sa stražnje strane za pojas se naziva kacha. Çréla Prabhupäda

2
je uveo takve dhotéje za svoje muške, dakle, brahmacarije i grihasthe učenike 1960-tih
godina. On je sam nosio takve dhotéje dok je bio u grihastha äçraàu.

Fotografija prikazuje Abhaya u svojim kasnim dvadesetim godinama. Vitak je i tamne je

puti, sa brkovima. Njegovo čelo je široko, a oči crne i bistre. Odjeven je u bijelu kurtu i
dhoté i jednostavne, tamne papuče.
(Çréla Prabhupäda Lilamåta)

Ako nema kache otraga ili, drugim riječima, dio tkanine koji ide s prednje strane I koji
se zatakne na sredini sa stražnje strane, takva odjeća se naziva lunghi. Ponekad se takav
lunghi naziva “mukta-kacha”, bez kache. Ova vrsta lunghija je određena za sannyäséje
kao što su to primjerom pokazali Çréla Bhaktisiddhanta Sarasvaté Goswami Maharaja,
Çréla Prabhupäda i tako dalje.

Za vrijeme cijelog razdoblja Çréla Prabhupādine nazočnosti u ISKCON-u, dakle, od

1966. pa sve do njegovog odlaska 1977, brahmacariji i grhasthe u ISKCON-u su nosili
tradicionalne dhotéje s kachom zataknutom otraga. Nakon njegovog odlaska, su neki
članovi ISKCON-a počeli nositi lunghije umjesto dhotéja iako nisu u sannyäsa äçraài.
Ovo nije bilo uvedeno od strane Çréla Prabhupäda i naše je mišljenje da unutar
ISKCON-a, obiteljski ljudi i brahmacariji ne bi trebali nositi lunghije.
Zanemarivanjem standardnih dhotéja kakve je dao Çréla Prabhupäda, izlijećemo u
nepoznatu sivu zonu. Svaki detalj koji je Çréla Prabhupäda uveo je savršeni instrument
za prakticiranje svjesnosti Kåñëe.

“Dhuti” na Bengaliju

Izraz dhoté (dhuti na Bengaliju) se koristi u Śré Caitanya-Caritämåti kada je Sanätana

Gosvämé došao vidjeti Gospodina Caitanyu u Benaresu.

tabe miçra purätana eka dhuti dila

teìho dui bahirväsa-kaupéna karila

Kada je Tapana Miçra dao Sanätani Gosväméju korišteni dhoté, Sanätana ga je odmah
iskidao na komade kako bi napravio dva komada vanjske odjeće i donjeg rublja.
(Caitanya-Caritämåta; Madhya 20.78)

Gospodin Caitanya Mahäprabhu je ostao u kući prvoklasnog obiteljskog čovjeka i

bhakte Tapana Miçre, koga Caitanya-Caritämåta posebno opisuje da je nosio dhoté a ne
lunghi.

Iako se riječ “dhoté” ne spominje posebno na sanskåtu, Çrémad-Bhägavatam ukazuje na

dhotéje koje je zaista nosio Mahäräja Påthu prije milijune godina.

3
mahä-dhane dukülägrye paridhäyopavéya ca

mahä-dhane—od velike vrijednosti; duküla-agrye—odjeven u dhoté; paridhäya—na

gornjem dijelu tijela; upavéya—namješten poput svetog konca; ca—također.

On [Mahäräja Påthu] je nosio skupocjeni dhoté i lijepu tkaninu na gornjem dijelu

svoga tijela.
(Çrémad-Bhägavatam 4.21.18)

Točan sanskåtski izraz je duküla. Sanskåtsko-engleski riječnik; Sir Monier-Williams;

Motilal Banarsidass Publishers, Delhi; 1995: duküla znači “jako fina odjeća ili ogrtač
napravljena od unutrašnjosti kore ove biljke (duküla)”.
Kako je Çréla Prabhupäda, kao priznati sanskåtski učenjak koji je dobro upoznat s
vedskom kulturom, preveo ovu riječ duküla i druge sanskåtske riječi kao što su väsa,
veña, kauçeya, itd. kao dhoté, bilo bi mudro od nas da prihvtimo činjenicu da su se
dhotéji uistinu nosili u vedska vremena. Prije 5,000 godina kralj Yudhiñöira (i njegovi
gosti) je nosio dhoté na Räjasüya žrtvovanju.

Svi ljudi su izgledeli poput polubogova. Bili su ukrašeni naušnicama od dragulja,

cvijetnim vijencima, turbanima, prslucima, svilenim dhotéjima i vrijednim ogrlicama
od bisera.
(Çrémad-Bhägavatam 10.75.24)

Je li Kåñëa stvarno nosio dhoté?

Nedavno se moglo čuti jednog sanskåtskog učenjaka kako sarkastično komentira slike
Gospodina Kåñëe koje Ga prikazuju kako nosi dhoté na bojnom polju Kurukñetri. Taj
učenjak je smatrao da je dhoté bio vjerojatno najnepraktičnija moguća odjeća za tu
priliku. Ne trebamo ipak zaboraviti činjenicu da Svevišnja Božanska Osoba Śré Kåñëa
time prikazuje svoju odliku lalita, što znači da se lijepo i pažljivo odjeva kao što i sve
ostalo čini na savršen način.

Vidjevši takvu odjeću u raznim bojama i vijence od raznih vrsta cvijeća neki su se
mudraci molili: “Gospodin Kåñëa ne ide na bojno polje Kurukñetru da bi se borio nego
da bi blagoslovio svoje bhakte svojim prisustvom.”
(Nectar of Devotion: 24: Kåñëin izgled i cvijetni vijenci)

Vasudevini svećenici su također bili obučeni u dhotéje:

4
Dragi moj Mahäräja Parékñite, Vasudevini svećenici i vodeći članovi skupa su bili
obučeni u svilene dhotéje i ukrašeni nakitom od dragulja i bili su tako sjajni da su
izgledali kao da stoje u žrtvenoj areni Indre, ubojice Våtre.
(Çrémad-Bhägavatam 10.84.50)

Također nalazimo u Çré Båhad Bhägavatämåti, u komentaru Çréla Sanätane

Gosväméja, osvrt na odjeću Gospodina Näräyaëe; “Njegov dhoté i gornja odjeća su bili
žuti pout zraka sunca”.
(Drugi dio, poglavlje 4, strofa 67)

Kirtanänanda je bio prvi koji je obukao dhoté, i Çréla Prabhupäda mu je pokazao

kako da ga obuče, na način na koji si ti opisao. Kirtanänanda je rekao Çréla
Prabhupādi da je htio nositi takvu odjeću. Kad se Kirtanänanda vratio iz Indije 1967.
Godine rekao je bhaktama da mogu nositi karmi odjeću. Kad je Çréla Prabhupäda to
saznao bio je nezadovoljan i napisao je pismo tvrdeći da on sam nikada nije rekao
takvo nešto. Rekao je da kada vidi bhakte sa zastavama (çikhäma) i dhotéjima da po
njegovom mišljenju izgledaju kao anđeli s Vaikuëöhe.
„Ja sam dobio inicijaciju u Montrealu 1968, ali sam otišao u Montreal bez dhotéja jer
tada nismo u to vrijeme previše marili za te stvari. Kada je ceremonija započela Çréla
Prabhupäda me je pitao “Gdje je tvoj dhoté?” Tada mi je Himavati dala komad tkanine
od koje sam napravio nešto kao dhoté. Ali Çréla Prabhupäda nije htio izvršiti obred
inicijacije bez da stavim dhoté na sebe.“
Umapati Swami
Čemu çikhä i obrijana glava?

Od pamtivjeka muški bhakte Kåñëe su nosili çikhe i obrijane glave kao znak predaje
duhovnom učitelju koji je zadovoljan kada vidi da njegovi učenici prihvaćaju životni
stil svjesnosti Kåñëe.

Nakon što su inicirani u vaiñëavizam, briju glave,imaju çikhu, yajïa-sutru (sveti konac),
ukrašavaju se tilakom na dvanaest mjesta i uključuju se u Hari-saìkértanu. Zar nisu sve
ove stvari ponos za nas Indijce?
(Çréla Prabhupädino pismo: 28. Rujan, 1976)
Sanskåtski izraz çikhä doslovno znači pramen kose na vrhu glave ili ponekad znači
kruna ili vrhunac. Çréla Prabhupäda je također tumačio çikhu kao “zastavu” (engl. -
flag), izraz koji izgleda da se savršeno poklapa sa idejom da je tijelo Božji hram kao što
postoji zastava na vrhu svakog hrama.

Nemam primjedbi da se članovi našeg društva odjenu kao američka gospoda (American
gentlemen), ali u svim okolnostima bhakta ne smije izbjegavati tilak, zastavu na glavi i
tulasi ogrlicu oko vrta. Ovo su osnovna obilježja vaiñëave.
(Çréla Prabhupädino pismo Brahmanandi – 14. listopad, 1967)

5
Prema vedskoj kulturi kada se osoba podvrgne cüòa-karaëa-saàskäri (ceremoniji
šišanja kose) i upanayani (vedskoj inicijaciji), on se mora obrijati i ostaviti pramen kose
ili çikhu. Osoba mora imati çikhu da bi vršila bilo kakvu yajïu. Stoga u Indijskoj
tradiciji svi brähmaëe, vaiñëave i drugi imaju çikhu.

Prema spisima svatko tko nosi tilak, çikhu i tulasi oglicu i povrh svega vaiñëavsku
odjeću ili odjeću vaiñëavskog sannyäséja mora biti prihvaćen (kao vjerodostojan
sljedbenik vedske kulture), a posebno dok mantra Hare Kåñëa mantru na brojanici.
(Çréla Prabhupädino pismo Çyämasundari – 8. travnja, 1974)

Jedan citat iz Veda također govori o tome kako je çikhä smještena na vrhu glave, sa
stražnje strane te kako pokriva i štiti meki dio glave.
Tradicionalno vedski studenti, brahmane, sannyäséji i vaiñëave briju svoje glave i nose
çikhu što ukazuje na njihovo odricanje od materijalnog svijeta i posvećenost Gospodinu
Kåñëi. Mäyävädéji i Budisti, koji nisu skloni skloni služenju Kåñëe ne prihvaćaju çikhu.

“Sve do danas svi bhakte Çré Caitanye Mahäprabhua slijede Njegove stope
prihvaćajući sannyäsa red života i pramen neobrijane kose. Ekadaëòi-sannyäséji iz
Mäyävädé škole se odriču svetog konca i ne nose pramen kose. Zbog toga nisu sposobni
shvatiti smisao tridaëòa-sannyäse i kao takvi nisu skloni tome da posvete svoje živote
služenju Mukunde.
(Caitanya-caritämåta; Madhya 3.6. Smisao)

Çréla Prabhupādin osobni sluga, Nanda-kumära dasa, se prisjeća kako je Njegova

Božanska Milost govorila: “Gauòéya vaiñëava çikhä je jedan i pol inča široka (oko 5
cm)—ne veća. Veće çikhe znače druga sampradäya i također se trebaju i vezati."
(Çréla Prabhupäda Lilamåta 40: Po cijelom svijetu ali u mislima u Bombayu)

“Vezati” znači da se çikhä veže u čvor, saviti i omotati prema primjeru koji se može
vidjeti iz fotogrfije profila Çréla Bhaktisidhante Sarasvaté Thakure. Druge religije imaju
sličnan obred zvan tonzura ili postrig:

tonzura n. 1. Čin brijanja glave ili dijela glave posebno prije prihvaćanja nekog
svećeničkog ili monaškog reda. 2. Dio svećenikove glave ili glave monaha koji je
obrijan. - ton·zura tr.v. ton·zirati. Obrijati glavu. (The American Heritage Dictionary)

Rečeno je da Kåñëa izvlači bhaktu iz materijalnog svijeta kući, nazad Bogu hvatajući ga
za çikhu. Gospodin Çré Caitanya Mahäprabhu je jednom spasio svog slugu Kåñëadäsa
iz kandži razbojnika hvatajući ga za çikhu.

bhaööathäri-ghare mahä uöhila krandana

6
keçe dhari’ vipre laïä karila gamana

Dok se dizao veliki žamor i plač u zajednici Bhaööathärija, Çré Caitanya Mahäprabhu
je zgrabio Kåñëadäsu za kosu i odveo ga.
(Caitanya-Caritämåta; Madhya 9.234)

Za javnost takva obilježja kao što je çikhä su stalni podsjetnik da su bhakte Boga
nazočni i stoga çikhä neizravno svakoga podsjeća na Kåñëu.

Tko je vaiñëava, vaiñëava znači onaj koga drugi sretnu odmah pjevaju Hare Kåñëa.
Stoga zašto im ne dati priliku da vide vaiñëavu time što ćemo nositi ogrlicu, tilak i
çikhu? Ti nisi paramahamsa da možeš raditi što god te je volja. Dakle, moj ti je savjet
da ostaneš idealan vaiñëava iznutra i iz vana i svi će te poštivati.
(Çréla Prabhupädino pismo Sudami – 10. prosinca, 1973.)

Poznati po obrijanim glavama

Kombinacija obrijane glave i çikhe se pokazala uspješnom u cijelome svijetu i praktično

gledano Hare Kåñëa bhakte su postali poznati po ovim obilježjima. U slijedećem
razgovoru Njegova Božanska Milost Çréla Prabhupäda je skovao izraz “hipi sjemenje”
ukazujući na puštanje duge kose.

Prabhupäda: [Ti] Izgledaš jako lijepo s dugom kosom. Koje je objašnjenje?

Bhagavat: Savjetovali su mi, pošto idem u Europske zemlje radi propovjedanja na neko
vrijeme, da…
Prabhupäda: Ali oni, oni, oni...
Bhagavat: ...bilo bi potrebno da pustim ovu kosu.
Prabhupäda: ...odnijeli su pobjedu na sudu radi obrijane kose.
Hari-çauri: Odnijeli su pobjedu na sudu s obrijanim glavama.
Bhagavat: Tražio sam njihov savjet da li da obrijem glavu ili da pustim kosu.
Prabhupäda: Tko je dao takav besmisleni savjet? Tko je taj nitkov? “Savjet.”
Puštanjem kose potajete lijepi i postajete žrtve. “Savjet.” Ovo je… I bez savjeta, ovaj
mentalitet se odvija vani i pušta kosa. Mi smo poznati po obrijanoj kosi, cijelo društvo.
Hari-çauri: Ja sam brijao svoju glavu jednom svaki mjesec. Prošlo je tri tjedna od kako
sam….
Prabhupäda: Svaka dva tjedna. Barem. Prije nego što si išao u Europu, prije šest
godina, imao si kosu.: “Moram ići u Europu.” Vidio sam to. Posvuda. Oni koji…Volite
puštati kosu. Taj hipi mentalitet se nastavlja. To je tako. To je dobro, jako intelektualno
razmišljanje, puštanje kose…(?) Svi daju neki savjet. Gurudäsa daje savjet. “On isto
pušta. On je…” Gargamuni. Svi imaju neko objašnjenje. Ne znam kako da odbacite
ovaj hipi mentalitet. Hipi. Lävaëyaà keça-dhäraëam. Kali-yuga. Žrtva Kali-yuge. To je..
To još nije sve, ali slabi ljudi, žrtve Kali-yuge...Postoji toliko mnogo stvari koje

7
napastuju živa bića u Kali-yugi, a jedna od njih je da prihvaćaju “Postao sam jako,
jako lijep i privlačan puštajući kosu.” Keça. To je već ovdje rečeno. Prevareni ste od
strane te Kali-yuge. To je sve. Nema objašnjenja. Naš zaštitni znak je glatko-obrijani.
Poznati smo po obrijanoj kosi. Zašto morate biti prevareni? Poznati ste po obrijanoj
kosi. Zar niste? Hm? Oni kažu – “Hare Kåñëa ljudi, obrijana kosa”?
Hari-çauri: Obrijana kosa.
Prabhupäda: Obrijana kosa. Stoga zašto da padate u napast puštajući kosu? Kakvu
pobjedu ćete odnijeti? Osvojiti cijeli svijet, Rimsko carstvo, puštanjem kose? Hipi
mentalitet, to je sve. To je u dubini vašeg srca. I čim je tu neka prilika…Kao što tokom
ljeta polje izgleda suho. Ali čim padne kiša, o, postaje zeleno, odmah zeleno. Stoga te
stvari se već odvijaju. Hm? Zar ne?
Hari-çauri: Da.
Prabhupäda: Sada pogledajte polja. Sva su suha. Ali čim padne kiša u selu sva postaju
zelena. Dakle, sjemenje je tu. Hipi sjemenje. I čim se pojavi prilika, idemo, zeleno: ”Da,
ja sam lijep. Idemo.” Ali u sudnici ih nitko nikad nije pitao. Sudac nikada nije pitao
“Zašto ste obrijali glave?” Je li bilo neko takvo pitanje?
Hari-çauri: U stvari kad je prvi put otišao na sud, pitali su ga zašto je imao kosu.
Prabhupäda: Hm?
Hari-çauri: Kad je Ädi-keçava otišao na sud po prvi put…
Prabhupäda: Da.
Hari-çauri: ...imao je odijelo i kosu, a oni su se pitali zašto je odjeven tako.
Prabhupäda: Da. Stoga varalica…
Hari-çauri: Da, optužili su…
Prabhupäda: To znači, naravno, neizravno ukazuje na to da “Sada varate. Poznati ste
po obrijanim glavama, a sada ste pustili kosu. Što može biti razlog tome nego
varanje?” [pauza] Ideali postaju vođe. Hoće. Moraju postojati neki snažni ljudi. Tilak
uvijek mora biti. To je naš veliki standard. Kaëöhé-mälä. Svako petnaest dana trebate
biti obrijane glave [engl. - cleansed].
(Jutarnji razgovor – 29. svibnja, 1977, Våndävana)

Kao uobičajena metoda propovjedanja çikhä i obrijana glava su jako poželjni.

Poboljšanje dojma na javnost ne znači oblačiti se kao i oni iz komformizma.

U nešem svakodnevnom, praktičnom životu po cijelom svijetu smo poznati po obrijanoj

glavi. Zar ne? A sada postajete kosmati. Zaboravljamo se obrijati jer smo malo
popustljivi. Odmah se loše stvari uvlače unutra. Stoga trebamo biti poznati po
obrijanim glavama a ne po dugoj kosi. To je proturječje. Barem jednom mjesečno
morate biti glatko obrijane glave. Na svijetlu četrnaestodnevnicu na dan pürëimä, četiri
dana nakon ekädaçéja, jednom mjesečno na svijetlu četrnaestodnevnicu se morate
obrijati…Sa sklopljenim rukama molim vas, nemojte ponovo postati hipiji puštajući
kosu. Držite svju glavu čistom barem jednom mjesečno. To je moj zahtjev.
(Predavanje na Çrémad-Bhägavatam 5.6.3 - Våndävana, 25. studenog, 1976)

8
Postavlja se pitanje je li Çréla Prabhupäda htio da i njegovi grihastha učenici također
prihvate çikhu i obrijanu glavu? I te kako da jest. Većinom su obiteljski ljudi je u
vrijeme Çréla Prabhupäde sretno nosili çikhe i obrijane glave.

Vaiñëave, s tilakom, s ogrlicama, brojanicama, čim ih vidite... I iz iskustva znate. Čim

vide ove ljude iz Hare Kåñëa pokreta ljudi također mantraju, “Hare Kåñëa”, dajući tu
istu priliku drugima. Odjeća je također potrebna. Trebate uvijek biti opremljeni
tilakom, kanti (ogrlicom) i çikhom, sütrom (svetim koncem). Tako čim vas obični ljudi
vide reći će,”O, evo ih Hare Kåñëa ljudi. Hare Kåñëa,” mantrati će. Automatski im
pružate priliku da pjevaju Hare Kåñëa.
Ovo je potrebno. Budalasti nitkovi kažu, “Kakva je potreba za time?” Ne. Ovo je
potrebno. Uvijek morate ostati odjeveni poput vaiñëave. To je neophodno. Znači,
prekñaëéya: “Lijepo je za vidjeti.” Inače, kako će ih se dojmiti? Odmah postaju toliko
pobožni da mantraju Hare Kåñëa. Pjevati Hare Kåñëa nije tako lako.
(Predavanje na Çrémad-Bhägavatam 3.28.19 – 29. listopada, 1975)

Çréla Prabhupäda je komentirao da bi mu bilo drago vidjeti svoje grihastha učenike

kako govore o svjesnosti Kåñëe i imaju tilak i çikhu.

Jedne je večeri Prabhupäda izvršio ceremoniju vedskog vjenčenja i inicijacije pred

tisućama ljudi. Vjenčanje je bilo uređeno između Vegaväna, koji je bio iz Švedske, i
Padmavaté däsé, koja je bila iz Australje. Oni su potpuno očarali cijelu publiku. Ona je
bila u svom crvenom säréju sa ukrasima i indijskom nakitu, uključujući i prsten u nosu,
a on je bio u svom lijepom bijelom dhotéju i kurti i imao je obrijanu glavu.
(Çréla Prabhupäda Lilamåta 33)

Çikhe za učenike

Çréla Prabhupäda je smatrao prihvaćanje vaiñëavske odjeće neophodnom

kvalifikacijom za dobivanje inicijacije. Ovo je u skladu sa općim pravilom koje je
pokazao primjerom Sanätana Goswami koji je obrijao svoju glavu i lice jednom
zauvijek prije inicijacije.

Siddha-svarupa: Ima mnogo bhakta koji slijede načela ali ne mogu u potpunosti…
(stanka)… obrijati i još uvijek dosta nose karmi odjeću ali su čisti, bhakte su i na taj
način privlače mnogo lokalnih ljudi jer se mogu lijepo povezati s njima. Prabhupäda:
Znači...
Siddha-svarüpa: Oni ne spuštaju tvoj standard.
Prabhupäda: Ne, ali prirodno, kada su inicirani moraju se obrijati. Moraju se držati
standarda. Ako je netko iniciran i još uvijek se drži svog hipi izgleda, to ne izgleda
lijepo. Misliš li ti da to u redu? Ne, to nije u redu. Sve dok dolaze kao gosti, sudjeluju u

9
kértanu, mogu biti u svojoj odjeći, nije važno. Dolaze na kértanu, to mora biti…
(nejasno). Ali kad trebaju dobiti inicijaciju moraju slijediti pravila i propise koje je dao
duhovni učitelj.
Siddha-svarüpa: Stoga...
Prabhupäda: Inače ne trebaju biti inicirani. To je jednostavna stvar. Neka nastave
pjevati, prihvaćati prasadam; nemamo…(nejasno) Ali kada trebaju dobiti inicijaciju
moraju slijediti.. Ovo je jasno. Ako ih ne želiš uznemiriti, neka samo dođu, pjavaju,
plešu, uzimaju prasadam. Nemamo nikakvih primjedbi. Ali nemoj im davati preporuku
za inicijaciju ako se ne slažu sa pravilima i propisima koje je dao duhovni učitelj. Što je
tu pogrešno? Što je tu teško? Možeš tako razgovarati s njim.
Siddha-svarüpa: Mislim da oni osjećaju da zbog…
Prabhupäda: Nema osjećaja, ako se.. .kada se predaješ duhovnom... Çiñyas te ’haà
çädhi mäà prapannam. Nađi ovaj stih. Tad viddhi praëipätena paripraçnena sevayä.
Hari-çauri:
tad viddhi praëipätena
paripraçnena sevayä
upadekñyanti te jïänaà
jïäninas tattva-darçinaù

Hari-çauri: “Samo pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu

postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznata duša ti može prenijeti znanje jer je vidjela
istinu.”
Prabhupäda: Moraš se pokoriti. Ne možeš ostati neovisan. To je prvi uvjet. Çiñyas te
’haà, çiñya. Çiñya znači dobrovoljno prihvaćanje pravila koje je dao duhovni učitelj.
To je çiñya: “O, da, pristajem slijediti tvoju naredbu” Tada postaje çiñya. U protivnom,
gdje je tu…“Ja mislim ovako, ja mislim…” Sve dok misliš drugačije nemoj pokušavati
postati çiñya. Ostani vani i uvijek si dobrodošao: pjevaj, pleši, uzmi prasadam i ostani
neovisan. Nema primjedbe. Ali kada postaneš çiñya… Tada ne možeš ostati neovisan.
Ovako ga uvjeri. Stoga nemoj postati çiñya. Ostani prijatelj, nema tu ništa loše. Kao što
mnogi ljudi dolaze.
(Razgovor u sobi - 3, svibnja 1976, Honolulu)

Çréla Prabhupäda je imao namjeru da bhakte koji primaju inicijaciju prihvate

brahmanske standarde

Ovo je jedan od vidova našeg pokreta. Ako osoba želi biti inicirana mora biti glatko
obrijana. Tako je Sanätana Gosvämé bio glatko obrijan.
(Predavanje iz Caitanya-Caritämåte, Madhya-lélä 20.98-102 – 27. travanj, 1976,
Auckland, New Zealand)

Nakon predavanja u Bhubanesvaru, jedan je gospodin izrazio mišljenje Çréla

Prabhupādi da guru ne mora nositi çikhu, obrijanu glavu i tulasi ogrlicu. Njegova

10
Božanska Milost Çréla Prabhupäda je objasnio da su samo paramahaàse ili oni na
najvišoj razini izuzeti od nošenja vaiñëavskih obilježja. Ako netko vrši ulogu gurua tada
vrši ulogu madhyama-adhikäréja i stoga se mora odijevati kao primjeran vaiñëava .

Uttama-adhikäré može biti bez kanti, bez çikhe, bez vaiñëavskih oblježja. On je
paramahaàsa. Ali kada dolazi na razinu propovijedanja mora postati madhyama
adhikäré, a ne imitirati uttama adhikäréja, jer on mora podučavati. Ne može odstupiti
od načela podučavanja. Stoga, to što ti govoriš “bez çikhe , bez kanti, osoba može
postati guru,” to jest činjenica za paramahaàsu, ali ne za propovjednika. Propovjednik
se mora ponašati jako lijepo.
(Predavanje iz Çré Caitanya-Caritämåta, Madhya-lélä 8.128 - Bhubanesvara, 24.
siječnja, 1977)

U pogledu novih bhakta koji nose çikhu/obrijanu glavu, Njegova Božanska Milost je to
uistinu očekivao od svakog muškarca koji je htio živjeti unutar pogodnosti ISKCON-a.
On je dogovorio probni rok od tri dana za to kako bi nova osoba mogla pokušati živjeti
u hramu prije nego što donese odluku. Sve u svemu, Çréla Prabhupäda je htio održavati
vedsku kulturu, a çikhä/obrijana glava su važni dijelovi te kulture.

Akñayänanda: Jedan mladić je došao prije nekoliko tjedana. Imao je dugu kosu. Ali se
slijedeći dan vratio i obrijao. Sada je bhakta. I dobro mu ide.
Prabhupäda: To je lijepo.
Akñayänanda: Znači da još uvjek dolaze. Mogu postati bhakte. To je u redu dakle.
Prabhupäda: Hare Kåñëa.
Akñayänanda: ...radi, Çréla Prabhupäda. Ako dođu i imaju dugu kosu i ako postoji
nada da će postati bhakte, kažem im da je trebaju svezati na takav način da se ne vidi.
Prabhupäda: To je u redu. Ako mnogi postanu bhakte na taj način to postane mjesto
bhakta, ovaj, mjesto hipija. Vi im dajete priliku da postanu bhakte. U međuvremenu će
to biti poznato kao leglo hipija.
Harikeça: To je uvijek problem ovdje.
Prabhupäda: To nije problem. Možete im dozvoliti samo tri dana. Ako ne može
promjeniti ovu naviku onda mora otići.
(Jutarnja šetnja - 3. prosinca, 1975, Våndävana)

Čistoća

Postoji suptilna privrženost puštanju kose što je utjecaj Kali-yuge same po sebi. Osim
obzira prema poslu ili neugodnostima ponekad netko može poželjeti pustiti kosu kako
bi uzgledao privlačnije drugima. Ovo nije dovoljno dobar razlog za izbjegavanje
çikhe/obrijane glave.

11
Brahmacäré, ili je glatko obrijan ili ima raspuštenu kosu i uopće ne brine o njoj. To su
dva procesa. Jaöä-kamaëòalün. A ne, “Pustit ću kosu.” Sda je u Kali-yugi kosa jako
vrijedna stvar, život i duša. Vidio sam neke od mojih učenika. Čim odu van, a kao jako
su napredni, i čim izađu van hrama odmah puštaju kosu. Odmah. Ta sklonost je tu jer se
u ovom dobu smatra da ako imaš kosu, gomilu kose, koja nije lijepa, ali jednostavno da
će ga učiniti lijepim. Lävaëyaà keça-dhäraëam. Iako nema lävaëyu - nema ljepote -
ipak, on misli, “Postao sam tako lijep puštajući kosu.” Stoga se ovo treba izbjegavati.
Bolje je ostati glatko obrijan. Ne morate se gnjaviti. Nema brige o kosi, nema češljanja.
(Predavanja na Çrémad-Bhägavatam 7.12.4 - Bombay, 15. travanj, 1976)

Važan razlog brijanja glave je čistoća i još jedno ime za brahmacarija je çuci ili čist jer
je njegovo držanje jednostavno i čisto. Ponekad se postavlja pitanje da li se bhakte
grihasthe koji rade i žive u sekularnom društvu mogu smatrati brahmanama. Ako se
drže vaiñëavskih načela i koriste tu grihastha fazu u životu kao äçraà za napredak u
duhovnom životu tada su oni vaiñëave što uključuje i brahmanske odlike.

Reporter (2): I konačno, jedno jako trivijalno pitanje. Uniforma, frizura, čemu sve to?
Prabhupäda: Brijanje?
Reporter (2): Da, zašto to?
Prabhupäda: To je jako lijepo. To čini glavu hladnom. A ne gomila kose koja je teret.
Mi je doživljavamo kao teret. Kada je tu gomila kose mi je doživljavamo kao dodatni
teret. U stvari, ako održavate čistoću onda je i vaš um čist. Ako se držite jako čistima i
svjetlima onda će i vaš um jako lijepo raditi. To je vedski sustav. Svi brahmane su
glatko obrijani. Vedski sustav. Tako mi pokušavamo ostati na razini brahmanske
kulture. Zbog toga je to jedna od suštinskih stvari.
(Razgovor s Macmillanom i raznim engleskim novinarima –12. rujna, 1973, London)

Çréla Prabhupäda jest dozvolio iznimku ako je”apsolutno neophodno” da se izbjegne

nošenje çikhe ali da kosa mora biti kratka.

Osim ako je apsolutno neophodno, osoba mora imati obrijanu glavu i ne dozvoliti da
naraste duga. Ako je apsolutno neophodno osoba se može obući kao američki gospodin,
s kratkom kosom, ali duga je kosa zabranjena. Razlog tome je da onaj tko ima dugu
kosu nije moj učenik jer se protivi načelu. Osim ako je apsolutno neophodno (napraviti
iznimku) trebaju držati kosu kratkom i ako je potrebno mogu se obući kao američki
gospodin s kratkom kosom. Ne očekujte se da će se svi pridružiti. Iz tog razloga ne
možemo raditi ustupke. Postoji sklonost da postanu hipiji.
(Pismo Çréla Prabhupäde Dhrstaketuu - New York 17. srpanj, 1976)

Na primjer, prije nego što je Ramiya dasa iniciran Çréla Prabhupäda je htio valjan
razlog zašto on nema obrijanu glavu i çikhu.

12
Pusta Kåñëa: Randy prabhu?
Prabhupäda: O, on nije obrijao glavu? Nisi obrijao glavu? Zašto nisi obrijao glavu?
Randy: Umm, jer radim stalan posao. Radim u tvrtki.
Prabhupäda: Hmm? Što je to stalan posao?
Madhavänanda: On obavlja jako odgovoran posao.
Prabhupäda: Negdje. Gdje?
Madhavänanda: U Burrowsu [Burroughs?]Tvrtki.
Prabhupäda: U redu. Dakle, koja su pravila i propisi?
(Inicijacije - Detroit, 15. lipanj, 1976)

Brkovi i brada za muškarce?

Çréla Prabhupäda je htio da njegovi učenici ne puštaju bradu, brkove i slično i to je

osobno pokazao vlastitim primjerom.

Kirtanänanda je bio prvi u našem društvu koji se glatko obrijao i imao çikhu na vrhu
glave a sada je počeo opet puštati bradu. To nije dobro. Što god da sada radio on nema
nikakvu dozvolu od mene.
(Pismo Brahmänandi - Calcutta, 11. istopada 1967.)

Puštanje brade i brkova se može vidjeti kao proširenje keña-dharanam principa, dakle,
puštanja kose i mišljenja da nas to čini lijepim. Bhakta više voli ostati glatko obrijan
kako bi izbjegao iskušenje da se podredi modnim trendovima u javnosti.

U našem pokretu za svjesnost Kåñëe, ljudi koji vole modu se uče da prihvate jednu
modu – odjeću vaiñëave s obrijanom glavom i tilakom. Podučava ih se kako da uvijek
budu čisti u umu, odijevanju i jedenju kako bi se utemeljili u svjesnosti Kåñëe. Koja je
korist od stalnog mijenjanja odjeće, povremenog puštanja duge kose i brade i
povremene ponovne promjene? Ovo nije dobro. Ne treba gubiti vrijeme na takve dokone
aktivnosti. Osoba treba uvijek biti utemeljena u svjesnosti Kåñne i uzimati lijek
predanog služenja sa čvrstom odlučnošću.
(Çrémad-Bhägavatam 6.5.15, Smisao)

Kada je Sanatäna Gosvämé, jako napredni bhakta Kåñëe, prišao Çré Caitanya
Mahäprabhu u kao učenik, guru je od njega htio da se povinuje standardima nošenja
vaiñëavske odjeće i time postavi primjer drugima.

Riječi bhadra karäïä su značajne u ovom stihu. Zbog svoje duge kose, brkova i brade
Sanatäna Gosvämé je izgledao kao daraveça ili hipi. Kako se Çré Caitanyi
Mahäprabhuu nije svidio Sanätana Gosväméjev hipi izgled odmah je tražio od
Candraçekhare da ga glatko obrije. Ako se bilo tko sa dugom kosom i bradom želi

13
pridružiti ovom pokretu za svjesnost Kåñëe i živjeti s nama također se mora obrijati.
Sljedbenici Çré Caitanye Mahäprabhua osuđuju nošenje duge kose.
(Caitanya-Caritämåta; Madhya 20.70 Smisao)

A što je sa Çréla Prabhupädinim brkovima?

Ova temu su pokrenuli kućedomaćini koji su nosili brkove i/ili bradu jer je Çréla
Prabhpäda sam također imao brkove kao što možemo vidjeti na reklami za njegove
farmaceutske proizvode, De’s Liniment. Pa, ipak je Çréla Prabhupäda objasnio da je
fotografija o kojoj je riječ napravljena prije nego što on bio iniciran kao učenik Çréla
Bhaktisiddhante Sarasvaté Thakure.

Prabhupäda: Ne prihvaćam te jer puštaš kosu.

Bhakta (2): Nisam znao za to.
Prabhupäda: Da.
Bhakta (2): Nikad mi to nisi rekao na Hawajima.
Prabhupäda: Sad ti kažem i ponavljam da svatko tko pušta dugu kosu više nije moj
učenik.
Bhakta (2): U redu.
Prabhupäda: Ovo je prvi uvjet.
Bhakta (1) Odnosi li se to također i na dharmu grhastha ili je to samo brahmacäré
dharma? Čak i ti…Imamo tvoje slike na Bhägavatamu kada nisi imao obrijanu glavu i
imao si brkove i kada si se bavio svojim poslom kao obiteljski čovjek. Stoga, odnosi li se
to samo na obiteljske ljude ili samo na brahmacäréje, moraju li i obiteljski ljudi imati
obrijanu glavu ili je to…?
Prabhupäda: Tada nisam bio iniciran. Vidjeli ste moju sliku, sa brkovima, tada nisam
bio iniciran. Kada sam dobio inicijaciju, obrijao sam se.
Bhakta (1): Pa, u Indiji gdje se osoba može baviti poslom…
Prabhupäda: Mogu…Zašto ti pokrećeš to pitanje? Pitaš, “Zašto si imao brkove?” I
kažem ti da u to vrijeme nisam bio iniciran. Odgovor je dan. To je sve.
(Razgovor u sobi - 26. svibnja, 1975, Los Angeles)

Što je s bradom Advaite Äcärye?

Svi bhakte su zasigurno oduševljeni s bradom Advaite Äcärye u Panca-tattvi, ali Çréla
Prabhupäda nas obavještava da to uistinu iznimka koju je Gospodin Caitanya dozvolio
iz ljubavi i poštovanja prema starijem äcäryi.

14
Tako ga je Tapana Miçra pozvao na prasädam u njegovoj kući, a Gospodin Caitanya je
rekao, “Prije svega ga odvedi brijaču i neka se riješi brade i kose koja je rasla toliko
puno dana. Neka postane gospodin.” Gospodin je rekao, “Neka postane gospodin”.

candraçekharere prabhu kahe boläïä

‘ei veña düra kara, yäha iìhäre laïä’

“Samo ga odvedi brijaču da se glatko obrije.” Prema Çré Caitanya Mahäprabhuovoj

sampradäyi, oni se briju. I samo jedan slučaj je, Advaita Prabhu. On je imao svoju
bradu. A Caitanya Mahäprabhu od njega nikada nije tražio da se obrije. Jedan od
razloga za to ja da je Advaita Prabhu bio suvremenik Njegovog oca i stoga mu nije htio
naređivati. Ali inače, svi njegovi učenici su bili obrijani.
(Predavanje iz Çré Caitanya-Caritämåte, Madhya-lélä 20.66-96 - New York, 21.
studenog, 1966)

A brade drugih äcärya?

Na fotografijama ponekad vidimo äcärye iz ne tako davnog vremena kao što je Çréla
Bhaktisiddhanta Sarasvaté Thakura i Çréla Gaura Kiçora dasa Babaji, itd. koji su puštali
bradu. Ovo je zbog toga što su slijedili četvoromjesečni zavjet Caturmasye u kojem se
osoba zavjetuje da će slijediti oštre pokore kako bi duhovno napredovala. Jedan od
manje važnih detalja tih strogosti koje prihvaćaju je da izbjegavaju brijanje za vrijema
tog perioda. Jedan od važnijih vidova je zavjet da će dnevno jesti samo par zalogaja
kuhanog dahla i riže bez začina. Međutim, naša želja za kompromisom nam dozvoljava
tokom cijele godine pune obroke i puštanje brade tokom cijele godine.

Kada vidimo äcärye s bradom, to je za vrijeme Caturmasye, kolovoz-rujan. Ako se

strogo slijedi to nije onda samo brada. Postoji toliko mnogo pravila i propisa. Osoba ne
može jesti raznovrsnu hranu. Samo kichri koji se kad se pripremi prospe na pod i zatim
poliže. Postoji i toliko mnogo drugih pravila također. Nije da su uvijek imali bradu.
(Çréla Prabhupädino pismo Dhrstaketuu - New York 17 Svibnja, 1976)

Naušnice za muškarce?

Muškarci koji nose naušnice imitirajući južnoindijske brahmane su postali moderni

među bhaktama. To me podsjeća na moje srednjoškolske dane kada su mnogi student
(čak i Židovi) počeli nositi medaljone Svetog Kristijana. Çréla Prabhupäda je više volio
da bhakte ne izmišljaju ili prihvaćaju modne trendove u oblačenju, a što je smatrao
povratkom hipi mentaliteta.

Akñayänanda: [stanka] ...konac od Božanstava, stari sveti konac, svežu ga oko ručnog
zgloba. Ovdje ga svežu.

15
Prabhupäda: Tko?
Akñayänanda: Neki bhakte su to sada počeli raditi.
Prabhupäda: Zašto?
Akñayänanda: Ne znam. To je nešto kao što nose ogrlice. Sveti konac od Božanstava,
nakon što se skine, uzmu taj stari i nose ga ovdje.
Prabhupäda: Tko im je to rekao?
Akñayänanda: Ne znam.
Prabhupäda: Zašto onda...
Akñayänanda: Pa, rekao sam jednom mladiću da prestane, ali pošto nisam mogao
citirati autoritet, on ga nastavlja nositi…
Prabhupäda: Ne, ne, nema autor… Gdje je njegov autoritet?
Akñayänanda: Da.
Prabhupäda: Ova besmislica se treba zaustaviti.
Akñayänanda: Da, mislio sam da je pogrešno. Zato sam to spomenuo. Htio sam
provjeriti.
Prabhupäda: Zaustavite to.
Akñayänanda: U redu. Sigurno.
Hari-çauri: Mislim da je njihova ideja da pošto je to prasädam, od Božanstava je, oni
to mogu nositi.
Prabhupäda: To je još jedna izmišljotina. Sveti konac se ne nosi tako, na ruci.
Akñayänanda: Mislio sam da je to pogrešno. Izgleda kao naka vrsta mode ili nešto
slično, izmišljena moda.
Hari-çauri: [stanka] ...male crne brojanice koje bhakte nose s Rädhä-kuëòe. Imaju
nisku kuglica koje su napravljene od gline iz Radhä-kuëòa. Jesu li...?
Prabhupäda: Glina iz Rädhä-kuëòa nije loša.
Hari-çauri: Je li onda u redu da je nosimo?
Prabhupäda: Ne stalno.
Puñöa Kåñëa: Ponekad mislim, Çréla Prabhupäda, da si zabrinut jer će jedna stvar
odvesti do druge. U stvari, sve što moramo raditi jest slijediti tvoj primjer.
Akñayänanda: Da, ne trebamo dodavati ništa. Što možemo dodati?
Puñöa Kåñëa: Koja je korist od toga?
Akñayänanda: Što možemo dodati?
Prabhupäda: Postoji poslovica na Bengaliju da vrane jedu izmet. Ali kad je vrana jako
mlada, onda jede više izmeta. [stanka] ...sklonost je uvijek, kako da postanem hipi, čim
postoji mala mogućnost.
Akñayänanda: Da, to je nešto čega se moramo čuvati jako pažljivo.
Prabhupäda: Nemojte im dozvoliti. Ne dozvoljavajte sve to.
Akñayänanda: Čak i u Indiji ljudi kažu,”O, vi ste hipiji?”
Prabhupäda: Čim postanete hipiji, sav vaš ugled će odmah nestati.
Akñayänanda: Gotovo. Da.
Prabhupäda: Pažljivo.

16
Hari-çauri: Činjenica je da mnogo bhakta nije jako svjesno toga da ih javnost jako
pažljivo promatra.
(Jutarnja šetnja - 7. travnja, 1976, Våndävana)

Iako je činjenica da su Gospodin Kåñëa i kñatrije, kao Karna i Arjuna, nosili prekrasne
naušnice, mi u društvu igramo ulogu brahmana. U ovom razgovoru iznad, Çréla
Prabhupäda ukazuje na to da ne odobrava nošenje brahmanskog konca sa Božanstava
oko ručnog zgloba jer je to izmišljotina. Slično tome, predlažemo muškarcima u
ISKCON-u da je bolje da ne nose naušnice jer ih Çréla Prabhupäda nije uveo u
primjenu.

Sari

Sari—tradicionalna indijska odjeća koju nose Hindu žene – po pravilu oko 6 metara
dug; vedska odjeća za žene.

Nije tajna da je se Çréla Prabhupäda nadao da će njegove duhovne kćerke, unuke itd,
više voljeti nositi sari nego neku drugu vrstu odjeće.

Par muškaraca i žena iz Ananda Añraàa su prošli pored. Jedna je žena nosila sari.
Prabhupäda se okrenuo drugim ženama i rekao, “Žena koja nosi sari izgleda jako
ženstveno."
(Çréla Prabhupäda Lilamåta 19: Sjeme je posijano)

Zašto je naglašavao sarije? Sariji su čestita odjeća, jednostavna, laki su za održavati,

uvijek su u modi i vedski su. Prihvaćanjem vedske tradicije kroz nošenje sarija osoba
također prihvaća, u određenoj mjeri, i samu kulturu također.

Kada postoji dovoljna opskrba mlijekom, yogurtom, medom, žitricama, gheejem,

melasom, dhotéjima, sarijima, posteljinom, sjedalicama i nakitom žitelji izgledaju
uistinu raskošno.
(Çrémad-Bhägavatam 5.16.24, Smisao)

Sariji su uvezeni iz duhovnog svijeta

Gospodinova pratilja, Çrémati Radharani, postavlja vječni primjer noseći lijepe sarije za
zadovoljstvo Njenog Gospodina.

Božanska mudrost čiste jïäne (znanja), primjena yoge predanog služenja je izvrsni miris
njezinog tijela. Ukrašena ovim odlikama ova prekrasna i čestita žena krade um samog
Kåñëe.

17
 (Gitavali 3; Çréla Bhaktivinoda Thakura)

Pošto je privlačenje Kåñëe Nezina jedina meditacija značajno je da se njezina

sramežljivost očituje nošenjem sarija.

“Nakon Njezinog podnevnog kupanja, Rädhäräëé se zatim još jednom kupa u nektaru
Njezinog tjelesnog sjaja i zatim se odjeva u odjeću sramežljivosti koju predstavlja
Njezin crni, svileni sari.
(Caitanya-Caritämåta; Madhya 8.168)

U duhovnom svijetu Radharani, Yañoda i Njihovi bhakte nose sarije, pletenice, tilak itd,
pa je prirodno da kada dođu na ovu planetu radi zabava da se oblače na isti način.

Obučena u sari boje šafrana, s pojasom oko bokova, majka Yañoda je povlačila uže za
bućkanje maslaca.
(Çrémad-Bhägavatam 10.9.3)

Vasudeva je primio inicijaciju zajedno sa svojim ženama koje su bile odjevene u svilene
sarije i bile ukrašene narukvicama, nanogvicama, ogrlicama i naušnicama.
(Çrémad-Bhägavatam 10.84.49)

Çréla Prabhupādina genijalnost je bila u tome što je doveo duhovni svijet u materijalni i
pokazao kako je duhovni superiorniji. Njegove zapadne učenice su s poletom prigrlile
božanske sarije na svoja srca i osvojile Çréla Prabhupädino odobravanje. Bhakte su
također, istovremeno odbacili sumornu odjeću koja je preplavila svijet.

Bolje je kada se ove djevojke obuku na indijski način. Izgledaju ljepše. To ćete morati
priznati. Da. Tako djevojke, žene, one vole izgledati ljepše. Stoga ako se obuku ovako,
drugačije i izgledaju ljepše, zašto biste im to zabranjivali?
(Razgovor u sobi sa Çréla Prabhupädom - Paris, 9. Lipanj, 1974)

Rečeno je da je potrebno cijelo selo da bi se odgojilo dijete. Ali, Çréla Prabhupäda je

odgajao svoju novu djecu bez pomoći vedskog sela ili čak i majke. Stoga je morao
osobno donositi sarije i pokazivati svojim kćerkama kako da ih nose.

Donio je neke poklone. Za dame je imao sarije. Držao bi tanke pamučne tkanine u ruci
prozivajući imena svih iniciranih učenica ponaosob i dodijelio im sarije. Jedan sari je
bio bijele boje sa crvenim i crnim šarama, a drugi su bili bijeli sa jednobojnim
rubovima.
(Çréla Prabhupäda Lilamåta, 56)

18
Nakon što je uveo sarije za svoje učenice, Njegova Božanska Milost je potakao njihovu
uporabu naručujući ih iz Benaresa.

Isto tako, ako tvoj prijatelj može poslati dhotéje i sarije iz Benaresa, to bi bio jako lijep
aranžman.
(Çréla Prabhupädino pismo Radharamana Sharanjiju - Los Angeles 25. lipnja, 1970)

Jeans i haljine

Njegova Božanska Milost nije jako cijenio zapadnjčku žensku odjeću, a i zašto bi? Što
više društvo zastranjuje od vedske kulture to je odjeća više degradirana i praćena
nezakonitim seksom, razvodima, pobačajima itd.

Swamiji je spomenuo da mu se ne sviđa zapadnjačka ženska odjeća i na njegov zahtjev

je Yamuna obukla sari.
(Çréla Prabhupäda Lilamåta, 22)

Kada bhaktine nose sarije one se time izražavaju u korist čestitosti i kulture svjesnosti
Kåñëe. Sariji su skromni u usporedbi sa zapadnjačkom odjećom koja često ima za cilj
potaknuti požudne želje.

Nandarani devi dasi se prisjeća svog vjenčanja u San Francisku (1967): “Završila sam
sa kuhanjem popodne oko četiri sata i otišla sam doma da se odjenem za vjenčanje.
Iako nisam nikada nosila ništa drugo osim starih haljina i jeansa Swamiji je rekao
drugim damama da nađu načina kako da me obuku u sari za vjenčanje. Tako smo kupili
komad svile za sari. Otišla sam kod Mälaté. Ona mi je trebala pomoći da ga obučem.
Nisam ga mogla zadržati na sebi i ona ga je morala zašiti na meni. Zatim su me ukrasili
cvijećem i odveli Swamijiju da me pokažu. On je bio jako sretan. “Ovo je kako naše
žene uvijek trebaju izgledati. Nema više jeansa i haljina. Uvijek trebaju nositi sarije.”
(Çréla Prabhupäda Lilamåta, 22: “Swami poziva hipije”)

U protivnom, odbacujući pouzdane, kulturne i čedne sarije u korist neke druge odjeće
riskiramo pad u bezbožne jarke ugađanja osjetilima.

Danas se jako propagira moda da žene hodaju gotovo nage, pokrivajući niže dijelove
tijela samo malo kako bi privukle pažnju muškaraca prema njihovim intimnim
dijelovima tijela radi spolnog uživanja.
(Çrémad-Bhägavatam 6.5.14, Smisao)

19
Na žalost, u našoj ISKCON- obitelji zapadnjački stilovi ili blijedi istočno-zapadni
derivati iz Punjaba su postali omiljeni na štetu sarija. Çréla Prabhupäda je dao svojim
učenicima sve kroz kulturu svjesnosti Kåñëe.

Janaké: Swamiji je rekao da bih trebala nositi sari na mom vjenčanju i rekao je da
treba biti od svile. Pitala sam ga koje boje, a on je rekao crvene. Tako mi je Mukunda
donio jako lijep sari i nešto jako finog nakita.
(Çréla Prabhupäda Lilamåta, 19: Sjeme je posijano)

Dakle, neka dame u ISKCON-u zadrže standard koji je Çréla Prabhupäda uveo i neka
nastave nositi čestite, lijepe i kulturne sarije.

Javno pjevanje svetih imana koje izvode Çréla Prabhupädini sljedbenici odjeveni u
tradicionalne indijske dhotéje i sarije je sada česta pojava na ulicama većine svjetskih
gradova.
(Çré Nämämåta: Uvod)

Vedska frizura za žene

Još jedan vid vedske kulture je da žene vežu svoju kosu u pletenicu. Kao što muški
bhakte trebaju podnijeti strogost i povremenu osudu zbog obrijanih glava çikhä,
bhaktine trebaju podnijeti strogost i takozvanu osudu da su staromodne jer nose dugu
kosu vezanu u pletenicu.

Jadna cakraväké (vrsta ptice), čak i nakon sklapanja svojih očiju nastavljaš plakati
cijelu noć jer ne možeš vidjeti svoga mužjaka. Ili možda si, kao i mi postala sluga
Acyute i žudiš nositi u svojoj pletenici vijenac koji je On blagoslovio dodirom svojih
lotosovih stopala?
(Çrémad-Bhägavatam 10.90.16)

Čestita žena, nosi raspuštenu kosu samo u privatnosti, dok bi u javnosti kosa trebala biti
vezana. U našem je najboljem interesu da prihvatimo ove vedske principe koji će nam
pomoći da ostanemo na transcendentalnoj razini.

Ne trebaš izlaziti van navečer ili s raspuštenom kosom i ne trebaš izlaziti van ako nisi
prikladno ukrašena nakitom. Ne trebaš izlaziti iz kuće ako nisi jako ozbiljna i pravilno
pokrivena.

SMISAO: Kaçyapa Muni je savjetovao svoju ženu da ne ide na ulicu ako nije dobro
ukrašena i također dobro odjevena. On nije ohrabrio mini-suknje koje su sada postale
moderne. U istočnoj civilizaciji, kada žena izlazi na ulicu mora biti potpuno pokrivena
tako da je niti jedan čovjek ne može prepoznati. Sve ove metode se trebaju prihvatiti

20
radi pročišćenja. Ako se osoba prihvati svjesnosti Kåñëe, potpuno je pročišćena i tako
ostaje transcendentalna prema zagađenjima materijalnog svijeta.
(Çrémad-Bhägavatam 6.18.50)

“Kåñëa voli kada dame nose dugu kosu”, je ono što kažemo gostima koji se raspituju da
li i žene moraju obrijati glavu kao muškarci.
Ako želiš možeš se ošišati, ali nema potrebe za šišanjem. Bilo bi ljepše kada bi obukla
sari što možeš naučiti od Yadurani. Moraš ostati fina djevojka. Odjevanje i izgled su
društvena obaveza svakog društva.
(Pismo Madhavi Lati - Montreal 20. lipnja, 1968)

Čak i to kako žene prave razdjeljak u kosi je značajno u vedskoj kulturi. Čestita žena
pravi razdjeljak u sredini, od čela prema natrag.

Kad se sémanta... Kako se to zove na engleskom, sémanta? Ovo? Razdjeljak. Ako nije
na sredini, nego sa strane, ona je prostitutka. Stoga se žene trebaju odjenuti na takav
način da muškarci razumiju… Kako bilo, ovo su društveni običaji u vedskoj civilizaciji
(Predavanje iz Çrémad-Bhägavatama 1.8.47 - Los Angeles, 9. svibnja, 1973)

Tilak

“Lijepi tilak,” Prabhupäda je rekao, “znači lijepa osoba” U Caitanya-Caritamåti

(Madhya 24.332) Gospodin Caitanya Mahäprabhu podučava Sanatäna Goswäméja kako
da napiše knjigu o vaiñëavskom ponašanju i jedna od tema je bilo nošenje tilaka.

Također trebaš opisati kako osoba treba služiti duhovnog učitelja i oslikavati svoje
tijelo na dvanaest mjesta ürdhva-puëòrom [tilakom].

Bhakta označava dvanaest mjesta na tijelu kao hramove Viñëua radi zaštite,
posvećivanja i ukrašavanja bijelim, sivim ili bijelo žućkastom glinom (gopi candanom).
Nošenje tilaka je značajen dio sadäcära-sampanna, posebno plemenitog ponašanja
bhakte.

“Nakon inicijacije, učenikovo ime se mora promjeniti kako bi ukazivalo da je on sluga

Gospodina Viñëua. Učenik treba također odmah početi označavati svoje tijelo tilakom
(ürdhva-puëòra), a posebno čelo. To su duhovne oznake i znaci su savršenog
vaiñëave.”
(Padma Puräëa, Uttara-khaëòa)

Oni koji žele postati inicirani u ISKCON-u trebaju biti svjesni da je Çréla Prabhupäda
očekiva od njih da uvijek nose tilak. Inicirani učenik se ne bi trebao sramiti nošenja

21
odjeće vaiñëave, inače je bolje da pričekaju sve dok ne razviju više povjerenja u
vaiñëavsku kulturu.

Prabhupäda: Reci mu da uvijek nosi tilak.

Påthu-putra: Onom dečku koji je došao.
Prabhupäda: Ne, nego tom čovjeku koji je došao. Reci mu...
Påthu-putra: Da uvijek nosi tilak. On ima kaëöhi-mälu, ali ja ne...
Prabhupäda: Nema tilak.
Påthu-putra: Nema tilak.
Satsvarüpa: On ne nosi tilak.
Prabhupäda: Dakle, mora nositi tilak. Recite mu, “Prije svega stavi tilak.” Razumijete.
Inače, nećemo ga prihvatiti.
Satsvarüpa: Jaya Çréla Prabhupäda.
Prabhupäda: Jaya.
(Jutarnja šetnja - 29. siječanj, 1977, Bhubaneshwar)

Slično tome, kada osoba napreduje u svjesnosti Kåñëe nastavlja nositi tilak.

Mahä-bhägavata je osoba koja ukrašava svoje tijelo tilakom i čije ime ukazuje na to da
je on sluga Kåñëe rječju däsa.
(Caitanya-Caritämåta; Madhya 24.330)

Viñëujana Swami je običavao zvati tilak “bojama mira” (peace paint), šaleći se na račun
“ratničkih boja” koje su koristili američki Indijanci. Posebno je nošenje tilaka na čelu
važno.

Tilaka je naš stav. To je striktnost Çré Caitanye Mahäprabhua. Nećete vidjeti niti jedno
lice bez tilaka. On je običavao reći da je (lice bez tilaka) krematorij. Da, bez tilaka.
Tilaka mora biti.
(Razgovor u sobi sa Çréla Prabhupädom - 31. travanj, 1977, Bombay)

Kåñëin i Radhin tilak

Čak i Svevišnja Božanska Osoba svaki dan nosi tilak. Jednog dana je dječak pastir
Subala priznao Kåñëi da je bio poražen Kåñëinim prekrasnim obilježjima što znači i
uspravnim crtama tilaka na Njegovom čelu. Ujak Akrura je mislio kako je samo sretan
da je mogao posjetiti Våndävanu gdje je mogao vidjeti “prekrasno Kåñëino lice koje je
bilo na čelu i nosu ukrašeno tilakom.” Prije nego što je Kåñëa mogao Sam stavljati tilak
Njegova je majka Yañoda u religioznom duhu stavljala na dvanaest mjesta na
Njegovom tijelu (alaìkära-rakñä-tilakäçanädibhiù.

22
Nakon toga, O, Mahäräja Parékñite, kako je bilo u skladu sa rasporedom Njegovih
zabava, Kåñëa se vratio navečer, ušao u kuću svakog od dječaka pastira time
oduševljavajući njihove majke transcendentalnim zadovoljstvom. Majke su se brinule o
dječacima masirajući ih uljem, kupajući ih, premazujući njihova tijela sandalovom
pomašću, ukrašavale ih nakitom, izgovarale mantre za zaštitu, ukrašavale njihova tijela
tilakom i hranile ih. Tako su majke osobno služile Kåñëu.
(Çrémad-Bhägavatam 10.13.24)

Çré Ramananda Raya je opisao znak tilak Çrémati Radharani na njezinom lijepom čelu
kao znak Njezine velike sreće. U Trećem pjevanju Çrémad-Bhägavatama, Gospodin
Brahmä opisuje kako su dame na Vaikuëöha planetama, koje su lijepe poput same
božice sreće, gledaju svoja lica ukrašena tilakom (su-alakam) kako se odražavaju na
jezerima.

Podsjećanje drugih na Kåñëu

U trenutku napuštanja tijela 1970. godine, Kartikeyina majka ga je pitala je li Kåñëa bio
tamo. Çréla Prabhupäda je rekao da je dostigla oslobođenje sjećajući se Kåñëe u tom
kritičnom trenutku i pripisao to ljubaznosti svoga učenika, njegovom vaiñëavskom
izgledu i posebno njegovom nošenju tilaka.

Pitanje tko je vaiñëava, vaiñëava znači, kada ga drugi sretnu, također mantraju Hare
Kåñëa. Stoga zašto im ne dati priliku da vide time što ćemo nositi ogrlicu, tilak i çikhu ?
(Çréla Prabhupädino pismo Sudami – Bombay, 10. prosinca, 1973)

Što se tiče simbola i nekih znakova na tijelu – kao što mi imamo tilak; imamo brojanicu
– to znači… Kao što je praktično. Kada sam bio u Montrealu i drugim gradovima, kad
bismo prošli cestom, djeca, ljudi su također rekli, “Hare Krñëa!” Tako ovi znakovi i
simboli podsjećeju druge na svjesnost Kåñëe. Kao, policajac, čim se pojavi u svojoj
odjeći, “O, tu je policajac,” slično tome, ove stvari su potrebne da bi podsjetile druge.
Naš proces je uzdići ljude do svjesnosti Kåñëe. Dakle, ako se netko pomoću naših
simbola odmah sjeti Kåñëe, to je naš uspjeh.
(Intervju sa Çréla Prabhupadom- 24. rujna, 1968, Seattle)

Kaëöhé-mälä (tulasi-ogrlica)

Još jedan detalj vaiñëavske odjeće je kaëöhé-mälä ili ogrlica od malih kuglica od tulasé
drveta.

23
U Padma Puräëi postoji izjava koja opisuje kako bi vaiñëava trebao ukrasiti svoje
tijelo tilakom i ogrlicom: “Oni koji stavljaju tulasi ogrlice na svoj vrat, koji ukrase
svoja tijela na dvanaest mjesta kao hramove Viñëua znakovima Viñëua (četiri predmeta
koja Gospodin Viñëu drži u rukama - školjku, topuz, disk i lotos) i koji nose Viñëu-tilak
na svojim čelima trebaju biti prihvaćeni kao bhakte Gospodina Viñëua u ovome svijetu.
Njihovo prisustvo pročišćava svijet i gdje god da se nalaze čine to mjesto jednakim
Vaikuëöhi.”
(Nektar Devocije; Poglavlje 9)

ISKCON-ov standard za neinicirane sljedbenike je da nose jedan red a za inicirane je

minimum ogrlica s tri reda.

“Nakon ovoga, trebaš objasniti kako osoba treba ukrasiti svoje tijelo gopi-candanom,
nositi ogrlicu…”
(Caitanya-Caritämåta, Madhya-lila 24.333, Gospodin Caitanya podučava Rupu
Goswäméja)

Za vrijeme inicijacije bhakta treba imati trostruku ogrlicu oko vrata kada sama
ceremonija počne. U Detroitu je jedan bhakta upravo očekivao svoje duhovno ime i
inicijaciju od Njegove Božanske Milosti ali je iznenada bio izuzet jer nije imao ogrlicu
oko vrata.

Zatim, slijedeći. Gdje je...? Nemaš ogrlicu? Kako to? Gdje je ogrlica? Ha? O, ove
stvari nisu dobre. Mora biti dobro opremljen. Inače, koje je značenje inicijacije? Daj…
Nema ogrlice? Hajde. Prvo nađi ogrlicu.
Tko je slijedeći? Imaš li ogrlicu? To je u redu. Viçvakarmä. Viçvakarmä je inženjer
ovog svemira. Hare Kåñëa. Jaya. Znaš li koja su pravila i propisi? Točno.
(Detroit, Inicijacije - Detroit, 18 srpanj 1971)

Gospodin Caitanya je osobno nosio ogrlicu jer je igrao ulogu bhakte.

punarapi eka-bära äsiha néläcale"

eta bali’ kaëöha-mälä dilä täìra gale

Çré Caitanya Mahäprabhu je zaključio, “Ponovo dođi u Néläcalu [Jagannätha

Puré].” Rekavši to, Gospodin je stavio svjou vlastitu ogrlicu na vrat Raghunätha
Bhaööe.
(Caitanya-Caritämåta, Antya 13.115)

Ogrlica se treba vezati usko uz vrat, (ali opet ne toliko da vas guši), a ne da se razvla či
opušteno i tako da visi dolje.

24
Prabhupäda: Ne. Svi su Kåñëini. Gdje je tvoja ogrlica?
Gurudäsa: O, ovdje.
Prabhupäda: Zašto?
Gurudäsa: Postale su, spojile su se, pa sam ih zajedno svezao ovako.
Prabhupäda: Trebaš imati stegnutu ogrlicu oko vrata.
Gurudäsa: Točno oko vrata?
Prabhupäda: Da.
(Çréla Prabhupädino predavanje - Våndävana, 16. listopada, 1972)

Jednom je jedan Mayavadi sannyäsé došao u Boston i htio boraviti u hramu. Jedan od
uvjeta koje je Çréla Prabhupäda tražio od sannyäséja je da pristane na standarde
vaiñëavske odjeće među kojima je bilo i nošenje ogrlice oko vrata.

Ako se sannyäsé koji je došao kod nas tražiti utočište obrije glatko i ostavi çikhu, stavi
ogrlicu oko vrata i mantra Hare Kåñëa mantru 16 krugova najmanje i promjeni svoju
odjeću, može mu se dozvoliti da ostane s nama.
(Çréla Prabhupädino pismo Satsvarupi - Surat 28. prosinac, 1970.)

Nošenje ogrlice je također prikladno i za bhakte koji ne žive u hramu. Ispod vidimo
kako Njegova Božanska Milost savjetuje učenika koji studira na fakultetu da uvijek nosi
ogrlicu.

Trebaš uvijek nositi kanti-ogrlicu oko vrata i nositi znak tilaka. Ljudi će se raspitivati
od tebe o svjesnosti Kåñëe i također im možeš prodavati knjige.
(Çréla Prabhupädino pismo Niranjani - Hyderabad 23. travnja, 1974)

Kåñëini psi

George Harrison iz Beatlesa je često nosio ogrlicu i kada bi ga pitali o njoj on bi rekao
da ona ukazuje na to da je on Kåñëin pas i da je ogrlica njegova pseća brnjica. Ova je
ideja došla od samog Çréla Prabhupäde.

Netko me je pitao, “Swamijé, čemu služe ove tulasi ogrlice oko tvog vrata ili vratova
tvojih bhakta?” I ja sam odgovorio, “Kao što pas ljubimac ima brnjicu, slično tome mi
smo svi Božji psi ljubimci. Imamo ovu brnjicu. I Yamaraja će shvatiti da je, “On je
Božji pas. Ne bi smio biti upucan.”(smjeh)
(Predavanje; Çrémad-Bhägavatam 6.1.34-39 - Surat, 19. prosinac, 1970)

Kao što vrhovni Gospodar voli svoje sluge i daje im identifikacijske ogrlice (kaëöhé-
mälä), tako i sluge vole Gospodara i sretno pristaju biti vjerni psi ili psi Njegovih
voljenih slugu.

25
vaiñëava öhäkura, tomära kukkura, baliyä janaha more:

“Moj dragi vaiñëava öhäkura, molim te prihvati me kao svog psa.”

(Çréla Bhaktivinoda Öhäkura (Çaraëägati 19)

U vrijeme inicijacije učenik dobiva posvećenu brojanicu i ogrlicu.

Sinoć se održala ceremonija inicijacije u kojoj su vaše brojanice i ogrlice bile

posvećene. Stavit ćete nisku s malim zrncima oko vrata, a na većoj, brojanici možete
manrati u skladu s pravilima.
(Çréla Prabhupädino pismo Indiri (Iris Mendoza), Ekayani (Esther Mendoza) - San
Francisco 17. prosinac, 1967)

ISKCON je jedna od grana drveta Gospodina Caitanye i kao takav podliježe običajima
Gauòéya vaiñëava.

Svi [pokazujući na Pancatattva Božanstva] trebaju nositi tulasi ogrlice, ne manje od dva
reda. Tri, četiri ili kao što je moj Guru Maharaja imao pet.
(Çréla Prabhupädino pismo Govindi - Delhi 20. studeni, 1971)

OPASKA: U posebnim slučajevima, ako bi to dovelo bhaktu u opasnost, nošenje

ogrlica ili druge vaiñëavske odjeće se može izbjeći.

Odjeća i obuća bez životinjske kože

Ponekad nam neka osoba priđe dok pjevamo u harinamu i pita zašto nosimo kožne
cipele ako smo vegetarijanci. To je dobro pitanje i tada mu pokažem da su sandale koje
nosim ručni rad i da nisu od kože. Radoznalac tada biva zadovoljen.

Sjedeći nekoliko centimetara od Prabhupäde na prostirci za plažu, „Satsvarüpa je

upitao pitanje koje su postavili bhakte iz New Yorka. “Swamiji, je li nošenje kožnih
cipela dozvoljeno?“
“Ne."
“Što ako nam netko pokloni neke kožne cipele?"
“Koža znači nasilje“, Prabhupäda je rekao. Pokazao je Satsvarüpine cipele od jeftinog
umjetnog materijala. “Vaša zemlja je tako fina. Vašom tehnologijom možete vrlo lako
dobiti ove cipele jeftino bez da nosite kožu."Za Satsvarüpu i ostale je ovo pitanje bilo
odgovoreno jednom zauvijek i to vrijeme i mjesto su postali potvrda poput poglavlja i
broja stiha u spisima.
(Çréla Prabhupäda Lilamåta 25: Long Branch, New Jersey, 1967)

26
Kada ga je jedan posjetitelj pitao bi li se trebao odreći kožnih cipela, Njegova Božanska
Milost je ljubazno odstupio od strogog pravila i blago objasnio da je bolje izbjegavati
kožu.

Ian Polsen: Postoji još jedno pitanje, Vaša Milosti. Nosim kožne cipele, a znam da one
dolaze od životinja…
Prabhupäda: Ha?
Ian Polsen: ...Koje su zaklane zbog toga. Trebam li prestati nositi kožne cipele?
Prabhupäda: Pa, to možeš nastaviti. To nije… Kao što mi koristimo toliko mnogo stvari
napravljenih od kože. Ali koliko god je to moguće izbjegavaj. Postoje mnoge cipele bez
kože koje su danas dostupne. Prije svega pokušaj shvatiti filozofiju.
(Razgovor u sobi i intervju sa Çréla Prabhupädom - London, 31. svibnja, 1972)

Bhakti koji propovjeda u hladnoj njemačkoj klimi, Çréla Prabhupäda je dozvolio

nošenje kožnih cipela, ali ipak je njegovo prevladavajuće mišljenje da bi se trebalo
izbjegavati nošenje kože po svaku cijenu. 1972. je jednu od Çréla Prabhupādinih
osobnih papuča majmun izgrizao i napravio rupe u njoj. Çrutakérti Prabhu mu je
objasnio što se dogodilo. Gospodin Pithi je zatim poslao svog slugu da kupi sandale.
Kada je novi par obuće ponuđen Çréla Prabhupādi, on ih je ljubazno prihvatio ali je
kasnije rekao svom slugi, “Ne mogu ovo nositi. Od kože su.” Nastavio je nositi svoje
oštećene papuče tjednima sve dok nije došao u jedan hram gdje su mu bhakte kupili
sandale bez kože koje su mu se svidjele i tada je ostavio one stare.

Zaključak: živite i oblačite se vedski

Ponizno upućujemo one koji žele napredovati u predanom služenju da nose vedsku
odjeću i žive svjesnost Kåñëe. Zašto? Ovo su neki od razloga koji se mogu uzeti u obzir
zašto:

Kultura svjesnosti Kåñëe:

Vedska odjeća nas povezuje s vječnom kulturom svjesnosti Kåñëe, a stvari povezane s
Kåñëom su transcendentalne.

Čestitost:
Vedska odjeća na jedan skroman način promovira čestitost u mislima i djelima.

Ekonomičnost:
Vedska odjeća i izgled štedi novce koje bismo potrošili na modu i skupe frizure.

Energija:

27
Kao što se vojnik više osjeća kao vojnik kada nosi uniform, isto tako bhakte se više
osjećaju kao bhakte kada nose vaiñëavsku odjeću.

Čistoća:
Vedska odjeća je jednostavna i lako se održava iz dana u dan.

Privlačnost:
Vedska odjeća je mnogo privlačnija od bilo koje druge.

Propovjedanje:
Vedska odjeća i izgled podsjećaju druge na Kåñëu i ukazuje drugima na to da smo mi
njegovi predstavnici.

Zadovoljstvo Çréla Prabhupäde:

Nošenje vedske odjeće je lagan i siguran način da zadovoljimo Gospodina Kåñëu
zadovoljavanjem Njegovog dragog bhakte Çréla Prabhupäda.

Podučavanje primjerom:
Nošenjem vedske odjeće dajemo primjer koji se od nas očekuje sadašnjim i budućim
generacijama bhakta.

Popularnost:
Svijet poznaje i voli Hare Kåñëa bhakte u njihovim tradicionalnoj odjeći. Nošenje
vedske odjeće povećava tu popularnost.

To je greška moderne civilizacije. Ti izmisliš svoj standard, ja izmislim svoj standard,

on izmisli svoj standard. I zbog toga je tolika borba između lidera. Ali prema vedskoj
koncepciji, postoji jedan standard. Mi smo uporni, “Prihvati ovaj vedski standard i
tako ćeš biti savršen.” A ako nastaviš izmišljati svoj vlastiti standard, nikada nećeš biti
savršen.
(Razgovor u sobi sa Çréla Prabhupädom - 10. svibnja, 1975, Chicago)

Om tat sat. Hare Kåñëa.

28