1. Ona je moja mahana / mana.

Uradih, a ne zaplakah.
Spopala me nakva boleščurina / bolešćurina.
Nije govorio pas, nego pašče / pašće.
Kuće su se pravile od ćerpiča / ćerpiča.
Visoko čelo / ćelo ima ćelo / čelo.

Nada Đurevska, istaknuta glumica, živjela je kratko.

Gdje god bih pogledao, vidio bih nju.

2. Dodaj mi maramicu / mahramicu.

Volio bi / bih ti da me nema.
Jednoč / jednoć sam je vidio.
Mjeseče / mjeseće moj!
Ranije se išlo na teferič / teferić.
Džem / đem od šipurka mi je omiljeni.

Ista vjera, a drukčiji odlazak na onaj svijet.

Kad su se rastali, bilo joj je osamnaest godina.

3. Vidio sam sat-kulu /sahat-kulu.

I ti ga poslušah / posluša.
Otišli smo u bašču / bašću.
Ručetina / rućetinamu je visila kroz prozor.
Ona uvijek naruči džus / đus.
On stalno nešto glođe / glodže.

Malo poguren, u dugoj crnoj džubi i s torbom preko ramena, Ilhamija je polahko odmicao.
Budući da imate djecu, o tome morate misliti.

4. Kupio sam sat / sahat.

Usnih / usni ga sinoć.
On voli Madžarice/Mađarice.
Dodala mu je lončić / lonćić.
Džak / đak krompira je bio težak.
Džezva / đezva je bila ručno rađena.

Dobar dan, lijo, vrlino čista, klanjam se tebi, sa bodlja trista.

 Da je to tačno, potvrdili su svi prisutni.

5. Hljeb je bio mehak / mek.

Ti otvori / otvorih prozor.
Majka mi je kupila divnu spavačicu / spavaćicu.
Nije volio dječurliju / djećurliju.
Volim patlidžan /patliđan.
Ja ti to ne išćem / ne ištem, ali mi daj.

Time, naravno, ne želim umanjiti značaj njegova umjetničkog djela.

Iako smo bili umorni, došli smo.