''Ništa nije dano, sve je izgrađeno.

'' 1

Gaston Bachelard, autor ove slavne izjave, smatrao je osnovom i najdubljim oblikom
znanstveno-tehničke spoznaje stvaralačku imaginaciju, a u ovoj njegovoj misli obuhvaćena je
paradigma promjene znanja na kraju 20. stoljeća u smjeru pluralizma jezika, modela,
postupaka. Ne stoji bez razloga ova misao ovdje na početku, jer dvojakošću svog mogućeg
iščitavanja, kroz više razina, progovara o umjetniku o kojemu je ovdje riječ.
Malo je umjetnika kroz 20. i 21. stoljeće za koje možemo reći da su ostvarili i ostvaruju
umjetničke opuse prepoznatljive najviše i najintenzivnije upravo po svojim ''osamljeničkim''
pozicijama usidrenim u spasonosnoj formuli izrazitog individualizma. Takvu, gotovo
anarhičnu poziciju na svjetskoj umjetničkoj, dizajnerskoj i ilustratorskoj sceni svakako
zauzima Mirko Ilić.
Unutar prisutnih teorijskih paradigmi suvremene umjetnosti kao i umjetničkih, političkih i
društvenih konteksta mogućih sagledavanja i pozicioniranja nečijeg rada, za Mirka Ilića
najsimptomatičnije obilježje je naglašeni individualizam po svim definicijskim segmentima
tog termina, od moralnog stajališta do političke filozofije, ideologije ili društvenog pogleda, i
u evidentnim postupcima da u svakoj od svojih opcija i okruženja naglašava neovisnost,
samopouzdanje i vrijednost pojedinca u odnosu na društvo, instituciju ili pak državu. 2
Ovu gotovo faktografsku činjenicu moguće je potvrditi već kroz površan uvid u Ilićevu
profesionalnu biografiju: djelovanje u jednom od najvažnijih i najutjecajnijih jugoslovenskih
strip kolektiva - Novi kvadrat, zatim dizajn i ilustracija za Polet, Studentski list, Pitanja, Start,
Danas, Vjesnik, Studio, rad na omotnicama za albume eminentnih jugoslovenskih bendova i
glazbenika 80-ih godina, objavljeni stripovi u nekim od veoma utjecajnih strip časopisa: Alter
Alter i Metal Hurlant te američkih Heavy Metal i Epic; angažmani u talijanskom tjedniku
Panorama nakon čega ubrzo slijedi Ilićeva američka faza: art direktor međunarodnog izdanja
magazina Time, art direktor Op-Ed stranica The New York Timesa, angažmani za Der Spiegel,
The Village Voice, dizajn knjiga (ciklus od 9 knjiga o dizajnu u suautorstvu sa Stevenom
Hellerom), izrada vizualnih identiteta te trajna i kontinuirana fascinacija plakatom koja je

1
Šuvaković, M. (2005.) Pojmovnik suvremene umjetnosti
https://monoskop.org/images/0/0c/Suvakovic_Misko_Pojmovnik_suvremene_umjetnosti.pdf (30.9.2019.)
2
https://www.britannica.com/topic/individualism (30.9.2019.)
rezultirala i međunarodnom putujućom izložbom plakata dizajnera iz cijelog svijeta pod
nazivom''Tolerancija''. 3
Naravno da je ovo doista ''površan'' uvid u Ilićev umjetnički portfolio, no, već i kroz ovu
sadržajnu analizu njegovog stvaralačkog puta, moguće je prepoznati da se ovdje ne radi o
priči usidrenoj u jednosmjernosti, uniformnosti, hermetičnim strukturama, sigurnosti, već o
priči koju treba čitati van strogih definicija, na marginama, u pojedinačnim subverzivnostima,
devijacijama i specifičnim strukturama, u izričitom fokusu i stavu, u prepoznatljivoj
ikonografiji koja varira, evoluira, rekontekstualizira i uvijek iznova potvrđuje prošlo i iznalazi
novo, koja odolijeva vremenu svojom aktualnošću i jedinstvenom responsivnošću.
Izložba pod nazivom ''Pobunjenik s razlogom'', postavljena u Gradskoj galeriji Striegl,
predstavlja izbor Ilićevih plakata i ilustracija nastalih tijekom proteklih desetak godina. Sam
izbor je rezultat kreativne suradnje sa samim autorom i njegovim dugogodišnjim prijateljem,
stručnim suradnikom, dizajnerom i autorom monografije o Mirku Iliću, Dejanom Kršićem.
Fokusirali smo se izborom na Ilićeve vizualne reakcije i dizajnerska rješenja aktualnih tema
koje su, u kontekstu današnjeg i trenutnog vremena, još uvijek predmet važnih društvenih i
političkih pitanja i refleksija želeći još jednom ukazati na važnost konteksta i kompleksne
diskurzivne prakse u sklopu koje nastaje određeni dizajn i ilustracija danas.
Tome u prilog idu radovi poput ''Fixing Europe'' iz 2010. godine, neobjavljena naslovna
stranica njemačkog časopisa Der Spiegel koja se kritički osvrće na krizu eura i prikazuje jednu
EU zvijezdu u krupnom planu na kojoj radnici postavljaju zlatne oplate. Naslovnica nije bila
objavljena, jer časopisi poput Der Spiegel zbog veoma kratkih rokova naručuju po nekoliko
naslovnica, a ponekad, što je slučaj s ovom, teme naslovnica se mijenjaju ukoliko se u
međuvremenu dogodi neki važniji događaj ili pojavi aktualnija i relevantnija tema.
Tu je i ilustracija za naslovnicu NY Times Book Review iz 2000. godine koja također nije
objavljena, jer se uredništvo ''uplašilo'': ''To je trebala biti ilustracija za tekst u povodu
godišnjice pronalaska kontracepcijske pilule. Niz kontracepcijskih pilula čini perforaciju koja
prekida lanac reprodukcije i ženskog robovanja''.4
Zbog ilustracije za tekst ''Suddenly Not Susan'', objavljene u časopisu The Village Voice iz
1999. godine koja prikazuje osobu sastavljenu od dijelova tijela popularnih lutki Barbie i Ken,

3
Kršić, D.; Golub, M. (2019.) Mirko Ilić: Trenutak pred katastrofu-strip, ilustracija i dizajn, 17/8/2019-1/10/2019,
Lazareti – kreativna četvrt Dubrovnika, katalog izložbe
4
Kršić, D. (2008.) Mirko Ilić : Strip, ilustracija, dizajn, multimedija 1975.-2007., Zagreb: Zagrebački holding
d.o.o., podružnica AGM, Profil Intrenational d.o.o., 294.
izbile su velike demonstracije transrodnih osoba pred uredništvom časopisa, jer se smatralo
da ih ta ilustracija prikazuje kao čudovišta. Ilustracija je pratila intervju s osobom koja je
napravila 14 plastičnih operacija da bi postala muškarac. O razvoju situacije je Mirko Ilić
rekao sljedeće: ''Naravno, to nije na bilo koji način utjecalo na moj posao niti je itko od
demonstranata mene osobno napao. Tamo svođenje stvari na razinu osobnog sukoba i
obračunavanje s umjetnicima zbog onog što rade nije običaj kao na ovim prostorima. Kada
sam napravio ilustraciju za The New York Times o sukobu između Srba i Hrvata, s obje strane
su me zvali i prijetili da će me zaklati. No, sama činjenica da je uslijedila ista reakcija i jednih i
drugih bila je najbolja potvrda da sam u pravu.''5
Izvrsna ilustracija pod nazivom ''Digital City'' za Schlumberger Annual Report iz 1996. godine
prikazuje u strukturi smart chipa, kojeg je stvorila tvrtka Schlumberger, a koji je danas na
svim bankovnim karticama, strukturu tipičnog američkog grada s bankom, bolnicom,
zračnom lukom, parkom, spomenicima. Upravo ovaj rad ukazuje na jedan od Ilićevih
prepoznatljivih ilustratorskih postupaka – manipulacija i reinterpretacija banalnog i
svakodnevnog koje povezuje s ciljem postizanja sasvim novog značenja i konteksta: ''Sam Ilić
kaže da se mnogo njegovih ilustracija temelji na manipulaciji s dva sasvim obična,
svakodnevna predmeta povezana na neobičan način. Mogli bismo reći da je glavna osobina
njegovog ilustratorskog rada upravo to korištenje metafore koju vrlo često uspijeva izvući iz
naizgled najobičnijih stvari, tema kojima opasno prijeti banalnost.''6

Drugi segment ove izložbe koji obuhvaća područje dizajnerskog, grafičkog i umjetničkog
djelovanja Miroslava Ilića čine plakati. Oni donose uvid u istinsku domenu Ilićevih
umjetničkih načina i postupaka, njegove kontinuirane versatilnosti i beskompromisnog
razumijevanja, kompozicijske i vizualne uvjerljivosti u empatičnom viđenju pojedinih tema i
područja koja obuhvaća. Svaki od tih radova je pročišćeno i vizualno jasno polje, uvijek s
osviještenom označiteljskom instancom i porukom, čvrsto ustrojenim ikonografskim
konstrukcijama koje se često temelje na detalju koji usmjerava fokuse i razine čitanja.
Možemo to prepoznati u izuzetno pročišćenom radu, plakatu povodom obilježavanja 100.
obljetnice ruske revolucije gdje se narativom Ilić obraća konstruktivističko-suprematističkom
nasljeđu te ga možemo smatrati svojevrsnim hommageom ruskom avangardnom plakatu,

5
Ibid., 250.
6
Ibid., 257.
umjetničkim i društveno-političkim pokretima i stremljenjima koja su se odvijala u Rusiji tog
perioda.
Upravo u toj intersubjektivnosti i količini moći koju u sebi sadrži pojedini znak ili simbol,
poput zvijezde, uzdignute šake otpora, križa, Ilić odašilje i prenosi snažnu vizualnu poruku o
ljudskoj toleranciji i koegzistenciji, pri čemu prostorna, kompozicijska, pozadinska
konstelacija pojedinih elemenata potvrđuje da nam ništa neće osigurati apsolutni mir.
Vidimo to u plakatima za zagrebački Festival tolerancije iz 2014. godine, za ''5. Festival hiža
strpnosti'' koji se održava u Ljubljani, Mariboru i Kamniku iz 2018. i 2019. godine te plakat za
projekt ''Spotikavci v Ljubljani'' iz 2018. godine (autorski umjetnički projekt njemačkog
umjetnika Guntera Demniga pod nazivom ''Stolpersteine''/''Kameni spoticanja'' koji se
provodi diljem Europe i predstavlja postavljanje spomen-obilježja Židovima stradalim u
holokaustu u obliku kamenih blokova 10x10 cm, a postavlja se na pločnik ispred vrata kuće u
kojoj su te osobe živjele).
U plakatima, jednako koliko i u ilustracijama, prisutna je i gesta i govor tjelesnosti kojim Ilić
iznova aktualizira pozicije slobode (u)temeljene u elementarnim pitanjima koje ljudska
anatomija i fiziologija imaju danas i čija iščitavanja uvijek počivaju na manipulaciji, krađi,
osjetilima i strasti izlažući na taj način ljudsko tijelo kao prostor zrcaljenja društvenih
paradoksa, licemjerja i apsurda, ali i gdje tijelo vidimo kao fizički i značenjski prostor s kojim
se gotovo uvijek možemo poistovjetiti ili uspostaviti bilo kakvu relaciju. Takvi su radovi plakat
za kazališnu predstavu ''The Last Story'', redateljice Kaće Čelan u produkciji TAS kazališta, a
za izvedbu u The Tank kazališnom prostoru u New Yorku 2010. godine, zatim plakat za
predstavu ''Pylade'', autora Pier Paolo Passolinija, a koju je režirao Ivica Buljan iz 2015.
godine, plakat u spomen žrtvama 11. rujna ''Still Standing'', iz 2004. godine gdje broj ljudskih
figurica odgovara ukupnom broju poginulih u World Trade Centru u New Yorku, plakat
''Design, Money and...'' za predavanje Mirka Ilića u AIGA – Dallas Fort Worth iz 2010. godine
kao i plakat za predstavu ''Ujka Vanja'' A. P. Čehova za Jugoslovensko dramsko pozorište u
Beogradu iz 2019. godine. Na svakom od ova četiri plakata vidljivo je Ilićevo manipuliranje
ljudskim tijelom koje se pojavljuje ovdje u tri sasvim različita, ali posve izravna i jasna
referentna konteksta.

Prošireno polje djelovanja Mirka Ilića vidljivo je i kroz realizaciju ove konkretne izložbe. Njena
važnost u ovom aktualnom vremenu i konkretnom prostoru u kojem se odvija je
neprocjenjiva. Kritički i značenjski diskurs izložbe Mirka Ilića u Gradskoj galeriji Striegl u Sisku
kreće se između istih onih parametara koje smo lokalizirali u njegovom radu: ona je prilog
decentralizacijskim stremljenjima na umjetničkoj sceni i u umjetničkoj/izložbenoj produkciji;
ona obuhvaća jednako akciju, kontraakciju i reakciju sadržanu u specifičnom polju umjetnosti
i dizajna danas; daje nam mogućnost kritičke analize objektivnih događaja i činjenica koje
pripadaju našoj suvremenosti kroz jasne i upečatljive vizualne strukture; ova izložba pruža
mentalni prostor koji je aktivan i participativan s naglašenom medijacijskom i
diseminacijskom ulogom u mogućnostima komuniciranja i interpretiranja dvaju umjetničkih
polja, ilustracije i plakata, kroz autorski govor Mirka Ilića ; ali ima i jedan romantični
''throwback'', sadržan u činjenici Mirkovog ponovnog dolaska u grad u kojeg je dolazio
negdje početkom 70-ih i u koji se ovim povodom na kratko vraća.