Antoinea de Saint-Exupéryja

Mali Princ

Bilješka o piscu:
Neveliko, ali značajno djelo francuskog pisca Antoinea de Saint-
Exupéryja (1900-1944) obuhvaća nekoliko romana (Pošta za jug,
Noćni let, Zemlja ljudi, Rani pilot, Tvrđava) i alegorijsku priču Mali
princ. Kao civilni i vojni pilot Saint-Exupéry je aktivno sudjelovao u
događajima prije i za vrijeme II. svjetskog rata u Francuskoj i drugdje
u svijetu, pa je svoje doživljaje, iskustva i poglede na život uvjerljivo
prenio u svoje književno djelo.
1.) Osobe na koje mali princ nailazi na planetima što ga vode prema
Zemlji utjelovljenje su strašne otuđenosti modernog čovjeka. Ono što
maloga princa zapanjuje kod svih tih likova jest besmislenost,
besciljnost i beskorisnost njihova rada, silna uobraženost i samoživost,
te potpuna odsutnost ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih
obavljaju. Kralj i uobraženko opijeni su slikom vlastite veličine, premda
nemaju nikoga pred kime bi mogli potvrditi svoje umišljene vrijednosti,
jer žive sami svaki na svom planetu. Pijanac pije da zaboravi, a ni sam
ne zna što bi to trebalo zaboraviti. Poslovni čovjek iscrpljuje se u
brojenju i “prisvajanju” zvijezda koje mu nisu ni od kakve koristi, a
geograf birokratskom točnošću i nerazumijevanjem ispisuje knjižurine
o drugim svjetovima, premda se nikada nije potrudio da upozna svoj
svijet. Naoko moćni i slobodni, svi su ti ljudi sputaniji od zarobljenika,
jer ih slobodnim ne čini ni ljubav (koju nikad nisu upoznali) ni rad
( koji obavljaju samo iz prisile).
2.) Mali princ spustio se na Zemlju gdje slučajno pada u stvarnu
pustinju – Saharu. Tamo sretne lisicu koja mu objašnjava da su rad,
prijateljstvo, iskrenost, istina i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne
može živjeti. Shvativši da ljubav treba graditi strpljivo i polako, jer je
ona dugotrajni proces uzimanja od drugoga, ali i davanja drugome,
mali princ pristaje na smrt koja će ga vratiti njegovoj ljubavi: krhkoj,
koketnoj ruži na asteroidu B-612.
3.) Humor u bajci:
1.)- Zaplješći rukama - posavjetova ga tada
uobraženko.
Mali princ zaplješće. Uobraženko skromno
odzdravi podižući šešir.
- Ovo je zabavnije od posjeta kralju - reče u sebi
mali princ. I on ponovno stade pljeskati.
Uobraženko ponovno odzravi odižući šešir.
Nakon pet minuta takve gimnastike malog princa
zamori jednolikost igre.
 2.)- Tri i dva su pet. Pet i sedam dvanaest. Dvanaest i tri
petnaest.
Dobar dan. Petnaest i sedam dvadeset dva. Dvadeset
dva i šest dvadeset osam. Nemam vremena da je
ponovno zapalim. Dvadeset šest i pet trideset jedan.
Uh! To je, dakle, pet stotina jedan milijun šest stotina
dvadeset dvije tisuće sedam stotina trideset jedan.

3.) - Dobar dan! Zašto si upravo ugasio svjetiljku?

- Takva je naredba - odgovori noćobdija. - Dobar dan
- Što je to naredba?
- Da ugasim svjetiljku. Dobra večer.
I on je ponovno upali.
- Ali zašto si je sad ponovno upalio?
- Takva je naredba - odgovori noćobdija.
- Ne razumijem - reče mali princ.
- Nema tu što da razumiješ - reče noćobdija. - Naredba
je naredba.
4.) Slažem se s piscem. Mislim da nam je htio poručiti da shvatimo istinu
o sebi; premda puna gorke kritike odraslih koji ne mogu shvatiti
najjednostavniju istinu o sebi, ova pripovijetka o tegobnom putu ljubavi
prožeta je humorom, vedrinom i optimizmom. Skrivajući se iza dječaka
zlatne kose koji napušta Zemlju u nadi da će naći svoju ružu čitavu i
nedirnutu, Saint–Exupéry nas na kraju priče ostavlja s vjerom da će se u
moru umišljenih, pijanih, hladnih i sebičnih stanovnika ovog planeta naći oni
koji će shvatiti žrtvu malog princa, te potražiti u sebi snage da krenu
njegovim stopama: putem ljubavi i odgovornosti.
5.) Autoritet počiva prvenstveno na razumu. Samo oni
koji su racionalni i staloženi, koji mogu mudro i mirno
obrazložiti neke postupke ili rješenja u životu mogu imati sposobnost da
uvjeredruge ljude kako ih u tome valja poslušati.

Čovjek je osamljen i među ljudima. U svačijem životu

ima trenutaka kada se mora sam suočiti s nekim istinama, sam riješiti neke
probleme i unatoč svesrdnom nastojanju bližnjih da se uključe u njegov svijet i, ako
je potrebno, pokušaju pomoći, čovjek je katkad upućen sam na sebe.

Rad, prijateljstvo, iskrenost, istina i ljubav vrijednosti su bez kojih čovjek ne

može živjeti.

Čovjek je društveno biće; određuju ga ljubav, prijateljstvo, rad, prožeti

iskrenošću i istinom. Ako nam nešto od toga nedostaje, ili to ne pružamo
drugome, nastaje jaz koji je teško premostiti.

http://fellix.cjb.net