Gdje su i zašto progonjeni Židovi u srednjem vijeku?

Antisemitizam (njem. Antisemitismus) je, prema definiciji, nesnošljivost prema

Židovima. Termin je koji se isključivo odnosi na oblik nacionalne, socijalne, rasne i
vjerske diskriminacije prema Židovima te je povezan s kršenjem ljudskih prava i
progonima koji su bili prisutni i još su prisutni u nekim društvima. Prve su se naznake
progona i antagonizma prema Židovima pojavile još prije 3000. godina u Rimskom
Carstvu.
Antisemitizam je postojao i prije pojave kršćanstva, no došlo je do većeg
izražaja širenjem nove vjere koja je imala dosta razlika u vjerovanju i obredima od
judaizma. Iako kršćanstvo, kao i islam, potječe od judaizma glavna je razlika u tome
što Židovi ne vjeruju u Isusa te im je sveta knjiga Tanakh koja, zapravo, predstavlja
akronim za tri djela od kojih se sastoji, a to su Tora, Nevi' im i Ketuvim. Kada je
kršćanstvo postala jedinom državnom vjerom u vrijeme cara Teodozija 380. godine
položaj je Židova postao određen zakonskim odredbama, a postupno su se pojavila i
različita ograničenja (nisu smjeli služiti u vojsci i državnoj upravi, nisu smjeli
posjedovati kršćanske robove, brakovi s kršćanima su im onemogućeni) s time da su
smjeli ispovijedati i prakticirati svoju vjeru, no nisu je smjeli širiti. Priče protiv Židova
su se počele prenositi Europom među kojima je najpoznatija ona od Origena iz
Aleksandrije koji je rekao: „Židovi…su razapeli Isusa na križ“. Kao posljedica brojnih
razlika i netrpeljivosti koja je već tada bila prisutna među kršćanima i Židovima u
srednjem su se vijeku odnosi još više pogoršali.
Padom Zapadnog Rimskog Carstava kršćanstvo se počelo širiti
nevjerojatnom brzinom te je brzo postalo vodeća religija u Europi. U Bizantu su
Židovima prava bila zajamčena i osigurana, no između 7. i 10. stoljeća se Židove
počinje proganjati i pokrštavati što je učinio Heraklije 632. i Lav III. 721.. Iako su se
uslijed progona brojni Židovi iseljavali iz Bizantskog Carstva brojni su i ostali,
posebice oko područja Konstantinopola. Židovi su isto tako igrali važnu ulogu u
pogledu gospodarstva Bizanta te su se smjeli baviti zemljoradnjom i posjedovati
vlastitu zemlju.
Na Arapskom poluotoku su Židovi živjeli i prije nastanka islama, no njegovim
daljnjim procvatom su Židovi došli pod vlast muslimana koji su brzo širili svoju vjeru
zato što su dopuštali osvojenim narodima ispovijedanje njihove vjere uz plaćanje
poreza. Tako su Židovi na Arapskom poluotoku bili u boljem položaju od Židova u
Bizantu sve dok nisu donesena različita ograničenja slična onima u Bizantskom
Carstvu. Trebali su nositi posebnu odjeću koja bi naznačila da su Židovi. Živjeli su u
izdvojenim dijelovima grada, no nisu bili odbačeni. Bavili su se djelatnostima kao što
su trgovina, novčarstvo, zemljoradnja, obrt, medicina, jezikoslovlje i slično. Progoni
nisu bili toliko učestali kao u Europi, no 1066. se u muslimanskom dijelu Španjolske
odvio pokolj Židova te se od kraja 14. stoljeća njihov položaj pogoršava i uvode se
dodatne zabrane.
U Europi se kršćanstvo postupno posvuda proširilo te su se novodoseljeni
narodi počeli pokrštavati što da za pretpostaviti da su odnosi u Europi prema
Židovima bili poprilično loši. Isprva su se čak i razvijale židovske zajednice te su
Židovi imali puna prava pa čak i pravo na javnu molitvu i ispovijed. Unatoč svemu
navedenom kršćani su na Židove gledali kao na neku prijetnju te se potkraj 11.
stoljeća situacija mijenja. Mržnji je pridonijela činjenica da je kršćanima bila
zabranjena posudba novca te su Židovi često radili kao bankari, trgovci ili obrtnici. To
je poslužilo kao okidač za napade na Židove te je 1120. papa donio odredbu za
zaštitu Židova te im je nametnuo ograničenja kako bi spriječio daljnje napade.
Četvrtim lateranskim koncilom iz 1215. je odlučeno da Židovi i muslimani moraju
nositi posebnu odjeću kako bi se razlikovali od kršćana i spriječili njihovo međusobno
druženje. Time se samo povećala segregacija prema Židovima koja je nastupila
nakon Trećeg lateranskog koncila iz 1179. kojim je odlučeno kako Židovi i kršćani
moraju živjeti odvojeno. U Engleskoj su kraljevi Henry III. i Edward I. donijeli dosta
zakona protiv prava Židova kao što je odredba Henrija III. kojom je 1218. Židovima
bilo naređeno nošenje broševa kojima bi se razlikovali od kršćana. U vrijeme
Križarskih ratova su doživjeli nekoliko progona u kojima je ubijeno jako puno Židova
pa je tako 1099. počinjen pokolj Židova u križarskom Jeruzalemu nakon što su 1096.
bili napadnuti u Porajnju.
U srednjem su se vijeku tada neobjašnjivi i strašni događaji povezivali sa
Židovima. Tako se ubijanje djece u svrhu obreda povezivalo sa Židovima, a to je bilo
uslijed neobjašnjivog ubojstva dvanaestogodišnjeg dječaka u Norwichu zvanog
William. Pojavom kuge su se pojavile nove priče te se Židove optuživalo za trovanje
vode u bunarima i klevetali su ih kao prijenosnike kuge iako su i oni sami umirali.
Unatoč svim pričama i zakonima protiv Židova od njih se i dalje očekivalo da plaćaju
porez te se bave trgovinom i doprinose državnoj blagajni.
Antisemitizam će još dugo godina biti prisutan diljem svijeta te progoni Židova
u srednjem vijeku predstavljaju samo početak tog dijela povijesti. Iako Židovi sada
uživaju jednaka prava kao i kršćani i muslimani ipak postoje društva i ljudi koji
diskriminiraju Židove i ne smatraju ih sebi jednakima, no sve dok ne naučimo iz
pogrešaka koje smo u prošlosti napravili naš put ka sretnoj i ispunjenoj budućnosti
će biti upitan i vrlo težak. Smatram da idemo u krivom smjeru upravo zato što se ne
obraća dovoljno pozornosti na povijest jer kao što je Franz Kafka rekao: „Bitke iz
naše najstarije povijesti biju se i sada.“, stoga je na nama da pogledamo daleko u
povijest i zapitamo se što ne smijemo činiti ako želimo opstati kao vrsta.
Hebrejska Biblija, Tanakh
IZVORI:
1. Internetske stranice - Medieval antisemitism – The Holocaust Explained: Designed
for schools
judaizam | Hrvatska enciklopedija
antisemitizam | Hrvatska enciklopedija
2. Video - What is a Tanakh? The Jewish Bible Explained - Bing video
3. Slika - tanakh - Bing images