Henrik Ibzen norveški je dramatičar i predstavnik dramskog simbolizma 19.stoljeda.

U početku svoga
stvaranja pisao je u djela u duhu romantike te historijske drame kojima je izražavao svoj nacionalni
identite, a nakon toga uslijedile su psihološke drame u kojima smanjuje broj dramskih likova i scenski
prostor na minimum, a dramaraste u psihološkom smislu. Jedna od takve vrste drame je Lutkina kuda,
kasnije nazvana Nora prema glavnom liku.

Ibzen je smatrao da je pozorište javna govornica na kojoj autor izražava i bori se za svoje ieje
bezobzira na mogude negativne reakcije društva. Takav stav vidi se u Nori u kojoj on potresno
istrastveno analizira problem položaja žene u braku i društvu zalažudi se za ravnopravnost i slobodu
žena. Nora, moralna pobjedica ovog dramskog djela, tek nakon osam godina provedenih u
bračnojzajednici otkriva da njen muž, Helmer, nije onakav kakav joj se činio. Autor se služi
retrospektivnommetodom pa se tako prošlost, približavajudi se kraj drame, sve više otkriva.

Nora je za mene prije svega žena koja je imala hrabrosti istupiti i izboriti se za sebe u vremenu kada to
kod žene nije bilo primjereno. Odlučila je poći putem za koji nije bila sigurna gdje će je dovesti, no
znala je i duboko u sebi vjerovala da je to ispravno. Isto tako usudila se suprotstaviti mužu, i biti posve
iskrena s njim kazavši mu sve svoje sumnje, dvojbe i priznavši da ga smatra strancem i da je
razočarao. Imala je osjećaj da se u njoj sve više i više širi velika rupa, praznina iz koje izlazi čežnja za
životom. Mnoge žene nose taj teret, no rijetke su bile one koje su se usudile ustati i pokazati svijetu da
nisu jeftine lutke. Da, ispunjavajući svima želje, nastojeći uvijek biti na usluzi i žrtvovati se za potrebe
svojih bližnjih. I poput lutaka na koncu radile bi iz dana u dan automatski svoje zadatke, pretvarajući ih
u besciljnu rutinu. I ja u ovim tenutcima opravdavam Noru i razumijem njene postupke jer ona sve
vrijeme pokusava da pronađe sebe i da nađe sreću. Ona je imala osjećaj da je Helmer sve vrijeme s
njom samo sto mu je zabavno biti zaljubljen u nju.“Nikad me vi niste voljeli, samo vam se činilo da je
zabavno biti u mene zaljubljen“. Pored toga ona sve vrijeme pored Helmera mora misliti sta smije reći
jer njemu se to nije sviđalo i on sve vrijeme dok je s njom u braku misli da je ona lutka i da mora
slusati njegove naredbe jer je njemu samo važan ugled u drustvu.“Dok sam bila kod tate, on mi je
iznosio svoja mišljenja,te sam i ja njegovim mišljenjem mislila, a ako sam i mislila drugačije, to sam
krila, jer to se njemu ne bi sviđalo.Zvao me je svojom lutkom, i sa mnom se igrao kao što sam se ja
igrala sa svojim lutkama. Moje mišljenje je da dužnost prema samome sebi na prvom je mjestu. Jer,
tko će drugi misliti na nas ako ne mi sami? Možemo čekati i čekati, no čudo se neće dogoditi.
Trebamo se suočiti s istinom, pokrenuti se i skupiti dovoljno hrabrosti da budemo sretni. A tu je i strah.
Strah od onog što dolazi, od pokušaja ostvarenja vlastitih snova. Bojimo se neuspjeha, no nikad
nećemo ništa izgubiti ako pokušamo. A Nora, ona je znala da je vrijeme došlo. Željela je vidjeti svijet,
iskusiti ga na vlastitoj koži, upoznati sebe na putu koji joj dolazi. Sputavao ju je brak, što je glavni
razlog svemu. I ona poslije 8 godina napokon se kaje i želi pronaći sebe i zato ostavlja muža i dijete i
odlazi. Iz ovih razloga ja razumijem Noru i slažem se sa njenim postupcima. Dok Nora sve vrijeme voli
i cijeni svog muža, ona je kako bi izlječila Helmera posudila novac i time žrtvovala sebe kako bi taj
novac vratila. Ali on je opet bio nezadovoljan i kada je to saznao on je odma mislio da će mu ta istina
ugroziti položaj u društvu i posao u banci i zbog toga osuđuje njene postupke. No kada Helmer prima
drugo pismo gdje piše da će to ostati tajna on odma mjenja stav prema Nori. Ali Nora nakon
predhodnog muževog ponašanja ništa više ne znače njegove slatke riječi. Shvata da je previše
sebičan i da mu je u životu samo stalo do drugih vrijednosti. U tim trenutcima ona odlučuje napustiti
obitelj te početi živjeti drugim stilom života. No kako je rekao stari dobri Sokrat: «Mladi ljudi koji žele da
se uzmu naliče na ribice koje se igraju pred ribarskom mrežom: sve žure i guraju se da uđu unutra,
dok se nesrećnice koje su već unutra uzalud muče da izađu napolje." U brak se ne treba ulaziti suviše
brzo, suviše naglo pogotovo ne u još mladim godinama kada izgrađujemo sebe i svoje Ja. A Nora je
bila jedna od onih koja je ušla rano u brak i kasnije svatila da Helmer nije čovjek koji je zaslužuje. Moje
mišljenje je da opravdavam Noru i da kroz cijelo djelo razumijem njene postupke i razumijem zašto
odlazi od Helmera pored toga sto ima dijete s njim. Ja je razumijem i mislim da bi veliki broj djevojaka
trebao učiti iz njenih grešaka.