Markiz de La Mol je, ukratko, karta za obrok Juliena Sorela.

On je takođe Julienova ulaznica

u francusko društvo više klase. Kada Julien prvi put sazna da je dobio posao kod Markiza,

očekuje da će taj čovjek biti izuzetno tvrdoglav. Ali iznenađen je kad je otkrio da Markiz:

je bio toliko ljubazan da ga je Julienu bilo teško prepoznati. On više nije bio visoki i moćni

gospodar Upper Braya, koji se tako oholo nosio.

U stvari, markiz je dobar prema Julienu onoliko koliko biste mogli očekivati da bude.

On je aktivan čovjek koji misli na sve, koji voli raditi stvari umjesto da naređuje da ih rade

drugi.

Drugim riječima, on nije vrsta bogataša koji samo sjedi i govori ljudima da rade stvari. On to

radi sam. Uz to, on također vjeruje da je "Zabava neophodna i da je to jedina životna realnost"

To u osnovi znači da je Markiz jednako dosadan kao i svaka druga bogata osoba u

francuskom društvu. U stvari, to je razlog zašto on unajmljuje Juliena na prvom mjestu;

Julienovi seljački maniri su dašak svježeg zraka u ustajalom svijetu više klase Francuske.

Iako Markiz, kao i gradonačelnik, priprema sebi bijedu tako što Juliena čini svojim

štićenikom, Markiz se prema njemu odnosi s više poštovanja i poštovanja nego

gradonačelnik. On bi predstavljao oca kojeg bi Sorel želio. Julien prvo uzurpira ulogu sina od

Norberta, zatim ulogu oca Mathilde. Isti obrazac je vidljiv u obje porodice u koje Julien ulazi:

gospodin de Rênal ne može napustiti svoju ženu, koja pak voli Juliena; G. de la Mole ne može

bez Mathilde, koja je beznadežno zaljubljena u Juliena. U svojoj ulozi velikodušnog oca

naspram heroja, M. de la Mole predočava istu ulogu koju će odigrati Mosca u Charterhouseu.

Markizu su najviše odgovarali ljudi koji rade sve sto on kaze, upravo zbog toga zavolio je
Zilijena kao svog sina, kao i to sto je bio neobičnog karaktera. „“Ljudi ponekad zavole i lijepo
pseto“, uvjeravao je markiz samoga sebe.“ Zasto da se stidim svoje sklonosti prema tom
malom svešteniku? To je originalna priroda. Ja postupam prema njemu kao prema svome
sinu, pa sta onda?- sto bi to bilo nezgodno? To je moj hir i ako potraje, koštaće me jednog
dijamanta od pet stotina lujdora u mom testamentu“
Godinama je gradio svoj položaj da je bio jedan od najuglednijih ljudi u Francuskoj i on se
nije bojao za svoju budućnost, toliko je bio ugledan da su ljudi koji su bili kod njega na večeri
ponosili se time i govorili o temama na toj večeri  „ nemam ni pojma kako to prolazi za rukom
tom markicu de la Molu, ali on je povezan sa najdostojnijim i najuglednijim ljudima iz svih
stranaka. Taj čovjek ne može propasti.
Iako sebi nije mogao osigurati Vojvodsku stolicu borio se da to omogući svojoj kćerci i
odmah će I on biti u boljem polozaju, kada je shvatio da je to sve propalo bilo mu je više zao
sebe nego kcerke( iako se ona od početka nije radovala sto ce biti vojvodkinja) „
“Šta!Zar moja kći da se zove' Gospoda Sorel?Sta? Zar moja kći da ne bude Vojvotkinja?“
Kad god bi mu te dvoje misli jasno iskrsle u glavi, markiz bi se sav zgrcio i potpuno je gubio
sposobnost samosvladanja“.
Spreman da se odrekne svoje kćerke zato sto nije vojvodkinja i sto voli jednog običnog
građanina. Citat na 428 stranici. Čak je i Zilijenu dao novi karakter, samo da ne bude obični
čovjek, postao je Vitez Zilijen sorel de la Vernej.