Vladimir Dimitrijević Ukrajina Rusija i drugo Balkan Podcast

U svetm pismu se kaže da će u teška, potonja vremena ljudi umirati u strahu očekujući buduće
događaje. I ljudima je dosta straha, i ako sada budemo govorili o tome da mi imamo svi šanse da
izginemo u nuklearnom ratu ko zna koliko će ljudi izgubiti i ono malo duševnog zdravlja što im je poslije
svega ostalo.

Mi od 90tih godina 20 vijeka živimo u teškim i neredovnim okolnostima. Imali smo prvo rat za
jugoslovensko naslijeđe od 91 do 95 ko zna koliko je tada ljudi stradalo, ostalo bez krova nad glavom i
koliko je izbjeglica stiglo u Srbiju. Pa smo imali ona bombardovanje od strano natoa 99 kada su na nas
bacili 33 tona bombi sa osiromašenim uranijumom. Pa peti oktobar i nasilna promjena vlasti. Pa grozni
period tranzicije put da divljoj kapitalističkoj ekonomiji. Pa onda koronakratija gdje su ljude plašili da čak
i ako dišu mogu umrijeti.

Treba da pazimo šta pričamo i da jednostavno uvijek usmjeravamo pogled ka Tvorcu svijeta i iskupitelju,
našem Gospodu Isusu Hristu.

Cijela situacija kao i uvijek u istoriji zavisi od toga kako ćemo se mi kao ljudi, kao čovječanstvo odazvati
na Božji poziv. Jer kao što je rekao Johan Volfgang fon Gete Posljednja vremena nastupiće u onom
trenutku kada ljudi budu prestanu da raduju Boga. Tada će doći kraj. Dok god ima Božjeg poziva a njega
uvijek ima i ljudskog odziva istorija se nastavlja. Postoji nedelja bludnog sina iz Jevanđelja po Luki gdje je
jedan sin koji se odijelio od oca i otišao. I sve što je imao što mu je otac dao od imovine, potrošio je
živeći razvratno. Na kraju se udario po čelu i rekao sluge kod mog oca imaju hljeba isuviše ja ovdje
nemam šta da jedem i otići ću ocu svome i reći – nisam više dostojan da ti budem sin ali me bar primi
kao slugu. A otac koji je sve vrijeme njegovog odsustva gledao niz put kad će on da dođe čim je vidio da
stiže pritrčao je zagrlio ga i dao mu znakove sinovskog dostojanstva. To je pokajanje. Svi smo mi zalutali.
Jer bludjeti znači lutati, grijeh ogrijesti što na starom srpskom znači promašiti cilj. Zalutali sinovi i kćeri
Božje. I ako se budemo ka Bogu podigli i ka Bogu usmjerili neće biti nuklearnog uništenja niti kakvog
drugog uništenja nego će se istorija produžiti. Ali ako čovječanstvo želi da živi u svom samozatvorenom
svijetu, svijetu koji je ustao protiv zakona Božijeg, svijetu koji više ne želi da živi po zakonu Božijem onda
se čovječanstvu bliži kraj i to ne zato što Bog tako hoće nego zato što ljudi tako. U svom tekstu zašto Bog
ne spriječi rat Vladika Nikolaj navodi kako se ljudi žale Bogu na ratove i Bog ih pita jer ne želite rat oni
kažu ne, pa onda nemojte ratovati. A apostol Jakov je rekao Mi ljudi između sebe ratujemo zato što smo
puni nečistote, nepobožnosti, želje da drugima vladamo, da nametnemo svoj pogled na svijet i onda se
to umnožava, umnožava, umnožava i pošto je čitavo čovječanstvo (kako su govorili sveti oci jedan
čovjek) onda se to odražava u osvim straštnim vremenima u kojima mi danas živimo. Dakle, dokle god
Bog zove i ljudi se odazivaju ljudska istorija će trajati.

Ukrajini i Rusi bez obzira na određene lokalne razlike to je jedan te isti narod. Jer Rusija se dijelila uvijek
na veliku Rusiju, bijelu Rusiju i malu Rusiju. Ukrajina je mala Rusija. Sam izraz Ukrajina nastao je u 19
vijeku. Ukrajina znači isto što i Krajina vojna oblast. Jer Ukrajina je bila vojna granica Rusije prema
Turskoj i prema drugim zemljama i tu su živjeli slobodni seljaci, Kozaci koji su kao i Srbi branili granice.
Oblasti Donjecka i Luganska su u 18 vijeku bile Nova Serbija i Slavjano Serbija zbog toga što je tamo bilo
dosta Srpskih preseljenika koji su napustili Habzburšku monarhiju jer nisu htjeli da se pokatoliče i koji su
ušli u rusku vojnu službu. Dakle, Rusija počinje od Kijevske Rusije 988 sveti knez Vladimir (Vladimir
Svjatoslavič) krstio je Ruse u Kijevu i prva ruska hrišćanska crkva svete Sofije po uzoru na svetu Sofiju
Carigradsku podignuta je u Kijevu. Tamo se nalazi Kijevo Pečerska Lavra velika svetinja Ruske
pravoslavne crkve. Za taj bratoubičaki rat kriv je Vatikan koji je zaslužan za nasilno unijaćene Ukrajinaca
sa Rimom. 1596. godine stvorena je Brest Litovska unija kada je jedan značajan dio ruskog stanovništva
na silu pokatoličen to jest pounijaćen. Ostao im je pravoslavni obred ali su priznali Rimskog papu.

Kada se po zlu proslavio čuveni Jozafat Kuncevč (poljsko litvanski monah i arhieparh rusinske katoličke
crkve. Njega je ubio narod u Vitebsku u Bijelorusiji 1623) koga su katolici proglasili za svetca, koji je toliko
bio u svom unijatskom ludilu da je iskopavao grobove pravoslavnih ljudi koji nisu nisu sahranjeni po
unijatskom obredu i bacao njihova tijela psima da bi dokazao svoju revnosti koga je u Virebsku narod
ubio kamenjem kada je upao na jedno pravoslavno bogosluženje. Ta mržnja koju je Vatikan razvio
kasnije je nju razvijala Habzburška monarhija to jest Austrougarska koja je držala Galiciju i sve vrijeme se
rovarilo protiv rusko ukrajinsko odnosno veliko rusko malo ruskog jedinstva. Nažalost pored Unijata ima
i onih Ukrajinaca koji su baštinici nacističkog nasljeđa. Jer kad je nacistička Njemačka krenula protiv
Sovjetskog Saveza tada je među ukrajinskim stanovništvom bilo sljedbenika nacizma poput Ostapa
Bandere koga su oni sada proglasili za nacionalnog heroja koji su krvave borbe vodili protiv rusa i i protiv
crvene armije u želji da služe Hitleru. (Ostapa Bandera je poslije i pobjegao u Minhen). Ne treba
zaboraviti kao što je postojala šiptarska SS divizja Skenderbeg, kao što je postojala muslimansko-
hrvatska Handžar Divizija tako je postojala i SS divizija Ukrajinskih nacista i ti ukrajinski nacisti i unijati su
upravo oni koji sada vode borbu i šire mržnju između dva bratska naroda. Kada su došli ovi pro nato
ukrajinski nacisti na vlasti 2014 oni su počeli da proganjaju ruski narodi i sve one koji se tako osjećaju i
izjašnjavaju. Počečli su da izbacuju jezik ne samo iz škola, već i u prodavnicama, frizerskim salonima,
kulturnim centrima itd. To se isto desilo u Hrvatskoj kada je Franjo Tuđman došao na vlast i kada je
ukinuta konstitutivnost srpskoga naroda u Republici Hrvatskoj. Srpski narod je bio konstitutivan narod
zajedno sa hrvatima u Republici Hrvatskoj čak i po komunističkom zakonodavstvu. Ali onda su Srbi
izgubili sva prava i naravno da se desila pobuna Srba 91 jer oni nisu mogli da dozvole da ih kolju, ubijaju i
protjeruju kao 1941. Isto se to sada desilo na teritoriji Ukrajine.

Ovi odlučni postupci Rusije bili su samo činjenica koja je zasnovana na vrlo ozbiljnim, obavještajnim,
vojno-bezbjedonosnim procjenama da je Ukrajina na pragu da uđe u nato i da krene ne samo protiv
Donjecka i Luganska nego i na Krim, Krim koji je apsolutno strateška tačka Rusije. Rusija se umješala i u
sukob u Siriji kada je njena strateška luka na sirijskoj teritoriji bila ugrožena i kada je ravnoteža u
Sredozemlju (Mediteranu) bila narušena.

Treba da znači da Amerikanci imaju pravo da se mješaju u Južnoj Americi (Venecuela), na Kubi, u Koreji,
na teritoriji Iraka, Irana, Avganistana, Libije, Sirije, Jemena, a Rusi nemaju pravo da bezbjedonosno brane
i neutralnom drže Ukrajinukoja im je tu ispod vrata, kod kuće, pred nosom. Ovaj akt Rusije je iznuđen od
Zapada i ako Rusija želi da zadrži svoj strateški geopolitički položaj i ako ne želi da dozvoli da je Zapad
raskomada mora da reaguje ovako kako reaguje. Ali to nije za radost, to je za veliku žalost, za veliku
tugu, za veliki plač jer je to rat koji ima bratoubilačke elemente, to je rat tragičan to je kao kad bi Srbija
zaratila sa Crnom Gorom. Ko se ratu raduje rat mu bio u kući. Ali Rusija mora da odbrani svoju zemlju i
svoje interese jer će samo tako uspjeti da se sačuva svjetska ravnoteža i da se ne daj bože dozvoli natou
da nuklearno uništi Rusiju i da stvori jedan pakleni svijet u kome neće biti mjesta za normalne ljude. Ovaj
rat je sada preraspodjela svjetskih sila i ako se uspostavi taj multipolarni poredak onda će za sve narode
pa i za Srbe biti šanse. Ali ako se dozvoli Natou da on prekraja svijet po svome onda čovječanstvo ulazi u
ponornu situaciju iz koje teško da će biti izlaza.

Stvar je vrlo jednostavna. Da li su Hrvati imali pravo da u oluji i bljesku protjeraju preko dvije stotine
hiljada Srba koji su bili starodsijedeoci Hrvatske, naravno da nisu. Lika, Kordun, Banija, Kninska Krajina,
to su krajevi gdje su Srbi vijekovima živjeli. To nisu bili krajevi Hrvatske to je bila Austrougarska i oni su
tamo bili Krajišnici. Da li su Hrvati imali pravo da ukinu konstitutivnost srpskog naroda naravno da nisu.
Da li su Hrvati imali pravo počnu da otpuštaju i proganjaju Srbe, naravno da nisu. Da li su Hrvati imali
pravo da vrate nacistička znamenja iz doba Nezavisne države Hrvatske, da novac nazovu kunom i uvedu
šahovnicu kakva je bila za vrijeme NDH, naravno da nisu. I šta je trebalo da Srbi rade u Hrvatskoj, da ćute
i čekaju da ih ponovo pobiju ili da se brane i brane svoj identitet. To je pitanje na koje treba odgovoriti.

Da li je trebalo da Srbija brani Kosovo 1999 kada je NATO riješio da šiptarima da drugu državu na
Balkanu koju tu nikada nisu imali. Da li je trebalo da se odreknemo svojih svetinja, Pećke Patrijaršije,
Gračanice, Visokih Dečana naravno da nije trebalo.

Normalni Ukrajinici nikada nisu željeli sukob sa Rusijom, kao što to ne žele ni Bjelorusi kao što ne žele ni
Gruzini normalni, samo pro nacistička nato falanga, i druge banderovske orginazacije, unijati i Vatikan
žele da dođe do krvavog bratoubilačkog rata u kojoj će i jedna i druga strana iskrvariti. Jer njih baš briga
za Ukrajince, kao što je NATOu baš briga za Arbanase na Kosovu. Oni njih koriste za svoje interese.
Ključni interes Amerike u ovom sukobu je sprječavanje Rusije da ostane trajna velika sila i u Evropi i u
svijetu i zaustavljanje enormnog brzog ruskog razvoja privrednog, vojnog kulturnog i svakog drugog. Isto
je to anglosaksonska banda radila uoči Prvog svjetskog rata. Oni su finansirali iz Amerike rat Japana
protiv Rusije i poslije toga izazvali prvu revoluciju 1904-1905 koja je Rusiju koštala 25 000 atentata koji
su revolucionarni teroristi izvršili od 1906 do 1908 preko 5 000 ljudi su ubili i preko 5 000 000 rubalja u
zlatu opljačkali. Tada je Staljin pljačkao vozove na Uralu i slao Lenjinu u Cirih. Finansirali su prvu
boljševičku revoluciju koju je zaustavio Petar Arkadijevič Stolipin veliki ruski državnik i predsednik vlade
Rusije od 1906 do 1911 kada su ga ubili u Kijevu. On je preporodio Rusiju. Počeo da preseljava seljake u
Sibir, davao despovratne kredite, ubrzao razvoj poljoprivrede agrarnom reformom. Aleksandar Stolipin u
jednom intervju preko francuskog novinara moli kaže ostavite nam dvadeset godina mira i nećete više
prepoznati Rusiju, ali naravno da su to anglosaksonci znali i zato su stalno nametali i finansirali atentate
ne bi li u Rusiji često bio haos i ne bi li se ona iznutra slabila.

Olga Četverikova je rekla da svjetska oligarhija to je onih kako kaže Nikola malovic 0,666% globalističkog
ološa koji drži banke i finansijski sistem, pali vatre svuda po svijetu bez namjere da ih gase da bi u tom
haosu stvorili svoj novi svjetski poredak. To je ono što piše na zastavi trideset trećeg stepena masonerije
Ordo ab Kao Red iz Haosa. Prvo se napravi haos pa onda oni prave svoj red. Na Majdanu su 2014 prvo
napravili haos, socijolozi bi rekli državni puč, a onda su iz tog haosa nametali i pravili svoj red, kako bi
zadovoljili svoje interese, svoje ciljeve, i svoje afinitete. I njima Ukrajinci ništa ne znače sem da sve to
ostvare kako su zamislili.
Postoji niz događaja kako to sve ide. 2001 imamo fols fleg operaciju rušenja Kula bliznakinja u Njujorku.
Odmah poslije toga Amerika kreće i zauzima Avganistan, a 2003 pod lažnom optužbom da Irak ima
hemijsko oružje za masovno uništenje. Napadaju Irak i obaraju jedan islamski, socijalistički sistem u
kome ljudi koji su živjeli iako to naravno nije bilo uzorna demokratija, ali su živjeli u relativnom miru i
prosperitetu i bilo je mjesta i za hrišćane i za muslimane a Sadam Husein je vodio da kažemo jednu
islamsko socijalističku državu. Osvaja se Irak čine se krvavi zločini u Iraku, gdje dešavaju pljačke, ubistva,
pljačke muzeja, uništenje tradicionalne kulture, ukidanje islamskih banaka pod lažnim izgovorom. Jer
dokazano je da Irak nije imao nikakvo oružje za masovno uništenje. Poslije toga kreće Arapsko proljeće.
Izazivaju se građanski ratovi pod izgovorom borbe protiv totalitarnih režima i obara se jedna
prosperitetna i stabilna vlast kakva je bila vlast u Libiji. Ljudi dok su studirali u Libiji imali su plate kao da
rade. Cijene goriva su bile relativno niske. Niko ne spori da je Gadafi rješavao probleme autokratski, ali
taj isti Gadafi je riješio da otplati dugove Afrike i da uvede zajedničku valutu kao što je evro uveden u
Evropu, i čim je rekao da novac od nafte ne može da više ide zapadu a čak su neke zapadne zemlje poput
Francuske imale dug Libiji, oni su izazvali krvavi građanski rat koji i danas traje a Gadafija su na
najstrašniji mogući način ubili 2011.

Anglosaksonci su u operaciji Gladio kada su u zapadnoj Evropi formirali terorističke grupe koje su se
predstavile kao komunistčke a u stvari su to bile Vatikana CIA-e i NATO grupe koje su pravile terorističke
akcije da bi se spriječio uticaj Sovjetskog Saveza u zapadnoj Evropi. Tada su 1980 u Bolonji digli u vazduh
željezničku stanicu gdje je stradalo preko 80 civila, a na stotine je bilo povrijeđeno. Tako su stvorili
islamsku državu, kao što su ranije stvorili Osamu bin Ladena i Talibane. Jer ne treba zaboraviti da je
Zbignjev Bržinski u intervju koji je dao 1998 rekao da je Amerika podržala talibanski pokret jer je time
trebalo napraviti haos u doba Sovjetske dominacije nad Avganistanom i time početi razaranje Sovjetskog
Saveza. Onda su novinari pitali pa dobro zar to nije dovelo do razvoja terorizma talibanskog i u
Avganistanu i u svijetu a Bržinski kaže pa to nije bitno bitno je da smo mi postigli cilj a to je bilo rušenje
Sovjetskog Saveza. Stvorena je Islamska država i krenulo se na Siriju. Htjeli su takođe da obore
socijalistički islamski režim Bašara el Asada koji je bio vrlo tolerantan ali tu se umješala Rusija i
zaustavljeni su sa tom pričom. Takođe da ne zaboravimo i Egipat. Oni su na vlast u Egiptu okviru
Arapskog proljeća doveli muslimansko bratstvo jednu opasnu terorističku grupaciju ali je tada genera
Abdel El Sisi uspio da ih skloni sa vlasti, da ih pohapsi i da vrati mir i poredak pa i toleranciju prema
hrišćanima koptma u Egiptu i time zaustavi haos koji se i tamo spremao. Tada se desio slučaj Andreja
Brejvika u Norveškoj koji je gle slučajnog slučaja se desio zato što je Norveška odbila da učestvuje u
NATO operacijama na Bliskom istoku. Brejvik kome se policija kad ga je hapsila obratila imenom i
prezimenom znači znali su ko je. Brejvik je ubio na desetine ljudi pogotovu omladine ispostavilo se da je
bio mason i da je njegovo suđenje bilo zatvoreno za javnost. Taj napad u Norveškoj je bio destabilizacija
onog društva koji odbija da se u potpunosti povinuje nalozima globalističke vrhuške. A onda su krenuli
teroristički akti širom Evrope od Šarli Ebdoa do Nice sa namjerom da se širi strah, mržnja, napetost itd.
Kada im nije pošla priča o svinjskom gripu 2009 koja im je propala. Pa su kasnije stvorili koronokratiju. Ali
i to im nije dugo trajalo, ljudi su počeli da ustaju i da se bune protiv tih sumanutih prije svega političkih a
ne medicinskih mjera. I sada im treba nešto novo a to je rat. Ovaj rat u Ukrajini protiv Rusije je još jedno
produbljivajne haosa koji te luciferijanske njuške nastoje svim silama da nametnu čovječanstvu.
Postoji priča u Jevanđelju vrlo jasna i lijepo ispričana jer ju je ispričao sam Gospod Isus Hristos, o
neplodnom drvetu. Čovjek je zasadio drvo i rekao slugama da brinu o njemu. Drvo nije dalo rod onda je
on došao i rekao posjecite ovo drvo kad ne daje rodove zašto zemlju da slabi, ali je onda baštovan rekao
hajde da probamo i ove godine da ga zalijemo, da ga pođubrimo pa ako ne bude davalo plodove lako
ćemo ga posjeći. Tako u stvari Gospod čeka plodove od ljudskoga roda.

Zna se da je više puta u istoriji bilo situacija u kojima je izgledalo da će doći kraj svijeta. Ali su se ljudske
sile budile i ljudi su kroz pokajanje se vraćali.

Postoji knjiga proroka Jone u Prvom dijelu Biblije gdje je Jona otišao u grad Nineviju i rekao ako se ne
pokajete Bog vam poručuje za 40 dana grad će propasti. Ljudi su onda naložili post na sebe i na svoju
stoku i kajali se pred Gospodom i grad je nastavio da postoji. Jer sveti Jovan Zlatousti i kaže da Bog šalje
takva proročanstva i opomene da bi se ljudi urazumili i da kraj istorije ne bi došao. Ili kao što je došao
prorok kod cara Manasije jevrejskoga koji je bio zagrdio u beznakonju i rekao umrijećeš. A car Manasija
koji je ležao na postelji bolestan okrenu se ka zidu i gorko zaplaka kajući se za sve što je učinio. I onda
prorok dolazi ponovo i kaže zato što si se pokajao Bog ti je produžio još dvanaest godina života.

Nemojmo da zaboravimo da je naša lična smrt kraj svijeta za nas. Da mi svi izlazimo pred Boga poslije
toga i nosimo skrštene bijele ruke i pravedna dijela svoja. I ono najbolje što u ovim strašnim vremenima
možemo da uradimo je da se pokajemo za svinjarije i brljotine koje smo načinili, da se pomirimo sa
našim bližnjima sa kojima smo u svađi. Pa koliko nas ne govori sa roditeljima, sa braćom sa sestrama, sa
komšijama, koliko mi mrzimo jedni druge, koliko se svađamo, psujemo. Ako hoćemo da nešto učinimo a
ne možemo da napravimo nuklearnu bombu naravno, mi možemo Bogu da prinesemo pokajanje da se
izmirimo sa ljudima, da prestanemo da mrzimo i da idemo kod vračara, astrologa itd, da prestanemo da
činimo preljubu, da počnemo gajimo djecu kako treba, da volimo jedni druge. Jer kaže Sveto pismo da su
dvije najveće zapovijesti koje je Bog dao čovjeku Voli Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, svom
dušom svojom, svom snagom svojom i svom mišlju svojom i voli bližnjega svoga kao samoga sebe. To je
ono što mi sada možemo da uradimo. A šta će dalje biti to Bog zna. Mi ne možemo znati šta je u misli
Božijoj, u Svetom pismu se kaže A onome ko ljubi Boga, sve ide na dobro. Kada je čovječanstvo bilo
visoko tehnološki razvijeno a moralno trulo i zakržljalo da je Gospod dopustio potop i da se čovječanstvo
obnovilo i nastavilo dalje. Ovoga puta potopa neće biti, biće Drugi Hristov dolazak. Jer kao što je rekao
apostol Hristos se neće dva puta raspinjati za čovječanstvo. On je jednom raspet i vaskrsao. Ako
čovječanstvo ne prima njegovu žrtvu, ako ostaje u samom sebi. Ako krene putem đavoljim i napusti put
Gospodnji onda dolazak Hristov nije daleko.

Svi ti su samo prah pred licem vjetra.

Svi ti globalisti, tehnokrate samo su bjednici koji misle da su nešto mnogo postigli ali ne znau da je čovjek
niko i ništa. Satkan od praha zemaljskog i u prah će se pretvoriti. Jer kako kaže u Svetom pismu Gospod
sjedi nad krugom zemaljskim i ljudi su mu kao skakavci.

Otac Justin Popović je rekao inteligencija bez ljubavi to je gotovo đavo.

v