1

„POD DRUGIM SUNCEM“

po djelu Abdurezaka Hifzi Bjelavca
( Synopsis )

Zenica, 2010.godine
 2

SCENE PO REDOSLIJEDU :

1.DOLAZAK KUĆI

Muris-beg Jahjapašić dolazi kući, na posjed u okolini

Travnika.Radnja se odvija početkom XX stoljeća, u vrijeme
prije pada Osmanskog Carstva.
No, počinjemo sa porodičnom scenom, koju kad-tad, nažalost,
doživi svaki čovjek. Vrlo je bitno naglasiti važnost
porodice jer to je stanica gdje počinju svi životi i
različite, velike priče.
Scena treba da počinje dolaskom kola u kojima je Muris-bey a
zatim njegovim ulaskom u kuću. Muris je suzdržan jer ne zna
šta može da se desi, sebe je pripremio na sve tokom dugog
puta koji je prešao . Odjeća je elegantna, decentna i
primjerena mladom gospodinu toga vremena.
Kuća, porodična kuća Jahjapašića je prostrana i široka koja
pokazuje dugogodišnje bogatstvo, dostojanstvo i razumnost u
trošenju, nikako rasipništvo.
Murisa dočekuje brat Hamdi-beg, rukuju se i zagrle srdačno
( pomalo jer potiču iz muslimanske porodice i sredine a s
druge strane jer se dugo nisu vidjeli a sve to ujedinjuje
problem što im se nadvio nad glavama).
Braća ne govore ništa, osim Hamdi-bega: « Dobro da si došao
«.
Oni se dobro razumiju, ne miješaju se u djelokrug drugog i
tako skladno funkcionišu ne potcjenjujući jedan drugog pri
tome, radi neodobravajućeg izbora.
Stari beg Jahjapašić je na samrtnoj postelji, u zraku se
osjeća uznemirenost zbog neizvjesnosti za sudbinu imanja i
ljudi na njemu,jer je on iz ljubavi i dobrih namjera sve
držao na okupu.
Muris pita da li može ući kod oca. Majka koju je ispustio iz
zagrljaja, koja je pustila i suzdržane suze, odgovara mu
kimanjem glave i suznih očiju da može da uđe.
Sve ove scene su sumorne i teške, a pošto se to želi postići
boje koje preovladavaju su maslinasto-zelena, smeđa, crna,
siva i crvena.Prisutni su i motivi zlata i srebra
,ponaročito se to vidi na posuđu i ukrasima.
 3

Očeva soba

Muris biva ganut prilikom oca kako nepomično i bespomoćno

leži. Možda se cijelo vrijeme suzdržavao da bi mogao biti
ono što treba u ovim momentima, a to je dostojan sin ovako
plemenitog čovjeka pred kojim se stidio.
Slabašnim pokretom ruke Ibrahim-beg mu dade znak da priđe,
Muris mu blago stišće ruku, u očima krije mnoštvo suza koje
neće isplakati, ali kojima neće dati da prođu bez rezultata
( ovo naglašavam samo za iduće događaje, nimalo ne
umanjujući težinu ovih scena ).
Ibrahim-beg je prikazan kao vrijedna, plemenita starina
kojoj je došao kraj, izvor života, za koji se nadamo da neće
završiti ovdje u ovoj sobi, nego će njegov plemeniti
karakter i dostojanstvo nastaviti da živi dalje kroz potomke
i sve one na koje je uticaj izvršio posredno ili neposredno.
Otac mu se obraća sa preostalom snagom u njemu i govori : «
Sine, došao si...».Pogledao ga je očima ispravnog čovjeka, i
slabo mu se nasmiješio.
Govorio je to kao da je to još jedna stvar koju želi prije
same smrti.
Bio je svjestan da umire,žalio je za njima, ali se i veselio
što odlazi jer tako mora biti, ne bježi se od onoga od čega
se ne može pobjeći nego se stojički i hrabro čeka, a to
stari beg odavno zna.
Muris se zadržava jos neko vrijeme, kada vidi da je otac
zaspao izlazi iz sobe.
Odlazi kroz veliki i široki hodnik koji je kao raskrsnica za
ostale sobe i drugi sprat na koji vode stepenice.Prolazi do
sobe u kojoj boravi porodica.Majka je tamo, Hamdi-beg,
sestra, zet i njihova djeca.
Pozdravlja sestru i ostale.
Provodi vrijeme s njima dok noć odmiče ( inače Muris je
stigao kasno poslijepodne).
Uskoro za neka tri sata Hamdi-beg dolazi iz očeve sobe i
govori da je otac mrtav.Vrijeme smrti je oko deset sati
naveče.Muškarci stoički podnose ovu vijest, dok žene puštaju
suze koje su zadržavale.
Stari beg odlazi tiho i dostojanstveno.Ljudi iskreno žale za
njim, priželjkujući da i sami poslije smrti pobuđuju takvo
poštovanje nakon života,sačuvani od svih zala ovozemaljskih
i ahiretskih.Ljudi u Bosni snažno vjeruju u život poslije
smrti, nastavak priče koje je krenula na Zemlji.

Sahrana bega Jahjapašića

 4

Sahrana je pristojna, odmjerena i

dostojanstvena.Prikazuje veliku grupu muškaraca, bosanskih
uglednika koji su što prije stigli da odaju posljednju
počast starom begu.
Tik uz njih su i pripadnici «raje», siromaha koji su živjeli
na begovoj zemlji i imali ovlasti na zemlji kao da je
njihova vlastita.Još uvijek je u Bosni jak osjećaj
pripadnosti kmeta svome feudalcu.Ovi ljudi nemaju slobodu
jer im je način života ugasio sva stremljenja ka boljem.
Samo bogati i «plemeniti» mogu da sanjaju i žive svoje
snove.
Ovi ljudi zaista žale za begom.Ali iako misle da je to
iskreno, oni se u suštini brinu za svoj dalji opstanak sa
drugim gazdom koji neće biti tako blage ruke, 'opasnosti' da
možda više neće biti ono što su sada, ljudi koji čekaju
riječ svoga vladara, vođe da bi radili 'slobodno' i
svojeručke ono što su najbolje znali-slušati, raditi i
živjeti pod tuđom vlašću.
Vrijeme je da učine nešto za što nisu spremni a to je da se
bore dalje kroz život sami bez ičije pomoći i bez ičega.
Pomalo ih tješi činjenica da će Hamdi-beg ostati kao
sljednik imanja a ne Muris-beg jer je on više «njihov».
Izrazi saučešća idu poslije gotove dženaze, poslije čega se
dolazi u kuću gdje gosti iz daljine, bliža rodbina i
prijatelji koji to žele,pružaju utjehu svojim prisustvom
ožalošćenim.
Hamdi-beg kaže Murisu da dođe u radnu sobu jer moraju
popričati.
Započinje sa pričom da se Muris radi svojih poslova sigurno
misli vraćati u Stambol, a neko od njih dvojice treba
preuzeti brigu o majci, imanju i inače tome da neko treba
stajati na mjestu svoga oca.
Muris govori da ima neodložnih poslova tamo, da tek treba da
se ostvari ono za što se borio, a naravno tu je i njegova
zaručnica koja ga čeka da se vrati.
Nju nije htio spomenuti ali nekako mu je poslužila kao jače
opravdanje.
Ona je neki drugi svijet koji ga želi a daleko od ovoga u
kojem je sumoran i ne pokazuje se u pravom svjetlu.
Muris sve ovo ne govori tonom koji bi bilo kako mogao
razdražiti brata nego smireno i kao nešto što je potpuno
prirodno jer nije mislio da ostaje duže od vremena koje je
potrebno da se iole stanje smiri i da ponovo počne svoj
tok.Znao je da je Hamdi-beg svjestan toga.
 5

Braća su se vrlo dobro razumjela.Hamdi-beg je bio liječnik

sa diplomom iz Beča, ali se i namjeravao vratiti i raditi za
ovaj narod i svoju porodicu.
Nije mu teško padalo da ostane i brine o svemu, ne tako kao
mlađem bratu.Znao je i da Murisa čeka ozbiljan posao jer je
radio kao službenik u ministarstvu vanjskih poslova
tadašnjeg Osmanskog carstva i da je ušao u svijet iz kojeg
nije htio da ide, da ga je taj svijet opio, omamio i Hamdi-
beg je znao da se neće nikad vratiti.Naravno, Muris je s
vremena na vrijeme znao tražiti novčane ustupke koji su mu
se uvijek ispunjavali, brat je bio spreman na to i nije se
bunio.
Vraćaju se iz sobe na poziv sestre i opet se pridružuju
ljudima koji su došli da zadnji put isprate njihova oca.

2. DOLAZAK U CARIGRAD

Poslije ovih dešavanja ide nagli presjek i prebacivanje

na priču koja treba da krene.Murisov život daleko od rodnog
kraja, u kojem je on svoj, „njihov“, voli, žudi, uspijeva...
Prikaz Carigrada i njegov pejzaž i onda polako prelaz na
Murisa kako se vozi kolima. Ide vrlo brzo kao da što prije
želi da se vrati i «umije» ovim vazduhom.
U njemu oživljavaju ideje šta prvo da uradi kada stigne,
prvo treba da se javi g-đi Danialis ( kod koje iznajmljuje
apartman i s kojom je u dobrim odnosima ) da ostavi prtljag.
Ali dvoumi se da odmah ide do zaručnice, pa na kraju ipak
odlučuje da to malo odgodi.
Ide na Beyoglu , odlučuje da neće ići na Terapije, gdje
njegovi odsjedaju ljeti, kako ih je već zvao.
Razmišlja o tome kako 'ona' čeka da on dođe,a on odlaže
njihov sastanak samo da bi bio jos slađi.
On ovu vezu kroji po svojoj želji, a ono što ona nudi mu
svakako ide u prilog.Zadubljen u misli ne primijeti svoga
budućeg tasta Rifet-beya Afendaki-zade, koji se nemalo
iznenadi ovakvim ponašanjem.
Rifet-bey je bogati trgovac. Bogatstvom i ženidbom je stekao
dobar položaj u društvu na koji je vrlo ponosan i želi da
tako ostane, čak i kad njega ne bude.
Međutim, život nudi zanimljive obrte u kojima čovjeku može
samo štetiti kruti stav.Tradicionalnom kakav jest to mu je
ometalo raspoloženje sve do povratka kući.
 6

Muris dolazi pred kuću g-đe Danialis, ulazi i biva radosno

pozdravljen iako očekivan, od Olimpe, njene kćerke koja mu
je postala prijateljica za ove godine.
Olimpa je pomalo zaljubljena u Murisa, ali to joj ne zadaje
brige, štaviše to dodatno začinjava njihov odnos.Nikada nije
pokušala nešto napraviti u vezi toga jer se nije smatrala
dovoljno privlačnom za muškarca poput njega.Tako da nije
htjela uzaludno da se žalosti i gubi razum.
Ovo što ima joj je odgovaralo.Muris je njen prijatelj,
voljela je tako da misli.
Ona je svijetlosmeđe kose koju skuplja na potiljku, njeno
lice je pomalo bezizražajno, ali ima srdačan osmijeh, i
izgleda zdravo i odrješito.
Skromno se i pedantno odijeva, tako da bi to mogao biti njen
stil,ništa pretenciozno ali svakako odmjereno. U ovoj sceni
je u haljini prljavo-bijele boje sa čipkom oko vrata.
Muris je svjestan njene pažnje ali kao da su se sporazumjeli
u vezi njihovog odnosa.
Olimpa ga prvo pita kako je , da li je sve u redu, kada se
uvjeri u to napravi malu stanku, pogleda u njega značajno i
kaže da je Sabina Sarijan navraćala do nje.Stare su
prijateljice a kaže da ga poznaje i želi da ga vidi,
ostavila je svoju karticu i izrazila želju da je posjeti u
njenom domu.
Muris se iznenadi na pomen njenog imena, ali se vješto
napravi da mu to ime i ne znači toliko.
- Daa, poznajem g-đicu Sarijan, znao sam i njenog oca g-dina
Sarijana, ali zadnjih godina sam izgubio njen trag.Divan
čovjek i njena majka također...
Nasmiješi se i kaže da mora da se raspremi od dugog puta.
Kada je ušao u sobu odzvanjalo mu je u ušima njeno ime, Ona
je ovdje i tražila je njega, sada nakon svega.
Čemu to, pitao se.Kroz glavu mu je prošla slika mlade
djevojke koja se s njim sastaje a njena ljupkost, nevinost i
ljepota ga razoružavaju.Gledao je lice djevojke koja je
voljela samo njega a on je bio njen.
Onda je pomislio kako to sve nema smisla sada ponaročito
kada on ima svoju lijepu i milu zaručnicu.Sve u vezi nje ga
oduševljava,pa čak i njen ugled, njena divna
porodica,lahkoća postojanja sa privilegijama.Život je bio
tako lijep.
No,odlučio je da ne odgovori na poziv.Vidjeće se noćas sa
Sami-beyom i Nusretom.Sami-bey je bio prvi rođak a Nusret
brat Fadilin.
 7

Fadila

Ova scena počinje slikom Fadile Afendaki-zade na balkonu

svoje sobe,kako ispunjena osjećajem ljubavi prema cijelom
svijetu gleda na Carigrad.
Mrak je počeo da pada i ona osjeća da on dolazi da je vidi,
samo čeka da vidi svjetlo na njegovom prozoru, ali svjetla
još nema.To je ne žalosti jer ona zna da će doći i javiti se
nekako.
Fadila je visoka djevojka duge crne, kovrčave kose.U hodu je
graciozna a opet poletna poput djevojčice. Ona svu svoju
ženstvenost usmjerava na ljubav koju daje samo jednom
čovjeku koji zaokuplja njene misli i njen život čini
vrijednijim življenja.
Ima krupne oči i grčki profil jer je njen otac, trgovac
giritskih sapuna, porijeklom iz Grčke tako da je poprimila
njegove crte na licu i tu neumoljivu žilavost, a blagost i
odgoj je dobila od svoje plemenite majke.
Sva sretna i puna nadanja ona čeka svaki glas od njega koji
joj podgrijava ljubav što osjeća.
Nosi haljinu svijetloplave boje sa raspuštenom kosom, polako
se kreće preko balkona i ulazi u sobu, prebire po stvarima
prisjeća se momenata koje su proveli,počinje da plače...Od
sreće i nepodnošljivog čekanja... Zaogrne se šalom i sjedi
skrivena od pogleda.
Najednom se trgne i sjeti da je otac sigurno već došao i
požuri se da ga pozdravi.
Za stolom u trpezariji bogate i ugodne kuće sjedi Rifat-
bey.Opet će sami večerati.Rifat-bey oprezno za večerom
govori da je čuo da je Muris-bey došao iz Bosne.
Fadila je na tren protrnula i zastidila se jer sa ocem
razgovara o ovoj «osjetljivoj» temi, ali ponekad se mora jer
djevojka mora da priča s nekim.
Inače, Fadila stremi ka otvorenosti, modernizmu u kojem
nalazi potpuno sebe.Ovaj način života koji živi u Turskoj,
koji ne dopušta da se izrazi, ponajviše je smetalo kao
ženu, kao seksualno biće.Njeno tijelo niko nije vidio, vide
njeno lice i kosu i to samo odabrane osobe rođaci i
prijateljice i njena učiteljica engleskog.
Ona je nekim čudom imala « privilegiju» da je Muris vidio
otkrivenu, jer je znao od djetinjstva tako da je to vremenom
postalo prirodno i ona se potajno radovala tim otvorenim
susretima i zahvaljivala roditeljima te Nusretovom
prijateljstvu s njim zbog toga.On je razumio to djevojačko
srce što je vrlo rano počelo kucati za njega.Ali ljubav ne
bira godine, a Fadila je to prihvatila kao zrak kojim diše.
 8

Fadila pogleda oca i upita ko mu je to rekao.A on je pomalo

bijesno i sujetno odgovorio da ga je on vidio.
Do kraja večere nije nista upitala.Otac se povukao u radnu
sobu.
Fadila je skupila hrabrosti da uđe i da onako uzgred pita da
li mu šta treba.
Otac pročita njene namjere i nasmije se, govoreći da je
sigurno došla da pita za Murisa.
Fadilin pogled nije govorio ništa odrično.Otac joj ispriča
cijelu priču.Fadila se vrati u salon gdje je jos dugo bila
sa svojom profesoricom engleskog.
Poslije se povukla u svoju sobu, nije joj bilo jasno kako
još nije imala nikakvu vijest od Murisa upućenu baš njoj.
Dok se šetkala po sobi, uočila je pored stočića papir, žurno
ga je zgrabila jer činilo joj se da bi mogla da sazna nešto
o Murisu, i zaista bila je to poruka od njenog voljenog.O
koliko sreće je nalazila u samo maloj gesti pažnje.Potrčala
je prema bratovljevoj sobi, on je već spavao.
Od sreće suze su joj se kotrljale niz obraze.Mogla je usnuti
i čekati sa strepnjom novi dan.

Početak

Murisa, došavši kasno kući, muči saznanje da je tu osoba

za koju je mislio da je izgubljena, i da je neće sresti, a
ona želi da ga vidi baš onako jako kao i nekada.
Prvo se noćas vidio s Nusretom, rastali su se ranije a zatim
krenuvši kući vođen mislima što se nisu smirivale, uskim
uličicama koje su nudile provod do sitnih sati u društvu
prijatelja koji su ponekda voljeli zaviriti i zabranjeno.
Stigao je do bečke kafane napola pijan od nagona protiv
kojeg se borio.
Vrlo brzo po ulasku bio je pozdravljen od strane gdina-a
Lobela koji se dobro starao o svojim mušterijama.Rekavši da
su gospoda prijatelji već pitali za njega, kako dugo izbiva,
Muris upita da li je tu Sami-bey, na potvrdan odgovor reče
da prenese da ga neko traži.Sami-bey je došao i nastavak
noći Muris je proveo s njim i ostalima, sve više siguran da
će možda ipak vidjeti Sabinu.
Nije mu se činilo ni tako lošom idejom.Sjetio se nje ,
njenog nevinog dječijeg pogleda plavih lijepih očiju...Taj
osjećaj ga je podizao i držao, to blago koje se
 9

vratilo...njemu.Hmmm, iako se borio sa razumom, nije se

mogao otresti misli o njoj.Ah, pa mislio je da je izgubljena
negdje u velikom svijetu i ko zna kako dane i noći provodi
sa drugim, zanimljivijim i bogatim i bogatijim
muškarcima.Zamislio je njen smijeh dok uživa u njemu
nepoznatom, a već ogavnom društvu, i bijes mu je rastao,
skoro da je mrzio zbog toga.Misli su bile u njemu i on je
postao neosjetljiv na udarce, neosjetljiv od
strasti...Ali...izgleda da je ona ovdje i ništa se u njoj
nije promijenilo, ona je još uvijek njegova Sabina.

Jutro

Prikaz Murisovog apartmana ujutro,ugodno mjesto za

samca,ukusno uređeno ali bez suvišnih stvari jer g-đa
Danialis nije mogla sebi da to priušti.
Adil pomaže Murisu da se obuče, treba da posjeti Munir-pašu,
susret koji je juče odgodio jer je kasno poslijepodne došao.
Munir-paša je Murisov pretpostavljeni,ministar inostranih
poslova, osim toga uticajan čovjek i po svim prilikama
najbolji prijatelj Rifat-beya,njegovog budućeg tasta.
Tast, kako mu to sada čudno zvuči, a juče ga je smatrao
drugim ocem a njegovu porodicu svojom.Danas, se izgleda sve
mijenja, a on će sada otići do Munir-paše, a poslije će
navratiti do Rifat-beya.
Sobarica mu donese kafu i spusti na stočić, a Muris pošto je
bio već gotov sjede da popije kafu,a pored rupca primijeti
kovertu.Kad je otvorio,vidi da ga to Olimpa poziva na ručak,
i napominje da će doći i Sabina.
Muris pomisli kako ga ne popušta Sabina ni u snu ni na
javi,uobražavao je da se ljuti na nju, ali on je bio na sebe
ljut,kao da će morati da iznevjeri dragu osobu po prvi put u
životu. Ustade sa šalicom kafe i stojeći je pijuckao
gledajući kroz prozor.
Dok je izlazio sretne Olimpu koja mu još jednom napomenu da
dođe.On se ispriča i reče kako nikako ne može doći i da mu
gospođica ne uzima za zlo.
Reče i da će je posjetiti kada nađe vremena, a da sada
neodložno mora ići do Munir-paše.
 10

Muris izađe, uhvati jedna kola i reče da ga voze do

haridžije-nazareta.
Paša ga prima vrlo ljubazno,pita za njegovu porodicu,
izražava svoju sućut.
Upita ga kad je došao, i da li je odmorio već.Muris reče da
je stigao tek juče.
Kada ga upita paša da li je bio kod Rifat-beya, reče da je
prvo ovdje navratio, a poslije je namjeravao ići do Rifat-
beya.
Munir-paša je sa odobravanjem kimao i smješkao se, već je
vidio Murisa kao zeta Rifat-bey-ovog.I Muris mu bio drag,
jer se pokazao kao pametan i sposoban mladić ali neka sumnja
bila u njemu prema strancu.
Munir-paša mu reče na kraju da se odmori nekih desetak dana
i da se lijepo vlada i čuva čast Rifat-beya, jer mu je
osobito drag.
A ponaročito da čuva svoju zaručnicu, ružu kakve nema u po
Stambola.
Muris se zahvali a na povratku mu paša reče da slobodno
ostane još dvadesetak dana, i da ne brine za posao.
Muris je jedva čekao da izađe, nešto ga gušilo, kao da ih je
sve izdao da im već svima laže a oni ga tako lijepo primaju.
Što prije sjede u neka kola jer sada treba ići do Rifat-
beya.

Sjećanja
 11

Dok se Muris vozi u autu, naviru mu sjećanja na nekadašnji

život, prije nekih sedam godina( izbor godina je
proizvoljan, samo što se pozdano zna je to da se Muris sjeća
perioda poslije završenog Galatasarajskog liceja).
Sjećanja treba da se vrate na jednu sobu, malu i zagušljivu,
punu mladih ljudi među kojima raspoznajemo
« junake» ove priče.
U sobi se nalazi Sami-bey Fuad-zade, već spomenuti mladi
gospodin koji sa strašću pristupa pokretu tadašnjeg
otpora.Zatim tu je Refik, sin bogatog carigradskog sarafa
Husni-beya,Isa-Chan Mirza, Perzijanac brat perzijskog
poslanika i jedan od vjernih pristaša pokreta, Nadži, sin
Munir-paše, Nusret-bey, sin Rifat-beya Afendaki-zade, Muris
bey Jahjapaša-zade i još nekoliko mlađih i sredovječnih
muškaraca.
Sastanak se vodi oko novog izdanja njihovog tajnog časopisa
«Tajne Jildiza».Radi se o jako povjerljivom sastanku i samo
najvjerniji uzdanici su prisutni, oni će preko svojih veza
da časopis čine dostupnim drugima.
Naime, ovi mladići žele da se svrgne sultanska vlast, i da
se narodu da vlast, ideja demokracije i prosvjetiteljstva
koja je prenošena preko Pariških škola i kojom su zadojeni
ovi ljudi željni promjene.
Oni su pametni,nadobudni, nagli sa dobrim kontaktima,
međutim njihova ideja nije još zrela, oni će samo utrti put
turskom ocu revolucije Kemal-paši Ataturku.
Ali oni to još ne znaju...To u ovoj priči ne treba da
umanjuje njihove napore.
Godinama oni rade iz sjene i godinama osnažuju svoju ideju,
jer radi se o mladićima iz poznatih i imućnih porodica pa
lakše dolaze do informacija i nude ih dalje.
Među njima nađe se i advokat Sarijan toga dana.
Poslije prikaza sobe za sastanke, dalje se prisjeća
slijedećih nemilih događaja sa advokatom Sarijanom, i kako
je upoznao nju.
Ali, ubrzo poslije toga Murisu pretresu stan, međutim nije
se moglo ništa dokazati, i ostalima je situacija bila ista,
pa im se iz moćnih krugova savjetovalo da se neko vrijeme
povuku iz društva.
Advokata Sarijana Muris je upoznao na sastancima Njihove
stvari, gospodin mu tokom vremena postao naročito drag, pa
ga i vijest o njegovom hapšenju potresla.
Pokušavao je Muris da pomogne ali neuspješno.Jednog dana
posjetile ga gospođa Sarijan sa kćerkom, tada više
djevojčicom nego djevojkom.
 12

Nije mogao ostati ravnodušan na suze ovih dviju žena, a

posebno lijepe Sabine.Obećao im da će učiniti sve što je u
njegovoj moći.
I zaista je pokušavao, na kraju odluči da ode čak kod Ferid-
paše.
Ferid-paša ga primio jer je prijatelj sa Nešetom, njegovim
sinom.
Muris je molio prvo radi dobrog djela da se pusti nedužan
čovjek.Zatim rekao mu je da ima ženu i kćerku o kojima treba
neko da brine, našto je paša upitao da Muris možda ne ljubi
kćer gdin-a Sarijana.Muris je naočigled olako prešao preko
te primjedbe.Zamoli da ga mogu makar posjećivati u
zatvoru.Ferid-paša mu reče da se okane ćorava posla.I onda
ga ljutito upita čiji je državljanin Muris-beg, a on
odgovori kratko i suho da je turski.
Paša ga pogleda i reče da će razmisliti još o toj stvari.
Muris se zahvali i ode sa olakšanjem jer je bio siguran da
će Sarijan biti pušten.
Za deset dana to se i desilo.Sarijan je opet bio sa svojom
porodicom a Muris postade vrlo omiljen prijatelj u njihovom
društvu.
Tada se romantično i nevino Muris i Sabina počinju viđati,
i jedno drugome nisu krili osjećaje koje su nosili u srcima
a žar koju su imali u očima je čekala vrijeme da pokaže
svoju snagu.
No to je trajalo nekoliko mjeseci, tri mjeseca najviše kada
su Murisa opet upozorili da ne smije da izlazi iz internata
i druži se sa Sarijanom.Mjesec dana nije izlazio nigdje a
utjehu je nalazio u Sabininim strastvenim pismima.
Nakon pet sedmica Muris je izašao nakratko da se nađe sa
Sabinom koja ga je čekala lijepa i vesela.Sabina je nosila
bijelu haljinu,koju je upotpunjavao mali nakrivljeni šešir
sa cvjetovima. Jest, Sabina je bila prikaz same
dražesti.Zagrljeni su produžili do Sabinine prijateljice
koja im je pružala skrovište za njihovu ljubav.
Muris bey-a je želio da se osveti ovim ljudima zbog kojih je
morao da živi pod pritiskom, cijelo vrijeme kopkale se ga
misli da ode iz Carigrada u Pariz i da tamo misli ono što mu
je ovdje zabranjeno.
Tako ga jednoga dana posjeti Nešet i upozori da za svoje
dobro treba da ide negdje, najbolje u Pariz i da je
prijatelj Isa-Chan već otputovao u Evropu i da upozori
Zijauddina da i on ide što prije.Otkriveni su i ne može da
im pomogne nikako.Isa-chan je skupljao milodar za rusku
revoluciju a Zijauddin zbog jedne Voltaire-ove pjesme u
«Mešveretu».
 13

Nešet je gubio živce i reče Murisu zašto nisu mogli da se

prikriju a ne otvoreno da reaguju jer nije vrijeme za
revoluciju, ovo je Turska, govorio je.
Muris ga pogleda i reče da nema lijepog načina za
revoluciju.A mislio je da će Nešet uvijek lahko da izbjegne
probleme uz oca na položaju i da ne mora da se priklanja
opasnoj ideji.
Muris počinje da se pakuje dok je Nešet još tu ne gledajući
ga kao da je i on izdajnik.Nešet reče samo :» Sretno», i
ode.
Muris je otišao za Pariz, zajedno sa Samibeyom,Konstantinom
i Nadžijem.
Na rastanku ga je ispratila Sabina sa ocem i Nusret-bey.
Muris je bio hladan i tmuran, kao da to što ostavlja nije
više ona njegova Sabina i da je vjerovatno vidi zadnji put.
Poslije toga prođoše još tri godine Muris se redovito
dopisivao sa prijateljima u Carigradu, najviše sa Nusretom i
upoznavao ga sa idejom.

Fadila, prošlost

Dok je Muris bio izgnanik u Parizu, u Carigradu su se stvari

odvijale normalnim tokom.
Fadila Afendaki-zade je stasala u djevojku i sada su je
vrbovali da se uda za Refik-beya bogatog sina Husni-beya.
Jednoga dana otac je došao sa tim prijedlogom Fadili.Stari
beg je pozvao u radnu sobu.Rekao joj je da ga je danas
posjetio Husni-bey i pogledao je kao da ju ispituje da li mu
je nešto prikrila.Fadila je hinila neznanje, mada već na
spomen toga imena znala je šta slijedi i koji je povod ovog
razgovora.
Naime, mladi i nimalo joj simpatičan beg počeo se udvarati
i tražiti njeno društvo.
«Fadila,kćeri», rekao je,»ti si već u godinama kada ja kao
otac moram razmišljati o tvojoj udaji, a i sama znaš da je
Refik-bey ugledan čovjek, bilo bi dobro dati mu odgovor.»
Fadila ustade i reče:» Oče, ja ću dati odgovor, a on
je...Ne».Prkosno i bijesno ga pogleda i izađe kao furija.
Otac je slegnuo ramenima, na kraju i on je htio sreću za
svoju kćerku.A po njenom ponašanju se ne bi reklo da je
sretna na spomen Refik-beya.
Mislio je da će još neko vrijeme pokušati da odugovlači sa
odgovorom ali nekako se nadao da će Fadila
pristati.Vremenom.
 14

Ali ona je bjesnila.Refik-bey! Odzvanjalo je u njenoj

glavi.Nikad to ne bi mogla čak i da nikoga ne
ljubi.Ali...ona ljubi.Na odjek ovih riječi Fadila se
raznježi i pomisli kako cijelo vrijeme čuva lijepu uspomenu
na Murisa.
Njega ona voli!Oh kako bi da to svi znaju.Ali, on je tako
daleko i ne zna za nju.Znao je kao malu djevojčicu kada je
dolazio kod njih sa Nusretom.
Prema njoj bio dobar, ljubazan i obazriv.
Zvao je Fado...A ona bi se topila pod njegovim pogledom.Za
nju nema drugoga muškarca.U njemu ona vidi sve, cijeli
svijet i sebe u njemu...
No...nije ga vidjela godinama, a svoju ljubav je razvila,
mislila je kako mora to da kaže, makar Nusretu, njen nježni
brat će shvatiti.
Neko je zakucao na vrata.Viknula je:» Ko je ?»
Glas odgovori : «Nusret je «, i ona osjeti kako se on
nasmija.
Potrča da mu otvori jer u trenu joj bi bolje.Fadila je bila
jako vezana za brata.Znala je čitajući tajno njegova pisma
da i on tajno voli drugu, i pati...
Razumjela ga i žalila.Čitala je pisma Murisa Nusretu i
čeznula...
Nusret upita:» Šta se desilo? ...Otac kaže da si
neraspložena?, reče brat zabrinuto.
«Neraspoložena», odgovori ozlojeđeno, « da, dragi brate
neraspložena sam jer treba da me udaju za dobrog i uglednog
Refika».
Tu je postalo jasnije Nusretu i on se nasmija vrckasto,
pomalo podražavajući Fadilu da se ljuti.
Ona bijesno viknu, i reče « Zašto sve mora biti ovako, zašto
ne može biti drugačije?»On je gledao sa razumijevanjem, ali
se osjetio nemoćnim.
«Fadila», upita on, pomalo suho, nakašljavajući se : « da
nisi slučajno našla jedno moje pismo koje sam izgubio, a
jako je bitno, trebao sam ga uništiti, no ne mogu da ga
pronađem, da ti nešto ne znaš o tome? «, upita brat.
Na spomen pisma Fadila spusti pogled i blago porumeni, a
zatim drsko diže glavu: « Da, kod mene je...», odgovori: «
Ali, ne brini sa mnom je sigurno, ne bih odala tajne tebe i
Murisa «.
« O pa ti poznaješ Muris-beya», upita brat.
« Ma ne poznajem ga baš tako, nego kada je dolazio kod nas
ja...», zbunjeno odgovori Fadila,pomalo malaksala od te
tajne što živi svoj život već dugo u njoj.
 15

Brat je gledao u čudu i shvatao da je Fadila krila Murisa u

srcu i da je on izgleda najveći krivac njenog odbijanja
udaje.
Upita je: « Da ti ne voliš Murisa, Fadila? «.
Ona ga pogleda i reče: « Volim...oduvijek...» , i zaplaka
okrenuvši glavu u stranu da brat ne vidi njen bol i jadno
stanje.
Brat joj priđe i upita:» A on, je li zna za ovo».Fadila
odgovori: « On i ne sluti, čak i ne zna da postojim».
Brat ustade i ode do balkona na Fadilinoj sobi, zamišljao je
Murisa u Parizu, kako živi i omiljen hoda ulicama Pariza, a
njegova sestra je ovdje i ljubi ga...To je bilo nadasve
čudno, i nije vjerovao svojim ušima.
Muris je znao Sabinu, Fadila ga je voljela, on je volio
Sabinu, a sve su prilike da je Sabina voljela Murisa.Dokle
ovo ide.
Koji košmar, mislio je.

Posjeta

Ovdje u prošlosti Murisovoj se prikazuje momenat kad je

upoznao Fadilu, i kada mu je ona očitovala šta osjeća.
Susret se desio u kući Sami-beyovih roditelja, poslije
povratka Sami-beya i njegovih drugova iz Pariza među kojima
je bio i Muris-bey.
Naravno, znalo se da dolaze i gdje dolaze, pa scena ide
samim dolaskom kući i srdačnim dočekom, scenama grljenja i
radosti.
Prvo nastupa Sami-bey, kojeg pozdravlja njegova porodica a
onda malo blaže pozdravljaju Murisa ali prihvataju ga kao
prijatelja njihovog sina i brata.
U kući se nalaze Sami-beyovi roditelji, njegova sestra,
Nusret-bey,Nešet-bey i Fadila.
Fadilini prvi rođaci Sami-beyovi su znali za njenu
zaljubljenost, a uostalom Sadija je bila njena najbolja
prijateljica.
Poslije večere razgovor se nastavio u salonu.Muris i Nusret
su pričali o novostima.Poslije nekog vremena Muris upita za
Fadilu:
-A Fada, nju ne pominješ nikako...Možda se udala ?
-Nije- reče Nusret.
-Znaš da sam se sjetio nje u Parizu, učinilo mi se da vidim
nju od jedne djevojke...ali nije to bila ona...Pričala je o
nekoj knjizi pa sam joj donio jer je tražila od mene jednom-
Muris nastavi pričati, a Nusret se nemalo čudio.
 16

- Biće joj drago- reče Nusret – ona je ovdje ako želiš da je

pozdraviš.
- Onda ćeš mi dozvoliti da je pitam kako je- reče Muris.
- Slobodno! Idem da ih pozovem – reče Nusret.
Ubrzo Fadila ulazi u sobu, a Muris je zatečen njenom
pojavom, jer je porasla i postala prava djevojka...lijepa
djevojka.Nije bila više nestašna Fada kako je on bio
zamišljao...
Sadija i Fadila se nisu krile u njihovoj blizini, a Fadila
je uživala u tome, jer Muris nikada ne bi primijetio nju da
se pridržavala svih pravila društva.
- Fado...kako si samo porasla- reče Muris pomalo smeteno i i
hineći postiđenost, jer Fadila je sestra njegovog
prijatelja.
- Da...- reče ona smiješeći se i nastavi,- a ti Murise, baš
si nešto ostario- našali se ona i prasnu u smijeh zajedno.
- Pa, kako si, ima li kakvih novosti...- zastade nakratko
Muris.
- Čuo sam da se udaješ, smijem li već da čestitam- Muris
ovdje načini galantnu kretnju, da se umiri i ne izgubi
dostojanstvo.
- O ne Muris-bey...Fadila ga je odbila...- reče Sadija i
blago se nasmiješi.
- Fado, onakvu partiju – reče Muris vragolasto se smijući,
hineći prekorijevanje a ustvari je odobravao njen itekako
hrabri potez.
- Da, Muris-bey...- reče odlučno Fadila, gledajući ga ravno
u oči.
- Jer vidiš...često prava ljubav...- i Fadila učini nekoliko
koraka pa se okrenu prema njemu i nastavi.
-...nije u sjaju zlata, već u dubini srca, kao naša
najiskrenija srž koje nismo svjesni...- izgovori ona.
- Fadila-hanuma, ja poznajem te riječi, kao da sam ih negdje
već čitao- Muris se malo zamisli.
- Da... - reče ona.
- Znam da sam nešto tako pisao Nusretu- reče Muris.
- A ja sam čitala...- reče Fadila.
Nekoliko momenata je nastupila šutnja, Sadija je osjetila da
je suvišna i ostavila ih da nastave svoj razgovor.
Oni su pričali i nastavili su tako otkrivati sve dublje
tajne srca...
Muris se sjećao toga, i mislio kako je samo to bilo
lijepo.Mada znao je Fadila se nije promijenila, on je...
želio da iskuša prošlost...još jednom.
Znao je i to da će joj nanijeti bol, ali riješio je da to
uradi.
 17

Mislio je da je to s Fadilom pomalo djetinjasto i previše

idealno, nekada nije imao volje da to prati.Na kraju sve
dolazi do toga da je htio putenosti koju nije htio niti da
traži od nje, a mislio je čak da bi time kaznio samog sebe
jer je smatrao da će Fadila udajom za njega donijeti dobar
miraz.Mrzio je što tako misli, a opet nije sebi mogao
pomoći.Volio je novac i moć koju daje.
Htio je nanijeti bol i sebi, da zna da je od krvi i mesa i
da može osjetiti bol.
Poželio je Sabinu, žarko je želio...
Danima nije navraćao kod gđe Danialis, tek poslije deset
dana pojavio se da plati najamninu i da kaže da će ostati
još ovaj septembar a poslije će se preseliti blizu engleskog
poslanstva jer mu je tako najbolje za posao i radi svoje
udobnosti.
Oprašta se ljubazno, ali vješto izbjegava svaki mogući
razgovor o Sabini.

Sabina...sada...

Upravo je izašla iz kuće gđe Danialis, gdje je opet

čekala Murisa da dođe, no on se ni sada nije pojavio.
Ah nervirale su je i Olimpa i gđa Danialis, sažaljevale su
je a ona to nije podnosila, a Muris nimalo da joj olakša
svojim dolaskom.Kako bi je samo usrećio!
Ali on nije tu, i ona mora opet da vodi glupe razgovore i da
traži izlike.
Sabina Sarijan prolazi glavnom ulicom ispred kazališta
«Concordia».
Iako se dobro kontrolisala, sada je htjela da stavi do
znanja svima da to više neće da podnosi, bila je na rubu
živaca i strpljenja.Sabina je obučena vrlo moderno i
izazovno.Ona se morala zamijetiti na ulici jer je njena
pojava bila naprasito očaravajuća.Danas je bila bijesna i
tužna...Tražila je zadovoljštinu u bilo čemu. Najviše bi je
zadovoljila Murisova pojava. No, on nastavlja da oklijeva...
Navratila je u krojačku radnju, da naruči još neke stvari i
nastavila do svoje kuće.
Sabina živjela raskošno i udovoljavala je svojim željama, a
najviše trošila na haljine i uređivanje kuće.
Jedino,ako se može tako reći, što je htjela, pored Murisa,
je da je prihvate u visokom društvu, ali nikako nije
uspjevala i pored brojnih pokušaja od kojih je doživjela
samo ozlojeđenje i mržnju prema svima koji joj priječe put
 18

kojim ona Sabina Sarijan kćerka poznatog advokata mora da

ide.Htjela je to makar silom.
Sabina je sva u strastima i žestini osjećaja, dramatična i
ponekad histerična kada je u neizvjesnosti da nešto
dobije.Njen karakter je poput ljutog djeteta samo što ona
nije više dijete i njene igračke su postale žive i kao
takve su joj se više sviđale.Nesvjesna posljedica svoje
hirovite i plahe ljubavi, zbog čekanja na Murisa postaje čak
i krvožedna,da dobije ono što joj po pravu imena a i po
ljepoti koje je bila apsolutno svjesna, pripada.
Dok je hodala tako smetena stigla je kući, potrgala odjeću
koja je guši i opružila se po sofi kao gonjena
životinja.Plakala je od muke i cijepala odjeću.
- Klečat' ćeš pod mojim nogama ...- dahtala je Sabina u
navali bijesa.

Muris i Sabina

Poslije ove jadne scene ide lepršava i dobro uigrana

uloga Murisa kod trgovca namještajem.
Muris želi da izabere namještaj za svoj stan, ne želi žuriti
jer svaki komad hoće lično da provjeri i uskladi.
Pored njegovog lijepog, decentnog ali i skupog stila
odijevanja ništa manje se nije moglo očekivati u ovom
slučaju.
Ovdje se Muris prikazuje snobovski i pomalo šarlatanski.
Novac koji zarađuje ne može u potpunosti pokriti njegov
luksuzni život, iako je u službenik ministarstva unutarnjih
poslova na dobroj poziciji.
Ljudi koje posjećuje, društvo koje ima uključujući i njegove
stalne obaveze prema Njihovoj stvari, prekoračuju njegove
mogućnosti pa se desi s vremena na vrijeme da traži pomoć od
brata koji je uvijek, mora se reći, revnosno izvršavao
molbu.
Trgovac pokućstvom, Englez pokazuje namještaj i govori da
je zakasnio pet dana jer je upravo kupljen meuble kakav se
sigurno rijetko može naći u Carigradu.
- A ko ga je kupio, možda bih mogao da pogledam pa da
naručim još jedan- reče Muris, uporan u želji da nađe
odogovarajuću kombinaciju.
- Gospođa Sarijan je došla sa kćerkom, udovica advokata
Sarijana- reče trgovac.
 19

Muris ništa ne odgovori zašuti nakratko, nije mogao pobjeći

od ovoga...
Trgovac predloži Murisu da mu on sastavi neke dijelove pa da
to onda dođe pogledati.Muris se složi i izađe.
Muris se naljuti jer je stalno nailazio na njene
tragove.Upita samog sebe zašto bježi od nje i zašto je
uopšte izbjegava može da je posjeti kao i druge ljude.
U trenu se zapita kako li sada izgleda, nije sumnjao da je
ona još ljepša i privlačnija nego prije.
Čvrsto je odlučio da je posjeti.I to danas.

Susret

Sabina je sjedila u svom boudoir-u dok je vani padala kiša.

Bila je bezvoljna i gledala je kroz prozor.Sobarica uđe i
donese joj posjetnicu.
Sabina se trže kada vidi ime.Samo posjeta čovjeka kojeg je
toliko čekala je mogla da izazove tu reakciju.Muris
dolazi...
Ustade što prije, sva uzbuđena, a lice joj obli rumenilo dok
je namještala haljinu i frizuru.Sabina se jedva
snalazila...kad se on pojavi.
Gledali su se nekoliko trenutaka, kad Muris progovori
ispričavajući se.
- Nadam se da moja posjeta nije u nevrijeme ?- reče vidjevši
i sam da se djevojka smela.
- Ah Muris-bey! Ipak ste se udostojili da me posjetite,
izvolite sjesti- reče Sabina izvještačeno.
Ovu izvještačenost bi izbacila svaki čas no nije znala
pravi razlog njegove posjete.Nije znala da li će se moći
obuzdati da mu ne prizna sve...To je i htjela uostalom, kada
ga vidi.
Muris-bey, s druge strane je gledao kako se pred njim nalazi
jedna prelijepa dama, raskošna u ljepoti i svemu što je
okružuje.U njoj je prepoznavao Sabinu svakim momentom, sve
više...Nekoliko trenutaka je vladala šutnja.
- Koliko ste već dugo gospođice Sabina u Carigradu?- Muris
je započeo formalnijim tonom.
To je Sabini zadalo tihi udarac i povrijedi njenu taštinu,
osjetila je da bijes u njoj počinje da ključa, nije mogla da
dozvoli da je udaljava od sebe.
-Muris-bey nije nužno da se razbacujemo riječima.Mi smo se
nekada dobro poznavali.
- Hvala na povjerenju- sa isprikom reče Muris.
 20

-Sigurno ostajete ovdje.A gđa majka kako je ona? – upita još

Muris
- Da...Ona je uvijek zdrava i pitala je da li vas viđam...-
Sabina reče i zašuti pogledavši Murisa upitnim pogledom.
-Oh hvala na brizi- reče on.
Nastade šutnja koja potraja neko vrijeme.
Sabina je teško disala od nelagode, htjela je više od ovoga,
a Muris se skanjivao.Sabina se mijenjala u licu i obarala je
pogled, Muris je i ljutio i voljela ga a opet nije mogla
vjerovati da ga gleda upravo ispred sebe, i da će možda
nekako da joj izmigolji sad kad je tako stvaran. Ali,kako je
samo formalan i kako se kontroliše, ovo nije očekivala...
Muris ustade, i reče da ga ispriča kod gospođe majke što je
ne može pozdraviti ovo prilikom.
Sabina je gledala i nije htjela da ode, jer je mislila ako
ode neće ga više vidjeti.
- Kako? Već odlaziš?- reče ona pomalo povišenim tonom.
- Sabina, čini mi se da ste neraspoloženi i da dolazim u
krivo vrijeme- poče Muris .
- Muris-bey je to opazio?
-Da, Sabina...
-Iznenadili ste me...nisam mislila da ćete doći...a tako sam
vam se nadala...a sada već idete...
- Kasno sam saznao da ste došli – ispriča se Muris jer je
vidio da Sabina počinje da se uzrujava, gledao je i
privlačilo ga je sve to, htio je da je tješi i umiri.
- Ah, gospodine, poštedite me daljnjih razočarenja - reče
ona bijesno ne kontrolišući ton.
- Sabina...ja to ne želim...- blago će Muris.
- Vi...vi me ponizujete...Oprostite...
- Dozvolite da odem,uzrujani ste Sabina...
-Ne...ostanite...ja to ne mogu dopustiti...ja moram da vam
kažem....
- Oprostite, ja sam kriv...
- Ne...- Sabina je klonula – ja ne mogu da živim od
prošlosti... vi morate znati...neću moći dalje...
- Zar nije prestalo sve što nas je vezalo- reče teškim
glasom Muris kao da govori slabašnom voljom što je ostala
pokušavajučći uvjeriti Sabinu da pripadaju prošlosti.
- Nije....za mene nikada...
- Sabina... – gledao je Muris tužnu Sabinu i ženu koju je
već volio.Uhvati je za ruke, privuče je na svoje grudi.
- Murise, ja sam vjerovala u svoje srce...- reče Sabina
grleći ga, dok su ih oboje prozimali žmarci.
Uvjerili su se da su ista ona dva bića od prije nekoliko
godina.Oboje su htjeli da ovaj trenutak potraje...
 21

Scena u pozorištu

Muris počinje da se viđa sa Sabinom ne javljajući se

više Fadili, jer ovim činom on ju je iznevjerio i nije htio
da igra dvojnu igru.
Sabina mu pomaže pri namještanju kuće jer se pokazala veoma
vještom i znala je gdje se mogu naći najbolje stvari jer je
bila čest kupac u svim boljim radnjama.Zajedno su viđeni
stalno u javnosti jer Sabina nema namjeru da se krije a on
joj udovoljava.
Ne spominje svoju zaručnicu ali Sabina je svjesna da je
izabrao nju, to godi njenoj taštini, jer napokon izabrao je
najbolje.
Jedne večeri odlučuju da odu u pozorište i gdje ih vidi
Refik-bey.Pozdrave se ovlaš i Murisu bi jasno da će uskoro
svi znati za njegovu «besramnu vezu».Nije govorio Sabini da
je uopšte nekoga vidio taj nemir što je osjetio sačuvao je
za sebe, ali predosjećao je oluju.
Nusret će ga mrziti jer mu je iznevjerio sestru i jer voli
onu koju on tajno ljubi.Još su tako nesputani...
Sve to će doznati Fadila...ranit će je... Doznat će i Munir-
paša, moglo bi sve propasti...
Ali, Muris je nastavljao da ide dalje jer s druge strane
osjećao je kao nikad snagu revolucije što se budila u njemu
svim žarom.Ideja dobija željene razmjere. Dok krši sva
pravila a ipak nikad mu se nije činilo da bolje njima
upravlja Muris ide dalje nadajući se da će sve ispasti kako
treba.
To veče Refik-bey odlazi u uobičajenu kafanu gdje je mogao
da sretne Nusreta ili Sami-beya da konačno zadovolji
uvrijeđenu taštinu tako što će reći da je Fadila ostavljena
na najgori način.Njen voljeni Muris zbog kojeg je odbijala
carigradske prosce zabavlja se sa «otkrivenom» ženom.Muris
iz Bosne...Jer ipak, mada je begovskog porijekla smatrao je
da je pomalo budalast i previše iskren.Za jednoga bega takvo
ponašanje je bilo smiješno.Naprotiv, smetalo mu i to što je
zaokupljao pažnju sagovornika i činio da ga svi zavole tek
tako,i to ljudi koji su bitni za carevinu.Vidio je i da
Muris radi na samopromociji tako da je sve više sumnjao u
njegov karakter.Nije ga podnosio i svaki pomen na njega
izazivao je bijes u njemu.

Zabava francuskog poslanika

 22

Muris uspijeva da ubaci Sabinu na spisak gostiju na zabavi

grofice de Chambine, supruge francuskog poslanika.
Naime, svojim uplivom sa conte de la Valette, tajnikom
dotičnog poslanstva učinio je vrlo lako da mu bude
pratiljom.
Ulazak Sabine je itekako primijećen.Bila je prelijepa i
nepoznata.
Imala je bijelu toaletu, izuzetno modernu i smjelu, sa
bogatom lepezom.
Nosila je vrlo lijep nakit i duge, bijele svilene
rukavice.Plavu je kosu pokupila u lijepu punđu koja je
isticala njeno lijepo lice, a haljina je otkrivala njeno
bujno poprsje i dugi vrat.
Bila je zaista raskošna, a Muris je ponosno koračao uz nju.
Uvodi ih conte de la Valette i dovodi do domaćice večeri.
Grofica de Chambine je u društvu Ade, nestašne kćerke
austrougarskog poslanika, koja je zbog svoje veselosti bila
rado viđena među ovom gospodom.
Svojom pojavom govori puno bez riječi.Zrači dostojanstvom,
šarmom i vještinom komunikacije koje početnika u ovakvim
odnosima mogu dovesti do očaja.
Grofica je iznenađena ljepotom pridošlice no naviknuta na
sve ne daje to do znanja lijepoj Sabini, prima ju izuzetno
milo i pristojno pitajući za njenog oca dajući joj do znanja
da zna ko je ona.Sabina je zadovoljna jer poznajući svoj
temperament nije htjela da pokvari svoju prvu zabavu ovog
tipa nespretnom rečenicom.
-Veseli me da vas vidim...Vi ste kćerka pokojnog advokata
Sarijana, moj muž ima samo riječi hvale za njega – obrati se
grofica Sabini ljubaznim i odmjerenim riječima.
Sabina se blago nakloni i nasmiješi i reče vrlo blago :-
Hvala vam...
- Muris-bey je dobro? Jeste li zaboravili Pariz? – poče
grofica da se razbacuje i kao sjetno spomenu Grad ljubavi.
- Taj grad je nezaboravan...-dovrši .
- A da vas upoznam sa groficom Adom – nastavi u stilu
domaćice koja ne zapostavlja svoje goste.
- Milo mi je – reče Muris.
Grofica se izvini i ostavi Murisa, Sabinu i mladu Adu skupa.
Sabinu pozva da pleše mladi conte de la Valette, a Muris
zamoli groficu Adu.Dok je plesao gledao je Sabinu koja je
jednostavno plijenila pažnju.Kada je prvi valcer završio
gledao je kako Sabini prilaze drugi muškarci pitajući za
ples. Mislio je kako ona ovdje pripada. Nije ga nimalo
pogađala ljubomora, puštao ju je da uživa.Mada...ona je
 23

požudno tražila njega i kao da je plesala predigru za

njihove zajedničke trenutke.
Još je nešto primjećivao, a to je Ekrem-bey, turski poslanik
na ruskom dvoru u razgovoru sa ruskim poslanikom.
Muris je odlučio da im priđe.Ekrema je poznavao dobro i znao
je između ostalog da pravi mrežu za mladotursku ideju.Gledao
ga i razumio šta smjera.
Uostalom, znao je da ovdje ne dolazi radi plesa.Tu je Nešet
sa prijateljima...i upravo razgovara sa grofom de Chambine.
Tražio je priliku da se sastane s njima i da vidi šta mogu
dalje da urade.Ali ne smiju biti sumnjivi, isuviše je
radoznalih očiju.
Ekrem je razgovarao sa ruskim poslanikom Viktorom Ivanovičem
upravo o sadašnjoj vlasti.
Pričali su o pasivnosti turskog naroda koji trpi vlast kakva
god da je bila.
Muris učtivo pozdravi Ekrem-beya i gospodina koji je bio s
njim.
- Da li nešto prekidam, gospodo?- nasmiješi im se svojim
poznatim osmijehom, koji je često koristio kada je želio da
prikrije svoje namjere a takvih prilika je bilo napretek u
okruženju u kojem se kretao.
- Muris-bey – reče srdačno Ekrem- pa tako mi je drago da vas
vidim.
- Znate g-dine Ivanoviču, Muris-bey je jedan od
najperspektivnijih ljudi našeg carstva- poče neskromno da ga
hvali Ekrem-bey.
- Ah zahvaljujem, Ekrem-bey, zaista, poslije vaše hvale
hvata me nelagoda pa možda to i dokažem- reče Muris šaleći
se.
- Muris-bey- obrati mu se ruski poslanik- da li i vi
podržavate ovu vlast ili biste radije živjeli u nekom boljem
svijetu- upita direktno.
Muris se lecnu nakratko, nije baš očekivao ovakvo pitanje,
nije mu se svidio ton Rusa, ipak šta on zna kakva je ovo
vlast...
No, pogledavši Ekrema koji mu je odobravao istinit odgovor
reče : - Nigdje radije ne bih živio, g-dine Ivanoviču, ovo
je krasna zemlja.
- Da...naravno...kako god, ipak, navratite sa Ekrem-beyom da
porazgovaramo.Činite se strastvenim govornikom, pa bismo
mogli podijeliti slične ideje.- reče ozbiljnim tonom
poslanik Ivanovič.
Pozdravi ih naklonom glave i ode.
Muris ugleda Sabinu kako prilazi sa Alfredom.Muris se
ispriča Ekrem-beyu i reče da mora neko vrijeme biti sa
svojom pratiljom.Alfred poljubi ruku Sabini i ostade sa
 24

Ekremom.Ekrem-bey se nasmiješi i povuče dim cigarete

gledajući ih kako odlaze.
- Murise – reče radosno Sabina, hvatajući ga pod ruku –
moraš nam se pridružiti , conte de la Valette nas je pozvao
u buffet.
Dok su išli kroz hodnike tražeći sobu, Murisu je bilo jasno
da Sabina želi da se osame.
-Sabina, zar nismo trebali već stići- reče blago Muris, i
nježno povuče Sabinu kako bi vidio njen pogled.
- Ada je rekla da će biti ovdje, ona je sama sa conte de la
Valette, pa sam ja pomislila na nas...- izusti Sabina.
- Ali zar nije tvoja želja bila da idemo na ovaj ples, zar
ti ne godi ovaj svijet?- upita Muris iznenađeno.
- Da...Murise, ali ti plešeš s drugom, mislila sam da ćemo
biti više skupa...- pogleda ga, a on nije htio dalje
insistirati, nego se prepusti njenim rukama da ga vode.
- Murise...- reče sa drhtavim glasom punim čežnje.
- Budi uz mene...ovdje...- izusti Sabina.
Muris je itekako vidio pojavu koja ga je očaravala, sada je
gledao ne skrivajući svoje porive. Sabina koja se činila
sada tako krhkom i slabašnom preklinjala ga je da bude s
njom.Bila je tako neodoljiva... Čvrsto zagrli Sabinu i
zajedno utonuše u vrtlog strasti.

Jedno saznanje

Sabina i Muris nastavljaju svoju vezu, i već je prošlo

neko vrijeme.Jednog dana ona dolazi u haridžije-nazaret.
 25

Uručuje svoju posjetnicu a Muris iznenađen njenom posjetom

prekorijeva ju zašto je došla ovdje,no ona odgovara kako
nije mogla bez njega više ni časa...Te riječi su lagano
brisale njegove ljutnju.
Muris je bio slab na nju te nije mogao ništa drugo do
krenuti za njom.
Upravo u momentu kada su ulazili u auto prošla su pored njih
jedna dobro poznata kola porodice Afendaki-zade.Fadila je
prolazila.
Nakratko su im se susreli pogledi, i onaj polet i
bezbrižnost dok ga je Sabina uhvatila za ruku, učinio se
pogrešnim.Muris je okrenuo glavu i smeteno se nasmiješio
Sabini.
Dok Sabina dolazi do Murisa treba prikazati kako je
pozdravljena i prihvaćena od strane gospode, i to muškaraca
uglavnom, koji su zavidili Murisu na takvoj ljepotici.Sabina
se nije krila i ponašala se kao i sve druge moderne žene na
Zapadu.Nimalo se nije trudila da se prikriva zato jer je ovo
ovdje Turska i zato što su prolazile nevidljive žene sa
zarom.
One su bile nevidljive.Ova nevidljivost je zadala veliku bol
Fadili u srce, dok je oživljala scenu koja se odigrala pred
njenim očima.
To je...znači. Znala je da njegov nedolazak može značiti
jedno.Ali vidjeti ih...sasvim je drugo.I kako je samo lijepa
ta žena.
Otkrivena i ponosna, nasmijana,vedra i izgleda
voljena...Ah.Srce je joj se ludački stezalo, ponestajalo joj
zraka i prigušene suze bijesa su već vrištale u njoj.Njen
Muris je nečiji drugi, možda njen nije nikada ni bio...
Fadilu je zaboljela ta žena, pekle su je i suze osvete.Ona
nikada nije mogla tako da se pokazuje.Nisu joj dopuštali.Nju
nikada nije ne tako gledao, nije s njom nikada tako hodao...
Bijes popušta i svladava je nemoć.Dok izlazi iz auta osjeća
da život iz nje polako odlazi,kao da to tijelo što ga nosi
nije njeno i da ne zna čime ga pokreće...
Odlučila da obiđe Nusreta, koji leži bolestan već neko
vrijeme.
Skidajući zar ulazi a brata zatiče u nešto boljem stanju
kako sjedi za stolom.
- Fado, kuda si ti hodala?- reče obazrivo brat dižući
pogled.
- Ne zovi me tim imenom više...- reče ona – vidim danas ti
je bolje – i usne razvuče u blijedi osmijeh.
- Zašto? – ustade Nusret i približi joj se, osjećajući već
nagovještaj one istine koju i sam zna.
- Podsjeća me na sreću...- ironično se nasmiješi Fadila.
 26

- Muris-bey, njega nema više ? – upita s nadom da joj se

ipak javljao ovo vrijeme.
- Vidjela sam ga Nusrete...Danas...Sa jednom ženom – izusti
Fadila kao da jedva čeka da se riješi te ljage što se
skupljala.
- Ne znaš ko je ona ?- upita Nusret.
- Ne, ali vrlo je lijepa.
- To je ona...-nastavi Nusret.
- Ti je poznaješ ? – Fadilu zainteresova Nusretov interes za
djevojku.
- Ona koju ljubim – reče i sjede na stolicu jer mu je
dolazio talas slabosti.
Nusret počinje da kašlje prinoseći rubac usnama, jer se
borio sa teškom bolešću.Svi u kući bili u sumornom
raspoloženju nemoći.
Fadila ga gledala i žalila svog dobrog i slabašnog brata
kojem je ta ljubav izgleda pomogla u njegovoj bolesti.
Pred očima joj se rađala ponovo slova koja je čitala u
Murisovim pismima o «djevojci koju je nekada poznavao, a
koja se izgubila u velikom svijetu».
To je znači ta djevojka, i gle čuda ta njoj nepoznata
djevojka je došla da uništi i njenog brata i nju i sve što
se nađe na putu.Do sada nije znala da postoji.Ali njeno srce
itekako bije...-reče, skoro naglas Fadila.
- Jesi li nešto rekla...- upita Nusret kada se smirio.
- Ma ne, a ko je ta žena- Fadila poče ozbiljno, jer ju je
nemalo zanimala njena opasna protivnica koju nije htjela da
potcijeni.
- Sabina Sarijan.
- Ona te odbila?
- Da jer ljubi drugog, rekla mi je to.
- A to je Muris...- reče Fadila više za sebe.
- Da, još u liceju.
- Dosta Nusrete! – presiječe ga Fadila.
- Fada nadaj se...vrijeme liječi sve.
- Brate moj...– Fadila mu priđe i zagrli ga.
- Ti znaš da smo ti i ja kao jedno.Tvoja nesreća me boli čak
i više.Ne pričaj više o njoj, uništava te...
- Ne, ne, moj neumjeren život mi je ovo donio a ne
ljubav.Sve zabave i ti ljudi koje prezirem- reče on
povišenim i histeričnim tonom.
- Polako- brižno će Fadila bojeći se da mu se stanje većma
ne pogorša.
- Ne mislim više na nju toliko, a ti voliš li Murisa i dalje
?...- upita Nusret.
Fadila nije htjela da odgovori jer je poznavala svoje srce,
ono nije mrzilo.
 27

Ustade od brata, priđe prozoru da obriše suze koje je

skrivala i da se primiri,kad neko pokuca.Bio je to Šemsi-
bey, liječnik.
Fadila je ostala u sobi da vidi šta novo liječnik ima da
kaže.Podozrivo ga gledala,iako se pokazao kao dobar i
pažljiv liječnik, i dobar sagovornik, smetalo joj što je
mislila da sve to radi da joj se svidi.
Sada kada Murisa nema, morat će opet slušati besmislena
udvaranja.To joj bilo posebno mrsko.Prebacivala Murisu što
je ostavi na cjedilu.
Šemsi-bey se pozdravi kao već često viđena osoba u njihovom
društvu.Nakon upita o porodici, poče da pregledava Nusreta.
Na kraju kada je završio predloži Nusretu da ode na
putovanje, govorio je o prednostima klimatskih uvjeta u
Francuskoj,Španiji, Egiptu...
Na kraju predloži da je ipak najbolje da ode u Egipat.
-Proučavajte, otresite se sentimentalnosti, i vidjet ćete za
mjesec dana vratit ćete se zdravi- preporučivao je liječnik.
- Ja ću vam napisati nekoliko pisama za moje prijatelje,
tako da biste trebali ugodno da provedete vrijeme. Ja ću to
predložiti i Rifat-beyu.- reče ponovo.
Nusret reče da će razmisliti.Ali i sam je mislio da bi bilo
dobro otputovati.
Kada Šemsi-bey ode ostanu njih dvoje opet sami.
Fadila je bila zaprepaštena savjetom doktora, jer je znala
da ta preporuka može značiti jedno.Provesti zadnje trenutke
u sreći i zadovoljstvu.
Nusret joj počeo govoriti da će ići, da će joj pisati svaki
dan o svemu i da ne brine.
Fadila naposljetku izađe iz sobe.Jedva je čekala da izađe da
u samoći pusti suzu za sve ove tuge što su se dešavale, dok
je vjetar Carigrada blago mrsio njenu kosu.

Nusret

Nastupa vrijeme priprema za odlazak za Egipat, i to traje

oko mjesec dana.
U to vrijeme Nusret se druži sa svojim liječnikom i
pronalazi da je njegovo društvo utješno.
Kada je otkrio, ili tačnije kada se onaj nesnosni Refik-bey
kao slučajno odao o Murisovoj vezi sa Sabinom, Nusret počeo
 28

da razvratno živi, da posjećuje kafane i razna mjesta na

kojima bi se mogao «ubijati» do mile volje.
Otac Rifat-bey je primjećivao da se nešto dešava,a poznajući
svog krhkog sina jako se zabrinuo no s vremenom postao i
siguran jer je Nusret počeo kašljati i bio jako loše,toliko
da nije mogao izlaziti.
Potražili su pomoć liječnika, a oni preporučiše Šemsi-beya,
tako da njemu povjeri tu odgovornu ulogu liječenja jedinog
sina.
Nusret se zbliži sa Šemsi-beyom i pred sami odlazak oda mu
tajnu što je čuvao na srcu.
Šemsi-bey je predosjećao o čemu se radi, ali htio da zna
više.Raspitivao se o Murisu i Fadili, jer je gajio nade za
lijepu Fadilu, koja je u njemu raspirivala osjećaje ljubavi.
Dok su šetali alejom Nusret je pričao o tome kako su se
upoznali Fadila i Muris.Priču je počeo kao rezime ovih
priča, kao neko ko je gledao a i sam se previše uživio u
priču glavnih likova.Ti likovi su bili njegova sestra,
njegov dragi prijatelj i njegova kako je zvao u mislima
«ljubav»...
Aleja kojom šetaju je lijepa i sjetna kao i njegova
priča.Cvrkut ptica koji je dolazio sa već ogoljenih stabala
u blizini sultan Ahmedova mejdana veselio ga i poticao da
nastavi...
- Znate Šemsi-bey ja znam da je to samo san a s druge strane
jad, jer Sabina nas sve nekako drži na okupu...a ipak tako
nepobitno razdvaja.
Nusret je govorio kako je sve počelo, i kako su se njihove
čudne sudbine isprepletale.
Šemsi-beya se dojmilo ovo pripovijedanje, niko mu tako
iskreno i lijepo nije pričao o ljubavi.Toliko ljupkosti je
bilo u svemu, i snažnih emocija.
On se i čudio jer sam nije osjećao nešto slično.Kada je
upoznao Fadilu, pomislio je da bi on za nju mogao nešto
takvo osjetiti.
Saslušao ga vjerno.Odlučio je da tu priču nikome neće
ispričati, ali pomislio je da bi otac trebao da zna za jedan
od razloga bolesti svog sina.
Znao je već sada da treba da kaže g-dinu Afendaki-zade o
svemu, jer kako je on poslovan čovjek starog kova, nije niti
izdaleka imao pojma šta se ustvari dešava.
Time je opravdavao sebi ono što namjerava da uradi.Kada se
rastao od Nusreta otišao je ravno do Rifat-beya i rekao ime
žene zbog koje je Nusret počeo da obolijeva ustvari poslije
nesretne ljubavi tražio je utjehu u svemu što bi moglo
vjernije prikazati sliku njegovog raspada.
Nije slutio ko je Sabina Sarijan.
 29

Lijepa Eliza

Sutradan Nusret je otišao za Egipat.Na brodskom

pristaništu ispratili ga najbliži članovi obitelji, neki
prijatelji i Šemsi-bey.
Rifat-bey bio nekako odsutan i rasijan, no niko to nije
primijetio.Jedva se pokušavao oduprijeti teškom teretu što
ga pritiskao od juče.Jučerašnja vijest o Nusretovoj
zaljubljenosti ga savladala.Šemsi-bey obzirno je rekao kako
smatra da je uzrok bolesti možda ljubav.Kada je upitao ko je
djevojka i može li se nekako pomoći u toj ljubavi, Šemsi-bey
rekao ime djevojke...
U trenutku jedva se snašao.Nije mogao vjerovati šta čuje ili
mu neki bubnjevi zaglušuju sluh pa ne čuje dobro.Ali...ipak
kada se pribrao ubrzo shvatio je da čuo dobro a ovome
mladiću je i počeo vjerovati.
Nije imao srca reći sinu ništa jer ide tako brzo, mislio je
kad se vrati da će mu morati objasniti.Poznajući sina, bojao
se reakcije i gorko patio zbog tajne što se stvorila kao
prepreka svakoj sreći njegove djece.One koju je smatrao
takvom.Zaboravio bio na još jednu kćerku...Sabinu Sarijan.
Danima poslije Rifat-bey nije bio dobro.Otišavši na posao
nije imao volje raditi ništa.Volio je misliti da bi rado
ispaštao radi svojih grijeha.Ali sam...
Ovako nije mogao zamisliti da bi radi tajne koje se sramio
njegova djeca ispaštala i doznala na vrlo ružan način.
Žao mu bilo Nusreta...Sabine se nije sjećao.Nadao se da je
dobro i zdravo, zapravo dok je još bila malena jednim
slučajem zadesio se da je vidi...A bilo je to davno i sve bi
dao da se nije sve odvilo tako.
Odlučio da progovori sa Šemsi-beyem jer činilo mu se da je
upućen u Nusretov život bolje nego on možda nađe neko
rješenje i malo olakša dušu nekome.
Doktor je dolazio ovih dana kući jer je Fadila bilo
loše.Stari otac nije ćutio razloge toga, mislio je da velika
privrženost bratu i «ženska» boležljivost uzrokovala njeno
stanje.Uvjerio se da joj je zaista loše, a možda je obična
prehlada tješio se.
 30

Čovjek, žena i jedna tajna

Fadila je u sobi sa doktorom Šemsi-beyom.On provjerava da

li lijekovi koje joj je dao djeluju.Pretjerano je brižan
iako Fadila ima malo jaču prehladu.No, ipak sebi dozvoljava
da je muči razgovorom o Murisu, da bi ispitao njena
osjećanja.
Hvaleći Murisa i oslovljavajući ga njenim zaručnikom hineći
da ne zna da njih dvoje nisu zajedno i da su zaruke
prestale, obraćao joj se prijateljskim tonom. Znao je da je
Fadila osramoćena po običajima tog vremena zajedno sa
Murisom a isto je bio svjestan da ona zna i da pati jer ga
iskreno voli.
Ipak je nastavljao.Ovo je lik koji će učiniti da sve tajne
dođu na vidjelo kao dvolični katalizator događaja.Vođen
potajnom zaljubljenošću i opsesijom bogatom kćerkom starog
bega Afendaki-zade, nema prepreka na putu do cilja,koji mu
je tako blizu i skoro da može da ga osjeti.
Međutim ona ga zamoli da prestane govoriti o njemu i da je
ostavi jer joj je i sam preporučio mirovanje.
Mladi ambiciozni doktor se povuče sa izvinjenjem.Otišao je
do Rifat-beya da mu kaže o stanju kćeri za danas.Volio je
ukućane ove kuće ali volio je bogatstvo i moć koju imaju i
koji po njemu naprosto čine radosnim dalji život.Nadao se
jednoj takvoj sreći u životu, ali s druge strane koja ga je
vukla na dno, osjećao da je prosječan i da će vjerovatno
takav ostati do svoje smrti.
Rifat-bey ga lijepo primi i reče mu da sjede.Upita ga samo
šta mu Nusret još piše, osim onoga što on zna, htijući da
potakne razgovor o jednoj određenoj temi što ga je mučila
ovih dana.
- Dobro je- nasmija se Šemsi-bey- hvali se da mu ide na
bolje.
- Da...- reče beg – neka ostane tamo neko vrijeme...- doda
zamišljeno- ovdje je neumjereno živio...
- Ah mlad čovjek beže, a onda i ona njegova nesretna ljubav
sa Sabinom...
Rifat bey se promijeni na spomen ovog imena, kao da je kula
što ju je gradio srušena i on je održava ravnodušno , iako
je svjestan da će je morati pustiti i to ubrzo.Sve će
izgledati drugačije, ni on neće izgledati tako ugledan, ali
 31

istina je došla vrlo daleko i on je dugovao priznanje.Bojao

se da će sve nestati čak i životi njegove voljene djece biće
uništeni...
- Rifat-bey zašto biste branili Nusretu da odabere Sabinu,
vi ste barem razuman čovjek, morate imati dobar razlog.
- Da... -pokleknu Rifat-bey i poželi da sve kaže – ali to je
tajna koju dugo nosim sa sobom.
- Ali Rifat-bey ako Nusretova sreća ovisi o tome vi morate
reći šta je u pitanju možda kada bi znao, odustao bi od nje.
- Šemsi-bey, nadam se da ćete znati čuvati moju tajnu- reče.
- Da li biste vi dozvolili sinu da uzme vašu kćer...rođenu
sestru...- reče potreseno Rifat-bey i spusti pogled iskreno
se stideći i žaleći zbog ovakvog nesretnog slijeda događaja.
- Sabina je vaša kćer...reče iznenađeno Šemsi-bey jer se
ovome ni on nije nadao.
- Da, ona je moje dijete...
- ...A sudbina je htjela da i vaš sin i vaš zet ljube istu
ženu...-reče Rifat-bey, više za sebe.
- Molim, Muris-bey...- trže se naglo Rifat-bey.
- Muris-bey ljubi vašu kćer – nastavi ravnodušno i odmjereno
Šemsi-bey.
- Moju kćer Fadilu mislite...Ovdje je begu bilo već dosta,
ni on nije to mogao da sluša više, dokle će ovo ići pitao se
i proklinjao u sebi.
Činilo mu se da tone sve dublje iako je mislio da je
dotaknuo dno.No, ipak se nadao da će odgovor biti
pozitivan...
- Ne...Rifat-bey – reče i pogleda ga ravno u oči – vaš zet
ljubi vašu kćer Sabinu.
- Božee...- zavapi beg i sruši se na stolicu – jadna
djeco,kako sam vas unesrećio...
Doktor mu pritrča u pomoć,namjesti ga nakratko pa istrča iz
sobe tražeći vodu.Sami-bey koji se tu zadesio, priđe a ovaj
mu reče tiho da se drugi ne uzrujavaju da je starom begu
pozlilo.Kad su ušli Šemsi-bey je govorio Sami-beyu da mu je
pozlilo kada su pričali o Nusretu, beg se previše uzrujao...
Pošto je beg došao sebi, slabim glasom je govorio : «Jadna
djeco moja...kako sam vas unesrećio...»
Mladi Sami-bey je gledao sad u Rifat-beya pa u
doktora.Nekako mu postalo jasno da je niz nesretnih
slučajeva ovdje mnogo učinio...
Lik plemenitog i harizmatičnog Sami-beya ovdje se pojavljuje
kao nagovještaj dobrih rješenja i situacija iz kojih se može
pronaći izlaz, jer ovaj lik je totalno pozitivan i
voljen.Sami-bey, zapravo je jedan od onih likova kojima ne
možete zamjeriti postupke jer on je preuzeo sve dobro iz
istočne i zapadne civilizacije u sjedinio to u jednu
 32

privlačnu cjelinu.Čovjek koji zna što hoće, ko su mu bitni

ljudi u životu, koga voli, gdje živi i pripada.

Zima

Prikaz scene ide prikazom uzburkanog mora koje najavljuje

oluju, a zatim i morskog pristaništa gdje se nalazi
skladište Rifat-beya.
U radnoj sobi skladišta u povjerljivom razgovoru bili su
Rifat-bey i njegov posjetilac Munir-paša.Munir-paša se
šetkao nervozno, dok je Rifat-bey sjedio.Munir-paša je
izražavao svoju zabrinutost za Murisa, koji je očigledno
izražavao svoju pristrasnost mladoturskoj ideji, čak je bio
i na sastanku u Bukureštu...
- Pokušaj moj dobri prijatelju da ga urazumiš,ipak je on
tvoj budući zet...- reče Munir-paša strahujući da se nije
nešto promijenilo u tom odnosu.
Rifat-bey ga pogleda molećivo i reče bolno: « Muris-bey nije
više isti...»
-A Fadila...Rifate nije valjda...
- Da, ona više nema utjecaja na njega – prizna Rifat-bey.
- Više ne dolazi, već neko vrijeme...
- I ti ga nisi pozvao na red?- uzviknu Munir-paša.
- Šta se dešava?-nastavljao je pitati nestrpljivi i vispreni
Munir-paša.
- Pa Šemsi-bey je tražio ruku moje kćeri i pomislio sam da
bi se stvari mogle tako srediti...- reče Rifat-bey.Munir-
paša je pogledao sa žaljenjem svoga prijatelja.
- Ali,ipak trebao si Muris-beya pozvati da se
sredi...zastade,pa ponovo zapita.
- A Fadila, šta o svemu tome misli?
- Ona i ne zna za to.A nisam zadovoljan sa Murisom,osim ove
stvari sa Fadilom, još se bojim za njegovu budućnost...Bojim
se da je prezadužen.
-Ah Rifat-bey i ti bi mogao nešto žrtvovati.Ako
ništa...plati.Ipak je Muris plemić,a Šemsi-bey mi se čini
gorim izborom,još s obzirom na Fadilinu privrženost
Murisu...Moraš dobro promisliti!
- Ne znam...- reče zamišljeno Rifat-bey i ustade.Kao da su
ga ove riječi pokrenule, i sve što mu je paša rekao sve mu
je jasnije prikazivalo situaciju u kojoj je.Pomislio je da
ima rješenje.
 33

- Ali moraš znati, vidi kako stvari stoje,a ako ništa eto
Šemsi-beya.
Prijatelji se pogledaše dugo, pozdraviše a Rifat-bey ostade
sam.
Odluči da ode do Murisa.

Apartman Muris-bega Jahjapašića

Pošto se Rifat-bey odluči da ode do Murisa,ode do

blagajne,izvadi čekovnu knjižicu,ispisa ček na određenu
sumu...Obuče kaput i izađe.
Došavši pred lijepu kuću u blizini engleskog
poslanstva,pokuca na velika vrata.Vrata mu otvori
Adil,sluga,vratar,batler i ponekad najvjerniji prijatelj
Murisov.(Adil je crne boje kože).
- Izvolite,Bey-efendi- reče ljubazno Adil, znajući već ko je
posjetitelj.
- Da li je Muris kod kuće?
- Ne- reče Adil.
- A gdje se nalazi ili..hoće li brzo doći, moram s njim
ozbiljno razgovarati – reče pomalo uzrujanim tonom Rifat-
bey.
- Ne znam- opet odmjereno reče Adil,ne misleći odati
informacije o gazdi, iako je dobro poznavao planove svog
gazde.
-Ja sam Rifat-bey Afendaki-zade,prijatelj Muris-beya.Stvar
je vrlo hitna...- govoreći to ponudi mu novac.Ponudio mu je
dva napoleona,ali Adil pogleda novac pa gospodina Rifat-
beya,nasmiješi se i reče da uđe ne uzevši novac.
Apartman je dobro osvijetljen, jer s desne strane se nalaze
prozori, dok su lijevo zidovi.Ulazna vrata su tamnosmeđe
boje, vode ravno na mali hodnik, pored vrata je mali stočić,
a nekoliko koraka dalje stepenice vode u široko predvorje.
Predvorje vodi stepenicama na sprat, a ravno naprijed u
salon, a na prvom spratu su bile i kuhinja i pokrajnje sobe
.Apartman je komforan, tako da Muris pri svojoj spavaćoj
sobi ima i sobu koja mu služi kao ormar i spremište njegove
odjeće.Spavaća soba iza kreveta ima veliki prozor.
I po ovome se može vidjeti koliko Muris želi da slijedi i
nimalo ne zaostaje za svojim prijateljima koji su nerijetko
pripadnici turskog elitnog društva, a on ponosan na svoje
 34

begovsko porijeklo smatrao je da mora da se predstavi u

dostojnom svijetlu.
Adil ga provede do salona.Rifat-bey upita kada dolazi
Muris-bey.
- Bey je trenutno odsutan radi posla...
- Gdje je i da li znate kada će doći – reče Rifat-bey pomalo
nestrpljiv i iznerviran mirnoćom ovog čovjeka.
- Molim vas recite...- nastavi
- Znate bojim se da bi mu moja izjava mogla škoditi, no
mislim da u ovoj stvari neće imati ništa protiv...
- Muris-bey je otišao sa Ekrem-beyom na deset dana u
Bukurešt. Znate otišao je a ni g-đici Sabini nije najavio
svoj odlazak.Ostavio joj je pismo.
- A tako...- Rifat-bey nije pokazao koliko je vezan za
naizgled nepoznatu g-đicu Sabinu.
Među njima nasta nakratko šutnja koju prekide zvono.A zatim
jedan zvonki ženski glas zovne : Adile?
- Izgleda da sam ostavio vrata otvorena- reče pomalo smeteno
Adil- to je g-đica Sabina.
- A je li ? – nasmiješi se gorko Rifat-bey.
Ubrzo pred sobom ugleda svoju kćerku, koju nije vidio
osamnaest godina i koja ne zna ko je on.
Adil otvori vrata, a pred njima ugleda Sabinu, koja se lecnu
kad ugleda stranca u nekom prisnom razgovoru sa Adilom.Ovaj
objasni da je to prijatelj gospodina Muris-beya.
Sabina na te riječi odluči da uđe.Rifat-bey ustade da je
pozdravi kako to zadovoljavaju običaji, a ona pruži ruku.
- Afendaki-zade Rifat-bey.
- Sabina Sarijan...Vi poznajete Muris-beya?
- Da,imao sam s njim nešto govoriti, ali nisam znao da
gospodin nije tu.
- Da...pa ako vam može pomoći, Muris-bey ja najavio svoj
dolazak večeras.Tako da ga možete posjetiti ovih dana. –
reče Sabina pronicljivo i posprdno gledajući stranca.
- Gospođice Sarijan ja sam poznavao vašega oca i vašu
majku...uspori Rifat-bey.
- Ah jelte ...reče Sabina praveći kretnju koju je smatrala
damskom i koju je pokupila negdje na svojim putovanjima.
- Kako je vaša g-đa majka ovih dana...?
- Majka je izuzetno dobro, ovih dana je otišla na Kučuk
Čekmedži jer imamo jednu zabavu na koju smo pozvani i Muris
i ja također,pa ćemo joj se ubrzo pridružiti.
- Da, baš lijepo...uručite joj moje pozdrave, i izvinite na
smetnji Mademoiselle .Vidimo se nekom drugom prilikom. –
promrsi Rifat-bey sa gorkim okusom svojih grešaka u ustima i
pozdravi se sa Sabinom u znak svoga odlaska.Ona mu ljubazno
odgovori i ostade pomalo u čudu nasred salona Muris-beya.
 35

Rifat-bey i Eliza Sarijan

Kada je Rifat-bey slučajno čuo da je Eliza Sarijan odsjela

na Kučuk Čekmedži odmah je znao da će slijedeća destinacija
biti upravo ta, jer je namjeravao da je posjeti.Bio je
sluđen i pomalo nije čuo šta govori od buke što mu je
tutnjala cijelim tijelom.
Ušao je u auto i vozaču rekao da vozi za Kučuk
Čekmedžu.Šofer se pomalo lecnu,ali nije htio nikako
prigovarati svome gazdi iako ga je nemalo začudilo ovo što
je tražio.Već je padao snijeg i put je bio klizav.
Kola Rifat-beya Afendaki-zade su se parkirala ispred
impozantnog dvorca koji je iza sebe imao dugu
historiju.Izgrađen prije više od stotinu godina,imao je
razne stanovnike a zadnji među njima su bili
Sarijanovi.Porodica Sarijan ovdje je svake godine, u stilu
carigradskih bogataša, provodila ljeto.
Rifat-bey se osjećao izuzetno razdraženim i mislio je
postići zadovoljštinu, a to je da Elizu nagovori da njena
kćerka bude razumna i ostavi na miru 'njegovu' djecu.Znao je
da je loše zamišljao i mislio da će njegov pothvat propasti
zbog ravnodušnosti prema kćeri koju je imao sa bogatom
udovicom.No, pošto je advokat Sarijan prihvatio kao rođenu
kćer,opravdavao se time da je djevojka imala oca a on je
umro.Ona ga ne smatra ocem.I to je ono što je znala,nije
mislio da je dobro da joj on govori te stvari nakon svega.
A opet...ionako je mislio da iz ovoga nema povratka i nekako
se osjećao kao proklet čovjek koji ide za pakao.
Pokucao je na vrata.Otvorio je baštovan,koji je radio na
održavanju imanja sa svojom kćerkom preko cijele godine.
Gospodin Rifat-bey se nije predstavio, nego je rekao da je
prijatelj gospođe Elize i da bi volio da je vidi, jer je
stvar osobne prirode.Baštovan ga je pustio jer je mislio
kako neočekivani gost govori istinu.
Rifat-bey uđe u veliko predvorje dvorca i tu mu baštovan-
batler reče da sačeka da ga gospođa primi.
Baštovanova kći uđe u sobu u kojoj je bila Eliza.To je bila
velika i ugodna soba s kaminom.Prozori su bili dužinom
cijelog jednog zida, no Eliza nije zapazila da netko dolazi
iako je često pogledavala kroz prozor da vidi da li možda
dolazi Sabina.
 36

Otresita kći baštovana reče kako jedan gospodin traži da ga

gospođa primi, ali da nije rekao svoje ime niti ostavio
posjetnicu.
- Nada se da ćete ga primiti jer mora sa vama osobno
govoriti – ponovi kćerka riječi gosta.
Gospođa Eliza reče da gost može ući.Mislila je kako bi mogla
malo prikratiti ovaj dosadan dan i da će gost možda biti čak
i zabavan.No nije slutila dolazak Rifat-beya.
Udovica Sarijan je jako dobro izgledala ne za svoje godine,
nego za sve one koji ju vide.Njen elegantni i lijepi stas, i
lijepo lice nisu odavali da ima kćerku od dvadeset i nešto
godina.Naprosto ponekad su bile kao sestre što je njihovom
odnosu davalo jedan zlokoban ton raskalašenosti, jer skoro
da nije bilo čovjeka koji ih je pomalo sumnjičavo
gledao.Dvije žene same u svijetu bez zaštite bilo kakvog
muškarca.One se nisu obazirale,naprotiv.Smijale su se
prosječnosti ljudskih predrasuda.
Na vratima se ponovo ču kucanje a Eliza pođe ka vratima da
dočeka gosta koji je već ulazio.
- Izvolite naprijed...i oprostite mi gospodina ne
poznajem... – pokazujući mjesto da sjedne.
Rifat-bey koraknu naprijed pa progovori slabašnim ali
odlučnim glasom.
- Gospođo, oprostite mi, ali bojim se da vam je moje ime
poznato i da je prouzročilo toliko nesreće...
Eliza se skameni, pred sobom je gledala čovjeka kojega je
poznavala.
- Rifat-bey!- ciknu ona.
- Ja sam bio slobodan poslije toliko godina pokucati na vaša
vrata.
Eliza se počne kretati želeći se pribrati od ovoga uzbuđenja
i priđe prozoru.Bila je sve bolje jer je u njoj proradio
inat, sjetila se tog čovjeka isuviše dobro.Okrenu se
odlučno.
- Izvolite, Rifat-bey! Nadam se da razumijete moje
iznenađenje i preneraženje kada sam vas vidjela.I sami znate
kakva nas prošlost veže.
- Da...- reče sa razumijevanjem te tajne Rifat-bey.
- Neću vas dugo zadržavati, mislim...I molim vas da mi
oprostite jer sam došao radi nečega važnijeg.
- A to je? – poče Eliza sumnjičavo jer je naslućivala da je
ozbiljno kada je Rifat-bey ovdje i ima tako ozbiljan izraz
lica.Da, mislila je radi se o krupnoj stvari.
- Gospođo, tražim od vas da ostavite u Carigrad.- izreče
napokon Rifat-bey.
 37

Eliza se nasmija toj izjavi, jer takvu slobodu nije

dopuštala i nemalo je uvrijedi takva besmislena izjava, sada
kad ima tako lijep život ovdje.
- Čudnovato Rifat- bey! A iz kojeg razloga, ako smijem
pitati.Da li sam u nekoj opasnosti – teatralno će Eliza.
- Pa...niste, ali stvar je složena pa dopustite da vam
obrazložim.
- Izvolite, recite.
- Vi imate kćer, to jeste mi imamo kćer Sabinu...- reče
iskreno Rifat-bey.
- Da, ali to znamo.Na koju vi nemate nikakva prava – reče
rezignirano Eliza.
- Nije riječ o pravima ...
- Nego, pobogu Rifat-bey recite više ubijate me s
nestrpljivošću.
- Moj sin...zamuca Rifat-bey.
- ...Ljubi vašu kćer- reče sa šokom na licu i pogleda na
Elizu nadajući se da će i sama tako reagirati.
- Ne! – kriknu Eliza poslije nekog vremena- to ne može biti-
i očajno se uhvati za stolicu.
- Vaš sin, Muris-bey... - zavapi Eliza.
- Ne, moj sin Nusret...
- Nusret, vaš sin...i šta sad...
- Muris-bey je zaručnik moje kćeri...zastade Rifat-bey-
- Moje druge kćeri...-ispravi se Rifat-bey.
Eliza sjede na stolicu slomljena od takvih vijesti.Neko
vrijeme su šutili,Rifat-bey je čekao da se Eliza smiri, a
ona je nagovještavala šta traži od nje plemeniti Rifat-
bey.Opet od nje traži odricanje...Polako ustade.
- I vi sada tražite od mene da žrtvujem sreću svoje radi
vaše kćeri, jesam li dobro shvatila Rifat-bey.
- Da...- reče postiđeno,ali nije namjeravao da ustukne, jer
je došao da joj da ponudu i to će uraditi.
- Molim vas...- nastavi on
- Svake godine ću vam slati deset hiljada franaka i dati
dobar miraz Sabini samo da se ona odrekne Murisa i da odete
iz Carigrada...- izgovori svoju sramnu ponudu.
- Moj odgovor je ne, Rifat-bey...- reče s visine Eliza.
- Za novac ne prodajem sreću svoga djeteta.Zapamtite to.
Eliza ustane, nakloni se Rifat-beyu i izađe iz sobe
ostavivši ga samog da pronađe izlaz.Poslije nekoliko
trenutaka on izvadi ček i ostavi ga na stolu prije izlaska.
Eliza je u drugoj sobi očajno ridala proklinjući sve što je
u vezi nje i ovog čovjeka nastalo.
 38

Jedno putovanje

Brod « Carola» se probija kroz nemirno more.Konačno je

krenuo sa pristaništa Konstance jer je vrijeme bilo izuzetno
loše.
Među putnicima prve klase se nalazi i Muris Jahjapašić, koji
se vraća sa važnog sastanka mladoturaka u Bukureštu, mada je
sve tako izgledalo kao da ide u službenu posjetu.No, Muris-
bey nije znao da se u Carigradu vrlo dobro zna za razlog
njegove posjete.Munir-paša je bio dobro upućen i spremao je
već reakciju na Murisovu pretjeranu slobodu koja mu je
zasmetala i vrijeđala ga.
No, sada je Muris na brodu i razmišlja o daljim potezima
koje trebaju da urade.
Na pristaništu je primijetio grupu iseljenika iz Bosne,
prepoznao ih je po jeziku ali i po bijedi koje se postidio.I
sam se osjetio bijedno.
A kako Muris nije podnosio ne samo siromaštvo nego i takav
duh pun snishodljivosti i nemogućnosti da uradi bilo šta pa
čak i obično «Ne».
Zato je sebi govorio da će ova revolucija da osveti ove
nevine, prostodušne ljude i pokaže im put.Ali nije im
prilazio niti se otkrivao.
Pomislio je da im može više pomoći ovako kako već radi.
Dok se vozio nije mogao spavati jer se osjetio budnim.Sve mu
je izgledalo jasnije ili se otvaralo kroz maglu...Muris je
neko vrijeme ostao na palubi razmišljajući o sudbini ovih
ljudi, na kraju odluči da ih potraži i pozdravi na brodu.
Sišao je u treći razred, s namjerom da ih pita gdje idu i da
ih makar uputi u pravom smjeru.Vidio je puno ljudi kako
stisnuti u malom prostoru gaje snove o boljem životu...Bilo
je tu staraca, žena, djece i čak jedan hodža koji je učio
Kur'an sa tespihom u ruci.Gledao ih i žalio najiskrenije.
Neko vrijeme sačeka da se obrati kad ga jedan starac upita
na slabom turskom.
- Efendija, jel ti nešto treba?
Muris se nasmiješi i progovori na bosanskom.
-Ne...i ja sam iz Bosne, čuo sam kako razgovarate pa nisam
mogao odoliti da se ne pridružim- reče Muris jednostavnim
jezikom naroda iz kojeg potječe da bi ga bolje shvatili.Nije
htio da shvate kako je uobražen iako je bio.
- Ah pa sjedi ovdje! Ha tako!Može biti znaš kako je u
Turćiji...Mi krenuli da kutarišemo 'sibjan', nek nije među
vlahom...
Muris je šutio pa upita.
- A kako ste živjeli u Bosni?
 39

- Ama eto nije hrđavo.Ali...gdje ćeš da ti Švabo zapovijeda,

neki dan nam Ćamil-efendija kaže da se selimo među 'naše'
ljude.
- A je li hodža iselio?- upita Muris gorko, jer ove ljude je
osim Švaba i Turaka, zavodio ko je bio u boljoj prilici.
- Brzo će i on...- odmahne rukom deda.
- A kako se zoveš?- upita starac ohrabren.
- Jahjapašić- reče Muris.
- Ama, Boga ti – uskliknu starac- Ibrahim-begov sin!...
- Jesam.. – reče Muris sa lažnom ljubaznošću jer ipak nije
volio da ovi ljudi znaju ko je on i da gledaju kao osobu iz
višeg staleža.Htio je da budu jednaki kao ljudi...No, uviđao
je koliko je to teško uraditi u stvarnosti.
- Da, dobri Ibrahim-beg, baš mi je drago da sam te upoznao.
- I meni... – reče Muris.
Murisa ponudiše kafom i on ispi iz pristojnosti dok je
gledao njihovu bijedu i skučenost prostora koja je, mislio
je Muris, sigurno uticala pa su postali i sami skučeni i
jadni bez velikih ambicija.A on...Muris Jahjapašić, eh on je
imao tolike ambicije...
Još nekoliko trenutaka Muris je bio u ovoj 'njihovoj'
prostoriji a onda se oprosti sa riječima da će im pomoći da
se smjeste.Muris nije htio biti zadnji u lancu laži pa je
iskreno mislio da im pomogne.
Sutradan je brod «Carola» isplovio na Carigradsko
pristanište.

Čekanje

Idući dan, oko četiri sata poslijepodne zaustavi se jedan

automobil blizu ilijonske banke, a iz njega je izašla niko
drugi nego Sabina Sarijan.
Koračala je hrabro i uznosito kao dame koje je oživljavala u
sebi, ne gledajući svijet koji je čekao i žurio...
Trebala je infromaciju o brodu kojim je Muris krenuo.Već je
bila nestrpljiva zbog tog zadržavanja, lošeg puta, nije
htjela misliti da mu se može nešto desiti.Toliko ga je
željela da joj ga je njena želja nekada nakratko
dovodila...i vrlo brzo odnosila.Ah...iščekivanju nije bilo
kraja, a ona je htjela da diše zajedno s njim.Više nije
razmišljala da li je to pretjerano.Bio je njen.
U parobrodskoj agenciji joj rekli da parobrod » Carola»
očekuju svaki čas.
Taj odgovor je zadovoljio.Ponudiše joj da slobodno sačeka
parobrod i ovdje jer je vani hladno.
 40

- Hvala, imam u blizini automobil.

- Bila je velika oluja...nijedan brod nije prošao...-
odgovori suosjećajno činovnik.
- Da...procijedi kroz zube Sabina, kao da bi najradije
zatvorila usta tom čovjeku koji je govorio i previše za njen
ukus.
Ali kako je izlazila opazi svjetlo, i malo pomalo kako se
bolje zagledala u pučini opazi jedan parobrod kako
dolazi...Odahnula je, jer njenim mukama je došao
kraj...Trebalo je još samo da sačeka da izađe.
Putnici su izazili, ali Murisa još nije bilo.Sabina se
uznemirila pa krenula da bolje gleda naokolo.No, ubrzo
ugleda Murisa s nekim nepoznatim dječakom kako ga drži za
ruku.Krenula je prema njemu.
Muris je ugleda i nasmija se.Zagrli ga u znak pozdrava
gledajući ga u oči.
Srce joj je treperilo.
- Sabina, iako mi je drago, nisi trebala dolaziti po ovakvom
nevremenu...- reče savjesno Muris.
- Morala sam...- mazno se nasmija ona.
- A ovo dijete, ko je ovo?- upita kad je začas napustila
objekt svoje pažnje.
- Ah ovo je dijete iz Bosne...muhadžir...
- Siroto dijete! Nije valjda samo?
- Ne, Sabina, s roditeljima je.A ja ću načas samo da ih
preporučim predsjedniku povjereništva za iseljenike.
- Da, samo idi, čekam te kod ilijonske banke.
Ubrzo poslije nekih dvadesetak minuta Muris joj se
pridruži.Automobil je krenuo ka Murisovom stanu.
Dok se raspremao Sabina nije odoljela nego ga je gledala
kako se presvlači.Prišla mu je iza leđa i obgrlila ga kao
utopljenik.On je zastao, okrenuo se i njihove usne su se
spojile u strasnom poljupcu.
Adil je najavio da je večera spremna,uskoro su večerali i
Muris je pričao o poslovima koje je obavljao, a poslije o
ljudima koje je sreo na brodu.Bio je ganut, no krenuo je
dalje kao da se nije ništa desilo.
- A majka Eliza, zašto nije došla?
- Ona je na Čekmedži...
- Sada?!- iznenadi se Muris
- Ma da, pa Pijetro Bafijadis zaručuje kćer pa smo i mi
pozvani, zajedno s majkom – izgovori Sabina.
Murisu preleti neki lagani crni oblak u mislima, jer pomalo
mu se nije išlo na još jednu zabavu i umarao ga već takav
život.No nije htio da kvari raspoloženje Sabini.
- Znači ostala si sama u Carigradu?- poče da je draška
Muris.
 41

- Bila sam ovdje.

- Ti si ostala ovdje – reče Muris hineći da nije svjestan
toga, trudeći se biti vedar.
- Da, ja sam bila gospodarica kuće, primala sam
goste...Nadam se da se nećeš ljutiti.
- Hvala ti, tako si dobra...
Kada su večerali produžiše do 'bijele sobe', gdje Muris reče
da im donesu čaj.On zapali cigaretu.A ona kao dosjetivši se
nečega progovori.
- Da...dok si bio odsutan, a kako sam ja primala tvoje
goste, jedan gospodin te trebao. Afendaki-zade Rifat-bey,to
je onaj bogati trgovac...- poče Sabina objašnjavati pomalo
smiješeći se.
Muris se skameni, nije mogao pomisliti da bi došao do njega
tek tako...Vrlo dobro je znao šta je posrijedi.Beg se ipak
odlučio da odbrani čast svoje porodice.Može biti samo gore,
pomislio je.
- Nadam se da je u redu, jer nije rekao razlog dolaska,
jer činio se nekako očajan... Ti imaš posla s njim?- nastavi
ona.
- Pa..imam, može se reći da imam...- reče pogledavši je i
odluči da joj ne govori cijelu istinu -...gospodin Rifat-bey
je prijatelj moga šefa Munir-beya, jako su vezani, sigurno
to ima neke veze sa ovim našim pokretom.
- Da...- Sabini je djelovalo čudno, no nije dalje
ispitavala, činilo joj se da njen dragi nešto skriva.No dok
je pored nje, nije ju zanimalo ništa drugo, pa ona odluči da
to ignoriše.

Dolazak Munira-paše

Sutradan je osvanulo lijepo i naizgled savim bezazleno

decembarsko jutro.U prekrasnoj sobi kroz koju su probijale
vesele zrake sunca spavali su Muris i Sabina prislonjeni
neraskidivo jedno uz drugo.Izgledali su nevino,
bezvremenski,odvojeno od svog zla i svih loših
slutnji.Postepeno se čulo sve upornije taktično
kucanje.Prvo lagano pa onda sve jače.Muris je ustao.
Bio je Adil i uručio mu je posjetnicu.Muris pogleda
posjetnicu ljutito, a kada vidi ime uozbilji se i reče: «
Brzo ću..»
Muris se oblačio brzim, spretnim pokretima a već je
predosjećao šta znači ova posjeta, nije mogao priznati sebi
da se nije nadao ovome.Ali...mislio je možda ipak neće.
Munir-paša je već sjedio u salonu, i kako je Muris znao svog
nadređenog ne baš raspoložen.
 42

- Muris-bey, oprosti zbog ovakvog upada, trebao sam najaviti

svoj posjet- poče paša ozbiljno, da pokuša ne dizati
tenzije.
- O vaša preuzvišenosti ne brinite, nisam imao sličnu
priliku.Izvolite sjesti- reče Muris.
- Oprosti oglum, ja sam došao radi ozbiljne stvari.Možda već
i naslućuješ...
- Da nije neka nesreća ?- upita Muris, skupivši obrve.
- Zapravo, radi se o tebi...
- ...O meni...u čemu je problem?
- Svašta ima...- reče i pogleda ga značajno.
- Možda možemo još to riješiti, tako da na kraju možda bude
sve u redu.Naravno, zato sam došao do tebe, da vidim šta ti
misliš.
- Molim Vas, ne štedite riječi, recite ...
- Muris-bey ti znaš da je Rifat-bey moj prijatelj i da je
nesretan zbog kćeri..Fadile...Naposljetku, ti znaš šta se
dogodilo- reče i uputi mu prijeteći pogled.
- Da...naravno da znam...- reče Muris ponosno, mada ga ove
riječi jako pogađale, jer odjednom tih dragih ljudi nije
više bilo, i on je bio krivac.Nije mislio da bi mogao da im
uradi nešto nažao,No, eto on-Muris je to uradio.I svi znaju
i krive ga.
- A vi želite...Nije sve tako...- reče hladno Muris.
- Ono radi čega sam došao je da te zamolim da se vratiš
svome životu.- prekide ga Munir-paša.
- Mi...Rifat-bey i ja smo te prihvatili kao sina...- pogleda
ga prijeteći Munir-paša.
Muris-bey spusti glavu, jer svjestan je bio da je to
istina.Oni su mu otvorili mnoga vrata.Žalio je...no čekao je
prijetnju radi koje je došao Munir-paša.Muris nije mislio da
popusti.
- Žao mi je...-reče
- Žao ti je ?...- ironično će Munir-paša ustajući i unoseći
se.
- Ti znači si svjestan da ćeš biti izdajnik, ako se ne
složiš sa mnom!- reče prijeteći paša.
- Paša...Vi znate da sam ja ostavio svoju domovinu da bih
služio otomanskoj državi. - Muris će hladno – A...ako me
smatrate izdajnikom, onda poduzmite sve što je u vašoj moći.
- reče Muris gledajući ravno u Munir-pašu potpuno svjestan
strahote koja bi ga mogla snaći.Napokon, došlo je vrijeme da
pokaže da je spreman da da više od spretnih riječi i
usputnih djela koja je radio.A on je bio spreman...
- To je posljednja tvoja riječ...
- Posljednja...
 43

Muris nije ispratio gosta pustio ga je da ode ionako je sve

već bilo rečeno, nema potrebe trošiti riječi .Znao je da se
mora pripremiti jer paša neće mirovati a to znači da će ih
pokušati sve privesti.Moraju se pripremiti...
Pomislio je na Fadilu...bilo mu jadno kada je pomislio da
ona pati.Iako sama nije kriva.A ponekad je bio ljut na njenu
nevinost i bezazlenost, a znao je istovremeno da nema
razloga.Nije niko kriv...Ni Sabina.Mislio je kako je on kriv
za sve i da je slab, a sad je morao biti jak.
Osjetio je samo ruke Sabine na ramenima.
- Murise, jesi dobro?
- Sabina...ti si se već obukla...- nasmiješi joj se.

Upliv grofa de Chambine

Muris je istoga dana, poslije posjete Munir-paše, izašao iz

kuće kao svaki trezven čovjek koji vidi kad mu se sprema
opasnost.
Otišao je kod grofa de Chambine, s kojim je već razgovarao o
ovoj osjetljivoj temi.Bilo je riječ, naime, o pasošima koji
su Murisu trebali da izađe iz zemlje ako zagusti.Mislio je
kako mu trebaju dva...za njega i Sabinu.
Grof de Chambine ga uputi kod conte de la Valettea, s kojim
je Muris održavao lijepe odnose, jer osim što je postojala
fizička sličnost, osjećali se srodnim jedan drugome, ako
ništa drugo a ono po slobodi duha koju može imati jedan
pravi plemić.
Prikazuje se Muris kako ulazi u auto, a zatim se odvodi,
prvo u kuću grofa de Chambine a poslije nekog vremena
izlazi i odlazi sada do Conte de la Valette-a.
- Muris-bey...- reče srdačno conte sa neskrivenim
oduševljenjem.Muris mu istim uzvrati.
- Šta Vas navodi ovdje...- nastavi dalje conte
 44

- Nastala je opasnost koju smo predviđali – reče Muris

pozorno ga gledajući
- Ah... da, u tom slučaju Muris-bey ne trebate brinuti,
začas ćemo biti gotovi.Pasoš će biti kao što smo rekli na
contesse Irene de la Valette i Muris-bey Jahjapašić...
- Ne na moje ime, to nikako, moram ići pod nečijim drugim
imenom!
- Ja sam se šalio, naravno...- nasmija se grof ne
propuštajući priliku da pokaže svoju nadmoć.
- Putnica za vas biće moja, jer Vi i ja jako sličimo.
- Vrlo dobro, hvala. Sada ja mogu nesmetano otići sa
Sabinom.
- Ne bojte se prijatelju.Sa mojom putnicom otvoren Vam je
cijeli svijet.A da ste kojim slučajem francuski podanik,
mogli biste nesmetano ostati u Carigradu...
- Možda čak neće biti potrebe za odlaskom,-Muris ga pogleda
pronicljivo, no moram da budem siguran da svakog momenta
mogu otići, ako se ukaže prilika....
Ubrzo dok su tako sjedili i ćaskali, pasoši su bili gotovi i
Muris se srdačno oprosti i ode dalje.
Otišao je do pristaništa Sirkedžije.Naime, namjeravao je da
još jednom ode do Murad-efendije i zamoli ga da smjesti
muhadžire koje je sreo.
Dan je bio lijep i sunčan, mada je već bio decembar.
Dok je išao, opazi skupinu ljudi u bogatim odijelima, ličili
su na svatove, pomislio je.Da, bio je siguran.
Prolazio dalje kroz grupe iseljenika, tražio 'svoje'.Dok je
razgledao okolo opazi ono dijete od sinoć što ga je upoznao
i izveo na galatskom rihtemu.Dijete je bilo u društvu neke
hanume, koja mu je davala nešto, milujući ga.Priđe bliže,
jer htio je da vidi još jednom to dijete.
- Hanum-efendum...Taj mališan je moj.- nasmija se Muris jer
nije htio imati ozbiljan ton dok je to govorio.
Dijete se okrenu i nasmija se Murisu, prepoznavši ga.Žena
podigne veo...
- Muris-bey!...- reče Fadila Afendaki-zade.
Muris je bio zatečen...
- Oprostite...- pročisti grlo načas, bio je svjestan čak i
toga da je oslovio kao stranca.
- Fadile-hanum, je li to moguće?
- Kako, molim ?- reče Fadila ponosno.
- Vi ovdje, kakva slučajnost...
- Odgovorit' ću Vam Vašim riječima, 'ovaj mališan je moj'...
- Ono je iz Bosne – sin jednog muhadžira – reče Muris teško.
- Znam...I ja sam kći jednoga...Ali gorko je ime. - reče
Fadila s razumijevanjem pa se kratko nasmija da prekine crne
misli.
 45

- A što je Fada...- izleti Murisu – o pardon Fadile-hanuma

ovdje, ako smijem pitati.- Muris je naime slutio da se ona
udaje.
- Molim, Muris-bey slobodno me zovite Fada...- Fadila okrenu
glavu jer je osjećala da bi joj suze mogle krenuti.
- Vidim tamo svatove...Možda se ...
- Udajem...- reče Fadila prkosno, pomislila je kako joj se
čini da bi mu bilo i drago što je se riješio, ili...nije
dala sebi da misli.
- Sadija se udaje...- reče.
- Sami-begova sestra...- nasmiješi se Muris- Drago mi
je...Poželite joj sreću.
Fadila ga pogleda.
- Ali ja ne smijem reći da sam Vas srela, znate i sami
Muris-bey...- a istovremeno je mrzila sve običaje, ružne i
lijepe.
- A vi joj recite da nas je puki slučaj ovih muhadžira naveo
da se sretnemo.Naposljetku to je istina...- reče Muris
promrsivši zadnje riječi.
- Ovo dijete je slučaj...- reče Fadila.Oboje pogledaše
dijete koje ih je gledalo upitno.Fadila se sagnu još jednom
djetetu nešto mu dade, nasmiješi mu se i ode, ne pogledavši
više Murisa.
Muris priđe djetetu a ono mu pokaže zlatnu novčić u
ruci.Murisu je postalo teško pri duši.Ona zaslužuje
najbolje, mislio je.Činilo mu se kako je svijet beznačajan i
glup naspram njene iskrenosti i dobrote.Znao je da se u
njemu sve lomi, no on je stameno stajao svjestan mase ljudi.
Bio je još neko vrijeme sa muhadžirima i osigurao se da će
sigurno stići na odredište, a onda otišao do kuće.Smatrao je
da Fadili duguje makar malo iskrenosti.
Adila je uputio da ode do Sabine i pita je kada treba da
dođe po nju.
A on je sjeo za sto, i bio iskren ...prema samom sebi.
„Ljubljena Fado!
Svojom mističnom rukom dotakla si moje srce, koje će te
vječito ljubiti i onoga časa kada ne budem više dostojan
tvoje ljubavi i tvoga pogleda.
Ja sam nesretan...Ova riječ je dovoljna da ti sve rastumači,
jer ti kao moj najdraži poznavaoc ljudskih srca ćeš to
razumjeti.
Ti ćeš misliti da te nisam nikada ljubio, kao što sam samog
sebe varao...Možda bi ti bolje bilo da mene prezreš kao
nedostojna i bezvrijedna čovjeka.
Ja ću zauvijek sačuvati uspomenu na one sretne dane naših
zaruka.Sačuvat' ću kao svetinju onaj dan kada si nagradila
dijete iz naših krajeva.
 46

Klečaću na koljenima pred uspomenom na našu ljubav, jer

tvoja ljubav ostaje vječita...
Oprosti mi što nisam znao cijeniti tvoga srca i zaboravi na
me...“

Muris

Muris je rekao šta je htio, bio je uzbuđen i smeten, ganut i

nikad trezveniji...Zapečati pismo i stavi omotnicu.Ostavi
pismo na stolu, i sjedio je tako bezizražajno.
- Niste čuli kucanje - reče Adil iznenađeno.
- U redu je ...- reče Muris mahnuvši rukom da priđe.
- Gospođica Sabina želi da dođete po nju oko sedam sati.
- Dobro Adile...i ovu poštu treba odnijeti što prije—reče i
uputi se kod Sabine.

Bijes Munir-paše

Munir-paša je neko vrijeme ostao u svom uredu,

razmišljajući šta da poduzme.Bio je strašno ljut na Muris-
beya , nije nalazio načina da ga opravda, čak štaviše svakim
trenutkom mu se činio gorim.
Naposljetku odluči da izađe.Naredi vozaču da vozi do
Jildiza.
Htio je da pokaže tom nedostojnom i nečasnom čovjeku šta je
izazvao i radi čega nije mogao da reaguje...Bio ljut i na
sebe jer se nije držao propisa da je drugčije davno bi mu
presudio.Ali sad je došlo vrijeme i on će sigurno sve reći
Izet-paši, ionako sve što je imao reći je bila istina i bilo
je za dobrobit Carstva.On će spasiti sultana a Muris-bey
ionako na kraju krajeva nije naš...
Takvi kao on su najgori, ne boje se ničega pa ni smrti.
Žalio je jedino što je cijenio sposobnosti mladog
Jahjapašića, nikad mu se nije više svidio neki čovjek.
Dok je tako prebirao po glavi, hvatao ga još veći bijes zbog
njegove podle izdaje.Munir-paša je bio čovjek od tradicije i
 47

vrijeđalo ga takvo postupanje ponekad mu se činilo više nego

Rifat-bey.Ah...njegov jadni prijatelj.
I tvoju čast branim danas.
U 'Mabejnu' ga primio najpouzdaniji sluga sultana Abdul
Hamida.Razgovor je bio jako povjerljiv i trajao oko sat i po
jer su morali sve detalje da utvrde, sve veze i
odnose.Munir-paši to nije problem jer je ionako znao sve
pojedinosti.Dok je govorio činilo mu se da i Izet-bey zna
dosta.
U sceni treba biti prikazan pozdrav između dva visoka
dužnosnika koji se jedan drugome odnose s poštovanjem i koji
iznad svega štite interese Osmanskog carstva i svog sultana.
Ulaze u prostoriju koja služi kao ured Izet-beya, a poslije
izlaska Munir-paše prikazuje se Izet-bey koji piše izvješće
sultanu:

»Njegovom Veličanstvu!

Moćnom, slavnom i premilostivom caru careva, Božijoj sjeni

na zemlji, utočištu svih muslimana, halifi i uzvišenom
vladaru svijeta, čiji je prag ravan nebesima, a dobročinstva
neizmjerna i velika kao more, najpokorniji sluga javlja:
Vaše Veličanstvo, koje na svakom mjestu iskazuje svojim
robovima neizmjerne milosti i želi svojom neizmjernom
dobrotom obasuti sve robove, javljam Vam da izdajice
domovine rade na propasti države i na oskrvnuću i pomračenju
Božije sjene na zemlji, pak najpokorniji rob i sluga Vašeg
carskog Veličanstva, bdijući brižno da očuva red i poredak a
po svome osnovnome zadatku zaštite interesa Moćnog sultana,
pronašao je opasne po državu i domovinu i po svetu osobu
Vašeg Veličanstva slijedeće izdajice :
1. Ekrem-bey, poslanik na ruskom dvoru u Petrogradu;
2. Salih-paša, poslanik na rumunjskom dvoru;
3. Natporučnik dr Dževdet;
4. Sina-zade Ahmed-Naim, profesor Mektebi sultanije;
5. Giritli Ishak Ismail-bey, učitelj mektebi Dari-Šefeke;
6. Poručnik marine Hilmi;
7. Artiljerijski kapetan Ibrahim Edhem;
8. Profesor i žurnalista u Carigradu Avram Agron;
9. Generalštapski natporučnik Hasan Sirri-bey;
10. Profesor Darul Funnuna Ferid-Rešid efendija i
Mehmed Behauddin-bey;
11. Bosnali Jahjapaša-zade Muris-bey, činovnik
ministarstva unutrašnjih poslova;
12. Feridpaša-zade Nešet-bey;
13. Generalštapski miralaj Akčura- Jusuf-bey;
14. Ibrahim Edhem-efendi vlasnik lista 'Balkan';
 48

15. Nadir-bey, dopisnik pariškog 'Tempsa', 'Mešvereta'

i 'Europeen';

Očekujući daljnju uzvišenu zapovijed od onog koji je od Boga

određen da vlada i zapovijeda cijelom svijetu izražavajući
svoje ropstvo pred podnožjem Vašeg Veličanstva

Najpokorniji sluga Izet»

Dva sata poslije uslijedila je i precizna 'irada' sa opisom

kazni za sve popisnike na listi.
Neki su bili određeni da se zatvore u tamnicu, nekima je
naređeno da se vrate u Carigrad kako bi dobili unapređenje
koje bi se brzo zamijenilo za sigurnu smrt.Izet-bey bio
snalažljiv pa pozva tako i Ekrem-beya i Salih-pašu.
Naime, Muris-beyu i Nešet-beyu je opozvano unapređenje i
namjeravali su ih poslati u Fizan gdje bi ih otrovali za
neka dva mjeseca.
Sultan je naredio rok od tri dana najkasnije da se preduzmu
sve mjere potrebne da se uništi izdajnički pokret.
Izet-bey revnosno napisa naredbe pa i onu da se uhapse
Muris-bey i Nešet-bey.

Otrkiće Rifat-beya

U trenutku kada Sabina izlazi iz kuće sa Murisom, prolazi

Munir-paša sa automobilom...Naravno ponosni i moralni paša
je pridodao još jednu veliku grešku na Murisovom spisu
grešaka.
To je upravo trenutak kada su se Muris i Sabina mogli
vidjeti u svoj bliskosti, ljepoti i slobodi.Paši je bilo
jasno kako često oni bivaju viđeni na zabavama.Svi mu se
zgadili, jer su znali...A isto tako je znao da sada svi
upiru prstom osramoćenu porodicu, koja se oglušila na
sve.Hm...on se već pobrinuo za neke.Ali sada će ići ravno do
Rifat-beya da mu predoči još jednom situaciju u kojoj se
nalaze.
- Taj nitkov je prekoračio sve mjere!Ne zaslužuje nikakvih
obzira!
- Muris...?- upita Rifat-bey, mada je znao o kome je
riječ.Razumio vjernog prijatelja. No ipak gledao i drugu
stranu...Fadilu.Ni sam nije znao kako će sve ispasti.Ali da
spase 'obraz' ipak je poduzeo nešto...možda i ništa.
- Da! Sad još i prkosi!Meni...!
 49

- Upravo sam ga vidio sa onom...reče smirenijim tonom paša.

- Ah...šta se može dobri prijatelju, život je tako čudan.
- Ali ne brini, dao sam da se sve sredi, upravo sam došao iz
Jildiza od Izet-beya.- reče odlučno i prkosno.
Rifat-bey je zapanjeno i prestravljeno gledao svoga
prijatelja.Nije mislio da će doći do ovoga.Znao je šta to
znači.
- Sutra ili prekosutra već Murisovi prijtelji zajedno s njim
neće više biti sramota ovog Carstva.
- Baš tako...nije moglo drugačije...
- Ne smije drugačije!- zavika Munir-paša.
- Oni su narušili svaku ljepotu i dostojanstvo ovoga
naroda.Oni su sramota svih nas.Ne možemo to da
trpimo.Naravno, znali smo za njih odavno...- Rifat-bey nije
više imao snage da govori.
- Ali ste sad odlučili djelovati.
- To je i tebi u korist.
- Možda...ali izvini što ti ne mogu reći hvala.Nadam se da
razumiješ moje razloge.
Na tren Munir-paša se zagleda zabezeknut u svoga prijatelja
onda shvati da usprkos svemu ne može da mu zamjeri, pa se
nasmija.
- Naravno da razumijem,napokon, ja ti želim sve najbolje-
pogleda ga čvrsto, okrenu se i ode.

Fadilina odluka

Rifat-bey je potresen nakon razgovora sa Munir-pašom.Pošto

su razgovarali u kući Rifat-beya najbolje bi bilo da Fadila
bude svjesna njegovog posjeta.Naime, pitala je svoju
sluškinju ko je to posjetio oca a ona joj dala odgovor.
On izlazi iz svoje radne sobe i pridružuje se na večeri
svojoj kćeri.
Naravno, ne treba posebno napominjati da u kući Rifat-beya
vlada samo prividni mir, napeta i mučna atmosfera.Otac je
svjestan potajne patnje svoje kćeri, a ona je s druge strane
svjesna svoga 'položaja’.Osim toga što je sama u magli
svojih osjećaja,sasvim dobro zna da će po dobrim starim
običajima biti još i više osramoćena ukoliko je „ne daju“
nekome.Niko joj nije dozvoljavao vrijeme da „pati“ i bude
sama...Nije imala taj luksuz slobode
- Kako si ti provela dan kćeri?- upita otac pokušavajući
biti vedar.
Fadila ga pogleda i pošto je dobro znala svoga oca koji
nikada puno ne govori, mislila je kako sigurno ima još nešto
da joj kaže, molila je da to ne bude prijedlog jos jednog
zaručnika
 50

- Dobro sam, „babađim“.Je li sve u redu?

- Pa dobro je...zašto ne bi bilo?
- Da se nije nešto desilo Nusretu?- zabrinuto će Sabina.Već
sedmicu dana nije čula novosti od svoga brata iz Egipta pa
pomislila da nije ...
- Nije ...- Rifat-bey pogleda svoju kćer i odluči da joj sve
kaže.Mislio je kako postupa sasvim ispravno, možda nikad
ispravnije...
- Fadile...da li ti još uvijek ljubiš Muris-beya? – nježno
će otac
Fadila je gledala oca kao gromom pogođena, a kada suze
počeše da se stvaraju u njenim očima ona spusti glavu , i od
siline emocija koje su pratile Murisovo ime svaki put,
iskrade joj se jedna suza.
- Kako to babađim? ... – kada vidi da otac nije mislio ništa
loše i da čeka iskreno njen odgovor, ona uguši svoju želju
za sarskastičnim primjedbama.
- Da...tako je- reče ispravljene glave.
- Iako je odbio Munir-pašu da te uzme!-
Fadila je postiđeno gledala.
- I čak da ti kažem da je skroz propao, i da će ga sigurno
prognati!
-Oče....šta pričate...šta se desilo?- reče Fadila vapeći za
odgovorima i istinom.
- Nije dostojan milosti,on je osumnjičen....
- I ti ga nisi upozorio...
- Mislim da trebaš znati da... da se sprema hapšenje Murisa
i njegovih mladoturaka.- izgovori što prije
Fadila naglo ustade,u njoj se javio nekontrolisani bijes i
želja za pravdom.
-I ti se nisi usprotivio!-povika.
Fadila ga pogleda bijesno, očima punim suza i izjuri iz
sobe.

Zabava Pietra Bafijadisa

 51

Zabava je bila izuzetno elegantna i tekla je potpuno svojim

tokom.Da nije imao nostalgične misli u posljednje vrijeme
možda bi se i Muris-bey zabavio.No, pored svega bila je
tu i prijetnja Munir-paše, koja mu se činila sve
ozbiljnijom.

Sabina je uživala u pažnji i komplimentima, snalazila se kao

riba u vodi, gledao je kako klizi po podiju.To ga nasmija
nakratko.Ona ima ono što želi,mislio je i uživa u svim
mometnima, divio se toj njenoj sposobnosti jednako kao
njenoj ljepoti.

Iz takvih misli prenu ga dolazak Elize Sarijan.Muris joj se

nasmiješi , a ona stade diskretno uz njega

-Muris-bey,zabavljate li se?

-Da, ali ni blizu toliko koliko Sabina.

Oboje se nasmiješiše na tu primjedbu, kao da se smiju

dječijim nestašlucima koji ih eto baš zabavljaju.Eliza ga
pozorno gledala, Murisu se činilo kako zaista ima razumnu
taštu, koja je uz to stasita i elegantna dama.Bilo mu
milo pogledati njih dvije skupa.
- Muris-bey moram s vama ozbiljno razgovarati, dopustite da
se negdje udobnije smjestimo.- reče Eliza.
Muris ovo iznenadi ali nije dvoumio da udovolji gospođi
Sarijan.
Eliza se pripremala cijelo vrijeme prije zabave od same
posjete Rifat-beya da saopšti Murisu ono što je krila.
- Muris-bey – vi ćete još večeras, još istog časa s ove
zabave, ostaviti ovu kuću i ako ste častan čovjek nećete se
nikada približiti mojoj kćeri- reče Eliza bez namjere da
bude popustljiva.Muris se nemalo iznenadi.
- Zašto gospođo, šta se desilo, jesam li Vam nanio neku
uvredu?
- Ah gospodine ne pretvarajte se barem ne preda mnom.Vi
varate bezočno moju kćer a možda već sutra ćete oženiti kćer
Afendaki-zade.
- Ko vam je to rekao?!- reče Muris koji izgubi smirenost i
galantnost.
- Vi ste zaručeni, ne poričite to?
- Da…ali se neću vjenčati…
- Vi ste obećali uzeti kćer Rifat-beya!
- Gospođo, iz Vas govori pretjerana srdžba, ja sam sa
Sabinom zar ne, i sami vidite…
-Muris-bey, vi se niste trebali desiti!- povika Eliza.
 52

Muris je gledao zapanjen Elizu koja se pretvarala u

histeričnu ženu, nije mu nešto imalo smisla…
- Muris-bey iz mene govori ljubav….prema vama…- zaplaka
Eliza očajno.
- Muris-bey ja sam tako ponižena, ja sam samo slaba žena….-
reče i pade u nesvijest.
- Gospođo!- povika Muris-bey.
Nakon nekoliko trenutaka Eliza dođe sebi.
- Nemojte nikome ovo reći ako ste plemić…-reče
preklinjućim glasom.
- Ne brinite se…reče Muris teško.
- Otići ću u Petrograd- reče odlučno.
- Tako…oprostite mi Muris-bey…
Muris se nakloni, i izađe.Od ovakvog obrta je bio
sluđen.Zamoli poslužitelja da mu donese kaput i izađe a da
se nije javio nikome.
Murisu je odzvanjalo u glavi obećanje gospođi Elizi, čas mu
se činilo da je lud a čas da je ispravno učinio.Svakako
morat’ će sve promijeniti…ništa neće biti drugačije.Išao je
tako neko vrijeme pješice i vidio neku krčmu, tu ušao, htio
ugušiti bol u piću, htio sve zaboraviti…sve gadosti…
Oko dva sata poslije ponoći gostioničar mu je pronašao auto
kojim je stigao u Carigrad.
Samilosni gostioničar je shvatio da je mladi gospodin
sigurno upao u neprilike pa htio pomoći.

Odlazak

Fadila proživljava pakao u svojoj sobi.Kruži po sobi kao

kakav orijaš lomeći ruke, i čas plačući a čas dolazeći
sebi.Plakala je jer nije mogla da zamisli da Murisa neće
biti uskoro , a da niko ništa ne uradi.
-Jadni Murise!- progovorila bi sama sva u očaju.
Od početka joj se javila misao da mu nekako javi, da ga
spasi…Sve više je shvatala i htjela da lično ode i kaže mu
šta mu se sprema.
Noć je dobro poodmakla i ona zastade na tren jer je znala
šta treba da radi.
- Ja ću te spasiti…- progovori.
Prije samog svitanja Fadila uđe u sobu svoje učiteljice,
otvori njen ormar, uze nekoliko haljina i nekoliko odijela i
odnese u svoju sobu.
 53

Ubrzo je bila spremna, i gledala se u ogledalu, kao da se

vidi prvi put.Svidjela joj se slika.Uze torbicu, stavi nešto
nakita, navuče rukavice, I stavi kapu sa diskretnom mrežom
preko lica.
Fadila je žurno išla imala je jedan cilj da stigne što prije
do Murisa.Shvati da bi možda mogla zakasniti ili da je neko
ne prepozna pa uze auto.Bilo joj neobično gledati ovako
svijet.Već prije sedam sati Fadila je bila ispred Murisovog
stana.
Muris je s druge strane bio došao, dva-tri sata ranije
poslije burne noći koju je imao.
Zvonce je zavonilo nekoliko puta nestrpljivo.Adil napokon
otvori vrata.Ubrzo uđe u Murisovu sobu, i kako ga je
prethodna noć uzdrmala bio je već budan kad je zvonilo.
- Jedna hanuma želi da razgovora s vama- reče Adil ozbiljno.
Muris pomisli na Elizu i osjećaj nelagode mu se vrati.
Prije nego što je Muris odgovorio, najavljena gospođa prođe
pored Adila očito u velikoj potrebi da vidi Muris-beya.
Muris mahnu Adilu i on se udalji.
- Murise, oprosti mi!- reče Fadila skidajući koprenu.
- Ti Fado! Otkud ti tako obučena….i u ovo vrijeme, šta se
dešava?- reče Muris zapanjeno.
- Murise, stvar je hitna, došla sam reći da bježiš!Moraš
bježati!- Fadila jedva izgovori riječi koje je cijelu noć
prebirala po glavi.
- Ja?...
- Izdan si, osumnjičen si.Svaki čas može doći policija.
Muris je gledao.Gledao je to iskreno biće koje je došlo da
ga spasi kad je samog sebe izgubio.Bilo mu teško da ode sam
jer je ionako dao obećanje…
- I ovako ćemo se rastati- reče Muris i klonu na naslonjač.
- Murise, brzo… moraš ići…-reče Fadila preklinjući ga,
kleknuvši ispred naslonjača.
- Pusti me neka me i uhvate, neka me objese, neka me oodvedu
u Fizan, ne bojim se…
- Murise, spasi se…molim te meni je bitno.
- Ne, ostati ću ovdje s tobom, makar još malo…Učini mi to za
ljubav ostani uz mene.- Muris joj uze ruku.
- Murise, ja ću te pratiti gdje god treba, a ako nećeš ja ću
kada dođu reći da sam s tobom – reče Fadila sa suzama
radosnicama.
Muris je grčevito zagrli kao da se drži posljednje dobre
stvari na svijetu.
Ubrzo su napustili Carigrad kao strani državljani.

Nemili događaji
 54

Oko devet sati je automobil dovezao Sabinu, a uskoro poslije

toga je došao i Nusret.
Nusret je naime noć prije došao i uzeo sobu u hotelu
‘ Krocker’, u blizini Sabinina stana, jer ga još nije
popuštala zaljubljenost.Mislio je kako će otići Murisu i sve
mu priznati, možda se sve promijeni i on se vrati njegovoj
sestri možda sve bude kao prije, a on bi možda imao Sabinu.
U međuvremenu po Carigradu je nastalo hapšenje
mladoturaka.Upravo u času dok Fadila i Muris odlaze.
Sabina je vidjevši da Murisa nema, onako bijesna još od
prošle noći što je ostavio samu na zabavi pitala Adila gdje
je.
- Gdje je Muris?
- Otišao je gospođice Sabina…otišao je zauvijek.- rekao je
saosjećajno Adil.
- Ne!- jauknula je.
- Kako je mogao!?Zašto?!- pitala se.
Ubrzo se začuje zvono, a Adil otvori, Sabina se nakratko
smirila jer je pomislila da se nije Muris vratio…
No, bio je to Nusret.Kada ga je vidjela ona se ražalosti.
Nusret je bio iznenađen jer se dalo primijetiti da nešto
nije u redu.Sabina je polomila nekoliko predmeta u svojoj
blizini.
- Šta se desilo, gospođice Sarijan?- reče nježno Nusret.
- Otišao je….- samo izusti ona, sva u šoku.
Ustade i sporo se krećući zgrabi nož sa stolića i jednim
brzim zamahom presječe žile jedne pa druge ruke.
Nusret i Adil su potrčali do nje, no ona je bila brža od
njih.Dok su tako gledali jadnu djevojku u agoniji, Nusret je
zaplakao sav nemoćan držeći za ruke zabranjenu ženu koju je
nesrećom zavolio.Poče kašljati od uzbuđenja i velike tuge, a
pošto je imao sušicu, kašalj je bio sve jači a usta su bila
prekrivena krvlju.
Pao je nemoćan gledajući Sabinu.
- Mi smo isti…ti i ja…- reče slabašno Sabina.
Iz ovoga stanja ih prenu buka koja je došla s ulaznih vrata,
policija je provaljivala.Adil priđe da vidi ko je, i čim
otvori oni ga uhvatiše.
Policija je zatekla neobično stanje, mladog muškarca i ženu
kako leže u krvi.
Zastali su od iznenađenja, a onda jedan od njih reče da ovo
nije Muris-bey, nego mladi Afendaki-zade, Nusret-bey.
Vidjevši da osumnjičenog nema, policija napusti apartman.
Ubrzo je stigao doktor, no Sabina ga nije htjela, a bila je
sve slabija.
- Adile , reci Murisu da je ovako umrla njegova Sabina.
 55

Doktor joj primakne glavu a ona je šaptala : “ Zbogom

Murise…”
Ubrzo je umrla.
Nusretu je Adil pozvao kola da ga odvedu kući, jer je bio
još živ ali nije mogao govoriti.Ovako su brutalan kraj
doživjeli neznani brat i sestra koje je zbližila jedna
nesretna sudbina.

Život

U Carigradu je bjesnila oluja hapšenja mladoturaka, dok su

Fadila i Muris odlazili sve dalje od domovine.
Za nekih desetak dana, automobil je dovezao jedan mladi par
pred “Grand Hotel de Nice”.
Izašli su dvoje mladih, stasitih i elegantnih ljudi koji su
se prijavili kao conte A.de la Valette i contesse Irene de
la Valette i zatražili dvije sobe s balkonom.
Fadila i Muris su provodili dane šutke, išli u samotne
šetnje i vraćali se svako u svoju sobu.
Jednoga dana su sjedili u salonu hotela jer je bilo kišno
vrijeme.Za oko im zapade naslov”Iz Carigrada i Turske” u
“Tempsu”, s datumom od 17. decembra…Upravo dva dana poslije
odlaska.
Muris-bey je čitao kako su provedena hapšenja a onda
dopisnik poče opširno objašnjavati tragediju koja se desila
u apartmanu Muris-beya Jahjapašića…
Murisu padoše novine iz ruku.Fadila ih uze, i uskoro i sama
uvidi razlog.
Nusret…Sabina…Fadili se zamaglilo pred očima.Toliko
propasti, toliko krvi, prvi put se osjećala krivom zbog
nevinih života.
Ustala je jedva koračajući i sjela za klavir.Uskoro su
jecaje njenih grudi zamijenili žalosni akordi.
Muris joj se pridruži poslije nekog vremena jer su ga
razbudili zvuci poznate pjesme koju je Fada svirala.Priđe
joj i polako stavi ruke na njena ramena.
Jednoga dana sigurno će prebroditi ove rane, zajedno…
 56

“I ništa nam srca neće ganut’,

duše biće smirene posvema,
ko izgori taj ne može planut,
ko ljubljaše taj ljubavi nema.”
(Sergej A.Jesenjin)

-THE END -