AJN REND

VELIČANSTVENI
IZVOR
 Original title:
Ayn Rand
The Fountainhead

Prevod:
Nada Paliković
Franku O'Connoru
 PREDGOVOR

Mnogi su me pitali što osjećam s obzirom da Veličanstveni izvor

doţivljava dvadeset peto izdanje. Ne osjećam ništa posebno, moţda
samo nešto nalik tihom zadovoljstvu. U vezi s tim, moj odnos prema
literaturi najbolje opisuje izjava Victora Hugoa: "Ako kao autor moram
pisati samo za svoje suvremenike, slomit ću pero i baciti ga."
Postoje pisci, kojima pripadam i sama, koji ţive, misle i stvaraju
neograniĉeni trenutkom. Romani, u pravom smislu te rijeĉi, nisu
napisani kako bi nestali za mjesec ili godinu. Ipak, mnogima se to
dogodi, pisani su i tiskani poput ĉasopisa i blijede jednakom brzinom,
što je jedan od najtuţnijih aspekata današnje knjiţevnosti i najjasnija
optuţba dominirajuće estetike: krajnje limitiranog ţurnalistiĉkog
naturalizma koji se svojim tekstovima neartikulirane panike našao na
kraju slijepe ulice.
Dugovjeĉnost - najdominantnija, iako ne iskljuĉiva osobina -
prerogativ je knjiţevne škole koja doslovno više ne postoji -
romantizma. Ovo nije mjesto za raspravu o prirodi romantizma, ali
dopustite mi izjavu - romantizam je konceptualna škola umjetnosti. On
se ne bavi trivijalnostima trenutka, nego izvanvremenskim, temeljnim,
univerzalnim problemima i vrijednostima ĉovjekove egzistencije.
Romantizam ne zapisuje i ne fotografira; on zamišlja i kreira. Za njega
nisu vaţne - govoreći rijeĉima Aristotela - stvari kakve jesu, već onakve
kakve bi mogle i morale biti.
Za one koji drţe kako je relevantnost sadašnjice od presudna
znaĉaja, dodat ću upravo zbog doba u kojemu ţivimo, kako nam nikada
nije bila potrebnija projekcija onoga kakve bi stvari morale biti.
Ne impliciram ovime kako sam znala, u doba pisanja romana, da će
doţivjeti dvadeset pet godina ponovljenih izdanja. Nisam razmišljala ni
u kakvom vremenskom okviru. Znala sam samo kako je to knjiga koja
bi trebala ţivjeti. I ona ţivi.
Ali, to sam znala i prije dvadeset pet godina, znala sam to i u doba
kada je dvanaest izdavaĉa odbilo Veličanstveni izvor s objašnjenjem
kako je knjiga "previše intelektualna", "previše kontroverzna", kako se
neće prodavati jer za nju ne postoji publika, i to je tuţan dio njezine
povijesti, vrlo muĉan za mene. Spominjem to zbog drugih pisaca
mojega kova, koji će voditi istu bitku, kao podsjetnik da je moguće -
usprkos svemu.
Ne ţelim ponavljati priĉu o objavljivanju Veličanstvenog izvora, ali
bilo bi mi nezamislivo govoriti o njemu, ili bilo kojem dijelu njegove
prošlosti, a ne spomenuti ĉovjeka koji je moje pisanje uĉinio mogućim -
mojega supruga Franka O'Connora.
U drami Ideal, koju sam napisala u ranim tridesetim, glavna
junakinja, filmska zvijezda, govori u moje ime kada kaţe: "Ţelim vidjeti
realnu, ţivu, za trajanja mojih dana, onu veliĉanstvenost koju stvaram
kao iluziju. Ţelim je realnu. Ţelim znati kako netko, negdje, ţeli isto. U
suprotnome, kakva je korist od svijesti o njezinu postojanju, od rada, od
izgaranja zbog nemoguće vizije? I duhu je potrebno gorivo. I on moţe
presušiti."
Frank je bio gorivo. On mi je pruţio, za trajanja mojih dana, realitet
onog osjećaja ţivljenja iz kojega je kreiran Veličanstveni izvor - i
pomogao mi oĉuvati ga kroz dugi niz godina, kada oko nas nije bilo
niĉega osim sive pustoši ljudi i dogaĊaja koji su izazivali samo prezir i
revolt. Osnova naše veze leţi u ĉinjenici kako nijedno od nas nikada nije
došlo u iskušenje pristati na bilo što manje od onoga što je zbilja
Veličanstvenog izvora. I nikada neće.
Ako u meni uopće postoji naturalistiĉki pisac, onaj koji biljeţi
"stvarne" dijaloge, onda je to istina samo u odnosu na Franka. Na
primjer, jedna od ilustrativnijih reĉenica Veličanstvenog izvora nalazi se
na kraju druge knjige kada, na Tooheyjevo pitanje: "Zašto mi ne kaţete
što mislite o meni?" Roark odgovara: "Ali, ja o vama ne mislim." Ta
reĉenica bila je Frankov odgovor drugaĉijoj osobi u sliĉnom kontekstu.
"Zašto bacaš bisere pred svinje?" rekao mi je Frank u vezi mojega
profesionalnog poloţaja. Tu sam reĉenicu dala Dominique na Roarkovu
suĊenju.
Ne osjećam se ĉesto obeshrabrenom, ali kada mi se to svejedno
dogodi, ne traje dulje od jutra. Ipak, postojala je jedna veĉer, za vrijeme
pisanja Veličanstvenog izvora kada sam osjećala toliko duboku
indignaciju prema stvarima "kakve jesu" da mi se ĉinilo kako nikada
neću skupiti energiju i pribliţiti se stvarima "kakve bi morale biti".
Frank je te noći satima razgovarao sa mnom i uvjerio me kako ĉovjek ne
moţe prepustiti svijet onima koje prezire. Prije nego je završio, moja
obeshrabrenost je nestala i više se u tom opsegu nikada nije vratila.
Uvijek sam bila protiv obiĉaja posvete knjiga; smatrala sam kako je
knjiga namijenjena svakom ĉitatelju koji je nje dostojan. Ipak, rekla
sam Franku da ću mu posvetiti Veličanstveni izvor, jer ga je on spasio. I
jedan od mojih najsretnijih doţivljaja bio je izraz njegova lica, dvije
godine kasnije, kada je, vrativši se kući, ugledao probni otisak rukopisa
na ĉijoj je prvoj stranici jasnim, ĉistim slovima pisalo: Franku
O'Connoru.
Pitaju me jesam li se promijenila u posljednjih dvadeset pet godina.
Ne, ista sam - samo intenzivnija. Moja osnovna uvjerenja, moj pogled
na ţivot i na ĉovjeka, od kada pamtim, ostali su isti, samo se moje
znanje o svemu povećalo i u omjeru i u preciznosti. Kakav je moj
današnji sud o Veličanstvenom izvoru? Ponosna sam na njega isto koliko
i onoga dana kada sam dovršila pisanje.
Je li Veličanstveni izvor pisan s namjerom predstavljanja moje
filozofije? Ovdje bih citirala dio predavanja Cilj mojega pisanja koje
sam odrţala na Lewis & Clark Collegeu 1. listopada 1963: "Motiv i
smisao mojega pisanja je projekcija idealnog čovjeka. Portret moralnog
ideala moj je najviši knjiţevni cilj, cilj sam po sebi, i sve didaktiĉke,
intelektualne i filozofske vrijednosti sadrţane u ovom romanu, samo su
sredstva."
Dopustite mi istaknuti: moja namjera nije filozofsko prosvjećenje
ĉitatelja... Moja namjera, pravi razlog i osnovni pokretaĉ portret je
Howarda Roarka (ili junaka Pobunjenog Atlasa) kao cilj sam po sebi...
Ja pišem - i ĉitam - priĉe radi... Osnovna provjera svake priĉe je: "Ţelim
li susresti ovakve likove i promatrati ovakve dogaĊaje u stvarnom
ţivotu? Je li ova priĉa doţivljaj vrijedan iskustva? Je li zadovoljstvo
uţivljavanja u ove likove vrijedno samo po sebi...?"
Budući je moja namjera bila predstaviti idealnog ĉovjeka, morala
sam definirati i prikazati uvjete koji ga ĉine mogućim i koje njegovo
postojanje zahtijeva. Ĉovjekov karakter proizvod je njegovih premisa i
zato je trebalo odrediti i predstaviti one vrste vrijednosti i one polazne
pretpostavke koje stvaraju karakter idealnog ĉovjeka i koje motiviraju
njegov rad; dakle, morala sam definirati i postaviti racionalni etiĉki
kodeks. Kako je ĉovjek društveno biće, morala sam uspostaviti socijalni
sustav u kojemu idealan ĉovjek moţe egzistirati i funkcionirati -
slobodan, produktivan, racionalan sustav koji zahtijeva i nagraĊuje
najbolje u svakome ĉovjeku, što je oĉigledno u zadanom trenutku bio
laissez faire kapitalizam.
"Ipak, ni politika ni etika ni filozofija nisu same po sebi cilj, ni u
ţivotu, ni u literaturi - samo je Ĉovjek cilj sam po sebi."
Postoje li neke znaĉajne promjene koje bih ţeljela unijeti u
Veličanstveni izvor?
Ne, i zato tekst ostavljam nedirnutim. Neka ostane onakav kakav je
napisan. Postoji jedna minorna greška i jedna moţda dvosmislena
reĉenica koju bih ţeljela razjasniti, stoga ih ovdje spominjem.
Greška je semantiĉka: upotreba rijeĉi "egotist" u Roarkovu govoru
na sudu, gdje je trebalo pisati "egoist". Grešku je prouzroĉilo moje
oslanjanje na rjeĉnik koji daje toliko nejasna objašnjenja ovih rijeĉi da
mi se uĉinilo kako je "egotist" bliţi znaĉenju koje sam traţila (Webster's
Daily Use Dictionary, 1933.). (Moderni filozofi, kad smo već kod toga,
snose veću krivnju od leksikografa u odnosu na ove termine).
Reĉenica koja se moţe pogrešno protumaĉiti iz Roarkova je govora:
"Od ove najjednostavnije potrebe, do najviše religijske apstrakcije, od
kotaĉa do nebodera, sve što mi jesmo, i sve što imamo, proizišlo je iz
jednoga, jedinstvenog svojstva ĉovjeka – sposobnosti mišljenja."
Navedeno se moţe pogrešno shvatiti kao uvod u religiju ili u
religiozne ideje. Sjećam se kako sam pišući, oklijevala oko ove reĉenice
i zatim odluĉila kako su i Roarkov i moj ateizam, kao i ukupni stav
knjige toliko oĉigledni da ih nitko ne moţe pogrešno razumjeti, osobito
stoga što sam naglasila kako su religijske apstrakcije proizvod ljudskoga
mozga, a ne natprirodnih sila.
Ipak, problem ovakve vrste ne bi trebalo ostavljati otvorenim za
pretpostavke. Moja izjava nije se odnosila na religiju općenito, već na
posebnu kategoriju apstrakcije, najuzvišeniju od svih, na koju je religija
stoljećima polagala monopol: etiku - ne na odreĊeni sadrţaj religijske
etike, već na sam pojam "etike" kao podruĉja vrijednosti, ĉovjekova
koda o dobru i zlu, s emocionalnim konotacijama o veliĉanstvenosti,
uzvišenosti, plemenitosti i dubokom poštovanju, koje ulaze u podruĉje
ljudske vrijednosti, ali ih je religija uzela pod svoje.
 Isti smisao i znaĉenje, ista namjera i stav mogu se primijeniti na još
jedan odlomak u knjizi, kratak dijalog izmeĊu Roarka i Hoptona
Stoddarda. IzvaĊen iz konteksta, ovaj dijalog takoĊer moţe izazvati
nesporazume:
"Vi ste duboko religiozan ĉovjek, gospodine Roark, na vaš vlastiti
naĉin. Ja to vidim u vašim graĊevinama."
"Istina je", odgovorio je Roark.
U kontekstu te scene, meĊutim, znaĉenje je jasno: radi se o
Roarkovoj potpunoj predanosti vrijednostima, najvišim i najboljim,
predanosti idealu na koji se odnosi Stoddardov komentar (pogledati
objašnjenje prirode nacrta sakralnog objekta). Gradnja Stoddardova
hrama i suĊenje koje slijedi eksplicitno iznose tu ideju.
Ovo me dalje vodi u širu problematiku stava prisutnog u svakoj
reĉenici Veličanstvenog izvora koji se mora razumjeti ako se ţeli
objasniti uzrok njegove dugotrajne popularnosti.
Religijski monopol na polju etike uĉinio je iznimno teškom
komunikaciju s emocionalnim znaĉenjem i njezinu primjenu u
racionalnom ţivotu. Jednako kao što je zauzela podruĉje etike, okrećući
moral protiv ĉovjeka, religija je uzurpirala i najviše moralne koncepte
jezika, stavljajući ih izvan ovoga svijeta i izvan ĉovjekova dosega.
"Egzaltacija" najĉešće podrazumijeva emotivno stanje koje se postiţe
uţivljavanjem u natprirodno. "Oboţavanje" ima znaĉenje emocionalnog
iskustva odanosti i posvećenosti neĉemu većem od ĉovjeka.
"Uzvišenost" je sveti respekt koji se doţivljava samo na koljenima.
"Sveti" znaĉi superioran i nedodirljiv ovozemaljskim problemima. I tako
dalje.
Ali ovi pojmovi imenuju stvarne emocije, u njima ne postoji nikakva
natprirodna dimenzija; oni su doţivljaj uzdignuća i sjaja, bez
samoponiţenja koje zahtijeva religijska definicija. Što je onda njihov
izvor ili veza s realnošću? To je ĉitavo emocionalno podruĉje ĉovjekove
predanosti moralnom idealu. Smješteno izvan samodegradirajućeg
aspekta koji je uvela religija, ostalo je bez identiteta, bez koncepta,
jezika i priznanja.
Upravo ta najviša razina ĉovjekovih emocija mora biti izbavljena iz
mraka misticizma i vraćena svojem pravom objektu - ĉovjeku.
 U tom smislu, s istom namjerom te s istim znaĉenjem, ţelim
identificirati osjećaj ţivljenja dramatiziran u Veličanstvenom izvoru kao
oboţavanje ĉovjeka.
To je emocija koju malo, vrlo malo njih - doţivljava neprestano; neki
ljudi je iskuse u rijetkim, svijetlim trenucima koji nestaju ne ostavljajući
traga; neki ne znaju o ĉemu uopće govorim; neki znaju i ţive svoje
ţivote fanatiĉno pokušavajući pogasiti sve iskre koje ugledaju. Nemojte
miješati "oboţavanje ĉovjeka" s mnogim pokušajima koji umjesto
oslobaĊanja moralnosti od religije i vraćanja u polje razuma, zamjenjuju
sekularno znaĉenje najgorim, najiracionalnijim elementima religije.
Postoje, na primjer, mnogobrojne inaĉice modernog kolektivizma
(komunizam, fašizam, nacizam, nacionalizam, itd.), koje su u potpunosti
za oĉuvanje religiozno-altruistiĉke etike, osim što umjesto ţrtvovanja
"Bogu" od ĉovjeka oĉekuju ţrtvovanje "Društvu". Postoje mnoge škole
moderne filozofije koje, odbacujući zakon identiteta objavljuju kako je
realnost nedefinirani tijek kojim upravljaju ĉuda i nepredvidljiv hir - ne
"Boţji" nego ljudski ili "Društveni". Ovi neomistici nisu oboţavatelji
ĉovjeka; oni su samo sekularni mrzitelji ljudi jednako kako su to bili i
njihovi mistiĉni prethodnici.
Još suroviji oblik iste mrţnje predstavljaju ograniĉeni, takozvani
"statistiĉki" mentaliteti koji, nesposobni shvatiti znaĉenje ĉovjekove
volje, objavljuju kako ĉovjek ne moţe biti predmet oboţavanja jer oni
nikada nisu sreli nijedan primjerak vrijedan toga.
Oboţavatelji ĉovjeka, u mojem osobnom znaĉenju, oni su koji u
ĉovjeku vide najviše potencijale i bore se za njihovo ostvarenje.
Mrzitelji ĉovjeka doţivljavaju ga kao bespomoćnu, pokvarenu kreaturu,
dostojnu prezira, nastojeći ga sprijeĉiti da uopće otkrije suprotno. Ovdje
je vaţno zapamtiti kako postoji samo jedna izravna, introspektivna
spoznaja o ĉovjeku - ona koju svatko posjeduje o sebi.
Još preciznije, esencijalna razlika izmeĊu ove dvije grupe je u
veličanju ĉovjekove samosvijesti i potpunoj svetosti njegove
ovozemaljske sreće, nasuprot ĉega stoji namjera onemogućavanja i
prvog i drugog. Većina ĉovjeĉanstva troši svoje ţivote i psihiĉku
energiju negdje izmeĊu ovih krajnosti, u oĉajniĉkom naporu ne
imenovanja problema. Što ne mijenja prirodu problema.
 Moţda je najbolji naĉin komunikacije sa smislom ţivota
predstavljenog u romanu Veličanstveni izvor, citat koji je stajao na
poĉetku mojega rukopisa, ali koji sam kasnije izostavila. Sada, kad mi
se ukazala mogućnost objašnjenja stavova i ideja, drago mi je ponovno
ga upotrijebiti.
Izbacila sam taj citat zbog svojega dubokog neslaganja s filozofskim
postulatima njegova autora Friedricha Nietzschea. U filozofskom
smislu, Nietzsche je iracionalni mistik. Njegova metafizika temeljena je
djelomiĉno na "Byronu" i mistiĉno "malevolentnom" univerzumu;
njegova epistemologija podĉinjava razum "volji" ili osjećaju, instinktu,
podrijetlu i uroĊenim osobinama karaktera. Ali kao pjesnik on ponekad
(ne uvijek) projicira briljantan osjećaj ĉovjekove veliĉine, izraţen
emotivnim, ne intelektualnim terminima.
Ovo je posebno toĉno u odnosu na citat koji sam izabrala. Ja ne
odobravam njegovo literarno znaĉenje, proklamiranje neobranjive teze o
psihološkoj zadatosti. Ali ako se shvati kao poetska projekcija
emocionalnog iskustva (i ako se u intelektualnom smislu zamijeni
koncept steĉene "osnovne premise" s konceptom uroĊene
"fundamentalne sigurnosti"), ovaj citat komunicira s unutarnjim stanjem
povišene samosvijesti i time saţima emotivne posljedice za koje
Veličanstveni izvor daje racionalnu i filozofsku osnovu.
"Nisu postupci nego uvjerenja ono što presuĊuje i odreĊuje poredak
stvari - upotrijebimo još jedanput staru religioznu formulu s novim i
dubljim znaĉenjem - to je neka fundamentalna sigurnost koju plemenita
duša ima o sebi, nešto za ĉime se ne traga, što se ne moţe naći i,
vjerojatno, ni izgubiti. - Plemenita duša uzvišena je sama po sebi.- "
(Friedrich Nietzsche, S onu stranu dobra i zla)
Ovakvo viĊenje ĉovjeka vrlo je rijetko izraţeno u ljudskoj povijesti.
Danas je gotovo nepostojeće. Ipak, ovakvo viĊenje je ono s ĉime - u
razliĉitim gradacijama ĉeţnje, ţelje, strasti i oĉajne konfuzije - najbolji
meĊu mladim ljudima zapoĉinju ţivot. Za većinu to ĉak nije stav ili
svijest, već maglovit, poluslijep, nedefiniran osjećaj saĉinjen od sirova
bola i neopisive sreće. To je osjećaj golema išĉekivanja, osjećaj kako je
ţivot vaţan, kako su velika ostvarenja moguća, kako su prekrasne stvari
ispred nas.
 Nije u prirodi ĉovjeka, niti u prirodi bilo kojega ţivog stvora,
zapoĉeti odustajanjem, pljuvanjem u vlastito lice i proklinjanjem
postojanja; za to je potreban proces propadanja ĉiji intenzitet varira od
ĉovjeka do ĉovjeka. Neki odustaju pri prvom susretu s teškoćama; neki
se prodaju; neki propadaju postupno, skoro neprimjetno gubeći ţar,
nikada ne shvativši kada i kako su ga izgubili. Svi oni zatim nestaju u
beskrajnoj pustoši starijih koji im neprestano govore kako je zrelost u
odustajanju od vlastita razuma, kako je sigurnost u napuštanju vlastitih
vrijednosti, kako je praktiĉnost u gubitku samopoštovanja. Ipak, neki
odolijevaju i nastavljaju, znajući kako se taj ţar ne smije iznevjeriti,
uĉeći kako mu dati oblik, smisao i realnost. I kakva god bila njihova
budućnost, u zoru svojih ţivota oni tragaju za plemenitom vizijom
ĉovjekove prirode i vrhuncem ţivotnih mogućnosti.
Vrlo je malo znakova na tom putu – Veličanstveni izvor jedan je od
njih.
Ovo je jedan od osnovnih razloga njegove dugotrajne popularnosti:
on je potvrda duha mladosti, on je slavljenje ĉovjeka, on pokazuje
koliko je toga moguće.
Nije vaţno što će samo nekolicina iz svake generacije traţiti i
ostvariti pravi, potpuni potencijal ĉovjeka, i što će ga ostali izdati. Ta
nekolicina pokreće svijet, dajući ţivotu njegov pravi smisao, i ta
nekolicina je uvijek bila cilj mojega pisanja. Ostali nisu moja briga – oni
neće izdati mene niti Veličanstveni izvor, već samo svoje vlastite duše.

Ayn Rand
New York, svibnja 1968.

Napisano u povodu dvadeset petog jubilarnog izdanja

PETER KEATING
 1

HOWARD ROARK SE NASMIJAO.

Stajao je gol na rubu stijene. U dubini ispod njega prostiralo se
jezero. Iz mirne vodene površine prema nebu se uzdizala zaustavljena
eksplozija granita. Jezero se ĉinilo nepokretnim, stijena plutajućom.
Kamen je posjedovao mir onoga kratkog trenutka prije bitke, prije
sudara sila, u kojemu su dogaĊaji zaustavljeni u prekidu dinamiĉnijem
od pokreta. Stijena je sijala, mokra od sunca.
Jezero ispod bilo je samo tanak, metalni obruĉ koji je rezao kamen
napola. Stijena je nastavljala ulaziti u dubinu, nepromijenjena. Poĉinjala
je i završavala u nebu, ostavljajući svijet izvan prostora, poput otoka
koji pluta prazninom, usidren za stopala ĉovjeka na hridi.
Tijelo se nagnulo unatrag, prema nebu. Bilo je to tijelo dugaĉkih,
jasnih linija i kutova, oblikovano ravnim potezima. Stajao je ĉvrsto,
spuštenih ruku, dlanova okrenutih prema naprijed. Osjećao je lopatice,
stisnute jednu prema drugoj, nagib vrata i teţinu krvi u šakama. Vjetar
mu je dodirivao leĊa, ulazio u udubinu kraljeţnice i prema nebu podizao
pramenove kose, ni crvene, ni ţute, nego boje kore zrele naranĉe.
Nasmijao se svemu što mu se toga jutra dogodilo i onome što ga još
oĉekuje.
Znao je kako će dani koji dolaze biti teški. Postojala su pitanja s
kojima se morao suoĉiti i plan akcije koju je morao pripremiti. Znao je
kako o tome mora misliti. Znao je i kako o tome neće misliti jer mu je
već sada sve bilo jasno, jer plan je napravljen davno, i jer se ţelio
smijati.
Pokušao je sve uzeti u obzir. I zaboravio. Gledao je granit.
Nije se smijao kada mu je pogled zaustavila svijest o tlu koje ga je
okruţivalo. Njegovo lice bilo je nalik zakonima prirode – neosporivo,
nepromjenjivo i neumoljivo. Lice visokih jagodica iznad mršavih,
upalih obraza, sivih, hladnih i postojanih oĉiju, usana oholih, ĉvrsto
stisnutih, usana krvnika ili sveca.
Gledao je granit. Razrezati, pomislio je, i izgraditi zidove. Pogledao
je drvo. Posjeći i napraviti krovne grede. Gledao je ţile hrĊe u kamenu i
mislio o ţeljeznoj rudi ispod tla. Istopiti je i pretvoriti u nosaĉe koji će
izrasti u nebo.
Ove su stijene, mislio je, zbog mene ovdje; one ĉekaju bušilicu,
dinamit i moj glas: ĉekaju razdvajanje, iskapanje, razbijanje i ponovno
roĊenje; ĉekaju oblik koji će im dati moje ruke.
Zatim je zatresao glavom, sjetivši se jutra i svega što je još moralo
biti uĉinjeno. Prišao je rubu, podignuo ruke i zaronio u plavetnilo ispod
sebe.
Presjekao je jezero u ravnoj liniji plivajući do suprotne obale. Stigao
je do stijenja na kojemu je ostavio odjeću. Sa ţaljenjem je pogledao oko
sebe. Već tri godine, još otkad se doselio u Stanton, ovo je bio njegov
jedini odmor: dolazio bi ovamo opustiti se, plivati i postojati sam sa
svojim mislima, kad god bi, što nije bilo ĉesto, imao malo slobodnog
vremena. U novoj slobodi koju je upravo dobio, prvo što je poţelio bilo
je doći ovamo, znajući da dolazi posljednji put. Toga je jutra izbaĉen s
Arhitektonskog odsjeka Tehniĉkog instituta u Stantonu.
Navukao je svoju odjeću: stare traperice, sandale, košulju kratkih
rukava kojoj je nedostajala većina gumba. Provukao se kroz uzak
prosjek izmeĊu stijena do staze koja je niz zelenu padinu vodila do puta
u podnoţju.
Hodao je brzo, lakim, opuštenim pokretima. Išao je dugim putem,
prema suncu. U daljini je leţao Stanton, opruţen obalom
Massachusettsa, gradić nastao kao okruţenje dragulju, poznatom
Institutu koji se uzdizao na brdu u pozadini.
Okrug Stanton poĉinjao je smetlištem. Iz zelenila je rasla siva
naslaga otpada omamljujućeg mirisa. Limene konzerve svjetlucale su na
suncu. Put je vodio pokraj prvih kuća, prema crkvi, gotiĉkom
monumentu pokrivenom šindrom sivkastoplave boje. Imala je krupne,
debele potporne stupove, koji ništa nisu podupirali i prozore od obojena
stakla uramljene glomaznim okvirom od laţnog kamena. Crkva je
otvarala prolaze u duge ulice tijesnih, ekshibicionistiĉkih travnjaka. Iza
njih su se redale drvene konstrukcije kuća izmuĉenih do bezobliĉja:
izvijenih u tornjeve, zabate, izbaĉenih prozora, pretrpanih verandama,
stisnutih ispod golemih, kosih krovova. Bijele zavjese lebdjele su na
prozorskim oknima. Otvorene, pretrpane kante za smeće stajale su
ispred sporednih ulaza. Ispred jedne od njih, na jastuku pokraj stubišta,
leţao je ostarjeli pekinezer, slinavih usta. Razapet izmeĊu lukova
trijema, na vjetru se njihao dugaĉak niz pelena.
Ljudi su se okretali za Howardom Roarkom. Poneki bi nastavljali
zuriti za njim s naglom odbojnošću. Nisu tome znali uzrok – bio je to
instinkt koji je njegova prisutnost budila u većini ljudi. Howard Roark
nije vidio nikoga. Za njega, ulice su bile prazne. Mogao je tuda hodati
gol, i ne primijetiti.
Prošao je kroz središte Stantona, širok zelen prostor obrubljen
izlozima trgovina.
U svima su stajali plakati iste poruke: "DOBRODOŠLA, GENERACIJO
22!" "ĈESTITKE GENERACIJI 22!". Za "Generaciju 22" Tehniĉkog
instituta u Stantonu toga poslijepodneva odrţavala se sveĉana dodjela
diploma.
Roark je skrenuo u pokrajnju ulicu u kojoj je, na kraju dugog
prolaza, na breţuljku iznad zelene udubine, stajala kuća gospoĊe
Keating. U toj je kući stanovao posljednje tri godine.
GospoĊa Keating bila je na trijemu. Hranila je par kanarinaca u
krletki obješenoj o nadstrešnicu. Kad ga je ugledala, njezina mala,
bucmasta ruka zaustavila se u pokretu. Znatiţeljno ga je promatrala.
Nastojala je licu dati izraz odgovarajuće sućuti, ali uspjela je jedino
pokazati napor kojim to pokušava.
Prolazio je trijemom ne primjećujući je. Zaustavila ga je.
"Gospodine Roark!"
"Da?"
"Gospodine Roark, tako mi je ţao zbog", tu je zastala, "zbog svega
što se jutros dogodilo."
"Što se dogodilo?"
"To što su vas izbacili s Instituta. Ne mogu vam reći koliko mi je
ţao. Ţelim da znate kako suosjećam s vama."
Stajao je gledajući u nju. Znala je da ju ne vidi. Ne, pomislila je, nije
baš tako. On je uvijek gledao ravno u ljude i te njegove proklete oĉi
ništa nisu propuštale, ali je u ljudima izazivao osjećaj kao da ne postoje.
Stajao je i gledao u nju. Bez odgovora.
"Ono što hoću reći", nastavila je, "ako netko na ovome svijetu pati,
sigurno je u pitanju greška. Jasno, sad morate odustati od arhitekture,
zar ne? Ipak, mlad ĉovjek poput vas moţe zaraditi za pristojan ţivot i
kao sluţbenik, prodavaĉ ili nešto sliĉno."
Okrenuo se da bi otišao.
"Oh, gospodine Roark!", uzviknula je.
"Da?"
"Jutros vas je nazvao dekan."
Barem jedanputa je oĉekivala nekakvu emociju od njega; osjećaj bi
bio jednak porazu: nije znala zašto ga je oduvijek ţeljela vidjeti
poraţenog.
"Da?", upitao je.
"Dekan", nesigurno je ponovila, pokušavajući još jedanput. "Dekan,
odnosno njegova tajnica."
"I?"
"Rekla je neka vam poruĉim kako vas dekan ţeli vidjeti ĉim se
vratite."
"Hvala."
"Što mislite, što on sada hoće?"
"Ne znam."
Rekao je: "Ne znam", ali ona je jasno ĉula: "Potpuno mi je
svejedno."
Gledala ga je u nevjerici.
"Da ne zaboravim", dodala je kao usput, "Peter će danas
diplomirati."
"Danas? O, da."
"Ovo je velik dan za mene. Kad pomislim koliko sam se odricala i
muĉila kako bi on završio fakultet. Ne ţalim se. Nisam od onih koji se
ţale. Peter je briljantan djeĉak."
Stajala je napeto. Njezino malo, bucmasto tijelo bilo je tako ĉvrsto
stisnuto u uškrobljenu, pamuĉnu haljinu da se ĉinilo kako joj salo curi u
zglobove i prste.
"Ali, molim vas", nastavila je brzo, uzbuĊena zbog svoje najdraţe
teme. "Nisam od onih koji bi se razmetali. Neke majke imaju sreću,
druge jednostavno nemaju. Svatko od nas je na mjestu koje zasluţuje.
Od sada pa nadalje, samo gledajte Petera. Nisam od onih koji oĉekuju
da im se djeca ubijaju od posla i bit ću zahvalna Bogu na svakom, i
najmanjem uspjehu. Ali, ako taj djeĉak nije najbolji arhitekt kojeg će
Amerika imati, ja bih kao njegova majka htjela znati zašto?!"
Pokrenuo se da bi otišao.
"Ali, što ja to radim, gnjavim vas", rekla je veselo. "Morate poţuriti i
spremiti se. Ĉeka vas dekan!"
Stajala je gledajući za njim kroz mreţu na vratima; promatrala je
mršav lik koji se kretao kroz hladnu urednost njezina predvorja. Uz
njega se uvijek osjećala nelagodno u vlastitoj kući, budio bi u njoj
nejasnu slutnju kako će iznenada zamahnuti i porazbijati njezine stoliće,
kineske vaze, uramljene slike. Nijedanput nije pokazao ni najmanju
namjeru da bi mogao uĉiniti nešto sliĉno. Svejedno, ĉekala je, ne
shvaćajući zašto.
Roark se popeo stubama do svoje sobe. Bila je to velika, prazna
soba, svijetla od sjaja bijeloga vapna. GospoĊa Keating nikada nije
osjećala da Roark tu zaista ţivi. Najnuţnijem namještaju koji je ona
stavila, nije dodao nijedan detalj. Bila je to soba bez slika i ukrasa, bez
ikakva vedrog dokaza ljudskog dodira. Ništa nije donio sa sobom, osim
odjeće i svojih nacrta: malo odjeće i previše nacrta naslaganih u
jednome kutu. Ponekad bi pomislila kako u sobi stanuju crteţi umjesto
ĉovjeka.
Roark je krenuo ravno prema njima; bilo je to prvo što je ţelio
spakirati. Podignuo je jedan nacrt, zatim drugi, zatim još jedan. Stajao
je, gledajući raširene skice.
Bili su to nacrti zgrada kakve nikada nisu postojale na ovome
planetu. Bile su to prve zgrade zamišljene od ĉovjeka koji se prvi rodio,
ĉovjeka koji nije ĉuo da je netko nekada prije njega gradio. Sve što se o
njima moglo reći jest to da je svaka struktura jednostavno ono što mora
biti. Nisu to bile skice iznad kojih je crtaĉ sjedio danima napreţući
misli, mukotrpno u cjelinu uklapajući vrata, prozore i stupove, slijedeći
impulse raspoloţenja i prateći pravila iz knjiga. Zgrade su izgledale kao
iznikle iz tla, iz izvorišta neke ţive sile, potpune i neupitno toĉne. Ruka
koja je povlaĉila oštre linije olovkom imala je još mnogo nauĉiti, ali
nijedna linija nije bila suvišna niti je nedostajala ijedna ravnina.
Konstrukcije su izgledale strogo i jednostavno, sve do trenutka u
kojemu se prepoznavalo koliko je rada, koliko metodiĉke sloţenosti i
misaonog naprezanja potrebno da bi se dostigla takva jednostavnost.
Nijedno pravilo nije odredilo nijedan detalj. GraĊevine nisu bile
klasicistiĉke, ni gotiĉke, nisu bile renesansne. Bile su samo Howard
Roark.
Zastao je promatrajući nacrte. Postojao je jedan kojim nikada nije
bio zadovoljan. Oblikovao ga je kao dio vjeţbi koje je zadavao samome
sebi, izvan školskih zadaća, što je ĉesto ĉinio kada bi pronašao osobitu
lokaciju i onda pokušavao osmisliti graĊevinu kakva bi se morala
upravo njoj prilagoditi. Mnoge je noći proveo zagledan u nacrt,
pokušavajući otkriti što mu nedostaje. Gledajući ga sada, iznenada je
shvatio pogrešku.
Bacio je skicu na stol, nagnuo se iznad nje i poĉeo povlaĉiti oštre
linije preko urednog crteţa. Zaustavljao se na trenutke, uspravljajući se
da bolje vidi, prstima pritišćući papir kao da rukama pridrţava
graĊevinu. Bile su to ruke dugih prstiju, izraţenih vena, jakih zglavaka i
zglobova.
Jedan sat kasnije, zaĉuo je kucanje na vratima.
"UĊite", viknuo je ne prekidajući posao.
"Gospodine Roark!", uzviknula je zgranuto gospoĊa Keating,
otvorivši vrata. "Što to, za ime Boga, radite?"
Okrenuo se i pogledao je, nastojeći se sjetiti tko je ona uopće.
"A što je s dekanom?", jedva je izustila. "S dekanom koji vas ĉeka?"
"Oh", rekao je Roark. "Oh, da. Zaboravio sam."
"Vi ste zaboravili..!?"
"Da", izgovorio je to kao pitanje, zaĉuĊen njezinim iznenaĊenjem.
"Pa sve što mogu reći", uspjela je dovršiti reĉenicu, napola se gušeći,
"jest kako to zaista sliĉi vama. Samo vama. A budući da promocija
poĉinje u pola pet, kako zamišljate da on naĊe vremena za vas?"
"Idem odmah, gospoĊo Keating."
Nije ju samo znatiţelja potaknula na akciju, više pritajena strepnja
kako će presuda sveuĉilišnog Odbora biti opozvana. Otišao je do
kupaonice na kraju hodnika; promatrala je kako pere ruke zabacujući
opuštenu, ravnu kosu unatrag, dovodeći je u nešto nalik redu. Izišao je i
krenuo prema stubištu prije nego je shvatila kako odlazi.
"Gospodine Roark", zagrcnula se ponovno, pokazujući njegovu
odjeću. "Pa ne idete valjda ovakvi?"
"Zašto ne?"
 "Pa to je vaš dekan!"
"Više nije, gospoĊo Keating."
Pomislila je, u potpunoj nevjerici, kako je ovo izgovorio kao sretan
ĉovjek.
Tehniĉki institut u Stantonu nalazio se na uzvisini, opasan
nazubljenim zidinama, poput krune iznad grada. Sliĉio je
srednjovjekovnoj utvrdi, s gotskom katedralom pripojenom na boku.
TvrĊava je savršeno odgovarala svojoj uglednoj namjeni; imala je
debele zidove od cigle i nekoliko procjepa dovoljno prostranih da bi se u
njih mogli smjestiti straţari; kule u koje su se mogli sakriti strijelci
branitelji i kutne tornjeve iz kojih se moglo izliti vrelo ulje na napadaĉa
– ukoliko se takva potreba ikad ukaţe u znanstvenoj ustanovi. Iznad
svega uzdizala se katedrala u ĉipkastoj raskoši, kao njeţna obrana od
dvaju ljutih neprijatelja – svjetla i zraka.
Dekanov ured nalikovao je kapeli u koju je, kroz visok vitraţni
prozor, ulazilo jezero pospanog svjetla. Sumrak je plovio kroz odjeću
ukrućenih svetaca ruku izvitoperenih u laktovima. Crvene i ljubiĉaste
zrake sunca padale su na groteskne likove zmajeva, priljubljene na
svakoj strani nikada upaljenog kamina. Na sredini slike Partenona,
obješene iznad ognjišta, stajala je mrlja zelenog svjetla.
Kada je Roark ušao u ured, nejasan dekanov obris kliznuo je iza
stola, izrezbarena poput ispovjedaonice. Bio je to nizak, debeljuškast
gospodin mlohava tijela, koje je na okupu drţalo neslomljivo
dostojanstvo.
"Ah, da, Roark", rekao je osmjehnuvši se. "Sjednite, molim vas."
Roark je sjeo. Dekan je sastavio prste na trbuhu ĉekajući molbu za
koju se podrazumijevalo da će uslijediti. Ništa sliĉno nije se dogodilo.
Dekan je proĉistio grlo.
"Mislim da nije potrebno reći koliko mi je ţao zbog svega što se
jutros dogodilo", zapoĉeo je. "Naime, pretpostavljam kako vam je dobro
poznato koliko mi je iskreno stalo do vaše dobrobiti."
"Posve nepotrebno", rekao je Roark.
Dekan ga je sumnjiĉavo pogledao, ali je nastavio:
"Suvišno je i ponavljati da nisam glasovao protiv vas. Bio sam
suzdrţan. No, vjerujem kako će vam biti drago ĉuti da je na sastanku
vašu stranu zastupala vrlo odluĉna, mala skupina. Mala, ali odluĉna. Vaš
profesor konstrukcije bio je pravi borac za vašu stvar. I vaš profesor
matematike. Naţalost, njih su dvojica bili nadglasani većinom, koja je
zahtijevala vaše iskljuĉenje. Profesor Peterkin, koji se protivio vašem
naĉinu oblikovanja, uĉinio je problem još većim. Otišao je tako daleko i
zaprijetio vlastitom ostavkom ako ne budete iskljuĉeni. Vi, svakako,
morate biti svjesni da ste za profesora Peterkina bili prava provokacija."
"Svakako", odgovorio je Roark.
"U tome je, vidite, bit problema. Govorim o vašem odnosu prema
arhitektonskom oblikovanju. Vi tome nikada niste posvetili dovoljnu
pozornost. Iako ste bili izvrsni u tehniĉkim predmetima. Naravno, nitko
ne osporava znaĉaj graĊevinske tehnike za budućeg arhitekta, ali zašto
ići u krajnosti? Zašto zapostaviti sve što nazivamo artistiĉkim i
inspirativnim aspektima profesije, i usmjeriti se na suhe, tehniĉke,
matematiĉke pojedinosti? Vi ste namjeravali postati arhitekt, ne inţenjer
graĊevinarstva."
"Nije li ovo suvišno?", pitao je Roark. "To je prošlost. Nema razloga
sada raspravljati o mojim izborima."
"Nastojim pomoći, Roark. Molim vas, priznajte pošteno. Vi zaista ne
moţete reći kako niste dovoljno puta bili upozoreni."
"Bio sam."
Dekan se promeškoljio u sjedalici. Roarkova prisutnost ĉinila ga je
nervoznim. Roark je gledao u njega s pristojnim izrazom lica. Sve je u
redu s naĉinom na koji me promatra, pomislio je dekan, ĉini to pristojno
i paţljivo, ali svejedno, osjećam kao da nisam prisutan.
"Svaki problem koji vam je postavljen", nastavio je "svaki projekt
koji ste trebali oblikovati – što ste s njime uĉinili? Sve je to izvedeno,
nikako to ne bih mogao nazvati stilom, ali recimo, na taj vaš
nevjerojatan naĉin. To se protivi svakom naĉelu kojem smo vas uĉili,
protivi se svim struĉnjacima koji vam prethode, svakoj tradiciji u
umjetnosti. Moţda o sebi mislite kako ste ono što nazivaju
modernistom, ali nije ĉak ni to. To je... to je ĉista ludost, ako to mogu
reći."
"Moţete."
"Kad su vam dali zadatke u kojima ste mogli birati vlastiti stil, vi ste
predavali neke od tih vaših neukrotivih smicalica – znate, iskreno ću
vam reći, profesori su vas puštali da proĊete na ispitima jer zapravo nisu
znali što bi s vašim rješenjima. Ali, kada ste dobili vjeţbe iz povijesnih
stilova, kapelu Tudor ili parišku Operu – i kada ste predavali nešto nalik
gomili kutija meĊusobno povezanih bez svrhe i smisla - kako biste vi
sami to nazvali? Odgovorom na temu ili obiĉnom nepokornošću?"
"Nepokornošću."
"Htjeli smo vam dati šansu – s obzirom na vaše osobite rezultate u
drugim predmetima. Ali, kada ste predali ovo...", dekan je tresnuo
šakom po gomili papira ispred sebe, "ovo, kao renesansnu vilu, kao vaš
završni projekt godine – zaista, moj mladiću, to je bilo previše."
Na papirima je bio crteţ kuće od stakla i betona. U kutu je bio oštar,
uglat potpis: Howard Roark.
"Kako oĉekujete poloţiti ispit nakon ovoga?"
"Ne oĉekujem."
"Niste nam ostavili nikakvu mogućnost izbora. Naravno, sada
osjećate gorĉinu..."
"Ne osjećam ništa sliĉno", mirno je rekao Roark. "Dugujem vam
ispriku. Najĉešće ne dopuštam stvarima da mi se dogaĊaju. Pogriješio
sam ovaj put. Nisam trebao ĉekati da me izbacite. Trebao sam odavno
otići sam."
"Dobro, stanite, nemojte gubiti nadu. To je pogrešno stajalište,
osobito o onome što vam ţelim reći."
Dekan se nasmiješio i povjerljivo nagnuo naprijed, uţivajući u uvodu
dobroĉinstva.
"Evo, sad dolazimo do pravog razloga našeg razgovora. Ţelio sam
vam to priopćiti što prije. Nisam htio da odete obeshrabreni. Znajte,
osobno sam riskirao razbjesniti predsjednika kada sam mu to spomenuo,
ali... MeĊu nama, on se nije sloţio, ali... Evo kako stvari stoje: sad kad
shvaćate koliko je ozbiljan problem u pitanju, ako uzmete godinu dana
stanke i odmorite se, razmislite, recimo sazrijete, postoji mogućnost da
vas primimo natrag. Ne mogu vam ništa obećati, ovo je zaista u
povjerenju, ovo je zaista presedan, ali uzevši u obzir okolnosti i vaše
iznimne rezultate, postoji vrlo velika vjerojatnost."
Roark se osmjehnuo. Nije to bio osmijeh sreće, ni zahvalnosti. Bio je
to jednostavan, lak osmijeh, osmijeh zabave.
"Mislim kako me niste razumjeli," rekao je. "Zašto mislite da bih se
ţelio vratiti?"
 "Molim?"
"Neću se vratiti. Nije ostalo ništa što bih ovdje mogao nauĉiti."
"Nisam vas razumio", jedva je izgovorio dekan.
"Ima li svrhe objašnjavati? Za vas to više nema znaĉaja."
"Moţete li mi, molim vas, ipak objasniti?"
"Ako ţelite. Ja ću biti arhitekt, ne arheolog. I ne vidim smisla u
projektiranju renesansnih vila. Zašto bih trebao uĉiti kako se grade, kad
ih nikada neću graditi?"
"Dragi moj mladiću, veliki stilovi renesanse daleko su od izumiranja.
Kuće u tom stilu grade se svakoga dana."
"Da, grade ih. I gradit će ih. Ali, ne i ja."
"Dajte, molim vas, to zvuĉi djetinjasto."
"Došao sam ovamo nauĉiti o gradnji. Kada mi je bio zadan projekt,
njegova jedina vrijednost za mene je bila nauĉiti svladati probleme koje
ću sutra imati u stvarnom ţivotu. Riješio sam ih onako kako ću ubuduće
graditi. Ovdje sam nauĉio sve što sam mogao – u strukturalnom smislu
koji vi ne odobravate. Još jedna godina crtanja talijanskih razglednica ne
bi mi donijela ništa novo."
Samo jedan sat prije dekan je ţelio o tome razgovarati u miru. Sada
je ţelio vidjeti neku Roarkovu emociju; ĉinilo se potpuno neprirodnim
biti toliko pribran i normalan u ovakvim okolnostima.
"Pokušavate li mi reći da ozbiljno mislite graditi na taj način, kad i,
ako postanete arhitekt?"
"Da."
"Dragi moj mladiću, tko će vam to dopustiti?"
"To nije pravo pitanje. Pitanje je tko će me sprijeĉiti?"
"Slušajte, ovo postaje ozbiljno. Ţao mi je što nisam prije s vama
obavio dug i iskren razgovor... Znam, znam, nemojte me prekidati,
vidjeli ste nekoliko modernistiĉkih kuća, i to vam je dalo ideju. Ali,
kako ne shvaćate koliko je cijela ta modernistiĉka groznica prolazna?
Morate nauĉiti prepoznavati ono što su svi autoriteti dokazali – sve
lijepo u arhitekturi već je napravljeno. Svaki stil iz prošlosti rudnik je
zlata. Na nama je samo izbor izmeĊu velikih majstora. Tko smo mi da ih
popravljamo? Mi ih, s duţnim poštovanjem, moţemo samo ponavljati."
"Zašto?", pitao je Howard Roark.
 Ne, pomislio je dekan, on nije rekao ništa više; to je posve nevina
rijeĉ; to nije prijetnja.
"Ali, to se samo po sebi razumije!", ustrajao je dekan.
"Pogledajte", rekao je Roark mirnim glasom, pokazujući prema
prozoru. "Vidite li studentsko naselje i grad? Vidite li koliko ljudi ondje
ţivi i hoda? Meni uopće nije bitno što bilo tko od njih, ili svi oni
zajedno misle o arhitekturi, ili kad smo već kod toga, o bilo ĉemu
drugome. Zašto bi mi onda bilo vaţno što o tome misle njihovi
pradjedovi?"
"Vi govorite o našoj svetoj tradiciji."
"Zašto?"
"Za ime svega, moţete li prestati biti toliko naivni?"
"Ali, ne razumijem. Zašto oĉekujete da ovo prihvatim kao veliku
arhitekturu?" Pokazao je sliku Partenona.
"To", rekao je dekan, "je Partenon."
"Da."
"Zaista nemam vremena za glupa pitanja".
"U redu." Roark je ustao, uzeo dugaĉko ravnalo sa stola i krenuo
prema slici. "Mogu li vam pokazati što je ovdje trulo?"
"To je Partenon!", ponovio je dekan.
"Da, za ime Boga, to jest Partenon!"
Ravnalo je dodirnulo staklo na slici.
"Pogledajte", objašnjavao je Roark, "Ovi slavni ţljebasti ukrasi na
ovim slavnim stupovima, ĉemu sluţe? Oni skrivaju spojeve drva – kad
su stupovi drveni, samo što ovi nisu, ovi su od mramora. Ovi triglifi –
što je to? Drvo. Drvene grede koje su ljudi polagali ovako u vrijeme
gradnje brvnara. Vaši su Grci uzeli mramor i njime napravili kopije
drvenih struktura jer su drugi, prije njih, gradili na taj naĉin. Onda su
došli vaši renesansni majstori i napravili gipsane kopije kopija od
mramora, koje su prekopirane od drvenih. I sada, evo nas koji radimo
ĉeliĉne i betonske kopije gipsanih i mramornih kopija. Zašto?"
Dekan je sjedio, promatrajući ga sa zanimanjem. Nešto ga je
zbunjivalo, ne u rijeĉima, nego u naĉinu na koji ih je Roark izgovarao.
"Pravila", rekao je Roark. "Evo mojih pravila. Ono što moţete uĉiniti
od jednog materijala, ne moţete od drugog. Ne postoje dva ista
materijala. Ne postoje dva ista mjesta na zemlji. Ni dvije kuće iste
namjene. Namjena, mjesto i materijal odreĊuju oblik. Ništa nije logiĉno,
niti lijepo, ako ne posjeduje osnovnu ideju, ideju koja odreĊuje svaku
pojedinost. GraĊevina je ţiva kao i ĉovjek. Njezin je integritet u
praćenju vlastite istine, vlastite teme, i mora sluţiti vlastitoj, jedinoj
namjeni. Ĉovjek ne posuĊuje dijelove svojega tijela. GraĊevina ne
posuĊuje dijelove svoje duše. Njezin je tvorac onaj koji joj to daje, i
svaki zid, prozor i stubište postoje zato da bi je iskazali."
"Ali, svi odgovarajući oblici izraţavanja otkriveni su davno!"
"Izraţavanja ĉega? Partenon nije imao istu svrhu kao koliba koja mu
je prethodila. Zraĉna luka nema istu svrhu kao Partenon. Svaki oblik
ima svoje znaĉenje. Svaki ĉovjek stvara vlastiti smisao i oblik i cilj.
Zašto bi ono što su drugi radili bilo toliko znaĉajno? Zašto bi bilo sveto
samo stoga što nije naše? Zašto je svako mišljenje ispravno samo ako ne
postane osobno? Zašto je broj drugih znaĉajniji od istine? Zašto je istina
postala posve aritmetiĉko pitanje – i to iskljuĉivo pitanje zbrajanja?
Zašto je sve izgubilo smisao kako bi se uklopilo u opće? Mora postojati
razlog. Ja ga ne znam. Nikada ga nisam znao. A volio bih razumjeti."
"Sjednite, za ime Boga", izgovorio je dekan. "Sjednite. To je već
bolje. Da li bi vas smetalo da spustite to ravnalo? Hvala... A sada me
poslušajte. Nitko nikada nije osporio znaĉaj moderne tehnike u
arhitekturi. Mi moramo nauĉiti kako ljepote prošlosti prilagoditi
potrebama današnjice. Jezik prošlosti jezik je ljudi. Ništa u arhitekturi
nije otkriće jednoga ĉovjeka. Pravi stvaralaĉki proces je spor, postupan,
anoniman, kolektivan, u njemu svaki ĉovjek suraĊuje sa svima,
podreĊujući svoje standarde standardima većine."
"Gledajte", mirno je rekao Roark". Ja imam, recimo, šezdeset godina
ţivota pred sobom. Većinu tog vremena provest ću radeći. Izabrao sam
ono ĉime se ţelim baviti. Ako u tomu ne nalazim sreću, osuĊujem
samoga sebe na šezdeset godina patnje. Ali, ja mogu doseći sreću samo
ako svoj posao radim najbolje što mogu. To najbolje je pitanje standarda
i ja sam postavio svoje vlastite. Ništa nisam naslijedio. Ne stojim na
kraju nijedne tradicije. Ja, moţda, stojim na poĉetku nove."
"Koliko je vama godina?", pitao je dekan.
"Dvadeset dvije", odgovorio je Roark.
"Oprošteno vam je", rekao je dekan s olakšanjem. "Vi ćete to
prerasti." Osmjehnuo se. "Stara mjerila na snazi su tisućama godina i
nitko ih nije prevladao. Tko ste vi, modernisti? Prolazni trend,
ekshibicionisti koji nastoje privući pozornost. Jeste li pratili njihove
karijere? Moţete li imenovati makar jednoga koji je postao trajno
znaĉajan? Pogledajte Henryja Camerona. Velik ĉovjek, prije dvadesetak
godina vodeći arhitekt. I gdje je danas? Sretan je ako jedanput godišnje
dobije garaţu na preinaku. Propalica i pijanac koji..."
"Nećemo razgovarati o Henryju Cameronu."
"O, ne? Da li je on vaš prijatelj?"
"Nije, ali vidio sam njegove zgrade."
"I mislite da su..."
"Rekao sam da o Henryju Cameronu nećemo razgovarati".
"U redu. Morate priznati kako vam dopuštam puno... recimo, slobode
u izraţavanju. Nisam naviknut raspravljati sa studentom koji se ponaša
poput vas. U svakom sluĉaju, vaţno mi je sprijeĉiti nešto što nalikuje
tragediji mladog ĉovjeka, oĉito talentiranog, koji se sprema od vlastitog
ţivota namjerno napraviti katastrofu."
Dekan se pitao zašto je profesoru matematike obećao kako će za
ovog studenta uĉiniti sve što je u njegovoj moći. Samo zato što je
profesor rekao: "Ovo", pokazujući Roarkov projekt, "je veliki ĉovjek."
Veliki ĉovjek, pomislio je dekan, ili kriminalac. Nije odobravao ni jedno
niti drugo.
Sjetio se svega sto je ĉuo o Roarkovoj prošlosti. Otac mu je bio
radnik u ĉeliĉani negdje u drţavi Ohio i umro je davno. U dokumentima
o Roarku nije bilo imena nijednog roĊaka. Na pitanje ima li ih,
odgovarao bi: "Mislim da ne. Moţda. Ne znam." Izgledao je zaĉuĊen što
se od njega uopće oĉekuje zanimanje za takvo što. Nije imao niti stekao
ijednog prijatelja na fakultetu. Odbio je biti ĉlan bilo kojeg bratstva.
Sam je zaraĊivao za školarinu – za srednju školu i tri godine fakulteta.
Od malena je radio kao radnik na gradilištima. Postavljao je ţbuku,
vodovodne instalacije, ĉeliĉne konstrukcije, radio je svaki posao koji je
mogao dobiti, krećući se iz jednog malog grada u drugi, sve istoĉnije,
sve bliţe metropolama. Dekan ga je vidio u vrijeme svojega dopusta,
prošloga ljeta, kako postavlja metalne zakovice na neboderu koji se
gradio u Bostonu: dugog, opuštenog tijela ispod masne, radniĉke odjeće,
oĉiju prikovanih za posao, desnom rukom zamahujući prema naprijed,
vješto, bez napora, hvatajući uţarene ĉavle u posljednjem trenu, kad se
već ĉinilo da će se oni umjesto u metal zabiti ravno u njegovo lice.
"Slušajte Roark", dekan je to izgovorio njeţno. "Naporno ste radili
kako biste se školovali. Ostala vam je još samo jedna godina. Postoji
nešto vrlo znaĉajno što morate uzeti u obzir, upravo u vezi s vašim
poloţajem. To je ta praktična strana karijere arhitekta o kojoj morate
misliti. Arhitekt nije sam sebi dostatan. On je samo malen dio ukupne
društvene cjeline. Kooperacija je kljuĉna rijeĉ vremena u kojem ţivimo,
osobito kad je rijeĉ o arhitekturi. Jeste li ikada razmišljali o budućim
naruĉiteljima?"
"Jesam", odgovorio je Roark.
"Naruĉitelj", dekan je ponovio. "Naruĉitelj. Prije svega ostaloga
morate mislite o njemu. On će ţivjeti u kući koju ćete vi projektirati.
Vaša jedina zadaća je sluţiti njemu. Vi morate dati ispravan umjetniĉki
izraz njegovim ţeljama. Nije li to sve što se o ovoj temi moţe reći?"
"Pa, mogao bih još reći kako za svojeg naruĉitelja moram sagraditi
najudobniju, najlogiĉniju i najljepšu kuću koju je moguće podići.
Mogao bih reći kako mu moram nastojati prodati najbolje što imam,
nauĉivši ga da prepozna najbolje. Mogao bih to reći, ali neću. Zato što
ne namjeravam graditi kako bih nekome sluţio ili pomagao. Ne
namjeravam graditi kako bih imao naruĉitelje. Namjeravam imati
naruĉitelje kako bih mogao graditi."
"A kako im to mislite nametnuti svoje ideje?"
"Ne mislim ih nametati, niti mislim da će ih oni nametati meni. Oni
koji me budu ţeljeli, pronaći će me."
Tada je dekan shvatio što je to što ga zbunjuje u Roarkovu
ponašanju.
"Znate što", rekao je. "Djelovali biste puno uvjerljivije kada biste se
pretvarali kako vam je stalo do mojega mišljenja."
"To je istina", odgovorio je Roark. "Meni je potpuno svejedno
slaţete li se vi sa mnom ili ne." Rekao je to tako jednostavno da nije
zvuĉalo uvredljivo, zvuĉalo je više kao objava ĉinjenice koju je i sam,
zaĉuĊen, prvi put otkrio.
"Vama je beznaĉajno što drugi misle, recimo da je to razumljivo. Ali,
vama nije vaţno ni pretvarati se da vam je znaĉajno?"
"Ne."
 "Ali, to je... monstruozno!"
"Da? Vjerojatno. Ne bih znao."
"Drago mi je što se ovaj razgovor dogodio", rekao je dekan naglo,
previše glasno.
"Umirio mi je savjest. Vidim, kako su to mnogi jutros izjavili, da
zvanje arhitekta nije za vas. Nastojao sam pomoći. Sada se slaţem s
odlukom Odbora. Vi niste ĉovjek kojega je potrebno ohrabrivati. Vi ste
opasan ĉovjek."
"Za koga?", pitao je Roark.
Ali, dekan je već ustao, pokazavši da je razgovor završen.
Roark je izišao iz sobe. Hodao je polagano dugim hodnicima, niz
stube, do travnjaka ispred zgrade. Putem je sreo puno ljudi sliĉnih
dekanu, koje nikada nije razumio. Znao je samo kako postoji neka
znaĉajna razlika izmeĊu njihovih i njegovih postupaka. Odavno ga je to
prestalo uznemirivati. Ipak, kao što je oduvijek tragao za osnovnom
temom objekta, traţio je i osnovni poticaj u ĉovjeku. Znao je što je
pokretaĉ njegovih djela, njihov nije mogao otkriti. Bilo mu je
beznaĉajno. Nikada nije nauĉio razmišljati o drugima. S vremena na
vrijeme, zapitao bi se što ih je uĉinilo takvima kakvi jesu. Upitao se
opet, sad misleći na dekana. Neku vrlo vaţnu tajnu sadrţava to pitanje,
pomislio je. Postojalo je naĉelo koje je morao otkriti.
I onda stao. Ugledao je svjetlo kasnog poslijepodneva na sivim
kamenim rubovima prozora koji su se protezali cijelom duţinom zgrade
Instituta, zaustavljeno u trenutku prije nego što će nestati. Zaboravio je
ljude, dekana, naĉelo kojega se dekan drţao i koje je ţelio otkriti. Mislio
je samo o ljepoti kamena u smiraju dana i svemu što bi se od tog
kamena moglo uĉiniti.
Pomislio je na širok list papira i vidio kako na njemu rastu goli
zidovi od sivoga kamena s dugim, staklenim trakama, kroz koje nebeski
sjaj ulazi u uĉionice. U kutu crteţa bio je oštar, uglat potpis –
HOWARD ROARK.
 2

"... ARHITEKTURA, DRAGI PRIJATELJI, VELIKA JE UMJETNOST

utemeljena na dva svemirska naĉela: Ljepoti i Korisnosti. U širem
znaĉenju to su samo dijelovi triju vjeĉnih entiteta: Istine, Ljubavi i
Ljepote. Istina – kao tradicija naše umjetnosti, Ljubav – prema ljudima
kojima sluţimo, Ljepota – ah, ljepota, ta neodoljiva boginja svih
umjetnosti, bilo u obliĉju lijepe ţene ili zgrade... Hm... Da...
Zakljuĉujući, moram reći, svima vama koji upravo poĉinjete
profesionalne karijere u arhitekturi, kako ste od sada zaštitnici i ĉuvari
naše svete tradicije... Hm... Da... Zato, krenite u svijet, naoruţani s ta tri
vjeĉna enti..., mislim naoruţani hrabrošću i vizijom, odani standardima
kojih se ova velika škola drţi već godinama. Sluţite joj vjerno, ne kao
sluge prošlosti, ni kao snobovi koji propovijedaju originalnost,
originalnosti radi, ĉije je stajalište samo tašto neznanje. Neka su pred
vama mnoge plodonosne, aktivne godine, i neka iza vas, kad odete s
ovoga svijeta, ostane trag u pijesku vremena!"
Guy Francon završio je kićenom gestom, podiţući desnu ruku na
pozdrav svima; neformalno, pokretom lake, prirodne arogancije koju je
Francon sebi oduvijek dopuštao. Velika dvorana ispred njega ispunila
se zvukovima odobravanja i buĉnim pljeskom.
Mlada, zajapurena i nestrpljiva lica sveĉano su stajala već ĉetrdeset
pet minuta na platformi, s koje je Guy Francon drţao pozdravni govor
diplomantima Tehniĉkog instituta u Stantonu; Guy Francon, koji je
samo zbog ove prigode došao iz New Yorka; Guy Francon iz ugledne
tvrtke Francon & Heyer; potpredsjednik Udruţenja arhitekata Amerike;
ĉlan Ameriĉke akademije umjetnosti; ĉlan Drţavne komisije za lijepe
umjetnosti; tajnik Lige za umjetnost i primijenjenu umjetnost u New
Yorku; predsjednik Društva za arhitektonsko prosvjećenje SAD-a; Guy
Francon, vitez francuske Legije ĉasti, nositelj odliĉja Velike Britanije,
Belgije, Monaca i Tajlanda: Guy Francon, najslavniji uĉenik Stantona,
projektant poznate zgrade Frink nacionalne banke u New Yorku na
ĉijem je vrhu, dvadeset pet katova iznad zemlje, u minijaturnoj replici
Hadrijanova mauzoleja, gorjela baklja od napuhana stakla, napunjena
najboljim ţaruljama na trţištu.
Guy Francon sišao je s govornice, potpuno svjestan svojega znaĉaja i
svojih pokreta. Bio je srednjega rasta, ne prekrupan, ali naţalost sklon
debljanju. Nitko mu, znao je to, ne bi pogodio godine – bila mu je
pedeset jedna. Imao je lice bez bora, i bez ravnih crta; bilo je poput
kompozicije od kugli, krugova, lukova i elipsi, s koje su treptale male,
lukave, svijetle oĉi. Njegova odjeća odavala je beskrajnu artistiĉku
koncentraciju na detalje. Silazeći s podija, poţelio je, da ovo nije samo
muška škola.
Dvorana u kojoj se nalazim, pomislio je, primjer je divne arhitekture,
iako moţda danas pomalo zagušljiva zbog previše ljudi i zanemarenog
problema ventilacije. Ali, široka postolja od zelenog mramora, korintski
stupovi od lijevanog ţeljeza obojeni zlatom, vijenci pozlaćena voća na
zidovima, osobito ananasi koji su izdrţali provjeru vremena, zasluţuju
divljenje. Sve ovo je tako dirljivo, mislio je Guy Francon; prije dvadeset
godina upravo sam ja dogradio ovaj aneks i evo me opet u njemu.
Dvorana je bila prepuna tijela i lica, površan promatraĉ ne bi
razlikovao koje kome pripada. Sliĉilo je na mekanoj, lelujavoj hladetini
naĉinjenoj od mješavine ruku, ramena, prsa i trbuha. Jedno od lica,
blijedo, prelijepo lice uokvireno tamnom kosom, pripadalo je Peteru
Keatingu.
Sjedio je u prvim redovima pokušavajući gledati govornicu, znajući
kako ga mnogi promatraju. Nije se osvrtao, ali ga svijest o pogledima
upućenih njemu nije napuštala. Imao je tamne, koncentrirane,
inteligentne oĉi. Njegova usta, mali izvinuti oval savršena oblika, bila
su blaga, velikodušna i topla, s laganom sjenom osmjeha. Oblik lubanje
i prirodni valovi crnih uvojaka oko fino udubljenih sljepooĉnica, ĉinili
su njegovu glavu gotovo klasiĉno savršenom. Drţao je glavu na naĉin
kako to ĉine ljudi koji svoju ljepotu prihvaćaju kao nešto samo po sebi
razumljivo, istodobno znajući kako drugi to ne mogu. On je bio Peter
Keating, zvijezda Stantona, predsjednik studenske organizacije, kapetan
atletskog tima, ĉlan najvaţnijega bratstva, proglašen najpopularnijim
studentom fakulteta.
Svi ovdje, zakljuĉio je Keating, došli su vidjeti kako dobivam
diplomu, i nakon toga pokušao izraĉunati kapacitet dvorane. Njegovi
školski rezultati bili su općepoznati i danas ih nitko nije mogao
nadmašiti. Dobro, moţda Shlinker. Shlinker je bio oštar protivnik, no
svejedno, lani ga je pobijedio. Radio je naporno, jer je opet ţelio
pobjedu. Ovdje, sada, nije imao suparnika. Iznenada je osjetio kao da se
se nešto otrgnulo i palo ravno iz njegova grla u trbuh, nešto hladno i
prazno, poput nekakve crne kugle koja se kotrljala prema dolje
ostavljajući za sobom ĉudan osjećaj: ne misao, samo trag sumnje, je li
on zaista toliko velik koliko će ovaj dan objaviti da jest. Pogledom je
potraţio Shlinkera i u mnoštvu ugledao ţućkasto lice i zlatne okvire
naoĉala. Pogledao ga je s toplinom i olakšanjem, s ponovnom
sigurnošću i zahvalnošću. Bilo je oĉito kako Shlinker nema šanse ikada
izgledati poput njega ili dosegnuti njegove sposobnosti; nije bilo niĉega
u što bi morao sumnjati. On će uvijek iznova pobijediti Shlinkera i sve
Shlinkere ovoga svijeta i nikome neće dopustiti da postigne ono što sam
ne bi mogao. Neka me samo gledaju. Dat ću im dobar razlog za to.
Osjećao je vreli dah gomile oko sebe i išĉekivanje, nalik na tonik. Kako
je divno, pomislio je Peter Keating, biti ţiv.
Malo mu se zavrtjelo u glavi. Bio je to ugodan osjećaj koji ga je
zanesena i lagana ponio na podij ispred svih nazoĉnih. Stajao je vitak,
dotjeran, atletski graĊen, puštajući neka ga preplavi plima ovacija. Kroz
buku je razabrao kako je diplomirao s najvišim ocjenama, kako mu je
Udruţenje arhitekata Amerike dodijelilo zlatnu medalju, a Društvo za
arhitektonsko prosvjećenje SAD-a prvu nagradu – Prix de Paris –
ĉetverogodišnje školovanje u pariškoj Ecole des Beaux Arts.
Zatim se rukovao, brišući znoj s lica rubovima zamotane
pergamentne povelje, kimajući glavom, osmjehujući se, gušeći se od
vrućine ispod crne odore, u nadi kako ljudi ne primjećuju njegovu
majku koja ga, sva u suzama, grĉevito grli. Predsjednik Instituta ĉestitao
mu je uz povik: "Stanton će biti ponosan na tebe, dragi moj mladiću..."
Dekan je, rukujući se s njim, ponavljao: "Sjajna budućnost... sjajna
budućnost... sjajna budućnost..." Profesor Peterkin je, stisnuvši mu ruku
dok ga je tapšao po ramenu, rekao: "I ustanovit ćete, a to je apsolutno
esencijalno; ja sam primjerice, imao sliĉno iskustvo gradeći poštansku
zgradu u stilu Elisabeth Palmer..." Keating nije saslušao ostatak priĉe
koju je ĉuo već toliko puta. Poštanska zgrada u stilu Elisabeth Palmer
bila je jedino što je Peterkin projektirao prije nego što je ţrtvovao svoju
karijeru profesorskom zvanju. Mnogo toga reĉeno je o završnom
projektu Petera Keninga – Palaĉi lijepih umjetnosti – osim što se on, sve
da mu je ţivot u pitanju, u tom trenutku nije mogao sjetiti o kojem se
projektu uopće radi.
Kroz sve ovo, u oĉima mu je ostala slika Guyja Francona kako,
rukujući se s njim, svojim melodiĉnim glasom izgovara: "... baš kao što
sam vam rekao, dragi mladiću, ponuda vrijedi. Naravno, sad kad ste
dobili ovu nagradu... morate se odluĉiti... diploma Ecole des Beaux Arts
vrlo je primamljiva za mlada ĉovjeka... svejedno, bio bih jako sretan
kada biste došli u moj ured..."
Primanje za Generaciju 22 bilo je dugotrajno i sveĉano. Keating je
paţljivo slušao sve govore: beskrajne reĉenice o tome kako su oni "nada
ameriĉke arhitekture", kako im "budućnost otvara svoja zlatna vrata",
znajući kako je on i budućnost i nada, uţivajući dok su to izgovarali svi
ti ugledni ljudi. Gledajući sijede govornike, pomislio je koliko će biti
mlaĊi od njih kada se naĊe na njihovu poloţaju, njihovu i onih mnogo
iznad njih.
Tada se, posve nenadano, sjetio Howarda Roarka. Zaprepastilo ga je
što mu trenutno sjećanje na to ime donosi nagao i neoĉekivan uţitak,
prije nego se sjetio razloga. Zatim je misao postala jasna: Howard
Roark je toga jutra izbaĉen s fakulteta. U tišini, prekorio je sama sebe, i
nakon toga se svjesno potrudio da mu bude ţao. Svejedno, pritajen
osjećaj uţitka vraćao se na svaku pomisao o tom iskljuĉenju. Bio je to
dogaĊaj kojim je konaĉno dokazano kako je bilo ludo doţivljavati
Roarka kao opasna protivnika; postojao je trenutak u kojem se više
bojao Roarka od Shlinkera, iako je Roark bio dvije godine mlaĊi i ĉitavu
godinu iza njega. Ako je ikada i sumnjao u posebnosti njihovih talenata,
nije li to ovaj dan napokon razriješio? Onda se sjetio: Roark je uvijek
bio vrlo dobronamjeran prema njemu, pomaţući mu je kad god bi bio
zaustavljen problemom... ne zaustavljen, u pravom smislu rijeĉi, moţda
samo bez dovoljno vremena za promišljanje, planiranje ili nešto sliĉno.
Boţe! Kako je samo Roark uvijek znao razriješiti problem, kao da bi
povukao uzicu i plan se jednostavno rastvorio... pa što ako je mogao?
Kamo ga je to dovelo? Sada je s njime gotovo. I, shvativši posljednje,
Peter Keating je napokon zaista osjetio zadovoljavajuću koliĉinu
saţaljenja prema Roarku.
 Kada su ga pozvali za govornicu, ustao je, siguran u sebe. Nije smio
pokazati strah, ni paniku. Nije imao što reći o arhitekturi. Ali, govorio
je, visoko uzdignute glave, svima dorastao, uz samo malu dozu
skromnosti, kako se nijedno ugledno ime u publici ne bi osjetilo
povrijeĊenim. Zapamtio je svoje rijeĉi: "Arhitektura je velika
umjetnost... naše su oĉi okrenute budućnosti, poštivanje prošlosti u
našim je srcima... od svih vještina, sociološki najvaţnija... i, kao što je
ĉovjek koji nam je svima uzor danas lijepo rekao, tri vjeĉna entiteta su
Istina, Ljubav i Ljepota..."
Nakon toga, u vanjskim hodnicima, u buĉnoj guţvi odlazaka, jedan
mu je mladić prebacio ruku preko ramena i prošaptao: "Odjuri kući,
demontiraj se i pokušaj zbrisati, veĉeras je Boston u planu, samo naše
društvo, pokupit ću te za sat." Ted Shlinker je bio uporan: "Svakako ideš
s nama, Pete. Bez tebe nema dobrog provoda. A kad smo već kod toga,
ĉestitam i sve što ide k tomu. Nema uvrede. Kaţe se, neka pobijedi
najbolji." Keating je zagrlio Shlinkera dok su mu oĉi blistale toplinom,
kao da je Shlinker njegov najbolji prijatelj. Keatingove oĉi tako su
blistale prema svima. Rekao je: "Hvala, Tede, prijatelju. Zaista se loše
osjećam zbog medalje Udruţenja, mislim da je tebi trebala pripasti, i
uopće mi nije jasno što je obuzelo te starce u komisiji." I, napokon,
Keating je bio na putu kući, okruţen ugodnom tamom, smišljajući kako
se veĉeras osloboditi svoje majke.
Moja majka, pomislio je, zaista je puno uĉinila za mene. Kao što je
sama ĉesto isticala, bila je dama sa završenom gimnazijom, ali svejedno,
radila je teško, uzimala podstanare, ustupak bez presedana u obitelji.
Njegov je otac bio vlasnik knjiţare u Stantonu. Promjenljiva vremena
uništila su mu posao, a prije dvanaest godina hernija je uništila Petera
Keatinga starijeg. Louisa Keating ostala je sama s kućom na kraju
pristojne ulice, s malim prihodom, koji joj je omogućilo redovito
otplaćivanje osiguranja, i sinom. Prihod je bio mali, ali uz stanare i
stroga ograniĉenja, nekako se snalazila. Ljeti je sin pomagao, radeći po
hotelima ili pozirajući kao maneken za šešire. Njezin će sin, tako je
gospoĊa Keating odluĉila, zauzeti mjesto u svijetu koje mu s pravom
pripada, i toga se drţala mekoćom i nemilosrdnošću pijavice...
Smiješno, sjetio se Keating, nekada sam ţelio postati slikar. Upravo je
njegova majka bila ta koja je odluĉila kako bolje usmjeriti njegov talent
za crtanje. "Arhitektura", rekla je. "To je cijenjeno zvanje. Uostalom, tu
ćeš imati mogućnost upoznati društvenu elitu." Ona ga je gurnula u ovo
zvanje, a da uopće nije bio svjestan kako i kada. Smiješno, pomislio je
opet Keating, godinama se nisam sjetio ove mladenaĉke ambicije.
Smiješno kako me to sjećanje i sada moţe povrijediti. Ali, ovo je noć u
kojoj se sjećam i zaboravljam, zauvijek.
Arhitekti, razmišljao je, uvijek imaju briljantne karijere. Kada su
jedanput na vrhu, padaju li uopće? Iznenada, sjetio se Henryja
Camerona, prije dvadeset godina najvećega graditelja nebodera, a danas
staroga pijanca s uredom izgubljenim negdje u luci. Zadrhtao je i ubrzao
korak.
Hodajući, pitao se, promatraju li ga ljudi. Gledao je osvijetljene
kvadrate prozora, a kad bi se zavjesa malo razmaknula i neĉija glava
izvirila, pokušao bi pogoditi je li to zato što on prolazi. Ako i nije,
pomislio je, bit će tako. Jednoga će se dana, svi oni okretati za mnom.
Pribliţivši se kući, ugledao je Howarda Roarka kako sjedi na stubištu
trijema. Sjedio je oslonjen na laktove, ispruţenih, dugih nogu. Plavo
cvijeće penjalo se uz stupove trijema, kao zavjesa izmeĊu kuće i svjetala
uliĉne svjetiljke.
Bilo je ĉudno vidjeti elektriĉnu kuglu u zraku proljetne veĉeri.
Visjela je sama, poput praznine, ĉineći ulicu tamnijom i mekšom,
ostavljajući na rubovima svjetla vidljivim samo oteţale, nepokretne
grane, pretvarajući malen navještaj u beskraj, kao da u tmini nema
niĉega, osim poplave zelenila.
Mehaniĉka staklena lopta ĉinila je lišće još ţivljim; oduzevši mu
boju, ostavljala je obećanje kako će na svjetlu dana biti zelenije nego što
je bilo. Oduzimajući sposobnost vidu, stvarala je nov osjećaj, ni miris ni
dodir, ali i jedno i drugo, osjećaj prostora i proljeća.
Keating je zastao, prepoznavši u mraĉnome trijemu upadljivo
naranĉastu kosu jedine osobe koju je veĉeras ţelio sresti. Bilo mu je
drago što je Roark sam, i bilo ga je strah toga.
"Ĉestitam, Peter", rekao je Roark.
"Oh... oh, hvala..." Zateĉen, shvatio je kako mu ova pohvala donosi
više zadovoljstva od svih komplimenata koje je dobio toga dana. Bilo
mu je drago što ga Roark hvali i u istom ĉasu se osjetio kao budala.
 "Mislim... ti znaš, ili...", dodao je naglo, "ili ti je moja majka nešto
rekla?"
"Jest."
"Nije bilo potrebno."
"Zašto ne?"
"Gledaj, Howarde, ti znaš koliko je meni ţao zbog toga što si..."
Roark je zabacio glavu i pogledao ravno u njega.
"Zaboravi", rekao je.
"Ja... ima nešto o ĉemu bih s tobom ţelio razgovarati, potreban mi je
tvoj savjet. Mogu li sjesti?"
"O ĉemu se radi?"
Keating se spustio na stubu pokraj njega. U prisutnosti Roarka nije
bilo uloge koju bi mogao glumiti. Uostalom, u ovom trenutku, nije ni
ţelio glumiti. Zaĉuo je list kako šušteći pada na tlo. Bio je to tanak,
staklast zvuk proljeća.
Znao je da u tom ĉasu osjeća naklonost prema njemu, naklonost
saĉinjenu od boli, divljenja i bespomoćnosti.
"Nadam se da ne misliš", rekao je njeţno i zaista iskreno, "kako je
ruţno što priĉam o svojim problemima u trenutku kad ti...?"
"Zaboravi, rekao sam. O ĉemu je rijeĉ?"
"Znaš", nastavio je Keating zateĉen vlastitom iskrenošću. "Ĉesto sam
mislio kako si potpuno lud. Ali, svjestan sam koliko znaš o tome,
mislim o arhitekturi, mislim ono što one budale nikada neće znati. I
znam da je voliš kako oni nikada neće."
"I?"
"I, ne znam zašto tebe pitam, Howarde, nisam ti to prije nikada
rekao, ali vidiš, meni je vaţnije ĉuti tvoje mišljenje o svemu nego
dekanovo, iako ću, najvjerojatnije slijediti njegovo, ali tvoje mi je puno
vaţnije, iako zapravo ne znam zašto. Kao što ne znam ni zašto ti sve ovo
govorim."
Roark se okrenuo, pogledao ga i nasmijao se. Bio je to mladenaĉki,
ljubazan, prijateljski smijeh, nešto toliko rijetko za Roarka da je Keating
osjetio kao da mu netko pruţa ruku potpore, i zaboravio provod u
Bostonu.
"Hajde", rekao je Roark. "Valjda se ne bojiš mene? Što si htio
pitati?"
 "Radi se o mojoj stipendiji. Nagradi koju sam dobio."
"Da?"
"To su ĉetiri godine plaćena školovanja u Parizu. No, s druge strane,
Guy Francon mi je nedavno ponudio posao. Danas je ponovio kako je
mjesto još uvijek otvoreno. I ja se ne mogu odluĉiti."
Roark ga je gledao dok je prstima polaganim, kruţnim pokretima
lupkao po drvenom podu.
"Ako ţeliš moj savjet, Peter", rekao je napokon, "već si pogriješio.
Pitajući mene. Pitajući bilo koga. Nikada nemoj pitati druge. Ne o
svojem radu. Zar ti ne znaš što ţeliš? Kako moţeš podnijeti da ne znaš?"
"Vidiš, to je ono ĉemu se kod tebe divim. Ti uvijek znaš."
"Zanemari komplimente."
"Ali, ja to zaista i mislim. Kako ti uvijek moţeš donijeti odluku?"
"Kako ti moţeš dopustiti drugima da odluĉuju o tebi?"
"Ali, gledaj, ja nisam siguran, Howarde, nikada nisam siguran u
sebe. Ne znam ĉak ni jesam li toliko dobar koliko drugi kaţu. Nikome,
osim tebi, ovo ne bih priznao, nikome. Mislim da je to zato što si ti
uvijek tako siguran, pa ja..."
"Petey!", glas gospoĊe Keating zagrmio je iza njih. "Petey, milo
moje. Što tu radiš?"
Stajala je na vratima u svojoj najboljoj haljini od tafta tamnocrvene
boje, sretna i ljutita.
"A ja sjedim sama, ĉekajući te! Što, za ime svijeta, radiš na tim
prljavim stubama u fraku? Smjesta ustani! UĊite unutra, deĉki.
Pripremila sam vam toplu ĉokoladu i kolaĉe."
"Ali, majko, htio sam s Howardom razgovarati o neĉemu zaista
vaţnom", rekao je Keating. I ustao.
Ponašala se kao da ga nije ĉula. Ušla je u kuću. On ju je slijedio.
Roark ih je pratio pogledom, slegnuo ramenima, ustao i ušao za
njima.
GospoĊa Keating se smjestila u fotelju šuškajući uštirkanom
haljinom.
"Onda?", pitala je. "O ĉemu ste vas dvojica tamo razgovarali?"
Keating je dohvatio pepeljaru, uzeo šibice, spustio sve natrag i,
zanemarivši njezino pitanje, pogledao Roarka.
 "Slušaj Howarde, prestani se pretvarati", rekao je povišenim tonom,
"Da zaboravim stipendiju i prihvatim ponudu za posao, ili da pustim
neka me Guy Francon ĉeka, odem u Pariz i zadivim primitivce? Što ti
misliš?"
Nešto se promijenilo. Pravi trenutak bio je izgubljen.
"Slušaj Petey, da ti otvoreno kaţem...", zapoĉela je gospoĊa Keating.
"Boţe majko, ĉekaj malo!... Howarde, ovo moram paţljivo
odvagnuti. Ne dobiva svatko ovakvu stipendiju. Moraš biti osobito
dobar da bi ti je uopće ponudili. Diploma Ecole des Beaux Arts – i sam
znaš koliko je to znaĉajno."
"Ne znam", rekao je Roark.
"Oh, do vraga, poznate su mi tvoje sulude ideje, ali ja govorim realno
za ĉovjeka u mojem poloţaju. Ako na trenutak zaboravimo ideale, posve
je sigurno kako..."
"Ti ne ţeliš moj savjet", rekao je Roark.
"Kako ne! Pa traţim ga od tebe!"
Ali, Keating nikada nije mogao ostati isti kad je publika bila
prisutna, bilo kakva publika. Nešto se mijenjalo. Nije znao što, ali je
osjećao da Roark zna; njegov pogled uĉinio ga je nesigurnim i zbog toga
je pobjesnio.
"Ja se ţelim baviti arhitekturom", poviknuo je, "ne razgovarati o
njoj! Francuska škola je pitanje ugleda. Ona te stavlja visoko iznad
bivših vodoinstalatera koji misle kako mogu graditi. Ali, s druge strane,
posao kod Francona – posao koji nudi Guy Francon osobno!"
Roark je okrenuo glavu u stranu.
"Koliko njih to moţe postići?", zaslijepljeno je nastavljao Keating.
"Nakon godinu dana oni će se hvalisati da rade za nekog Smitha ili
Jonesa, ako uopće naĊu posao, dok ću ja biti kod Francona & Heyera!"
"Imaš pravo, Peter", rekla je gospoĊa Keating ustajući. "Kad se o
tako vaţnim odlukama ne ţeliš posavjetovati sa svojom majkom. Zaista
je previše vaţno. Ostavit ću te da to riješiš s gospodinom Roarkom."
Pogledao ju je. Nije ţelio ĉuti što ona o tome misli, i znao je kako
njegova jedina mogućnost za odluku postoji samo dok ne ĉuje njezino
mišljenje. Zastala je, gledajući u njega, spremna okrenuti se i izići iz
sobe. Znao je da ne glumi, i da će otići ako on to ţeli. Ţelio je. Oĉajniĉki
je ţelio, i rekao:
 "Majko, kako moţeš takvo što reći? Svakako ţelim ĉuti tvoje
mišljenje. Reci... reci mi, što ti misliš?"
Nasmiješila se, ne osvrćući se na ledeno nezadovoljstvo u njegovu
glasu.
"Petey, ja nikad ništa ne mislim. Sve ovisi o tebi. Uvijek je sve
ovisilo o tebi."
"Pa...", zapoĉeo je oklijevajući, "ako odem u Pariz..."
"Dobro", odgovorila je. "Idi u Pariz. To je divno mjesto. Cijeli ocean
daleko od tvoje kuće. Naravno, ako odeš, gospodin Francon će uzeti
nekoga drugog. Ljudi će komentirati. Svi znaju kako gospodin Francon
svake godine zapošljava najboljeg studenta Stantona. Pitam se što će
ljudi reći kad netko drugi dobije taj posao? Ali, pretpostavljam kako to i
nije vaţno."
"Što... što će na to ljudi reći?"
"Ne mnogo, mislim. Samo to kako je najbolji student onaj koji se
zaposlio kod Francona. Vjerujem da će uzeti Shlinkera."
"Ne!", zagrcnuo se, napola izbezumljen. "Ne, Shlinkera!"
"Da", rekla je slatkim glasom. "Shlinkera."
"Ali..."
"Ali, što tebi znaĉi što drugi misle? Najvaţnije je da ti budeš
zadovoljan."
"I ti misliš da bi Francon..."
"Zašto bih ja mislila o gospodinu Franconu? Meni on ništa ne znaĉi."
"Majko, ti ţeliš da prihvatim posao kod Francona?"
"Ništa ja ne ţelim, Petey. Ti odluĉuješ."
Pitao se voli li zaista svoju majku. Ali, ona jest bila njegova majka, a
tu su ĉinjenicu svi automatski povezivali s ljubavlju, pa je i sam, što god
osjećao, nazivao tim imenom. Nije znao nijedan razlog zbog kojega bi
morao poslušati njezino mišljenje. Ona je bila njegova majka:
pretpostavljalo se kako je to iznad razuma.
"Da, svakako, majko... Ali... Da, jasno mi je, ali... Howarde?"
Bio je to poziv upomoć. Roark je bio tu, na velikoj sofi u kutu,
napola je leţao, ispruţen i opušten kao maĉka. Keating je ĉesto bio
zaprepašten tom sliĉnošću; viĊao je Roarka kako se kreće neĉujno, bez
napora, sigurnošću i preciznošću maĉke u pokretima; promatrao ga je
opuštena, u lakoći izvan oblika, kao da u tijelu nema nijedne kosti.
Roark ga je pogledao i rekao:
"Peter, ti znaš što ja mislim o svakoj od tvojih mogućnosti. Odaberi
manje zlo. Što ćeš nauĉiti u Ecole des Beaux Arts? Još nešto o
renesansnim palaĉama i operetnim scenografijama. Tamo će uništiti sve
što moţda imaš u sebi. Ti ponekad dobro radiš, kad ti to netko dopusti.
Ako zaista ţeliš uĉiti, zaposli se. Francon je pokvarenjak i budala, ali ti
ćeš graditi. To će te puno prije osposobiti za samostalan rad."
"Ĉak i gospodin Roark ponekad suvislo govori", rekla je gospoĊa
Keating. "Iako govori kao vozaĉ kamiona."
"Misliš li zaista da dobro radim?", Keating je gledao u njega kao da
mu je u sjećanju ostala samo ta jedna jedina reĉenica, dok je sve drugo
izgubilo znaĉenje.
"Ponekad", rekao je Roark "Ne ĉesto."
"Dobro, sad kad je sve riješeno...", zapoĉela je gospoĊa Keating.
"Majko ja... ja o svemu moram još razmisliti."
"Dobro, sad kad je sve riješeno, što kaţete na toplu ĉokoladu?
Odmah ću vam je donijeti."
Nasmiješila se svojem sinu, osmijehom nevinim, pokornim i
zahvalnim te šušteći haljinom izišla iz sobe.
Keating se nervozno šetkao, zaustavljao, palio cigaretu ispuhujući
dim kratkim i brzim izdasima. Konaĉno je ponovno pogledao u Roarka.
"Što ćeš ti uĉiniti, Howarde?"
"Ja?"
"Znam, zaista je neumjesno što sam toliko priĉao o sebi. Moja majka
ima dobre namjere, ali me dovodi do ludila... Uostalom, k vragu sve to.
Što ćeš ti uĉiniti?"
"Idem u New York."
"Super. Traţiti posao?"
"Da, traţiti posao."
"U... u arhitekturi?"
"U arhitekturi, Peter."
"To je krasno i drago mi je. Imaš li neke odreĊene planove?"
"Radit ću za Henryja Camerona."
"Howarde, ne!"
"Da."
 "Ali, on je ništa, nitko i ništa! Oh, znam, bio je, imao je ime, ali ga je
izgubio. On više ne moţe dobiti nijedan vaţan natjeĉaj, godinama nije
radio. Kaţu da mu je ured u nekakvoj rupi. Kakvu ćeš budućnost imati
kod njega? Što ćeš nauĉiti?"
"Ne mnogo. Samo kako graditi."
"Za ime Boga, ne moţeš dalje tako, upropastit ćeš se. Mislio sam...
da, mislio sam kako si danas ipak nešto nauĉio."
"Jesam."
"Gledaj, Howarde, ako misliš kako te nitko neće htjeti, mislim nitko
bolji, gledaj, ja ću ti pomoći. Radit ću kod Francona i uspostavit ću
veze..."
"Hvala ti, Peter, ali nije potrebno. Sve je već riješeno."
"Što je on rekao?"
"Tko?"
"Cameron."
"Nikad ga nisam upoznao."
U tom ĉasu pred kućom je zatrubio automobil. Sjetivši se, Keating je
pojurio preodjenuti se, sudario se s majkom na vratima sobe i srušio
šalicu s njezina prepuna pladnja.
"Petey!"
"Majko, nema veze", rekao je uhvativši je za laktove. "Jako ţurim,
najdraţa moja. Mala proslava s deĉkima – dobro, dobro, ne moraš ni
reći, neću doći kasno i, slušaj! Moramo proslaviti moj odlazak u tvrtku
Francon & Heyer!"
Poljubio ju je naglo, s radosnim oduševljenjem koje ga je ponekad
ĉinilo posve neodoljivim te izjurio je iz sobe. GospoĊa Keating zatresla
je glavom, zbunjena, puna prijekora, i sretna.
U svojoj sobi, bacajući odjeću na sve strane, Keating je iznenada
pomislio na brzojav koji je morao poslati u New York. Toga se nije
sjetio cijeli dan; osjećaj je bio nagao i neodgodiv; morao je poslati
brzojav, sada i odmah. Naĉrĉkao je na komadiću papira:

"Katie, najdraţa, dolazim, New York, posao Francon, ljubav uvijek

Peter"
 Te je noći Keating, stisnut izmeĊu dvaju mladića, jurio prema
Bostonu dok su vjetar i cesta letjeli pokraj njega, misleći kako se pred
njime otvara cijeli svijet, kao što se pred svjetlima automobila otvarala
tama. Bio je slobodan. Bio je spreman. Za nekoliko godina, za vrlo malo
vremena, vremena koje je zbog brzine automobila prestalo postojati,
njegovo će ime zvuĉati poput sirene, dizat će ljude iz mrtvila. Bio je
spreman za velike stvari, za veliĉanstvene stvari, stvari nikada
dostignute u... u... k vragu, u arhitekturi.
 3

PETER KEATING GLEDAO JE OKO SEBE ULICAMA NEW YORKA, diveći se

prolaznicima. Svi su, pomislio je, savršeno odjeveni.
Zaustavio se na trenutak ispred zgrade na Petoj aveniji, gdje su ga
ĉekali ured Francona & Heyera i njegov prvi radni dan. Promatrao je
ljude koji su prolazili pokraj njega i mislio: izgledaju pametno, strašno
pametno. Sa ţaljenjem je spustio pogled na vlastitu odjeću. Bilo je
toliko toga što još mora nauĉiti u New Yorku.
Kada to više nije mogao odgaĊati, okrenuo se prema ulaznim
vratima. Bila su poput minijaturne kopije dorskog ulaza ĉiji je svaki
centimetar umanjen u omjerima koje su zadali umjetnici odjeveni u
lelujave grĉke toge. IzmeĊu mramorna savršenstva stupova, pokretna
vrata, obrubljena niklom, odbijala su odsjaj jurećih vozila. Keating je
prošao kroz vrata, kroz predvorje od uglaĉana mramora do dizala od
pozlaćenog crvenog laka, koje ga je trideset katova poslije dovelo pred
vrata od mahagonija. Ugledao je tanku, mesinganu ploĉu na kojoj je
ukrasnim slovima pisalo:

FRANCON & HEYER, ARHITEKTI

Prijamna soba ureda Francon & Heyer bila je nalik blistavoj plesnoj
dvorani u vili kolonijalnog stila. Srebrnobijeli zidovi bili su pokriveni
uţljebljenim polustupovima s jonskim spiralama na vrhu; polustupovi su
pridrţavali male zabate razmaknute u središtu, kako bi se napravilo
mjesta za polovicu grĉke urne zagipsane u zid. Gravure grĉkih svetišta
ukrašavale su zidove, premalene da bi bile uoĉljive, ipak nepogrešivo
doĉaravajući stupove, zabate i kamene ruševine antike.
Posve neumjesno, Keatingu se uĉinilo kako ispod njegovih nogu
postoji pokretna traka koja ga nosi od trenutka kad je prekoraĉio prag.
Vodila ga je pokraj recepcionara koji je sjedio uz telefonsku centralu,
smještenu iza bijele ograde firentinskog balkona, i prenijela do praga
goleme crtaće prostorije. Vidio je duge, ravne stolove, šumu savijenih
cijevi koje su, spuštajući se sa stropa, završavale zelenim sjenilima za
svjetiljke, nepreglednu arhivu originalnih nacrta, papire, limene kutije,
uzorke cigli, staklenke s ljepilom i kalendare graĊevinskih tvrtki,
većinom sa slikama golih ljepotica. Glavni crtaĉ preuzeo je Keatinga,
gotovo ga i ne pogledavši. Bilo mu je dosadno dok se istodobno slamao
od posla. Pokazao je palcem prema garderobi, bradom prema vratima
ormarića, i stajao, ljuljajući se s peta na prste dok je Keating navlaĉio
radno odijelo bisernosive boje na svoje ukoĉeno, nesigurno tijelo.
Francon je insistirao na tom odijelu. Pokretna traka zaustavila se ispred
stola u kutu crtaće prostorije. Keating je ostao ispred nacrta koje je
trebalo razraditi, dok su se košĉata leĊa glavnog crtaĉa udaljavala,
nepogrešivo pokazujući kako je već zaboravio na njegovo postojanje.
Keating se odmah prihvatio posla, usredotoĉenih oĉiju i suha grla.
Nije vidio ništa, osim svjetlucave bjeline papira ispred sebe. Ĉvrste
linije koje je povlaĉio iznenadile su njega samog, jer je bio posve
siguran da mu se ruke vidljivo tresu. Pratio je crte ne znajući kuda ni
zašto idu. Bio je siguran samo u jedno: plan je bio neĉije remek-djelo,
koje on nije bio u stanju ni osporiti niti dosegnuti. Pitao se zašto je ikada
o sebi razmišljao kao o mogućem arhitektu.
Puno vremena poslije, primijetio je nabore na sivom odijelu ĉovjeka
za susjednim stolom. Pogledao je ovlaš: u poĉetku s oprezom, zatim sa
zanimanjem, onda sa zadovoljstvom i konaĉno s prezirom. Dostigavši
posljednje, Peter Keating je ponovno postao siguran u sebe i osjetio
ljubav prema ljudskome rodu. Primijetio je blijede obraze, smiješan nos,
bradavicu na opuštenoj bradi, trbuh pritisnut rubom stola. Oboţavao je
takve znakove. Što god su drugi mogli napraviti, on je mogao napraviti
bolje. Nasmiješio se. Peteru Ketaingu bili su potrebni drugi.
Kad je ponovno pogledao nacrt remek-djela, propusti su postali
vidljivi. Bilo je to prizemlje privatne rezidencije kroz koje su vijugali
bezrazloţni hodnici, oduzimajući prostor, osuĊujući dugaĉke,
pravokutne nizove soba na vjeĉnu tamu. Boţe, pomislio je, zbog ovoga
se padao ispit na prvoj godini. Nakon toga je nastavio raditi, brzo, lako,
struĉno – i sretno.
Prije stanke za ruĉak, Keating je već sklopio prijateljstva u crtaćoj
sobi, ne trajna prijateljstva, ali je plodno tlo iz kojega će se ona razviti,
bilo spremno. Smiješio se svojim susjedima, namigivao im s
razumijevanjem, bez nekog osobitog razloga. Koristio bi svaki odlazak
po ĉašu vode da ih u prolazu dotakne njeţnim, veselim i sjajnim
pogledom svojih blistavih oĉiju, oĉiju koje su svakog ĉovjeka iz
prostorije, iz ukupnog svemira, pretvarale u najvaţniji primjerak ljudske
vrste i u najdraţeg Keatingova prijatelja. Iza njega, u zraku kao da je
ostajao trag: ovo je pametan i sjajan mladić.
Keating je uoĉio visokog, plavog mladića za stolom blizu njegova
koji je radio na nacrtima poslovne zgrade. Nagnuvši se prisno preko
njegova ramena, ugledao je lovorove vijence upletene oko stupova
visoka tri kata.
"Vrlo dobro za starca", s divljenjem je rekao Keating.
"Za koga?", pitao je mladić.
"Pa, Francona", objasnio je Keating.
"Vraga Francona", prošaptao je mladić. "U posljednjih osam godina
nije projektirao ni pseću kućicu." Ispruţivši palac preko ramena,
pokazao je prema staklenim vratima iza njihovih leĊa. "On."
"Što?", upitao je Keating, okrenuvši se.
"On." Rekao je mladić. "Stengel. On radi sve ovo."
Iza stakla Keating je ugledao košĉata ramena nagnuta iznad ruba
radnog stola, malenu, trokutastu glavu usredotoĉenu na posao i dva
prazna jezera svjetla unutar okruglih okvira naoĉala.
Bilo je već kasno poslijepodne kada se kroz zatvorena vrata osjetila
neĉija prisutnost i kada je iz uţurbanog došaptavanja unaokolo, Keating
shvatio da je u svoj ured na katu iznad, upravo stigao Guy Francon. Pola
sata kasnije, staklena su se vrata otvorila i kroz njih je, drţeći u rukama
golemi karton, izašao Stengel.
"Hej, ti", pozvao je, zaustavivši pogled iza naoĉala na Keatingu. "Ti
za ovo radiš planove?" Zamahnuo je kartonom prema njemu. "Odnesi
ovo šefu na odobrenje. Poslušaj što će reći i pokušaj izgledati pametno.
Iako ni jedno ni drugo nema nekog znaĉaja."
Bio je niskoga rasta, a ruke su mu sezale do koljena; mahao je
rukavima dugim poput uţadi, iz kojih su virile krupne, vješte šake. U
djeliću sekunde Keatingove su se oĉi ukoĉile i potamnjele, zagledane u
prazna stakla. Zatim se osmjehnuo i ljubazno rekao:
"Da, gospodine."
Ponio je karton drţeći ga vrhovima svih deset prstiju uza stube
obloţene tamnocrvenim plišem, do ureda Guyja Francona. Na kartonu
je bio akvarel sive granitne vile s tri reda izboĉenih krovnih prozora, pet
balkona, ĉetiri lovorova vijenca, dvanaest stupova, jednim drţaĉem za
zastavu i dva lava sa svake strane ulaza. U kutu je urednim, rukom
pisanim slovima stajalo: "Rezidencija za gospodina i gospoĊu James S.
Whattles. Francon & Heyer, arhitekti." Keating je tiho zafućkao: James
S. Whattles bio je multimilijunaš koji je proizvodio kreme za brijanje.
Ured Guyja Francona bio je ulašten. Ne, pomislio je Keating, ne
ulašten nego prelakiran, ne, ne prelakiran nego preliven istopljenim
ogledalima. Vidio je djeliće vlastita odraza rasute poput mnoštva leptira
kako ga prate kroz sobu, na chippendale ormarima, na jakobinskim
stolcima, na polici iz razdoblja Luja XV. iznad kamina. Uspio je još
primijetiti izvornu rimsku statuu u kutu i sepijaste fotografije
Partenona, katedrale u Rheimsu, Versaillesa i zgrade Frink nacionalne
banke, s bakljom vjeĉne vatre na vrhu.
U odsjaju blistavog, masivnog stola od mahagonija, ugledao je kako
mu ususret idu vlastite noge. Za stolom je sjedio Guy Francon, ţućkasta
lica i obješenih obraza. Pogledao je na trenutak Keatinga kao da ga vidi
prvi put, a zatim se, sjetivši, široko osmjehnuo.
"Dakle, dakle, dakle, Kittredge, moj mladiću, evo nas napokon,
spremnih i kod kuće. Drago mi je što te vidim. Sjedni, sjedni, što to
imaš kod sebe? Uostalom, nikuda nam se ne ţuri. Sjedni i reci mi kako
ti se ovdje sviĊa?"
"Bojim se, gospodine, kako sam malo previše sretan", odgovorio je
Keating s izrazom iskrene, djeĉaĉke bespomoćnosti. "Mislio sam kako
ću na svojem prvom poslu uspjeti sliĉiti poslovnom ĉovjeku, ali
zapoĉeti na ovakvome mjestu... Pomalo sam zateĉen svim ovim...
Izdrţat ću ja to, gospodine", obećao je.
"Svakako", sloţio se Guy Francon. "Moţda je malo previše za
mladog ĉovjeka, moţda malo. Ali, neka te to ne brine. Siguran sam da
ćeš se snaći."
"Dat ću sve od sebe, gospodine."
"Jasno da hoćeš. Što su mi to poslali?", Francon je ispruţio ruku
prema crteţu, ali su mlitavi prsti završili dotaknuvši ĉelo. "Tako je
dosadna, ova glavobolja... Ne, ništa ozbiljno", nasmiješio se
Keatingovoj trenutaĉnoj zabrinutosti, "samo lagani mal de tete.
Jednostavno previše radim."
 "Mogu li vam nešto donijeti, gospodine?"
"Ne, ne, hvala. Nemaš mi što donijeti, moţda kad bi nešto mogao
odnijeti." Namignuo je. "Šampanjac, na primjer. Entre nous taj je njihov
šampanjac sinoć bio oĉajan. Nikada nisam bio ljubitelj šampanjca. Reći
ću ti nešto, Kittredge, vrlo je vaţno razumjeti se u vina, na primjer ako
vodiš kupca na veĉeru i ţeliš biti siguran kako si naruĉio pravu stvar.
Otkrit ću ti sad profesionalnu tajnu. Uzmimo na primjer prepelicu.
Većina bi uz nju naruĉila burgundac. Što ti radiš? Naruĉit ćeš Clos
Vougeot 1904. Vidiš? To daje osobit okus. Korektno, a originalno.
Uvijek moraš biti originalan. Kad smo kod toga, tko te poslao gore?"
"Gospodin Stengel, gospodine."
"Oh, Stengel." Ton kojim je ime izgovoreno odjeknuo je kao alarm u
Keatingovoj glavi; bio je to podatak koji je trebalo pohraniti za buduću
upotrebu. "Previše vaţan da bi sam donio svoje nacrte, ha? Pazi, on jest
velik projektant, najbolji projektant u New Yorku, ali je u posljednje
vrijeme postao malo prevelik. Misli kako jedino on ovdje nešto radi,
samo zato što mu ja dajem ideje i dopuštam mu razraditi ih za mene.
Samo zato što cijele dane nešto ĉrĉka po papiru. Nauĉit ćeš moj
mladiću, kad dovoljno dugo budeš u poslu, da se pravi posao u uredu
obavlja izvan njegovih zidova. Uzmimo na primjer prošlu noć. Primanje
udruge Clarion za promet nekretninama. Dvjesto gostiju, veĉera i
šampanjac – oh, da, šampanjac!" Raširio je nosnice kao izbirljivac
kojemu je teško udovoljiti, podsmjehujući se samome sebi. "Nekoliko
neformalnih reĉenica u govoru nakon veĉere, ništa napadno, nikakve
neumjesne primjedbe o poslu, samo nekoliko paţljivo biranih misli o
odgovornosti udruge prema društvu, o znaĉajuju izbora arhitekata koji
su struĉni, ugledni i poštovani. Znaš, nekoliko zgodnih malih slogana,
koji se pamte."
"Da gospodine, na primjer: "Izaberite graditelja svojeg doma jednako
paţljivo kao što birate nevjestu koja će u njemu ţivjeti."
"Nije loše. Uopće nije loše, Kittredge. Smeta li te ako to zapišem?"
"Moje ime je Keating, gospodine", odluĉnim glasom rekao je
Keating. "Samo izvolite. Vrlo sam sretan ako vam se moja ideja sviĊa."
"Keating, naravno! Ali, naravno, Keating", ponavljao je Francon uz
razoruţavajući osmjeh. "Dragi moj, ĉovjek jednostavno susreće previše
ljudi. Kako si to rekao? Izaberite graditelja... bilo je vrlo dobro reĉeno."
 Natjerao je Keatinga da ponovi reĉenicu i zapisao je na papir,
odabravši jednu iz dugog niza olovaka ispred sebe, novih olovaka u
bezbroj nijansi, s vrhovima tankim poput igala za izradu goblena,
spremnih i neupotrijebljenih.
Zatim je odmaknuo papir u stranu, uzdahnuo, pogladio mekane
valove svoje kose i umornim glasom rekao:
"Dobro, u redu, mislim kako ovo moram pogledati."
Keating je s duţnim poštovanjem pruţio nacrt. Francon se malo
odmaknuo, dohvatio crteţ ispruţenom rukom i pogledao ga. Zatvorio je
desno oko, zatim lijevo, zatim je papir još malo udaljio. Keating je,
posve zbunjen, ĉekao da ga okrene naopako. Ali, Francon ga je samo
drţao, i Keating je iznenada shvatio kako on crteţ već odavno ne gleda.
Francon ga je prouĉavao samo zbog njega, Keatinga, i onda se Keating
osjetio laganim, laganim kao pero, i ugledao je svoj put u budućnost
otvoren, bez prepreka.
"Hm... da", mrmljao je Francon trljajući bradu vrhovima mekih
prstiju. "Hm... da..."
Okrenuo se Keatingu.
"Nije loše", rekao je. "Nije uopće loše... Da... moţda... moţda je sve
moglo biti malo otmjenije, znaš, ali... dobro, nacrt je tako uredan... Što ti
misliš, Keating?"
Keating je mislio kako ĉetiri golema granitna stupa potpuno
zatvaraju ĉetiri prozora. Gledajući kako se Franconovi prsti igraju
kravatom sljezove boje, odluĉio je to ne spomenuti. Umjesto toga, rekao
je:
"Smijem li primijetiti, gospodine, kartuše izmeĊu ĉetvrtog i petog
kata moţda su malo preskromne za toliko impozantnu graĊevinu.
Mislim da bi ornamentirana serklaţa bila puno primjerenija."
"To je to. Upravo to sam htio reći. Ornamentirana serklaţa... Ali...
ali pogledaj, ne bi li to umanjilo ostakljenost?"
"Da", odgovorio je Keating, s blagim tonom skromnosti preko glasa
kojim je govorio na fakultetskim raspravama. "Ali, prozori su od
manjega znaĉaja od digniteta fasade."
"Tako je. Dignitet. Našim klijentima moramo prvenstveno osigurati
dignitet. Da, definitivno, ornamentirana serklaţa. Samo... vidiš, ja sam
već odobrio skice, a Stengel je sve tako uredno nacrtao."
 "Gospodin Stengel će planove vrlo rado promijeniti, ako mu vi to
savjetujete."
Franconov se pogled u trenutku susreo s Keatingovim. Zatim je
spustio pogled i s rukava maknuo lanenu nit.
"Svakako, svakako", neodreĊeno je rekao. "Samo... misliš li ti kako
je serklaţa zaista znaĉajna?"
"Ja mislim", polako je rekao Keating, "kako je puno vaţnije napraviti
izmjene koje vi smatrate potrebnim, nego odobriti svaki crteţ onakav
kakvog ga gospodin Stengel projektira."
Zato što Francon nije ništa rekao, nego je gledao ravno pred sebe,
zato što su mu oĉi bile koncentrirane, a ruke opuštene, Keating je
shvatio da je strašno puno stavio na kocku, i uspio; zapanjio ga je rizik
tek kad je prepoznao pobjedu.
Gledali su jedan u drugoga preko stola, u tišini, i znali su da će se
razumjeti.
"Imat ćemo ornamentiranu serklaţu", rekao je Francon glasom
mirnog, istinskog autoriteta. "Ostavi to ovdje. Reci Stengelu da ga ţelim
vidjeti."
Okrenuo se otići, ali ga je Francon zaustavio. U glasu mu je bilo
topline i veselja:
"Oh, Keating, onako usput, mogu li nešto primijetiti? MeĊu nama,
bez uvrede, ali tamnocrvena kravata puno bi se bolje od plave uklapala
uz sivo odijelo, ne misliš li tako?"
"Da, gospodine", brzo se sloţio Keating. "Hvala vam. Sutra ćete je
vidjeti."
Izišao je, i polako zatvorio vrata za sobom.
Na povratku, prolazeći pokraj recepcije, Keating je ugledao
otmjenog, sjedokosog gospodina koji je kroz vrata ispraćao jednu damu.
Gospodin nije imao šešir i oĉito je pripadao uredu; dama je nosila ogrtaĉ
od nerca i vidjelo se da je klijentica.
Gospodin se nije klanjao do poda, nije odmotavao crveni tepih, nije
mahao lepezom iznad njezine glave, no Keatingu se ipak ĉinilo da
gospodin sve to radi.

Zgrada Frink nacionalne banke uzdizala se iznad donjega

Manhattana i njezina se duga sjena kretala, dok je sunce putovalo
nebom, poput velike kazaljke na satu, prelazeći preko prljavih
stambenih zgrada, od Aquariuma do mosta Manhattan. Kad bi nestalo
sunca, buktinja Hadrijanova mauzoleja rasplamsavala se na svojem
postolju, ostavljajući blještavo crvene mrlje na staklenim prozorima
kilometrima uokolo, na zgradama dovoljno visokim da je odraze.
Zgrada Frink nacionalne banke predstavljala je ĉitavu povijest rimske
umjetnosti u paţljivo odabranim uzorcima, i već dugo vremena slovila
za najljepšu zgradu u New Yorku. Nijedan drugi objekt nije se mogao
pohvaliti bilo kojim detaljem klasike koji ona već nije imala. Nudila je
toliko stupova, zabata, frizova, tronoţaca, gladijatora, urni i ornamenata
da se ĉinilo kako nije napravljena od bijeloga mramora nego je istisnuta
iz tube za tijesto. Bila je, ipak, napravljena od bijeloga mramora. Nitko
to nije znao, osim vlasnika koji ga je platio. Mramor je sada bio
prošaran mrljama boje lepre, ni smeĊim ni zelenim, nego najgorim
nijansama i jedne i druge, bojama polaganog truljenja, bojama dima,
ispušnih plinova i kiselina koje su nagrizale njeţan kamen namijenjen
ĉistom zraku i otvorenim prostorima. Zgrada Frink ipak je postigla
golem uspjeh. Uspjeh je bio toliki da poslije nje Guy Francon više ništa
nije projektirao: njezin ugled oslobodio ga je svakoga daljnjeg napora.
Tri bloka istoĉno od banke, stajala je zgrada zvana Dana. Bila je
nekoliko katova niţa i puno manje slavna. Njezine su linije bile ĉvrste i
jednostavne, istodobno otkrivajući i istiĉući sklad ĉeliĉnog kostura ispod
površine. Nije nudila nikakvu ornamentiku. Nije izlagala ništa, osim
preciznosti svojih oštrih kutova, oblikovanih ravnina i dugih poteza
prozora koji su kao rijeke leda tekle od krova do ploĉnika. Njujorĉani su
rijetko gledali u zgradu Danu. Samo ponekad, sluĉajni bi turist
iznenada, po mjeseĉini, naišao na nju, stao, i pomislio o snu iz kojega je
nastala ova vizija. Ali, takvi su posjetitelji bili rijetki. Stanari zgrade
govorili su kako je ne bi mijenjali niti za jednu graĊevinu na ovom
planetu; oni su cijenili svjetlost, prostor, sjajnu logiku nacrta hodnika i
radnih prostorija. Stanari Dane nisu bili mnogobrojni: nijedna ugledna
osoba nije ţeljela smjestiti svoj posao u nešto sliĉno "skladištu".
Dana zgradu je projektirao Henry Cameron.
Osamdesetih godina devetnaestog stoljeća arhitekti New Yorka
natjecali su se za drugo mjesto u svojoj profesiji. Nitko se nije borio za
prvo jer ono je pripadalo Henryju Cameronu. Tih je dana bilo teško
dobiti Camerona. Bio je rasprodan dvije godine unaprijed, osobno je
projektirao svaki objekt koji je izišao iz njegova ureda. Birao je što će
graditi. Kad je gradio, naruĉitelji nisu davali primjedbe. Zahtijevao je od
svih ono što sam nikome nije davao: poslušnost. Kroz godine svoje
slave prošao je kao meteor koji juri prema samo njemu poznatom cilju.
Nazivali su ga luĊakom. Svejedno, uzimali su što im je davao, i kad su
to prepoznavali i kada nisu, jer su to bile zgrade koje je potpisivao
"Henry Cameron".
Na poĉetku, njegove su graĊevine bile samo malo drugaĉije,
nedovoljno da zastraše bilo koga. Ponekad bi izvodio zaĉuĊujuće
eksperimente, svejedno, ljudi su to oĉekivali, o njegovim idejama nije
se raspravljalo. Ali, sa svakom dovršenom zgradom, u njemu je nešto
raslo, muĉeći se, dobivajući oblik, sve bliţe opasnosti od eksplozije.
Eksplozija se dogodila roĊenjem nebodera. Kad su objekti poĉeli rasti,
ne u nizu, ne u jednoliĉnome nizu gradnje, nego poput ĉeliĉnih strijela
odapetih u visinu bez teţine i ograniĉenja, Henry Cameron je bio jedan
od prvih koji je razumio ĉudo novih mogućnosti i koji mu je dao oblik.
Bio je jedan od prvih i malobrojnih koji su prihvatili istinu kako visoka
zgrada mora izgledati visoko. Dok su ostali arhitekti, proklinjući,
smišljali kako neboder od dvadeset katova uĉiniti nalik klasiĉnoj zgradi
od cigle, kako pronaći bilo kakvo horizontalno pomagalo koje će mu na
prijevaru oduzeti visinu, smanjiti ga na tradicionalne dimenzije, prikriti
sramni ĉelik, uĉiniti ga malim, sigurnim i starinskim – Henry Cameron
je projektirao nebodere u ravnim, okomitim potezima, s ponosom
izlaţući pogledima i ĉelik i visinu. Dok su ostali arhitekti docrtavali
frizove i zabate, Cameron je odluĉio da neboder ne smije oponašati stare
Grke. On je odluĉio kako nijedan objekt ne smije biti kopija drugoga.
Imao je tada trideset devet godina. Niskoga rasta, zdepast i
neugledan, radio je kao crv preskaĉući i obroke i san, pijući rijetko, ali
tada ţestoko, nazivajući svoje naruĉitelje rijeĉima zabranjenim u tisku,
podsmjehujući se mrţnji i raspirujući je namjerno, ponašajući se
istodobno kao feudalni gospodar i kao luĉki radnik, ţiveći u strasnom
naponu kojim bi dojmio sve ljude u svakoj prostoriji u koju bi ušao, u
vatri strasti koju nitko, ni oni, niti on, nisu mogli dugo izdrţati. Bila je
1882. godina.
Kolumbijska izloţba u Chicagu otvorena je 1883. godine.
 Rim, od prije dvije tisuće godina, uzdignuo se na obalama jezera
Michigan, Rim obogaćen detaljima iz Firenze, Španjolske, Atene i
pojedinostima svakog stila koji ga je naslijedio. Bio je to grad snova,
prepun stupova, trijumfalnih lukova, plavih laguna, kristalnih fontana i
kokica. Njegovi graditelji natjecali su se tko će ukrasti bolje, iz što
starijeg izvora te iz što više izvora odjedanput. Pred oĉima Novog
kontinenta, rasprostro se svaki strukturalni zloĉin ikada poĉinjen u svim
starim zemljama zajedno. Bio je bijel kao kuga i širio se jednakom
brzinom.
Ljudi su došli, gledali, divili se, i odnosili sa sobom u gradove
Amerike, sjeme onoga što su vidjeli. Sjeme je proklijalo u korov, u
poštanske urede pokrivene šindrom s dorskim trijemovima, u kuće od
cigli sa ţeljeznim proĉeljima i potkrovljima sastavljenim od dvanaest
Partenona naslaganih jedan preko drugoga. Korov je rastao gutajući sve
oko sebe.
Henry Cameron odbio je raditi za Kolumbijsku izloţbu, nazivajući je
rijeĉima koje se nisu mogle objaviti, ali su se mogle ponavljati, iako ne
u mješovitom društvu. Ponavljane su. Ponavljano je i kako je bacio
tintarnicu u lice uglednog bankara koji je od njega traţio projekt
ţeljezniĉke postaje u stilu Artemidina hrama u Efezu. Bankar se nikada
nije vratio. Bilo je sve više onih koji se nisu vratili.
Kad je napokon, poslije dugih, iscrpljujućih godina, dosegnuo cilj i
dao oblik istini za kojom je tragao, pred njim se podignuo zid. Mlada
zemlja promatrala ga je na njegovu putu, ĉudeći se, ali prihvaćajući i
novost i veliĉanstvenost njegova talenta. Zemlja baĉena dvije tisuće
godina unatrag, u orgije klasicizma, za njegov rad nije mogla pronaći ni
mjesto, niti svrhu.
Više nije bilo potrebno projektirati zgrade, bilo ih je dovoljno
fotografirati: arhitekt s najbolje opremljenom arhivom bio je najbolji
arhitekt. Imitatori su kopirali imitacije. Odobrenje je davala Kultura:
dvadeset proteklih stoljeća raspadnutih ruševina, Velika izloţba, i svaka
razglednica Europe u svakom obiteljskom albumu.
Henry Cameron nije imao ništa ĉime bi se suprotstavio: ništa, osim
uvjerenja kojega se drţao samo stoga što je bilo njegovo. Nije imao
koga citirati ni bilo što znaĉajno izjaviti. Rekao je samo kako oblik
zgrade mora pratiti njezinu funkciju, kako je struktura graĊevine kljuĉ
njezine ljepote, kako nove metode konstrukcije zahtijevaju nove oblike i
kako ţeli graditi onako kako ţeli graditi – i samo iz tog razloga. No, u
jeku rasprave o Vitruviju, Michelangelu i Ser Christopheru Wrenu,
nitko ga nije ĉuo.
Ljudi mrze strast, svaku istinsku strast. Henry Cameron naĉinio je
pogrešku: volio je svoj posao. Zato se borio. Zato je bio poraţen.
Kaţu da nikada nije shvatio kako je izgubio. Ako i jest, nije dopustio
da drugi to vide. Što je imao manje naruĉitelja, to je prema njima bivao
drskiji. Što je više njegovo ime gubilo ugled, izgovarao ga je s više
ponosa. Imao je za poslovoĊu mudrog, ugodnog, povuĉenog malog
ĉovjeka ţeljezne volje, koji se, u danima slave, mirno nosio s olujnim
Cameronovim temperamentom, dovodeći mu naruĉitelje; Cameron ih je
vrijeĊao, ali mali je ĉovjek uspijevao da oni to prihvate i ponovno doĊu.
Mali ĉovjek je umro.
Cameron nikada nije nauĉio kako se ophoditi s ljudima. Nisu mu bili
vaţni, kao što mu ni vlastiti ţivot nije bio vaţan, kao što mu ništa nije
bilo vaţno osim gradnje. Nikada nije nauĉio davati objašnjenja, samo
naredbe. Nisu ga voljeli. Bojali su ga se. Sada ga se više nitko nije
bojao.
Dopustili su mu da ţivi. Ţivio je gnušajući se ulica grada koji je ţelio
izgraditi. Ţivio je sjedeći za stolom u praznome uredu, nepokretan,
besposlen, ĉekajući. Ţivio je kako bi u dobronamjernim lokalnim
novinama ĉitao komentare o "pokojnom Henryju Cameronu". Poĉeo je
piti, mirno, uporno, oĉajno, ponekad danima i noćima za redom,
slušajući one koji su ga do toga doveli, kako pri spomenu njegova imena
u vezi s nekim natjeĉajem, kaţu: "Cameron? Mislim da ne. Pije kao
smuk. Zato je bez posla." Morao je iseliti iz ureda koji je zapremao tri
kata ĉuvene zgrade, u kat prizemnice u jeftinijoj ulici, zatim u studio na
periferiji, zatim u tri sobe u blizini Batteryja, koje gledaju u ventilacijski
otvor. Izabrao je te tri sobe jer bi, kad prisloni lice na prozor, preko vrha
zida od cigli, mogao vidjeti Dana zgradu.
Howard Roark je gledao u nju, kroz prozore, zastajući na svakom
odmorištu, penjući se do šestog kata na kojemu je bio Cameronov ured.
Dizalo je bilo u kvaru. Stube su davno bile oliĉene u prljavozeleno i
osušeni ostaci boje škripali su pod nogama. Roark se uspinjao brzo, kao
da ima ugovoren sastanak, s mapom svojih skica pod rukom, oĉiju
prikovanih za Danu. Sudario se s ĉovjekom koji je silazio. Posljednja
dva dana to mu ĉesto dogaĊalo: hodajući gradskim ulicama, glave
zabaĉene unatrag, ne bi vidio ništa, osim zgrada New Yorka.
U tamnome kutku malog predvorja Cameronova ureda, stajao je stol
s telefonom i pisaćim strojem. Za stolom je sjedio sjedokos, vrlo mršav
ĉovjek, sa štitnicima za rukave i dvije labave naramenice prebaĉene
preko ramena. Bio je posve zaokupljen tipkanjem, udarajući po
tipkovnici s dva prsta, nevjerojatnom brzinom. Svjetlost slabe ţarulje
stvarala je lokvu ţutoga svjetla na njegovim leĊima, na mjestu gdje se
vlaţna košulja lijepila za lopatice.
Ĉovjek je polagano podignuo glavu kad je Roark ušao. Gledao ga je
u tišini, ĉekajući, umornim pogledom u kojemu nije bilo radoznalosti, ni
pitanja.
"Ţelio bih vidjeti gospodina Camerona", rekao je Roark.
"Da?", zaĉudio se ĉovjek, bez izazova, izrugivanja ili znaĉenja.
"Zbog ĉega?"
"Zbog posla."
"Kakvog posla?"
"Crtaĉa."
Ĉovjek je sjedio gledajući ga nijemo. Bio je to zahtjev s kakvim se
već dugo nije suoĉio. Napokon je ustao, bez rijeĉi, dogegao do vrata iza
sebe i nestao.
Kroz napola otvorena vrata Roark ga je ĉuo kako, oteţući, izgovara:
"Gospodine Cameron, vani je netko tko ovdje traţi posao."
Tada se zaĉuo glas, jak, jasan glas koji nije odavao znakove godina:
"Što? Prokleta budala! Izbaci ga van... Ĉekaj! Pusti, neka uĊe!"
Stari ĉovjek se vratio, zastao na otvorenim vratima, i u tišini mahnuo
bradom prema unutra. Roark je ušao. Vrata su se zatvorila za njim.
Henry Cameron sjedio je za svojim stolom u dnu dugaĉke, prazne
sobe. Sjedio je nagnut prema naprijed, s podlakticama na stolu, šaka
stisnutih ispred sebe. Ugljeno crna kosa i brada bile su prošarane
krupnim, sijedim vlasima. Mišići na njegovu kratkom, ĉvrstom vratu
isticali su se poput uţadi. Nosio je bijelu košulju s rukavima zavrnutim
iznad laktova; gole su ruke bile potamnjele, ĉvrste i teške. Meso na
njegovu širokom licu bilo je kruto, kao da je ostarjelo od pritiska. Oĉi su
bile tamne, mlade, i ţive.
 Roark je stajao na pragu dugaĉke sobe. Gledali su jedan u drugoga.
Sivo svjetlo iz ventilacijskog otvora ĉinilo je prašinu na crtaćim
stolovima i na zelenim pretincima nalik kristalnom paperju nanesenom
svjetlom. Na zidu, izmeĊu prozora, Roark je ugledao sliku. Bila je to
jedina slika u sobi. Crteţ nebodera koji nikada nije sagraĊen.
Roark je prvi skrenuo pogled i oĉi su mu ostale na slici. Prešao je
preko sobe, zaustavio se pred njom i stajao, gledajući je. Pratio ga je
Cameronov pogled, teţak, poput duge tanke igle priĉvršćene jednim
krajem, dok drugim opisuje polagani krug, ĉvrsto drţeći Roarkovo tijelo
pribijeno na vrhu. Cameron je gledao naranĉastu kosu, opuštene ruke,
dlanove okrenute prema crteţu, blago savijene prste, zaboravljene – ne u
pokretu, nego u uvodu pokreta kojim se nešto traţi ili uzima.
"Onda?", napokon je izgovorio Cameron. "Jesi li ovdje da vidiš mene
ili da gledaš slike?"
Roark se okrenuo prema njemu.
"Oboje", odgovorio je.
Prišao je stolu. U Roarkovoj prisutnosti ljudi su obiĉno gubili osjećaj
da su stvarni; Cameron je iznenada shvatio kako nikada nije bio
svjesniji sebe nego u ovome trenutku, dok su ga gledale te prodorne oĉi.
"Što ţeliš?", naglo je upitao.
"Ţelio bih raditi za vas", mirno je odgovorio Roark. Glas je rekao:
"Ţelio bih raditi za vas", ali ton u glasu je rekao: "Ja ću raditi za vas."
"Ma nemoj?", izgovorio je Cameron, ne shvaćajući kako zapravo
odgovara na neizgovorenu reĉenicu. "O ĉemu se radi? Nitko od većih i
boljih te neće?"
"Nikoga drugoga nisam ni pitao."
"Zašto nisi? Misliš kako je ovo najlakše mjesto za poĉetak? Misliš
kako svatko ovdje moţe doći bez problema? Znaš li ti uopće tko sam
ja?"
"Da. I zato sam ovdje."
"Tko te poslao?"
"Nitko."
"Zašto si, k vragu, izabrao baš mene?"
"Mislim da znate."
"Kakva te to vraška drskost navodi na zakljuĉak da te ja ţelim?
Misliš kako sam u tolikoj nevolji da svakoj skitnici koja mi uĉini ĉast,
otvaram vrata? 'Stari Cameron', rekao si sebi, 'on je pijanac...', priznaj,
to si rekao!... pijani propalitet koja ne bira! Je li tako?... Hajde,
odgovori! Odgovori, proklet bio! U što to buljiš? Je li tako? Hajde!
Poreci ako moţeš!"
"Nije potrebno."
"Gdje si radio prije?"
"Tek poĉinjem."
"Što si radio?"
"Bio sam tri godine na Stantonu."
"Da? Gospodin je bio previše lijen završiti?"
"Izbaĉen sam."
"Odliĉno!" Cameron je lupio šakom po stolu i nasmijao se.
"Savršeno! Nisi dovoljno dobar za ušljivo gnijezdo Stanton, ali ţeliš
raditi za Henryja Camerona! Zakljuĉio si kako je ovo mjesto za otpad.
Zbog ĉega su te izbacili? Piće? Ţene? Što?"
"Zbog ovoga", rekao je Roark i pruţio svoje crteţe.
Cameron je pogledao prvi, zatim drugi, zatim svaki, do posljednjeg
crteţa. Roark je slušao šuštanje papira dok je Cameron izvlaĉio list po
list. Onda je Cameron podignuo glavu.
"Sjedni."
Roark je poslušao. Cameron je zurio u njega, lupkajući ĉvrstim
prstima po gomili papira.
"Ti misliš da si dobar?", rekao je. "E pa, ovo je oĉajno. Ovo je
uţasno. Ovo je zloĉin. Pogledaj", gurnuo je crteţ Roarku u lice.
"Pogledaj ovo. Što je, za ime Boga, bila tvoja ideja? Što te obuzelo kad
si u ovaj plan stavio ovo? Morao si nešto staviti samo da uljepšaš? Što ti
misliš, tko si? Guy Francon, neka ti Bog pomogne!... Pogledaj ovu
zgradu, ti budalo! Imaš ovakvu ideju i nemaš pojma što s njom! Naletiš
na nešto veliĉanstveno i onda sve upropastiš. Znaš li ti uopće koliko još
moraš uĉiti?"
"Da, i zato sam ovdje."
"A pogledaj ovo! Volio bih da sam u tvojim godinama ja to
napravio! Ali, zašto si zabrljao? Znaš li što bih ja s ovim uĉinio? Gledaj,
do vraga s tvojim stubištem i do vraga s kotlovnicom. Kad postaviš
temelje..."
 Govorio je bijesno još dugo vremena. Psovao je. Nije pronašao
nijednu skicu koja bi ga zadovoljila. Ali, Roark je primijetio kako o
svim zgradama govori kao da se upravo grade.
Stao je naglo, gurnuo crteţe u stranu i poklopivši ih stisnutom
šakom, upitao:
"Kad si odluĉio postati arhitekt?"
"Kad mi je bilo deset godina."
"Tako mladi ljudi ne znaju što ţele. Ako ikada znaju. Laţeš."
"Da li?"
"Ne bulji u mene! Moţeš li gledati u što drugo? Zašto si odluĉio biti
arhitekt?"
"Nisam to tada znao. Ali, zato što nikada nisam vjerovao u Boga."
"Hajde, ne priĉaj gluposti."
"Zato što volim ovaj planet. To je sve što volim. Ne volim oblike
graĊevina koje su na njemu. Ţelim ih promijeniti."
"Za koga?"
"Za sebe."
"Koliko ti je godina?"
"Dvadeset dvije."
"Gdje si to ĉuo?"
"Nisam ĉuo."
"Ljudi s dvadeset dvije ne govore tako. Ti nisi normalan."
"Vjerojatno."
"Nisam to rekao kao kompliment."
"Nisam tako ni shvatio."
"Imaš li obitelj?"
"Ne."
"Radio si da bi se školovao?"
"Da."
"Što?"
"GraĊevinske poslove."
"Koliko imaš novaca?"
"Sedamnaest dolara i trideset centi."
"Kad si stigao u New York?"
"Juĉer."
Cameron je pogledao u bijelu gomilu ispod svoje šake.
 "Proklet bio", rekao je njeţno.
"Proklet bio!", zaurlao je najedanput naginjući se prema naprijed. "Ja
nisam traţio tvoj dolazak! Meni crtaĉi nisu potrebni! Ovdje nema niĉega
za crtanje! Nemam dovoljno posla ni da sebe i svoje ljude spasim od
prosjaĉkoga štapa! Ne ţelim nikakve blesave vizionare da bi ovdje
gladovali! Ne ţelim tu odgovornost! Ja je nisam traţio. Nisam vjerovao
kako ću to ikada više doţivjeti. Završio sam s time odavno. Ja sam
savršeno sretan s ovim glupanima, koji nikada ništa nisu imali i nikada
neće imati, i posve im je svejedno što će biti s njima. To je sve što
ţelim. Zašto si morao doći baš ovamo? Upravo se spremaš upropastiti
sebe, i ti to znaš, zar ne? I ja ću ti pomoći da u tome uspiješ. Ne ţelim te
vidjeti. Ne sviĊaš mi se. Ne sviĊa mi se tvoje lice. Izgledaš kao nesnosni
egocentrik. Drzak si. Previše si siguran u sebe. Prije dvadeset godina s
najvećim zadovoljstvom bih te nokautirao. Poĉinješ sutra toĉno u
devet."
"Da", rekao je Roark ustajući.
"Petnaest dolara na tjedan. To je sve što ti mogu ponuditi."
"Da."
"Ti si prokleta budala. Trebao si otići nekome drugom. Ubit ću te
ako odeš nekome drugom. Kako ti je ime?"
"Howard Roark."
"Ako zakasniš, otpušten si."
"Da."
Roark je ispruţio ruku kako bi uzeo crteţe.
"Ostavi to!", proderao se Cameron. "A sada, van!"
 4

"TOOHEY", REKAO JE GUY FRANCON. "ELLSWORTH TOOHEY. OVO JE

zaista lijepo od njega, zar ne? Proĉitaj ovo, Petere."
Raspoloţeni Francon nagnuo se preko stola i pruţio Keatingu
kolovoški broj Novih granica. Nove granice imale su bijele korice s
crnim amblemom osmišljenim ujedinjenjem slikarske palete, lire,
ĉekića, odvijaĉa i izlazećeg sunca, nakladu od tri stotine tisuća
primjeraka i ĉitatelje koji su sebe drţali intelektualnom avangardom
zemlje, u što nitko nikada nije pokušao posumnjati. Keating je ĉitao
ĉlanak pod naslovom Mramor i ţbuka Ellswortha Tooheyja.
"A sada dolazimo do još jednog znaĉajnog doprinosa ovoj metropoli.
Skrenuli bismo pozornost poznavateljima na novo zdanje pod imenom
Melton, koje su potpisali Francon & Heyer. Ono stoji u dostojanstvu
svoje bjeline kao rjeĉit svjedok pobjede vrlina klasike i zdravoga
razuma. Stega vjeĉite tradicije posluţila je kao kohezivni faktor u
nastanku strukture, ĉija ljepota dotiĉe, jednostavno i lucidno, srce
svakog prolaznika. Ovdje nema nastranog ekshibicionizma, perverznog
ustrajanja na novitetima, nema orgija neobuzdanog egotizma. Njezin
tvorac, Guy Francon, znao je kako podĉiniti sebe zadanim kanonima,
koje generacije majstora prije njega nisu oskvrnule te istodobno iskazati
vlastitu stvaralaĉku posebnost, ne usprkos, nego upravo zahvaljujući
klasiĉnim dogmama koje je usvojio skromnošću pravog umjetnika.
Moţda je usput vrijedno spomenuti kako je disciplinirana prilagodba
temeljnim zasadama osnovni uvjet istinske originalnosti...
"Još vaţnije je, meĊutim, simboliĉko znaĉenje koje zdanja poput
ovoga imaju za našu metropolu. Stojeći ispred juţne fasade, promatraĉ
je zadivljen spoznajom da se vodoravni kameni ispusti ponavljaju s
namjernom, gracioznom jednolikošću, od trećeg do osamnaestog kata,
dok duge, ravne linije predstavljaju ograniĉavajuće, izjednaĉujuće
naĉelo – to su linije jednakosti. One strukturu tornja spuštaju na
skromnu razinu promatraĉa. To su linije zemlje, linije ljudi i velikih
masa. Ĉini nam se kako govore da se nitko ne moţe uzdignuti iznad
općih, ljudskih ograniĉenja, da je sve podloţno i mora se ravnati, ĉak i
ova ponosna graĊevina, prema vodoravnim linijama bratstva i
jednakosti..."
Bilo je toga još. Keating je proĉitao do kraja i zatim podignuo glavu.
"Nevjerojatno", rekao je sa strahopoštovanjem.
Francon se sretno osmjehnuo.
"Vrlo dobro, zar ne? I to ni manje ni više, nego od Tooheyja. Nije
previše njih ĉulo to ime, ali ĉut će, zapamti moje rijeĉi. Prepoznajem
znakove... On, dakle, misli kako nisam loš? Kad ga odluĉi upotrijebiti,
njegov jezik ima oštricu noţa. Trebao bi ĉuti što inaĉe govori o drugima.
Znaš li kako je zakopao Durkina? Pa, bio sam na primanju kada je
Toohey rekao", Francon nije skrivao zadovoljstvo. 'Ako gospodin
Durkin boluje od iluzije kako je arhitekt, netko bi mu morao spomenuti
da je zbog nestašice iskusnih vodoinstalatera, to danas vrlo traţeno
zanimanje.' Zamisli, to je izgovorio javno!"
"Iskreno me zanima", rekao je Keating s ĉeţnjom u glasu, "što će
reći o meni, kada za to doĊe vrijeme."
"Ali, što za ime svijeta, misli ovim reĉenicama o simboliĉnom
znaĉaju vodoravnih linija bratstva i jednakosti?... Ako je to jedino zbog
ĉega nas hvali, trebamo se zabrinuti."
"Posao kritiĉara jest tumaĉiti umjetnika, gospodine Francon, ĉak i
umjetniku samom. Gospodin Toohey jednostavno je istaknuo skriveno
znaĉenje koje ste podsvjesno i sami prepoznali."
"Hm", promrmljao je Francon. "Hm, ti tako misliš?" I veselo
nastavio: "Posve moguće. Da, posve moguće... Pametan si ti mladić,
Peter."
"Hvala, gospodine Francon", rekao je Peter ustajući.
"Ĉekaj, nemoj otići. Još jedna cigareta, i onda ćemo se vratiti
dosadnom poslu."
Francon se, ĉitajući ponovno ĉlanak, osmjehivao. Keating ga nikada
nije vidio tako zadovoljnog; nikakav crteţ, nikakav dovršen projekt nisu
ga uĉinili toliko sretnim kao ove rijeĉi tiskane na papiru, koje svi mogu
vidjeti.
Keating je sjedio, opušten, u udobnoj fotelji. Njegov prvi mjesec na
poslu bio je dobro iskorišten. Nije rekao ni poduzeo ništa osobito, ali u
uredu se stvorio dojam kako Guy Francon osobito voli kad mu, svejedno
zbog ĉega, pošalju ovoga mladog ĉovjeka. Gotovo nijedan radni dan
nije prošao bez ugodnog predaha u društvu Guyja Francona. Sjedeći
preko puta njega za stolom, u intimnosti punoj poštovanja koja se
neprestano uvećavala, slušao je njegove uzdahe pune ĉeţnje za blizinom
ljudi koji ga razumiju.
Keating je od novosteĉenih prijatelja projektanata nauĉio sve što se
moglo nauĉiti o Guyju Franconu. Znao je kako voli jesti umjereno ali
probrano; kako je s najvišim ocjenama diplomirao na Ecole des Beaux
Arts; kako se bogato oţenio, ali brak nije bio sretan; kako besprijekorno
usklaĊuje ĉarape s maramicom u dţepu, ne s kravatom; kako najviše
voli zgrade od sivoga granita; saznao je da ima vrlo uspješan rudnik
granita u Connecticutu; da stanuje u prekrasnom stanu ureĊenom u stilu
Luja XV., boje šljive; i da je njegova ţena, podrijetlom iz ugledne stare
obitelji, umrla i ostavila bogatstvo njihovoj jedinoj kćeri, kojoj je sada
devetnaest godina i studira daleko od kuće.
Posljednji podaci jako su zanimali Keatinga. Pokušao je neobavezno,
u prolazu, postaviti Franconu pitanja o kćeri. "O, da...", škrto je
odgovorio. "Da, zaista...", Keating je privremeno odustao od
istraţivanja, jer je Franconovo lice jasno pokazivalo kako mu je, iz
razloga kojih se Keating nije mogao domisliti, pomisao na kćer bolna i
neugodna.
Keating je upoznao Luciusa N. Heyera, Franconova partnera, i
primijetio kako on u ured dolazi dva puta u tri tjedna, ali nije uspio
shvatiti kakva je njegova uloga u tvrtki. Heyer nije bio hemofiliĉar, iako
je izgledao kao da jest. Bio je ĉistokrvni aristokrat, duga, tanka vrata,
blijedih, ispupĉenih oĉiju, a svima se obraćao s usplahirenom
ljubaznošću. Bio je relikt prastare obitelji i sumnjalo se kako ga je
Francon uzeo za partnera samo zbog njegovih društvenih veza. Klijenti
su ţalili jadnog, starog Luciusa, divili mu se zbog napora što uopće radi,
i mislili kako je zgodno dopustiti da im gradi kuće. Gradio ih je
Francon, i osim ove usluge, on druge od Luciusa nije traţio. Što je
zadovoljavalo sve zainteresirane.
Oni koji su radili u sobi za crtanje, zavoljeli su Keatinga. Osjećali su
kao da je s njima odavno; uvijek je znao postati dijelom svakog prostora
u kojemu bi se našao; dolazio bi mek i svjeţ kao spuţva koja će bez
otpora upiti raspoloţenje i ugoĊaj okruţenja. Njegov topao osmijeh,
veseo glas, lako slijeganje ramenima, kao da su poruĉivali kako mu
ništa nije previše vaţno, i povezano s tim, kako se njega ni za što ne
moţe okriviti, niti se od njega što moţe traţiti ili oĉekivati.
Sjedio je, promatrajući Francona koji je još uvijek ĉitao isti ĉlanak.
Tada je on, podignuvši glavu, pogledao ravno u Keatinga. Francon je
pred sobom vidio dva oka i u njima potpuno odobravanje, i dvije male
toĉke prezira u kutovima usana, poput dviju glazbenih nota osmijeha,
vidljivih trenutak prije nego se mogu ĉuti. Francona je preplavio val
ugode. Ugoda je proistekla iz prezira. Odobravanje, zajedno s tim
mudrim smiješkom, osiguravalo mu je veliĉinu koju nije morao
dokazivati; slijepo oboţavanje bilo bi neosnovano; zasluţeno divljenje
zahtijevalo bi odgovornost; nezasluţeno oboţavanje bilo je dragocjeno.
"Kada poĊeš, Peter, daj ovo gospoĊi Jeffers, neka stavi u moj album
isjeĉaka."
Spuštajući se stubištem, Keating je bacio ĉasopis visoko u zrak i
spretno ga doĉekao rukama, usana stisnutih u bezglasnom zviţduku.
U sobi za crtanje našao je Tima Davisa, svojega najboljeg prijatelja,
potišteno nagnutog iznad papira. Tim Davis bio je onaj plavi, visoki
mladić za stolom pokraj, kojega je Keating odmah primijetio, znajući,
bez opipljiva dokaza, ali sa sigurnošću, kao što je Keating takve stvari
oduvijek znao, da je to najbolji crtaĉ u sobi. Keatingu je uspijevalo, kad
god bi to bilo moguće, sudjelovati u dijelovima projekta na kojima je
Davis radio. Ubrzo su poĉeli zajedno odlaziti na ruĉak, i u male, intimne
kavane nakon posla. Keating je bez daha slušao Davisove priĉe o
njegovoj ljubavi prema Elaine Duffy, iako od svega ne bi zapamtio
nijednu rijeĉ.
Našao je Davisa u mraĉnom raspoloţenju, kako bijesno istodobno
ţvaĉe i cigaretu i olovku. Keating nije pitao o ĉemu se radi, samo se
prijateljski nagnuo preko Davisova ramena. Ovaj je ispljunuo cigaretu i
eksplodirao. Upravo su ga obavijestili da veĉeras mora raditi
prekovremeno, treći put u ovome tjednu.
"Moram ostati do kasno, Bog zna do kada! Moram završiti ovaj
prokleti projekt, veĉeras!" Tresnuo je po crteţima ispred sebe.
"Pogledaj! Potrebni su mi sati i sati i sati da ovo završim! Što da
radim?"
"To je zato što si najbolji ovdje, Tim, i potreban si im."
 "Do vraga s tim! Veĉeras imam dogovor s Elaine! Kako da otkaţem?
Treći put za redom! Neće mi vjerovati! To mi je rekla još prošli put!
Ovo je kraj! Idem gore do presvijetloga Guyja reći mu kamo si moţe
staviti ove nacrte i ovaj posao! Svega mi je dosta!"
"Ĉekaj malo", umirivao ga je Keating, nagnuvši se bliţe. "Ĉekaj!
Imam rješenje. Završit ću ih ja umjesto tebe."
"Što?"
"Rekao sam ti, ja ću. Nemoj se bojati. Nitko neće primijetiti razliku."
"Pete! Stvarno bi to uĉinio?"
"Svakako. Nemam ništa dogovoreno za veĉeras. Ostani samo dok svi
ne odu kućama, a onda nestani."
"O Boţe, Pete", uzdahnuo je Tim u iskušenju. "Ali, ako otkriju,
gotov sam. Ti nemaš dovoljno iskustva za ovo."
"Neće otkriti."
"Ne smijem izgubiti ovaj posao, Pete, znaš da ne smijem. Elaine i ja
ćemo se uskoro vjenĉati. Ako se bilo što dogodi..."
"Ništa se neće dogoditi."
Malo poslije šest, Davis se iskrao iz prazne crtaće prostorije i ostavio
Keatinga za svojim stolom.
Nagnut ispod osamljene zelene svjetiljke, Keating je letimice
pogledao u napušteno prostranstvo triju dugaĉkih prostorija, ĉudnovato
tihih nakon radnoga dana, osjetivši kako su njegove, kako će biti
njegove, s istom sigurnošću s kojom se olovka kretala u njegovoj ruci.
Bilo je pola deset kada je završio nacrte, uredno ih poslagao na
Davisov stol i izašao iz ureda. Hodao je ulicom lagodno, ugodno
raspoloţen, kao poslije dobre veĉere. A onda ga je iznenada preplavio
osjećaj vlastite osamljenosti. Veĉeras je to s nekim morao podijeliti.
Nije bilo nikoga. Prvi put je poţelio da je njegova majka u gradu. Ali,
ona je ostala u Stantonu, ĉekajući dan kad će ju pozvati k sebi. Nije
postojalo mjesto na koje bi veĉeras otišao, osim male zgrade u dvadeset
osmoj ulici, kamo se morao popeti tri kata do svoje ĉiste, sparne, male
sobe. Upoznao je mnogo ljudi u New Yorku, mnogo ljudi, mnogo
djevojaka, od kojih je, sjećao se, s jednom proveo vrlo ugodnu noć, iako
nije imao pojma kako se zvala, ali ionako nikoga od svih njih nije ţelio
vidjeti. I tada se sjetio Catherine Halsey.
 Poslao joj je brzojav one noći kad je diplomirao, i nakon toga ju je
posve zaboravio. Najedanput je poţelio vidjeti, na sam zvuk njezina
imena u sjećanju, ţelja je postala intenzivna i neodgodiva. Uskoĉio je u
prvi autobus za Greenwich Village, popeo se na praznu platformu i,
sjedeći sam u prvome redu, proklinjao prometne znakove kad god bi se
upalilo crveno svjetlo. Uvijek je bilo tako kad je Catherine bila u
pitanju; i on se, pomalo zbunjen, pitao što se s njime dogaĊa.
Upoznali su se prije godinu dana u Bostonu, gdje je ona ţivjela sa
svojom majkom udovicom. Na prvome sastanku ustanovio je kako je
Catherine jednostavna i dosadna, što nije bio razlog da ju ponovno ne
vidi. Nazvao ju je sljedeću veĉer. Od bezbroj djevojaka koje je upoznao
tijekom studija, ona je bila jedina s kojom je sve ostalo na nekoliko
poljubaca. Mogao je imati svaku djevojku koju bi sreo i bio je svjestan
toga; znao je kako moţe imati Catherine i ţelio je to; ona ga je voljela i
to je priznavala jednostavno, otvoreno, bez srama, ne traţeći ništa, ne
oĉekujući ništa, no on to ipak nikada nije iskoristio. Bio je ponosan na
djevojke s kojima je tada izlazio, najljepše djevojke, najpopularnije,
najbolje odjevene, i uţivao u zavisti školskih kolega. Bilo mu je
neugodno zbog Catherinine nemarnosti i ĉinjenice da se nijedan mladić
ne bi dva puta za njom okrenuo. Ipak, nikada ne bi bio sretniji nego kad
bi nju vodio na ples; imao je mnogo strastvenih ljubavnih veza, i ĉesto
se znao zaklinjati kako nije u stanju ţivjeti bez ove ili one djevojke;
zaboravljao bi Catherine mjesecima, a ona ga nikad nije podsjećala da
postoji. Svejedno, njoj se uvijek vraćao, iznenadno, neobjašnjivo, baš
kao veĉeras.
Njezina majka, mila mala uĉiteljica, umrla je prošle zime. Catherine
je došla ţivjeti u New York kod svojeg ujaka. Na neka od njezinih
pisama Keating je odgovarao istoga trena, na druga – mjesecima poslije.
Ona je uvijek odgovarala odmah, nikada ne pišući u vrijeme njegovih
dugih stanki, ĉekajući strpljivo. Osjećao je, kad bi mislio na nju, kako je
nitko ne moţe nadomjestiti. I onda je, u New Yorku, gdje ga je od nje
dijelio autobus ili telefon, posve zaboravio njezino postojanje.
Nikada nije pomislio, kao ni sada, dok joj je ţurio u susret, da bi se
trebao najaviti. Uvijek se vraćao na isti naĉin, i ona bi uvijek bila kod
kuće. Kao i veĉeras.
 Otvorila mu je vrata na posljednjem katu oronule, ali pretenciozne
kuće od smeĊega kamena: "Zdravo, Peter", rekla je, kao da su se juĉer
rastali.
Stajala je pred njim, premala i previše krhka za svoju odjeću. Kratka
crna suknja bila je preširoka za njezin uzak struk; nemarno otkopĉan
ovratnik na djeĉaĉkoj košulji otkrivao je tanke kljuĉne kosti, predugi
rukavi visjeli su joj preko ruku. Pogledala ga je, nakrivivši glavu u
stranu. Njezina duga, smeĊa kosa bila je nemarno skupljena na potiljku i
ĉinila se kratkom, svijetlom i paperjastom, stvarajući nepravilan oval
oko lica. Oĉi su joj bile sive, krupne i kratkovidne, usne blistale
smiješeći se polagano, njeţno i oĉarano.
"Zdravo, Katie", rekao je.
I osjetio mir. Osjetio je kako se više niĉega ne mora bojati, ovdje, u
ovoj kući, ili bilo gdje na svijetu. Došao je spreman objasniti kako je
imao previše posla u New Yorku; ali su se objašnjenja sad ĉinila
nevaţnima.
"Daj mi svoju kapu", rekla je, "pazi na taj stolac, nije baš ĉvrst, bolji
stolci su u dnevnom boravku, doĊi, uĊi."
Primijetio je kako je dnevni boravak skroman, ali na neki naĉin
otmjen i ureĊen iznenaĊujućim ukusom. Ugledao je knjige: na jeftinim
policama od poda do stropa bili su naslagane skupocjene knjige,
nemarno nabacane, oĉito ĉitane. Iznad niskog, urednog stola ugledao je
Rembrandtov bakropis. Bio je ţut i zamrljan, otkriven vjerojatno u
zabaĉenom antikvarijatu, oĉima poznavatelja koji se od njega nije htio
rastati, iako bi mu njegova vrijednost koristila. Razmišljao je kojim se
poslom bavi njezin ujak, ali nije pitao.
Stajao je, rastreseno gledajući po sobi, osjećajući Catherine iza sebe,
uţivajući u sigurnosti koju je tako rijetko nalazio. Zatim se okrenuo,
uzeo je u naruĉje i poljubio; njezine su ga usne primile njeţno i ţeljno;
nije bila uplašena ni uzbuĊena, samo previše sretna da bi ovo doţivjela
bilo kako, osim kao dar.
"Boţe, koliko si mi nedostajala", rekao je, znajući da jest, svakoga
dana od kad ju je posljednji put sreo i najviše, moţda, u danima kad je
se nije ni sjetio.
"Nisi se puno promijenio", rekla je. "Samo si malo mršaviji. Dobro ti
stoji, Peter, ti ćeš zaista biti privlaĉan kad ti bude pedeset."
 "To samo po sebi i nije kompliment."
"Zašto nije? O, misliš kako sada nisi privlaĉan? Ali, jesi."
"Ne bi to trebala tako izravno reći."
"Zašto ne? Ti znaš da jesi. Govorila sam o tome kako ćeš izgledati s
pedeset. Imat ćeš sijede vlasi i sivo odijelo, onakvo kakvo sam prošle
nedjelje vidjela u jednom izlogu, i bit ćeš slavan arhitekt."
"Zaista tako misliš?"
"Svakako." Nije mu laskala. Ĉinilo se kao da ne shvaća kako bi to
moglo biti laskanje. Ona je jednostavno iznosila ĉinjenice, toliko
nesumnjive da ih nije bilo potrebno isticati.
Oĉekivao je neizbjeţna pitanja. Umjesto toga, najednom su poĉeli
priĉati o zajedniĉkim danima u Stantonu, i on se smijao, drţeći je na
koljenima, obuhvativši rukama njezina tanka ramena, dok su njezine oĉi
sijale srećom i toplinom. Sjetio se njihovih starih kupaćih kostima, rupe
na njezinim ĉarapama, njihove najdraţe slastiĉarnice u Stantonu, u kojoj
su zajedno proveli toliko ljetnih veĉeri, nejasno znajući kako sve to
nema smisla; bilo je mnogo toga prikladnijega što je htio reći i o ĉemu
je htio priĉati; ljudi ne razgovaraju ovako nakon što se mjesecima ne
vide. Ipak, ĉinilo se kako ona to prihvaća posve normalno; ponašala se
kao da ne zna da su bili razdvojeni.
On je konaĉno prvi izgovorio:
"Jesi li dobila moj brzojav?"
"O, da. Hvala ti."
"Zar te ne zanima kako se snalazim u gradu?"
"Da, svakako. Kako se snalaziš?"
"Tebe kao da to ne zanima."
"Ali, da, svakako. Ţelim znati sve o tebi."
"Zašto me onda ne pitaš?"
"Reći ćeš mi sam kad budeš htio."
"Nije ti osobito vaţno?"
"Što?"
"To što ja radim."
"Oh... ali jest, Peter. Zapravo ne, ne previše."
"Ovo je zaista slatko od tebe."
"Ali, gledaj, nije to što ti radiš vaţno. Samo si ti vaţan."
"Ja?"
 "Jednostavno ti, ovdje. Ili u gradu. Ili bilo gdje drugdje na svijetu. Ne
znam. Samo to."
"Znaš što, Katie, ti si šašava. Tvoja je tehnika oĉajna."
"Moja što?"
"Tvoja tehnika. Ne moţeš tako, bez srama, nekome reći kako si
potpuno luda za njim."
"Ali, ja jesam."
"Ali, ne moţeš to samo tako reći. Muškarcima neće biti stalo do
tebe."
"Ja ne ţelim da muškarcima bude stalo do mene."
"Ţeliš li da meni bude?"
"Ali, tebi jest, zar ne?"
"Jest", rekao je i još je ĉvršće zagrlio. "K vragu, ja sam veća budala
od tebe."
"To je posve u redu", rekla je, dok je provlaĉila prste kroz njegovu
kosu. "Zar ne?"
"Uvijek je bilo savršeno u redu, i to je najĉudnije od svega... Ali,
vidi, ţelim ti ispriĉati što mi se dogaĊalo, zato što je to vaţno."
"Zaista me zanima, Peter."
"Pa, znaš da radim za tvrtku Francon & Heyer i... o Boţe, ti pojma
nemaš što to znaĉi."
"Imam. Potraţila sam ih u knjizi Tko je tko u arhitekturi. Tamo o
njima pišu vrlo lijepo. I pitala sam ujaka. On kaţe da su u poslu na
samome vrhu."
"Budi sigurna da jesu. Francon je najveći projektant u New Yorku, u
cijeloj zemlji, moţda i na svijetu. Podignuo je sedamnaest nebodera,
osam katedrala, šest ţeljezniĉkih postaja i tko zna što još... Svejedno,
znaš, on je stara budala i uobraţeni prevarant koji podmazuje svoj put
i..."
Zaustavio se otvorenih usta, zagledan u nju. Nije to namjeravao
izgovoriti. Nikada sebi nije dopustio to ni pomisliti.
Gledala ga je ozbiljno.
"Da?", pitala je. "I...?"
"Pa...", zamuckivao je, znajući kako s njom drugaĉije ne moţe ni
govoriti, ne s njom. "To je ono što zaista mislim o njemu. I ne osjećam
nikakvo poštovanje. I oduševljen sam što radim za njega. Razumiješ?"
 "Naravno", tiho je rekla. "Ti si ambiciozan, Peter."
"Ne prezireš me zbog toga?"
"Ne, to je ono što si ţelio."
"Da, to je ono što sam ţelio. Zapravo, i nije tako loše. To je golema
tvrtka, najbolja u gradu. Ja zaista radim, Francon je sa mnom vrlo
zadovoljan. Napredujem. Mislim da ću, prije ili poslije, dobiti u tvrtki
svaki posao koji poţelim... Evo, upravo veĉeras, uzeo sam posao
ĉovjeku koji ne zna kako će uskoro postati potpuno suvišan jer... Katie!
Što ja to priĉam!"
"U redu je, dragi. Razumijem te."
"Da me razumiješ, nazvala bi me imenom koje zasluţujem i uĉinila
da prestanem."
"Ne, Peter, ne ţelim te mijenjati. Ja te volim, Peter."
"Neka ti je Bog u pomoć!"
"Znam to."
"To znaš? I samo tako kaţeš? Kao kad kaţeš: 'Dobra veĉer, kakva
lijepa noć'?"
"Zašto ne? Zašto bismo se brinuli zbog toga? Ja te volim."
"Ne, nemoj se brinuti, nikada se nemoj brinuti zbog toga... Katie...
Nikada neću voljeti drugu..."
"Znam i to."
Zagrlio ju je ĉvršće u strahu da će njezino lagano malo tijelo
jednostavno nestati. Nije znao zašto ona svojim prisustvom ĉini da
izgovara ono što ni samome sebi ne priznaje. Nije znao kako je i zašto
izblijedjela pobjeda koju je ovamo došao slaviti. Više nije bilo vaţno.
Osjećao se ĉudesno slobodnim, njezina je blizina uvijek otklanjala
napetost kojoj nije znao uzrok, bio je sam, bio je svoj. Sve što je za
njega u tome trenutku postojalo, bilo je grubo platno njezine košulje na
koţi njegove ruke.
Zatim je pitao kako ţivi u New Yorku, i ona je s veseljem priĉala o
svojem ujaku.
"On je divan, Peter. Zaista divan. Gotovo da je siromašan, ali me
uzeo k sebi i bio je više nego ljubazan, dao mi je svoju radnu sobu i sada
radi ovdje, u dnevnom boravku. Moraš ga upoznati, Peter. Trenutaĉno je
na putu, drţi predavanja, ali moraš ga upoznati ĉim se vrati."
"Naravno, volio bih ga sresti."
 "Znaš, htjela sam biti samostalna i raditi, no on mi nije dopustio.
'Drago dijete', rekao je, 'ne sa sedamnaest. Ti ne ţeliš da se ja stidim
samoga sebe, zar ne? Mislim da djeca ne trebaju raditi.' Nije li to na neki
naĉin smiješno? On ima toliko duhovitih ideja, neke i ne shvaćam, ali
svi kaţu kako je on odliĉan ĉovjek. Jednostavno, ponaša se kao da ja
njemu ĉinim uslugu time što se brine o meni, i mislim da je to zaista
lijepo od njega."
"Što radiš po cijele dane?"
"Trenutaĉno ništa osobito. Ĉitam knjige. O arhitekturi. Ujak ima
tonu knjiga o arhitekturi. A kad je ovdje, pretipkavam njegova
predavanja. Nisam sigurna sviĊa li mu se što ja to radim, draţa mu je
bila njegova stara tipkaĉica, ali ja to volim i on mi dopušta. Ĉak mi daje
njezinu plaću. Nisam je ţeljela uzeti, ali je zahtijevao."
"Ĉime se tvoj bavi ujak?"
"Oh, mnogim stvarima. Ne znam, ne pratim sve. IzmeĊu ostaloga
predaje povijest umjetnosti, on je neka vrsta profesora."
"A što je s tvojim školovanjem?"
"Oh, pa... vidiš... mislim kako se ta ideja ne sviĊa ujaku. Rekla sam
mu kako sam to oduvijek planirala i kako ţelim raditi da bih se mogla
školovati, ali on ĉini se, misli da to nije za mene. Ne kaţe ništa osobito,
samo: 'Bog je stvorio slona za teţak posao, komarca da leti uokolo i u
pravilu, nije preporuĉljivo eksperimentirati sa zakonima prirode. Ipak,
drago moje dijete, ako ţeliš pokušati...' On se zapravo ne protivi, to je na
meni, samo što..."
"Ne dopusti da te zaustavi."
"O ne, on to i ne pokušava. Samo, kad razmislim, nikada nisam bila
pretjerano dobra u školi, i dragi moj, savršeno sam netalentirana za
matematiku, i onda kad razmislim... Uostalom, ĉemu ţurba, imam još
dovoljno vremena za odluku."
"Slušaj, Katie. Ne sviĊa mi se sve to. Ti si uvijek ţeljela ići dalje. A
taj tvoj ujak..."
"Nemoj tako. Ne poznaješ ga. On je izniman ĉovjek. Nikad nisam
srela nikoga nalik njemu. On je toliko drag, toliko pun razumijevanja. I
vrlo je zabavan, uvijek spreman na šalu koja je tako pametna da sve što
se smatra ozbiljnim prestaje to biti u njegovoj prisutnosti, a opet, on je
tako ozbiljan ĉovjek. Znaš li da on satima razgovara sa mnom, nikada za
to nije umoran, nikada mu moja glupost ne dosadi, priĉa mi o radniĉkim
štrajkovima, o uvjetima ţivota u sirotinjskim ĉetvrtima, o jadnicima koji
rade najteţe poslove, uvijek o drugima, nikad o sebi. Jedan njegov
prijatelj rekao mi je kako bi ujak mogao biti vrlo bogat, jer je toliko
pametan, ali on to ne ţeli, njega novac jednostavno ne zanima."
"To nije u ljudskoj prirodi."
"Priĉekaj dok ga ne upoznaš. O, da, i on tebe ţeli upoznati. Priĉala
sam mu o tebi. On te zove Romeo T-ravnala."
"O, da?"
"Ne, nisi shvatio. On to kaţe u najboljoj namjeri. On tako govori. Vi
imate toliko toga zajedniĉkog. Moţda ti on moţe pomoći. On zna nešto i
o arhitekturi. Sigurna sam kako ćeš zavoljeti ujaka Ellswortha."
"Koga?"
"Mojeg ujaka."
"Reci mi", hrapavim glasom upitao je Keating. "Kako se tvoj ujak
zove?"
"Ellsworth Toohey. Zašto?"
Ruke su mu mlitavo pale. Buljio je u nju.
"O ĉemu se radi, Peter?"
Progutao je slinu. Vidjela je grĉ na njegovu vratu. Zatim je, ĉvrstim
glasom, izgovorio:
"Slušaj, Katie, ne ţelim upoznati tvojeg ujaka."
"Ali, zašto?"
"Ne ţelim ga sresti. Ne preko tebe... Vidiš, Katie, ti me ne poznaješ.
Ja pripadam vrsti koja iskorištava druge. Tebe ne ţelim iskoristiti.
Nikada. Nemoj mi dopustiti. Ne ti."
"Iskoristiti me, kako? O ĉemu se radi?"
"Samo o sljedećem. Dao bih zjenicu oka da upoznam Ellswortha
Tooheyja. To je sve", oporo se nasmijao. 'Zna ponešto o arhitekturi,
kaţeš. Ti mala budalo! On je najznaĉajniji ĉovjek u arhitekturi. Moţda
ne još, ali će za nekoliko godina biti, pitaj Francona, stara olupina to
zna. On je na putu da postane Napoleon meĊu kritiĉarima arhitekture,
tvoj ujak Ellsworth, a ti samo gledaj. Kao prvo, nema previše njih koji
se uopće trude pisati o našem zvanju, a on je pametan i preuzet će
trţište. Trebala bi vidjeti glavne face u uredu kako gutaju svaki zarez
koji on objavi u tisku. A ti misliš kako bi mi on, moţda, mogao pomoći?
Pa, on me moţe stvoriti, i hoće, i srest ću ja njega jednoga dana, kad za
to budem spreman, kao što sam sreo Francona, ali ne ovdje, ne preko
tebe. Razumiješ li? Ne preko tebe."
"Ali, Peter, zašto ne?"
"Zato što to ne ţelim na taj naĉin. Zato što je prljavo i što mrzim sve
u vezi s time, i moj posao i moje zvanje i ono što radim i ono što ću tek
raditi. Ţelim da ti ostaneš izvan toga. Ti si mi sve što zaista imam.
Ostani izvan, Katie!"
"Izvan ĉega?"
"Ne znam!"
Ustala je, stojeći u krugu njegovih ruku, dok mu se lice skrivalo u
njezinim bedrima. Pogladila ga je po kosi, gledajući u njegov potiljak.
"U redu, Peter. Mislim da shvaćam. Ne moraš ga sresti dok ti to ne
budeš htio. Reci mi samo kad budeš htio. Moţeš me iskoristiti, ako
moraš. U redu je. To ništa neće promijeniti."
Osmjehnula se njeţno kad je podignuo glavu.
"Previše si radio, Peter. Prenapet si. Da nam skuham malo ĉaja?"
"Potpuno sam zaboravio, ali ništa nisam jeo. Nisam imao vremena."
"E pa zaista! Ovo je strašno. Odmah doĊi u kuhinju da vidim što ti
mogu pripremiti."
Otišao je od nje nakon dva sata. Hodao je osjećajući lakoću, mir i
sreću, zaboravljajući brige, zaboravljajući Francona i Tooheyja. Sve
ĉega je bio svjestan bilo je obećanje da će se vidjeti sutra, i da je to sutra
nesnosno daleko. Ona je ostala na vratima, s rukom na kvaki koju je on
dodirnuo, misleći kako će doći, moţda sutra, a moţda nakon tri mjeseca.

"Kad veĉeras završiš s poslom", rekao je Henry Cameron", ţelim te

vidjeti u svojem uredu."
"Da", odgovorio je Roark.
Cameron se oštro okrenuo na petama i izišao iz sobe za crtanje. Bila
je to najdulja od svih reĉenica koju je u posljednjih mjesec dana uputio
Roarku.
Roark je svakoga jutra dolazio na posao i radio, ali do sada nije ĉuo
ni rijeĉ komentara. Cameron bi ušao u sobu za crtanje, stao iza Roarka i
dugo gledao preko njegova ramena. Ĉinilo se kako su njegove oĉi
namjerno usmjerene na pokušaj da zbune ruku koja povlaĉi sigurne
poteze po papiru. Druga dva crtaĉa pogriješila bi pri samoj pomisli da
on kao duh, stoji iza njih. Roark kao da to nije opaţao. Nastavljao je, ne
ţureći se, odlaţući potrošenu olovku i polako birajući novu. "Hmmm",
iznenada bi promrmljao Cameron. Roark bi okrenuo glavu i s duţnom
pozornošću pitao: "O ĉemu se radi?" Cameron bi se tada bez rijeĉi
okretao, suţenih oĉiju koje su prezrivo isticale ĉinjenicu kako odgovor
nije potreban, i odlazio iz sobe. Roark bi nastavljao crtati.
"Loše to izgleda", u povjerenju je rekao Loomis, mlaĊi crtaĉ,
Simpsonu, svojemu starijem kolegi. "Stari ga ne voli. Ne mogu reći
kako mu zamjeram. Neće taj dugo ostati ovdje."
Simpson je bio star i bespomoćan; preţivio je selidbu iz trokatnog
Cameronova ureda i bio je još uvijek s njim, ni sam ne znajući zašto.
Loomis je bio mladić s licem lokalnog klipana; bio je ovdje samo zato
što je izbaĉen s previše drugih mjesta.
Roark se nijednome od te dvojice nije sviĊao. On se, uostalom,
rijetko sviĊao ljudima od prvog trenutka, gdje god to bilo. Lice mu je
bilo zatvoreno poput bankovnog sefa. Stvari koje se ĉuvaju u sefovima
vrijedne su, samo ljudima kao da nije bilo stalo to otkrivati. On je bio
hladna, neugodna prisutnost u sobi; njegovo je postojanje imalo posebnu
kakvoću: osjećalo se, a opet se dobivao dojam kako ga nema; ili moţda,
njega ima, ali nema njih.
Nakon posla prelazio bi pješice dug put do unajmljena stana blizu
East Rivera. Izabrao je tu kuću, jer je za dva i pol dolara na tjedan dobio
ĉitav gornji kat, veliku prostoriju koja je prije sluţila kao spremište. Nije
imala strop, a krov je, izmeĊu golih greda, prokišnjavao. Imala je dugi
niz prozora na dva zida, neke ostakljene, neke pokrivene kartonima kroz
koje se, kad bi se otvorili, s jedne strane pruţao pogled na rijeku, a s
druge na grad.
Tjedan dana prije Cameron je došao u sobu za crtanje, bacio na
Roarkov stol grubu skicu ladanjske kuće i viknuo: "Vidi moţe li se iz
ovoga što napraviti", i otišao bez daljnjih objašnjenja. Sljedećih dana
nije prilazio Roarkovu stolu. Veĉer prije toga Roark je završio nacrte i
ostavio ih na Cameronovu stolu. Toga jutra Cameron je ušao, bacio pred
Roarka neke skice ĉeliĉnih spojišta, naredio mu neka se poslije pojavi u
njegovu uredu i ostatak dana više nije dolazio u crtaću sobu.
 Svi ostali su otišli. Roark je prebacio stari komad voštanog platna
preko svojega stola i krenuo u Cameronov ured. Njegovi nacrti
ladanjske kuće leţali su rašireni na stolu. Svjetlost svjetiljke padala je na
Cameronove obraze, na svjetlucave sijede niti brade, na šaku poloţenu
na rub crteţa, ĉije su tamne i jake crte izgledale poput reljefa na papiru.
"Otpušten si", rekao je Cameron.
Roark je stajao, na sredini dugaĉke sobe, s teţinom na jednoj nozi, s
rukama opuštenim uz tijelo, i jednim podignutim ramenom.
"Jesam li?", upitao je mirno, ne pomaknuvši se.
"DoĊi ovamo", rekao je Cameron. "Sjedni."
Roark je poslušao.
"Ti si previše dobar", rekao je Cameron. "Previše dobar za ono što
namjeravaš napraviti sebi. Beskorisno je, Roark. Bolje prije nego
poslije."
"Što mislite time reći?"
"Beskorisno je tratiti ono što posjeduješ na ideal koji nikada nećeš
dostići, koji ti oni neće dopustiti da dostigneš. Nema svrhe uzeti taj
ĉudesan dar i od njega naĉiniti spravu za muĉenje samoga sebe. Prodaj
ga, Roark. Prodaj ga odmah. Neće biti isto, ali imaš dovoljno u sebi. Ti
posjeduješ ono za što će platiti, i platit će mnogo, ako to upotrijebiš na
njihov naĉin. Prihvati ih, Roark. Nagodi se. Nagodi se sad, jer ćeš se
svejedno morati nagoditi poslije, samo što ćeš prije toga doţivjeti stvari
koje ne ţeliš doţivjeti. Ti to ne znaš. Ja znam. Spasi sebe. Idi odovuda.
Idi nekome drugom."
"Jeste li vi to uĉinili?"
"Ti uobraţena budalo! Koliko misliš da si dobar? Jesam li ti rekao da
se usporeĊuješ s..." Zaustavio se, vidjevši kako se Roark smije.
Pogledao ga je i iznenada se i sam nasmijao. Bilo je to najbolniji
prizor koji je Roark ikada vidio.
"Ne", rekao je Cameron. "To neće ići, ha? Ne, neće... Pa, imaš pravo.
Stvarno si toliko dobar koliko misliš da jesi. Ali, ja moram razgovarati s
tobom. Nisam siguran da znam kako. Izgubio sam sposobnost razgovora
s ljudima kao što si ti. Izgubio? Moţda je nikada nisam ni imao. Moţda
je to ono ĉega se sad pribojavam. Moţeš li me razumjeti?"
"Ja razumijem. Mislim da gubite vrijeme."
 "Nemoj biti grub. Jer sada nisam u stanju biti grub prema tebi. Ţelim
da me saslušaš. Moţeš li me saslušati, i ne prekidati?"
"Da. Oprostite. Nisam htio biti grub."
"Vidiš, od svih ljudi na svijetu, ja sam posljednji kojemu si trebao
doći. Uĉinio bih zloĉin kada bih te ovdje zadrţao. Netko te morao
upozoriti. Ja ti neću pomoći. Ja te neću obeshrabriti. Neću te uĉiti
zdravome razumu. Umjesto toga, gurnut ću te još dalje putem kojim već
ideš. Natjerat ću te da ostaneš ono što jesi, i uĉinit ću te još gorim...
Kako ne vidiš? Za mjesec dana više neću biti u stanju pustiti te da odeš.
Nisam siguran da mogu i sada. Zato ne raspravljaj sa mnom i nestani.
Nestani dok još moţeš."
"Mogu li? Ne mislite li da je prekasno za obojicu? Za mene je bilo
prekasno još prije dvanaest godina."
"Pokušaj, Roark. Pokušaj biti razuman. Ima mnogo velikih tvrtki
koje će te uzeti, bio ili ne bio izbaĉen, ako im ja to kaţem. Moţda me
ismijavaju na svojim ruĉkovima, ali kradu od mene kad god im
odgovara i znaju da ja prepoznajem dobrog arhitekta ĉim ga vidim.
Napisat ću ti preporuku za Guyja Francona. On je jednom davno radio
za mene. Mislim da sam ga otpustio, ali to sada nije bitno. Idi k njemu.
Neće ti se svidjeti na poĉetku, ali naviknut ćeš se. I nakon mnogo
godina, bit ćeš mi zahvalan."
"Zašto mi sve to govorite? To nije ono što mi ţelite reći. To nije ono
što ste vi uĉinili."
"Zato ti i govorim! Zato što ja to nisam uĉinio!... Gledaj, Roark, ima
nešto u vezi s tobom ĉega se bojim. Nije to samo naĉin na koji radiš, ne
bi mi bilo vaţno da si ti jednostavno ekshibicionist, lakrdijaš, razliĉit
samo zato što ţeliš privući pozornost na sebe. Lukavo je usprotiviti se
gomili i nakon svega naplatiti ulaznice za vlastitu predstavu. Da ti to
radiš, ne bih se brinuo. Ali, nije stvar u tome. Ti voliš ovaj posao. Voliš
ga, neka ti Bog pomogne. I u tome je prokletstvo. To je znak na tvojemu
ĉelu koji svi vide. Voliš ga i oni to znaju, i znaju da te drţe u šaci.
Opaţaš li ikada ljude na ulici? Zar ih se ne bojiš? Ja se bojim. Oni
prolaze pokraj nas noseći šešire i pakete. Samo to nije njihova bit.
Njihova se bit sastoji od mrţnje prema svakom ĉovjeku koji voli svoj
posao. To je jedina vrsta od koje strahuju. Ne znam zašto. Ti sebe
izlaţeš, Roark, svakome od njih."
 "Ali, ja ne primjećujem ljude na ulici."
"Primjećuješ li onda što su meni uĉinili?"
"Primjećujem da ih se niste bojali. Zašto traţite da ih se ja bojim?"
"Upravo zato!", nagnuo se naprijed, šakama ĉvrsto stisnuvši stol
ispred sebe. "Roark, traţiš da to izgovorim? Okrutan si, zar ne? U redu,
reći ću: ţeliš li završiti kao ja? Ţeliš li postati ovo što ja jesam?"
Roark se podignuo, i stajao na rubu svjetla stolne svjetiljke.
"Ako", rekao je, "na kraju svojega ţivota budem ono što ste vi danas,
ovdje u ovoj sobi, smatrat ću to ĉašću koju nisam zasluţio."
"Sjedni", zagrmio je Cameron. "Mrzim predstave!"
Roark je pogledao oko sebe, pogledao dolje, u stol, i zaprepašten,
shvatio da je ustao. Rekao je: "Oprostite, nisam znao da stojim."
"Dobro, sjedni. Slušaj me. I shvati. To je vrlo lijepo od tebe. Ali, ti
ništa ne znaš. Mislio sam kako će nekoliko dana provedenih ovdje biti
dovoljno da se prestaneš diviti junaku. Vidim da nije. Jer evo te kako
govoriš sebi kako je veliki stari Cameron uzvišeni borac, muĉenik za
izgubljenu stvar i ti bi baš volio poginuti na barikadama s njime ili s
njime zajedno jesti otpatke po najgorim rupama, dok god budeš ţiv.
Znam, to se ĉini plemenitim i lijepim u prekrasnoj dobi od dvadeset
dvije. Samo, znaš li što to znaĉi? Trideset godina za izgubljenu bitku,
kako ti to zvuĉi? Znaš li koliko dana ima u trideset godina? Znaš li što
se dogaĊa svakog od tih dana? Znaš li, Roark?"
"Vi o tome ne ţelite govoriti."
"Ne! Ne ţelim! Ali, sada hoću! Hoću da ĉuješ. Hoću da znaš što te
ĉeka. Doći će dani u kojima ćeš gledajući svoje ruke, poţeljeti uzeti
nešto ĉime bi polomio sve kosti u njima, zato što te proklinju, zbog
svega što su mogle napraviti da si im dao šansu, i nećeš moći podnijeti
vlastito tijelo koje je izdalo te ruke. Doći će dani u kojima će vozaĉ
autobusa viknuti na tebe dok pokušavaš ući, on će samo traţiti novac, ali
to neće biti ono što ćeš ti ĉuti; ĉut ćeš da si nitko i ništa, ĉut ćeš kako ti
se smije, jer ti na ĉelu piše ono zbog ĉega te svi mrze. Doći će dani u
kojima ćeš stajati u kutu dvorane, slušajući kreaturu za govornicom koja
će govoriti o zgradama, o poslu koji toliko voliš, ali ono što će govoriti,
uĉinit će da poţeliš nekoga tko će se podići i zgnjeĉiti je prstima;
umjesto toga, ĉut ćeš pljesak odobravanja, i poţeljet ćeš vrištati, jer
nećeš znati tko je stvaran, ti ili oni, nećeš znati jesi li u sobi punoj
probušenih lubanja ili je netko ispraznio tvoju glavu, i nećeš ništa reći
jer je zvuk koji bi ti proizveo, u toj sobi prestao biti jezik; ali kad bi i
htio progovoriti, ne bi ti dali, jer si maknut s pozornice, jer im o gradnji
nemaš što reći! Da li je to ono što ţeliš?"
Roark je sjedio mirno, lica prošarana oštrim sjenama, s tamnim
dugim trokutom na upalom obrazu, oĉiju uprtih u Camerona.
"Nije dovoljno?", pitao je Cameron. "U redu. Onda, jednoga dana, na
papiru ispred sebe ugledat ćeš zgradu zbog koje ćeš poţeljeti kleknuti,
ne vjerujući samome sebi da si je ti stvorio. Pomislit ćeš kako je zemlja
divna, kako u zraku miriše proljeće, kako voliš sve ljude, kako na
svijetu nema zla. I sa svojim crteţom krenut ćeš od kuće kako bi ga
uĉinio zbiljom, jer nimalo nećeš sumnjati u to da će prvi ĉovjek koji ga
ugleda poţeljeti upravo kuću kakva je na tvojem crteţu. Nećeš daleko
stići. Već na vratima zaustavit će te ĉovjek koji je došao iskljuĉiti plin.
Nisi previše jeo jer si ĉuvao novac za crteţe, ali si ipak jeo, i kuhao, i
nisi platio... U redu, nije to ništa, još se moţeš nasmijati. Ali, napokon
ćeš doći u neĉiji ured s crteţom pod rukom, proklinjući sebe što svojim
tijelom zauzimaš previše prostora, i pokušat ćeš se smanjiti, da te se ne
vidi, da sve što ostane bude tvoj glas koji moli, preklinje, tvoj glas koji
liţe stopala. Prezirat ćeš sebe, ali bit će ti svejedno, samo ako ti dopuste
izgraditi tu zgradu; bilo bi ti svejedno da, ako treba, rastrgaš svoje tijelo
kako bi vidjeli što je unutra, misleći da će, kad shvate, dopustiti da je
gradiš. Ali, oni će reći kako im je ţao, i kako je natjeĉaj upravo
dodijeljen Guyju Franconu. I ti ćeš se onda vratiti kući i znaš li što ćeš
uĉiniti? Plakat ćeš. Plakat ćeš kao ţena, kao pijanac, kao ţivotinja. To je
tvoja budućnost, Roark. Ţeliš li je?"
"Da", odgovorio je Roark.
Cameron je spustio pogled, glava mu se pomaknula naniţe, zatim još
niţe, padala je polagano, u dugim, odvojenim pokretima, i onda stala.
Sjedio je mirno, pogrbljenih ramena, šaka stisnutih u krilu.
"Howarde", prošaptao je. "Nikada ovo nisam rekao nikome..."
"Hvala", rekao je Roark.
"Idi sada kući", dodao je iscrpljenim glasom. "Previše si radio. A
sutra te ĉeka teţak dan." Pokazao je crteţ ladanjske kuće. "Ovo je vrlo
dobro, htio sam vidjeti što ćeš s ovim uĉiniti, ali nije dovoljno dobro da
bi se izgradilo. Morat ćeš sve ponoviti. Pokazat ću ti sutra što ţelim."
 5

NAKON GODINU DANA U TVRTKI FRANCON & HEYER O KEATINGU SE

šaptom govorilo kao o krunskom princu bez portfelja. Iako još uvijek
samo crtaĉ, postao je Franconov utjecajni miljenik. Francon ga je
izvodio na ruĉkove, što je bila ĉast bez presedana meĊu zaposlenicima.
Pozivao ga je na sastanke s naruĉiteljima. Ĉinilo se kako oni vole sresti
tako dotjerana mladog ĉovjeka u arhitektonskom uredu.
Lucius N. Heyer imao je neugodan obiĉaj iznenada upitati Francona:
"Kad si zaposlio onoga ĉovjeka?", pokazujući prema zaposleniku koji je
tu radio posljednje tri godine. Heyer je sve iznenadio zapamtivši
Keatingovo ime i pozdravljajući ga pri svakom susretu, osmjehom oĉita
prepoznavanja. Jednog sumornog poslijepodneva u studenome, Keating
je s njime proveo nekoliko sati u razgovoru o starom porculanu. Bio je
to Heyerov hobi: posjedovao je poznatu zbirku, skupljanu sa strašću.
Keating je pokazao istinsko znanje o temi, iako veĉer prije o starom
porculanu nije imao pojma. Noć je proveo u gradskoj knjiţnici, ĉitajući
o tome. Heyer je bio oduševljen: nitko u uredu dotada nije pokazao ni
najmanje zanimanje za njegov hobi, i samo je nekolicina primjećivala
da on sam uopće postoji. Heyer je napomenuo partneru: "Zaista si vješt
u odabiru ljudi, Guy. Postoji mladić kojega ne bih htio da izgubimo,
kako se ono zove, Keating."
"Da, zaista", odgovorio je s osmjehom Francon. "Da, zaista."
U sobi za crtanje Keating se potpuno posvetio Timu Davisu. Rad i
crtanje bili su samo neizbjeţni detalji na površini njegovih dana, Tim
Davis je bio njihov pravi sadrţaj, dajući oblik prvoj stepenici
Keatingove karijere.
Davis mu je dopuštao da obavlja većinu njegovih zadataka, u
poĉetku samo noću, zatim i dijelove njegovih dnevnih zadaća, prvo
skriveno, a zatim i javno. Davis nije ţelio da se to zna. Keating je to
obznanio pod maskom naivnog povjeravanja kojim se podrazumijevalo
kako je on samo sredstvo, ništa više od Timove olovke ili T-ravnala,
kako njegova pomoć samo uvećava Timovu vaţnost, a nikako obrnuto i
on je, s tim u vezi, ne ţeli skrivati.
 U poĉetku je Davis prenosio Keatingu upute; zatim je glavni
projektant prihvatio aranţman kao gotovu stvar i sam poĉeo Keatingu
donositi narudţbe namijenjene Davisu. Keating je uvijek bio tu, uvijek
nasmiješen govoreći: "Ja ću to napraviti, nemojte gnjaviti Tima s tim
sitnicama, ja ću se pobrinuti za njih." Davis se opustio, dopuštajući da
ga ponesu okolnosti. Pušio je previše, besposleno sjedeći, nogu
zakvaĉenih za preĉke visoka stolca, zatvorenih oĉiju, sanjareći o Elaine,
povremeno pitajući: "Je li gotovo, Pete?"
Tim se tog proljeća oţenio s Elaine. Ĉesto je kasnio na posao šapćući
u prolazu Keatingu: "Ti si dobar sa starim, Pete, ubaci tu i tamo koju
lijepu rijeĉ za mene, hoćeš li? Boţe, koliko mrzim raditi ovih dana!"
Keating bi Franconu rekao: "Ţao mi je, gospodine, što planovi prizemlja
zgrade Murray kasne, ali Tim Davis se prošle noći posvaĊao sa ţenom,
znate kakvi su mladenci, nemojte biti prestrogi prema njemu." Ili: "Opet
Tim Davis, gospodine Francon, oprostite mu, ne moţe si pomoći, nije u
stanju skoncentrirati se na posao!"
Kad je Francon bacio pogled na listu plaća zaposlenih, primijetio je
kako je najbolje plaćeni crtaĉ ĉovjek koji je tvrtki najmanje potreban.
Kad je Tim Davis ostao bez posla, nitko u crtaćoj sobi nije bio
iznenaĊen, osim njega samoga. Nije mogao to razumjeti. Stisnuo je usta
prkosno s izrazom gorĉine prema svijetu koji će zauvijek mrziti.
Osjećao je da na zemlji nema prijatelja, osim Petera Keatinga.
Keating ga je tješio, psovao Francona, proklinjao svjetsku nepravdu,
potrošio šest dolara na ruĉak s tajnicom nekog nebitnog arhitekta,
svojega poznanika, i dogovorio novi posao za Tima Davisa.
Kad god bi poslije toga pomislio na Davisa, Keating bi osjetio toplo
zadovoljstvo: utjecao je na sudbinu jednog ljudskog bića, gurnuo ga s
jednog puta i poslao na drugi, jedno ljudsko biće, za njega to više nije
bio Tim Davis, bio je to ţiv oblik i svjestan um, i pitao se zašto se
oduvijek bojao te tajnovite biti svjesnoga u drugima, kad je on i taj oblik
i taj um iskrivio i oblikovao prema vlastitoj volji. Prema jednoglasnoj
odluci Francona, Heyera i glavnog projektanta, Timov stol, mjesto i
plaća dodijeljeni su Peteru Keatingu. No, to je bio samo djelić njegova
uţitka; postojao je još jedan dio, topliji, manje stvaran – i puno opasniji.
Peter Keating je govorio glasno i vrlo ĉesto: "Tim Davis? O da, ja sam
mu osigurao posao."
 Pisao je svojoj majci o tome i ona je svojim prijateljima rekla: "Petey
je tako nesebiĉan djeĉak."
Pisao joj je poslušno, svaki tjedan i dok su njegova pisma bila kratka
i puna poštovanja, njezina su bila duga, detaljna, prepuna savjeta koje bi
rijetko proĉitao do kraja.
Povremeno je viĊao Catherine Halsey. Nije otišao k njoj sljedeću
veĉer, kao što je obećao. Kad se ujutro probudio, sjetio se svega što joj
je rekao i mrzio ju je, jer je uĉinila da to izgovori. Ipak, tjedan dana
kasnije otišao ju je vidjeti. Ona mu nije prigovarala i nije spominjala
svojeg ujaka. Nakon toga viĊao se s njom jedanput ili dva puta
mjeseĉno, veselio se tim susretima, ali o svojoj karijeri više nije
govorio.
Pokušao je o tome razgovarati s Howardom Roarkom, no pokušaj
mu nije uspio. Dva puta ga je zvao telefonom. Popeo se, nezadovoljan,
pet katova pješice do Roarkova stana. Pozdravio ga je, s nestrpljenjem
oĉekujući ponovnu potvrdu, iako nije znao kakva mu je potvrda
potrebna, ni zašto mu je jedino Roark moţe dati. Priĉao je o svojem
poslu i pitao Roarka, s iskrenim zanimanjem, o njegovu radu kod
Camerona. Roark ga je slušao, odgovarajući pristojno na postavljena
pitanja, ali se Keating svejedno osjećao kao da udara u ĉeliĉna vrata
Roarkovih nepomiĉnih oĉiju te kao da njih dvojica ne razgovaraju o
istoj temi. Prije nego što je završio posjet, Keating je stigao primijetiti
izlizan ovratnik Roarkove košulje, stare cipele, zakrpu na koljenima, i
odmah se osjetio bolje. Otišao je, podsmjehujući se, istodobno
osjećajući tjeskobu i nesigurnost, pitajući se zašto. I dok se zaklinjao
kako Roarka nikada više neće vidjeti, pomislio je zašto već sada zna
kako će ga morati vidjeti opet.

"Dobro", rekao je Keating, "Nisam je baš uspio pozvati na ruĉak, ali

ići će sa mnom prekosutra na Mawsonovu izloţbu. I, što sad?"
Sjedio je na podu, glave oslonjene na rub dvosjeda, ispruţenih bosih
nogu, tijela prekrivena širokom, skupocjenom pidţamom Guyja
Francona.
Kroz otvorena vrata kupaonice gledao je Francona koji je, stojeći
pokraj umivaonika, trbuha oslonjena na njegov uglaĉani rub, prao zube.
 "To je izvrsno", rekao je Francon, mumljajući ustima punim pjene.
"To je jednako dobro. Zar ti nije jasno?"
"Ne."
"Boţe, Pete, objasnio sam ti još juĉer, prije poĉetka. Muţ gospoĊe
Dunlop planira sagraditi kuću za nju."
"O, da", slabim glasom odgovorio je Keating miĉući s lica crne
uvojke bez sjaja. "Da, sad se sjećam... Boţe, Guy, glava mi je kao
olovo!"
Nejasno se sjećao prethodne veĉeri i primanja na koje ga je Francon
odveo, kavijara u ledu, crne mreţaste veĉernje haljine i lijepa lica
gospoĊe Dunlop, ali nije se mogao sjetiti kako se našao u Franconovu
apartmanu. Bio je na mnogim primanjima s Franconom prošle godine i
ĉesto je, na isti naĉin, bio ovamo doveden.
"Nije to prevelika kuća", govorio je Francon drţeći u ustima ĉetkicu
za zube koja je radila izboĉinu na obrazu, dok je zelena drška virila van.
"Pedeset tisuća ili tome sliĉno, kako sam shvatio. Oni su ionako sitne
ribe. Ali, šogor gospoĊe Dunlop je Quimby – znaš, veliko ime u svijetu
nekretnina. Ne bi nam štetila mala veza s tom obitelji, naprotiv. O tebi
ovisi gdje će ta narudţba završiti. Mogu li raĉunati na tebe, Pete?"
"Svakako", odgovorio je, dok mu je glava padala. "Ti uvijek moţeš
raĉunati na mene..."
Sjedio je nepokretan, promatrajući svoja bosa stopala i mislio na
Stengela, Franconova projektanta. Nije htio misliti o njemu, ali su misli,
kao i uvijek, dolazile same. Stengel je predstavljao sljedeću fazu
njegove karijere.
Za prijateljstvo, Stengel je bio neosvojiva tvrĊava. Već dvije godine,
svaki Keatingov pokušaj da se s njime druţi, razbio bi se pred ledenim
staklima Stengelovih naoĉala. Ono što je Stengel o njemu mislio,
izgovaralo se šaptom u sobi za crtanje: rijetki su se usuĊivali to glasno
ponoviti, osim kao citat. Stengel je to govorio javno, znajući da je
crteţe, koji su se vraćali iz Franconove sobe, ispravio zapravo Keating.
Stengel je ipak imao slabu toĉku: dugo je planirao napustiti Francona i
otvoriti vlastiti ured. Našao je partnera, mladog, ne posebno talentiranog
arhitekta, ali sa znaĉajnom svotom naslijeĊenog novca. Stengel je samo
ĉekao prigodu. Keating je o tome neprestano razmišljao. Keating ni o
ĉemu drugom već dugo nije razmišljao, kao ni sada dok je sjedio na
podu Franconove sobe.
Dva dana poslije, šećući u pratnji gospoĊe Dunlop kroz galeriju u
kojoj su bile izloţene slike Frederica Mawsona, njegov plan rada bio je
spreman. Vodio ju je kroz raštrkanu gomilu, povremeno bi je prstima
uhvatio za lakat, puštajući neka primijeti kako mu se pogled, mnogo
ĉešće nego na slikama, zaustavlja na njezinu mladom licu.
"Da", rekao je, dok je ona poslušno promatrala prizor automobilskog
otpada trudeći se licu dati izraz odgovarajućeg divljenja. "Veliĉanstven
rad. Obratite pozornost na boje, gospoĊo Dunlop... Govori se da je
Mawson proţivio teške dane. Nije li to stara priĉa o putu do uspjeha?
Stara i srcedrapajuća. I ista u svim umjetnostima, ukljuĉujući i moje
zvanje."
"Zaista?", zaĉudila se gospoĊa Dunlop, dajući naglo prednost
arhitekturi.
"Ovdje, na primjer", rekao je Keating zaustavljajući se ispred slike
stare prosjakinje koja je bosonoga stajala na uglu ulice. "Ovdje
umjetnost postaje socijalno angaţirani dokument. Samo hrabar ĉovjek
zna ovo cijeniti."
"Zaista ĉudesno", sloţila se gospoĊa Dunlop.
"Da, hrabrost, rijetka je to osobina... Kaţu kako je Mawson gladovao
u nekakvom potkrovlju prije nego ga je otkrila gospoĊa Stuyvesant.
Veliĉanstveno je biti u mogućnosti i pomoći mladom umjetniku u
pronalaţenju njegova puta."
"Sigurno je divno", sloţila se gospoĊa Dunlop.
"Kad bih ja bio bogat", s ĉeţnjom u glasu rekao je Keating, "to bi bio
moj hobi; organizirati izloţbu novome umjetniku, koncert novome
pijanistu, izgraditi kuću koju je projektirao novi arhitekt..."
"Je li vam poznato, gospodine Keating, da moj suprug i ja planiramo
izgraditi malu kuću na Long Islandu?"
"Što, zaista? Vrlo je šarmantno od vas, gospoĊo Dunlop, što mi
povjeravate takvu stvar. Vi ste toliko mladi, ako dopustite da primijetim.
Zar ne znate kako se izlaţete opasnosti da poĉnem gnjaviti kako bih vas
zainteresirao za moju tvrtku? Ili ste sigurni, jer ste već izabrali
arhitekta?"
 "Ne, nisam sigurna", slatko je rekla gospoĊa Dunlop. "I ne bi mi
smetala opasnost. Posljednjih nekoliko dana razmišljam o tvrtki Francon
& Heyer. A ĉula sam i o vama sve same pohvale."
"Pa, hvala vam, gospoĊo Dunlop."
"Gospodin Francon je veliki arhitekt."
"Pa, da."
"U ĉemu je stvar?"
"Ništa, ništa posebno."
"Ali, recite, o ĉemu se radi?"
"Sigurni ste da ţelite ĉuti?"
"Svakako."
"Pa, vidite, Guy Francon, to je samo ime. On ne bi ništa imao s
vašom kućom. To je jedna od profesionalnih tajni koju ne bih smio
odavati, ali vi budite u meni ţelju da budem pošten. Sve najbolje zgrade
koje je moja tvrtka izgradila, projektirao je gospodin Stengel."
"Tko?"
"Claude Stengel. Nikada niste ĉuli to ime, ali ĉut ćete kad netko bude
imao dovoljno hrabrosti da ga otkrije. On je taj koji radi, on je genij u
sjeni, iako je na svemu Franconov potpis i njemu se pripisuje sva slava.
Tako se to svugdje radi."
"Zašto gospodin Stengel pristaje na to?"
"A što drugo moţe? Nitko mu ne ţeli osigurati poĉetak. Znate kakva
je većina ljudi, drţe se utrtih staza, plaćaju tri puta više samo da bi
dobili poznato ime. Hrabrost, gospoĊo Dunlop, nedostaje im hrabrost.
Stengel je velik umjetnik, a premalo je oštroumnih koji bi to shvatili. On
je spreman poĉeti svoju karijeru, samo kad bi pronašao iznimnu osobu,
kao što je gospoĊa Stuyvesant, koja bi mu dala šansu."
"Zaista?", zaĉudila se gospoĊa Dunlop. "To je toliko zanimljivo.
Recite mi nešto više."
Rekao joj je mnogo više o tome. Kada je razgledavanje radova
Frederica Mawsona bilo pri kraju, gospoĊa Dunlop je, rukujući se s
Keatingom, izjavila:
"To je toliko ljubazno, zaista toliko ljubazno od vas. Jeste li sigurni
kako vas neću dovesti u nepriliku ako mi organizirate sastanak sa
Stengelom? Nisam se usudila to predloţiti sama i vrlo je lijepo od vas
što se ne ljutite na mene. To je toliko nesebiĉno od vas, i to je mnogo
više nego bi bilo tko na vašemu mjestu uĉinio."
Kad je Keating predloţio Stengelu da se sastane s gospoĊom Dunlop,
on ga je saslušao bez rijeĉi. Zatim je, trznuvši glavom, prasnuo:
"Kakvu ti korist imaš od svega?"
Prije nego je Keating mogao odgovoriti, Stengel je, naglo zabacivši
glavu, rekao:
"O, da, razumijem."
Nagnuo se prema njemu usana istanjenih od prezira:
"Dogovoreno. Otići ću na taj ruĉak."
Kad je Stengel napustio tvrtku Francon & Heyer, otvorio vlastiti ured
i preuzeo prvu narudţbu, izgradnju kuće za gospoĊu Dunlop, Guy
Francon je, tresnuvši ravnalom po stolu, zaurlao:
"Svinja, nezahvalna svinja. I to nakon svega što sam za njega
uĉinio."
"A što ste oĉekivali?", pitao je Keating, ispruţen na naslonjaĉu.
"Takav je ţivot."
"Ali, ono što me najviše uzrujava jest ĉinjenica da je on uopće ĉuo za
taj posao. Što nam ga je preoteo ispred nosa!"
"Pa, ja mu nikada nisam vjerovao", slegnuvši ramenima, rekao je
Keating. "Ljudska priroda..."
Gorĉina u njegovu glasu bila je iskrena. Stengel nije pokazao
nikakvu zahvalnost. Sve što je na odlasku rekao, bilo je: "Ti si gora
svinja nego što sam mislio. Puno sreće. Jednoga dana postat ćeš velik
arhitekt."
Time je Keating preuzeo mjesto glavnog projektanta tvrtke Francon
& Heyer.
Francon je organizirao proslavu, skromnu, u jednome od mirnijih i
skupljih restorana. "Za nekoliko godina...", neprestano je ponavljao, "za
nekoliko godina vidjet ćeš kako se stvari dogaĊaju, Pete... ti si odliĉan i
sviĊaš mi se i ja ću uĉiniti sve za tebe... Nisam li već uĉinio?... Ti ćeš
daleko dogurati, Pete... za nekoliko godina..."
"Kravata vam je nakrivljena", suho je odgovorio Keating. "I
prolijevate konjak po prsluku..."
Gledajući u svoj prvi projekt, Keating je pomislio na Tima Davisa,
na Stengela, na sve koji su ga ţeljeli, koji su se trudili dobiti ga, koji su
to pokušavali i koje je on – pobijedio. Bio je to trijumfalan osjećaj. Bio
je to opipljiv dokaz njegove veliĉine. Onda je iznenada shvatio kako je,
u staklom okruţenu uredu, ispred bijelog papira, sam. Nešto se spustilo
iz njegova grla u ţeludac, nešto tamno i hladno, stari osjećaj rastuće
praznine. Naslonio se na stol zatvorivši oĉi. Nikada prije nije mu bilo
posve jasno kako je to ono što se od njega oĉekuje, kako se traţi da ovaj
prazan papir ispuni neĉim, da na njemu nešto stvori.
Bila je to samo mala privatna kuća. Ali, umjesto da gleda kako ona
pred njim raste, vidio je kako tone. Ĉinilo se kao provalija, ponor u
zemlji i u njemu samome, rupa u kojoj su se nalazili Davis i Stengel,
beskorisno brbljajući. Francon mu je o kući rekao samo: "Mora imati
dignitet, razumiješ, dignitet... ništa nastrano... elegantna struktura... i
nemoj premašiti financijski plan", što je bila Franconova uobiĉajena
natuknica projektantu kako bi ovaj dobio ideju koju je sam morao
razraditi. Kroz hladnu obamrlost koja ga je preplavila, Keating je ĉuo
naruĉitelje kako mu se smiju u lice. Ĉuo je tanak, svemoćan glas
Ellswortha Tooheyja koji mu nudi velike mogućnosti na podruĉju
vodoinstalacije. Mrzio je svaki komad kamena na površini zemlje.
Mrzio je sebe što je izabrao biti arhitekt.
Kad je poĉeo crtati, nastojao je ne razmišljati o poslu koji radi;
mislio je samo kako je Francon to već napravio, i Stengel, ĉak i Heyer, i
još toliki drugi, pa znaĉi da i on to moţe, ako su svi oni mogli.
Proveo je mnogo dana radeći skice. Proveo je mnogo sati u knjiţnici
tvrtke Francon & Heyer birajući izgled kuće koju je smišljao prema
fotografijama klasiĉnih graĊevina. Osjećao je kako napetost u njemu
popušta. Bilo je ispravno i bilo je dobro to zdanje što je raslo pod
njegovom rukom, jer svi su, još uvijek, oboţavali stare majstore. Nije
bilo potrebno misliti, strahovati ili riskirati, sve su to drugi napravili
prije njega.
Kad je završio nacrte, zastao je i nesigurno gledao u njih. Kad bi mu
objavili da je to najljepša kuća ikada zamišljena ili rekli da je najruţnija,
sa svima bi se sloţio. Nije znao. Morao je znati. Pomislio je na Stanton i
ono što mu je ondje bilo oslonac u radu. Nazvao je ured Henryja
Camerona i zatraţio neka ga spoje s Roarkom.
 Došao je, te veĉeri, u Roarkovu sobu, i pred njime raširio planove,
elevacije i perspektive svoje prve zgrade. Roark je stajao iznad crteţa,
oslanjajući se raširenim rukama na rub stola, i dugo nije rekao ništa.
Keating je nervozno ĉekao osjećajući kako u njemu s tjeskobom raste
i bijes, zato što nije uviĊao nijedan razlog za tjeskobu. Kad više nije
mogao izdrţati, progovorio je:
"Znaš, Howarde, svi misle kako je Stengel najbolji projektant u
gradu, i mislim da nije bio posve spreman dati otkaz, ali ja sam to
organizirao i dobio sam njegovo mjesto. To je od mene zahtijevalo punu
koncentraciju i..."
Zastao je. Ovo nije zvuĉalo ni pametno, ni uspješno, kako bi zvuĉalo
na nekom drugome mjestu. Zvuĉalo je kao preklinjanje.
Roark se okrenuo i pogledao ga. Nije to bio preziran pogled, oĉi su
mu bile malo raširene, ljubazne i zateĉene. Ne rekavši ništa, vratio se
nacrtima.
Keating se osjećao posve ogoljen. Davis, Stengel, Francon, ovdje
nisu znaĉili ništa. Ljudi su bili njegova jedina zaštita od drugih ljudi.
Roark nije imao osjećaj za ljude. Drugi su Keatingu davali osjećaj
vaţnosti. Roark mu nije davao ništa. Pomislio je kako bi trebao skupiti
nacrte i pobjeći glavom bez obzira. Nije Roark bio opasnost. Opasnost
je bila u tome što je on, Keating, ostao.
Okrenuvši se prema njemu, Roark je upitao:
"Peter, voliš li raditi ovakve stvari?"
"Oh, znam", piskutavim glasom odgovorio je Keating. "Znam kako ti
to ne odobravaš, ali ovo je biznis, i ja sam samo htio saznati što ti o
tome misliš u praktičnom smislu, ne filozofskom, ne..."
"Nisam ti mislio drţati predavanja, samo sam pitao."
"Moţeš li mi pomoći, Howarde, makar malo. Ovo je moja prva
zgrada i mnogo mi znaĉi, i vaţna je za ured, a ja nisam siguran. Što ti
misliš? Hoćeš li mi pomoći?"
"Da."
Roark je odgurnuo u stranu crteţ draţesne fasade ţljebastih pilastara,
razdvojenih zabatima, s rimskim amblemima iznad prozora i
kraljevskim orlovima pokraj ulaza. Uzeo je planove, preko njih prebacio
komad paus-papira i poĉeo crtati. Keating je stajao promatrajući olovku
u Roarkovoj ruci. Gledao je kako njegovo veliĉanstveno predvorje
nestaje zajedno sa zavinutim hodnicima, mraĉnim kutovima, vidio je
kako u prostoru koji mu se ĉinio skuĉenim, nastaje raskošan dnevni
boravak, raste zid s golemim prozorima prema vrtu, i prostrana kuhinja.
Promatrao je dugo vremena.
"A fasada?", pitao je kad je Roark spustio olovku.
"Tu ti ne mogu pomoći. Ako već ţeliš da bude klasiĉna, neka barem
bude dobra klasika. Nisu ti potrebna tri stupa tamo gdje je dovoljan
jedan. I makni ove guske s ulaza, previše je."
Keating mu se odlazeći s crteţima pod rukom zahvalno nasmiješio,
ali se stubama spuštao povrijeĊen i ljut. Tri je dana prepravljao crteţe
prema Roarkovim uputama, radio na novom, jednostavnijem planu i
napokon je, gestom prepunom ponosa, pruţio gotove nacrte Franconu.
"Dakle", rekao je Francon, prouĉavajući ih. "Dakle, zaista... Kakva
mašta, Peter... Mislim... moţda je malo prehrabro, ali mislim...",
zakašljao se i dodao, "upravo je ovo bila i moja zamisao."
"Svakako", odgovorio je Keating. "Prouĉavao sam vaše zgrade
pokušavajući zamisliti kako biste vi to napravili, i ako je ovo dobro, to
je zato što sam nastojao ponoviti vaše ideje."
Francon se osmjehnuo. Keating je iznenada pomislio kako Francon u
to ne vjeruje i kako zna da ni on, Keating, u to ne vjeruje, ali ipak su
obojica osjećali zadovoljstvo, još ĉvršće povezani zajedniĉkom
metodom i zajedniĉkom krivnjom.

Pismo na Cameronovu stolu sadrţavalo je obavijest Izvršnog odbora

Osiguravajućeg povjereniĉkog društva, koje naţalost, nakon ozbiljnog
razmatranja, mora odbiti njegov prijedlog nacrta objekta u kojemu će
biti smješten njihov novi odjel, Astorija, te kako je narudţba dodijeljena
tvrtki Gould & Pettingill. Uz pismo je bio priloţen ĉek s ugovorom
predviĊenom naknadom, u iznosu koji nije bio dostatan ni za pokrivanje
troškova izrade predloţenih nacrta.
Pismo je leţalo rašireno na stolu. Cameron je sjedio, nagnut unatrag,
ne dodirujući ga, šaka spojenih u krilu, dlanova poloţenih jedan
nasuprot drugome, stisnutih prstiju. Bio je to samo malen komad papira,
ali on je sjedio skupljen, nepokretan, kao da je pred njim nadnaravni
element, radij koji isijava zrake što će ga, ako se pomakne i otkrije koţu,
ozlijediti.
 Već tri mjeseca ĉekao je ovaj odgovor. Jedna po jedna, mogućnosti
koje su mu se rijetko ukazivale u posljednje dvije godine, nestajale su,
blijedeći u maglovitim obećanjima i jasnim odbijanjima. Jedan od
projektanata morao je davno biti otpušten. Kućevlasnik je postavljao
pitanja, u poĉetku pristojno, zatim nezadovoljno, na kraju otvoreno
grubo. Ipak, nikog u uredu to kao da nije smetalo, jednako kao ni stalni
zaostaci plaća, jer je postojao natjeĉaj za Astoriju. Podpredsjednik
kompanije, koji je od Camerona zatraţio sudjelovanje u natjeĉaju,
uvjeravao ga je: "Poznato mi je kako neki ĉlanovi Odbora ne vide stvari
kao i ja. Ali, molim vas sudjelujete. Riskirajte, gospodine Cameron, ja
ću se boriti za vas."
Cameron je preuzeo rizik. On i Roark radili su do iznemoglosti jer je
planove trebalo izraditi na vrijeme, prije vremena, prije ponude tvrtke
Gould & Pettingill. Potonji je bio roĊak ţene predsjednika banke i jedan
od vodećih autoriteta o Pompejima. Predsjednik banke bio je strastven
oboţavatelj Julija Cezara i jedanput je, za posjeta Rimu, proveo sat i pol
vremena ponizno se diveći Koloseumu.
Cameron i Roark s loncem crne kave provodili su dane u uredu, od
jutra do novog smrznutog jutra. Cameron je nesvjesno pomišljao na
raĉun za struju i svjesno pokušavao to zaboraviti. Svjetlo je još uvijek
gorjelo u crtaćoj sobi kad je Cameron poslao Roarka po sendviĉe. Roark
se našao na ulici okruţen sivim jutrom, dok je u uredu još bila noć, jer je
zid od cigle zatvarao prozore. Posljednjeg dana, nakon ponoći, Roark je
bio taj koji je naredio Cameronu neka ode kući, vidjevši kako mu se
ruke tresu, a nesigurna koljena traţe sigurnost na rubovima sjedala, na
koje se oslanjao sporom, opreznom, bolesnom preciznošću. Dok ga je
Roark pratio do taksija, pod svjetlom uliĉne svjetiljke Cameron je
ugledao njegovo lice: izobliĉene oĉi otvorene krajnjim naporom i suhe,
ispucane usne. Kad je sljedeće jutro Cameron ušao u sobu, našao je
prevrnut lonac za kavu, a preko široke, crne lokve, Roarkovo tijelo
dlanova okrenutih prema gore, napola savijenih prstiju, ispruţeno na
podu, u duboku snu. Na stolu su stajali gotovi nacrti.
Sjedio je i gledao pismo ispred sebe, poniţen najviše spoznajom
kako nije u stanju misliti o noćima koje su prethodile, o zgradi Astorije
kakva je mogla biti i o onoj kakva će zaista biti, jedino o ĉemu je mogao
misliti, bili su neplaćeni raĉuni za struju...
 U posljednje dvije godine Cameron bi nestajao iz ureda, Roark ga
ponekad dva tjedna nije mogao pronaći kod kuće te iako je znao što se
dogaĊa, mogao je samo ĉekati, nadajući se kako mu se ništa nije
dogodilo. Onda je Cameron prestao prikrivati agoniju i dolazio bi u ured
ljuljajući se, ne prepoznavajući nikoga, otvoreno pokazujući svoje
pijanstvo na jedinome mjestu na svijetu prema kojemu je imao
poštovanja.
Roark je nauĉio kako se suoĉiti s vlastitim kućevlasnikom, mirno
izjavljujući kako još uvijek ne moţe platiti najam za stan. Kućevlasnik
ga se bojao i nije insistirao. Peter Keating je sve to nekako doznao, kao
što bi uvijek doznao ono što mu je bilo znaĉajno. Došao je jedne veĉeri
u Roarkovu hladnu, nezagrijanu sobu, i sjeo ne skidajući kaput. Izvadio
je novĉanik, iz njega novĉanicu od pet dolara i pruţajući je Roarku
rekao: "Znam, potrebno ti je, Howarde, znam da jest. Nemoj se sad
pobuniti. Vratit ćeš mi kad budeš mogao. "Roark ga je iznenaĊeno
pogledao i uzeo novac: "Da, potrebno mi je. Hvala ti, Peter." Keating je
nastavio: "Zašto to do vraga radiš? Nepotrebno se trošiš na starog
Camerona? Zbog ĉega ovako ţiviš? Odustani, Howarde, i doĊi k nama.
Dovoljno je da im samo kaţem. Francon će biti oduševljen. Zapoĉet ćeš
sa šezdeset na tjedan."Roark je izvadio novac iz dţepa i pruţio ga
natrag. "O Boţe, Howarde! Nisam te htio uvrijediti." "Nisam to tako ni
shvatio." "Molim te, Howarde, zadrţi to svejedno." "Laku noć, Peter."
Roark je o tome mislio kad je u sobu ušao Cameron, drţeći pismo u
ruci. Pruţio mu ga je bez rijeĉi, okrenuo se i izišao. Roark je proĉitao
pismo i krenuo za njim. Kad god bi izgubili još jedan natjeĉaj, znao je
da ga Cameron ţeli vidjeti u svojem uredu, ne da bi o tome govorili,
nego samo da ga vidi, priĉa o drugim stvarima, i u njegovoj umirujućoj
prisutnosti naĊe oslonac.
Na Cameronovu stolu Roark je ugledao primjerak njujorških
Zastava, vodećih novina velikog Wynandova lanca.
Bile su to novine koje bi oĉekivao vidjeti u kuhinji, brijaĉnici,
trećerazrednom projektnom uredu, podzemnoj ţeljeznici, svugdje, samo
ne u uredu Henryja Camerona. Cameron se osmjehnuo primijetivši
njegov pogled.
"Pokupio sam to jutros, putem ovamo. Smiješno, zar ne. Nisam znao
da... da će ovo pismo danas stići. A sad izgleda tako prigodno, ovo
pismo i ove novine. Ne znam što mi je bilo da ih kupim. Valjda
simboliĉan predosjećaj. Pogledaj, Howarde, zanimljivo je."
Roark je prelistao novine. Na naslovnoj stranici bila je fotografija
neudane majke debelih, sjajnih usana koja je iz pištolja ubila svojega
ljubavnika; fotografija je stajala iznad prvog nastavka njezine
autobiografije i najave detaljnog opisa suĊenja. Na ostalim stranicama
pisalo je o kampanji protiv komunalnih sluţbi, mogao se naći dnevni
horoskop, izvodi iz crkvenih propovijedi, recepti za mlade nevjeste,
fotografije djevojaka lijepih nogu, savjeti kako zadrţati supruga,
natjeĉaj za najljepšu bebu, poema koja je proklamirala kako je pranje
posuĊa posao plemenitiji od pisanja simfonije, ĉlanak koji je dokazivao
kako svaka ţena koja rodi dijete, automatski postaje svetica.
"To je odgovor, Howarde. To je odgovor i tebi i meni. Ove novine.
To što postoje i što ih vole. Moţeš li se boriti protiv toga? Znaš li makar
kakvu rijeĉ koju bi oni ĉuli i razumjeli? Nisu nam trebali poslati ovo
pismo. Trebali su nam poslati primjerak Wynandovih Zastava. Bilo bi i
jednostavnije i jasnije. Shvaćaš li kako će za nekoliko godina Gail
Wynand, to neviĊeno ĉudovište, ovladati svijetom? Bit će to predivan
svijet. I moţda on ima pravo."
Cameron je drţao raširene novine odmjeravajući im teţinu.
"Dati im ono što ţele, Howarde, i pustiti ih neka te zbog toga
oboţavaju, zbog lizanja njihovih stopala ili – ili što? I kakva je korist od
toga? Osim što nije vaţno, ništa nije vaţno, ĉak ni to da meni više nije
vaţno."
Zatim je pogledao Howarda i dodao:
"Kad bih samo mogao izdrţati dok te ne postavim na noge... "
"Nemojte o tome govoriti."
"Ţelim o tome govoriti... Zanimljivo je, Howarde, što će idućeg
proljeća biti tri godine otkako si ovdje. Ĉini se puno dulje, zar ne? Onda,
jesam li te neĉemu nauĉio? Reći ću ti: nauĉio sam te i mnogo i ništa.
Nitko te ne moţe ništa nauĉiti, ne u osnovi, ne u biti. Ono što ti radiš
tvoje je, ne moje, ja te mogu nauĉiti samo da to radiš bolje. Ja ti mogu
dati sredstva, ali svrha i cilj su tvoji. Ti nećeš biti mali poslušni uĉenik
koji radi nezanimljive stvari u stilu ranih jakobinaca ili kasnog
Camerona. Ono sto ćeš ti biti... kad bih samo mogao doţivjeti da to
vidim!"
 "Vi ćete to doţivjeti. I vi to sad znate."
Cameron je zastao, gledajući ogoljele zidove svojeg ureda, bijele
hrpe raĉuna na stolu, prljave kapi kiše koje su curile prozorskim
staklima.
"Ja za njih nemam odgovor Howarde. Ostavljam tebi da se suoĉiš s
njima. Ti ćeš im odgovoriti, svima njima, Wynandovim novinama,
onome što njih ĉini mogućima i svemu što iza njih stoji. Ĉudna je misija
koju ti dajem. Ne znam što će biti naš odgovor. Znam samo da on
postoji i da ga ti drţiš, da ti jesi odgovor, Howarde, i da ćeš ti, jednoga
dana, za njega naći rijeĉi."
 6

KNJIGA ZAPISI U KAMENU ELLSWORTHA TOOHEYJA OBJAVLJENA JE U

sijeĉnju 1925.
Na elegantnom ovitku boje noćnog neba, bila su utisnuta
jednostavna, srebrna slova i srebrna piramida u kutu. S podnaslovom
Arhitektura za svakoga, knjiga je postigla izniman uspjeh. Obuhvaćala
je cjelokupnu povijest arhitekture, od blatnjavih koliba do nebodera, i
bila napisana obiĉnim, svakodnevnim jezikom, koji je ipak zvuĉao kao
znanstveni. Njezin autor objasnio je u uvodniku kako je to pokušaj da se
"arhitektura vrati onima kojima i pripada – narodu". Nakon toga je
izjavio kako mu je ţelja da obiĉan ĉovjek "o arhitekturi misli i govori
kao o nogometu". Nije dosaĊivao ĉitateljima pojedinostima o pet pravila
klasiĉne arhitekture, o stupovima, nadvratnicima, potpornim lukovima i
armiranom betonu. Ispunio je stranice malim priĉama iz ţivota
egipatskog domaćina, rimskog postolara, ljubavnice Luja XIV.; što su
jeli, kako su se prali, gdje su kupovali i kako su na njihovo postojanje
djelovale kuće u kojima su ţivjeli. Ali uspio je kod ĉitatelja stvoriti
impresiju kako su nauĉili sve što je potrebno i o pet stilova i o
armiranom betonu. Ĉitatelji su stekli dojam kako ne postoji problem,
dostignuće ili domet misli izvan svakodnevne rutine ljudi bezimenih
nekada, kao i danas, i kako nauka nema drugi cilj ili izraz, osim utjecati
na tu rutinu, i kako time što postoje, ţiveći svoje neslavne dane, oni,
njegovi ĉitatelji, predstavljaju ostvarenje najviših ciljeva svake
civilizacije. Njegova znanstvena preciznost bila je besprijekorna,
njegova izobrazba zadivljujuća, nije mu bilo premca u pitanjima
kuhinjskih pomagala u Babilonu ili otiraĉa u Bizantu. Pišući
uvjerljivošću i jezikom svjedoka, prolazio je kroz stoljeća bez napora,
plešući, kako je rekla kritika, putevima vremena, kao zabavljaĉ, prijatelj
i prorok.
Napisao je kako je od svih umjetnosti, arhitektura najveća, jer je
bezimena, poput svega što je veliĉanstveno. Rekao je kako na svijetu
postoji mnogo poznatih graĊevina, ali samo nekoliko znamenitih
graditelja, a upravo tako i mora biti, jer nikada nije samo jedan ĉovjek
stvorio bilo što znaĉajno u arhitekturi, niti, s tim u vezi, na nekom
drugom podruĉju. Nekolicina pojedinaca ĉija su imena nadţivjela
vrijeme, nisu bili više od varalica koji prisvajaju slavu naroda, onako
kako su im drugi prisvajali imovinu. "Kada, diveći se veliĉanstvenosti
starodrevnog monumenta, to dostignuće pripisujemo pojedincu, ĉinimo
duhovnu pronevjeru. Tada zaboravljamo vojsku umjetnika, nepoznatih i
neopjevanih, koji su mu prethodili u tmini stoljeća, one ĉiji je skroman
napor, jer heroizam je uvijek skroman, dao malen doprinos zajedniĉkim
vrijednostima njihova doba. Slavno zdanje nije osobni izum ovog ili
onog genija. Ono je samo kondenzacija ukupnog duha naroda."
Objasnio je kako je do dekadencije u arhitekturi došlo kada je
kolektivni duh srednjega vijeka zamijenjen privatnim vlasništvom, kada
je sebiĉnost vlasnika, koji su zidali samo da bi udovoljili vlastitom
lošem ukusu – a svako pozivanje na osobni ukus je loš ukus – uništila
zamišljen uĉinak gradova. Obznanio je kako ne postoji nešto što
zovemo slobodnom voljom jer su ĉovjekovi stvaralaĉki poticaji zadani,
kao i sve drugo, gospodarskim ustrojem razdoblja kojemu pripada.
Izrazivši divljenje prema svim velikim povijesnim stilovima, upozorio
je na njihovo bezrazloţno miješanje. Odbacio je modernizam u
arhitekturi rijeĉima: "Do danas, on nije ponudio ništa, osim hira
izoliranih individua, nije uspostavio nikakav odnos sa spontanim
masovnim pokretima i kao takav nema znaĉaja." Predvidio je dolazak
novoga, boljeg svijeta u kojemu će svi ljudi biti braća, u kojemu će sve
kuće uspostaviti sklad sliĉnosti u stilu velike tradicije antiĉke Grĉke,
"majke svih demokracija". Izlaţući ovo, uspio je prenijeti – bez
opipljive promjene suzdrţane hladnoće stila – dojam kako je ruka koja
je ispisivala izvorni tekst drhtala od emocija. Pozvao je arhitekte neka
napuste sebiĉnu potragu za slavom i budu odraz raspoloţenja svojega
naroda. "Arhitekti su sluge, ne voĊe. Oni nisu tu kako bi nametali svoj
mali ego, nego da bi iskazali dušu svoje zemlje i ritam vremena kojemu
pripadaju. Oni ne smiju slijediti opsjene vlastite mašte, nego trebaju
tragati za zajedniĉkim denominatorom, koji će njihov rad pribliţiti
masama. Arhitekti – o, da, prijatelji moji, nije na njima da razmišljaju
zašto, ni da vode, nego da budu voĊeni."
Reklame za knjigu Zapisi u kamenu, sadrţavale su citate kritiĉara:
"Veliĉanstveno!", "Ĉudesno dostignuće!", "Još nepostignuto u ukupnoj
povijesti umjetnosti!", "Mogućnost susretanja iznimnog ĉovjeka i
istinskog mislioca", "Obavezna lektira za svakoga tko pretendira na
naziv intelektualca."
Ĉinilo se kako na taj naziv ima vrlo mnogo pretendenata. Ĉitatelji su
stjecali izobrazbu bez uĉenja, struĉnost bez truda, sposobnost procjene
bez napora misli. Bilo je ugodno promatrati graĊevine i kritizirati ih
poput profesionalca, uz pomoć zapamćenih podataka s 439. stranice ili
voditi artistiĉku raspravu izmjenjujući iste reĉenice iz istog paragrafa. U
uglednim salonima ĉesto se moglo ĉuti: "Arhitektura? O, da, Ellsworth
Toohey."
U skladu sa svojim naĉelima, Ellsworth M. Toohey u tekstu knjige
nije imenom naveo nijednog arhitekta – "stvaranje mita i oboţavanje
junaka u povijesnim istraţivanjima nikada mi nije bilo prihvatljivo".
Imena su se pojavljivala samo u fusnotama. Nekoliko njih odnosilo se
na Guyja Francona, "koji ima sklonost pretjeranoj ornamentici, ali ĉiju
potpunu vjernost klasicizmu treba pohvaliti". Mala zabilješka na dnu
jedne stranice spominjala je Henryja Camerona, "nekada zapaţen kao
jedan od tvoraca takozvane moderne škole u arhitekturi, a zatim
prepušten zasluţenom zaboravu. Vox populi vox dei".
U veljaĉi 1925. Henry Cameron povukao se u mirovinu.
Znao je, cijelu prošlu godinu, kako će doći taj dan. O tome nije
govorio Roarku, iako su obojica toga bili svjesni i nastavljali raditi ne
oĉekujući ništa, osim da traju koliko god je dulje moguće. Nekoliko
narudţbi pristiglo je u ured prošle godine, vikendice, garaţe,
obnavljanje starih zgrada. Uzimali su sve što se nudilo. Onda je i to
prestalo. Cijevi su bile prazne. Vodu je iskljuĉilo poduzeće kojemu
Cameron nikada nije platio raĉun.
Simpson i stari recepcionar otišli su puno prije toga. Samo je Roark
ostao, nepokretno sjedeći, u dugim zimskim veĉerima, gledajući
Cameronovo tijelo srozano preko stola, ispruţenih ruku, spuštene glave,
s bocom ĉije se staklo presijavalo pod svjetlošću svjetiljke.
Zatim se, jednog dana u veljaĉi, pruţivši ruku kako bi uzeo knjigu s
police, nakon što tjednima nije okusio alkohol, Cameron srušio ispred
Roarkovih nogu iznenada, jednostavno i konaĉno. Roark ga je odnio
kući i saslušao lijeĉnika koji je svaki njegov pokušaj ustajanja iz kreveta
proglasio smrtnom osudom. Cameron je znao. Leţao je mirno na
jastuku, ruku poslušno opruţenih uz tijelo, nepomiĉnih i praznih oĉiju.
Rekao je samo:
"Howarde, hoćeš li umjesto mene zatvoriti ured?"
"Da", odgovorio je Roark.
Cameron je sklopio oĉi i više nije rekao ni rijeĉ. Roark je ĉitavu noć
sjedio pokraj kreveta, ne znajući spava li stari ĉovjek ili ne.
Cameronova sestra pojavila se odnekud iz New Jerseyja. Bila je to
skromna, sitna starica sijede kose, ruku koje podrhtavaju i lica koje se
ne moţe zapamtiti; lica mirnog i bespomoćno pomirenog sa sudbinom.
Imala je skroman, malen prihod i preuzela je brigu za brata. Došla je
odvesti ga svojoj kući u New Jersey. Nikada se nije udavala i nikoga
drugog nije imala na svijetu; zbog iznenadne obaveze, nije bila ni sretna
ni tuţna, odavno izgubivši svaku sposobnost osjećaja.
Na dan svojeg odlaska Cameron je Roarku pruţio pismo napisano te
noći, bolnim naporom, na staroj crtaćoj ploĉi poloţenoj na koljena, dok
je leĊima oslonjen na jastuk sjedio u krevetu. Pismo je bilo naslovljeno
na poznatog arhitekta; bila je to preporuka Roarku za posao. Roark ga je
proĉitao i gledajući Camerona, ne svoje ruke, presavio ga, poderao,
ponovno presavio i poderao u još sitnije komade.
"Ne", rekao je. "Ništa od njih nećete traţiti. Nemojte se brinuti za
mene."
Cameron je klimnuo glavom i dugo šutio.
Zatim je rekao:
"Ti ćeš zatvoriti ured, Howarde. Neka zadrţe namještaj umjesto
najma. Ali, sliku u mojem uredu skini sa zida i pošalji je meni. Samo
nju. Sve ostalo zapali. Sve papire, crteţe, podatke, ugovore, sve."
"Da." Sloţio se Roark.
GospoĊica Cameron došla je s bolniĉarima i nosiljkom, i ambulantna
kola su ih odvezla do trajekta. Na ulasku u brod, Cameron mu je rekao:
"Sada se vrati." I dodao: "Ti ćeš me dolaziti vidjeti, Howarde, ne
preĉesto."
Roark se okrenuo i udaljio dok su Camerona nosili prema doku. Jutro
je bilo sivo i u zraku se osjećao hladan, ustajao miris oceana. Spuštajući
se u niskom letu, sivi galeb, kao lebdeći komad novinskog papira, sletio
je na mokar, izbrazdan kamen.
 Te veĉeri Roark je otišao zatvoriti Cameronov ured. Nije palio
svjetla. Zapalio je vatru u peći u kutu Cameronove sobe i u nju ispraznio
sadrţaje iz jedne po jedne ladice. Nije gledao papire. Slab miris
paljevine širio se sobom; u tišini se ĉulo samo suho pucketanje; vatra je
buknula, prskavim, sjajnim, skakutavim plamenom.
S vremena na vrijeme, bijela pahuljica izgorjelih rubova dolepršala bi iz
ognja. Gurnuo bi je natrag vrhom metalnog ravnala.
Bilo je tu slika Cameronovih slavnih zgrada i onih koje nikada nisu
sagraĊene, planova iscrtanih tankim, bijelim crtama za noseće grede
koje su negdje još stajale, bilo je ugovora s potpisima poznatih osoba i
povremeno bi, iz razbuktale vatre, bljesnuo sedmeroznamenkasti broj
ispisan na poţutjelu papiru, bljesnuo, zatim nestao u iskriĉavu plamenu.
Iz nekog je pisma, izmeĊu starih dokumenata, pao na pod novinski
isjeĉak. Roark ga je podignuo. Bio je suh, krt i ţut i puknuo je na
prijeklopu, kad ga je uzeo prstima. U intervjuu koji je Henry Cameron
dao 7. svibnja 1892. pisalo je: "Arhitektura nije posao i nije karijera, to
je kriţarski rat i posvećenost radosti koja opravdava postojanje na
zemlji." Ispustio je isjeĉak u vatru i uzeo drugi dokument.
Skupio je sve ostatke olovaka s Cameronova stola i zapalio ih.
Stajao je iznad vatre. Nije se micao, nije gledao dolje; pokret
buktinje bio je jedva primjetan drhtaj na rubu vidokruga. Gledao je
crteţ na zidu pred sobom, crteţ nebodera koji nikada nije sagraĊen.

Za Petera Keatinga bila je to treća godina u tvrtki Francon & Heyer.

Visoko podignute glave, uspravna tijela u uvjeţbanoj pozi, izgledao je
kao slika uspješna mlada ĉovjeka s reklame za skupe ţilete ili jeftine
automobile.
Odijevao se lijepo primjećujući kako drugi to vide. Imao je apartman
malo dalje od Park avenije, skroman, ali monden, kupio je tri
skupocjena bakropisa kao i prvo izdanje klasika koje nakon toga nije ni
otvorio. Povremeno bi pratio klijente u operu Metropolitan. Jedanput je,
na maskiranom plesu umjetnika izazvao senzaciju pojavivši se u
kostimu srednjovjekovnog kamenoklesara, u trikou s ogrtaĉem od
crvena pliša, zbog ĉega je spomenut u društvenoj rubrici. Bilo je to prvo
pojavljivanje njegova imena u novinama. Saĉuvao je isjeĉak.
 Zaboravio je svoju prvu zgradu, strah i sumnju u vezi s njezinim
roĊenjem. Nauĉio je kako je sve vrlo jednostavno. Njegovi bi naruĉitelji
prihvaćali svaki prijedlog, ako bi fasada bila dovoljno impozantna, ulaz
primjereno veliĉanstven, salon u tolikoj mjeri carski da svi gosti ostanu
bez daha. Funkcioniralo je na opće zadovoljstvo, Keatingu je bilo
dovoljno da naruĉitelji budu impresionirani, naruĉiteljima je bilo
dovoljno da gosti budu zadivljeni, a gostima ionako nije bilo vaţno.
GospoĊa Keating iznajmila je svoju kuću u Stantonu i došla u New
York ţivjeti sa svojim sinom. Nije to ţelio, ali ju nije mogao odbiti, jer
ona je bila njegova majka, a od sina se nije oĉekivalo da odbije.
Doĉekao ju je s odreĊenim nestrpljenjem: barem nju je mogao zadiviti
svojim usponom u svijetu. Nije bila zadivljena. Pregledala je sobe,
njegovu odjeću, bankovna izvješća i rekla samo: "Posluţit će svrsi,
Petey, privremeno."
Došla je u posjet njegovu uredu i otišla nakon pola sata. Te je veĉeri
morao mirno sjediti, dulje od sata, kršeći ruke i stišćući zglobove,
slušajući njezine savjete: "Taj tvoj kolega Whithers ima puno skuplje
odijelo od tebe. To ne smije biti. Moraš paziti na svoj status pred svima
njima. Onaj mali koji ti je donio nacrte, nije mi se svidio naĉin na koji ti
se obratio... O, ne, ništa znaĉajno, samo, ja bih pripazila na njega... Onaj
s dugim nosom ti nije prijatelj... Nije vaţno kako, ja to jednostavno
znam... Pripazi se onoga kojega zovu Bennett, ja bih ga se riješila da
sam na tvojemu mjestu. Ambiciozan je. Prepoznajem znakove..."
Zatim je pitala:
"Guy Francon, ima li on djece?"
"Jednu kći."
"Da?", zaĉudila se gospoĊa Keating "A kakva je ona?"
"Nikad je nisam sreo."
"Zaista, Peter", nastavila je, "nije pristojno prema gospodinu
Franconu što se nisi potrudio upoznati njegovu obitelj."
"Ona je na školovanju, majko, daleko od kuće. Upoznat ću je
jednoga dana. Kasno je, sutra imam mnogo posla."
Ipak, te noći i sljedećeg dana, mislio je o tome. Mislio je o tome
ĉesto i prije. Znao je kako je Franconova kći odavno diplomirala i
zaposlila se kao urednica male rubrike o unutrašnjoj dekoraciji u
Zastavama. To je bilo sve što je o njoj uspio doznati. Nitko je u uredu
nije poznavao. Francon nikada nije govorio o njoj.
Sljedećeg dana, na ruĉku, Keating se odluĉio suoĉiti s temom.
"Ĉuo sam toliko lijepoga o tvojoj kćeri", rekao je Franconu.
"Gdje si ĉuo lijepe stvari o njoj?", zlokobnim je glasom pitao
Francon.
"Pa, znaš kako je, to se jednostavno proĉuje. I odliĉno piše."
"Da, piše odliĉno", procijedio je Francon.
"Zaista, Guy, volio bih je upoznati."
Francon ga je pogledao s izrazom dosade na licu:
"Ti znaš da ona ne ţivi sa mnom", rekao je. "Ima svoj stan i nisam
siguran da sam zapamtio adresu. Pa, pretpostavljam kako ćeš je sresti
jednoga dana. I neće ti se svidjeti, Peter."
"Zašto to kaţeš?"
"Peter, to je jedna od onih stvari, mislim, mislim da sam kao otac bio
potpun promašaj... Reci mi, što je gospoĊa Mannering rekla o novom
nacrtu stubišta?"
Keating je osjetio bijes, razoĉarenje i olakšanje. Gledao je u zdepasto
Franconovo tijelo i mislio kakav li je to izgled naslijedila njegova kći da
zasluţuje takvu nesklonost svojeg oca. Bogata i ruţna kao grijeh, poput
većine njoj sliĉnih, zakljuĉio je. I pomislio kako ga to neće zaustaviti –
jednoga dana. Bio je zadovoljan samo zato što je taj dan odgoĊen. S
novim ţarom odluĉio je te veĉeri posjetiti Catherine.
GospoĊa Keating upoznala ju je još u Stantonu. Nadala se kako će je
Peter zaboraviti. Iako je o njoj rijetko govorio i nikada je nije doveo u
kuću, znala je kako ju nije zaboravio. GospoĊa Keating nije spominjala
Catherinino ime. Samo je priĉala o djevojkama koje nisu imale
prebijene pare, a ulovile su briljantne mladiće, o mladim ljudima ĉije su
karijere uništili brakovi s pogrešnim ţenama, i ĉitala mu svaki novinski
ĉlanak o slavnim ljudima koji su se razvodili od svojih neuglednih ţena
jer se nisu znale nositi s njihovim visokim poloţajem u društvu.
Hodajući te veĉeri prema Catherininoj kući, Keating se sjećao
nekoliko susreta s njom, posve nevaţnih dogaĊaja, ali je od vremena
provedenog u New Yorku ipak zapamtio samo njih.
Kad ga je uvela unutra, ugledao je na sredini dnevnog boravka
gomilu pisama na sagu, pisaći stroj, novine, škare, kutije i boĉicu ljepila.
 "Ovo je strašno", rekla je, kleknuvši na koljena usred gomile papira.
"Jadna ja."
Podignula je pogled prema njemu s razoruţavajućim osmijehom
raširivši ruke kao da će zagrliti gomilu bijelih naslaga. Bilo joj je gotovo
dvadeset godina, ali je izgledala kao da ima sedamnaest.
"Sjedni, Peter. Mislila sam kako ću s ovim završiti prije nego što
doĊeš, ali nisam. Ovo su pisma ujakovih oboţavatelja i isjeĉci iz novina.
Moram ih razvrstati, odgovoriti na njih, arhivirati ih, napisati pisma
zahvale i... Oh, trebaš vidjeti što mu sve pišu! Zaista je divno! Nemoj tu
stajati. Sjedni, molim te. Završit ću za minutu."
"Već si završila", rekao je podignuvši je s poda i noseći prema
naslonjaĉu. Ljubio ju je i ona se sretno smijala glave zagnjurene u
njegovo naruĉje. Rekao je:
"Katie, ti si nemoguća mala luda i kosa ti divno miriše."
Prošaptala je: "Peter, nemoj se micati. Meni je tako lijepo."
"Katie, moram ti reći, imao sam divan dan. Zgrada Bordman je danas
sluţbeno otvorena. Znaš, na Broadwayju, dvadeset dva kata s gotskim
vrhom. Francon je imao problema s probavom, pa sam ja otišao kao
njegov predstavnik. Uostalom, ja sam tu zgradu i projektirao i... dobro,
ti o tome ništa ne znaš."
"Ali, znam, Peter. Vidjela sam sve tvoje zgrade. Imam sliku svake od
njih. Izrezala sam ih iz novina. I za tebe radim album kao i za ujaka. Oh,
Peter, prekrasan je."
"Što?"
"Ujakov album, i pisma koja dobiva i... sve ovo...", raširila je ruke
prema papirima na podu kao da će ih zagrliti. "Pomisli samo, sva ta
pisma iz svih dijelova zemlje, to su potpuni stranci, a opet, on im toliko
znaĉi. I ja koja mu pomaţem, ja, nitko i ništa, kojoj je dana tolika
odgovornost. To je toliko dirljivo i veliko i onda, što uopće znaĉe sve
male stvari koje se nama mogu dogoditi? Ovo se tiĉe ĉitave nacije!"
"Da? On ti je to rekao?"
"Ništa mi on nije rekao. Ali, ne moţeš s njim ţivjeti godinama, a ne
poprimiti nešto od... od te njegove krasne nesebiĉnosti."
Pokušao se razljutiti, ali pred njezinim treperavim osmjehom i
njezinim novim ţarom, i sam se nasmiješio.
 "Reći ću ti nešto, Katie, postaješ sve zgodnija, sve bolja. Znaš, mogla
bi izgledati fantastiĉno kad bi nauĉila nešto o odijevanju. Ovih dana
osobno ću te odvući kod dobrog krojaĉa. Ţelim te upoznati s Guyjem
Franconom. Mislim da će ti se svidjeti."
"Da? Ĉini mi se kako si jedanput rekao da neće."
"To sam rekao? Pa, nisam ga tada dobro poznavao. On je sjajan
ĉovjek. Ţelim da ih sve upoznaš. Bit ćeš... hej, kamo si krenula?"
Primijetivši sat na njegovoj ruci, pokušala je ustati.
"Ja... uskoro će devet, Peter, moram ovo završiti prije nego što se
ujak vrati kući. Vraća se u jedanaest, veĉeras drţi govor na sastanku
radnika. Mogu raditi dok razgovaramo, ako te ne smeta."
"Jasno da me smeta! Do vraga s oboţavateljima tvojeg ujaka. Pusti
ga neka se sam ispetlja. Ti ostani gdje jesi."
Uzdahnuvši, poslušno je opet spustila glavu na njegovo rame. "Ne
smiješ tako govoriti o ujaku Ellsworthu. Uopće ga ne razumiješ. Jesi li
proĉitao njegovu knjigu?"
"Da, jesam, proĉitao sam njegovu veliku, iznimnu knjigu i gdje god
sam bio, samo se o toj prokletoj knjizi govorilo, pa bih, ako nemaš ništa
protiv, promijenio temu."
"Još se ne ţeliš s njim sresti?"
"Zašto? Zašto to kaţeš? Naravno da bih ga volio upoznati."
"O..."
"U ĉemu je problem?"
"Jedanput si rekao kako ga ne ţeliš upoznati preko mene."
"Ja sam to rekao? Kako to da uvijek pamtiš sve gluposti koje
izgovorim?"
"Peter, ja ne ţelim da sretneš ujaka Ellswortha."
"Zašto ne?"
"Ne znam. Malo je glupo od mene, ali jednostavno ne ţelim. Ne
znam zašto."
"Dobro, onda zaboravi. Srest ću ga kad za to bude vrijeme. Katie,
slušaj, juĉer sam stajao na prozoru svoje sobe i mislio na tebe i toliko
sam ţelio da budeš sa mnom da sam te skoro nazvao, ali, bilo je kasno.
Ponekad mi tako strašno nedostaješ da, ja..."
Slušala ga je, ruku obavijenih oko njegovih ramena. Zatim je,
gledajući preko njega, iznenada zaprepašteno otvorila usta i skoĉila,
otrĉala na drugi kraj sobe i puzeći na koljenima pokušala dohvatiti plavu
kuvertu ispod stola.
"Što, za ime svijeta", bijesno je upitao.
"Ovo je vrlo vaţno pismo", odgovorila je još uvijek na koljenima,
stišćući ĉvrsto kuvertu rukom, "vrlo vaţno pismo, a pogledaj gdje je,
samo što nije u smeću, mogla sam ga baciti i ne primijetivši. Poslala ga
je siromašna udovica s petero djece ĉiji bi najstariji sin ţelio studirati
arhitekturu i ujak Ellsworth će mu probati osigurati stipendiju."
"Mislim da mi je dosta svega ovoga", rekao je Keating ustajući.
"Idemo van, Katie. Idemo u šetnju. Noć je prekrasna. Ti ovdje kao da
nisi sasvim pri sebi."
"O, dobro, idemo prošetati."
Vani ih je doĉekala snjeţna izmaglica. Suhe, prozraĉne, besteţinske
pahulje, zaustavljene u pokretu, ispunjavale su miran zrak uskih ulica.
Hodali su zajedno, njezina ruka stisnuta uz njegovu, dok su im stopala
ostavljala dugaĉke, smeĊe tragove po bjelini ploĉnika.
Sjeli su na ogradu Washington Squerea. Pokriven snijegom, trg se
ĉinio odvojenim od kuća i ĉitavoga grada. Kroz sjenu slavoluka male
toĉke svjetla, metalno bijele, zelene i prljavo crvene kotrljale su se
pokraj njih.
Sjedila mu je posve blizu. Keating je gledao grad. Uvijek ga se bojao
i bojao ga se i veĉeras, ali je sada imao dva njeţna štita, snijeg i
djevojku pokraj sebe.
"Katie", prošaptao je "Katie..."
"Volim te, Peter..."
"Katie", rekao je, bez oklijevanja, obiĉnim glasom, jer izvjesnost
njegovih rijeĉi nije dopuštala uzbuĊenje. "Mi smo zaruĉeni, zar ne?"
Ugledao je njezinu bradu koja se nemoćno spuštala i dizala kako bi
oblikovala rijeĉ.
"Da", mirno je odgovorila, tako sveĉano da je zazvuĉalo ravnodušno.
Nikada sebi nije dopuštala pitanja o budućnosti jer bi pitanja
potvrdila sumnju. Ali, znala je, dok je izgovarala DA, koliko je dugo
ĉekala ovaj trenutak, i znala da bi ga previše sreće pokvarilo.
"Za godinu ili dvije", rekao je drţeći ĉvrsto njezinu ruku, "bit ćemo
vjenĉani. Ĉim stanem na svoje noge i osiguram poloţaj u tvrtki. Imam
majku za koju se moram brinuti, ali za godinu, dvije i to će biti u redu."
Nastojao je govoriti što razumnije, što praktiĉnije, kako bi ĉudesan
osjećaj u njemu ostao nedirnut.
"Ĉekat ću te, Peter", prošaptala je. "Ne moramo se ţuriti."
"Nikome nećemo reći, Katie... To je naša tajna, samo naša, sve
dok..." A zatim je iznenada, zapanjen, shvatio da, iako to ne moţe
dokazati, on zna, ako je pošten prema sebi, unatoĉ uzbuĊenju koje je
osjetio, da on na ovo nikada prije nije ni pomislio. Odgurnuvši je
ustranu, bijesno je rekao: "Katie, ne misliš valjda da je ovo zbog tog
tvojeg velikog, prokletog ujaka?"
Nasmijala se, glas joj je bio lagan i bezbriţan i oslobaĊao ga optuţbe.
"Boţe, Peter, naravno da ne. Njemu se to ionako neće svidjeti, ali to
se nas ne tiĉe."
"Neće? Zašto?"
"Oh, mislim da je on protivnik braka. Ne propovijeda on nešto
nemoralno, ali uvijek govori kako je brak staromodno ekonomsko
sredstvo kojim se nastoji osigurati privatno vlasništvo, ili nešto tome
sliĉno. U svakom sluĉaju je protiv."
"Divno! Mi ćemo mu već pokazati."
Potpuno iskreno, bilo mu je drago što je tako. Izbacilo je, ne iz
njegovih misli u ĉiju je nevinost bio uvjeren, nego iz glava sviju ostalih,
sumnju kako se u njegovim osjećajima prema Catherine nalazi i
najmanji trag ikakva interesa kakav bi mu se mogao pripisati, u...
recimo sluĉaju Franconove kćeri. Pomislio je koliko je ĉudno što mu je
to vaţno, što tako oĉajniĉki ţeli zadrţati osjećaje prema njoj izvan veza
s drugim ljudima.
Zabacio je glavu i pahulje su mu padale na usta. Zatim se okrenuo i
poljubio je. Dodir njezinih usana bio je mek i hladan od zime.
Kapa joj je skliznula ustranu, usne su joj bile napola otvorene, oĉi
okrugle, bespomoćne, obrubljene svjetlucavim trepavicama. Drţao joj je
ruku s dlanom okrenutim prema gore i gledao u njega. Nosila je crne,
vunene rukavice i prsti su joj bili nespretno rašireni, kao kod djeteta. Na
sićušnim nitima rukavice ugledao je niske otopljenih pahuljica. Svjetla
automobila u prolazu, u jednom trenutku, dala su im biserni sjaj.
 7

SLUŢBENI BILTEN UDRUŢENJA AMERIĈKIH ARHITEKATA SADRŢAVAO JE

pod rubrikom "Razno", kratku informaciju o odlasku Henryja Camerona
u mirovinu. Šest redaka sumiralo je sva njegova dostignuća u
arhitekturi, dok su nazivi dvaju njegovih najpoznatijih graĊevina bili
napisani pogrešno.
Ušavši u Franconov ured Peter Keating je prekinuo njegovo
uglaĊeno natezanje s prodavaĉem antikviteta oko burmutice koja je
nekada pripadala Madame de Pompadour. Francon je bio prisiljen platiti
devet dolara i dvadeset pet centi više nego je namjeravao. Kad je
preprodavaĉ izašao, mrzovoljno se okrenuo Keatingu upitavši:
"Onda Peter, o ĉemu se radi?"
Keating je bacio sluţbeni bilten na Franconov stol, prstom
pokazujući odlomak o Cameronu.
"Moram imati tog ĉovjeka", rekao je.
"Kojega ĉovjeka?"
"Howarda Roarka."
"Tko je do vraga", pitao je Francon, "Howard Roark?"
"Priĉao sam ti o njemu. Cameronov projektant."
"O, o, da, mislim da jesi. Pa idi i uzmi ga."
"Ostavljaš mi slobodne ruke u vezi s njegovim zapošljavanjem?"
"Ali k vragu, što je toliko vaţno oko zapošljavanja još jednog
tehniĉkog crtaĉa? Uzgred reĉeno, jesi li me zbog toga morao prekinuti?"
"Moţe biti problematiĉan. A ja ga ţelim dobiti prije nego se odluĉi
za nekoga drugoga."
"Doista? Moţe biti problematiĉan, kaţeš? Misliš li ga moliti da doĊe
ovamo nakon Camerona? Što, kad smo kod toga i nije neka preporuka
za mladog ĉovjeka."
"Hajde Guy, nije li?"
"Pa, dobro... dobro, ako govorimo strukturalno, ali ne estetski,
Cameron daje temeljitu podlogu i... Svakako, Cameron je u svoje
vrijeme bio relativno znaĉajan. Kad smo već kod toga, ja sam osobno,
još davno, bio jedan od njegovih najboljih projektanata. Ima se što reći o
starom Cameronu, ako se gleda na tu stranu stvari. Samo naprijed. Uzmi
svojega Roarka, ako misliš da ti je potreban."
"Ne radi se o tome je li on meni potreban. Ali mi smo stari prijatelji,
a on je bez posla i mislim kako bi bilo lijepo uĉiniti nešto za njega."
"Dobro, radi što ţeliš. Samo mi nemoj s tim dosaĊivati... Reci Peter,
nije li ovo najljepša burmutica koju si ikada vidio?"
Te se veĉeri, nenajavljen, Keating popeo stepenicama do Roarkove
sobe, nervozno zastao pred vratima, zakucao i ušao odliĉno raspoloţen.
"Evo mene onako usput", rekao je Keating, "prolazeći ovuda sjetio
sam se da ti tu ţiviš, i pomislio navratiti nakratko, kad te već tako dugo
nisam vidio."
"Znam što ţeliš", rekao je Roark. "U redu. Koliko?"
"Na što misliš, Howarde?"
"Znaš na što mislim."
"Šezdeset pet tjedno", izletjelo je Keatingu. Nije to bio paţljivo
razraĊen pristup kakav je pripremio, ali nije oĉekivao da će svaki
pristup biti suvišan. "Šezdeset pet za poĉetak. Ako misliš da nije
dovoljno, moţda..."
"Šezdeset pet je u redu."
"Howard, ti... ti ćeš doći k nama?"
"Kad ţeliš da poĉnem?"
"Ali... ĉim ti moţeš. U ponedjeljak?"
"U redu".
"Hvala ti, Howarde."
"Pod jednim uvjetom", reĉe Roark. "Ja neću dizajnirati projekte.
Nijedan. Neću raditi detalje, ni nebodere u stilu Luja XV. Zadrţi me
izvan estetike, ako me uopće ţeliš zadrţati. Stavi me u graĊevinski odio.
Šalji me nadgledati kuće u izgradnji. Hoćeš li me još uvijek?"
"Naravno. Kako god ti kaţeš. SviĊat će ti se mjesto, vidjet ćeš.
Dopast će ti se Francon. I on je bio jedan od Cameronovih ljudi."
"Time se ne bi trebao hvaliti."
"Ali..."
"Ne. Ne brini, neću mu to reći u lice. Neću nikome ništa reći. Je li to
ono što si htio znati?"
"Ali ne, ja se nisam brinuo, nisam o tome razmišljao."
"Onda je dogovoreno. Laku noć. Vidjet ćemo se u ponedjeljak."
 "Da, svakako... ali, ja se nikuda ne ţurim, svratio sam vidjeti te i..."
"O ĉemu se radi Peter? Nešto te muĉi?"
"Ne... Ja..."
"Ţeliš znati zašto ovo radim?" Roark se osmjehnuo, bez ljutnje, i bez
zanimanja. "Je li to u pitanju? Reći ću ti, ako te zanima. Potpuno mi je
svejedno gdje radim. Ne postoji nijedan arhitekt u gradu za kojega bih
ţelio raditi. Budući da ipak negdje moram raditi, moţe to biti i tvoj
Francon, ako od tebe mogu dobiti ono što traţim. Prodajem se, i igrat ću
prema pravilima igre, privremeno."
"Zaista Howarde, ne moraš na sve tako gledati. Ne postoji granica do
koje kod nas moţeš napredovati, jedanput kad se privikneš. Vidjet ćeš,
za promjenu, kako izgleda pravi ured. Nakon Cameronove rupe..."
"Prestat ćemo o tome Peter, o tome ćemo prokleto brzo prestati."
"Nisam ţelio kritizirati... Ništa nisam mislio…" Nije znao što bi
rekao, ni kako bi se osjećao. Pobjeda je bila šuplja. Ipak, bila je to
pobjeda, i osjećao je ţelju biti ljubazan prema Roarku.
"Howarde, hajdemo negdje na piće, proslaviti ovo!"
"Ţao mi je Peter. To nije dio posla."
Keating je došao spreman pokazati obzir i takt do krajnih granica
svojih mogućnosti: postigao je cilj koji nije oĉekivao i znao kako ne
smije riskirati i reći još nešto, znao je da mora otići. Ali nešto
neobjašnjivo, nešto izvan svih praktiĉnih razloga, tjeralo ga je dalje.
Neoprezno je rekao:
"Moţeš li ti jedanput u ţivotu biti normalno ljudsko biće?"
"Što?"
"Ljudsko biće! Jednostavno. Normalno."
"Ali ja jesam."
"Moţeš li se ti ikada opustiti?"
Roark se osmjehnuo jer je posve opušten sjedio na prozorskoj dasci,
nemarno oslonjen na zid, ispruţenih nogu, mekim prstima ovlaš drţeći
cigaretu u ruci.
"Nisam na to mislio", rekao je Keating, "Zašto ne moţeš sa mnom
otići nekamo na piće?"
"Zbog ĉega?"
"Je li tebi uvijek potreban razlog? Moraš li uvijek biti tako prokleto
ozbiljan? Moţeš li ti ikad uĉiniti nešto bez razloga, kao svi ostali? Ti si
toliko ozbiljan, toliko star. S tobom, sve je od znaĉaja, sve veliko, sve na
svoj naĉin bitno, svaka minuta, ĉak i kad miruješ. Zar ti nikada ne
moţeš biti opušten – i nevaţan?"
"Ne."
"Kako se ne umoriš od tog herojskog drţanja?"
"Što je herojsko kod mene?"
"Ništa. Sve. Ne znam. Nije to ono što radiš, nego ono što izazivaš u
ljudima oko sebe."
"Što to?"
"Nešto nenormalno. Napetost. Kad sam s tobom, uvijek kao da je
izbor u pitanju. Izbor izmeĊu tebe i ostatka ĉovjeĉanstva. Ne ţelim tu
vrstu izbora. Ne ţelim biti otpadnik. Ja ţelim pripadati. Ima toliko toga
na svijetu što je jednostavno i ugodno. Nije sve borba i odricanje. S
tobom, jest."
"Ĉega se ja to odriĉem?"
"Oh, ti se nikada nisi odrekao niĉega. Ti bi hodao preko leševa da
postigneš ono što ţeliš. Odricanje je u tome što ti to ne ţeliš."
"Zato što ne moţeš ţeljeti oboje."
"Oboje?"
"Gledaj, Peter. Nikada ti ništa sliĉno o sebi nisam rekao. Zašto tako
vidiš stvari? Nikada nisam traţio od tebe da odluĉiš izmeĊu mene i bilo
ĉega drugoga. Zašto se osjećaš kao da bi trebao izabrati? Zašto zbog
toga osjećaš nelagodu, ako si toliko siguran kako nemam pravo?"
"Ja... ja ne znam", dodao je. "Ne znam o ĉemu ti govoriš." I zatim je,
iznenada, pitao:
"Howarde, zašto me mrziš?"
"Ja te ne mrzim."
"Eto, o tome se radi. Uostalom, zašto me ne mrziš?"
"Zašto bih te mrzio?"
"Zato da mi makar nešto daš. Znam da ti se ne mogu sviĊati. Tebi se
nitko ne sviĊa. Stoga bi bilo ljubaznije primijetiti postojanje drugih
makar time što ih mrziš."
"Ja nisam ljubazan, Peter".
I, budući da Keating nije imao što dodati, Roark je rekao:
"Idi kući Peter. Dobio si što si htio. Pusti ostalo. Vidimo se u
ponedjeljak."
 Roark je stajao za stolom u projektnoj sobi tvrtke Francon & Heyer,
s olovkom u ruci, pramenovima riĊe kose preko lica, odjeven u
propisanu bisernosivu odoru nalik zatvorskom odjelu.
Nauĉio je prihvatiti svoj novi posao. Linije koje je povlaĉio
predstavljale su ĉeliĉne grede, i nastojao je ne misliti o tome što će one
pridrţavati. Povremeno je bilo teško. IzmeĊu njega i plana zgrade na
kojem je radio, stajao bi plan zgrade kakva bi trebala biti. Vidio bi što se
od nje moţe uĉiniti, kako promijeniti crte koje povlaĉi, kuda ih usmjeriti
i time stvoriti raskošno djelo. Morao je potisnuti znanje. Morao je
uništiti viziju. Morao se pokoriti i raditi prema uputama. Boljelo je do te
mjere da bi se grĉio u hladnome bijesu. Teško? – pomislio bi – Pa,
nauĉi.
Ali, bol bi ostajala – i nemoćno ĉuĊenje. Ono što je on vidio bilo je
puno stvarnije od realnosti papira, ureda i narudţbe. Nije shvaćao što
druge ĉini slijepima pred istom slikom, što to njihovu ravnodušnost ĉini
mogućom. Gledao bi u papir ispred sebe i pitao se zašto nesposobnost
postoji i zašto pobjeĊuje. Nikada nije pronašao odgovor. Svijet u
kojemu je to bilo moguće, nikada za njega nije postao potpuna zbilja.
Ipak, znao je kako sve ovo neće trajati vjeĉno, kako mora ĉekati,
kako je to njegov jedini zadatak, svejedno što pritom osjeća, ovo mora
biti uĉinjeno, i njegovo je samo ĉekati.
"Gospodine Roark, jesu li gotovi nacrti ĉeliĉne armature gotske
lanterne za zgradu Ameriĉke radijske korporacije?"
Nije imao prijatelja u sobi za projektiranje. Bio je nalik komadu
namještaja, jednako koristan, jednako bezliĉan i jednako tih. Samo je
glavni inţenjer kojemu je bio dodijeljen, nakon dva tjedna rekao
Keatingu: "Ti si pametniji nego što sam mislio, i hvala ti." "Na ĉemu?",
upitao je Keating. "Na niĉemu što je bilo namjerno, u to sam siguran",
odgovorio je inţenjer.
S vremena na vrijeme, Keating bi se zaustavio pokraj Roarkova stola
i rekao tihim glasom: "Hoćeš li svratiti u moj ured veĉeras kad završiš,
Howarde? Nije ništa vaţno."
Kad bi Roark došao, Keating bi zapoĉeo: "Onda, kako ti se ovdje
sviĊa, Howarde? Ako postoji nešto što ţeliš samo reci i ja..." Roark bi
ga prekinuo pitanjem: "Gdje su, ovaj put?" Keating bi izvadio crteţe iz
ladice i rekao: "Znam da je savršeno u redu ovakvo kakvo je, ali što ti o
ovome misliš, tek općenito?" Roark bi pogledao skice te iako ih je ţelio
baciti Keatingu ravno u lice i dati otkaz, jedna bi ga misao zaustavila:
misao kako se radi o zgradi i kako je on jednostavno mora spasiti, kao
što drugi ne mogu proći pokraj utopljenika, a ne priskoĉiti u pomoć.
Zatim bi satima radio, ponekad ĉitavu noć, dok bi Keating sjedio,
promatrajući. Zaboravljao bi na njega. Sve što je vidio bila je zgrada
kojoj je on mogao dati oblik. Znao je kako će u konaĉnici oblik biti
promijenjen, rastrgan, izobliĉen. Ipak, nešto od reda i razuma ostat će u
planu. Bit će to bolja zgrada nego što bi bila da ju je odbio raditi.
Ponekad, gledajući nacrte nekog jednostavnijeg, ĉišćeg, iskrenijeg
objekta nego što su bili ostali, Roark bi rekao: "Nije tako loše, Peter.
Popravljaš se." I Keating bi osjetio nešto ĉudno, nalik na mali trzaj u
tijelu, nešto tiho, osobno i dragocjeno, nešto što nikada ne bi izazivale
pohvale koje su mu davali Guy Francon ili naruĉitelji ili bilo tko drugi.
Zatim bi sve zaboravljao osjećajući puno praviji uţitak kad bi mu neka
dobrostojeća gospoĊa, u povjerenju, uz šalicu ĉaja, šapnula: "Vi ste
nova nada ameriĉke arhitekture, gospodine Keating", iako nikada nije
vidjela njegove graĊevine.
Pronašao je kompenzaciju za svoj osjećaj podĉinjenosti Roarku.
Ušavši ujutro u tvrtku, bacio bi na Roarkov stol zadaću za tehniĉkog
crtaĉa rekavši: "Howarde, napravi ovo za mene, i to odmah." U podne bi
poslao dostavljaĉa da glasno objavi: "Gospodin Keating traţi da odmah
doĊete u njegov ured." Izišao bi iz svoje sobe, krenuo prema Roarku,
zaustavio se na sredini sobe, i obraćajući se svima povikao: "Gdje su, do
vraga, vodoinstalaterske specifikacije za Dvanaestu ulicu? Howarde,
molim te potraţi ih u arhivi!"
U poĉetku je strahovao od Roarkove reakcije. Kada je izostala i kada
se uvjerio u njegovu pokornost, nije se više mogao suzdrţati. Osjećao je
gotovo senzualno zadovoljstvo kad bi nareĊivao Roarku, i muĉila ga je
Roarkova pasivna poslušnost. Nastavljao bi, znajući da smije to ĉiniti
samo dok se Roark ne razbjesni, a istodobno ga je oĉajniĉki ţelio
slomiti i izazvati eksploziju. Nije izazvao ništa.
Roark je volio dane kad bi ga poslali na teren, nadzirati objekte koji
se grade. Hodao je prirodnije kroz ĉeliĉne kosture gradilišta nego
ploĉnikom. Radnici su znatiţeljno promatrali kako prelazi uskim
daskama, golim gredama obješenim visoko iznad tla, s lakoćom
najboljih meĊu njima.
Zbilo se to jednoga dana u oţujku dok je nebo bilo blijedozeleno, s
prvim najavama proljeća. U Central Parku, dvjesto metara ispod, zemlja
je preslikavala tonove neba, smeĊa boja nosila je u sebi obećanje
zelenog. Ispod mreţe grana, rasuta kao staklene krhotine, leţala su
jezera. Roark je koraĉao kroz ĉeliĉnu ljušturu iz koje će izrasti divovski
hotel, zaustavivši se ispred elektriĉara koji je radio instalacije.
Ĉovjek je pokušavao savinuti cijev oko grede. Bio je to posao od
nekoliko napornih sati truda i strpljenja, u prostoru pretrpanom preko
svake mjere. Roark je stajao, s rukama u dţepovima, gledajući ga kako
polagano, s mukom, napreduje.
Ĉovjek je podignuo glavu i naglo se okrenuo. Imao je veliku glavu i
lice toliko ruţno da se ĉinilo gotovo fascinantnim, ni staro ni mlohavo,
ali izbrazdano dubokim borama, jakih, opuštenih vilica kao u buldoga, s
oĉima zapanjujuće velikim, okruglim i porculansko plavim.
"Onda?", ljutito je pitao. "U što buljiš, glavonjo?"
"Gubiš vrijeme", odgovorio je Roark.
"Da?"
"Da."
"Ti ćeš mi reći."
"Potrošit ćeš sate dok saviješ cijev oko te grede."
"A ti kao znaš bolji naĉin?"
"Naravno."
"Produţi dalje, geniju. Pametnjakovići s diplomama ovdje nisu
dobrodošli."
"Probuši rupu u gredi i kroz nju provuci cijev."
"Što?"
"Probuši rupu u gredi."
"Nisam blesav da bušim."
"Blesav si ako ne probušiš."
"To nitko ne radi."
"Ja sam radio."
"Ti?"
"To se svuda radi."
"Ne i ovdje. I sigurno ne ja."
 "Onda ću to napraviti umjesto tebe."
Ĉovjek je zagrmio: "Ne mogu vjerovati! Od kad to uredski crvi znaju
kako se radi muški posao?"
"Daj mi zavarivaĉ."
"Pazi da ne ispeĉeš svoje prstiće!"
Roark je uzeo njegove rukavice, zaštitne naoĉale i acetilensku lampu,
kleknuo i usmjerio tanak mlaz plavoga plamena u središte grede. Ĉovjek
je stajao i gledao. Roarkova ruka sigurno je drţala jak, šišteći mlaz
vatre, podrhtavajući jedva primjetno pod njegovom silinom, i
usmjeravala ga ravno u središte. Nije bilo napetosti ni napora u poloţaju
njegova tijela, samo u njegovoj ruci. I ĉinilo se kao da plava sila koja
polagano grize metal ne dolazi iz vatre, nego iz ruke koja njome
upravlja.
Kada je završio, spustio je lampu i ustao.
"Isuse", rekao je elektriĉar. "Ti znaš raditi!"
"Bit će da znam, što ti misliš?", skinuo je rukavice, naoĉale i vratio
mu ih. "Radi ovako od sada. I reci nadzorniku da sam ja to rekao."
Elektriĉar je s izrazom velikoga poštovanja gledao u pravilan otvor
na gredi i promrmljao: "Gdje si ovo nauĉio, Crveni?"
Roark se osmjehnuo, zabavljen priznanjem pobjede. "Oh, bio sam i
elektriĉar i vodoinstalater i zakivaĉ i još mnogo toga."
"I uz to studirao?"
"Da, na neki naĉin."
"Postat ćeš arhitekt?"
"Da."
"Pa, bit ćeš prvi arhitekt koji se razumije u još nešto, osim u lijepe
sliĉice i primanja. Trebaš samo vidjeti kakve nam štrebere šalju ovamo
iz vaših ureda."
"Nemoj se ispriĉavati. Ni meni nisu simpatiĉni. Vrati se cijevima.
Vidimo se."
"Vidimo se, Crveni."
Kad se Roark sljedeći put pojavio na gradilištu, plavooki elektriĉar
mahnuo mu je izdaleka, pozvao ga i pitao za savjet koji mu nije bio
potreban. Rekao je kako se zove Mike i kako mu je Roark nedostajao
posljednjih nekoliko dana. Kad je sljedeći put došao u obilazak, dnevna
smjena je upravo završavala i Mike ga je ĉekao. "Što kaţeš na ĉašu piva,
Crveni?", pozvao ga je. "Godit će mi", rekao je Roark. "Idemo!"
Sjeli su za stol u kutu jeftine kavane i pili pivo dok se Mike prisjećao
kako je jedanput, kad je skela pod njim otkazala, pao s visine od pet
katova, slomio tri rebra i doţivio da o tome priĉa; Roark je govorio o
danima koje je proveo radeći na gradilištima. Mike je imao pravo ime,
zvao se Sean Xavier Donnigan, što su svi odavno zaboravili, nešto alata
i prastari Ford. Iskljuĉiv razlog njegova postojanja bili su poslovi na
gradilištima diljem zemlje. Ljudi nisu imali osobit znaĉaj za Mikea, ali
ga je zato zanimao njihov rad. Oboţavao je vještinu u svakom poslu.
Strastveno je volio svoj posao i nije imao razumijevanja za ništa osim
sliĉne strasti u drugima. Bio je majstor u svojem podruĉju i nije
prihvaćao ništa osim vrhunske struĉnosti. Njegov je pogled na svijet bio
jednostavan: postoje sposobni i postoje nesposobni; drugi ga nisu
zanimali. Volio je graĊevine. Prezirao je, meĊutim, sve arhitekte.
"Postojao je jedan", rekao je iskreno, ispijajući peto pivo. "Samo
jedan, a ti si premlad da bi ga poznavao, ali to je bio jedini ĉovjek koji je
znao kako se gradi. Radio sam za njega kada sam bio mlad kao ti."
"Tko je to bio?"
"Zvao se Henry Cameron. Mislim da je umro, negdje ovih godina."
Roark je dugo gledao u njega i zatim rekao: "Nije umro, Mike", i
dodao: "Radio sam za njega."
"Ti?"
"Gotovo tri godine."
Pogledali su se u tišini, i to je dalo konaĉan peĉat njihovu
prijateljstvu.
Mnogo tjedana poslije, jednoga dana na gradilištu, Mike je s izrazom
potpune zbunjenosti na svojem ruţnom licu, zaustavio Roarka i pitao:
"Slušaj, Crveni, ĉuo sam glavnoga kad je rekao jednome od
poduzetnika kako si ti najtvrdoglaviji, najuobraţeniji i najgori kreten
kojega je ikada sreo. Što si mu to napravio?"
"Ništa."
"Pa što je onda, k vragu, time mislio?"
"Ne znam", rekao je Roark. "Znaš li ti?"
Mike ga je pogledao i slegnuo ramenima, nacerivši se.
"Ne", odgovorio je.
 8

POĈETKOM SVIBNJA PETER KEATING JE OTPUTOVAO U WASHINGTON

kako bi nadgledao izgradnju muzeja koji je, u pokušaju umirivanja
vlastite savjesti, gradu poklonio veliki filantrop. Muzejska zgrada,
Keating je na to ponosno upozoravao, bit će posve drugaĉija, ovoga puta
to neće biti reprodukcija Partenona, već kopija kuće Carrée u Nîmesu.
Keating je već neko vrijeme bio na putu kad je uredski dostavljaĉ
prišao Roarkovu stolu i rekao kako ga Guy Francon oĉekuje u svojem
uredu. Kad je Roark ušao u svetište na katu iznad, Francon se, sjedeći za
stolom, osmjehnuo i raspoloţeno zapoĉeo: "Sjedni, sjedni, dragi
prijatelju", ali nešto u Roarkovim oĉima, nešto što nikad prije nije
izbliza vidio, uĉinilo je da ustukne, zaustavi se, i samo suho doda:
"Sjedni."
Roark je poslušao. Francon ga je nekoliko sekundi prouĉavao i nije
ustanovio ništa osim da je pred njim krajnje neprijazno lice koje ipak
izgleda dovoljno uĉtivo.
"Ti si onaj koji je radio za Camerona, zar ne?" upitao je.
"Da", odgovorio je Roark.
"Gospodin Keating mi je o tebi rekao zaista lijepe stvari", ponovno je
pokušao Francon, i ponovno stao. Bila je to ljubaznost baĉena u vjetar.
Roark je sjedio, gledao u njega, i ĉekao.
"Reci... kako ti je ime?"
"Roark."
"Slušaj Roark. Mi imamo naruĉitelja koji je malo... poseban, ali je
znaĉajna osoba, vrlo znaĉajna osoba i mi ga moramo uĉiniti sretnim.
Nudi nam osam milijuna dolara za izgradnju poslovne zgrade, ali
problem je u tome što on ima posve jasne ideje o tome kako bi ona
trebala izgledati. On ţeli...", Francon je slegnuo ramenima kao da se
ispriĉava i odbija svaku krivnju za ovu besmislenu narudţbu, "on ţeli da
izgleda ovako." Pruţio mu je sliku. Bila je to slika Dana zgrade.
Roark je sjedio mirno, drţeći fotografiju meĊu prstima.
"Znate li koja je to zgrada?", upitao je Francon.
"Znam."
 "Pa, to je ono što on hoće. A gospodin Keating je odsutan. Zatraţio
sam od Bennetta, Coopera i Williamsa da naprave nacrte, ali on ih je sve
redom odbio. I onda sam odluĉio vama dati šansu."
Francon ga je promatrao, zadivljen veliĉanstvenošću vlastite ponude.
Nije bilo reakcije. Pred njim je bio samo ĉovjek koji je izgledao kao da
je dobio udarac u glavu.
"Ali naravno", nastavio je Francon, "to je golem skok za vas,
ogroman zadatak. Ipak, pomislio sam, dopusti ću vam da pokušate.
Nemojte se bojati. Gospodin Keating, i ja osobno, pregledat ćemo sve
nakon što završite. Samo napravite nacrte i dobru skicu. Morate imati
ideju o tome što naruĉitelj ţeli. Vi poznajete Cameronove trikove.
Jasno, mi nećemo dopustiti da nešto u ovoj mjeri nerafinirano iziĊe iz
našeg ureda. Moramo zadovoljiti ovog klijenta, ali ne smijemo preplašiti
ostale. Ideja je napraviti nešto jednostavno, općenito nalik ovome, ali
ipak, artistiĉko. Znate, malo stroţa varijanta Grĉke. Ne morate koristiti
jonski redoslijed, uporabite dorski. Obiĉna proĉelja i jednostavne
dekoracije, ili nešto tome sliĉno. Jeste li shvatili? A sad uzmite ovo sa
sobom i doĊite mi pokazati što ste u stanju. Bennett će vam objasniti
detalje... U ĉemu je pro..."
Francon je zastao usred reĉenice.
"Gospodine Francon, dopustite mi da ovo projektiram na naĉin na
koji je Dana zgrada projektirana."
"Molim?"
"Samo mi dopustite. Ne da kopiram Dana zgradu već da projektiram
onako kako bi to Cameron ţelio, kako bih ja ţelio."
"Mislite modernistiĉki?"
"Ja... moţete to tako nazvati."
"Jeste li vi poludjeli?"
"Gospodine Francon, saslušajte me, molim vas." Roarkove rijeĉi bile
su kao koraci po ţici iznad ponora, polagani, napregnuti, u traganju za
osloncem, ali precizni: "Ja vas ne krivim zbog stvari koje radite. Ja
radim za vas, uzimam vaš novac, nemam nikakvo pravo na mišljenje.
Ali ovaj put... ovaj put klijent sam traţi nešto drugo. Vi ništa ne
riskirate. On to ţeli. Pomislite samo, postoji ĉovjek, jedan ĉovjek koji
vidi i razumije i ima dovoljno moći to ostvariti. Zar ćete se po prvi put
suprotstaviti naruĉitelju i to, zbog ĉega? Da bi ga prevarili i ponudili mu
isto ono smeće koje drugi traţe, dok ovaj jedan, samo ovaj jedan, ţeli
nešto drugo?"
"Mislim da se vi zaboravljate", hladno je rekao Francon.
"Kakva je za vas razlika? Samo mi dopustite napraviti ovo na moj
naĉin, a zatim mu pokaţite. Samo mu pokaţite. Već je odbio tri nacrta,
što ako odbije i ĉetvrti? Ali ako... ako ne odbije..."
Roark nikada nije nauĉio preklinjati i to ni sada nije dobro ĉinio: glas
mu je bio grub, bezbojan, odajući napor koji je molbu pretvarao u
uvredu onome kome je upućena. Keating bi dao sve da je u tom trenutku
mogao vidjeti Roarka. Ali Francon nije mogao prepoznati pobjedu koju
je prvi od svih doţivio. Prepoznao je jedino uvredu.
"Jesam li ja u pravu ako zakljuĉujem", upitao je, "kako vi mene
kritizirate i uĉite o arhitekturi?"
"Ja vas preklinjem", rekao je Roark, sklopivši oĉi.
"Da niste štićenik gospodina Keatinga, ni sekundu više ne bih
potrošio na ovaj razgovor. Ali budući kako ste oĉito potpuno naivni i
neiskusni, ipak ću vas upozoriti kako nemam obiĉaj s tehniĉkim
crtaĉima diskutirati o njihovim estetskim stavovima. Bit ćete tako
ljubazni i uzet ćete ovu fotografiju – i ja ne ţelim ništa sliĉno onome što
bi Cameron mogao projektirati, ja ţelim nacrt ovoga prilagoĊen našim
standardima, a na vama je da pratite moje upute u vezi klasiĉnog
tretmana fasade."
"Ja to ne mogu" rekao je Roark, posve mirno.
"Molim? Vi se obraćate meni? Jeste li vi zaista rekli: Oprostite, ja to
ne mogu?"
"Nisam rekao oprostite, gospodine Francon."
"Što ste rekli?"
"Da ja to ne mogu."
"Zašto?"
"Vi ne ţelite znati zašto. Nemojte traţiti od mene nikakav dizajn.
Napravit ću svaki drugi posao koji ţelite. Ali ne ovo. I ne Cameronovu
djelu."
"Kako mislite, nikakav dizajn? Vi se nadate kako ćete jednoga dana
postati arhitekt, ili ne?"
"Ne ovako."
"Oh... Jasno mi je... Znaĉi ne moţete? Ili ne ţelite?"
 "Kako vam je draţe."
"Slušaj, ti drska budalo, ovo je zaista previše!"
Roark je ustao.
"Mogu li otići gospodine Francon?"
"U cijelome svojem ţivotu", zagrmio je Francon, "nikada nisam
vidio ništa sliĉno! Jeste li vi ovdje kako biste mi rekli što moţete, a što
ne moţete uĉiniti? Jeste li vi ovdje kako biste mi drţali lekcije,
kritizirali moj ukus i davali vaše sudove?"
"Ja ne kritiziram ništa", mirno je odgovorio Roark, "Ja ne osuĊujem.
Postoje stvari koje ja ne mogu raditi. Ostanimo na tome. Mogu li sada
otići?"
"Moţete otići iz ove sobe i ove firme sada i zauvijek! OtiĊite i
potraţite sebi nov posao. OtiĊite po svoj ĉek i nestanite."
"Da, gospodine Francon."
Te je veĉeri Roark otišao do kavane u kojoj je nakon radnog dana
uvijek mogao naći Mikea. On je radio na izgradnji tvornice kod
graĊevinskog poduzetnika koji je dobivao najveće Franconove poslove.
Oĉekivao je da će tog poslijepodneva vidjeti Roarka u inspekciji
gradilišta, i ljutito je rekao:
"Što je Roark? Zabušavaš na poslu?"
Ĉuvši novost, ostao je sjediti, nepomiĉan, sliĉan buldogu iskešenih
zuba. Zatim je bijesno opsovao.
"Svinje", mrmljao je izmeĊu jaĉih imenica, "svinje..."
"Smiri se Mike."
"Dobro... i što sada, Crveni?"
"Netko drugi, od iste sorte, dok se ovo isto ne dogodi ponovno."

Po povratku iz Washingtona Keating je otišao ravno u Franconov

ured. Nije se zaustavio u sobi za projektiranje i nije ĉuo novosti.
Francon ga je srdaĉno pozdravio:
"Hej, divno je što si se vratio. Što ţeliš? Whisky sa sodom ili
konjak?"
"Ništa, hvala. Daj mi samo cigaretu."
"Evo... Hej, izgledaš odliĉno! Bolje nego ikad! Kako ti to uspijeva, ti
sretniĉe? Imam ti toliko toga ispriĉati! Kako je bilo u Washingtonu? Sve
u redu?", i nastavio, prije no što je Keating mogao odgovoriti: "Slušaj,
dogodilo mi se nešto strašno. Potpuno razoĉaranje. Sjećaš li se Lili
Landau? Vjerovao sam kako sam kod nje već blizu cilja, ali kad sam je
posljednji put vidio, hladan tuš! Znaš li tko je s njom? Zaprepastit ćeš
se! Gail Wynand, ni manje ni više! Ta djevojka visoko leti. Trebao bi
vidjeti njezine fotografije i njezine noge preko svih njegovih naslovnih
strana. Pitam se samo hoće li joj sve to slikanje pomoći, ili ne? Što ja
mogu protiv toga? A znaš li što se dogodilo? Sjećaš li se kako je
govorila da joj nitko ne moţe dati ono što najviše ţeli, kućicu iz njezina
djetinjstva, slatko malo austrijsko selo u kojemu je roĊena? Pa, Wynand
ga je kupio, odavno, ĉitavo prokleto selo i prenio ga ovamo, svaki
komadić, ponovno ga sastavio na Hudsonu, i sad tamo stoji, kaldrma,
crkva, jabukova stabla, svinjci i sve ostalo! Onda je s time prije dva
tjedna iznenadio Lili. Moţeš li to zamisliti? Ako je kralj Babilona
mogao postaviti viseće vrtove za svoju najdraţu koja je patila za
domom, zašto ne bi i Gail Wynand? Lili je sama sreća i zahvalnost, ali
jadnica je u stvari oĉajna. Ona bi radije bundu od nerca. Ona nikada nije
ni ţeljela to prokleto selo. I Wynand to zna. Ali, evo ga tu, na Hudsonu.
Prošli je tjedan priredio zabavu za nju, upravo tamo, u tom selu,
kostimiranu zabavu, gospodin Wynand kao Cesare Borgia, što mu
savršeno odgovara. Bilo je fenomenalno, naravno ako vjeruješ u sve što
se priĉa, no znaš kako, s njim u vezi sve je moguće. I, pitaj me što je
sljedeći dan uĉinio? Pozirao je sa školskom djecom koja nikada nisu
vidjela selo u Austriji, naš filantrop, i objavio fotografije u svim svojim
novinama, praćene srcedrapajućim tekstovima o vrijednosti edukacije,
nakon ĉega su ga ĉlanice ţenskih klubova zatrpale pismima oboţavanja.
Baš me zanima što će uĉiniti sa selom jedanput kad se riješi Lili? A
hoće, znam da hoće, one kod njega ne traju dugo. Misliš li da ću ja tada
imati šansu?"
"Svakako", rekao je Keating, "svakako hoćeš. Kako je u uredu?"
"Ma dobro. Kao i obiĉno. Lucius je bio prehlaĊen i popio moj
najbolji Bas Armagnac. Što je loše za njegovo srce, a sanduk košta sto
dolara!... Usput... Lucius je napravio pravu pometnju. Opet ta njegova
opsesija, taj prokleti porculan. Izgleda da je otišao i kupio ĉajnik od
lopova. Znao je da kupuje ukradeno. Morao sam se zaista nagnjaviti da
bi nas saĉuvao od skandala... O, da ne zaboravim, otpustio sam onog
tvojeg prijatelja, kako se ono zvao? Roark."
 "Oh", izustio je Keating, pustio neka proĊe trenutak, a onda upitao:
"Zašto?"
"Uobraţena budala! Gdje si ga samo našao?"
"Što se dogodilo?"
"Mislio sam biti ljubazan prema njemu, dati mu pravu šansu.
Zatraţio sam da napravi nacrte za Farrell zgradu, znaš, onu koju je Brent
napokon uspio nacrtati i nagovorili smo Farrella da je prihvati, znaš,
pojednostavljeni dorski stil, ali tvoj je prijatelj jednostavno odbio to
raditi. Bit će kako je idealist ili nešto tomu sliĉno. I, pokazao sam mu
vrata... O ĉemu se radi? Zašto se smiješ?"
"Ništa. Samo zamišljam scenu."
"Slušaj, nemoj me moliti da ga uzmem natrag."
"Ne, naravno da ne."
Sljedećih nekoliko dana Keating je pomišljao da nazove Roarka. Nije
znao što bi rekao, ali nejasno je osjećao kako bi nešto trebao reći.
Neprestano je odlagao. On sam postajao je sve sigurniji u poslu, sve više
uvjeren kako mu Roark zapravo više nije potreban. Dani su prolazili,
nije mu se javljao i napokon je osjetio olakšanje što ga se konaĉno
oslobodio.
Iza prozora u svojoj sobi Roark je gledao krovove, cisterne za vodu,
dimnjake i jureća vozila, duboko ispod. Bilo je neke potmule prijetnje u
tišini sobe, u praznini dana, u njegovim rukama koje su besposleno
visjele. Iz grada ispod njega kao da je izrastala još jedna prijetnja, kao
da su se svaki prozor i svaka stopa ploĉnika spajali u neumoljivom,
nijemom otporu. Nije ga smetalo. Shvatio je i prihvatio još davno.
Sastavio je popis arhitekata ĉiji je rad najmanje prezirao,
redoslijedom najmanjeg zla, i poĉeo traţiti posao, hladno, sistematiĉno,
bez ljutnje ili nade. Nije znao povreĊuju li ga ovakvi dani, znao je samo
kako je to nešto što se mora napraviti.
Arhitekti koje je sretao razlikovali su se jedan od drugoga. Neki su
ga preko stola gledali ljubazno, neodreĊeno, i ĉinilo se kao da misle
kako je njegova ţelja da bude arhitekt dirljiva i pohvalna i neobiĉna i
privlaĉno tuţna, poput svih zabluda mladosti. Neki su se smiješili,
tankim, stisnutim usnama i ĉinilo se da uţivaju u njegovoj prisutnosti jer
ona uveliĉava njihova dostignuća. Neki su mu se obraćali posve hladno,
kao da njegova ambicija predstavlja osobnu uvredu. Neki su bili osorni,
a oštrina u njihovim glasovima govorila je kako im je potreban dobar
crtaĉ, kako im je uvijek potreban dobar crtaĉ, ali kako se taj opis ne
moţe odnositi na njega, te ga mole da se uzdrţi od daljnjeg insistiranja i
oslobodi ih potrebe da mu to kaţu u lice.
Nije to bila mrţnja. Nije to bio sud o njegovim vrijednostima. Nisu
oni mislili da je bezvrijedan. Njima jednostavno nije bilo stalo otkriti
vrijedi li on uopće. Ponekad bi traţili da vide njegove crteţe: pruţao bi
ih preko stola, osjećajući grĉeve stida u mišićima ruku: osjećao se kao
da sa mu skinuli svu odjeću, osim što stid nije dolazio od obnaţena
tijela, već od pogleda ravnodušnih oĉiju.
Ponekad bi otputovao do New Jerseyja u posjet Cameronu. Sjedili bi
zajedno na trijemu kuće na brijegu, Cameron u invalidskim kolicima,
ruku poloţenih na staru deku prebaĉenu preko koljena. "Kako je,
Howarde? Dosta teško?" "Ne." "Hoćeš li da napišem preporuku
jednome od tih kretena?" "Ne."
Zatim bi Cameron odbio dalje o tome govoriti, ne bi ţelio o tome
govoriti, ne dopuštajući pomisli kako njihov grad odbacuje Roarka, da
postane stvarna. Kad bi mu Roark dolazio u posjet, Cameron bi priĉao o
arhitekturi s prirodnom sigurnošću zakonita vlasnika. Sjedili bi zajedno,
gledajući grad u daljini, na rubu neba, s druge strane rijeke. Nebo bi
postajalo tamno i blistavo poput plavozelena stakla, zgrade bi poĉele
sliĉiti oblacima zaleĊenim na staklu, sivoplavim oblacima zamrznutim
na tren u ravnim stranama i vertikalnim strijelama ĉiji su šiljati vrhovi
lovili sunce na zalasku...
Dok su mjeseci ljeta prolazili i Roarkova se lista privodila kraju, i
dok se ponovno vraćao na mjesta na kojima su ga već jedanput odbili,
otkrio je kako je nekoliko stvari o njemu postalo poznato. Slušao je iste
rijeĉi, izgovorene izravno ili stidljivo, bijesno ili pomirljivo: "Vi ste
izbaĉeni sa Stantona. Vi ste izbaĉeni iz Franconove tvrtke." Svi ti
razliĉiti glasovi imali su nešto zajedniĉko: prizvuk olakšanja zbog
sigurnosti u odluku koju su umjesto njih donijeli drugi.
Sjedio bi na rubu prozora, iz veĉeri u veĉer, pušeći, s rukom na oknu,
osjećajući grad pod svojim prstima, i dodir hladna stakla na dlanu.
U rujnu je proĉitao ĉlanak pod naslovom Napravite mjesta za
budućnost Gordona L. Prescotta, ĉlana UAA, u Arhitektonskom
glasniku. Ĉlanak je objavljivao kako je tragedija profesije u teškoćama
s kojim se suoĉavaju daroviti poĉetnici, kako su veliki talenti, izgubljeni
u bitki za opstanak, ostali neprimijećeni, kako je arhitektura oboljela od
nedostatka svjeţe krvi i novih misli, nedostatka originalnosti, vizije i
hrabrosti. Autor ĉlanka stavio je sebi u zadatak potraţiti poĉetnike koji
obećavaju, ohrabriti ih, omogućiti im da se razviju i dati im priliku koju
zasluţuju. Roark nikada nije ĉuo za Gordona L. Prescotta, ali je ĉlanak
bio napisan s iskrenim uvjerenjem. Dopustio je sebi da s prvom najavom
nade krene u njegov ured.
Prijamna soba Gordona L. Prescotta bila je ureĊena u sivim, crnim i
crvenim tonovima, korektno, uzdrţano i smjelo u istome ĉasu. Mlada i
vrlo privlaĉna tajnica saopćila je Roarku kako se s gospodinom
Prescottom nitko ne moţe sastati bez prethodne najave, ali kako će ona
rado zakazati sastanak za njega iduće srijede u ĉetrnaest sati i petnaest
minuta. U srijedu, u ĉetrnaest sati i petnaest minuta, tajnica mu se
osmjehnula i zamolila ga neka sjedne i priĉeka trenutak. U šesnaest sati
i ĉetrdeset pet minuta bio je primljen u ured Gordona L. Prescotta.
Gordon L. Prescott nosio je smeĊi, karirani sako od tvida i bijelu
dolĉevitu od angorske vune. Bio je visok, atletski graĊen, imao je
trideset pet godina i lice koje je odraţavalo spoj rafinirana uma, mekane
koţe, prćasta nosa i malih, napućenih usana gimnazijskog idola. Lice je
bilo potamnjelo od sunca, a kratka, plava kosa, ošišana na vojniĉki
naĉin. Bio je istinski muţevan, istinski nezainteresiran za eleganciju i
potpuno svjestan dojma koji ostavlja na druge.
U tišini je saslušao Roarka, dok su mu oĉi poput štoperice registrirale
svaku sekundu potrošenu na svaku rijeĉ koju je Roark izgovorio. Pustio
je neka proĊe prva reĉenica, kod druge ga je prekinuo: "Dajte da vidim
vaše crteţe", pokazavši time kako je sve što bi Roark mogao reći, njemu
odavno poznato.
Drţeći crteţe svojim osunĉanim rukama rekao je, prije nego li ih je
pogledao: "Ah, toliko mladih ljudi mi dolazi po savjet, toliko njih."
Podigao je glavu, ne gledajući u prvi crteţ i dodao: "Naravno,
poĉetnicima je najteţe spojiti praktiĉno i transcendentalno", i odloţio ga
na dno. "Arhitektura je primarno uporabni pojam i problem je u elevaciji
principa pragmatizma u podruĉje estetskih apstrakcija. Sve drugo je
besmislica." Letimiĉno promotrivši dva druga crteţa gurnuo ih je ispod
ostalih. "Osobno nemam strpljenja za vizionare koji arhitekturu
doţivljavaju kao kriţarski rat za obranu profesije. Slavno naĉelo
dinamike zapravo je obiĉno naĉelo društvene jednakosti." Uhvatio je
sljedeći crteţ i vratio ga na kraj. "Ukus publike i srce publike krajnji su
kriterij umjetnika. Genij je onaj tko zna izraziti opće. Izuzetnost je u
eksploataciji neizuzetnog." Odmjerio je teţinu hrpe nacrta na dlanu
obznanivši time kako ih sve pregledao, i odloţio ih na stol.
"Ah, da", rekao je, "Vaši radovi. Vrlo zanimljivo. Ali ne i praktiĉno.
Ne i zrelo. Neusmjereno i nedisciplinirano. Adolescentno. Originalnost
originalnosti radi. Potpuno izvan duha vremena. Ako ţelite znati za
ĉime ovih dana postoji oĉajniĉka potreba, evo, pokazat ću vam." Iz stola
je izvukao crteţ. "Evo, ovo je donio mlad ĉovjek koji je meni došao bez
preporuke, poĉetnik koji nikada prije nije radio. Ako ste u stanju stvoriti
nešto nalik ovome, nećete morati traţiti posao. Vidio sam jedan njegov
crteţi i uzeo ga istoga trena, zapoĉeo je s dvadeset i pet dolara tjedno.
Nema sumnje kako je u pitanju potencijalni genij." Pruţio je crteţ
Roarku. Skica je predstavljala kuću u obliku silosa za ţito u
nevjerojatnom spoju s pojednostavljenom, istanjenom sjenom
Partenona.
"Ovo", rekao je Gordon L. Prescott, "ovo je originalnost, novo u
vjeĉnome. Pokušajte nešto u tom smjeru. Ne mogu reći kako vam
predviĊam veliku budućnost. Moramo biti iskreni, ne ţelim da gajite
iluzije temeljene na mojem autoritetu. Morate još mnogo uĉiti. Ne ţelim
nagaĊati kakve vi sposobnosti moţda posjedujete, ili ćete ih tek steći.
Moţda, s mnogo rada... Arhitektura je u svakom sluĉaju zahtjevna
profesija i konkurencija je oštra, znajte, vrlo oštra... A sad ako me
moţete ispriĉati, moja tajnica je zakazala drugi sastanak..."

Jedne kasne veĉeri u listopadu Roark je pješice išao prema kući. Bio
je to još jedan dan u nizu koji se rastegao u mjesece i on nije znao što
mu se dogodilo u satima ovoga dana, koga je vidio, ni kakav su oblik
imale rijeĉi kojima su ga odbili. Koncentrirao se posve na onih nekoliko
minuta koje bi proveo u nekom uredu, zaboravljajući sve ostalo, zatim
bi, izašavši iz ureda, zaboravljao i te trenutke. Moralo se napraviti,
napravljeno je, i više nije imalo znaĉaj. Bio je ponovno slobodan
vraćajući se kući.
 Pred njim se pruţala dugaĉka ulica, visoki blokovi zgrada, koje su se
spajale u visini ĉineći prolaz tako uskim da je osjećao kako bi, ako
raširi ruke, mogao dohvatiti ih i rastaviti im vrhove. Hodao je brzo
ploĉnikom koji je poput odskoĉne daske odbijao njegove korake sve
dalje prema naprijed.
Ugledao je osvijetljeni betonski trokut zaustavljen u prostoru, stotinu
metara iznad tla. Nije mogao vidjeti što je ispod njega, kakav ga oslonac
drţi, ali je mogao zamisliti sve što ţeli vidjeti, sve što bi sam uĉinio s
tom vizijom. Zatim je iznenada pomislio kako sada, u ovome ĉasu, ako
je vjerovati gradu, ako je vjerovati svima osim ĉvrstoj izvjesnosti u
njemu samome, on nikada više neće graditi, nikada, prije nego li je
uopće i poĉeo. Slegnuo je ramenima. Stvari koje su mu se dogaĊale, u
tim uredima s tim nepoznatim ljudima, bile su neka vrsta nadrealnog,
nestvarni trenuci na putu do suštine koju oni nisu mogli ni dosegnuti niti
dotaknuti.
Skrenuo je u sporedne ulice koje su vodile do East Rivera.
Usamljeno svjetlo semafora visjelo je u daljini, kao crvena toĉka u
hladnoj tmini. Stare kuće bile su pognute nisko nad zemljom, pogrbljene
pod teţinom neba. Pustim i praznim ploĉnikom odzvanjali su njegovi
koraci. Nastavljao je, podignuta ovratnika, ruku zavuĉenih duboko u
dţepove. Kad je prošao pokraj uliĉne svjetiljke, ispod njegovih nogu
narasla je sjena i na zidu, kao potezom brisaĉa za staklo, ostavila
dugaĉak, crn luk.
 9

John Erik Snyte pogledao je Roarkove crteţe, hitro izdvojio tri na

stranu, ostale posloţio u urednu hrpu, ponovno pogledao prva tri, bacio
ih jedan preko drugoga na vrh naslaganih papira, i rekao:
"Izvanredno. Radikalno, ali izvanredno. Što radite veĉeras?"
"Zašto?", zapanjeno je upitao Roark.
"Jeste li slobodni? Moţete li poĉeti odmah? Skinite kaput, otiĊite u
projektantsku sobu, posudite pribor od nekoga i napravite mi nacrt za
robnu kuću koju upravo preureĊujemo. Samo osnovni nacrt, samo
osnovnu ideju, ali to moram imati do sutra. Moţete li ostati veĉeras?
Grijanje je ukljuĉeno i ja ću vam po Joeu poslati nešto za veĉeru. Ţelite
li kavu ili scotch ili što drugo? Samo recite Joeu. Moţete li ostati?"
"Da", odgovorio je Roark, ne vjerujući. "Mogu raditi cijelu noć."
"Odliĉno! Sjajno! Ovo je upravo ono što sam oduvijek trebao,
Cameronov ĉovjek. Sve druge imam. Oh, da, koliko su vam plaćali kod
Francona?"
"Šezdeset pet."
"Pa, ja se ne mogu razbacivati novcem kao veliki epikurejac Guy.
Pedeset je maksimum. U redu? Dobro. Poĉinjete odmah. Zamolit ću
Billingsa neka vam objasni detalje. Ţelim nešto moderno. Razumijete?
Moderno, silovito, smjelo, tako da im oĉi ispadnu. Nemojte se
suzdrţavati. Idite do kraja. Upotrijebite svaki trik koji znate, što luĊe to
bolje. Samo naprijed!"
John Erik Snyte je skoĉio na noge, širom otvorio vrata goleme
projektantske sobe, uletio u nju, okrznuo se o radni stol, zaustavio ispred
krupnog ĉovjeka okruglog, namrgoĊenog lica i rekao: "Billings – Roark.
Ovo je naš modernist. Dajte mu Benton projekt. Dajte mu nešto od
pribora. Ostavite mu svoje kljuĉeve i pokaţite mu što treba zakljuĉati
veĉeras. Zapoĉinje s današnjim danom. Pedeset. U koliko sati je moj
dogovor sa braćom Dolson? Već kasnim. Zbogom. Neću se vraćati
veĉeras."
Izjurio je van, zalupivši vrata za sobom. Billings nije pokazao
nikakvo iznenaĊenje. Gledao je u Roarka kao da je oduvijek tu. Govorio
je ravnodušnim glasom, oteţući rijeĉima. Nakon dvadeset minuta
ostavio ga je samog za stolom s papirima, olovkama, priborom,
kompletom nacrta i fotografijama robne kuće, s dijagramima i
dugaĉkom listom uputa.
Roark je promatrao ĉisti, bijeli papir ispred sebe, šakom ĉvrsto
stišćući tanku olovku. Spustio ju je na stol, ponovno podignuo, prelazeći
njeţno palcem po mekom drvetu, od vrha prema dolje, i shvatio kako
mu podrhtava u ruci. Bacio je olovku, bijesan zbog vlastite slabosti,
bijesan što mu ovaj posao toliko znaĉi, najednom svjestan stvarnog
znaĉaja svih izgubljenih, besposlenih mjeseci. Vrhovi njegovih prstiju
pritiskali su papir kao da su zalijepljeni za njega, kao da površina
nabijena elektricitetom drţi ţivo tkivo ĉovjeka, drţi ga i ozljeĊuje.
Otrgnuo je ruku i zapoĉeo s radom...
John Erik Snyte imao je pedeset godina, podrugljiv, pronicljiv i
zloćudan izraz lica, kao da sa svakim ĉovjekom s kojim komunicira
dijeli neku nepristojnu tajnu, koju nije potrebno imenovati jer je obojici
oĉita. Bio je ugledan arhitekt i ne bi mijenjao izraz lica spominjući tu
ĉinjenicu. Guyja Francona drţao je za nepraktiĉnog idealista: njega
osobno nisu ograniĉavale klasiĉne dogme, bio je mnogo vještiji i mnogo
liberalniji, gradio je sve. Nije bio protivnik moderne arhitekture i rado je
gradio u tom stilu kad god bi rijedak naruĉitelj to zatraţio, gole kutije s
ravnim krovovima, nazivajući ih progresivnim, kao što je gradio rimske
palaĉe i nazivao ih profinjenim, i gotske crkve nazivajući ih
spiritualnim. Nije meĊu njima vidio razlike. I nikada se nije uzrujavao,
osim kad bi ga nazivali eklektikom.
Imao je vlastitu metodu. Zaposlio je pet dizajnera razliĉitih profila i
meĊu njima organizirao natjecanje kod svake narudţbe koju bi dobio.
Odabrao bi najbolju ideju, nadopunivši je detaljima iz ostalih projekta.
"Šest mozgova", govorio bi, "bolji su od jednoga."
Kad je Roark ugledao završni crteţ robne kuće Benton, shvatio je
zašto se Snyte nije ustezao dati mu posao. Prepoznao je vlastite planove
prostora, prozore, ventilacijski sustav i uz to vidio dodate korintske
kapitele, gotske kripte, razgranate kolonijalne lustere i neopisive zidne
dekoracije, nalik maurskim. Crteţ je bio napravljen ĉudesnom
preciznošću, naslikan vodenim bojama na kartonskoj podlozi, pokriven
velom svilenog papira. Nitko u sobi nije ga smio razgledavati, osim iz
sigurne udaljenosti, ruke su morale biti oprane, sve cigarete odstranjene.
John Eric Snyte pridavao je velik znaĉaj ispravnoj prezentaciji slike
objekta naruĉitelju, i zapošljavao je mladog Kineza, studenta
arhitekture, samo zbog izvedbe ovakvih remek-djela.
Roark je znao što ga ĉeka. Znao je kako na ovome poslu nikada neće
vidjeti svoj rad ostvarenim, već samo njegove dijelove, što bi radije
propustio vidjeti, ali će imati mogućnost projektirati kako ţeli i steći
iskustvo u rješavanju zbiljskih situacija. Bilo je to manje nego što je
ţelio i više nego je mogao oĉekivati. Prihvatio je dogovor kao takav.
Upoznao je svoje kolege projektante, ostala ĉetiri natjecatelja, i saznao
kako su im nesluţbeni nadimci u crtaćoj sobi: "Klasika", "Gotika",
"Renesansa" i "Razno". Trgnuo se kad su mu se obratili s "Hej,
Moderna".

Štrajk sindikata graĊevinskih radnika izbezumio je Guyja Francona.

Štrajk je zapoĉeo kao pobuna protiv izvoĊaĉa radova zaduţenih za
izgradnju Noyes-Belmont hotela, i proširio se na sva nova gradilišta u
gradu. U tisku je spomenuto kako je hotel Noyes-Belmont projektirala
firma Francon & Heyer.
Većina tiska bila je protiv štrajka, dajući podršku izvoĊaĉima radova.
Štrajkaĉe su najţešće napadale novine velikog Wynandova lanca.
"Mi smo oduvijek zastupali", pisalo je u Wynandovim uvodnicima,
"prava obiĉnog ĉovjeka i borili se protiv privilegiranih u društvu, ali mi
ne moţemo odobriti destrukciju reda i zakona." Nikada nije
ustanovljeno jesu li Wynandove novine odredile raspoloţenje javnosti
ili je ono odredilo uredniĉku politiku, ustanovljeno je samo da su
iznimno dobro drţali korak. Nitko meĊutim, nije znao, osim Guyja
Francona i vrlo malog broja ljudi, kako je Gail Wynand vlasnik
korporacije, koja je vlasnik korporacije, koja je vlasnik hotela Noyes-
Belmont.
Ovo je u mnogome doprinijelo Franconovoj nervozi. Govorilo se
kako su Wynandovi poslovi s nekretninama još zamašniji od njegova
novinskog carstva. Bilo je to prvi put da Francon radi za Wynanda i
pohlepno je ugrabio priliku misleći o golemim mogućnostima koje ona
nudi. On i Keating dali su sve od sebe kako bi dizajnirali najurešeniju od
svih rokoko palaĉa za goste koji mogu za sobu platiti dvadeset pet
dolara na dan, goste sklone gipsanom cvijeću, mramornim kupidima i
otvorenim liftovima od bronĉane ĉipke. Štrajk je uništio nadu u buduće
projekte: nije se zato moglo okriviti Francona, ali nikada se nije znalo
koga će Gail Wynand okriviti, za bilo što. Bezbrojne, nepredvidive
promijene Wynandovih naklonosti bile su ĉuvene i bilo je opće poznato
kako onih nekoliko arhitekata koje bi jedanput zaposlio, više nikada
nisu dobivali posao kod njega.
Franconovo mraĉno raspoloţenje dovelo je do presedana, do izljeva
bijesa, bez ikakva vidljiva razloga, na jedinu osobu koja je uvijek
uţivala imunitet, Petera Keatinga. Keating je samo slegnuo ramenima i
drsko mu okrenuo leĊa, ne progovorivši ni rijeĉ. Zatim je besciljno lutao
hodnicima, reţeći bez povoda na mlade projektante. Sudarivši se s
Luciusom N. Heyerom na ulaznim vratima, uzviknuo je: "Hej, gledaj
kamo ideš!", dok je Heyer smeteno trepćući, zurio za njim.
Bilo je malo toga za raditi u uredu, ništa za reći i sve za izbjegavati.
Keating je rano izišao i krenuo pješice kući kroz hladan, prosinaĉki
sumrak.
Kod kuće je glasno proklinjao teţak miris boje na pregrijanim
radijatorima, a kad je njegova majka otvorila prozore, hladnoću. Nije
znao razlog svojem nemiru osim ako to nije bila iznenadna neaktivnost
koja ga je ostavila samoga. Nije podnosio da bude ostavljen sam.
Zgrabio je telefonsku slušalicu i nazvao Catherine Halsey. Zvuk
njezina jasnog glasa bio je poput hladne ruke na vrelom ĉelu. Rekao je:
"O, ne, ništa vaţno draga moja, samo sam se pitao jesi li veĉeras kod
kuće. Ţelio sam svratiti poslije veĉere." "Naravno, Peter, bit ću doma."
"Super. Oko pola devet?" "Da... oh, Peter, jesi li ĉuo za ujaka
Ellswortha?", "Da, do vraga jesam, ĉuo sam za tvojeg ujaka
Ellswortha!... Oprosti mi Katie... Oprosti draga, nisam htio biti grub, ali
cijeli dan slušam samo o tvojem ujaku. Znam, to je divno i tako dalje,
ali, slušaj, nećemo veĉeras ponovno o njemu!" "Ne, naravno da ne. Ţao
mi je. Shvaćam. Ĉekat ću te." "Vidimo se onda, Katie."
Bila mu je poznata najnovija priĉa o Ellsworthu Tooheyju, ali o njoj
sad nije ţelio misliti jer ga je sve to ponovno podsjetilo na dosadnu
priĉu o štrajku. Prije šest mjeseci, na vrhuncu svoje slave sa Zapisima u
kamenu, Ellsworth Toohey je dobio kolumnu pod naslovom "Jedan mali
glas" u Zastavama Gaila Wynanda. U poĉetku, bila je to umjetniĉka
kritika da bi zatim prerasla u neformalnu tribinu s koje je Ellsworth
Toohey donosio presude o umjetnosti, literaturi, restoranima New
Yorka, meĊunarodnim krizama i sociologiji, sociologiji osobito.
Kolumna je doţivjela golem uspjeh, ali je štrajk graĊevinskih radnika
doveo Ellsworta Tooheyja u nezavidan poloţaj. On nije skrivao
naklonost prema štrajkaĉima iako u svojoj kolumni o tome nije rekao ni
rijeĉi, budući da nitko nije mogao reći sve što misli u novinama Gaila
Wynanda, osim njega samog. Veliki, masovni susret simpatizera štrajka
bio je zakazan za tu veĉer. Mnogi slavni gosti trebali su se pojaviti kao
govornici, meĊu njima i Ellswort Toohey. Barem je tako glasila najava.
DogaĊaj je pobudio golemo zanimanje i padale su oklade hoće li se
Toohey zaista usuditi doći. "Hoće", ĉuo je Keating jednog od crtaĉa u
uredu kako strastveno tvrdi, "ţrtvovat će sebe. On je takav ĉovjek. On je
jedini pošten ĉovjek u novinama". "Neće", rekao je drugi. "Shvaćaš li ti
što znaĉi napraviti takvu svinjariju Gailu Wynandu? Kad Wynand
jednom nekoga uzme na zub, posve je sigurno da će ga slomiti. Ne zna
se kad i kako, ali se zna da hoće, i nitko mu ništa neće moći dokazati, jer
kad se Wynand jednom okomi na tebe, nema ti spasa." Kako god bilo,
Keatinga cijela ta stvar uopće nije zanimala, i od svega toga bilo mu je
zlo.
Jeo je svoju veĉeru u mrgodnoj tišini i kad je gospoĊa Keating
zapoĉela: "Oh, onako usput...", pokušavajući skrenuti razgovor u smjeru
koji je prepoznao, povikao je: "Nemoj o Catherine. Prestani!" GospoĊa
Keating nije rekla više ništa i koncentrirala se na dodavanje hrane u
njegov tanjur.
Odvezao se taksijem do Greenwich Villagea. Poţurio je uz stepenice.
Zvonio je dugo, oslonjen na zid. Catherine ne bi mogla otići znajući da
on dolazi, jednostavno ne bi mogla. U nevjerici se spustio niz stube, do
ulice, pogledavši izvana u njezine prozore. Bili su u tami.
Stajao je gledajući u stakla kao u neopisivu izdaju. Preplavio ga je
bolesni osjećaj osamljenosti, osjećaj beskućnika u golemu gradu: na
trenutak je zaboravio vlastitu adresu, i to da je uopće ima. Onda se sjetio
mitinga, velikog mitinga na kojemu je njezin ujak veĉeras od sebe
trebao napraviti muĉenika. Tamo je otišla, pomislio je, prokleta mala
luda! Glasno je rekao: "Do vraga s njom!", i već je brzim korakom išao
prema mjestu na kojemu se sastanak odrţavao.
 Iznad kvadratnog ulaza u dvoranu visjela je gola ţarulja, mala,
bijelo-plava gruda i sjajila zloslutnim, previše hladnim i previše jasnim
svjetlom. Odudarala je od uliĉne tmine, osvjetljavajući jedan tanak mlaz
kiše s nekog ruba u visini, blistavu staklenu iglu, tako tanašnu i glatku,
da se Keating potpuno šašavo sjetio priĉa o ljudima probodenim
ledenicama. Nekoliko radoznalih besposliĉara stajalo je na kiši, ispred
ulaza, i nekoliko policajaca. Vrata su bila otvorena. Slabo osvijetljeno
predvorje bilo je prepuno ljudi koji nisu stali u pretrpanu dvoranu:
slušali su glas sa zvuĉnika postavljenog za ovu prigodu. Tri nejasne
sjene na ulazu dijelile su prolaznicima propagandne letke. Jedna od njih
bio je boleţljiv, neobrijan mladić dugoga, golog vrata, druga dotjerani
mladi ĉovjek u skupom kaputu s krznenim ovratnikom, treća je bila
Catherine Halsey.
Stajala je na kiši, posve mokra, trbuha opuštenog od iscrpljenosti,
crvena nosa i oĉiju sjajnih od uzbuĊenja. Keating je stao, zagledan u
nju.
Ruka joj je krenula prema njemu, mehaniĉki pruţajući letak, zatim je
podignula oĉi i prepoznala ga. Nasmiješila se bez iznenaĊenja i
zadovoljno rekla:
"Peter! Tako je lijepo od tebe što si došao!"
"Katie...", zagrcnuo se malo. "Katie, što do vraga..."
"Ali morala sam Peter." U njezinu glasu nije bilo ni traĉka isprike.
"Ti ne razumiješ, ali ja..."
"Makni se s kiše. UĊi unutra."
"Ali ne mogu! Ja moram..."
"Barem se makni s kiše ti ludo!" Grubo ju je gurnuo kroz vrata u kut
predvorja.
"Peter, dragi moj, ne ljutiš se, zar ne? Vidiš, ovako je bilo, mislila
sam kako mi ujak neće dopustiti da doĊem ovamo veĉeras, ali u
posljednjem trenutku je rekao da mogu ako ţelim, i pomognem oko
letaka. Znala sam da ćeš razumjeti i ostavila sam poruku na stolu u
dnevnom boravku s objašnjenjem i..."
"Ostavila si mi poruku? Unutra?"
"Da... Oh... o, Boţe, uopće se toga nisam sjetila, jasno, nisi mogao
unutra, zaista glupo od mene, ali bila sam u takvoj ţurbi. Ne, nemoj se
ljutiti, ne moţeš se ljutiti! Zar ne vidiš koliko njemu ovo znaĉi? Zar ne
znaš koliko riskira time što je došao ovamo? A ja sam znala da će doći. I
rekla sam svim tim ljudima koji su govorili kako nema šanse, da bi to
bio njegov kraj, a moţda i bude, ali njemu, njemu to nije bitno. On je
takav. Strah me je i vrlo sam sretna, jer zbog ovoga što je uĉinio ja
mogu vjerovati u ljude. Ali bojim se jer, vidiš, Wynand će..."
"Smiri se! Sve to znam. I zlo mi je od svega. Ne ţelim slušati o
tvojem ujaku, ni o Wynandu, niti o prokletom štrajku. Idemo odavde."
"Oh, ne, Peter. Ne moţemo! Ţelim ga ĉuti i..."
"Umuknite vi tamo!", poviknuo je netko iz gomile.
"Sve smo propustili", prošaptala je. "To govori Austen Heller. Zar ne
ţeliš ĉuti Austena Hellera?"
Keating je pogledao prema zvuĉnicima s odreĊenim poštovanjem
koje je uvijek osjećao za sva slavna imena. Nije proĉitao puno ĉlanaka
Austena Hellera, ali je o Helleru, najslavnijem kolumnistu Kronike,
izvrsnog, neovisnog ĉasopisa, zakletog neprijatelja Wynandovih
publikacija, znao dovoljno. Heller je bio podrijetlom iz stare, ugledne
obitelji, diplomirao je na Oxfordu, zapoĉeo karijeru kao knjiţevni
kritiĉar i završio kao fanatiĉni protivnik svih oblika nasilja, pojedinaĉnih
i javnih, na zemlji i na nebu. Heller, kojega su proklinjali propovjednici,
bankari, ĉlanice ţenskih udruga i organizatori radniĉkih unija, imao je
bolje manire od društvene elite, kojoj se najĉešće rugao i ĉvršću
konstituciju od radnika, koje je najĉešće branio. Mogao je diskutirati o
posljednjoj predstavi na Broadwayju, srednjovjekovnoj poeziji i
meĊunarodnim financijama. Nikada ništa nije poklonio u dobrotvorne
svrhe, ali je potrošio više vlastitog novca nego je sebi mogao dopustiti,
braneći svuda po svijetu politiĉke zatvorenike.
Glas koji je dolazio iz zvuĉnika bio je suh i precizan, sa slabim
tragom engleskog akcenta.
"... i mi moramo znati", Austen Heller govorio je bez emocija,
"budući smo, na ţalost, prisiljeni ţivjeti zajedno, kako je od svega što
trebamo zapamtiti najvaţnije ovo: jedini naĉin da uopće imamo zakon
jest imati ga u najmanjoj mogućoj mjeri. Ja ne vidim nijedan etiĉki
standard kojim bismo mjerili ĉitavu neetiĉku koncepciju drţave, osim
koliĉinom vremena, misli, novca, napora i pokornosti koje društvo
iznuĊuje od svakog pojedinca. Vrijednost društva i njegov stupanj
civiliziranosti u obrnutom su razmjeru s tim iznuĊivanjem. Ne postoji
nijedan shvatljiv zakon po kojemu pojedinac mora biti prinuĊen raditi
pod bilo kojim drugim uvjetima, osim onih koje je sam postavio. Ne
postoji nijedan pojmljiv zakon koji moţe sprijeĉiti pojedinca postaviti
ih, kao što ne postoji nijedan koji prisiljava poslodavce prihvatiti ih.
Sloboda slaganja ili neslaganja, osnova je naše vrste društva, pravo na
štrajk dio je te iste slobode. Napominjem ovo kao podsjetnik izvjesnom
Petroniusu iz Hell’s Kitchen, savršenom kurvinu sinu, koji u posljednje
vrijeme vrlo glasno tumaĉi kako ovaj štrajk predstavlja destrukciju reda
i zakona."
Zvuĉnik se zatresao od visokih, kreštavih tonova odobravanja i
pljeska. Predvorje se ispunilo uzbuĊenim uzdasima. Catherine je
zgrabila Keatingovu ruku: "Oh, Peter!", prošaptala je. "On misli na
Wynanda. On je roĊen u Hell’s Kitchen. On sebi moţe dopustiti to
izgovoriti, ali Wynand će se osvetiti ujaku Ellsworthu!"
Keating nije bio u stanju saslušati ostatak Hellerova govora: glava ga
je boljela toliko da su ga od zvuka boljele oĉi i ĉvrsto ih je stisnuo.
Stajao je naslonjen na zid.
S trzajem je otvorio kapke postavši svjestan ĉudnovate tišine oko
sebe. Nije znao kada je Heller završio. Ugledao je ljude u holu kako
stoje u napetom, sveĉanom išĉekivanju, pogleda uprtih u tamnu šupljinu
zanijemjela zvuĉnika. Zatim je tišinu prekinuo glas, objavivši polako i
jasno: "Dame i gospodo, imam veliku ĉast predstaviti vam gospodina
Ellswortha Monktona Tooheyja!"
Pa, pomislio je Keating, Benett je dobio okladu u uredu. Nekoliko
sekunda vladala je tišina. Ono što se nakon toga dogodilo, pogodilo je
Keatinga ravno u potiljak. Nije to bio zvuk, ili buka, već nešto što je
rastrgalo vrijeme, što je ovaj trenutak potpuno odvojilo od onoga koji
mu je prethodio. U poĉetku, prepoznao je samo šok, bilo je potrebno da
proĊe odreĊeno, svjesno vrijeme, prije nego li je shvatio što je to, i da je
to pljesak. Toliko gromoglasan pljesak da je pomislio kako će zvuĉnik
eksplodirati, a trajao je, bez prestanka, pritišćući zidove predvorja, i
Keatingu se ĉinilo kako se oni svijaju prema ulici. Ljudi oko njega
klicali su. Catherine je stajala, otvorenih usta, i bio je potpuno siguran
kako ne diše.
Prošlo je dugo vremena prije nego li je opet zavladala tišina, na isti
nagao i neoĉekivan naĉin, kao i buka prije nje. Zvuĉnik je zamro,
zapevši na visokom tonu. Ljudi u predvorju stajali su mirno. Tada se
zaĉuo glas:
"Prijatelji moji", rekao je, jednostavno i sveĉano. "Braćo moja",
dodao je glas, mekano, usputno, istodobno prepun emocija i isprike
zbog toga. "Ja sam više dirnut ovakvim prijemom nego što to sebi mogu
dopustiti. Nadam se kako će onom sujetnom djetetu, koje je u svima
nama, biti oprošteno. Ali ja shvaćam, i u tom duhu prihvaćam, pohvalu
koja nije upućena meni osobno, nego principu koji mi je sluĉaj darovao
da veĉeras skromno zastupam."
Nije to bio glas, bilo je to ĉudo. Razvio se kao barjak od pliša.
Izgovarao je engleske rijeĉi, ali je zahvaljujući rezonantnoj ĉistoći
svakoga sloga zvuĉao kao nov jezik, jezik koji se govori prvi put. Bio je
to glas diva.
Keating je stajao otvorenih usta. Nije ĉuo što glas govori. Slušao je
ljepotu zvuka ne razabirući znaĉenje. Nije osjećao potrebu za
znaĉenjem, prihvatio bi bilo što, bilo kuda bi slijepo slijedio taj glas.
"... i tako, prijatelji moji", nastavljao je, "lekcija koju je potrebno
nauĉiti iz naše tragiĉne borbe, jest lekcija o jedinstvu. Mi ćemo biti ili
ujedinjeni, ili poraţeni. Naša volja, volja razbaštinjenih, zaboravljenih,
obespravljenih, sjedinit će nas u ĉvrst bedem zajedniĉke vjere i
zajedniĉkog cilja. Došlo je vrijeme u kojemu svaki ĉovjek mora odustati
od svojih sitnih, malih nevolja, od vlastite koristi, od udobnosti, od
osobnog zadovoljstva. Došlo je vrijeme ukljuĉivanja u velike tokove, u
rastuću plimu koja dolazi ponijeti sve nas, i voljne i nevoljne, prema
budućnosti. Povijest, prijatelji moji, ne postavlja pitanja i ne traţi
suglasnost. Ona je neumitna, kao i glas masa koji je odreĊuje.
Poslušajmo što nam govori. Organizirajmo se, braćo moja.
Organizirajmo se. Organizirajmo se. Organizirajmo se."
Keating je gledao u Catherine. Nije bilo Catherine, postojalo je samo
blijedo lice rastopljeno rijeĉima iz zvuĉnika. Nije to bilo zato što je
slušala svojeg ujaka, Keating nije osjećao ljubomoru, iako ju je ţelio
osjetiti. Nije to bilo oboţavanje. Bilo je to nešto bezliĉno, hladno, što ju
je ispraznilo, uĉinilo da preda svoju volju, ne volji drugoga ljudskog
bića, nego neĉemu bezimenom, neĉemu što ju je progutalo cijelu.
"Hajdemo odavde", prošaptao je, uţasnut. Uhvatio ga je strah.
 Okrenula se prema njemu kao da se vraća svijesti. Znao je kako
pokušava prepoznati njega i sve što on predstavlja. Tiho je rekla:
"Da, hajdemo odavde."
Hodali su ulicama, kroz kišu, bez cilja. Bilo je hladno, ali nastavljali
su se kretati u ţelji da osjete pokret, prepoznaju rad vlastitih mišića.
"Mokri smo do koţe", napokon je progovorio Keating,
najjednostavnije i najprirodnije što je mogao. Bojao se tišine izmeĊu
njih, jer je ona dokazivala kako su oboje svjesni istoga, i kako je to
zbiljsko. "Hajdemo pronaći neko mjesto na kojemu moţemo popiti
piće."
"Da", rekla je Catherine. "Hajdemo, tako je hladno... Nije li to glupo
od mene? Propustila sam ujakov govor, a toliko sam ga ţeljela ĉuti."
Bilo je dobro. Izgovorila je. Izgovorila je to posve prirodno, sa zdravom
koliĉinom odgovarajućeg ţaljenja. Ono nešto je nestalo. "Ali htjela sam
biti s tobom Peter... Ţelim s tobom biti zauvijek." Ono nešto se trgnulo
posljednji put, ne zbog znaĉenja onoga što je rekla, nego zbog razloga
koji je uĉinio da to kaţe. Zatim je posve nestalo i Keating se nasmiješio.
Prsti su mu potraţili njezin goli zglavak; izmeĊu rukavice i rukava koţa
njezine ruke bila je topla.
Puno dana kasnije Keating je ĉuo zgodu koju je prepriĉavao ĉitav
grad. Govorilo se kako je dan nakon mitinga, Gail Wynand dao
Ellsworthu Tooheyju povišicu plaće. Toohey se razbjesnio i pokušao
odbiti: "Vi me ne moţete podmićivati, gospodine Wynand", rekao je.
"Ja te ne podmićujem", odgovorio je Wynand. "Ne laskaj sebi."

Nakon završetka štrajka, prekinute su gradnje nastavljene po

cijelome gradu. Keating je provodio i dane i noći na poslu: nove
narudţbe dolazile su neprestano. Francon se svima sretno smiješio i
organizirao je malu proslavu za zaposlene kako bi zaboravili sve što im
je moţda izgovorio. Carska rezidencija gospodina i gospoĊe Dale
Ainsworth u ulici Riverside, Keatingovo najdraţe djelo, napravljena u
stilu kasne renesanse od siva granita, bila je napokon dovršena.
Gospodin i gospoĊa Dale Ainsworth priredili su sluţbeno primanje
povodom useljenja, na koji su Guy Francon i Peter Keating bili pozvani,
ali je Lucius N. Heyer bio zaboravljen, posve sluĉajno, što se u
posljednje vrijeme sve ĉešće dogaĊalo. Francon je uţivao u primanju jer
ga je svaki kvadratni metar granita u kući podsjećao na goleme svote
uplaćene odreĊenom rudniku granita u Connecticutu. Keating je uţivao
u prijemu jer mu je uvaţena gospoĊa Ainsworth rekla, razoruţavajućim
osmijehom: "Ali ja sam bila sigurna kako ste vi partner gospodina
Francona! Zaista, Francon i Heyer! Kakva nepaţnja s moje strane! Sve
što mogu ponuditi kao ispriku jest to, da ako vi već niste partner,
svakako zasluţujete to biti." Dani u uredu protjecali su ugodno, bez
poteškoća, bilo je to jedno od onih razdoblja u kojima sve ide dobro.
Upravo zato Keating se iznenadio kada je jednog jutra, nedugo
nakon prijema kod Ainsworthovih, ugledao Francona kako krajnje
razdraţeno ulazi u ured. "Ne, ništa", odmahnuo je nestrpljivo glavom
prema Keatingu, "baš ništa." U projektantskoj sobi Keating je primijetio
trojicu crtaĉa nagnutih iznad primjerka Zastava New Yorka, koje su
krišom, i s poţudnim zanimanjem istodobno, ĉitali uz kikot jednoga od
njih. Kad su ga uoĉili, novine su nestale, previše brzo. Nije imao
vremena istraţivati, u uredu ga je ĉekao klijent, gomila pošte i crteţi
koje je trebalo odobriti.
U sljedeća tri sata, u guţvi oko sastanaka, zaboravio je incident.
Osjećao se laganim, bistre glave, razgaljen vlastitom energijom. Kad je
u knjiţnici morao konzultirati knjige u vezi s novim projektom, ţeleći
ga usporediti s najboljim prototipovima prošlosti, izišao je iz ureda
fućkajući, veselo mašući crteţom.
Prolazeći pokraj recepcije, zaustavio se naglo, u pola koraka. Crteţ
mu je zamalo ispao iz ruku, zaboravivši kako je, u ovim okolnostima, to
za njega potpuno neumjesno ponašanje.
Mlada ţena stajala je ispred ograde razgovarajući s recepcionarkom.
Njezino tanko tijelo bilo je izvan svih proporcija uobiĉajenog ljudskog
tijela, linije su bile tako duge, tako njeţne, tako naglašene da je
izgledala poput stilizirana crteţa ţene, ĉineći dimenzije ostalih ljudskih
bića nezgrapnima i glomaznima. Nosila je jednostavno sivo odijelo:
kontrast izmeĊu strogosti odjeće i njezine pojave bio je namjerno
pretjeran i neopisivo elegantan. Drţala se za ogradu uskom šakom
kojom je završavala duga, plemenita linija ruke. Njezine sive oĉi nisu
bile ovali, nego dva duga, pravokutna reza obrubljena paralelnim
linijama trepavica. Posjedovala je ledeni mir u drţanju i savršeno
prezriv izraz usana. Njezino lice, njezina blijedo zlatna kosa, njezino
odijelo, izgledali su kao da ne sadrţe boju, već samo nagovještaj, na
rubu prave boje, koja punu realnost ĉini vulgarnom. Keating je stajao
mirno, shvativši po prvi put o ĉemu umjetnici govore, govoreći o ljepoti.
Ĉuo ju je dok govori:
"Vidjet ću ga sada, ako ću ga uopće vidjeti. Traţio je da doĊem i ovo
je jedino vrijeme koje imam." Nije to bilo nareĊenje, govorila je glasom
koji nije ni morao sadrţavati ton nareĊenja.
"Da, ali..." Svjetlo se zapalilo na telefonskoj centrali i recepcionarka
je ljutito spojila vezu. "Da, gospodine Francon..." Slušala je neko
vrijeme i s olakšanjem klimnula glavom: "Da, gospodine Francon."
Obrativši se posjetiteljici, dodala je: "Hoćete li molim vas, odmah ući?"
Mlada se ţena okrenula i hodajući prema stubištu pogledala u
Keatinga. Oĉi su joj preko njega prešle bez zaustavljanja. Keatingovo
ošamućeno divljenje malo je splasnulo. Uspio je vidjeti njezine oĉi,
uĉinile su mu se umorne, pomalo prezrive i ostavile na njega dojam
hladne svireposti.
Dok je slušao zvuk njezinih koraka po stubama osjećaj je nestao,
ostalo je samo divljenje. Nestrpljivo je prišao recepcionarki.
"Tko je to?"
Slegnula je ramenima: "To je šefova mala."
"Zamisli sretnika!", uzviknuo je Keating. "Nije mi je prijavio!"
"Niste me razumjeli", rekla je hladno. "To je njegova kći. To je
Dominique Francon."
"O", Keating je zastao. "O, Boţe!"
"Da?", recepcionarka je to izgovorila podrugljivo. "Jeste li ĉitali
jutrošnje Zastave?"
"Nisam. Zašto?"
"Proĉitajte ih."
Telefoni su zazvonili i ona se vratila poslu.
Poslao je dostavljaĉa po primjerak Zastava i nestrpljivo potraţio
rubriku "Vaša kuća", Dominique Francon. Ĉuo je kako su u posljednje
vrijeme njezini opisi kuća uglednih graĊana New Yorka postali vrlo
popularni. Najĉešće je pisala o unutarnjoj dekoraciji, ali se ponekad
upuštala i u kritiku arhitekture. Tema današnje rubrike bila je kuća
gospodina i gospoĊe Ainsworth, u ulici Riverside. IzmeĊu ostaloga
proĉitao je i ovo:
 "Ulazeći u veliĉanstveno predvorje od zlatnoga mramora, pomislit
ćete kako ste u gradskoj vijećnici ili glavnoj pošti, ali niste. Ipak, sve
isto ovdje postoji: i mezanin s kolonadama i zavinuto stubište i
ornamenti u obliku isprepletenih koţnih vrpci, osim što nisu koţne,
nego mramorne. Blagovaonica ima zadivljujuća bronĉana vrata,
greškom smještena na strop, u obliku pergole omotane svjeţim groţĊem
od bronce. Mrtve patke i zeĉevi vise po zidovima u buketima s mrkvom,
petunijama i mladim graškom. Mislim kako ovo ne bi bilo privlaĉno kad
bi bilo prirodno, ali budući kako je u pitanju loša imitacija od gipsa,
moţda je u redu... Prozori na spavaćim sobama gledaju u zid od cigle,
ne previše uredan, ali nitko ga neće ni vidjeti iz sobe za spavanje...
Prozori na prednjoj strani veliki su i kroz njih ulazi puno svjetla zajedno
sa stopalima mramornih kupida koji ĉuĉe na krovu. Dobro uhranjeni
anĊelĉići izgledaju slatko, nasuprot strogosti granitne fasade, i zaista su
simpatiĉni, osim ako jednostavno ne moţete podnijeti još jedan pogled
na obraze s rupicama, kad god se nagnete kroz prozor vidjeti pada li
kiša. No ako vam dosade, moţete se popeti na treći kat i kroz središnje
prozore gledati ravno u straţnjicu Merkura od kovanog ţeljeza, koji
sjedi na vrhu ulaznog proĉelja. To je vrlo lijep ulaz. Sutra ćemo posjetiti
dom gospodina i gospoĊe Smythe-Pickering."
Keating je bio projektant kuće, ali uz sav bijes nije mogao odoljeti
zluradu veselju pri pomisli što je Francon morao osjetiti ĉitajući ovo, i
kako će to objasniti gospoĊi Dale Ainsworth. Zatim je zaboravio i kuću
i ĉlanak. Sve ĉega se sjećao bila je djevojka koja ga je napisala.
Pokupio je nasumce tri skice sa stola i krenuo Franconu po odobrenje
koje mu nije trebalo.
Zaustavio se na stubištu ispred zatvorenih vrata Franconova ureda.
Ĉuo je njegov glas, jak, ljutit i bespomoćan, glas koji bi uvijek ĉuo kada
je Francon bio poraţen.
"... doţivjeti takvu pogrdu! Od vlastite kćeri! Sve sam od tebe već
doţivio, ali ovo je previše! Što da radim? Kako ovo objasniti? Imaš li ti
bilo kakvu ideju o tome u kakav si me poloţaj stavila?"
Tada je Keating zaĉuo njezin smijeh, zvuk toliko veseo i toliko
hladan da je shvatio kako je najbolje ne ulaziti. Znao je i da to više ne
ţeli, jer ga je ponovno uhvatio strah, kao onda kad je ugledao njezine
oĉi.
 Okrenuo se i spustio stubištem. Došavši do donjeg kata, pomislio je
kako će je sresti, kako će se to dogoditi uskoro i kako to Francon više ne
moţe sprijeĉiti. Mislio je o tome ĉeznutljivo, smijući se s olakšanjem
slici Franconove kćeri kakvu je godinama zamišljao, preobliĉujući
viziju vlastite budućnosti, osjećajući, iako nejasno, kako bi bilo mnogo
bolje kad je ne bi sreo nikada više.
 10

RALSTON HOLCOMBE NIJE IMAO VIDLJIV VRAT, UMJESTO NJEGA,

ĉeljust se spojena s bradom u neprekinutom luku spuštala do prsa. Imao
je rumene obraze, meke na dodir i koţu smeţuranu od starenja, nalik
kori skuhane breskve. Gusta, sijeda kosa dizala mu se povrh ĉela i kao
griva srednjovjekovnog viteza padala na ramena, ostavljajući na
ovratniku sitnu, bijelu prhut.
Hodao je ulicama New Yorka noseći šešir široka oboda, odjeven u
tamno poslovno odijelo, blijedozelenu košulju od satena i prsluk od
bijeloga brokata s velikom, crnom leptir-kravatom koja je stršila ispod
brade. Oslanjao se na palicu, ne na štap, nego na dugaĉku palicu od
bjelokosti, na ĉijem se vrhu uzdizala kugla od ĉistog zlata. Njegovo
golemo tijelo kao da se pomirilo s konvencijama prozaiĉne civilizacije i
njezinim dosadnim ruhom, ali je oval brade i trbuha plovio prema
naprijed, vijoreći bojama njegove duše.
Sve mu je ovo bilo dopušteno, jer je on bio genij. Bio je takoĊer
predsjednik Udruţenja arhitekata Amerike.
Ralston Holcombe nije o svojem zvanju razmišljao isto kao kolege iz
Udruţenja. Nije bio ni fanatiĉan graditelj niti poslovan ĉovjek. Bio je,
prema vlastitim rijeĉima, idealist. Stanje u ameriĉkoj arhitekturi
proglasio je ţalosnim, optuţivši arhitekte za nedostatak naĉela i
eklekticizam. U svakom povijesnom razdoblju, izjavio je, arhitekti su
gradili u skladu s duhom vremena u kojemu su ţivjeli i nisu preuzimali
tvorevine prošlosti, zato što se ne moţe poštovati povijest ako se ne
poštuju njezini zakoni, zakoni koji zahtijevaju ţivot u realnosti.
Proglasio je glupošću izgradnju kuća u stilu Grĉke, gotike ili Rima i
preklinjao je arhitekte neka budu moderni i stvaraju u skladu s
vremenom kojemu pripadaju. On sam, pronašao je taj stil. Bila je to
renesansa.
Objasnio je svoje razloge: "Budući", naznaĉio je, "nakon renesanse
ne postoji nijedno tako znaĉajno povijesno razdoblje, moţemo smatrati
kako još uvijek ţivimo u njemu, i svi pojavni oblici našega postojanja
moraju ostati vjerni uzorima velikih majstora šesnaestog stoljeća."
 Nije imao strpljenja za one malobrojne koji su o suvremenoj
arhitekturi mislili drugaĉije, i ignorirao ih, nazivajući one koji ţele
raskinuti sa svime iz prošlosti, lijenim neznalicama, jer se originalnost
ne moţe pretpostaviti Ljepoti. Kod posljednje rijeĉi glas mu je od
poštovanja uvijek podrhtavao.
Ralston Holcombe nije prihvaćao nijedan posao, osim grandioznih
narudţbi. Specijalizirao se za vjeĉno i monumentalno. Podignuo je
mnoge spomenike i znaĉajne drţavne zgrade. Projektirao je i
MeĊunarodnu izloţbu.
Gradio je poput skladatelja voĊenog mistiĉnim nadahnućem. U
iznenadnim napadima inspiracije dodao bi golemu kupolu na ravan krov
već završenog objekta, mozaikom od zlatnog lišća ukrasio dugaĉak
potporni luk ili porušio dovršenu fasadu od ţbuke i zamijenio je
mramornom. Naruĉitelji bi problijedjeli, mucali, ali plaćali. Njegova
kraljevska osobnost pobjeĊivala je u svakom sudaru sa škrtošću
naruĉitelja: neizgovorena, neumoljiva, svemoćna rijeĉ visjela bi u zraku:
on je Umjetnik. Njegov je ugled bio ogroman.
Potjecao je iz obitelji ĉije ime je bilo zapisano u Društvenom
registru. U zrelim godinama oţenio se mladom damom ĉija obitelj nije
uspjela ući u tu knjigu, ali je na gumama za ţvakanje uspjela zaraditi
gomilu novaca i sve oporuĉno ostavila kćeri jedinici.
Ralston Holcombe je imao šezdeset i pet godina i taj je broj
uvećavao, neznatno, kako bi se prijatelji više divili njegovu dobrom
izgledu. GospoĊa Holcombe je imala ĉetrdeset dvije i taj je broj
umanjivala, znatno.
GospoĊa Holcombe svake je nedjelje poslijepodne prireĊivala
nesluţbena primanja. "Svi koji nešto znaĉe u arhitekturi svraćaju k
nama", govorila bi prijateljima. "I pametnije im je da ne izostanu!",
dodavala bi.
Jednog nedjeljnog poslijepodneva u oţujku, Keating se poslušno,
iako nerado odvezao do rezidencije Holcombovih, kopije firentinskog
palazza. Bio je ĉest gost tih slavnih okupljanja i poĉinjalo mu je bivati
dosadno. Poznavao je sve koje se tu moglo sresti. Osjećao je, meĊutim,
kako ovaj put mora doći, jer se primanje odrţavalo u ĉast završetka još
jedne vladine zgrade, u još jednoj od saveznih drţava, reprezentativne
zgrade koju je sagradio Ralston Holcombe.
 Cijenjeni gosti bili su izgubljeni u mramorom poploĉanoj plesnoj
dvorani Holcombevih, raštrkani u malim skupinama u prostoru
predviĊenom za dvorska primanja. Uzvanici su stajali uokolo, glumeći
samosvijest, nastojeći ostaviti dojam jedni na druge. Koraci mramorom
odzvanjali su poput jeke u kosturnici. Plamenovi visokih svijeća bili su
u tuţnom neskladu s blijedim svjetlom koje je ulazilo kroz prozore.
Dnevno svjetlo zamutilo je sjaj svijeća, svijeće su dan obojile
sumrakom. Maketa novog drţavnog kapitola bila je izloţena u sredini
sobe, raskošno osvijetljena elektriĉnim ţaruljama.
Gospodin Ralston Holcombe predsjedao je stolom za ĉaj. Svaki bi
gost od njega uzeo prekrasnu šalicu od prozirnog porculana, i ispivši
dva mala gutljaja, nestajao u smjeru bara. Dva otmjena batlera skupljala
su uokolo ostavljene šalice.
GospoĊa Holcombe, kako ju je opisala jedna oduševljena prijateljica,
bila je "mala, ali intelektualna". Njezin sitan stas bio je njezina skrivena
tuga, ali je nauĉila kako ju kompenzirati: mogla je priĉati, i priĉala je, o
haljinama malog broja i kupovini u trgovinama za mlade. Ljeti se
odijevala poput gimnazijalke, noseći sokne pokazivala je tanke noge
prošarane jakim, plavim venama. Oboţavala je slavne ljude. Bili su
njezina ţivotna misija. Lovila ih je nemilosrdno i širila oĉi od divljenja
dok im se obraćala govoreći o svojoj beznaĉajnosti i poniznosti pred
njihovim postignućima. Slegnula bi ramenima, i ĉvrsto stisnutih usana
uvrijeĊeno odlazila, kad netko od njih ne bi pokazao dovoljno
zanimanja za njezine poglede na ţivot poslije smrti, teoriju relativnosti,
azteĉku arhitekturu, kontracepciju i film. Imala je mnogo siromašnih
prijatelja i isticala je taj podatak. Kad bi netko od njih uspio popraviti
novĉanu situaciju, napuštala ga je, osjećajući se izdanom. Mrzila je
bogataše iz dubine duše, jer su s njom dijelili jedino po ĉemu bi bila
osobita. Arhitekturu je smatrala privatnim posjedom. Krsno ime joj je
bilo Constance, ali je ustanovila kako je vrlo duhovito biti poznata kao
"Kiki", i zašavši u ĉetrdesete, prisiljavala prijatelje da je tako zovu.
Keating se nikada nije osjećao ugodno u njezinom društvu.
Osmjehivala mu se napadno, namigivala na svaku njegovu primjedbu i
govorila: "Peter, ti si jedan zloĉesti deĉko!", dok njemu nije padalo na
pamet ništa sliĉno. Svejedno, naklonio se iznad njezine ruke, ovog
poslijepodneva kao i svih prijašnjih, a ona mu se, iza srebrnog ĉajnika,
nasmiješila. Nosila je odjeću kraljice, od pliša boje smaragda, i
purpurno crvenu traku u podrezanoj kosi, s draţesnom, malom mašnom
na vrhu. Koţa joj je bila preplanula i suha, proširenih pora na
nosnicama. Pruţila je Keatingu šalicu ĉaja, dok je ĉetvrtast smaragd na
njezinu prstu blještao pod svjetlošću svijeća.
Keating je izrazio divljenje novom kapitolu i nestao u smjeru
makete. Stajao je pred njom odgovarajući broj minuta, opekavši usne
vrelom tekućinom koja je mirisala na luk. Holcombe, koji nikada nije
pogledavao prema maketi, ali nikada nije propustio vidjeti tko je gleda,
potapšao ga je po ramenu i rekao nešto o mladim ljudima koji uĉe o
ljepoti renesanse. Keating je zatim otišao dalje, bez oduševljenja stisnuo
nekoliko ruku, gledajući na sat i raĉunajući koliko je vremena potrebno
ostati, da bi ostavio dojam pristojnosti. I naglo stao.
Iza širokog luka, u maloj biblioteci, okruţena s tri mladića stajala je
Dominique Francon.
Naslonila se na stup s koktelom u ruci. Nosila je odijelo od crnoga
pliša. Teška tkanina nije propuštala svjetlost drţeći ju usidrenom u
stvarnosti, zaustavljajući zrake koje su strujale iz tkiva njezinih ruku,
njezina vrata i lica. Bijela iskra plamena sijala je kao hladan, metalni
kriţ u staklu ĉaše koju je drţala, skupljajući poput kakve leće rasuto
blještavilo njezine koţe.
Keating se progurao naprijed i u guţvi pronašao Francona.
"Hej, Peter", rekao je Francon vedro. "Da ti donesem piće? Nije bog
zna što", dodao je tiho. "Ali, manhattan je podnošljiv."
"Ne", odbio je Keaiting. "Hvala."
"Entre nous", rekao je Francon pokazujući prema maketi kapitola.
"Ovo je kraljevska katastrofa."
"Da", sloţio se Keating. "Oĉajne proporcije... ta kupola izgleda kao
Holcombeova glava koja oponaša izlazak sunca na krovu." Zaustavili su
se ispred širokog ulaza u biblioteku. Keatingove oĉi bile su prikovane za
djevojku u crnom; pozivajući Frankona da primijeti, uţivao je u klopki
koju mu je pripremio.
"Ali, plan! Plan! Jesi li vidio na drugome katu... oh", Frankon je stao,
shvativši.
Pogledao je Keatinga, zatim sobu, pa opet Keatinga.
 "Dobro", napokon je rekao. "Nemoj poslije kriviti mene. Sam si to
traţio. Hajde."
Zajedno su ušli u biblioteku. Keating je pristojno zaostao, no pogledu
je dopustio nepristojnu prodornost, dok se Francon klanjao s
neuvjerljivim veseljem:
"Dominique, draga moja! Da te upoznam... Ovo je Peter Keating,
moja desna ruka. Peter, ovo je moja kći."
"Drago mi je", rekao je Keating blago.
Dominique se naklonila.
"Toliko vas dugo ţelim upoznati, gospoĊice Francon."
"Ovo će biti zanimljivo", rekla je Dominique. "Vi ćete, naravno,
ţeljeti biti ljubazni prema meni, ali to neće biti mudro."
"Kako to mislite, gospoĊice Francon?"
"Ocu bi se više sviĊalo da ste krajnje neljubazni. On i ja se uopće ne
slaţemo."
"Ali, gospoĊice Francon, ja..."
"Mislim da je pošteno ako vam to kaţem na samome poĉetku.
Moţda ćete ţeljeti izvući neke zakljuĉke." Pogledom je traţio Francona,
ali njega više nije bilo. "Ne", blago je rekla, "otac se ne snalazi najbolje
u ovakvim stvarima. On je suviše proziran. Zatraţili ste da vas
predstavi, ali ja to nisam smjela primijetiti. Svejedno, u redu je, ako smo
to oboje priznali. Sjednite."
Skliznula je u stolac i on je pokorno sjeo uz nju. Mladići koje nije
poznavao stajali su uokolo još neko vrijeme, osmjehujući se isprazno,
oĉekujući da budu ukljuĉeni u razgovor, a zatim odlutali. Keating je s
olakšanjem zakljuĉio kako nema niĉega zastrašujućeg s njom u vezi;
moţda samo ta uznemirujuća razlika izmeĊu njezinih rijeĉi i iskrene
bezazlenosti tona kojim ih je izgovarala. Nije znao ĉemu bi vjerovao.
"Priznajem, ja sam traţio da nas upozna", rekao je. "To je i tako
oĉito, zar ne? Tko to ne bi traţio? Ali ne mislite li da ono što ću
zakljuĉiti moţda neće imati nikakve veze s vašim ocem?"
"Nemojte reći kako sam lijepa i posebna i kako nikada prije niste
upoznali nikoga sliĉnog i kako se bojite da ćete se zaljubiti u mene. Na
kraju ćete sve to vjerojatno reći, ali predlaţem da odloţimo. Izuzev toga,
mislim da ćemo se dobro slagati."
"Vi mi pokušavate oteţati stvari, zar ne?"
 "Da. Otac vas je morao upozoriti."
"Jest."
"Trebali ste ga poslušati. Morate biti vrlo oprezni kad je on u pitanju.
Upoznala sam toliko njegovih desnih ruku da sam postala vrlo
sumnjiĉava. Ali vi ste prva koja traje. I izgleda kao da će trajati. Ĉula
sam mnogo o vama. Ĉestitam."
"Godinama sam ĉekao da vas sretnem. Ja ĉitam vašu kolumnu s
toliko..." Stao je. Znao je kako to nije smio spomenuti, i najgore od
svega, znao je kako nije smio zastati.
"S toliko...?", upitala je meko.
"...toliko zadovoljstva", završio je, nadajući se kako će ona pustiti da
na tome i ostane.
"O, da", rekla je. "Kuća Ainsworthovih. To je vaš projekt. Ţao mi je.
Vi ste samo sluĉajna ţrtva jednog od mojih rijetkih napada iskrenosti.
Što sigurno znate ako ste ĉitali moju juĉerašnju kolumnu."
"Proĉitao sam i, dobro, slijedit ću vaš primjer i biti posve iskren.
Nemojte ovo shvatiti kao prituţbu, ne smijemo se ljutiti zbog tuĊe
kritike. Ali zaista, ovaj Holcombeov kapitol puno je gori, prema svim
kriterijima po kojima ste nas prozvali. Zašto ste onda juĉer njega toliko
hvalili? Ili ste morali?"
"Nemojte mi laskati. Naravno da nisam morala. Mislite li da itko u
novinama obraća pozornost na rubriku o unutarnjem ureĊenju? Usput,
od mene se ni ne oĉekuje pisanje o kapitolima. Ja sam se samo umorila
od pisanja o ureĊenju kuća."
"Ali zašto ste onda toliko hvalili Holcombea?"
"Zato što je njegova zgrada u toj mjeri oĉajna da bi napad na nju
predstavljao antiklimaks. Pomislila sam kako bi bilo zabavno uzdizati je
u nebesa. I bilo je."
"Vi tako vidite stvari?"
"Tako ih vidim. Uostalom, osim kućanica koje sebi ne mogu
dopustiti preureĊenje kuće, nitko drugi ni ne ĉita moju kolumnu, pa sve
skupa nema znaĉaja."
"Ali, što se vama zaista sviĊa u arhitekturi?"
"Meni se u arhitekturi ne sviĊa ništa."
"Ah, znate da vam ne vjerujem. Zašto biste uopće pisali, ako nemate
što reći?"
 "Zato da bih nešto radila. Nešto manje gadno od mnogih drugih
stvari koje bih mogla raditi. I zabavnije."
"Ali molim vas, to nije dobar razlog."
"Ja nikad nemam dobar razlog."
"Ali vi sigurno uţivate u svojem poslu."
"Uţivam. Zar ne vidite kako uţivam?"
"Znate li da vam zavidim? Radite za nešto tako veliĉanstveno kao što
su Wynandova izdanja. Za najveći lanac u zemlji koji okuplja najbolje
meĊu talentiranim piscima i..."
"Gledajte", rekla je, nagnuvši se povjerljivo prema njemu, "dopustite
da vam pomognem. Da ste upravo upoznali mojeg oca i da on radi za
Wynanda, sve što ste rekli bilo bi na mjestu. Ali ne i kad sam ja u
pitanju. Rekli ste mi ono što se oĉekuje da kaţete, a ja ne volim ĉuti ono
što se oĉekuje. Bilo bi puno zanimljivije da ste izjavili kako su
Wynandove novine ogavan ţuti tisak i kako svi njegovi novinari skupa
ne vrijede dvije pare."
"Vi to o njima mislite?"
"Ne mislim uopće. Samo ne volim ljude koji pokušavaju reći ono što
oni misle da ja mislim."
"Hvala, zaista mi je potrebna vaša pomoć jer ja nikada nisam
susreo... ali ne, jasno, to nije ono što ţelite ĉuti. Svejedno, ja to zaista
mislim o vašim novinama. Uvijek sam se divio Gailu Wynandu.
Oduvijek sam ga ţelio sresti. Kakav je on?"
"Toĉno onakav kakvim ga je Austen Heller nazvao, savršen kuĉkin
sin."
Keating je zatreptao. Sjetio se toĉno gdje je ĉuo Austena Hellera dok
to govori. Uspomena na Catherine bila je teška i vulgarna u prisutnosti
tanane, bijele ruke, prebaĉene preko naslona stolca pokraj njega.
"Ali, mislio sam", dodao je, "kako izgleda u prirodi?"
"Ne znam. Nikada ga nisam susrela."
"Niste?"
"Ne."
"Oh, ja sam ĉuo kako je vrlo zanimljiv."
"Nesumnjivo. Kad budem raspoloţena za nešto dekadentno
vjerojatno ću ga susresti."
"Poznajete li Tooheyja?"
 "O", rekla je. U njezinim oĉima ugledao je nešto što je već jedanput
vidio i nije mu se dopao ton slatkoga veselja njezina glasa: "O,
Ellsworth Toohey. Naravno da ga poznajem. On je divan. On je ĉovjek s
kojim uvijek uţivam u razgovoru. Apsolutno savršen nitkov."
"Ali, zašto, gospoĊice Francon? Vi ste prva osoba koja je ikada..."
"Ne pokušavam vas sablazniti. Ja to mislim. Divim mu se. On je
toliko potpun. Ne susrećemo ĉesto savršenstvo na ovome svijetu, zar
ne? A on je upravo to. Potpuna perfekcija, na svoj naĉin. Svi su drugi
tako nedovršeni, razbijeni u male komade koji se ne uklapaju jedan s
drugim. Ne i Toohey. On je monolitan. Ponekad, kad osjetim gorĉinu
prema svijetu koji me okruţuje, naĊem utjehu u mislima da će ipak sve
biti u redu, da će me osvetiti, da će svijet dobiti ono što zasluţuje – zato
što na njemu postoji Ellsworth Toohey."
"Zašto ţelite da vas osvete?"
Pogledala ga je, i obrve su joj se na trenutak podignule, a oĉi joj više
nisu bile pravokutne, već blage i jasne.
"Vrlo pametno od vas", rekla je. "Prva pametna stvar koju ste
izgovorili."
"Zašto?"
"Zato što ste iz svih gluposti koje sam izjavila uspjeli izvući nešto
suvislo. Zato ću vam odgovoriti. Ţelim da me osvete iz razloga što ne
postoji ništa zbog ĉega bi me trebalo osvetiti. A sad nastavimo o
Ellsworthu Toohey."
"Pa, oduvijek sam slušao kako je on neka vrst sveca, jedini pravi
idealist, potpuno nepodmitljiv i..."
"To je savršeno toĉno. Obiĉni potkupljivac bio bi lakši zadatak.
Toohey je nešto kao lakmus papir za ostale ljude. Po tome što o njemu
misle, moţete mnogo nauĉiti o njima."
"Što time mislite?"
Naslonila se dublje u stolcu, ispruţila ruke prema koljenima,
izvijenih zglavaka, isprepletenih prstiju, dlanova okrenutih prema gore, i
veselo se nasmijala.
"Ništa što bi moglo biti tema ĉajanke. Kiki je u pravu. Ona mrzi i
samu pomisao na mene, ali me ipak ponekad mora pozvati. A ja ne
mogu odoljeti da ne doĊem, jer je toliko oĉigledno da me ne ţeli. Znate,
veĉeras sam Ralstonu rekla što zaista mislim o njegovu kapitolu, i nije
mi povjerovao. Samo se naklonio, rekavši kako sam vrlo slatka, mala
djevojĉica."
"Ali, zar niste?"
"Što?"
"Slatka mala djevojĉica."
"Nisam. Ne danas. Prema vama sam bila posve nepristojna. Pa, u
ţelji da to popravim, reći ću vam što mislim o vama jer znam kako će
vas to muĉiti. Mislim kako ste pametni, i oprezni, i oĉiti, i vrlo
ambiciozni, i kako sa svim time imate prolaz. I sviĊate mi se. Reći ću
ocu da posve odobravam njegovu desnu ruku, i eto, vidite, ne morate se
bojati gazdine kćeri. Iako bi bilo bolje da ne kaţem ništa, moja
preporuka moţe izazvati suprotnu reakciju."
"Mogu li ja vama reći samo jedno?"
"Svakako. Sve što ţelite."
"Mislim da bi bilo bolje da niste rekli kako vam se sviĊam. Onda bi
bilo više šanse da to postane istina."
Nasmijala se.
"Ako to razumijete", rekla je, "dobro ćemo se slagati. Onda moţda
bude i istina."
Gordon L. Prescott pojavio se pod slavolukom plesne sobe s ĉašom u
ruci. Nosio je sivo odijelo i bijelu dolĉevitu od kašmira. Njegovo
djeĉaĉko lice bilo je svjeţe izribano i oko njega se, kao i obiĉno, širio
miris sapuna, paste za zube i svjeţega zraka.
"Dominique, draga moja", povikao je mašući ĉašom, "Zdravo
Keating", dodao je uĉtivo. "Dominique, gdje si se skrila? Rekli su mi da
si ovdje i satima te traţim!"
"Zdravo, Gordon", odgovorila je. Rekla je to sasvim korektno, bez
traga bilo kakve uvredljivosti u mirnoj pristojnosti glasa, ali je nakon
visokih tonova njegova oduševljenja, njezin glas zvuĉao ravnodušno,
hladno i nezainteresirano, i ĉinilo se kao da se dva tona spajaju u jasan
kontrapunkt oko melodiĉne niti njezina prezira.
Prescott je to zanemario. "Draga", rekao je, "svaki put sve si ljepša.
Što je gotovo nemoguće!"
"Sedmi put", rekla je.
"Molim?"
"Sedmi put da mi to kaţeš kad se sretnemo. Gordone, ja brojim."
 "Ti jednostavno odbijaš biti ozbiljna, Dominique. Ti nikada nisi
ozbiljna."
"Oh, da, Gordone. Upravo sam vodila vrlo ozbiljan razgovor s mojim
prijateljem Peterom Keatingom."
Jedna dama mahnula je u pravcu Prescotta i on je iskoristivši poziv
nestao, izgledajući posve glupavo. Keating je uţivao u pomisli kako je
ona otpustila još jednog ĉovjeka zbog razgovora koji je htjela nastaviti
sa svojim prijateljem Peterom Keatingom.
Kad joj se okrenuo, pitala je slatkim glasom: "O ĉemu smo to
govorili, gospodine Keaiting?", a zatim se s pretjeranim zanimanjem
zagledala preko sobe u smeţuranu figuru omanjeg ĉovjeka koji se
zagrcnuo iznad ĉaše s whiskyem.
"Ali", pokušao je ponovno, "mi smo..."
"Oh, tu je Eugene Pettingill. Moj omiljeni lik. Moram mu se javiti."
Ustala je i krenula kroz sobu, tijela nagnutog unatrag, prema
najneprivlaĉnijem od sviju prisutnih sedamdesetogodišnjaka.
Keating nije znao je li ostavljen kako bi se pridruţio Gordonu L.
Prescottu ili je u pitanju samo nesretan sluĉaj.
Nevoljko se vratio u plesnu dvoranu prisilivši sebe da se pridruţi
grupi gostiju i razgovara s njima. Promatrao je Dominique dok se
kretala meĊu uzvanicima, zastajući da bi pozdravila neke od njih. Više
nijednom nije pogledala u njegovu smjeru. Nije znao da je li pobijedio
ili je neslavno propao u njezinim oĉima.
Kad je odlazila, uspio se pojaviti na vratima.
Zastala je na trenutak i nasmiješila mu se, oĉaravajućim osmjehom.
"Ne", rekla je prije no što je mogao izustiti rijeĉ, "ne moţete me
odvesti kući. Ĉeka me auto. Hvala vam u svakom sluĉaju."
Otišla je ostavivši ga bespomoćnog i bijesnog zbog saznanja da je
pocrvenio.
Na ramenu je osjetio mekani dodir ruke. Iza njega je stajao Francon.
"Ideš kući, Peter? Mogu li te odvesti?"
"Ali, mislio sam da u sedam sati moraš biti u klubu."
"O, ne, sve je u redu. Zakasnit ću malo, nije bitno. Nije mi problem
odvesti te kući." Na Franconovu licu bio je izraz odluĉnosti, posve
neobiĉan i posve neprikladan za njega.
 Keating ga je pratio u tišini, znatiţeljno, ne rekavši ništa kad su ostali
sami u ugodnoj tami Franconove limuzine.
"Onda?", zloslutno je upitao Francon.
Keating se nasmijao. "Ti si obiĉan prasac, Guy. Ti ne znaš cijeniti
ono što imaš. Zašto mi nisi rekao? Ona je najljepša ţena koju sam ikada
vidio."
"O, da", mraĉnim glasom rekao je Francon. "Moţda je u tome
nevolja."
"Kakva nevolja? Gdje ti vidiš bilo kakvu nevolju?"
"Što ti zaista o njoj misliš Peter? Zaboravi na izgled. Vidjet ćeš kako
se brzo zaboravi na izgled. Što misliš?"
"Pa, ja mislim da je vrlo osebujna liĉnost."
"Hvala ti na ublaţenom opisu."
Francon je dugo natmureno šutio a zatim je, s nekim ĉudnim tonom u
glasu, izgovorio nešto što je zazvuĉalo kao nada:
"Znaš Peter, bio sam iznenaĊen. Gledao sam vas i dugo ste
razgovarali. To je posve nevjerojatno. Oĉekivao sam kako će te otjerati
jednom ljubaznom, otrovnom pohvalom. Moţda na kraju, uspiješ kod
nje. Moţda... Znaš, Peter, ono što ti pokušavam reći je; nemoj obraćati
pozornost kad ti kaţe kako ja od tebe oĉekujem da budeš neljubazan
prema njoj."
Puna iskrenost ovih rijeĉi bila je toliko neoĉekivana da je Keating
nehotice skupio usta u zviţduk, ali se na vrijeme zaustavio. Francon je s
naporom dodao: "Ja uopće ne ţelim da budeš neugodan prema njoj."
"Znaš što, Guy", rekao je Keating nadmoćnim tonom, "nisi trebao
onako nestati."
"Ja ne znam kako razgovarati s njom", uzdahnuo je Francon. "Nikada
to nisam nauĉio. Ne razumijem što je, za ime svijeta, njezin problem, ali
nešto jest. Ona se jednostavno ne ponaša kao ljudsko biće. Znaš, bila je
izbaĉena iz dvije škole. Ne smijem ni zamisliti kako je završila fakultet,
ali mogu ti reći kako se nisam usuĊivao otvoriti poštu pune ĉetiri
godine, ĉekajući neizbjeţno. Onda sam odahnuo, misleći da sad kad je
stala na svoje noge ne moram više brinuti, ali ona je gora nego ikad."
"Zbog ĉega bi se brinuo?"
"Ne brinem se. Pokušavam ne brinuti se. Sretan sam kad o njoj
uopće ne razmišljam. Samo ponekad, pomislim kako je to ipak moja
odgovornost, iako Bog zna da je nisam traţio, ali tu je, i nešto moram
uĉiniti u vezi s tim, nikoga drugoga nema da je preuzme."
"Ti se nje bojiš Guy, a zaista ne postoji nikakav razlog za to."
"Misliš li?"
"Da."
"Moţda si ti ĉovjek koji će s njom izići na kraj. Sad se ne kajem što
si je upoznao, iako znaš kako to nisam ţelio. Da, kad razmislim, ti bi
mogao biti pravi ĉovjek za nju. Ti... ti si tako odluĉan, zar ne Peter, kad
ţeliš nešto postići?"
"Pa", odgovorio je Keating nehajno odmahujući rukom, "vrlo se
rijetko bilo ĉega bojim."
Zatim se naslonio na sjedalo, kao da ga je umor svladao, kao da ništa
znaĉajno nije ĉuo i do kraja voţnje više nije progovorio nijednu rijeĉ.
Francon je u tišini sjedio pokraj njega.

"Deĉki", rekao je John Eric Snyte, "ne štedite se na ovome. Ovo je

najvaţnija stvar u cijeloj sezoni. Nije osobito plaćeno, shvaćate, ali
prestiţ, kontakti! Ako dobijemo ovaj posao, svi ti slavni arhitekti
poţderat će se od zavisti. Gledajte, Austen Heller otvoreno mi je rekao
da smo treća firma kojoj se obratio. Odbio je sve što su mu veliki igraĉi
pokušavali uvaliti. Deĉki, sad smo mi na redu. Kao što znate, traţi se
nešto posebno, neobiĉno, ali svakako ukusno i znate, drugačije. Dajte
sve od sebe."
Njegovih pet dizajnera sjedilo je u polukrugu oko njega. "Gotici" je
bilo dosadno, "Razno" je izgledalo obeshrabreno unaprijed, "Renesansa"
je pogledom pratila muhu na stropu. Roark je upitao:
"Što je on zapravo rekao, gospodine Snyte?"
Snyte je slegnuo ramenima i pogledao u njega kao da se zabavlja,
kao da on i Roark dijele neku sramnu tajnu o novom naruĉitelju, koju
nije potrebno spominjati.
"Ništa što bi imalo smisla, meĊu nama reĉeno", rekao je, "bio je, da
tako kaţem, nekako neodreĊen, ako uzmemo u obzir njegovu
novinarsku elokvenciju. Priznao je kako o arhitekturi ne zna ništa. Nije
rekao ţeli li modernu graĊevinu, neku iz odreĊenog razdoblja ili bilo što
sliĉno. Rekao je nešto o tome kako ţeli svoju kuću, ali kako je dugo
vremena oklijeva sagraditi, jer sve kuće sliĉe jedna drugoj i sve
izgledaju oĉajno i on uopće ne razumije kako itko moţe biti ushićen
bilo kojom kućom, ali ipak, ţelja mu je imati kuću koju bi mogao
voljeti. 'Kuću koja bi nešto znaĉila', i dodao da 'ne zna niti što, niti
kako.' Eto. To je sve što je rekao. Nije nešto od ĉega se moţe poĉeti, i ja
ne bih ni prihvatio izradu tih nacrta da nije u pitanju Austen Heller.
Siguran sam kako ovo nema smisla i... Što je, Roark?"
"Ništa, u redu je", odgovorio je Roark.
Ovim je završen prvi sastanak na temu izgradnje rezidencije Austena
Hellera.
Nešto poslije, istoga dana, Snyte je utrpao svojih pet projektanata u
vlak za Connecticut kako bi pogledali teren koji je Heller izabrao za
gradnju. Stajali su na usamljenoj, stjenovitoj obali, pet kilometara izvan
staromodna gradića, ţvakali sendviĉe i kikiriki i gledali stijenu koja se s
razvedene obale uzdizala u nebo, završavajući ogoljelim, strmim
nagibom nad morem, nalik uspravnom, kamenom koplju nasuprot
dugome, blijedome obzoru vode.
"Evo", rekao je Snyte, "To je to." Lijeno je vrtio olovku u ruci.
"Prokletstvo, zar ne?" I uzdahnuo. "Pokušao sam predloţiti prestiţniju
lokaciju, ali nije reagirao pa sam dignuo ruke." Igrao se olovkom.
"Ovdje ţeli kuću, tu, na vrhu stijene." Vrhom olovke poĉešao je nos.
"Pokušao sam predloţiti izgradnju dalje od obale, što bi prokletu stijenu
ostavilo samo kao vizuru, ali ni to nije prošlo." Zagrizao je gumicu na
kraju olovke. "Pomislite samo na razbijanje i ravnanje ovog vrha."
Proĉistio je nokat vrškom olovke koja je u njemu ostavila crni trag.
"Eto, to je to... Obratite pozornost na nagib stijene i vrstu kamena.
Pristup će biti teţak... Sve fotografije i nacrte imamo u uredu... Dobro...
Tko ima cigaretu?... Pa dobro, mislim, to bi bilo sve... Kad god ţelite,
dat ću vam svoje sugestije... Dobro... Kad konaĉno kreće taj prokleti
vlak?"
Time je pet projektanata poslano na zadatak. Njih ĉetvorica odmah
su zapoĉeli izraĊivati nacrte. Roark se još nekoliko puta vraćao na
teren.
Pet mjeseci provedenih kod Snyta predstavljali su za Roarka dugaĉak
niz praznih dana. Da su ga pitali što je osjećao, ne bi našao odgovor,
osim da od pet mjeseci nije zapamtio ništa. Mogao se sjeti nacrta koje je
napravio. Mogao se, da je htio, sjetiti i što se s njima dogodilo. Nije
htio.
Ipak, nijedan od njih nije mu znaĉio koliko kuća Austena Hellera.
Ostajao bi u crtaćoj sobi, iz veĉeri u veĉer, sam s listom papira, u
mislima gledajući stijenu iznad mora. Nitko nije vidio njegove nacrte
prije nego su bili gotovi.
Kad ih je dovršio, kasno jedne noći, ostao je sjedeći za stolom s
papirima raširenim ispred sebe, ostao je tako satima, s glavom
naslonjenom na jednu ruku, dok mu je druga visjela niz tijelo, a krv se
skupljala u prstima umrtvljujući ih, dok je ulica iza prozora postajala
tamno plava, a onda sivobijela. Nije gledao u crteţe. Osjećao je samo
umor i prazninu.
Kuću na slici nije izmislio Roark, već stijena na kojoj je stajala.
Ĉinilo se kao da je greben narastao i dovršio se, obznanjujući svrhu na
koju je ĉekao. Kuća je bila razvedena na puno razina, prateći izbojke
kamena, rastući kao što je rastao greben, u stupnjevitom povećavanju
mase, površina spojenih u besprijekornoj harmoniji. Zidovi, od istog
granita kao i stijena, produljivali su njezino okomito kretanje, široke,
izbaĉene betonske terase, srebrne poput mora, nastavljale su se na liniju
valova, ravno naprijed, prema horizontu.
Kad su svi ostali sljedećeg jutra došli na posao, Roark je još uvijek
sjedio za stolom. Zatim su njegovi nacrti poslani u Snyteov ured.
Dva dana poslije, završna verzija kuće koju je trebalo prezentirati
Austenu Helleru, verzija koju je odabrao i preuredio John Eric Snyte, a
izradio kineski umjetnik, leţala je na stolu zamotana u prozirni papir.
Bila je to kuća Howarda Roarka. Ostali natjecatelji eliminirani su. Bila
je to kuća Howarda Roarka, ali sad su zidovi bili od crvene cigle,
prozori svedeni na konvencionalnu dimenziju i zatvoreni zelenim
rebrenicama, dva krila zgrade su nestala, velika terasa izvuĉena nad
morem zamijenjena je balkonom od kovanog ţeljeza, dodan je ulaz s
jonskim stupovima koji pridrţavaju proĉelje, i mali šiljak koji pridrţava
vjetrokaz.
John Eric Snyte stajao je za stolom, ruku raširenih u zraku iznad
crteţa, kako prstima sluĉajno ne bi dotaknuo ljepotu njegovih osjetljivih
boja.
 "To je ono što gospodin Heller ţeli, siguran sam", rekao je. "Dobro
je... Da, vrlo dobro... Roark, koliko ti puta moram ponoviti da ne pušiš u
blizini nacrta? Makni se. Pepeo će pasti na crteţ."
Austena Hellera su oĉekivali u podne. Ali u jedanaest i trideset je bez
najave ušla gospoĊa Symington, traţeći da je Snyte odmah primi.
GospoĊa Symington je bila nametljiva udovica koja se upravo uselila u
novu kuću, projekt gospodina Snytea, koji je, izmeĊu ostalog, oĉekivao
novu narudţbu od njezina brata. Nije je mogao odbiti, i uveo ju je u svoj
ured, gdje se ona bez zaustavljanja krenula ţaliti kako je strop u
biblioteci napuknuo, kako su boĉni prozori salona vjeĉno vlaţni te kako
ona nije u stanju boriti se s time. Snyte je pozvao svojega glavnog
inţenjera i obojica su se upustili u temeljito objašnjavanje, ispriĉavanje,
optuţujući izvoĊaĉa radova. GospoĊa Symington nije pokazivala ni
najmanji znak popuštanja kad je najavljen dolazak gospodina Austena
Hellera.
Nije bilo moguće zatraţiti od gospoĊe Symington da ode, niti od
gospodina Hellera da ĉeka. Snyte je problem riješio tako što je gospoĊu
Symington ostavio umirujućem glasu glavnog inţenjera, a sebe ispriĉao
nakratko. Pojavio se u prijamnoj sobi, rukovao s Hellerom i predloţio:
"Hoće li vam smetati gospodine Heller, ako odemo u projektantsku
sobu? Znate, tamo je bolje svjetlo i crteţi vas tamo ĉekaju, a ja nisam
ţelio riskirati i pomicati ih otuda."
Helleru sve to kao da nije bilo vaţno. Poslušno je pratio Snytea do
sobe, visoka figura širokih ramena odjevena u engleski tvid, s kosom
boje pijeska i ĉetvrtastim licem izbrazdanim bezbrojnim borama oko
oĉiju punih tihe ironije.
Nacrt je leţao na stolu kineskog umjetnika, koji se u tišini, stidljivo,
pomaknuo u stranu. Stol do njegova pripadao je Roarku. On je stajao,
leĊima okrenut Helleru, nastavljajući s radom, ne gledajući posjetitelja.
Svi zaposleni znali su kako je nedopustivo uznemirivati Snytea kada u
sobu dovodi klijenta.
Snyte je vrhovima prstiju podignuo prozirni papir, kao da nevjesti
podiţe veo. Zatim se pomaknuo unatrag, promatrajući Hellerovo lice.
Heller se nagnuo naprijed i ostao tako, pogrbljen, zateĉen, nepokretan,
ne progovorivši dugo vremena nijednu rijeĉ.
"Slušajte, Snyte", poĉeo je konaĉno, "slušajte, mislim..." i stao.
 Snyte je strpljivo ĉekao, zadovoljan, osjećajući kako se pribliţava
nešto znaĉajno, nešto što nije htio prekinuti.
"Ovo", rekao je Heller, naglo, glasno, tresnuvši šakom po papiru tako
da je Snyte ustuknuo, "ovo je najbliţe što je itko dosada napravio!"
"Znao sam da će vam se svidjeti, gospodine Heller", rekao je Snyte.
"Ne sviĊa mi se", odgovorio je Heller.
Snyte je zatreptao i ĉekao.
"To je na neki naĉin tako blizu", sa ţaljenjem je rekao Heller, "ali
nije pravo. Ne znam što je pogrešno, ali nešto jest. Oprostite mi, znam
da zvuĉi nejasno, ali meni se stvari sviĊaju na prvi pogled ili uopće ne.
Znam da mi, na primjer, ovaj ulaz ne odgovara, to je lijep ulaz, ali
nemoguće ga je uoĉiti poslije tolikih sliĉnih koje je ĉovjek vidio."
"Ali, dopustite da istaknem nekoliko detalja koje biste morali uzeti u
obzir, gospodine Heller. Ţelimo biti moderni, svakako, ali ipak, ţelimo
oĉuvati izgled doma. Spoj raskošnog i udobnog jer, vjerujem kako ćete
se sloţiti, stroga gradnja poput ove mora imati nekoliko omekšavajućih
pojedinosti. Arhitektonski gledano, to je posve ispravno."
"Bez sumnje", rekao je Heller umornim glasom. "Znam. Sigurno ste
u pravu. Samo..." U njegovu glasu postojala je energija koju nije
osjećao. "Samo, kad bi postojalo neko jedinstvo, neka... neka središnja
misao... koja je tu i nije... kao da je bila... a nije... Nešto nedostaje i
neĉega ima previše... kad bi bila ĉišća, jasnijih poteza... koju sam to
rijeĉ ĉuo da koriste? Kad bi postojao integritet..."
Roark se okrenuo. Bio je s druge strane stola. Dohvatio je skicu, ruka
mu je sama poletjela naprijed i olovka je nezadrţivo krenula preko
papira, povlaĉeći oštre, crne linije po nedodirljivu akvarelu. Linije su
raznijele jonske stupove, proĉelje, ulaz, šiljke, rebrenice, cigle, raširile
dva kamena krila, otvorile široke prozore, razbile balkon i izvukle terasu
iznad mora.
Sve je bilo gotovo prije nego su ostali shvatili da je i poĉelo. Snyte je
skoĉio, ali ga je Heller uhvatio za zglavak i zaustavio. Roarkova ruka
nastavila je rušiti zidove, razdvajati ih i ponovno sastavljati, vukući
ţestoke poteze.
Roark je samo jedanput podignuo glavu, i u djeliću sekunde
pogledao Hellera s druge strane stola. Bilo je to dovoljno za
upoznavanje, bilo je kao stisak ruku. Roark je radio dalje i kad je
odbacio olovku kuća je, onakva kakvu je i projektirao, stajala dovršena
u pravilnom redoslijedu crnih poteza. Izvedba nije trajala dulje od pet
minuta.
Snyte je pokušao proizvesti nekakav zvuk. Budući da je Heller šutio,
Snyte se osjetio slobodnim i, okrenuvši se prema Roarku, zaurlao:
"Otpušten si, proklet bio! Odlazi odavde! Otpušten si!"
"Mi smo obojica otpušteni", rekao je Austen Heller namignuvši
Roarku. "Hajdemo. Jeste li nešto ruĉali? Idemo nekamo. Ţelim
razgovarati s vama."
Roark je otišao u predvorje po svoj kaput i kapu. Projektantska soba
bila je svjedokom zapanjujućeg ĉina i svi su stajali, promatrajući scenu.
Austen Heller podignuo je nacrt, presavio ga na ĉetiri dijela lomeći sveti
karton i stavio ga u dţep.
"Ali gospodine Heller", zamuckivao je Snyte, "dopustite da vam
objasnim... Savršeno je u redu ako je to ono što se vama sviĊa, napravit
ćemo novu skicu... dopustite, objasnit ću vam."
"Ne sad", rekao je Heller. "Ne sad", na vratima dodavši: "Poslat ću
vam ĉek."
Zatim je izišao van zajedno s Roarkom, a vrata su, kad ih je zalupio
za sobom, zazvuĉala kao završni odlomak nekog od njegovih ĉlanaka.
Roark nije izgovorio ni rijeĉ.
Ispod diskretnog svjetla lampi najskupljega restorana u kojem je
Roark ikada bio, preko svjetlucajućeg kristala i srebra na stolu, Heller je
rekao:
"... zato što je to kuća kakvu ţelim, zato što je to kuća kakvu sam
oduvijek ţelio. Moţeš li je sagraditi za mene? Nacrtati planove i
nadgledati izgradnju?"
"Da", odgovorio je Roark.
"Koliko će to trajati ako poĉnemo odmah?"
"Oko osam mjeseci."
"Imat ću kuću kasno u jesen?"
"Da."
"Istu kao na crteţu?"
"Istu takvu."
 "Gledaj, ja nemam pojma kako se rade ugovori s arhitektom, ali ti to
sigurno znaš, moţeš li napisati jedan i donijeti ga danas poslijepodne
mojem advokatu na uvid?"
"Da."
Heller je prouĉavao ĉovjeka koji je sjedio ispred njega. Gledao je
ruku koja je leţala na stolu. Hellerovu pozornost zaokupila je ta ruka.
Gledao je duge prste, oštre zglobove, jake vene. Nije se osjećao kao da
daje posao ovome ĉovjeku, osjećao se kao da mu prepušta samoga sebe.
"Koliko ti je godina", upitao je Heler, "tko god da si?"
"Dvadeset šest. Ţelite li neke preporuke?"
"Do vraga, ne! Imam ih, tu u mojem dţepu. Kako ti je ime?"
"Howard Roark."
Heller je izvadio ĉekovnu knjiţicu, otvorio je na stolu i uzeo svoje
nalivpero.
"Gledaj", rekao je pišući. "Stavit ću pet stotina dolara na tvoj raĉun.
Otvori ured ili što ţeliš, i poĉni."
Izdvojio je ĉek i pruţio ga Roarku, drţeći ga vrhovima ispruţenih
prstiju, nagnuvši se rukom oslonjenom u laktu prema naprijed, šakom
opisujući polukrug. Oĉi su mu bile skupljene, zaokupljene, gledajući
Roarka ispitivaĉkim pogledom, ali je pokret izgledao kao salutiranje.
Na ĉeku je pisalo: "Howard Roark, arhitekt."
 11

Howard Roark otvorio je vlastiti ured.

Bila je to jedna velika prostorija širokih prozora, na posljednjem katu
stare kuće, visoko iznad krovova New Yorka. U daljini je mogao vidjeti
obalu rijeke Hudson i obrise malih brodova koji su, pod njegovim
prstima pritisnutim na staklu, plovili rijekom. Imao je radni stol, dva
stolca i golemu crtaću ploĉu. Na staklenom ulazu pisalo je: "Howard
Roark, arhitekt." Dugo vremena stajao je u hodniku gledajući u natpis.
Zatim je ušao, zalupio vrata za sobom, podignuo kutno ravnalo sa stola i
bacio ga natrag, pokretom kakvim se sidro baca u more.
John Eric Snyte nije odustajao. Kad je Roark došao po svoj crtaći
pribor, Snyte se pojavio u prijamnoj sobi i srdaĉno mu stisnuvši ruku
rekao: "Hej, Roark! Kako si? UĊi, uĊi unutra, htio bih razgovarati s
tobom."
Nakon što je Roark sjeo za njegov stol, Snyte je jasnim glasom
izgovorio:
"Gledaj prijatelju, nadam se kako imaš dovoljno mozga u glavi i ne
zamjeraš mi zbog bilo ĉega što sam, moţda, juĉer rekao. Znaš kako je,
malo sam izgubio glavu, ne zbog onoga što si ti uĉinio, nego zbog
onoga što si uĉinio crteţu, onom crteţu... sad, što je tu je, zaboravi.
Nadam se da se nisi uvrijedio?"
"Ne", rekao je Roark. "Nisam."
"Jasno da nisi otpušten. Nisi me valja bukvalno shvatio? Moţeš se
odmah vratiti na posao."
"Zbog ĉega, gospodine Snyte?"
"Kako misliš zbog ĉega? Oh, ti misliš na Hellerovu kuću. Nadam se
da ni Hellera nisi ozbiljno shvatio. Vidio si kakav je, luĊak koji moţe
promijeniti mišljenje šezdeset puta u minuti. On ti neće zaista dati taj
projekt, znaš, nije to tako jednostavno, ne radi se to tako."
"Juĉer smo potpisali ugovor."
"Ma nemoj? Pa to je divno! Ali, gledaj, Roark. Reći ću ti kako ćemo
ovo izvesti. Ti ćeš nama vratiti narudţbu a ja ću ti dopustiti da na ovaj
projekt staviš, uz moje, i svoje ime 'John Eric Snyte & Howard Roark'. I
podijelit ćemo zaradu. To će, dakako, biti samo dodatak tvojoj plaći, i
usput reĉeno, dobit ćeš povišicu. Nakon ovoga imat ćemo isti dogovor
za svaku narudţbu koju ti doneseš. I... ĉovjeĉe, što je tu smiješno?"
"Oprostite, gospodine Snyte."
"Moţda me nisi razumio", zbunjeno je izgovorio Snyte. "Kako ne
vidiš? To je za tvoje dobro. Nisi ti još spreman raditi sam. Narudţbe ti
neće same od sebe padati u krilo. I što ćeš poslije? Ovako ćeš imati
stalan posao i polagano se pripremati za neovisnost, ako je to tvoj
krajnji cilj. Za pet, šest godina, bit ćeš spreman zapoĉeti sam. Tako se to
radi. Nadam se da razumiješ?"
"Da."
"Znaĉi, dogovorili smo se?"
"Ne."
"Ali, ĉovjeĉe Boţji, ti kao da si izgubio razum! Sad zapoĉeti sam!
Bez iskustva, bez kontakata, bez... bez bilo ĉega! Nikada nisam ĉuo za
nešto sliĉno! Pitaj bilo koga iz profesije. Vidjet ćeš što će reći. To je
potpuno apsurdno!"
Snyte je izgovorio još mnogo toga i Roark ga je slušao, bez
komentara, bez prigovora, bez odgovora.
"Pa, ako je to ono što si odluĉio, nemoj oĉekivati da ću te primiti
natrag kad se naĊeš na ulici."
"Ne oĉekujem, gospodine Snyte."
"Nemoj oĉekivati da će te bilo tko drugi iz profesije primiti, kad ĉuju
što si napravio meni."
"Ni to ne oĉekujem."
Nekoliko sljedećih dana Snyte je razmišljao o tome da tuţi Roarka i
Hellera. Ipak, odustao je, jer nije postojao nijedan sliĉan sluĉaj na koji
se mogao pozvati, jer mu je Heller platio troškove i jer je kuću zaista
projektirao Roark. A osim svega, još nitko nikada nije tuţio Austena
Hellera.
Prvi posjetitelj Roarkova ureda bio je Peter Keating.
Ušao je bez najave, jednog poslijepodneva, prešao ravno preko sobe i
sjeo za Roarkov stol. Osmjehujući se razdragano, raširio je ruke
sveobuhvatnom gestom i rekao:
"Dakle Howarde, ovo je zaista fantastiĉno!"
Prošla je godina dana od kad je posljednji put vidio Roarka.
 "Zdravo, Peter", rekao je Roark.
"Tvoj vlastiti ured, s tvojim imenom i svime što uz to ide! Tako
brzo! Da ĉovjek ne povjeruje!"
"Od koga si ĉuo, Peter?"
"O, pa takve se stvari jednostavno proĉuju. Nisi valjda oĉekivao
kako ću se prestati zanimati za tvoju karijeru? Ti znaš što sam oduvijek
mislio o tebi. I nadam se kako ne moram reći da ti ĉestitam i ţelim sve
najbolje."
"Ne moraš."
"Vidim, lijepo si se smjestio. Puno svjetla i prostora. Pomalo
skromno, ali što drugo oĉekivati na poĉetku. A i budućnost je
neizvjesna, zar ne Howarde?"
"Posve."
"Preuzeo si velik rizik."
"Vjerojatno."
"Zaista ćeš se upustiti u sve ovo? Mislim, sam?"
"Tako izgleda, zar ne?"
"Pa, još nije prekasno, znaš. Kada sam sve ĉuo bio sam uvjeren kako
ćeš projekt vratiti Snyteu i s njime sklopiti dobar posao."
"Nisam."
"I nećeš?"
"Ne."
Keating se pitao zašto osjeća tu muĉnu ozlojeĊenost, zašto je, ĉuvši
priĉu, došao ovamo u nadi kako nije istinita: u nadi da Roark nije
siguran i da je spreman odstupiti. Osjećaj ga je progonio od kada je prvi
put ĉuo novosti o Roarku, osjećaj nelagode koja je trajala i kad bi joj
zaboravio uzrok. Osjećaj se vraćao bez povoda, kao plima tupog bijesa i
on bi se zapitao: Što sam to danas ĉuo? Val sjećanja bi ga preplavio – o,
da, Roark je otvorio svoj ured. Nervozno bi samome sebi odgovorio –
pa što onda? – istodobno znajući kako je suoĉavanje s tim rijeĉima
poniţavajuće, uvredljivo i bolno.
"Znaš, Howarde, divim se tvojoj hrabrosti. Ja zaista imam puno više
iskustva i puno bolji poloţaj od tvojega u profesiji, nemoj mi zamjeriti,
pokušavam biti objektivan, ali ja se ne bih usudio na takav korak."
"Ne, ti ne bi."
 "I tako, ti si se prvi odluĉio za skok u prazno. Pa dobro, iako nitko
nikada to ne bi pomislio... Ţelim ti najviše sreće na svijetu."
"Hvala ti, Peter."
"Znam da ćeš uspjeti. Siguran sam u to."
"Jesi li?"
"Ali svakako, svakako jesam! Što, ti nisi?"
"Nisam o tome mislio."
"Nisi o tome mislio?"
"Ne previše."
"Onda nisi siguran, Howarde? Nisi?"
"Zašto me to tako uzbuĊeno pitaš?"
"Što? Ali ne... ne, ne uzbuĊeno, ja sam samo zabrinut. Howarde, loš
je znak ne biti siguran sada, u tvojoj poziciji. Znaĉi, ipak sumnjaš?"
"Uopće ne."
"Ali rekao si..."
"Posve sam siguran u sve, Peter."
"Jesi li si razmišljao o registraciji firme?"
"Predao sam zahtjev."
"Ti nemaš diplomu, to znaš. Pravit će ti poteškoće."
"Vjerojatno."
"I što ćeš uĉiniti ako ne dobiješ dozvolu za rad?"
"Dobit ću je."
"Pa, nadam se kako ću te vidjeti u Udruţenju arhitekata, naravno ako
me ne zaboraviš kad postaneš punopravan ĉlan, dok sam ja još samo
kandidat."
"Neću se uĉlaniti."
"Kako misliš nećeš? Sad na to imaš pravo."
"Vjerojatno."
"Pozvat će te u ĉlanstvo."
"Reci im neka ne gube vrijeme."
"Što!"
"Znaš što, Peter. Mi smo ovakav razgovor vodili prije sedam godina
kad si me pokušavao nagovoriti da budem ĉlan tvojega bratstva u
Stantonu. Nemoj ponovno poĉinjati."
"Nećeš postati ĉlan Udruţenja arhitekata Amerike sada kad ti se
pruţa takva mogućnost?"
 "Neću postati ĉlan bilo ĉega, Peter, bilo kada."
"Ali zar ne shvaćaš koliko to pomaţe?"
"U ĉemu?"
"U poslu arhitekta."
"Ja ne volim kad mi pomaţu u poslu arhitekta."
"Ti sebi samo oteţavaš stvari."
"Da."
"I bit će ti vrlo teško, to znaš."
"Znam."
"Napravit ćeš od njih neprijatelje, ako odbiješ ĉlanstvo."
"Napravit ću od njih neprijatelje u svakom sluĉaju."
Prva osoba kojoj je Howard javio novosti bio je Henry Cameron.
Roark je otišao u New Jersey dan poslije potpisivanja ugovora s
Hellerom. Zatekao je Camerona u vrtu mokrom od kiše, dok je vukući
noge polagano gegao vlaţnim stazama, s mukom se oslanjajući na štap.
Od prošle godine njegovo se zdravlje popravilo dovoljno da je mogao
šetati nekoliko sati dnevno. Hodao je s naporom, savijena tijela,
promatrajući prve zelene izdanke na tlu ispod svojih nogu. Povremeno
bi podignuo štap prisiljavajući noge da ostanu uspravne, vrhom
dodirujući sklopljeni zeleni list, gledajući kako se iz njega u sumrak
slijeva blistava kap. Namrštio se vidjevši Roarka dok se penjao uz
brijeg. Posjetio ga je prije nepunih tjedan dana; ovi susreti bili su
previše dragocjeni obojici i nijedan nije ţelio da budu preĉesti.
"Onda?", osorno je zapitao, Cameron. "Što opet ovdje traţiš?"
"Moram vam nešto reći."
"Moglo je priĉekati."
"Mislim da nije."
"Onda?"
"Otvaram svoj ured. Upravo sam potpisao ugovor za svoju prvu
zgradu."
Cameron je okrenuo štap i vrhom pritisnutim o zemlju, drţeći ruĉku
s obje ruke, jednom šakom stisnutom preko druge, opisao široki krug.
Dugo vremena stajao je tako klimajući polako glavom, u ritmu pokreta
štapa, sklopljenih oĉiju. Zatim je pogledao Roarka i rekao:
"Dobro, nemoj se praviti vaţan."
 I dodao: "Pomozi mi da sjednem." Bio je to prvi put da je Cameron
izgovorio nešto sliĉno. Roark i njegova sestra odavno su nauĉili kako je
najstroţe zabranjeno ponuditi mu bilo kakvu pomoć pri kretanju.
Roark ga je doveo do klupe pridrţavajući ga za lakat. Zagledan u
zalazeće sunce ispred njih Cameron je oštro upitao:
"Što? Od koga? Koliko?"
U tišini je saslušao Roarkovu priĉu. Dugo je gledao u prelomljeni
papir s oštrim linijama olovke povuĉenim po akvarelu. Zatim je
postavio bezbroj pitanja o kamenu, o ĉeliku, o putovima, o izvoĊaĉima
radova, o troškovima. Nije mu ĉestitao. Nije dodao nijedan komentar.
Samo je, kad je Roark odlazio, iznenada rekao:
"Howarde, kad otvoriš ured, slikaj ga i donesi mi slike."
Zatim je s izrazom krivnje na licu spustio glavu, pogledao u stranu i
promrmljao: "Postajem senilan. Zaboravi."
Roark nije rekao ništa.
Vratio se tri dana kasnije. "Postao si prava napast", rekao je
Cameron. Roark mu je bez rijeĉi pruţio kuvertu. Cameron je izvadio
fotografije velike, prazne prostorije, širokih prozora i ulaznih vrata.
Ispustio je ostale, dugo vremena zagledan u sliku ulaza.
"Pa", napokon je izgovorio. "Ipak sam to doţivio."
Pustio je neka mu slika sklizne iz ruke.
"Ne baš posve", dodao je. "Ne na naĉin na koji sam ţelio, ali jesam.
To je nalik sjenama ovoga svijeta za koje neki kaţu kako ćemo ih
vidjeti na onome drugom. Moţda ću tako vidjeti i ostatak svega. Uĉim
se."
Podignuo je sliku.
"Howarde", rekao je. "Pogledaj ovo."
Drţao je sliku izmeĊu njih.
"Ne kaţe mnogo. Samo 'Howard Roark, arhitekt'. A zapravo sliĉi
natpisima koje su ljudi klesali iznad ulaza u zamkove i umirali za njih.
To je izravan izazov neĉemu toliko silnom i toliko mraĉnom da sva bol
ovoga svijeta – znaš li koliko je patnje na zemlji? – sva bol dolazi
upravo od toga s ĉime ćeš se ti suoĉiti. Ja ne znam što je to, niti znam
zašto će nasrnuti na tebe, samo znam da hoće. I znam da će, ako budeš
izdrţao do kraja, Howarde, to biti pobjeda, ne samo tvoja, već pobjeda
neĉega što pokreće svijet a nikada ne dobiva priznanje. To će osvetiti
sve koji su pali prije tebe, koji su patili onako kako ćeš ti patiti. Neka te
Bog blagoslovi, Bog ili tko god će vidjeti najbolje, najviše mogućnosti
ĉovjekova srca. Ti si Howarde, na putu u pakao."

Roark je hodao stazom prema vrhu stijene na kojoj je ĉeliĉna

konstrukcija kuće Heller rasla prema plavome nebu. Kostur je bio
podignut i beton izliven, velike površine terasa lebdjele su iznad
treperave, srebrne vode daleko ispod njih. Vodoinstalateri i elektriĉari
zapoĉeli su polagati cijevi.
Gledao je kvadrate plavetnila obrubljene tankim linijama greda i
stupova, prazne kvadre prostora koje je otrgnuo nebu. Nesvjesno je
pomaknuo ruke ispunjavajući prostor zidovima koji će tek doći, ovojima
budućih prostorija. Kamen se otkotrljao ispod njegova stopala
poskakujući niz padinu: kroz sunĉanu ĉistoću ljetnog zraka zabrujali su
reski, kratki zvuci.
Stajao je na vrhu, široko razmaknutih stopala, kao da se oslanja o
prostor oko sebe. Promatrao je graĊu unaokolo, metalne zakovice u
ĉeliku, iskre u kamenim blokovima, zavinute spirale na novim, ţutim
daskama.
I ugledao, izmeĊu isprepletanih elektriĉnih ţica, pogrbljenu figuru,
lice buldoga koje se rastegnulo u golem osmjeh i kobaltno plave oĉi
blistave od nekog bezboţnog trijumfa.
"Mike", rekao je zapanjeno.
Mike je prije nekoliko mjeseci otišao raditi u Philadephiju, puno
prije no što se Heller pojavio u Snytovu uredu, i nikada nije ĉuo novosti,
ili je Roark barem tako mislio.
"Zdravo, Crveni", rekao je Mike leţerno, i odmah se ispravio:
"Zdravo šefe."
"Mike, ali kako si...?"
"Ti si katastrofa od arhitekta. Ovako zapostavljati posao. Već sam tri
dana ovdje ĉekajući da se pojaviš."
"Mike, otkuda ti? Otkud ovakav pad?" Nije mogao vjerovati da bi se
Mike bavio tako malim poslovima poput ovoga.
"Ne pravi se lud. Znaš otkud ja ovdje. Nisi valjda mislio kako ću je
propustiti, tvoju prvu kuću? I misliš da je ovo pad? Pa, moţda jest. A
moţda je obrnuto."
 Roark je pruţio ruku i Mikeovi veliki prsti ĉvrsto su je stisnuli, kao
da će otiscima koje je ostavio na Roarkovoj koţi reći sve što je ţelio.
Bojeći se da će to reći, progunĊao je srdito:
"Hajde šefe, nestani. Samo me prekidaš u poslu."
Roark je hodao kroz kuću. Bilo je trenutaka u kojima je mogao biti
precizan, nepristran, zaustaviti se i davati upute kao da ovo nije njegova
kuća, nego samo matematiĉki problem, osjećajući postojanje zakovica i
cijevi, ali ne i svoje vlastito.
Bilo je trenutaka u kojima je nešto u njemu raslo, ne misao ili
osjećaj, već val fiziĉke sile, kada bi poţelio stati, opustiti se, osjetiti
zbilju vlastita bića ojaĉanu ĉeliĉnim okvirom mutnih obrisa koja je rasla
u sjajnoj, drugaĉijoj realnosti, s njegovim tijelom kao središtem. Ne bi
stao. Mirno bi nastavljao raditi. Ali njegove bi ruke otkrivale ono što je
ţelio sakriti. Njegove su se ruke same pruţale prema naprijed polako
prelazeći preko spojeva i greda. Radnici u kući primijetili bi to i
govorili: "Taj tip je zaljubljen u ovo. Nije se u stanju suzdrţati."
Radnicima se sviĊao. PoslovoĊama nije. Imao je teškoća u
pronalaţenju poduzeća koje bi izvelo radove. Nekoliko uglednijih
odbilo je posao. "Mi se ne bavimo takvim stvarima." "Ne, ne bismo se
time gnjavili. Previše sloţeno za tako malen posao." "Tko do Ċavola ţeli
takvu kuću? Kreten koji najvjerojatnije na kraju neće uopće platiti. Do
Ċavola s tim." "Nikada nismo ništa sliĉno radili. Ne bismo znali kako.
Mi radimo konstrukcije koje jesu konstrukcije." Jedan od izvoĊaĉa
letimice je pogledao planove i izjavio: "Neće stajati." "Hoće", rekao je
Roark. IzvoĊaĉ je nezainteresirano zijevnuo: "Da? A tko ste vi
gospodine da to tvrdite?"
Pronašao je malo poduzeće kojemu je bio potreban posao i koje je
preuzelo narudţbu, naplativši više nego je posao zahtijevao, objasnivši
to rizikom u koji se upuštaju ovim nastranim eksperimentom. Gradnja
se nastavljala i poslovoĊe su mrzovoljno obavljale posao, u tišini
prepunoj neodobravanja, kao da ĉekaju da se njihova predviĊanja
ostvare, kao da bi ih usrećilo tek kad bi se kuća srušila na njihove glave.
Roark je kupio stari Ford i njime dolazio na gradilište puno ĉešće
nego što je bilo potrebno. Bilo mu je teško sjediti za uredskim stolom,
stajati za crtaćom daskom, prisiljavajući sebe da ne ode na graĊevinu.
Na gradilištu, bilo je trenutaka u kojima je ţelio zaboraviti na ured i
crtaću ploĉu; poţelio bi od radnika uzeti alat i sam sudjelovati u pravoj
gradnji kuće, kao što je radio u djetinjstvu, trenutaka u kojima je ovu
kuću ţelio sazidati vlastitim rukama.
Hodao je gradilištem gazeći lagano preko naslaganih dasaka i
kolutova ţica, praveći zabilješke i oštrim glasom dajući kratka
nareĊenja. Izbjegavao je gledati u smjeru Mikea. Ali Mike ga je gledao,
prateći njegovo kretanje. Svaki put kad bi prošao, namignuo bi mu s
razumijevanjem. Jedanput je rekao:
"Saberi se, Crveni. Ĉita te se kao knjigu. Boţe, nije pristojno biti
toliko sretan!"
Roark je stajao na stijeni pokraj gradilišta i gledao prirodu oko sebe i
dugaĉku, sivu traku ceste koja je krivudala uz obalu. Pokraj njega je
prošao kabriolet, jureći kroz prirodu. Automobil je bio prepun mladih
ljudi koji su krenuli na izlet. Bezobliĉna masa svijetlih pulovera i šalova
koji vijore na vjetru, buka bezrazloţno piskavih glasova i kikot jaĉi od
zvuka motora. Sa strane je sjedila djevojka s nogama prebaĉenim preko
vrata automobila. Nosila je muški slamnati šešir navuĉen do nosa i
divlje lupajući po ţicama ukulelea, ispuštala promukle zvukove i
dovikivala: "Hej!" Ovi su ljudi uţivali u danu svojega ţivota, vrištali od
sreće osloboĊeni tereta obaveza i napornih sati rada koji su ostali iza
njih; pristajali su raditi i nositi taj teret samo kako bi se domogli cilja –
ovo je bio cilj.
Gledao je u automobil koji je projurio pokraj. Pomislio je kako
postoji razlika, neka bitna razlika o ovome danu u njihovoj i njegovoj
svijesti. Pomislio je kako bi je morao razumjeti. I zaboravio. Gledao je
kamion koji se penjao uzbrdo natovaren blistavom gomilom izrezana
granita.

Austen Heller je ĉesto dolazio pogledati kuću, vidjeti je dok raste,

znatiţeljan, iako još uvijek pomalo zateĉen. Prouĉavao je Roarka i kuću
s istom preciznom pozornošću, osjećajući kako izmeĊu to dvoje jedva
da postoji razlika.
Heller, borac protiv svake prisile, bio je posve zbunjen Roarkom,
ĉovjekom toliko neosjetljivim na prisilu da ju je sam, na neki naĉin,
predstavljao; poput ultimatuma protiv stvari kojima Heller nije mogao
dati ime. Nije prošlo ni tjedan dana i Heller je znao kako je pronašao
najboljeg prijatelja kojega će ikada imati, istodobno znajući kako to
prijateljstvo potjeĉe iz Roarkove fundamentalne ravnodušnosti. U dubini
Roarkova bića nije bilo svijesti o Helleru ili potrebe za Hellerom, nije
bilo molbe, ni zahtijeva. Heller je osjetio da postoji tanka crta koju ne
moţe prijeći, jer Roark ništa od njega ne traţi, niti mu bilo što daje. Ali
kad bi ga Roark gledao s odobravanjem, kad bi mu se smiješio, kad bi
hvalio neke od njegovih ĉlanaka, Hellera je obuzimao neobiĉno ĉist
osjećaj radosti zbog pohvale koja nije bila ni podmićivanje, niti
milostinja.
Sjedili bi zajedno u ljetnim veĉerima na uzvisini, na pola puta uz
brijeg, i priĉali, dok se tama polagano dizala uz grede kuće iznad njih, a
posljednji zraci sunca povlaĉili k vrhovima uzdignuta ĉelika.
"Što je to što mi se toliko sviĊa na kući koju gradiš za mene
Howarde?"
"Kuća moţe imati integritet, jednako kao i ĉovjek", odgovorio je
Roark, "i jednako tako rijetko."
"U kojem smislu?"
"Pa, pogledaj je. Svaki dio tu je zato što je potreban kući, i samo
zato. Vidiš to s ovog mjesta jednako kao što vidiš kad si u njoj.
Prostorije u kojima ćeš ţivjeti odredile su joj oblik. Odnos masa odreĊen
je unutarnjom raspodjelom prostora. Ukrasi su zadani samim naĉinom
konstrukcije, istaknuti principom koji joj omogućuje da stoji. Moţeš
vidjeti svako opterećenje i sve što mu daje potporu. Kad gledaš u kuću,
tvoje vlastite oĉi prolaze strukturalnim procesom, moţeš pratiti svaki
korak, vidjeti je kako raste, znati što ju je stvorilo i zašto stoji. ViĊao si
kuće sa stupovima koji ne podupiru ništa, s nepotrebnim vijencima, s
pilastrima, ukrasima, laţnim lukovima, laţnim prozorima. ViĊao si kuće
koje izgledaju kao da se sastoje samo od jedne velike dvorane, s velikim
stupovima i prozorima visokim do krova. Onda bi ušao u nju i otkrio
kako je iznutra podijeljena na šest katova. Ili kuće koje zaista sadrţavaju
jednu veliku dvoranu, ali im je fasada prerezana imitacijama katova,
slojevima ukrasa i redovima prozora. Razumiješ li razliku? Tvoju su
kuću napravile njezine potrebe. Druge su napravljene da bi ostavile
dojam. Motiv koji odreĊuje tvoju kuću je ona sama. Motiv koji odreĊuje
ostale je publika."
 "Znaš li ti da je to u nekom smislu upravo ono što osjećam? Kao da
ću, kad se uselim u nju ţivjeti novu vrstu ţivota i kao da će ĉak i moja
svakodnevna rutina imati neku vrstu poštenja i ponosa koje ne mogu
posve objasniti. Neka te ne zaĉudi ako kaţem da osjećam kako ću je
morati biti dostojan."
"To mi je bila namjera", rekao je Roark.
"I, usput, hvala ti na paţnji i trudu oko mojeg komfora. Postoji toliko
stvari koje sad vidim a kojih prije nisam bio svjestan, a ti kao da si toĉno
znao sve moje potrebe. Na primjer, moja radna soba je prostor koji mi je
najpotrebniji i ti si mu dao najvaţnije mjesto, a vidim da je i gledano
izvana to najdominantnije. Zatim naĉin na koji je taj prostor povezan s
bibliotekom, pa dnevni boravak posve udaljen od njega, sobe za goste
tamo gdje mi oni neće smetati, sve to skupa. Bio si više nego paţljiv
prema meni."
"Znaš", rekao je Roark, "o tome uopće nisam razmišljao. Mislio sam
samo o kući." I dodao: "Moţda sam zato znao kako biti paţljiv prema
tebi."

Hellerova kuća završena je u studenome 1926.

U sijeĉnju 1927. 'Arhitektonski glasnik' objavio je pregled najboljih
kuća Amerike sagraĊenih u toku protekle godine. Dvanaest velikih,
sjajnih stranica s fotografijama u koloru bilo je posvećeno uredniĉkom
izboru od dvadeset ĉetiri najvrednija arhitektonska ostvarenja. Hellerova
kuća nije spomenuta.
Novine New Yorka su u dodatku o nekretninama svake nedjelje
objavljivale kratak pregled znaĉajnih novih kuća u okolici. Nijedan
osvrt na Hellerovu kuću nije objavljen.
Godišnji katalog Udruţenja arhitekata Amerike koji je, prema ocjeni
svojih ĉlanova, pod naslovom 'Pogled u budućnost', predstavio
izvanredne reprodukcije najboljih kuća u zemlji, nije ukljuĉio Hellerovu
kuću.
Bilo je mnogo prigoda u kojima su se predavaĉi sa govornica
obraćali dotjeranoj publici na temu progresa ameriĉke arhitekture. Nitko
nikada nije govorio o Hellerovoj kući.
U klupskim prostorijama UAA izreĉena su neka mišljenja.
 "To je sramota za ovu zemlju", rekao je Ralston Holcombe, "da je
neĉemu poput Hellerove kuće izdana dozvola za gradnju. To je ljaga na
našoj profesiji. Trebalo bi donijeti zakon koji to prijeĉi."
"To je ono zbog ĉega gubimo klijente", rekao je John Eric Snyte.
"Kad vide takve kuće, misle da su svi arhitekti luĊaci."
"Ja ne vidim razlog za indignaciju", rekao je Gordon L. Prescott.
"Mislim da je kuća nevjerojatno komiĉna. Izgleda kao mješavina
benzinske crpke i strip verzije svemirske letjelice."
"Priĉekajte nekoliko godina", rekao je Eugene Pettingill, "i vidjet
ćete što će se dogoditi. Raspast će se kao kuća od karata."
"Zašto govoriti o godinama", rekao je Guy Francon. "Te
modernistiĉke novotarije ne traju dulje od jedne sezone. Vlasniku će se
ubrzo zgaditi i dotrĉat će k nama po dobri, stari, kolonijalni stil."
Hellerova kuća postala je slavnom u kraju gdje je sazidana. Ljudi bi
skretali s puta, zaustavljali automobile pred kućom i buljili u nju,
kikoćući se. Radnici na obliţnjoj crpki krišom su se osmjehivali kad bi
prošao Hellerov automobil. Hellerovu kuharicu podrugljivo su
pogledavali trgovci u prodavaonicama gdje je kupovala namirnice.
MeĊu susjedima postala je poznata pod nadimkom: "Kuća luĊaka."
Peter Keating je uz blaţeni osmjeh, govorio svojim kolegama:
"Hajde, hajde, nemojte tako o njemu. Poznajem Howarda već jako dugo
i on je zaista talentiran, zaista. Jedanput je ĉak i radio za mene. Moţda
se malo izgubio s ovom kućom. Nauĉit će on. Ima on budućnost... Što,
mislite da nema? Zaista to mislite?"
Ellsworth Toohey, koji ne bi dopustio da iz zemlje iznikne kamen
bez njegova komentara, ako je suditi po njegovoj kolumni, o izgradnji
Hellerove kuće nije imao pojma. Nije našao za potrebno obavijestiti
ĉitatelje o njoj, ĉak ni negativnom kritikom. On jednostavno nije rekao
ništa.
 12

KOLUMNA POD NASLOVOM OPSERVACIJE I MEDITACIJE ALVAHA

Scarreta, izlazila je svakodnevno na naslovnici Zastava New Yorka.
Bio je to vodiĉ kojem se vjerovalo, izvor inspiracije i kalup za
oblikovanje stava javnosti u malim gradovima širom zemlje. U ovoj
rubrici, prije nekoliko godina, objavljena je ĉuvena izjava: "Bilo bi puno
bolje zaboraviti umišljene ideje naše pomodne civilizacije i više brinuti
o onome što su i divljaci znali, davno prije nas – kako poštivati vlastite
majke." Alvah Scarret je bio neţenja, uspio je zaraditi dva milijuna
dolara, odliĉno je igrao golf i bio glavni urednik Wynandovih izdanja.
Upravo je on došao na ideju da zapoĉne istraţivanje o uvjetima
ţivota u najsiromašnijim kvartovima i povede kampanju protiv
"Prevarantskih kućevlasnika", koja je već tri tjedna izlazila u
Zastavama. Bila je to tema kakvu je Alvah Scarret oboţavao. Imala je
humani naboj i socijalnu implikaciju. Ĉlanci su izlazili u okviru
nedjeljnog dodatka prepunog slika djevojaka koje skaĉu u vodu dok im
suknje lete visoko iznad koljena. Kampanja je bitno povećala prodaju
lista. Izvrgla je ruglu vlasnike stambenih blokova na East Riveru,
odabrane kao omraţeni cilj novinarskog napada. Vlasnici koji su
odbijali prodati svoje stanove nekom sumnjivom poduzeću, na kraju
kampanje odustali su i pristali na prodaju. Nije bilo nikoga tko bi mogao
dokazati kako je poduzeće koje je kupilo stanove bilo u vlasništvu
poduzeća koje je bilo u vlasništvu Gaila Wynanda.
Wynandove novine ne bi dugo izdrţale bez nove akcije. Upravo je
bila završena jedna na temu suvremene avijacije. U Nedjeljnom
obiteljskom prilogu objavljen je znanstveni pregled povijesti avijacije s
ilustracijama koje su se kretale od Leonardovih crteţa letećih mašina do
najmodernijih bombardera, uz nekoliko dodatnih atrakcija: slika Ikara
koji gori u crvenom plamenu, njegovo golo tijelo obojeno plavo-
zelenim, voštana krila ţutim, a dim ljubiĉastim tonovima; zatim
gubavac s plamtećim oĉima i kristalnom kuglom koji je još u 11.
stoljeću prorekao kako će ĉovjek letjeti, i nešto vampira, vukodlaka i
šišmiša.
 U novinama je objavljen i nagradni natjeĉaj za izgradnju avionskih
modela, namijenjen svim djeĉacima mlaĊim od deset godina, pod
uvjetom da prodaju tri pretplate na Zastave. Gail Wynand, i sam pilot, u
avionu vrijednom sto tisuća dolara konstruiranom osobito za njega,
preletio je od Los Angelesa do New Yorka, tom prigodom oborivši
meĊukontinentalni rekord u brzini. Na prilazu New Yorku neznatno
pogriješivši u procjeni bio je prinuĊen sletjeti na livadu punu kamenja.
Bilo je to slijetanje od kojega se dizala kosa na glavi, ali ga je izveo
besprijekorno. Sluĉaj je htio da se baš tada u blizini našla ĉitava gomila
fotoreportera Zastava. Gail Wynand izašao je iz aviona potpuno
opušten. Vrhunski pilot bio bi potresen tim iskustvom. Gail Wynand je
stao pred filmske kamere s prekrasnom ruţom na reveru pilotske jakne,
rukom podignutom uvis i cigaretom meĊu prstima koji nisu drhtali.
Upitan za prvu ţelju nakon povratka meĊu ţive, izjavio je kako bi ţelio
poljubiti najzgodniju prisutnu damu. Izabravši najšlampaviju gospoĊu u
gomili, sagnuo se i znaĉajno joj usnama dodirnuo ĉelo rekavši kako ga
podsjeća na majku.
Nešto kasnije, na poĉetku kampanje o siromašnim kvartovima,
Wynand je poruĉio Scarretu: "Samo naprijed. Iscijedi iz ovoga sve što
moţeš", i otišao na put oko svijeta u društvu zanosne avijatiĉarke od
dvadeset ĉetiri, kojoj je netom prije poklonio svoj meĊukontinentalni
avion.
Alvah Scarret krenuo je u akciju. Jedan od poteza bio je zadatak za
Dominique Francon: trebalo je ispitati uvjete ţivota u zloglasnim
dijelovima grada i prikupiti materijal o ljudima koji tamo ţive.
Dominique Francon upravo se vratila s ljetovanja u Biarritzu. Uvijek je
za godišnji odmor uzimala cijelo ljeto, protiv ĉega Alvah Scarret nije
imao prigovora, jer je bila njegova najomiljenija sluţbenica, jer ga je
zbunjivala i jer je znao da ona moţe, kad god poţeli, dati otkaz.
Dominique Francon otišla je provesti dva tjedna u iznajmljenoj sobi
stambene zgrade na East Sideu. Do sobe na petom katu uspinjalo se
strmim stubama, umjesto prozora imala je otvor na krovu, i bila je bez
vode. Dominique je kuhala na katu ispod, u kuhinji mnogobrojne
obitelji. Odlazila je u posjete susjedima, naveĉer sjedila na stubama
ispred kućnog ulaza priĉajući sa stanarima i ponekad, s djevojkama iz
zgrade odlazila u jeftina kina u blizini.
 Nosila je izlizane suknje i bluze sa zakrpama. Neprirodna krhkost
njezine pojave ĉinila je da izgleda iscrpljena neimaštinom koja ju je
okruţivala. Susjedi su bili uvjereni kako boluje od tuberkuloze. Ali ona
se kretala jednako kao i na prijemima Kiki Holcombe, s istom
sigurnošću i istom hladnoćom. Ribala bi pod svoje sobe, gulila krumpir,
prala se u malom lavoru s hladnom vodom. Nikada prije ništa sliĉno nije
radila, ali je sve ovo radila vješto. Posjedovala je sposobnost za borbu i
izdrţljivost, u potpunoj suprotnosti s njenom pojavom. Nije joj smetalo
novo okruţenje, bila je prema njemu jednako ravnodušna kao što je bila
ravnodušna prema salonima.
Po isteku dva tjedna, vratila se u svoj apartman na posljednjem katu
hotela iznad Central parka i njezini ĉlanci o ţivotu u sirotinjskim
kvartovima objavljeni su u Zastavama. Bili su to nemilosrdni, izvrsni
tekstovi.
Na veĉernjem primanju zaprepašteno su je pitali: "Draga moja, vi
niste, nadam se, zaista sve to napisali?" "Dominique, vi niste, nadam se
stvarno tamo ţivjeli?" "O, da", odgovarala bi. "Kuća u Dvanaestoj ulici
ĉiji ste vi vlasnik, gospoĊo Palmer", rekla bi, lijeno okrećući rukom
smaragdnu narukvicu, preširoku i pretešku za njezin tanak zglob, "ima
kanalizaciju koja se zaĉepi svaki drugi dan i razlije cijelim dvorištem.
Lokva na suncu poprimi ljubiĉaste i plave tonove, poput duge." "Ĉetvrt
kojom vi upravljate u ime Claridge poduzeća, gospodine Brooks, ima
nevjerojatno zanimljive stalaktite na svim stropovima", rekla je dok se
njezina plava glava naginjala prema bijelim cvjetovima, na ĉijim su
laticama blistale vodene kapi.
Pozvana je da govori na sastanku socijalnih radnica. Bio je to vaţan
sastanak radikalnih aktivistica koji su predvodile neke od istaknutijih
ţena iz oblasti. Alvah Scarret bio je oĉaran tim pozivom, i dao svoj
blagoslov: "Samo naprijed mala", rekao je, "punom parom. Nama su
potrebne socijalne radnice." Stala je za govornicu u zagušljivoj dvorani i
pogledala u mnogobrojna lica, lica sladostrasno ispunjena sviješću o
vlastitoj vrlini. Govorila je ravnomjernim glasom, bez promijene tona i
rekla meĊu mnogim drugim stvarima: "Obitelj na prvom katu s dvorišne
strane ni ne pokušava platiti najamninu, a djeca ne idu u školu jer
nemaju odjeće. Otac ima otvoren raĉun u birtiji na uglu. Dobrog je
zdravlja i ima dobar posao... Par na drugom katu upravo je za gotovinu
kupio skupi radio-aparat. Na ĉetvrtome katu s uliĉne strane otac obitelji
nije u ţivotu proveo ni dana radeći i nema nikakve namjere poĉeti. U
obitelji je devetero djece koje izdrţava općina. Deseto dijete je na
putu..." Kad je završila zaĉulo se nekoliko gnjevnih pljesaka. Podignula
je ruku rekavši: "Ne morate pljeskati. Ja to ne oĉekujem." Ljubazno je
dodala: "Ima li pitanja?" Nije ih bilo.
Kod kuće je zatekla Alvaha Scarreta koji je ĉekao na nju. Izgledao je
posve neumjesno u primaćoj sobi njezina apartmana; nezgrapno tijelo
zavaljeno u krhkom stolcu, pogrbljena, groteskna figura, nasuprot
blistave panorame grada iza golemoga staklenog zida. Grad je izgledao
kao mural zamišljen kako bi osvijetlio i upotpunio sobu: profinjene
linije tornjeva na tamnom nebu nastavljale su tananim linijama
namještaja, blještava svjetla prozora u daljini odbijala se od golog,
ulaštenog poda. Hladna preciznost uglatih struktura izvana nadovezivala
sa na hladnu, neupitnu gracilnost svake stvari u stanu. Alvah Scarret
narušavao je harmoniju. Sliĉio je istodobno dobrodušnom seoskom
doktoru i kartaškom varalici. Na njegovu oteţalu licu isticao se
blagonaklon, oĉinski osmjeh koji je oduvijek bio njegova ulaznica i
njegov zaštitni znak. Posjedovao je sposobnost da tim osmjehom
poveća, a ne umanji, sveĉano dostojanstvo vlastite pojave. Njegov dug,
tanak, kukasti nos, kvario je blagost, ali je dodavao dostojanstvo; trbuh,
izboĉen iznad nogu, kvario je dostojanstvo, ali je dodavao blagosti.
Ustao je, naklonio se i uhvatio Dominique za ruku.
"Pomislio sam navratiti do tebe putem kući", rekao je. "Imam ti nešto
znaĉajno za reći. Onda mala, reci, kako je bilo?"
"Kako sam i oĉekivala."
Skinula je šešir s glave, bacivši ga na najbliţi stolac. Kosa joj se
rasula u luk preko ĉela i dugaĉak, ravan slap sve do ramena, glatka i
ĉvrsta poput kape za kupanje napravljene od blijedog, uglaĉanog metala.
Prišla je prozoru i stala, gledajući u grad. Upitala je ne okrećući se: "Što
si mi htio reći?"
Alvah Scarret promatrao ju je s neskrivenim uţitkom. Odavno je
odustao od bilo kakvog pokušaja, osim drţanja njezine ruke dulje nego
što je potrebno ili tapšanja po njezinu ramenu; prestao je razmišljati o
subjektu, ali je zadrţao nejasan, napola svjestan osjećaj koji je sebi
mogao iskazati rijeĉima: nikad se ne zna.
 "Imam za tebe dobre vijesti, mala", rekao je. "Radim na jednom
projektu, maloj reorganizaciji i zamislio sam konsolidirati nekoliko
stvari u okviru Socijalne skrbi za ţene. Znaš, školstvo, obiteljska
ekonomija, briga o djeci, maloljetniĉka delikvencija i tome sliĉno, sve
pod vodstvom jednog ĉovjeka. I ne vidim bolju osobu za to, od moje
male djevojĉice."
"Misliš mene?", upitala je ne okrećući se.
"Nikoga drugog. Ĉim se Gail vrati s puta zatraţit ću da to odobri."
Okrenula se i pogledala ga, prekriţenih ruku, dlanovima drţeći
laktove. Rekla je:
"Hvala Alvah, ali ja to ne ţelim."
"Kako misliš, ne ţeliš?"
"Upravo tako. Ne ţelim."
"Ali za ime svijeta, zar ne shvaćaš kakav je to pomak?"
"U ĉemu?"
"U tvojoj karijeri!"
"Nikad nisam rekla kako ţelim imati karijeru."
"Ali nećeš valjda doţivotno pisati smiješnu malu kolumnu na
posljednjoj stranici?"
"Ne doţivotno. Dok mi ne dojadi."
"Ali pomisli što bi sve postigla u pravom poslu. Pomisli što bi sve
Gail mogao uĉiniti za tebe kad te jedanput primijeti!"
"Nemam nikakvu ţelju da me on primijeti."
"Ali, Dominique, potrebna si nam. Sve će ţene poslije ove veĉeri biti
uz tebe."
"Nisam u to sigurna."
"Kako to misliš? Ja drţim pola stranice prazno samo zbog izvještaja
sa sastanka na kojemu si odrţala govor?"
Pruţila je ruku prema telefonu i dodala mu slušalicu. Rekla je:
"Bolje ih nazovi i otkaţi."
"Zašto?"
Traţila je po stolu prepunom papira, našla jedan tipkani list i dala mu
ga. "Ovo je govor koji sam veĉeras odrţala."
Pogledao je papir. Nije govorio, samo se jedanput primio za ĉelo.
Zatim je uzeo telefon i naredio neka se o sastanku napiše najkraći
mogući izvještaj i nigdje ne spomene ime govornika.
 "U redu", rekla je Dominique, kad je spustio slušalicu. "Jesam li
otpuštena?"
Sjetno je zatresao glavom. "Ţeliš li biti?"
"Ne previše."
"Otkazat ću taj projekt", promrmljao je. "I zadrţat ću Gaila izvan
svega."
"Kako ţeliš. Meni je posve svejedno."
"Slušaj Dominique, u redu, poznato mi je kako ti ne mogu postavljati
pitanja, ali zašto, za ime svega, stalno radiš ovakve stvari?"
"Bez razloga."
"Znaš, ĉuo sam za tu snobovsku veĉeru i za tvoje komentare na ovu
istu temu. A onda odeš na sastanak okorjelih aktivistica i izgovoriš sve
ovo."
"Istina je, ipak, i lice i naliĉje, zar ne?"
"O, da, svakako, samo nisi li mogla zamijeniti strane?"
"Ne bi imalo smisla."
"A bilo ga je u ovome što si uĉinila?"
"Ne, nikakvog. Ali me zabavljalo."
"Ne razumijem te, Dominique. Sliĉne stvari radila si i prije. Ide ti
tako dobro, sjajno napreduješ i toĉno kad si pred velikim pomakom, sve
upropastiš ovakvim smicalicama. Zašto?"
"Moţda baš zato."
"Reci mi kao prijatelju kojem si draga i kojem je stalo do tebe, što ti
zaista hoćeš?"
"Mislila sam da je oĉito. Ništa."
Raširio je ruke, nemoćno slijeţući ramenima.
Veselo se nasmijala.
"Ĉemu taj ţalostan izraz? I ti si meni drag Alvah i meni je stalo do
tebe. Što je još vaţnije, ja ĉak volim priĉati s tobom. Hajde, sjedni i
opusti se, dok ti pripremim piće. Mislim da ti je potrebno."
Donijela mu je zamrznutu ĉašu. U tišini se ĉulo zveckanje leda. "Ti
si samo jedno drago dijete, Dominique", rekao je.
"Naravno. To je ono što sam."
Sjela je na rub stola, ruku ispruţenih iza leĊa, naslonjenih na ravne
dlanove, i lagano njišući nogama rekla:
 "Znaš što, Alvah. Bilo bi strašno kad bih imala posao do kojeg mi je
zaista stalo."
"Ali zaista! Od svih gluposti ova je najveća. Što time misliš?"
"Samo to. Kako bi bilo strašno da radim posao u kojemu uţivam i do
kojeg mi je stalo."
"Zašto?"
"Zato što bih onda morala ovisiti o tebi. Ti si divna osoba Alvah, ali
nisi neko nadahnuće, i ne mislim da bi bilo divno puzati pred biĉem u
tvojoj ruci, oh, nemoj se buniti, to bi bio pristojan mali biĉ, što bi sve
uĉinilo još ruţnijim. Morala bih zavisiti od našega šefa Gaila, koji je
velik ĉovjek, uvjerena sam u to, samo se nadam da ga moje oĉi nikada
neće vidjeti."
"Odakle ti takve sulude ideje? Dobro znaš kako bismo i Gail i ja sve
uĉinili za tebe, i ja bih..."
"Nije samo to u pitanju Alvah. Nisi samo ti. Kada bih našla posao,
projekt, ideju ili osobu koju ţelim, zavisila bih od cijeloga svijeta. Sve
je meĊusobno povezano. Mi smo vezani jedni za druge. Mi smo svi u
mreţi, mreţa nas vreba i u nju se upada s jednom jedinom ĉeţnjom.
Ţeliš nešto i to nešto ti postaje dragocjeno. A znaš li tko ĉeka spreman
da ti to otme iz ruku? Ne moţeš znati, taj netko moţe biti zauzet ili
daleko, ali uvijek ima netko tko je spreman i zato si ti u strahu od svih. I
onda saviješ leĊa i puziš i preklinješ i prihvaćaš ih sve, samo kako bi ti
dopustili da zadrţiš ono što ţeliš. Tek na kraju vidiš što si prihvatio."
"Ako ja ispravno zakljuĉujem, ovo je kritika ĉovjeĉanstva u cjelini."
"Znaš što, ĉudna je ta naša ideja o ĉovjeĉanstvu u cjelini. Svi imamo
neku vrst neodreĊene, blistave vizije u glavi kad to izgovorimo, nešto
uzvišeno, veliko i znaĉajno. A sve što o tome zaista znamo su ljudi koje
srećemo u toku svojih ţivota. Pogledaj ih. Poznaješ li ikoga za kog
misliš kako je velik i poseban? Nema niĉega osim kućanica koje vuku
najlonske vrećice, musavih šmokljana koji pišu proste rijeĉi po
zidovima i pijanih debitantica. Ili njihovih duhovnih ekvivalenata. U
stvari, još se moţe osjećati neko poštovanje za ljude koji pate. Oni
posjeduju odreĊeno dostojanstvo. Ali jesi li ih ikada promatrao dok se
zabavljaju? Tad vidiš pravu istinu. Pogledaj one što novac zbog kojega
su robovali troše u zabavnim parkovima i cirkusima. Pogledaj bogataše
kojima je otvoren ĉitav svijet. Promatraj što oni biraju za zabavu. Gledaj
ih u malo pristojnijim birtijama. To je tvoje ĉovjeĉanstvo u cjelini. Ne
ţelim ga ni dotaknuti."
"Ali k vragu, ne moţeš tako gledati stvari. To nije potpuna slika.
Postoji nešto dobro i u najgorima od nas. Uvijek postoji mogućnost
iskupljenja."
"Utoliko gore. Kakvo je nadahnuće vidjeti ĉovjeka koji je uĉinio
junaĉko djelo ako poslije toga, da bi se opustio, odlazi gledati vodvilj?
Ili spoznaja da slikar koji je naslikao veliĉanstveno platno spava sa
svakom glupaĉom koju sretne?"
"Što ti traţiš? Savršenstvo?"
"Ili ništa. Pa kao što vidiš, biram ništa."
"To nema nikakva smisla."
"Ja biram jedinu ţelju koju ĉovjek sebi moţe dopustiti. Slobodu,
Alvah, slobodu."
"Ti to zoveš slobodom?"
"Ne traţiti ništa. Ne oĉekivati ništa. Ne zavisiti ni od ĉega."
"Što ako naĊeš nešto što ţeliš?"
"Neću naći. Izabrat ću ne vidjeti. Bio bi to dio tog tvojega divnog
svijeta. Morala bih to dijeliti sa svima vama, a ne ţelim. Znaš, ja nikada
ponovno ne otvaram nijednu knjigu koju sam proĉitala, i koju sam
voljela. Boli me kad pomislim na druge oĉi koje su je ĉitale i na to
kakve su one bile. Takve stvari se ne mogu dijeliti. Ne s takvim
ljudima."
"Dominique, nije normalno imati tako snaţne osjećaje u odnosu na
bilo što."
"To je jedini naĉin na koji mogu osjećati. Ili ne osjećati uopće."
"Dominique, draga moja", rekao je s istinskom, iskrenom brigom,
"volio bih da sam ti ja bio otac. Kakvu si to tragediju doţivjela u
djetinjstvu?"
"Zašto? Nisam nikakvu. Imala sam divno djetinjstvo. Bila sam
slobodna i sretna i nitko me nije previše gnjavio. Dobro, moţda mi je
ĉesto bilo dosadno. Ali navikla sam na to."
"Pretpostavljam da si ti samo nesretni produkt našeg vremena. To je
ono što uvijek govorim. Mi smo previše ciniĉni, previše dekadentni.
Kada bismo se samo ponizno vratili jednostavnim vrijednostima..."
 "Alvah, kako moţeš izgovoriti taj tekst? To je samo za tvoje
uvodnike i..." Zaustavila se vidjevši njegov pogled, zateĉen i pomalo
povrijeĊen. Zatim se nasmijala. "Pogriješila sam. Ti zaista u to vjeruješ.
Ako je to vjera, ili bilo što drugo... Oh, Alvah, zato te volim. Zato sad
radim isto što i veĉeras na sastanku."
"Što?", upitao je, posve zbunjen.
"Govorim kao što govorim, tebi takvom kakav jesi. Zgodno je priĉati
s tobom o ovim stvarima. Znaš li Alvaho da su ljudi u davnini radili
kipove svojih bogova prema uzoru na ĉovjeka? Pomisli kako bi izgledao
kip napravljen prema tebi, tebi golom, s trbuhom i svime ostalim."
"Kakve to sad ima veze?"
"Nikakve, dragi moj. Oprosti." I dodala: "Znaš, ja volim kipove golih
muškaraca. Ne gledaj me tako glupo. Rekla sam kipove. Mislila sam na
jedan odreĊeni. Navodno je to bio Helios. Uzela sam ga iz jednog
europskog muzeja. Bilo ga je zaista teško dobiti, jer razumljivo, nije bio
na prodaju. Mislim da sam se zaljubila u njega Alvaho, i donijela ga
kući."
"Gdje je? Volio bih, za promjenu, vidjeti nešto što ti se sviĊa."
"Slomljen je."
"Slomljen? Muzejski primjerak? Kako se to dogodilo?"
"Ja sam ga slomila."
"Kako?"
"Bacila sam ga u okno za dovod zraka, sa svojega kata. U prizemlju
je betonski pod."
"Jesi li ti posve luda? Zašto?"
"Zato da ga nitko drugi nikada više ne bi vidio."
"Dominique!"
Zatresla je glavom kao da se ţeli osloboditi teme razgovora. Ravna
masa njezine kose pokrenula se u teškom valu, kao titraj koji prolazi
kroz napola punu posudu ţive. Rekla je:
"Ţao mi je, dragi moj. Nisam te namjeravala sablazniti. Mislila sam
da je s tobom moguće razgovarati upravo zato što si ti osoba koju je
nemoguće sablazniti. Nije trebalo. Nije vrijedilo, pretpostavljam."
Lagano je kliznula sa stola.
"Ţuri kući, Alvah", rekla je. "Kasno je. Umorna sam. Vidjet ćemo se
sutra."
 Guy Francon je ĉitao ĉlanak svoje kćeri; ĉuo je za njezine komentare
na prijemu i za one na sastanku socijalnih radnica. Ništa od svega nije
razumio osim da je to upravo onakav slijed dogaĊaja kakav se od
njegove kćeri mogao oĉekivati. Uvijek ga je obuzimala slutnja neke
nelagode i bojazni kad god bi mislio na nju. Upitao se ne mrzi li on to
zapravo vlastitu kći.
Ali, jedna slika se vraćala iz sjećanja, sama od sebe, kad god bi sebi
postavio to pitanje. Bila je to slika iz njezina djetinjstva, slika dana
jednog zaboravljenog ljeta na njihovu imanju u Connecticutu. Nije se
sjećao ostatka tog dana, ni što je prethodilo trenutku koji je zapamtio.
Ali se sjećao kako je stajao na terasi i gledao ju kako preskaĉe zelenu
ţivicu na kraju travnjaka. Ograda se ĉinila previsokom za njezino malo
tijelo, stigao je pomisliti kako neće uspjeti i u istom trenutku ugledao
kako pobjedonosno leti preko zelene pregrade. Nije se mogao sjetiti ni
poĉetka niti kraja tog skoka, ali je još uvijek vidio, jasno i oštro, kao na
djeliću izrezane filmske trake koja zauvijek ĉuva zaustavljen pokret, taj
trenutak u kojemu njezino tijelo lebdi u zraku, njezine duge noge u
širokom raskoraku, tanke ruke podignute uvis kao da se njima oslanja o
zrak, bijelu haljinu i plavu kosu na vjetru, jedan trenutak, jedan bljesak
maloga tijela u trenutku ekstaze najzanosnije slobode kojoj je ikad u
ţivotu bio svjedokom.
Nije znao zašto je sjećanje na taj trenutak ostalo u njemu, kakav ga je
znaĉaj, tada neshvaćen, saĉuvao od zaborava na koji su mnogi vaţniji
dogaĊaji bili osuĊeni. Nije znao zašto ga uvijek iznova proţivljava,
svaki put kad o svojoj kćeri misli s gorĉinom, niti zašto, vidjevši ga,
osjeća nepodnošljiv val njeţnosti. Sebi je samo rekao kako se to njegova
oĉinska naklonost nameće njegovoj volji. Ali na jedan nespretan,
nerazuman naĉin ţelio ju je zaštiti, ne znajući, ne ţeleći znati, protiv
ĉega ju je potrebno štititi.
I tako se sve ĉešće okretao Peteru Keatingu. Poĉeo je prihvaćati
mogućnost koju sebi nikada nije posve priznao. Nalazio je utjehu u
Peteru Keatingu i osjećao kako je Keatingova jednostavna, zdrava
stabilnost upravo onakva potpora kakvu nezdrava nepostojanost njegove
kćeri traţi.
 Keating nije priznavao kako uporno i bezuspješno pokušava vidjeti
Dominique. Davno je od Francona dobio njezin broj telefona i ĉesto ju
nazivao. Ona je odgovarala, veselo se smijala, govorila kako ga svakako
ţeli vidjeti, kako zna da to ne moţe izbjeći, ali ima toliko posla još
toliko tjedana i bi li se on mogao javiti opet, odmah poĉetkom sljedećeg
mjeseca?
Francon je to pretpostavljao. Rekao je Keatingu kako će pozvati
Dominique na ruĉak i tako ih opet spojiti. "To jest", dodao je, "probat ću
je pozvati. Sigurno će odbiti." Iznenadila ga je još jedanput, prihvativši
poziv, odmah, s veseljem.
Sastala se sa njima u restoranu osmjehujući se, kao da je to susret na
koji je dugo ĉekala. Priĉala je veselo i Keating je bio oĉaran, i opustio
se, i pitao se zbog ĉega se nje ikada bojao. Pola sata poslije pogledala je
Francona i rekla:
"Zaista je lijepo od tebe što si našao vremena da se vidimo, oĉe.
Osobito kad znam koliko si zauzet i koliko te sastanaka ĉeka."
Franconovo lice odglumilo je zapanjenost.
"O Boţe, Dominique, sad si me podsjetila!"
"Imaš dogovor na koji si zaboravio?", upitala je milo.
"Do vraga, da! Posve sam smetnuo s uma. Stari Andrew Colson
jutros mi je telefonirao a ja sam zaboravio zapisati, insistirao je da se
vidimo u dva sata, znaš kako je, jednostavno ne mogu odbiti Andrewa
Colsona! Dovraga, gdje baš danas...", i dodao, sumnjiĉavim glasom:
"Kako si znala?"
"Ali ne, uopće nisam znala. Sve je u redu, oĉe. Gospodin Keating i ja
ispriĉat ćemo te, i lijepo ćemo ruĉati zajedno, a kako za danas nemam
ništa dogovoreno ne moraš se bojati da ću otići odmah poslije tebe."
Francon se pitao je li ona znala da je to bio pripremljen izgovor kako
bi ju ostavio nasamo s Keatingom. Nije bio siguran. Gledala ga je ravno
u oĉi, moţda malo previše iskreno. Bilo mu je drago što moţe nestati.
Dominique se okrenula Keaitingu, uputivši mu pogled do te mjere
ljubazan da je mogao znaĉiti samo jedno: omalovaţavanje.
"Sad se moţemo opustiti", rekla je. "I tebi i meni jasne su oĉeve
namjere i to je u redu. Neka te ne smeta. Mene ne smeta. Baš mi je
zgodno što ga drţiš na uzici. Iako znam da ti ne pomaţe kad trĉi prema
naprijed. Hajdemo sve to zaboraviti i uţivati u ruĉku."
 Ţelio je ustati i izići, znajući, u nemoćnome bijesu, kako neće. Ona je
rekla:
"Ne mršti se, Peter. Uostalom, moţeš me zvati Dominique jer ćemo i
tako doći do te toĉke. Vjerojatno ću te ĉesto viĊati, viĊam se s tolikim
ljudima, pa ako oca ĉini sretnim da ti budeš jedan od njih, zašto ne?"
Ostatak vremena za ruĉkom priĉala je s njim kao sa starim
prijateljem, otvoreno, veselo i uznemirujuće iskreno, kao da pokazuje
kako nema niĉega što je potrebno skrivati, iako bi mudrije bilo ne
istraţivati. Izuzetna finoća njezinih manira govorila je kako njihov
odnos nema znaĉaja te je suvišno davati mu ton neprijateljstva. Ĉinila
mu se beskrajno nesimpatiĉnom. Ali, gledajući oblik njezinih usta,
pokrete njezinih usana dok je izgovarala rijeĉi, naĉin na koji je
prekriţila noge, gestom glatkom i preciznom kao kad se sklapa skupi
instrument, nije uspijevao izbjeći osjećaj nevjerojatnog divljenja, osjećaj
koji je iskusio kad ju je vidio prvi put.
Na odlasku je rekla:
"Hoćeš li me veĉeras odvesti u kazalište, Peter? Potpuno mi je
svejedno što se daje. Javi mi se poslije veĉere. I javi ocu. Bit će mu
drago."
"Iako je on svakako, pametniji od toga da bi mu bilo drago",
odgovorio je Keating, "kao što bih i ja trebao biti, ali svejedno, bit će mi
zadovoljstvo, Dominique."
"Zašto pametniji?"
"Zato što ti nemaš ni najmanju ţelju ići u kazalište ili vidjeti me još
jedanput veĉeras."
"Ni najmanju. Poĉinješ mi se sviĊati Peter. Nazovi me u pola devet."
Kada se Keating vratio u firmu, Francon ga je odmah pozvao k sebi.
"Onda?", nestrpljivo je upitao.
"U ĉemu je problem Guy?", odgovorio je Keating nevinim glasom.
"Zašto si toliko zabrinut?"
"Pa, ja... samo sam... iskreno, zanima me moţete li vas dvoje ikako
biti zajedno. Mislim kako bi ti dobro utjecao na nju. Onda, što se
dogodilo?"
"Ništa. Lijepo smo se proveli. Ti znaš izabrati restoran, hrana je bila
odliĉna... I da ne zaboravim, vodim tvoju kći veĉeras u kazalište."
"Ne!"
 "Da, zašto se ĉudiš?"
"Kako si to uspio?"
Keating je slegnuo ramenima: "Rekao sam ti kako nema razloga
bojati se Dominique."
"Ne bojim se ja nje, samo... o, prešli smo na 'Dominique'? Ĉestitam
Peter... Ne, ne bojim se, radi se samo o tome da ju ne razumijem. Nitko
joj se ne moţe pribliţiti. Nikada nije imala prijateljicu, ni u vrtiću. Oko
nje je uvijek gomila, nikada prijatelji. Ne znam što bih mislio. Evo, ona
ţivi sama, a uvijek je okruţena muškarcima."
"Hajde Guy, sigurno ne misliš nešto nemoralno o vlastitoj kćeri."
"Ne, svakako ne! U tome i jest problem – ne mislim. Volio bih
misliti. Njoj su dvadeset ĉetiri, Peter, a još uvijek je nevina, znam,
siguran sam u to. Zar ti to ne moţeš vidjeti ĉim pogledaš djevojku? Ja
nisam moralist, Peter, ali ne mislim da je normalno. To je neprirodno za
njezine godine, s njezinim izgledom, s tim posve slobodnim ţivotom
koji vodi. Molim Boga da se uda. Iskreno to kaţem... Dobro, nemoj to
ponoviti i, u svakom sluĉaju, nemoj me pogrešno shvatiti. Nisam to
mislio kao poziv..."
"Jasno da ne."
"Usput, Peter, zvali su iz bolnice dok si ti bio odsutan. Rekli su kako
je jadnom Luciusu bolje. Misle da će se izvući." Lucius N. Heyer imao
je moţdani udar, i Keating se neprestano raspitivao za njegovo zdravlje,
iako ga nikada nije otišao posjetiti u bolnicu.
"To je divna vijest", rekao je Keating.
"Iako ne vjerujem da bi se ikada mogao vratiti na posao. On stari...
da, da, stari... DoĊu godine kad se više ne moţe raditi." Pustio je noţ za
papir neka mu visi meĊu prstima i zamišljeno lupkao njime po rubu
stolnog kalendara. "Svima nama se to dogaĊa Peter, prije ili poslije...
Mora se misliti na budućnost..."

Keating je sjedio na podu ispred laţnih klada poslaganih u kaminu

dnevnog boravka, rukama obgrlivši koljena, i slušao pitanja svoje majke
o tome kako izgleda Dominique, što je imala na sebi, što mu je sve rekla
i što on misli koliko joj je naslijeĊe ostavila majka.
Ĉesto se viĊao s Dominique. Upravo se vratio kući nakon veĉeri koju
su proveli u obilasku noćnih lokala. Uvijek je prihvaćala njegove
pozive. Pitao se nije li njezino ponašanje smišljen dokaz kako ga moţe
puno uspješnije ignorirati druţeći se s njime, nego li odbijajući ga. Ali
svaki put kad bi se našli, još je više ţelio ponovno ju vidjeti. Već mjesec
dana nije bio s Catherine. Ona je bila zauzeta poslom koji joj je povjerio
ujak, pripremajući se za svoja predavanja.
GospoĊa Keating sjedila je ispod lampe, krpajući malu poderotinu na
podstavi Peterova sakoa, predbacujući mu, izmeĊu pitanja, što sjedi na
podu u svojim najboljim hlaĉama i košulji za izlazak. Nije obraćao
pozornost na njezina pitanja ni predbacivanja, ali je uz dosadu osjećao i
ĉudno olakšanje, kao da ga uporna bujica njezinih rijeĉi opravdava i
potiĉe. Odgovarao bi najĉešće: "Da... Ne... Ne znam... Da, ona je
prekrasna. Zaista je prekrasna... već je kasno, majko. Umoran sam. Idem
spavati..."
Zaĉulo se zvono na ulaznim vratima.
"Boţe", rekla je gospoĊa Keating. "Tko bi mogao biti u ovo doba?"
Keating je slijeţući ramenima ustao i prišao vratima.
Bila je to Catherine. Stajala je, drţeći s obje ruke veliku, staru,
bezobliĉnu teku. Izgledala je odluĉno i nesigurno, u istom ĉasu.
Ustuknula je malo i rekla: "Dobra veĉer, Peter. Mogu li ući? Moram
razgovarati s tobom."
"Katie! Ali svakako. Baš lijepo od tebe! UĊi odmah. Majko, ovo je
Katie."
GospoĊa Keating gledala je stopala djevojke koja je koraĉala kao da
hoda palubom ljuljajućeg broda. Pogledala je u sina i znala da se nešto
dogodilo, nešto s ĉime se mora postupati osobito paţljivo.
"Dobro veĉer Catherine", rekla je meko.
Keating nije bio svjestan niĉega osim iznenadnog vala veselja što ju
vidi, veselja koje je govorilo kako se ništa nije promijenilo, kako je
zaštićen izvjesnošću, kako je njezina prisutnost otjerala sve sumnje.
Zaboravio je koliko je sati i kako je ovo njezin prvi, nepozvan dolazak u
njegov stan.
"Dobra veĉer gospoĊo Keating", rekla je jasnim i šupljim glasom.
"Nadam se kako vas nisam uznemirila, vjerojatno je već kasno, zar ne?"
"Ali ne, zaista nije, dijete", rekla je gospoĊa Keating.
Catherine je nastavila govoriti, brzo, bez smisla, kao da se oslanja na
zvuk vlastitih rijeĉi:
 "Samo ću skinuti šešir... Gdje ga mogu odloţiti gospoĊo Keating?
Ovdje, na stol? Je li to u redu?... Ne, moţda je bolje na komodu, mokar
je od uliĉne vlage, mislim šešir, moţda će oštetiti lak, ovo je tako lijepa
komoda, nadam se da neće oštetiti lak..."
"Što ti je Katie?", pitao je Peter.
Pogledala ga je i on je vidio uţasnute oĉi. Usne su joj se razdvojile,
pokušavala se osmjehnuti.
"Katie!", uzviknuo je.
Nije odgovorila.
"Skini kaput. DoĊi ovamo, zagrij se pokraj vatre."
Gurnuo je malen stolac ispred kamina natjeravši je da sjedne. Nosila
je crnu vestu i staru crnu suknju, odjeću uĉenice, koju nije presvukla za
posjetu. Sjedila je pogrbljeno, ĉvrsto stisnutih koljena. Rekla je, dubljim
i prirodnijim glasom, u kojemu se prvi put zaĉula bol:
"Imaš tako lijep stan... Tako topao i prostran... Moţeš li otvoriti
prozore kad god poţeliš?"
"Katie, draga", njeţno je upitao, "što se dogodilo?"
"Ništa. Ništa se zaista nije dogodilo. Samo sam morala govoriti s
tobom. Sad. Veĉeras."
Pogledao je u majku. "Moţda bi..."
"Ne, posve je u redu. GospoĊa Keating to moţe ĉuti. Moţda je i
bolje da ĉuje." Okrenula se njegovoj majci i posve jednostavno rekla:
"Vidite gospoĊo Keating, Peter i ja smo zaruĉeni." Okrenula se k njemu
i dodala, glasom koji se slamao: "Peter, ţelim se udati za tebe odmah,
sutra, što prije je moguće."
Ruka gospoĊe Keating polagano je skliznula u krilo. Gledala je
Catherine bez izraza u oĉima. Rekla je mirnim glasom, s dostojanstvom
koje Keating nikada od nje ne bi oĉekivao:
"Nisam znala. I vrlo sam sretna, draga moja."
"Ne smeta vam? Zaista vam ne smeta?", oĉajniĉki je upitala
Catherine.
"Ali zašto, dijete, to su stvari o kojima moţete odluĉivati samo vi i
moj sin."
"Katie!", izdahnuo je, povrativši sposobnost govora. "Što se
dogodilo? Zašto to što je prije moguće?"
 "Oh, oh, to je zvuĉalo kao... kao da sam u problemu koji djevojke..."
Naglo je pocrvenjela. "O, Boţe! Ne! Nije to u pitanju! Znaš da ne moţe
biti! Oh Peter, pa ti ne moţeš misliti kako ja... kako sam ja..."
"Ne, svakako ne", nasmijao se sjedajući na pod pokraj nje, obgrlivši
je rukom. "Hajde, saberi se. O ĉemu se radi? Ti znaš da ću se oţeniti
tobom još veĉeras, ako ţeliš. Ali što se dogodilo?"
"Ništa. Sad mi je dobro. Reći ću ti. Mislit ćeš kako sam luda. Ali
odjedanput me uhvatio nekakav osjećaj kako se nikada neću udati za
tebe, kako mi se nešto strašno dogaĊa i kako moram pobjeći."
"Što ti se dogaĊalo?"
"Ne znam. Ništa u stvari. Radila sam na mojim zabilješkama cijeli
dan i ništa se nije dogaĊalo. Nitko nije zvao ni dolazio. A onda veĉeras,
iznenada, taj osjećaj, poput noćne more, znaš, kao nešto uţasno što se ne
moţe prepriĉati, nešto posve nenormalno. Samo osjećaj kao da sam u
smrtnoj opasnosti, kao da se nešto zatvara nada mnom, kao da ne mogu
pobjeći jer mi to nešto ne dopušta, i kao da je prekasno."
"Od ĉega ne moţeš pobjeći?"
"Ne znam toĉno. Svega. Cijeloga svojega ţivota. Znaš, kao ţivi
pijesak. Bez ikakva znaka upozorenja, hodaš po njemu tako lako, a
onda, odjedanput, nema spasa... I osjećala sam kao da će me progutati, i
kao da se nikada neću udati za tebe, i da moram trĉati, sad, sad ili nikad.
Jesi li ikad osjetio nešto sliĉno? Strah koji ne moţeš objasniti?"
"Da", prošaptao je.
"I ne misliš da sam luda?"
"Ne, Katie. Samo što je bio uzrok svemu? Nešto osobito?"
"Pa... sad zvuĉi glupo", umjesto isprike, nervozno se smijala. "Bilo je
ovako: sjedila sam u svojoj sobi, bilo je prohladno pa nisam otvarala
prozore. Imala sam toliko papira i knjiga na stolu da je jedva bilo mjesta
za pisanje, svaki put kad bih pokušala, laktom bih srušila nešto. Na podu
oko mene bile su naslagane gomile papira, papir je bio posvuda i šuškao
je jer sam ostavila vrata od dnevnog boravka odškrinuta i vjerojatno je
bio propuh. Ujak je takoĊer radio, u dnevnom boravku. Dobro mi je išlo,
dugo sam radila, nisam znala ni koliko je sati. A onda me iznenada
uhvatilo. Ne znam zašto. Moţda je soba bila zagušljiva, moţda zbog
tišine. Ništa se nije ĉulo, nikakav zvuk iz susjedne sobe, samo to
šuškanje papira, tako mekano, kao da netko umire od gušenja. Pogledala
sam uokolo i... i nisam mogla vidjeti ujaka u dnevnom boravku, ali
vidjela sam njegovu sjenu, veliku sjenu, pogrbljenu sjenu koja se nije
micala, samo je bila golema!"
Zadrhtala je. Sve joj se to više nije ĉinilo tako glupo. Prošaptala je:
"Tad me uhvatilo. Nije se pomicala, ta sjena, a ja sam mislila na
papir, sav taj papir koji se pokretao. Uĉinilo mi se kako se diţe, kako se
polagano podiţe s poda, penje do mojega vrata da bi me ugušio. Onda
sam vrisnula. I Peter, on to nije ĉuo. On nije ĉuo! Jer sjena se nije
pomaknula. Onda sam dograbila svoj šešir i kaput i potrĉala. Trĉala
sam kroz dnevni boravak. Ĉini mi se kako je rekao: 'Ali, Catherine,
koliko je sati? Kamo ideš?' Nešto tako. Nisam sigurna. Samo ja se nisam
osvrnula i nisam odgovorila – nisam mogla. Bilo me je strah njega.
Strah ujaka Ellswortha koji mi u ţivotu nije rekao nijednu grubu rijeĉ!...
To je sve, Peter. Ne razumijem ništa od svega, ali me je strah. Ne više
toliko, ne sad kad sam s tobom, ali ipak se bojim..."
GospoĊa Keating je progovorila, odluĉno i suho:
"Ali posve je jasno što ti se dogodilo, draga moja. Radila si previše i
jednostavno postala histeriĉna."
"Da... vjerojatno..."
"Ne", rekao je Keating muklim glasom, "ne, nije to..." Sjetio se
zvuĉnika iz predvorja, na sastanku štrajkaĉa. Zatim je brzo dodao: "Da,
majka je u pravu. Ubijaš se poslom Katie. Taj tvoj ujak, slomit ću mu
šiju jednog od ovih dana."
"Ali, nije to njegova pogreška! On ne ţeli da ja radim. Ĉesto mi
uzme knjige i tjera me u kino. On sam je rekao kako previše radim. Ali
ja to volim. Mislim kako je svaka stvar koju zapišem, svaka mala
informacija, nešto što će uĉiti na tisuće studenata u cijeloj zemlji, i
mislim kako pomaţem njihovom obrazovanju, moja malenkost u tako
velikoj stvari – i ne ţelim stati. Vidiš li? Zaista nema niĉega na što bih
se ţalila. A onda... onda, noćas... ne znam, ne znam u ĉemu je moj
problem."
"Gledaj, Katie, sutra ćemo uzeti dokumente i vjenĉat ćemo se, istoga
ĉasa, gdje god ti ţeliš."
"Molim te, Peter", prošaptala je. "Ako te ne smeta? Ja nemam
nijedan pravi razlog, ali to ţelim. Toliko ţelim. Tada ću znati kako je
sve u redu. Nekako ćemo se snaći. Ja ću se zaposliti, ako... ako ti nisi
posve spreman i..."
"To su gluposti. Nemoj o tome. Snaći ćemo se. Nije ni vaţno, ništa
osim vjenĉanja, a onda će sve ostalo doći na svoje mjesto."
"Najdraţi moj, ti razumiješ? Ti zaista razumiješ?"
"Da, Katie."
"Sad kad je sve dogovoreno", rekla je gospoĊa Keating, "pripremit
ću vam topao ĉaj, Catherine. Potreban vam je prije nego se vratite kući."
Donijela je ĉaj i Catherine ga je zahvalno popila, osmjehnula se i
rekla:
"Ja... ja sam se toliko bojala da vi ovo nećete odobriti, gospoĊo
Keating."
"Otkuda vam takva ideja?", otegnutim glasom odgovorila je gospoĊa
Keating, glasom koji nije bio u skladu s pitanjem. "A sad otiĊite kući
kao dobra djevojĉica i lijepo se odmorite."
"Majko, zašto Katie veĉeras ne bi mogla ostati ovdje? Mogla bi
spavati s tobom."
"Hajde, Peter, nemoj se sad ti ponašati histeriĉno. Što će njezin ujak
pomisliti?"
"O, ne, naravno da ne. Sve je savršeno u redu Peter. Idem kući."
"Ne ako..."
"Nije me strah. Ne više. Posve mi je dobro. Ne misliš valjda da se
zaista bojim ujaka Ellswortha?"
"Onda dobro. Ali nemoj još otići."
"Ali, Peter", rekla je gospoĊa Keating, "ne ţeliš valjda da hoda
ulicama kasnije nego što mora?"
"Ja ću je otpratiti."
"Ne", rekla je Catherine. "Ne ţelim biti smješnija nego što već jesam.
Ne, ne dopuštam ti."
Na vratima ju je poljubio i rekao: "Doći ću po tebe u deset ujutro i
otići ćemo po dokumente." "Dobro, Peter", prošaptala je.
Zatvorio je za njom vrata i zaustavio se na trenutak, ne primjećujući
kako ĉvrsto stišće šake. Zatim se pun prkosa vratio u dnevni boravak i
stao, s rukama u dţepovima, nasuprot svojoj majci. Gledao je u nju,
oĉima punim nijemog izazova. GospoĊa Keating sjedila je mirno, ne
pretvarajući se kako ignorira pogled, i ne odgovarajući na njega.
 Zatim je upitala:
"Ideš li u krevet, Peter?"
Bilo je to posljednje što je oĉekivao. Osjetio je nagao, luĊaĉki poriv
da iskoristi priliku, i okrene se, pobjegne i spasi. Ali, morao je saznati
što ona misli, morao je opravdati sebe.
"Slušaj majko, ne ţelim ĉuti tvoje primjedbe."
"Nisam napravila ni jednu", odgovorila je.
"Majko, ţelim da shvatiš koliko volim Katie i kako me ništa ne moţe
zaustaviti, i to je sve."
"U redu, Peter."
"Ne znam što se tebi kod nje ne sviĊa."
"Ono što se meni sviĊa ili ne, tebi više nije vaţno."
"Ali, jest, majko! Znaš da jest. Kako to moţeš reći?"
"Peter, svejedno je sviĊa li se meni nešto ili ne. Ja uopće nisam
vaţna, meni ništa na ovome svijetu nije vaţno, osim tebe. Moţda je to
staromodno, ali takva sam. Znam kako ne bih trebala biti, djeca to danas
više ne cijene, ali što ja tu mogu."
"Ali majko, ti znaš da ja to cijenim! Ti znaš kako tebe ne bih ţelio
povrijediti."
"I ne moţeš me povrijediti Peter, osim ako povrijediš samoga sebe.
A to... to je teško podnijeti."
"Kako ja to povreĊujem samoga sebe?"
"Pa ako me ne odbijaš saslušati..."
"Nikada te nisam odbio!"
"Ako ţeliš ĉuti što ja mislim, onda ću ti reći: ovo je pokopalo
dvadeset i ĉetiri godine mojega ţivota, pokopalo sve nade koje sam
polagala u tebe."
"Ali zašto? Zašto?"
"Ne da se meni Catherine ne sviĊa, Peter. Ona se meni sviĊa, zaista.
Draga je to djevojka, osim kad si dopusti ovakve ispade. Ona je
djevojka koja zasluţuje poštovanje i rekla bih kako će svakome biti
dobra ţena. Svakom dragom, marljivom, poštenom mladiću. Ali kad
pomislim na tebe, Peter! Na tebe!"
"Ali..."
 "Ti si skroman, Peter. Ti si previše skroman. U tome je uvijek bio
tvoj problem. Ti sebe ne cijeniš dovoljno. Ti misliš kako si isti kao svi
drugi."
"Ja to sigurno ne mislim. I ne ţelim da itko to misli!"
"Onda upotrijebi mozak! Kako ne vidiš što je pred tobom? Zar ne
vidiš koliko si daleko došao i koliko daleko još moţeš doći? Imaš
mogućnost postati moţda ne najbolji, ali gotovo najbliţi vrhu
arhitektonske struke i..."
"Najbliţi vrhu? To je ono što misliš? Ako ne mogu biti najbolji, ako
ne mogu biti jedini pravi arhitekt u ovoj zemlji, cijela stvar me uopće ne
zanima."
"Ali, nitko to ne postaje, Peter, tako da poklekne. Nitko ne postaje
prvi u neĉemu ako nema snage za ţrtvovanje."
"Ali..."
"Tvoj ţivot ne pripada tebi, Peter, ako zaista posjeduješ ambiciju. Ti
sebi ne moţeš dopustiti udovoljavanje svakoj ţelji, kao što to mogu
prosjeĉni ljudi, jer za njih i tako nije vaţno. Nismo ti i ja u pitanju,
Peter, ni ono što mi ţelimo, u pitanju je tvoja karijera. Potrebna je snaga
odricanja od samoga sebe kako bi se zasluţilo poštovanje drugih."
"Tebi se samo ne sviĊa Katie i dopuštaš da tvoje predrasude..."
"Što se to meni kod nje ne sviĊa? Dobro, ne mogu reći kako
odobravam kad djevojka dojuri mladiću uznemirujući ga bez razloga,
traţeći od njega da baci svoju budućnost kroz prozor zbog njezinih
suludih ideja. To samo pokazuje kakva se podrška moţe oĉekivati od
ţene tog tipa. A što se mene tiĉe, ako misliš kako sam zabrinuta zbog
sebe, onda si jednostavno slijep. Zar ne vidiš kako bi to za mene bila
savršena kombinacija? Ja s Catherine ne bih imala nikakvih problema,
mi bismo se odliĉno slagale, ona bi poštovala i slušala svoju svekrvu.
Dok, s druge strane, gospoĊica Francon..."
Ustuknuo je. Znao je što slijedi. Bila je to jedina tema od koje je
strahovao.
"O, da Peter", nastavila je mirno, ĉvrstim glasom, "moramo o tome
govoriti. Ja sam sigurna kako nikada ne bih izišla na kraj s gospoĊicom
Francon, i kako elegantna djevojka iz visokog društva ne bi podnijela
priprostu, neuku svekrvu kakva bih ja bila. Vjerojatno bi me istjerala iz
kuće. O, da, Peter. Ali vidiš, uopće ne razmišljam o sebi."
 "Majko", oporo je rekao, "ovaj dio je potpuna budalaština, ja kod
Dominique nemam nikakve šanse. Nisam siguran da me je ta vještica
ikad istinski pogledala."
"Gubiš se, Peter. Postojalo je vrijeme kad ti ne bi priznao kako
postoji bilo što, što ti ne bi mogao dobiti."
"Ali, majko, ja nju ne ţelim!"
"O, ne ţeliš je, zar ne? Upravo o tome i govorim! Pogledaj se samo!
Imaš Francona, najboljeg arhitekta u gradu, u svojim rukama! On samo
što te ne moli da postaneš partner u firmi, u tvojim godinama, ispred
toliko drugih, starijih? On ti ne dopušta, on te moli da se oţeniš
njegovom kćeri! A ti ćeš sutra doći i predstaviti mu tu svoju malu
ništariju s kojom si se upravo vjenĉao! Samo na trenutak prestani misliti
o sebi i za promjenu misli na druge! Što misliš, kako će on reagirati?
Misliš li kako će mu se svidjeti što si tu malu skitnicu pretpostavio
njegovoj kćeri?"
"Neće mu se svidjeti", prošaptao je Keating.
"Moţeš se u ţivot okladiti da neće! Moţeš se kladiti kako će te
izbaciti ravno na ulicu! Naći će on bezbroj onih koji jedva ĉekaju
preuzeti tvoje mjesto. Što je na primjer s Bennettom?"
"O, ne!", povikao je Keating izbezumljeno. Znala je kako je pogodila
u cilj. "Ne Bennett!"
"Da", trijumfalno je odgovorila. "Bennett! I tako će biti – Francon &
Bennett, dok ćeš ti obijati ploĉnike traţeći posao. Ali, imat ćeš ţenu! O,
da, imat ćeš ţenu!"
"Majko, molim te..." prošaptao je toliko oĉajno da je sebi mogla
dopustiti da nastavi bez zadrške.
"To je vrsta ţene kakvu ćeš imati. Nespretna, mala djevojĉica koja ne
zna kuda s rukama i nogama. Preplašeno malo stvorenje koje će pobjeći
i sakriti se svaki put kad poţeliš doma dovesti neku vaţniju osobu. I ti
vjeruješ da si nešto posebno? Nemoj se zavaravati Petere Keatingu!
Nijedan veliki ĉovjek nije sam stigao na cilj. Nemoj podcijeniti ulogu
koju prave ţene igraju u karijerama najboljih. Tvoj se Francon nije
oţenio sobaricom, u to se moţeš okladiti! Pokušaj, samo na trenutak,
vidjeti stvari oĉima drugih! Što će drugi misliti o tvojoj ţeni? Što će
drugi misliti o tebi? Nemoj zaboraviti kako ti ne zaraĊuješ za ţivot
gradeći kokošinjce! Ti moraš igrati igru koju svjetski igraĉi zahtijevaju.
Ti ih moraš biti dostojan! Što će oni misliti o ĉovjeku koji je oţenio
obiĉnu malu seljanĉicu? Da li će ti se diviti? Da li će ti vjerovati? Da li
će te poštovati?"
"Prestani!", zajeĉao je.
Ali je ona nastavljala. Govorila je još dugo, dok je on sjedio,
oĉajniĉki lomeći zglobove, cvileći svako toliko:
"Ali ja nju volim... Ne mogu, majko! Ne mogu... Volim je..."
Pustila ga je otići tek kad su ulice već bile sive od jutarnjega svjetla.
Pustila ga je neka se odvuĉe u svoju sobu, isprativši ga posljednjim,
njeţnim, briţnim rijeĉima:
"Uostalom, Peter, moţeš barem to. Radi se samo još o nekoliko
mjeseci. Zamoli ju neka priĉeka nekoliko mjeseci. Heyer moţe umrijeti
svakoga ĉasa i onda, kad jedanput postaneš partner, moţeš ju oţeniti i
moţda ti to proĊe. Neće joj smetati priĉekati još malo, ako te toliko
voli... Razmisli još jedanput, Peter... I dok razmišljaš, sjeti se kako ćeš,
ako to sad napraviš, slomiti srce svojoj majci. Nije vaţno, ali sjeti se.
Misli o sebi jedan sat, ali makar jednu minutu misli o onome što drugi
misle..."
Nije ni pokušao zaspati. Nije se skinuo, sjedio je na krevetu satima i
sve što je ţelio bilo je naći se u budućnosti, tamo gdje će sve biti
odluĉeno i sreĊeno, svejedno kako.
Nije znao što će uĉiniti kad je u deset ujutro pozvonio na Catherinina
vrata. Imao je maglovit osjećaj kako će ga ona uzeti za ruku, kako će ga
povesti, kako će insistirati i kako će time odluka biti donijeta.
Catherine je otvorila vrata osmjehujući se, sretno i zadovoljno kao da
se ništa nije dogodilo. Odvela ga je do sobe u kojoj su široke pruge
svjetla prolazile izmeĊu stupova naslaganih knjiga i papira na njezinu
stolu. Soba je bila ĉista, uredna, na tepihu su još bile vidljive pruge
usisivaĉa. Catherine je nosila uškrobljenu bluzu od organdija, rukava
krutih poput loptica oko njezinih ramena; malene, paperjaste iglice
svjetlucale su na suncu u njezinoj kosi. U istom je trenu osjetio
zadovoljstvo i razoĉaranje, kratko, trenutno razoĉaranje što ga u njezinoj
kući nije doĉekala nikakva opasnost.
"Spremna sam, Peter", rekla je. "Dodaj mi kaput."
"Jesi li rekla ujaku?", upitao je.
 "O, da. Rekla sam mu sinoć. Još uvijek je radio kad sam se vratila
kući."
"I što je rekao?"
"Ništa. Samo se smijao i pitao što ţelim kao svadbeni dar. Ali toliko
se smijao!"
"Gdje je? Zar me ne ţeli napokon upoznati?"
"Morao je otići u svoje izdavaĉko poduzeće. Rekao je kako će biti
više nego dovoljno vremena za upoznavanje. Ali to je zaista ljubazno
rekao!"
"Slušaj Katie, ja... ima nešto što ti ţelim reći." Oklijevao je, gledajući
u nju. Glas mu je bio monoton. "Vidiš, radi se o sljedećem. Lucius
Heyer, Franconov partner, teško je bolestan i oĉekuje se kako neće još
dugo ţivjeti. Francon svima šalje jasne signale da ću ja preuzeti
Heyerovo mjesto. Ali, Francon ima tu suludu ideju kako ću ja oţeniti
njegovu kći. Nemoj me pogrešno shvatiti, ti znaš da je to nemoguće,
samo mu ja to ne mogu reći. I onda, mislio sam... mislio sam ako
priĉekamo... nekoliko tjedana... ja ću biti osiguran u firmi i onda mi
Francon više ništa neće moći kad objavim da sam se oţenio... Ali, u
svakom sluĉaju, sve ovisi o tebi." Pogledao je u nju i gorljivo dodao:
"Ako hoćeš da to sad napravimo, idemo odmah."
"Ali, Peter", rekla je mirno, ozbiljno i iznenaĊeno. "Jasno da ćemo
priĉekati."
Osmjehnuo se odobravajući, s olakšanjem. I sklopio oĉi.
"Jasno da ćemo priĉekati", ponovila je odluĉno. "Nisam sve to znala,
a zaista je vaţno. Nema razloga za ţurbu."
"Ne bojiš se da bi me Franconova kći mogla oteti?"
Nasmijala se. "Peter, ja te predobro poznajem!"
"Ali, ako bi tebi bilo draţe..."
"Ne, bolje je ovako. Gledaj, iskreno ću ti reći, jutros sam pomislila
kako bi bilo bolje priĉekati, ali nisam ţeljela ništa govoriti ako si ti već
odluĉio. Budući da bi i ti radije priĉekao ja se posve slaţem jer, vidiš,
jutros su nam javili kako ovoga ljeta ujak mora ponoviti ista predavanja
na nekom zaista znaĉajnom univerzitetu na Zapadnoj obali. Osjećala
sam se uţasno, samo tako ga ostavljajući sa svim ovim nedovršenim
poslom. A onda sam još pomislila kako smo moţda ipak nepromišljeni i
oboje još tako mladi. A ujak Ellsworth se toliko smijao. Vidiš, zaista je
pametnije malo priĉekati."
"Dobro, u redu. Ali, Katie, ako se osjećaš kao sinoć..."
"Ne, uopće ne! Stidim se same sebe. Zaista ne znam što mi je bilo.
Pokušala sam se sjetiti i ne razumijem. Znaš kako je, poslije svega
osjećaš se više nego glupo. Sutradan je sve tako jasno i jednostavno.
Jesam li sinoć izgovorila previše gluposti?"
"Ma zaboravi. Ti si razumna mala djevojĉica. Mi smo oboje razumni.
Priĉekat ćemo još malo, ne dugo."
"Dobro, Peter."
A onda je naglo, nevjerojatno ţestoko izgovorio:
"Insistiraj da to bude sad, Katie."
Zatim se glupavo nasmijao kao da to nije mislio ozbiljno.
I ona se nasmijala umjesto odgovora. "Vidiš?", rekla je šireći ruke.
"Pa...", promrmljao je, "dobro Katie. Ĉekat ćemo. Bolje je tako onda.
Ja... ja moram na posao. Već kasnim." Osjetio je kako mora odmah izići
iz njezine sobe, kako je za taj dan više nego dovoljno. "Zvat ću te.
Hajdemo sutra veĉerati zajedno."
"Da, Peter. To bi bilo lijepo."
Otišao je, rasterećen i oĉajan, proklinjući sebe zbog tog glupog,
upornog osjećaja koji mu je govorio kako je propustio šansu koja se više
nikada neće vratiti, kako se nad njima nešto zatvorilo i kako su se
predali. Proklinjao je sebe jer nije znao reći protiv ĉega su se trebali
boriti. Poţurio je u ured, na sastanak s gospoĊom Moorehead na koji je
već kasnio.
Catherine je, nakon njegova odlaska, ostala stajati na sredini sobe
pitajući se otkuda taj iznenadni osjećaj praznine i hladnoće, zašto tek
sad shvaća da se nadala kako će ju on prisiliti da ga slijedi. Zatim se,
slegnuvši ramenima, podsmjehnula samoj sebi i vratila poslu koji ju je
ĉekao na stolu.
 13

JEDNOGA DANA U LISTOPADU, KADA JE IZGRADNJA HELLEROVE KUĆE

bila pred završetkom, mršavi mladić u radnom odijelu izdvojio se iz
male skupine ljudi koja je s ceste promatrala graĊevinu i prišao Roarku.
"Jeste li vi taj koji je projektirao 'Kuću luĊaka'?", upitao je plaho.
"Ako misliš na ovu kuću, jesam", odgovorio je Roark.
"Oprostite gospodine, to je glupo ime koje su joj ovdje nadjenuli, ja
ju ne bih tako nazvao. Vidite ja imam jedan posao za... mislim, htio bih
podignuti benzinsku stanicu, dvadesetak kilometara dalje, na
Poštanskom putu i volio bih razgovarati s vama."
Nešto kasnije, na ogradi ispred garaţe u kojoj je radio, Jimmy
Gowan objasnio je pojedinosti i dodao: "I tako, sjetio sam se vas,
gospodine Roark jer mi se ta vaša neobiĉna kuća sviĊa. Ne znam
objasniti zašto, ali mi se sviĊa. Za mene, ona ima smisla. I tako, mislio
sam, svi ju dolaze vidjeti i svi priĉaju o njoj i dobro, to moţda nije od
nekakve koristi za kuću ali bi bilo vrlo pametno za posao, to da ljudi
gledaju i priĉaju. I tako, pomislio sam, uzeti vas za arhitekta, iako će svi
reći kako sam poludio, ali, smeta li vam to? Meni ne."
Jimmy Gowan je petnaest godina radio kao mazga štedeći novac za
svoj vlastiti posao. Njegov izbor arhitekta izazvao je opće negodovanje.
Jimmy se nije branio ni objašnjavao, samo je pristojno odgovarao:
"Vjerojatno ste u pravu, vjerojatno jeste." I ostavljao Roarka da gradi
benzinsku stanicu.
Otvorena je jednoga dana krajem prosinca. Stajala je na rubu
bostonskog Poštanskog puta: dvije male strukture od stakla i betona u
polukrugu meĊu drvećem. Cilindriĉna zgrada za urede i dugaĉak, niski
oval restorana, s benzinskim crpkama kao kolonadom izmeĊu njih. Bila
je to studija u krugovima, bez kutova i ravnih linija. Imala je oblike
zaustavljenih tokova, poput vode okamenjene u trenutku kad je prosuta,
u trenutku potpunog sklada, previše idealnog da bi bio namjeran. Sliĉila
je hrpi mjehurića koji lebde nisko, iznad tla, ne dodirujući ga posve,
ĉekajući da ih otpuše prvi nalet vjetra. Bilo je u njoj i radosti i snage,
snage uĉinkovitosti kakvu posjeduje moćna avionska turbina.
 Roark je dan otvorenja proveo na benzinskoj stanici, za šankom u
restoranu, ispijajući kave iz ĉiste, bijele šalice, promatrajući automobile
koji su se zaustavljali pred ulazom. Otišao je kasno naveĉer. Vozeći
dugim, praznim putem, osvrnuo se jedanput. Svjetla benzinske stanice
treperila su iza njega, polagano se gubeći u prostoru. Ostala je tamo, na
raskršću kojim će stotine automobila i danju i noću prolaziti, dolazeći iz
gradova u kojima nije bilo mjesta za zgrade poput ove, putujući prema
gradovima u kojima neće postojati zgrade nalik njoj. Okrenuo je glavu
prema putu ispred sebe, zadrţavši pogled na retrovizoru u kojemu su još
uvijek, blistajući mekanim sjajem, treperile toĉke svjetla koje je
nestajalo iza njega...
Vratio se u mjesece mrtvila. Svako jutro dolazio bi u ured, i sjedio,
znajući da mora, gledajući vrata koja se nisu otvarala, prstiju
zaboravljenih na telefonu koji nikada nije zazvonio. Prije odlaska,
svakoga bi dana ispraznio pepeljare u kojima nije bilo niĉeg osim
opušaka njegovih vlastitih cigareta.
"Što misliš poduzeti?", upitao ga je Austen Heller jedne veĉeri.
"Ništa."
"Ali, nešto moraš."
"Nema niĉega što mogu uĉiniti."
"Moraš nauĉiti kako upravljati ljudima."
"Ne mogu."
"Zašto?"
"Ne znam. RoĊen sam bez potrebnog dara."
"To je nešto što se stjeĉe."
"Ne posjedujem organ kojim bih to stekao. Ja ne znam je li to nešto
što mi nedostaje ili je to višak neĉega što me zaustavlja. Usput, ne
sviĊaju mi se ljudi kojima se mora upravljati."
"Ali ne moţeš samo sjediti i ĉekati. Moraš krenuti u potragu za
poslom!"
"Što bih ja mogao reći ljudima kako bi mi dali posao? Mogu im
samo pokazati svoj rad. Ako za to nemaju sluha, neće ni ĉuti što im
govorim. Ja sam potpuno nebitan za njih, ali moj rad, moj rad je sve što
nam je zajedniĉko. A ja nemam nikakvu ţelju reći im bilo što osim
toga."
"Ali, što ćeš onda? Zar te ovo ne zabrinjava?"
 "Ne. Ovo sam oĉekivao. I ĉekam."
"Što?"
"Moju vrstu ljudi."
"Kakva je to vrsta?"
"Ne znam. Da, znam, ali ne mogu objasniti. Ĉesto sam poţelio da
mogu. Mora postojati neko naĉelo koje to obuhvaća, ali ja ga ne znam."
"Poštenje?"
"Da... ne, samo djelomice. Guy Francon je pošten ĉovjek, ali nije to
u pitanju. Hrabrost? Ralston Holcombe je hrabar na svoj naĉin... Ne
znam. Nisam tako neodreĊen u drugim stvarima. Ali mogu prepoznati
moju vrstu ljudi po njihovim licima. Po neĉemu na njihovim licima.
Tisuće ljudi prolazit će pokraj tvoje kuće i pokraj benzinske stanice.
Ako od te tisuće, jedan stane i vidi – to je sve što mi je potrebno."
"Znaĉi ipak su ti potrebni drugi ljudi Howarde, zar ne?"
"Svakako. Zašto se smiješ?"
"Zato što sam uvijek mislio kako nisi društven."
"Meni su potrebni ljudi kako bi mi dali posao. Ja ne gradim
mauzoleje. Misliš li ti kako bi mi morali biti potrebni na neki drugi
naĉin? Neki bliţi, prisniji naĉin?"
"Tebi nitko nije potreban na taj naĉin."
"Ne."
"Ti se time ĉak ni ne hvališ."
"Trebao bih?"
"Nisi taj tip. Previše si arogantan da bi se hvalio."
"Da li je to ono što jesam?"
"Znaš li ti što si?"
"Ne. Ne na naĉin na koji me ti vidiš, ili bilo tko drugi."
Heller je sjedio u tišini, polako kruţeći šakom u kojoj je drţao
cigaretu. Zatim se nasmijao i rekao:
"Tipiĉno."
"Što?"
"To što ne pitaš kakvim te ja vidim. Svatko drugi bi pitao."
"Ţao mi je. Nije to ravnodušnost. Ti si jedan od rijetkih prijatelja
kojega ţelim saĉuvati. Ja se samo nisam sjetio pitati."
"Znam da nisi. O tome se i radi. Ti si egocentriĉno ĉudovište
Howarde, utoliko ĉudovišnije što si posve nevin u tome."
 "Istina je."
"Morao bi se malo zabrinuti dok to priznaješ."
"Zašto?"
"Znaš, postoji nešto što me dovodi do ludila. Ti si najhladniji ĉovjek
kojega poznajem. I ne razumijem zašto, znajući kako si pravi demon na
taj tvoj miran naĉin, uvijek kad te vidim, osjećam kako si najţivotvorniji
ĉovjek kojega sam ikada susreo."
"Kako to misliš?"
"Ne znam. Jednostavno tako."
Prolazili su tjedni i Roark je svakoga dana dolazio u ured, osam sati
sjedio za svojim stolom i ĉitao. U pet sati odlazio bi kući. Preselio se u
veću sobu, bliţe uredu. Trošio je malo. Imao je dovoljno novca za dugo
ĉekanje.
Jednoga jutra u veljaĉi, u uredu je zazvonio telefon. Ţustar, odrješit
ţenski glas zatraţio je sastanak s gospodinom Roarkom, arhitektom.
Tog poslijepodneva, energiĉna, mala, tamnoputa ţena ušla je u ured.
Nosila je bundu od nerca i egzotiĉne naušnice, koje su zasjale svaki put
kad bi pomaknula glavu. Pomicala ju je ĉesto, kratkim, malim, ptiĉjim
trzajima. Ona je bila gospoĊa Waynea Wilmota s Long Islanda i ţeljela
je izgraditi ladanjsku kuću. Izabrala je gospodina Roarka jer je on, kako
je objasnila, projektirao kuću Austena Hellera. Ona je oboţavala
Austena Hellera: on je, kako je izjavila, idol svima koji i u najmanjoj
mjeri pretendiraju na naslov progresivnog intelektualca: "Ne mislite li i
vi tako?", i fanatiĉno ga je slijedila, "Da, zaista kao fanatik." Gospodin
Roark je tako mlad, zar ne? Ali njoj to ne smeta, ona je liberalna i ţeli
pomoći mladima. Ona ţeli veliku kuću, ima dvoje djece i vjeruje kako i
oni moraju iskazati svoju individualnost: "Ne mislite li i vi tako?", i
svatko od njih mora imati odvojenu sobu, a ona mora imati biblioteku:
"Ja ĉitam do iscrpljenja", zatim glazbenu sobu, staklenik: "Mi uzgajamo
narcise, svi prijatelji govore kako je to moj cvijet", sobu za njezinog
muţa koji joj vjeruje u potpunosti, i prepušta njoj planiranje kuće: "Jer
ja sam zaista odliĉna u tome, da nisam ţena sigurno bih bila arhitekt",
zatim sobe za poslugu i garaţu za tri automobila. Poslije sat i pol
detaljnih objašnjenja, zakljuĉila je:
"I naravno, što se tiĉe stila, bit će to engleski Tudor. Ja oboţavam
engleski Tudor."
 Pogledao ju je. Polako je upitao:
"Jeste li vi vidjeli kuću Austena Hellera?"
"Ne, baš sam pomislila kako je moram vidjeti, ali kako? Nikada
nisam upoznala gospodina Hellera. Ja sam samo njegova oboţavateljica,
samo to, obiĉna, jednostavna oboţavateljica, i kad smo već kod toga,
kakav je on u prirodi? morate mi reći, umirem od znatiţelje – ne, nisam
vidjela njegovu kuću, negdje je u Maineu, zar ne?"
Roark je izvadio fotografije iz stola i pruţio joj ih.
"To je", rekao je, "Hellerova kuća."
Dugo je gledala slike pogledom koji je poput vode klizio njihovom
sjajnom površinom, a zatim ih bacila natrag na stol.
"Vrlo zanimljivo", rekla je. "Posve neobiĉno. Zaista ĉudesno. Ali
oĉito ne ono što ja ţelim. Ovakva vrsta kuće ne bi mogla iskazati moju
osobnost. Moji prijatelji govore mi kako sam ja osoba elizabetinskog
razdoblja."
Mirno, strpljivo, pokušao je objasniti zašto ne bi trebalo zidati
tudorsku kuću. Prekinula ga je u sredini reĉenice.
"Ĉujte gospodine Roark, ne pokušavate mi vi valjda drţati lekciju. Ja
sam posve sigurna kako imam odliĉan ukus i znam puno o arhitekturi.
Završila sam specijalizirani teĉaj u ţenskom klubu. Prijatelji mi govore
kako o arhitekturi znam više od mnogih arhitekata. Ja sam odluĉila
zidati engleski Tudor. Ne ţelim o tome uopće raspravljati."
"Vi morate potraţiti drugog arhitekta, gospoĊo Wilmot."
Gledala ga je s nevjericom.
"Vi odbijate moju narudţbu?"
"Da."
"Vi ne ţelite moju narudţbu?"
"Ne."
"Ali zašto?"
"Ja ne radim nešto takvo."
"Ali mislila sam da arhitekti..."
"Da, arhitekti će vam sagraditi što god zatraţite. Svaki drugi arhitekt
u gradu bi vam to napravio."
"Ali ja sam prvo vama ponudila."
"Da li biste mi uĉinili uslugu, gospoĊo Wilmot i rekli mi zašto ste
došli k meni ako je sve što ţelite kuća Tudor?"
 "Oĉito sam mislila da ćete znati cijeniti ovakvu priliku. A onda,
mislila sam kako ću svojim prijateljima moći priopćiti kako je arhitekt
Austena Hellera i moj."
Pokušao joj je objasniti i uvjeriti je. Znao je, govoreći, kako je
uzaludno, izgovorene rijeĉi sudarale su se s prazninom. GospoĊa
Waynea Wilmota nije postojala, postojala je samo školjka koja je
sadrţavala mišljenja njenih prijatelja, razglednica koje je vidjela, jeftinih
romana koje je ĉitala; tome se obraćao, toj nestvarnosti koja ga nije
mogla ĉuti i nije mu mogla odgovoriti, gluha i bezliĉna poput smotuljka
vate.
"Ţao mi je", rekla je gospoĊa Waynea Wilmota, "ali nisam naviknuta
komunicirati s potpuno nerazumnim ĉovjekom. Posve sam sigurna kako
ću naći puno veće arhitekte koji će biti sretni raditi za mene. Moj muţ se
na samom poĉetku protivio ideji da uzmemo vas, i ţao mi je što moram
priznati kako je bio u pravu. Do viĊenja gospodine Roark."
Izišla je dostojanstveno, ali tresnuvši vratima. Pustio je neka
fotografije skliznu natrag u ladicu stola.
Gospodina Roberta L. Mundyja, koji je u Roarkov ured ušao u
oţujku, poslao je Austen Heller. Glas i kosa gospodina Mundyja bili su
sivi poput ĉelika, ali su mu oĉi bile plave, blage i sjetne. Ţelio je
sagraditi kuću u Connecticutu i o tome je govorio drhtavim glasom,
poput mladoţenje ili ĉovjeka koji naslijepo traga za svojim posljednjim,
tajnim ciljem.
"Ne bi to bila samo kuća, gospodine Roark", rekao je stidljivo i
nesigurno, kao da se obraća puno starijem i uglednijem ĉovjeku od sebe,
"već nešto poput... poput simbola. Nešto što sam ĉekao i zbog ĉega sam
radio godinama... Moram vam to reći, kako biste me razumjeli. Danas
imam jako puno novaca, puno više nego mi je potrebno. Nisam ga
uvijek imao. Moţda sam ga stekao prekasno. Ne znam. Mladi ljudi
misle kako se sve muke zaborave kad ĉovjek jedanput uspije. Ali nije
tako. Ostane nešto. Uvijek ću pamtiti kako sam kao djeĉak – u malome
mjestu dolje u Georgiji, radio kao teklić za tamošnjeg proizvoĊaĉa
konjske opreme, i kako su mi se drugi djeĉaci podsmijevali kad bi
prošla konjska koĉija i poprskala me blatom. Još tada sam, davno,
odluĉio jednoga dana imati svoju kuću, kuću pred kojom će se koĉije
zaustavljati. Još od tada, koliko god to ponekad bilo teško, mislio bih na
tu kuću i bilo bi mi lakše. Prošlo je mnogo godina, odavno sam je
mogao sagraditi, samo, bojao sam se. Pa, sad je napokon došlo vrijeme.
Razumijete li gospodine Roark? Austen misli kako ste vi ĉovjek koji će
razumjeti."
"Da", rekao je Roark sa strašću u glasu. "Razumijem."
"Postojala je graĊevina", rekao je gospodin Mundy, "tamo dolje,
blizu mojega rodnog grada. Prava palaĉa, najveća zgrada u cijeloj
provinciji. Randolph palaĉa. Stara plantaţna kuća od one vrste koju ne
grade više. Ponekad sam tamo dostavljao stvari, na straţnja vrata. To je
kuća kakvu ţelim, gospodine Roark. Toĉno takvu. Ali ne u Georgiji.
Tamo se ne ţelim vratiti. Ovdje, u blizini grada. Kupio sam teren.
Morate mi pomoći urediti pejzaţ upravo onakvim kakav je bio oko
Randolphove palaĉe. Posadit ćemo drveće i raslinje kakvo raste u
Georgiji, cvijeće i sve ostalo. Pronaći ćemo naĉin da uspiju i ovdje.
Potpuno mi je nebitno koliko će koštati. Svakako, imat ćemo struju i
garaţe, ne koĉije. Ali ja ţelim elektriĉne lampe koje će izgledati poput
svijećnjaka i garaţe koje će sliĉiti štalama. Sve kao što je bilo nekada.
Imam fotografije Randolphove palaĉe, a okupio sam i nešto od njezina
starog namještaja."
Kada je Roark progovorio, Mundy je slušao, pristojno i
zaprepašteno. Nije se ĉinilo da odbija ĉuti rijeĉi. One samo nisu dopirale
do njega.
"Kako ne vidite?", govorio je Roark. "Vi podiţete spomenik, ali ne
sebi. Ne vašem ţivotu i vašim dostignućima. Vi podiţete spomenik
drugim ljudima i njihovoj nadmoći nad vama. On neće biti izazov toj
premoći. On će ju uĉiniti besmrtnom. Vi ju niste prevladali, vi ste je
ustoliĉili za sva vremena. Hoćete li biti sretniji ako do kraja ţivota
ostanete okamenjeni u tom posuĊenom obliku, ili se ţelite osloboditi,
jedanput zauvijek, i sagraditi novu kuću, vašu vlastitu? Vi ne ţelite
Randolphovu palaĉu. Vi ţelite ono što ona predstavlja, a protiv onoga
što ona predstavlja vi ste se ĉitavoga ţivota borili."
Gospodin Mundy slušao je bez izraza na licu. I Roark je ponovno
osjetio zbunjujuću nemoć pred nerealnošću. Osoba s imenom gospodin
Mundy nije postojala, postojali su samo ostaci davno umrlih ljudi koji
su naseljavali Randolphovu kuću; njih se nije moglo ni moliti niti
razuvjeriti.
 "Ne", na kraju je izgovorio gospodin Mundy. "Ne. Moţda ste u
pravu, ali to uopće nije ono što ja ţelim. Ja ne tvrdim kako vaši razlozi
ne stoje, i oni zvuĉe razumno, ali ja ţelim Randolphovu palaĉu."
"Zašto?"
"Zato što mi se sviĊa. Zato što mi se upravo to sviĊa."
Kad mu je Roark rekao kako mora potraţiti drugog arhitekta,
gospodin Mundy je iznenada izjavio:
"Ali, vi mi se sviĊate. Zašto ne ţelite raditi za mene? Kakve bi sve
ovo veze imalo s vama?"
Roark nije objasnio.
Kasnije mu je Austen Heller rekao: "Oĉekivao sam to. Bojao sam se
da ćeš ga odbiti. I ne krivim te Howarde. Ali, on je toliko bogat. To ti je
moglo jako pomoći. Na kraju krajeva, od neĉega moraš ţivjeti."
"Ne na taj naĉin", rekao je Roark.

U travnju, gospodin Nathaniel Janss iz Kompanije Janss-Stuart za

promet nekretninama, pozvao je Roarka u svoj ured. Gospodin Janss bio
je iskren i izravan. Izjavio je kako njegova kompanija planira izgradnju
manje poslovne zgrade od tridesetak katova na donjem Broadwayju,
kako on nije oduševljen izborom Roarka kao arhitekta, kako je, u stvari,
manje više protiv toga, ali kako je njegov prijatelj Austen Heller
insistirao na ovome susretu. Gospodin Janss nije imao visoko mišljenje
o Roarkovim kreacijama, ali ga je Heller jednostavno prisilio i odluĉio
je saslušati Roarka prije nego li se odluĉi za nekoga drugog i što bi
Roark imao za reći u vezi svega?
Roark je imao puno toga za reći. Govorio je mirno, što je u poĉetku
bilo teško, jer je ţelio tu zgradu, jer je bio spreman oteti je pištoljem od
Janssa, kad bi ga imao. Ipak, nakon nekoliko minuta postalo je lako i
jednostavno, pomisao na pištolj nestala je kao i ţelja za gradnjom; nije
to bio posao koji će dobiti, niti je on tu da bi ga dobio, on je samo
govorio o zgradama.
"Gospodine Janss, kad kupujete automobil vi ne ţelite vijence od
ruţa oko prozora, lava na svakom blatobranu i anĊela koji sjedi na
krovu. Zašto ne?"
"Zato što bi to bilo smiješno", izjavio je gospodin Janss.
 "Zašto bi bilo smiješno? Ja na primjer, mislim da bi bilo prekrasno.
Uostalom, Luj XIV. imao je takve koĉije i ono što je bilo dovoljno
dobro za Luja XIV., sigurno je dobro i za nas. Ne smijemo se upuštati u
brzoplete novotarije i ne smijemo prekidati s tradicijom."
"Sad, najbolje da ja ne znam kako vi sami u to ne vjerujete!"
"Ne vjerujem. Ali vi u to vjerujete, zar ne? Uzmite sad ljudsko tijelo.
Zašto ne biste voljeli vidjeti ljudsko tijelo zavinuta repa s krijestom
nojeva perja? S ušima u obliku lišća akantusa? Bila bi to ornamentika
umjesto napadno gole ruţnoće kakvu sad imamo. Pa, zašto vam se ne
sviĊa ideja? Zato što je beskorisna i besmislena. Zato što je ljepota
ljudskoga tijela u tome što ne postoji nijedan mišić koji ne sluţi svojoj
namjeni, nijedna linija koja je uzaludna, zato što svaki detalj sluţi jednoj
istoj ideji, ideji ĉovjeka i ĉovjeĉjeg ţivota. Recite mi onda zašto, kad
govorimo o zgradama, vi ne ţelite da one izgledaju kao da imaju smisao
i svrhu, nego ih pokušavate ugušiti ukrasima, nastojite ţrtvovati svrhu
omotu, ne znajući ĉak ni zašto birate upravo takav? Ţelite da one
izgledaju poput hibridnih ĉudovišta, proizvedenih kriţanjem nakaza
deset razliĉitih vrsta, sve dok se ne rodi kreatura bez hrabrosti, bez srca i
mozga, samo krzno s repom, kandţama i perjem? Zašto? Vi mi to
morate reći, jer ja nikada nisam uspio razumjeti."
"Pa", rekao je gospodin Janss, "nisam nikada o tome tako
razmišljao." I neuvjerljivo dodao: "Ali mi ţelimo da naša zgrada ima
ugled, znate, i ljepotu, ono što zovu pravom ljepotom."
"Tko to zove ljepotom?"
"Paaa..."
"Recite mi gospodine Janss, mislite li vi zaista kako su grĉki stupovi
i voćne košare lijepe na modernim, ĉeliĉnim, poslovnim zgradama?"
"Nisam nikada razmišljao zašto je neka zgrada lijepa u ovome ili
onome smislu", priznao je gospodin Janss, "ali mislim kako je to ono što
publika oĉekuje."
"Zašto mislite da oĉekuje?"
"Ne znam."
"Zašto vam je to onda vaţno?"
"Zato što se publika mora uzeti u obzir."
 "Zar ne znate kako većina ljudi prihvaća većinu stvari jednostavno
stoga što su im date, bez da uopće imaju stav. Ţelite li da vas vodi ono
što oni oĉekuju da vi mislite da oni misle, ili vaše vlastito rasuĊivanje?"
"Ne moţete ih natjerati da to prihvate."
"Ne morate. Morate samo biti strpljivi. Zato što je razum na vašoj
strani, da, znam, to je nešto što nitko zaista ne ţeli imati na svojoj strani,
a protiv vas je samo nejasna, debela, slijepa inercija."
"Zašto mislite kako ja ne ţelim imati razum na svojoj strani?"
"Ne radi se o vama, gospodine Janss. Radi se o većini ljudi. Oni
moraju riskirati, sve što rade je rizik, ali se osjećaju sigurnije ako ga
preuzimaju s neĉim što je ruţno, isprazno i glupo."
"To je istina, znate", rekao je gospodin Janss.
Na kraju sastanka obzirno je dodao:
"Ne mogu reći kako niste u pravu, gospodine Roark. Dopustite da
razmislim. Javit ću vam se uskoro."
Gospodin Janss nazvao ga je tjedan dana kasnije. "O svemu odluĉuje
Upravni odbor. Jeste li spremni pokušati, gospodine Roark? Nacrtajte
planove i idejne skice. Predat ću ih Upravnom odboru. Ne mogu vam
ništa obećati, ali ja sam na vašoj strani i borit ću se za vas."
Roark je radio na planovima danju i noću, dva tjedna. Skice su
predane. Zatim je pozvan pred Upravni odbor Kompanije Janss – Stuart
za promet nekretninama. Stajao je pokraj dugaĉkog stola i govorio, dok
su mu oĉi polako prelazile preko prisutnih lica. Pokušavao je ne gledati
dolje, u stol, ali je na rubu njegova vidokruga ostala bijela mrlja
njegovih crteţa rasutih ispred dvanaestorice ljudi za stolom. Postavljeno
mu je bezbroj pitanja. Gospodin Janss nekoliko je puta skoĉio kako bi
odgovorio, lupio šakom po stolu, vikao: "Kako ne vidite? Kako vam nije
jasno?... I što s tim, gospodine Grant? Što ako nitko nikada nije gradio
nešto sliĉno?... Gotika gospodine Hubbard? Zašto moramo imati
gotiku?... Ja sam savršeno raspoloţen dati ostavku, ako ovo odbijete!"
Roark je govorio mirno. Bio je jedini ĉovjek u prostoriji koji je bio
siguran u ono što govori. Kao što je bio siguran i u to kako nema nade.
Dvanaest lica pred njim bilo je dvanaest razliĉitih fizionomija ali
postojalo je nešto, ne boja ili oblik, nešto u svima njima, poput
zajedniĉkog nazivnika, nešto što je rastapalo izraze njihovih lica,
ostavljajući samo prazne ovale presvuĉene koţom. Obraćao se svima i
nikome. Nije ĉuo odgovor, ĉak ni eho vlastitih rijeĉi dok udaraju u ušne
bubnjiće. Njegove rijeĉi padale su u bunar, udarajući u kamene
izboĉine, i svaka je odbijala zaustaviti ih, gurala ih od sebe, prebacivala
s jedne na drugu, šaljući ih dalje neka traţe nepostojeće dno.
Reĉeno mu je kako će ga obavijestiti o odluci odbora. Odgovor je
znao unaprijed. Kad je pismo stiglo, proĉitao ga je bez emocija. Pismo
je bilo od gospodina Janssa i zapoĉinjalo je: "Dragi gospodine Roark,
ţao mi je što vas moram obavijestiti kako je Upravni odbor donio
odluku da vama ne bude dodijeljen posao..." U izravnoj, uvredljivoj
formalnosti pisma bila je skrivena isprika, isprika ĉovjeka koji mu nije
mogao pogledati u lice.

John Fargo zapoĉeo je karijeru kao ĉistaĉ u samoposluzi. S pedeset

bio je vlasnik malog bogatstva i velike robne kuće na Šestoj aveniji.
Godinama se uspješno borio protiv puno većeg prodajnog centra na
suprotnoj strani ulice, jednog od mnogih koji je naslijedila brojna
obitelj. Prošle jeseni obitelj je preselila taj dio posla u novi kvart, u
drugom dijelu grada. Bili su uvjereni kako se maloprodajni centar grada
pomiĉe prema sjeveru i odluĉili ubrzati propast bivšeg susjedstva
napuštajući stari prostor, ostavljajući ga praznim, kao podsjetnik i
porugu nekadašnjim konkurentima iz ulice. Kao odgovor John Fargo je
objavio da će on podignuti prodajni centar, na istome mjestu na kojemu
je stajao nekadašnji, centar veći i bolji od bilo kojega u gradu. On će,
objavio je, saĉuvati ugled staroga susjedstva.
Pozvavši Roarka u svoj ured nije rekao kako će odluĉiti kasnije ili o
svemu još razmisliti. Rekao je samo: "Ti ćeš biti arhitekt." Sjedio je,
nogu podignutih na stol, pušeći lulu, izbacujući rijeĉi i dimove
istodobno. "Reći ću ti koliko mi je prostora potrebno i koliko
namjeravam potrošiti. Ako ti je potrebno više od toga – reci. Ostalo je
na tebi. Ja ne znam mnogo o zgradama. Ali znam tko zna, ĉim ga
ugledam. Samo naprijed."
Fargo je izabrao Roarka nakon što se jednoga dana provezao pokraj
Gowanove benzinske stanice, stao, ušao unutra i postavio nekoliko
pitanja. Poslije toga, podmitio je Hellerovu kuharicu kako bi ga pustila u
kuću i pokazala mu je u odsutnosti vlasnika. Fargou nisu bili potrebni
drugi dokazi.
 Posljednjih dana mjeseca svibnja, dok mu je uredski crtaći stol bio
zatrpan skicama za Fargov centar, Roark je dobio još jednu narudţbu.
Gospodin Whitford Sanborn, bio je vlasnik poslovne zgrade koju je
za njega, prije puno godina, sagradio Henry Cameron. Kad je gospodin
Sanborn donio odluku kako mu je potrebna još jedna ladanjska kuća,
odbio je prijedlog svoje ţene da uzme drugog arhitekta i napisao pismo
Cameronu. Kao odgovor, Henry Cameron poslao je deset ispisanih
listova. U prve tri reĉenice objasnio je kako je u mirovini, ostatak je bio
o Roarku. Roark nije nikada saznao što je pisalo u tom pismu, Sanborn
mu ga nije htio pokazati, a Cameron mu nije ţelio reći. Ali je Sanborn,
unatoĉ burnom protivljenju vlastite ţene, s njim potpisao ugovor o
gradnji.
GospoĊa Sanborn predsjedavala je mnogim dobrotvornim
organizacijama, što je kod nje stvorilo takvu naviku autokracije kakvu
nijedno drugo zanimanje ne bi uspjelo. GospoĊa Sanborn ţeljela je imati
dvorac u francuskom stilu na njihovu novom zemljištu pokraj rijeke
Hudson. Htjela je dvorac koji će izgledati otmjeno i staro, kao da je
oduvijek pripadao njezinoj obitelji. Svakako, priznala je, ljudi će znati
da to nije tako, ali će izgledati kao da jest.
Gospodin Sanborn potpisao je ugovor nakon što mu je Roark do
detalja objasnio kakvu kuću moţe oĉekivati. Gospodin Sanborn odobrio
je projekt odmah, ne ĉekajući skice. "Ali, Fanny", ponavljao je gospodin
Sanborn iscrpljenim glasom: "Ja ţelim modernu kuću. Rekao sam ti to
još davno. To je ono što bi gospodin Cameron projektirao." "Što za ime
svijeta danas uopće znaĉi Cameronovo ime?", pitala je. "Ne znam
Fanny, ali znam kako u cijelome New Yorku ne postoji kuća poput one
koju je Cameron za mene podignuo."
Prepirka je trajala tokom mnogih, dugih veĉeri, u tamnoj,
prenatrpanoj, uglaĉanoj raskoši mahagonija njihova viktorijanskog
salona. Gospodin Sanborn se kolebao. Roark je upitao, zamahnuvši
rukom po prostoriji: "Je li ovo ono što ţelite?" "Ako pokušavate biti
drski...", zapoĉela je gospoĊa Sanborn, ali je gospodin Sanborn povikao:
"Do vraga, Fanny! Ima pravo! Ovo je upravo ono što ne ţelim! Sit sam
ovoga!"
 Roark ih više nije vidio, sve dok nacrti nisu bili spremni. Kuća od
obiĉnog kamena golemih prozora i s puno terasa, stajala je u vrtovima
iznad rijeke, prostrana poput vodene površine, otvorena kao perivoji oko
nje. Trebalo je paţljivo pratiti slijed njezinih linija ako se ţeljelo otkriti
gdje se toĉno vezuje uz obronke tla, tako je postupan bio prilaz, rast
terasa, i puni realitet zdanja. Ĉinilo se da priroda ulazi u kuću i plovi
kroz prostore, kao da kuća nije prepreka sunĉevim zracima nego kugla
koja ih skuplja u koncentrat svjetla jasnijeg od onog što blista u zraku
uokolo nje.
Gospodin Sanborn bio je prvi koji je vidio crteţe. Prouĉavao ih je
dugo i zatim izgovorio: "Ja... ja ne znam toĉno što bih vam rekao,
gospodine Roark. Kuća je prekrasna. Cameron je bio u pravu."
Nakon što su drugi vidjeli skice, gospodin Sanborn više nije bio
toliko siguran. GospoĊa Sanborn mislila je kako je kuća uţasna. Duge,
noćne prepirke, zapoĉele su iznova. "Ali zašto, zašto ne moţemo dodati
tornjeve na kutovima?", pitala je gospoĊa Sanborn. "Ima više nego
dovoljno mjesta na tim ravnim krovovima." Kad su je odgovorili od
tornjeva, upitala je: "Zašto ne moţemo imati prozore sa stupićima?
Kakva je razlika? Prozori su oĉito dovoljno veliki, iako ja ne uspijevam
shvatiti zašto su toliko veliki, to onemogućuje svaku privatnost, ali
spremna sam prihvatiti vaše prozore gospodine Roark, kad ste toliko
tvrdoglavi, ali zašto ne mogu imati stupiće na oknima? To će sve
ublaţiti, i dati kraljevski dojam, znate, nešto kao feudalnu atmosferu."
Prijateljima i roĊacima kojima se gospoĊa Sanborn poţurila pokazati
nacrte, kuća se uopće nije sviĊala. GospoĊa Walling nazvala ju je
deplasiranom, a gospoĊa Hooper nezgrapnom. Gospodin Melander
izjavio je kako je ne bi uzeo ni darovanu. GospoĊa Applebee zakljuĉila
je kako sliĉi tvornici cipela. GospoĊica Davitt letimiĉno pogledavši
skice, rekla je: "Oh, kakav artizam, draga moja! Tko je dizajner?...
Roark?... Tko?... Roark?... Nikad ĉula... Pa, da budem iskrena Fanny,
izgleda neautentiĉno."
Dvoje djece u obitelji bilo je podijeljenih mišljenja.
Dvanaestogodišnja June Sanborn oduvijek je smatrala kako su svi
arhitekti romantiĉna bića i bila oĉarana ĉuvši da je njihov tako mlad.
No, nije joj se svidio Roarkov izgled ni njegova ravnodušnost prema
njezinim nagovještajima, i tako je zakljuĉila kako je kuća uţasna i ona
prva apsolutno ne ţeli ţivjeti u njoj. Richard Sanborn, star dvadeset
ĉetiri, nekada briljantan student, a sad alkoholiĉar, kojega je piće polako
ali sigurno vodilo u smrt, zaprepastio je obitelj probudivši se iz
uobiĉajene letargije izjavom kako je kuća veliĉanstvena. Nitko nije znao
je li u pitanju divljenje estetici, mrţnja prema majci, ili oboje.
Whitford Sanborn plovio je sa svakom novom strujom. Prošaptao bi:
"Pa dobro, moţda ne prozorski stupići, dobro, to je besmisleno, ali zar
joj ne bismo mogli dodati vijence, radi mira u kući? Samo malo
gipsanih ukrasa ne bi ništa pokvarilo. Ili moţda bi?"
Prepiranja su prestala kad je Roark izjavio kako neće graditi kuću
ukoliko gospodin Sanborn ne odobri skice, toĉno onakve kakve jesu, i
potpiše odobrenje na svakoj stranici nacrta. Gospodin Sanborn je
potpisao.
GospoĊi Sanborn bilo je drago ĉuti da nijedan ugledniji izvoĊaĉ
radova ne ţeli preuzeti gradnju kuće. "Vidiš li!", pobjedonosno je rekla.
Gospodin Sanborn odbijao je vidjeti. Pronašao je neko problematiĉno
poduzeće koje je gunĊajući prihvatilo posao, ĉineći posebnu uslugu
njemu. Kad je gospoĊa Sanborn otkrila kako u graĊevinaru ima
saveznika, prekršila je sva pravila društvenog ponašanja i pozvala ga na
ĉaj. Ona je već davno izgubila svaku jasnu misao o kući i jednostavno je
mrzila Roarka. Njezin graĊevinar mrzio je sve arhitekte općenito.
Izgradnja Sanbornove kuće nastavljala se u ljetnim i jesenskim
mjesecima, a svaki je dan donosio novu bitku. "Ali svakako, gospodine
Roark, ja vam jesam rekla kako ţelim tri ormara u svojoj spavaćoj sobi.
Toĉno se sjećam, bio je petak i sjedili smo u salonu, gospodin Sanborn
je sjedio na stolcu pokraj prozora, a ja sam... Što s planovima? Kakvim
planovima? Ne oĉekujete valjda od mene da se razumijem u planove?"
"Ujna Rosalie je rekla kako se definitivno ne moţe penjati kruţnim
stepenicama, gospodine Roark. Što ćemo uĉiniti? Birati naše goste
prema vašoj kući?" "Gospodin Hulburt tvrdi kako ovaj strop ne moţe
izdrţati... O, da, gospodin Hulburt zna puno o arhitekturi. Proveo je dva
ljeta u Veneciji." "June, jadna moja djevojĉica, kaţe da će njezina soba
biti mraĉna kao podrum... Pa, ona se tako osjeća gospodine Roark. Ĉak i
ako nije mraĉna, nego ako ĉini da se ona osjeća mraĉno, to je ista stvar."
Roark je provodio noći radeći izmjene koje nije mogao izbjeći. To je
znaĉilo dane skidanja već postavljenih podova, stubišta, podignutih
pregrada, dodatno povećanje troškova i graĊevinskog budţeta. IzvoĊaĉ
radova samo je slijegao ramenima: "Rekao sam vam. To se uvijek
dogaĊa kad uzmete nekog od tih pomodnih arhitekata. Samo ĉekajte i
vidjet ćete koliko će vas sve ovo na kraju koštati."
Zatim je, dok je kuća dobivala oblik, sam Roark ustanovio kako su
potrebne neke izmjene. Istoĉno krilo nikada ga nije posve
zadovoljavalo. Gledajući je dok je rasla ustanovio je u ĉemu je
pogriješio i kako je to moguće ispraviti, znajući da bi time kuća postala
puno logiĉnija cjelina. Bili su to njegovi prvi projekti i njegova prva
iskustva. Mogao je to otvoreno priznati. Ali je gospodin Sanborn odbio
izmjene; sad je bio red na njega. Roark ga je molio: kada je slika
istoĉnog krila postala jasna u njegovoj svijesti, nije mogao gledati kuću
takvu kakva je bila. "Ne radi se o tome da se ja s vama ne slaţem",
hladno je rekao gospodin Sanborn, "u stvari, mislim da ste u pravu. Ali
nama je to preskupo. Ţao mi je." "Koštat će manje od nepotrebnih
izmjena koje me gospoĊa Sanborn prisilila napraviti." "Nemojmo opet o
tome." "Gospodine Sanborn", polako je upitao Roark, "biste li potpisali
autorizaciju promjena pod uvjetom da vas ne koštaju?" "Svakako. Ako
ste u stanju izvesti takvo ĉudo."
Potpisao je. Istoĉno krilo sazidano je iznova. Roark je to sam platio.
Koštalo ga je više od njegova honorara. Gospodin Sanborn je oklijevao,
ţelio je ipak platiti troškove. GospoĊa Sanborn ga je zaustavila: "To je
samo trik", rekla je, "njegov naĉin pritiska na tebe. On te ucjenjuje
tvojom vlastitom plemenitošću. On oĉekuje da ćeš ti platiti. Ĉekaj i
vidjet ćeš. Traţit će izravno. Nemoj da te tako glupo obmane." Roark
nikada nije traţio. Gospodin Sanborn mu nikada nije platio.
Kad je kuća završena, gospoĊa Sanborn odbila je ţivjeti u njoj.
Gospodin Sanborn ĉeznutljivo ju je gledao, preumoran priznati koliko je
voli, i kako je oduvijek ţelio kuću poput ove. Predao se. Kuća nikada
nije namještena. GospoĊa Sanborn odvela je sebe, svojega muţa i svoju
kćer na zimovanje u Floridu, "gdje", rekla je, "imamo kuću u pristojnom
španjolskom stilu, Bogu hvala, jer smo je kupili gotovu. A vidiš što se
dogodi kad se upustiš u avanturu gradnje s nekim polupismenim idiotom
od arhitekta!" Njezin sin je, na opće zaprepaštenje, pokazao nagli izljev
divlje snage volje: odbio je otići na Floridu, sviĊala mu se nova kuća,
nije ţelio ţivjeti nigdje, osim u njoj. Obitelj je otputovala i on sam se
uselio u kuću na Hudsonu. Ponekad naveĉer, s rijeke, mogao se vidjeti
svijetleći kvadrat, malen i izgubljen izmeĊu mraĉnih prozora goleme,
mrtve kuće.
Bilten Udruţenja ameriĉkih arhitekata objavio je kratak tekst:
"Neobiĉan incident, komiĉan kad ne bi bio tragiĉan, javljen nam je u
vezi kuće, nedavno izgraĊene za gospodina Whitforda Sanburna,
poznatog industrijalca. Projektirana od strane izvjesnog Howarda
Roarka i podignuta uz trošak veći od 100 000 dolara, kuća je, prema
ocjeni obitelji, nenastanjiva. I sad stoji napuštena, kao rjeĉit svjedok
profesionalne nekompetentnosti."
 14

LUCIUS N. HEYER TVRDOGLAVO JE ODBIJAO UMRIJETI. OPORAVIO SE

od moţdanog udara i vratio u ured, ne obazirući se na prigovore svojega
doktora i zabrinute prosvjede Guyja Francona. Francon je ponudio
otkupiti njegov dio. Heyer ga je odbio, tvrdoglavo gledajući blijedim,
vodenim oĉima u prazno. Dolazio je u ured svaki drugi ili treći dan,
ĉitao kopije izvještaja ostavljane iz obiĉaja na njegovu radnom stolu,
sjedio, crtao cvijeće po bijelom papiru i zatim odlazio kući. Hodao je
polako, vukući noge, laktova stisnutih uz tijelo, podlaktica ispruţenih
prema naprijed. Prsti su mu bili pomalo rašireni, poput kandţi, ruke su
mu se tresle, lijevu šaku nije mogao upotrebljavati. Odbijao je otići u
mirovinu. Volio je vidjeti svoje ime na uredskim memorandumima.
Nejasno se pitao zašto ga više ne predstavljaju uglednim klijentima i
zašto nacrte novih zgrada vidi tek kad su već napola sagraĊene. Kad bi
to spomenuo, Francon bi prosvjedovao: "Ali Lucius, nisam ti htio
dosaĊivati tim sitnicama, u tvojem stanju. Svaki drugi ĉovjek već bi
odavno otišao u mirovinu."
Francon ga je pomalo ĉudio. Keating ga je potpuno zbunjivao. Jedva
bi ga pozdravio kad bi se sreli, a i to bi ponekad zaboravio. Keating bi
odlazio usred reĉenice kojom bi mu se obratio. Kada bi Heyer dao neki
mali zadatak nekom od crtaĉa, obavijestili bi ga da je njegov nalog
opozvao gospodin Keating. Heyer nije shvaćao: pamtio je Keatinga kao
stidljiva mladića koji je s njime znao tako lijepo priĉati o starome
porculanu. U poĉetku ga je opravdavao, zatim ga je pokušao smekšati,
stidljivo i nespretno, a onda ga se poĉeo instinktivno bojati. Ţalio se
Franconu. Rekao je, ljutim glasom, punim autoriteta kojega nikada nije
imao: "Taj tvoj deĉko, Guy, taj Keating, postaje nemoguć. Nepristojan
je prema meni. Moraš ga se riješiti." "Sada napokon vidiš, Luciuse",
suho je odgovorio Francon, "zašto mislim da se moraš povući. Tvoji
ţivci su prenapeti i stvari ti se priviĊaju."
Tada je objavljen natjeĉaj za zgradu Cosmo-Slotnick.
Cosmo-Slotnick, filmska kompanija iz Hollywooda u Californiji,
odluĉila se na izgradnju veliĉanstvene poslovne zgrade u New Yorku,
nebodera koji bi sadrţavao filmsku dvoranu i ĉetrdeset katova ureda.
Svjetski natjeĉaj za izbor arhitekta raspisan je godinu dana unaprijed.
Reĉeno je kako Cosmo-Slotnick nije vodeća kompanija samo u svijetu
filma, nego i sponzor svih umjetnosti, jer sve doprinose stvaranju filma;
u vezi s tim arhitektura, uzvišena, iako zanemarena grana estetike, mora
biti dostojno promovirana.
Uz najnovije vijesti o izboru glumaca za film Ja bih mornara i Ţene
na prodaju, krenule su priĉe o Partenonu i Panteonu. GospoĊica Sally
O'Dawn, u kupaćem kostimu, slikala se na stubama katedrale u
Rheimsu, a gospodin Pratt (Ortak) Purcell dao je intervju, izjavivši kako
je oduvijek sanjao biti graditelj, samo kad ne bi bio filmski glumac.
Ralston Holcombe, Guy Francon i Gordon L. Prescott, citirani su u
ĉlanku o budućnosti ameriĉke arhitekture koji je potpisala gospoĊica
Dimples Williams, a izmišljeni intervju sa Sir Christopherom Wrenom
citirao je njegovo mišljenje o filmskoj umjetnosti. U tjednim novinskim
dodacima objavljivane su slike Cosmo-Slotnick starleta u kratkim
hlaĉama i majicama, kako drţeći ravnala i šibere stoje ispred velike
crtaće ploĉe na kojoj, preko golemog upitnika, piše: "Zgrada Cosmo-
Slotnick".
Natjeĉaj je bio otvoren za sve arhitekte iz svih zemalja; predviĊeno
je da zdanje bude podignuto na Broadwayju s budţetom od deset
milijuna dolara. Unaprijed najavljena kao "najljepša zgrada na svijetu",
trebala je simbolizirati modernu tehnologiju i duh ameriĉkog naroda. U
komisiji koja će dodijeliti nagradu sjedili su gospodin Shupe,
predstavnik Cosma, gospodin Slotnick, predstavnik Slotnicka, profesor
Peterkin s Tehnološkog univerziteta u Stantonu, gradonaĉelnik New
Yorka, Ralston Holcombe, predsjednik Udruţenja ameriĉkih arhitekata i
Ellsworth M. Toohey.
"Samo naprijed, Peter", ushićeno je rekao Francon, "daj sve od sebe.
Daj najbolje što moţeš. Ovo je tvoja velika šansa. Steći ćeš svjetsku
slavu ako pobijediš. Evo što ćemo uĉiniti – stavit ćemo tvoje ime na
ponudu, uz ime naše firme. Ako pobijedimo, tebi ide petina nagrade.
Nagrada je šezdeset tisuća dolara, to znaš."
"Heyer će biti protiv toga", oprezno je rekao Keating.
"Pusti neka bude. Zato to i radim. Moţda mu napokon postane jasno
što bi bilo dostojanstveno uĉiniti. A ja... pa, ti dobro znaš što ja osjećam.
Ja već sad o tebi razmišljam kao o partneru. To sam ti duţan. Zasluţio
si. Ovo moţe biti odluĉujući korak."
Keating je pet puta mijenjao svoj projekt. Mrzio ga je. Mrzio je
svaku gredu na zgradi, prije nego je i bila roĊena. Radio je drhtavim
rukama. Nije razmišljao o crteţu ispred sebe. Mislio je na druge
natjecatelje, na ĉovjeka koji će pobijediti i biti javno priznat boljim od
njega. Razmišljao je što bi taj drugi napravio, kako bi taj drugi riješio
probleme i nadmašio ga. Morao je pobijediti tog ĉovjeka, sve drugo je
bilo nebitno, Peter Keating nije postojao, postojala je samo usisna cijev,
nešto nalik tropskoj biljci o kojoj je slušao, biljci koja privlaĉi kukce u
svoj vakuum usisavajući ih do kraja, stvarajući tako vlastitu srţ.
Nije osjećao ništa osim beskrajne nesigurnosti kad su njegove skice
bile gotove i kad je delikatna perspektiva zdanja od bijeloga mramora,
uredno dovršena, leţala pred njim. Sliĉila je renesansnoj palaĉi
napravljenoj od gume rastegnute na visinu od ĉetrdeset katova. Izabrao
je renesansni stil uvaţavajući nepisani zakon o tome kako sve
arhitektonske komisije vole stupove i sjetivši se da Ralston Holcombe
sjedi u ovoj. Posudio je od svih Holcombeovih omiljenih talijanskih
palaĉa. Izgledalo je dobro... moţda je dobro... nije znao. Nije bilo
nikoga koga bi mogao pitati.
Zaĉuvši ove rijeĉi u vlastitoj glavi, osjetio je val slijepoga bijesa.
Osjetio ga je prije no što mu je shvatio razlog, ali je shvatio razlog
gotovo istoga trena: postojao je netko koga je mogao pitati. Nije ţelio
misliti na to ime; neće otići k njemu; bijes se popeo do lica izazivajući
vrućinu i stezanje koţe ispod oĉiju. Znao je da će otići.
Izbacio je misao iz glave. Ne ide on nikuda. Kad je završilo radno
vrijeme, stavio je crteţe u ovitak i krenuo u Roarkov ured.
Zatekao ga je samoga, kako sjedi za stolom, u uredu u kojemu nije
bilo nikakvih tragova aktivnosti.
"Zdravo, Howarde", rekao je raspoloţeno. "Kako si? Nadam se da te
ne ometam?"
"Zdravo, Peter", rekao je Roark. "Ne ometaš me."
"Nisi baš pretrpan poslom, zar ne?"
"Ne."
"Smeta li te ako sjednem nekoliko minuta?"
"Sjedni."
 "Pa, Howarde, radiš odliĉne stvari. Vidio sam Fargov centar.
Predivan je. Ĉestitam."
"Hvala."
"Napreduješ brzo, zar ne? Već tri projekta?"
"Ĉetiri."
"Oh, da, svakako. Ĉetiri. Da, da. Ĉuo sam kako si imao neke
probleme sa Sanbornima."
"Jesam."
"Pa, znaš kako je, ne ide uvijek sve glatko, ne sve... I onda, nemaš od
tada nove narudţbe? Nijednu?"
"Ne. Nijednu."
"Dobro, bit će ih. Uvijek sam govorio kako se arhitekti ne moraju
tući oko posla, ima ga dovoljno za sve nas, mi moramo razviti duh
profesionalnog jedinstva i suradnje. Uzmi na primjer ovaj natjeĉaj – jesi
li već predao svoj rad?"
"Kakav natjeĉaj?"
"Pa... natjeĉaj za zgradu Cosmo-Slotnick."
"Neću predati nikakav rad."
"Ti... nećeš? Uopće ne?"
"Ne."
"Zašto?"
"Ja ne sudjelujem u natjeĉajima."
"Ali zašto u ime svega?"
"Hajde, Peter. Nisi došao kako bismo o tome diskutirali."
"Pa, u stvari, mislio sam ti pokazati moj rad, samo onako, ne zato da
bi mi pomogao, nego samo da vidim tvoju reakciju, samo općenit stav."
Hitro je izvadio crteţe.
Roark je prouĉavao skice. Keatingu je izletjelo: "Onda? Je li dobro?"
"Ne. Grozno je. I ti to znaš."
Zatim je satima, dok je Keating gledao kako se nebo mraĉi i pale
svjetla na gradskim prozorima, Roark govorio, objašnjavao, vukao linije
po skicama, raspetljavao labirint ulaza u kino dvoranu, otvarao prozore,
izravnavao hodnike, razbijao nepotrebne lukove, poravnavao stubišta.
Keating je samo jedanput promucao: "Isuse, Howarde! Zašto ne
sudjeluješ u natjeĉaju kad moţeš ovako raditi?" Roark je odgovorio:
"Zato što ne mogu. Ne mogu i kad bih htio. Presušim. Oslijepim. Ne
mogu im dati ono što traţe. Ali mogu ispraviti bilo ĉiju prokletu zbrku,
ĉim ju vidim."
Bilo je jutro kad je planove odgurnuo u stranu. Keating je prošaptao:
"A fasada?"
"Do vraga s tvojom fasadom! Ne ţelim vidjeti tvoju prokletu
renesansnu fasadu!" Ali vidio ju je. Nije mogao sprijeĉiti vlastitu ruku
da povuĉe linije preko perspektive. "U redu, proklet bio, daj im dobru
renesansu ako već moraš i ako nešto takvo uopće postoji! Samo ja to ne
mogu napraviti za tebe. SnaĊi se sam. Nešto poput ovoga. Jednostavnije
Peter, jednostavnije, izravnije i najpoštenije što moţeš uĉiniti s
nepoštenom stvari. A sada idi kući i probaj napraviti nešto u ovom
smislu."
Keating je otišao kući. Prekopirao je Roarkove planove. Preradio je
Roarkove brze skice fasade u urednu, dovršenu perspektivu. Zatim su
nacrti poslani, toĉno adresirani na:

Natjeĉaj za "Najljepšu zgradu na svijetu"

Cosmo-Slotnick Pictures, Inc.
New York

Na kuverti, priloţenoj uz projekt, pisalo je: "Francon & Heyer,

arhitekti, Peter Keating, pridruţeni dizajner."

U dugim, zimskim mjesecima, Roark nije dobio nikakvu mogućnost,

ponudu, priliku za rad ili narudţbu. Sjedio je za stolom, ponekad
zaboravljajući upaliti svjetla u sumrak. Kao da je teška nepokretnost
svih onih sati koji su ulazili kroz vrata i visjeli u zraku, poĉinjala kapati
u njegove mišiće. Ustajao bi, bacao knjigu u zid, kako bi osjetio pokret
ruke, zaĉuo zvuk udarca. Nasmijao bi se, zabavljen, podignuo knjigu i
uredno ju vraćao na stol. Upalio bi lampu. I tad bi, prije nego li makne
ruke s prekidaĉa za svjetlo, ugledao svoje šake. Lagano bi raširio prste.
Sjećanje na rijeĉi Henryja Camerona vraćalo se samo od sebe. Protresao
bi rukama, uzimao kaput, gasio svjetlo, zakljuĉavao vrata i odlazio kući.
Dok se proljeće bliţilo znao je kako je novac na izmaku. Uredno je
plaćao stanarinu za svoj ured, svakog prvog u mjesecu. Ţelio je osjećaj
sigurnosti koji je pruţala spoznaja kako je pred njim trideset dana,
vrijeme u kojemu njegov ured još uvijek pripada njemu. Ulazio je,
smiren, svakoga jutra. Znao je samo da ne smije gledati u kalendar kad
bi svjetlost poĉinjala tamnjeti, oznaĉujući kraj još jednog dana.
Primijetivši to, prisiljavao bi sebe da gleda u njega. Bila je to utrka u
kojoj je posustajao, utrka izmeĊu novaca za najam i... ime drugog
natjecatelja nije znao. Mogao je to biti svaki ĉovjek pokraj kojega
prolazi ulicom.
Kad bi ulazio u zgradu u kojoj se nalazio njegov ured, osoblje ga je
gledalo sumnjiĉavo, lijeno, pomalo znatiţeljno: kad bi progovorio,
odgovarali su, ne drsko, ali nezainteresirano zijevajući, naĉinom koji je
mogao postati drskost u svakoj sekundi. Oni nisu znali ni što on radi,
niti zašto; znali su samo kako je to ĉovjek kod kojega nitko ne dolazi.
Bio bi nazoĉan, samo zato što ga je Austen Heller pozivao, veĉerama
koje je on prireĊivao. Gosti su ga pitali: "Vi ste arhitekt? Oprostite,
moţda nisam u toku s dogaĊanjima u arhitekturi, ali što ste vi
sagradili?" Nakon što bi odgovorio, zaĉuo bi kako govore: "O, da,
zaista." Njihova namjerna uglaĊenost govorila je kako je on arhitekt
samo pretpostavkom. Oni nikada nisu vidjeli njegove zgrade; oni nisu
znali jesu li one dobre ili beznaĉajne; znali su samo da za njih nikada
nisu ĉuli.
Bio je to rat u koji je pozvan kako bi se borio protiv ništavila, ali
svejedno, bio je prisiljen na borbu, morao se boriti, nije imao izbora, ni
protivnika.
Prolazio je pokraj kuća u izgradnji. Zaustavljao se i gledao ĉeliĉne
konstrukcije. Ponekad bi osjećao kako grede i nosaĉi ne oblikuju kuću
nego barikadu koja je tu da njega zaustavi, kako je par koraka
udaljenosti do drvene ograde gradilišta, razmak koji on nikada neće
prijeći. Bila je to bol, ali bila je to tupa, neprodiruća bol. Istina je, rekao
bi sebi, ne, nije, odgovaralo bi tijelo, njegovo ĉudno, nedodirljivo
zdravo tijelo.
Otvoren je centar Fargo. Ali jedna zgrada nije mogla spasiti ĉitavu
ĉetvrt. Fargovi konkurenti imali su pravo, kupci su ga napuštali,
okolnosti su se promijenile, oţivio je drugi dio grada. Opaţanja o
propasti Johna Fargoa izgovarana su javno: on je pogrešnu poslovnu
procjenu nadopunio investicijom u besmisleni graĊevinski projekt, što je
dokazalo, kako je u tekstu navedeno, da javnost nije spremna prihvatiti
arhitektonske inovacije. Nije navedeno kako je zgrada prodajnog centra
arhitektonski najĉistija i najlogiĉnija zgrada u gradu, kako je vještina
kojom je isplanirana uĉinila poslovne operacije lakšim nego ikada, kako
je susjedstvo bilo osuĊeno na propast prije njezine izgradnje. Zgrada je
preuzela krivnju na sebe.
Athelstan Beasely, šaljivĉina meĊu arhitektima, dvorska luda UAA,
ĉovjek koji nikada ništa nije sagradio, ali je organizirao sve balove
udruţenja, pisao je u svojoj kolumni nazvanoj Bodlje i ţaoke u biltenu
UAA-a:
"Pa, dragi moji, evo vam bajke o moralu; bio jednom jedan malen
djeĉak kose boje tikve, koji je umislio kako je bolji od vas obiĉnih
djevojĉica i djeĉaka. I kako bi to dokazao, sazidao je kuću, jako slatku
kuću, osim što u njoj nitko nije mogao ţivjeti, i dućan, jako sladak
dućan, osim što je isti bankrotirao. Zatim je podignuo vrlo znaĉajnu
strukturu, iz zafrkancije: štenaru na blatnjavu putu. Za ovu posljednju
javljaju kako sjajno radi, i to je, moţda, pravo polje za ideje našeg
malenog djeĉaka."
Krajem oţujka, Roark je u novinama proĉitao o Rogeru Enrightu.
Roger Enright posjedovao je milijune, naftnu kompaniju i nikakav
osjećaj za mjeru. Što je ĉinilo da se njegovo ime redovito pojavljuje u
tisku. Neobjašnjivom raznolikošću svojih pothvata izazivao je i
divljenje i podsmijeh. Posljednji u nizu bio je projekt novog tipa
stambene izgradnje, zgrade sa stanovima koji bi meĊusobno bili
potpuno odvojeni i izolirani, svaki poput skupe, privatne kuće. Trebala
je biti poznata pod imenom Enrightova kuća. Enright je objavio kako ne
ţeli da ona sliĉi bilo ĉemu već viĊenom, bilo gdje na svijetu. Pregovarao
je, a zatim odbio nekoliko najboljih arhitekata u gradu.
Rork je doţivio novinski ĉlanak kao osobni poziv, prigodu
zamišljenu upravo za njega. Prvi put odluĉio se boriti za posao. Traţio
je sastanak s Enrightom, ali je uspio dogovoriti sastanak samo s
njegovim tajnikom. Tajnik, mlad ĉovjek s izrazom dosade na licu,
postavio je nekoliko pitanja o Roarkovim prijašnjim radovima; govorio
je vrlo polako kao da mu je golem napor odluĉiti što je u ovim
okolnostima odgovarajuće pitati, s obzirom da odgovor i tako ništa ne
moţe promijeniti. Pogledao je letimiĉno neke od fotografija Roarkovih
graĊevina, i zakljuĉio kako gospodin Enright ne bi bio zainteresiran.
 Prvog tjedna u travnju, kad je Roark platio svoj posljednji najam, za
posljednji mjesec u uredu, pozvali su ga neka ponudi idejno rješenje za
novu zgradu Manhattanske banke. Pozvao ga je gospodin Weidler, ĉlan
Upravnog odbora, prijatelj mladoga Richarda Sanborna. Weidler mu je
rekao: "Vodio sam napornu bitku, gospodine Roark, ali mislim da sam
pobijedio. Ja sam ih osobno proveo kroz Sanbornovu kuću i zajedno s
Richardom, objasnio neke stvari. Svejedno, Upravni odbor mora vidjeti
vaše skice prije nego odluĉi. Sve to nije posve sigurno, moram vam
pošteno reći, ali gotovo da jest. Već su odbili dvojicu drugih arhitekata.
Vrlo su zainteresirani za vas. Samo naprijed. Sretno!"

Stanje Henryja Camerona pogoršalo se; doktor je upozorio njegovu

sestru neka ne oĉekuje poboljšanje. Nije mu povjerovala. Osjećala je
novu nadu gledajući Camerona dok je mirno leţao u krevetu, spokojan i
– gotovo sretan, što je teško mogla povezati sa svojim bratom.
Ipak se uplašila, jedne veĉeri, kad je iznenada rekao: "Zovi Howarda.
Reci mu neka doĊe." U tri godine od njegova odlaska u mirovinu nikada
nije zatraţio Roarkov dolazak, jednostavno je ĉekao njegove posjete.
Roark je stigao za jedan sat. Sjeo je na rub kreveta, i Cameron je
priĉao kao i uvijek. Nije spominjao izravan poziv, ni objašnjavao. Noć
je bila topla i prozor je bio otvoren prema vrtu u tami. U pauzi izmeĊu
reĉenica, primijetivši mir drveća u vrtu i nepokretnu tišinu kasnih sati,
Cameron je pozvao svoju sestru: "Spremi Howardu dvosjed u dnevnom
boravku. Ostat će ovdje." Roark ga je pogledao i shvatio. Klimnuo je
glavom slaţući se; mogao je prihvati ono što je upravo izgovoreno samo
jednako mirnim i jednako sveĉanim pogledom kakav je bio Cameronov.
Roark je ostao u kući tri dana. Nitko nije pitao zašto je on tu niti
koliko će dugo ostati. Njegova prisutnost prihvaćena je kao prirodna
stvar koju nije potrebno objašnjavati. GospoĊica Cameron je razumjela,
i znajući kako ništa ne smije reći, kretala se uokolo u tišini, s blagom
hrabrošću nekoga pomirenog sa sudbinom.
Cameron nije ţelio da Roark stalno bude u sobi. Rekao bi: "OtiĊi
van, prošeći vrtom. Prelijepo je, trava upravo raste." Leţeći u krevetu
zadovoljno je promatrao, kroz otvoren prozor, Roarkov lik dok se kretao
meĊu golim stablima koja su rasla prema blijedom, plavom nebu.
 Traţio je samo da zajedno objeduju. GospoĊica Cameron stavljala bi
pladanj na Cameronova koljena, a Roarka posluţivala za malim stolom
pokraj kreveta. Ĉinilo se kako Cameron uţiva u neĉemu što nikada prije
nije imao, ni traţio; osjećaju topline koji pruţaju svakodnevne navike,
osjećaju obitelji.
Naveĉer, trećega dana, Cameron je leţao na jastucima i razgovarao
kao obiĉno, osim što su rijeĉi izlazile polako, a glava se nije micala.
Roark ga je slušao, usredotoĉen, bojeći se pokazati kako zna što se
dogaĊa u strašnim stankama izmeĊu Cameronovih reĉenica. Rijeĉi su
zvuĉale uobiĉajeno, ali je napor kojim su izgovarane morao ostati
Cameronova posljednja tajna, jer je on tako ţelio.
Govorio je o budućnosti graĊevinskih materijala: "Prati razvoj
industrije lakih metala, Howarde... Za nekoliko... godina... vidjet ćeš
nevjerojatne stvari... Prati plastiku, dolazi potpuno novo doba... iz toga
će nastati... Pronaći ćeš nove mogućnosti, nove naĉine, nove oblike...
Morat ćeš pokazati... prokletim budalama... koliko je bogatstvo ljudski
mozak za njih stvorio... kakve mogućnosti... Prošli tjedan sam ĉitao o
novoj vrsti krovnih pokrova... i pomislio upotrijebiti ih tamo gdje ništa...
drugo ne bi koristilo... uzmi na primjer malu kuću... od recimo pet tisuća
dolara..."
Nakon nekog vremena zaustavio se i ostao tako, šuteći, sklopljenih
oĉiju. Onda je Roark zaĉuo iznenadni šapat:
"Gail Wynand..."
Roark se zbunjeno nagnuo prema njemu.
"Ja više... ne mrzim nikoga... osim Gaila Wynanda... Ne, moje ga oĉi
nikada nisu vidjele... Ali on je oliĉenje... svega pogrešnog na ovome
svijetu... pobjeda... nepodnošljive vulgarnosti... Gail Wynand je ono s
ĉim ćeš se boriti, Howarde..."
Zatim dugo vremena nije govorio. Kad je ponovno otvorio oĉi,
nasmiješio se i nastavio:
"Ja znam... što upravo prolaziš u svojem uredu...", Roark mu o tome
nikada nije priĉao. "Ne... nemoj poricati i... nemoj ništa reći... Znam... u
redu je... Nemoj se bojati... Sjećaš li se onog dana kad sam te pokušao
otpustiti?... Zaboravi sve što sam ti tada rekao... Nije to bila cijela
priĉa... Ovo jest... Nemoj se bojati... Vrijedilo je..."
 Glas mu je prepuknuo i izgubio se. Ali, sposobnost vida ostala je
netaknuta i mogao je, leţeći u tišini, gledati u Roarka bez napora. Umro
je pola sata kasnije.

Keating je ĉesto viĊao Catherine. Nije objavio njihove zaruke, ali je

njegova majka sada znala i to više nije bila njegova dragocjena mala
tajna. Catherine bi povremeno pomislila kako je on izgubio osjećaj o
znaĉaju njihovih susreta. Bila je osloboĊena usamljenosti dok bi ga
ĉekala, ali je izgubila sigurnost u njegove neminovne povratke.
Keating joj je rekao: "Priĉekajmo rezultate natjeĉaja. Neće dugo
trajati, objavit će odluku u svibnju. Ako pobijedim, osiguran sam za
cijeli ţivot. Onda ćemo se vjenĉati. I tad ću upoznati tvojeg ujaka, a on
će htjeti upoznati mene. Ja moram pobijediti."
"Ja znam da hoćeš."
"Usput, stari Heyer neće izdrţati dulje od mjesec dana. Doktor nam
je rekao kako se drugi moţdani udar moţe oĉekivati svaki ĉas, a onda je
to to. Ako ga ne otpremim na groblje, sigurno ću ga otpremiti iz ureda."
"Boţe, Peter, ne volim kad tako govoriš. Ne smiješ biti tako... tako
uţasno sebiĉan."
"Oprosti draga. Da... dobro, bit će da sam sebiĉan. Svi su."
Više je vremena provodio s Dominique. Ona je u njega gledala
spokojno, kao da on za nju ne moţe biti nikakav budući problem.
Izgledalo je kako ga smatra prikladnim za ulogu nebitnog pratitelja
povremenih, nevaţnih izlazaka. Mislio je kako joj se sviĊa. Znao je da
to nije ohrabrujući znak.
Ponekad bi zaboravljao da je ona Franconova kći, i razloge koji su ga
potaknuli da je ţeli. Nije više osjećao potrebu za poticanjem. Ţelio ju je.
Nisu mu trebali razlozi, nikakvi, osim njezine uzbudljive prisutnosti.
Svejedno, osjećao se bespomoćnim pokraj nje. Odbijao je pomisao
da ţena prema njemu moţe biti ravnodušna. Osim što više nije bio
siguran ĉak ni u tu ravnodušnost. Ĉekao je, pokušavajući pogoditi
njezina raspoloţenja i odgovoriti na njih onako kako je vjerovao da ona
ţeli. Nije bilo reakcije.
Jedne proljetne veĉeri zajedno su bili na balu. Plesali su, i on ju je
privukao k sebi, naglasivši pritisak svojih prstiju na njezinu tijelu. Znao
je da je osjetila, i razumjela. Nije se povukla, gledala ga je nepomiĉnim
pogledom u kojemu je gotovo bilo išĉekivanje. Na odlasku joj je
pridrţao ogrtaĉ zadrţavši ruke na njezinim ramenima. Nije uzmaknula,
niti ga odjenula, ĉekala je, pustivši neka on makne ruke. Zatim su
zajedno otišli do taksija.
Sjedila je u tišini u kutu automobila; nikada do tad nije njegovu
prisutnost smatrala dovoljno vaţnom za tišinu. Sjedila je, prekriţenih
nogu, ĉvrsto zamotana u ogrtaĉ, polagano lupkajući prstima po koljenu.
Njeţno je rukom uhvatio njezinu nadlakticu. Nije se opirala, nije
odgovorila, samo su joj se prsti zaustavili. Usnama joj je dodirnuo kosu;
nije to bio poljubac, jednostavno su mu usne ostale na njezinoj kosi
dugo vremena.
Kad se taksi zaustavio, prošaptao je: "Dominique... dopusti da se
popnem k tebi... samo na trenutak..."
"Da", odgovorila je. Rijeĉ je bila ravna, bezliĉna, u njoj nije bilo
poziva. Ali to nikada prije nije dopustila. Pratio ju je dok mu je srce
lupalo.
Dogodio se jedan djelić sekunde, na ulasku u stan, u kojemu je
zastala, ĉekajući. Pogledao je nemoćno, zbunjeno, previše sretno.
Primijetio je zastoj tek kad se opet pokrenula, udaljavajući se od njega,
odlazeći u salon. Sjela je, a ruke ostavila labavo visjeti sa strana, daleko
od tijela, ostavljajući ga bez zaštite. Oĉi su joj bile napola zatvorene,
ĉetvrtaste, prazne.
Dominique...", prošaptao je, "Dominique, kako si prekrasna!..."
Zatim se stvorio pokraj nje šapćući nepovezano:
"Volim te... Nemoj mi se smijati, molim te, nemoj se smijati!...
Cijeloga svojeg ţivota... Sve što ţeliš... Zar ne znaš koliko si lijepa?...
Dominique... Volim te..."
Zaustavio se, s rukama oko nje i licem iznad njezinoga, ĉekajući bilo
kakav znak odgovora, ili otpora. Nije vidio ništa. Divlje ju je privukao k
sebi i poljubio.
Zatim ju je ispustio iz ruku. Pustio je neka joj tijelo padne natrag u
stolac, ukoĉeno je gledajući, zapanjen. To nije bio zagrljaj, on u rukama
nije drţao ţenu, ono što je drţao i ljubio nije bilo ţivo. Njezine se usne
nisu pomaknule u odgovor, njezine ruke nisu ga zagrlile. To nije bilo
gaĊenje, to bi razumio. Ĉinilo se kao da je moţe drţati ili pustiti,
ponovno poljubiti, uĉiniti sve što ţeli, a da to njezino tijelo ne zna, ne
primijeti. Gledala je u njega, kroz njega. Vidjevši opušak cigarete koji je
ispao iz pepeljare na stolu pokraj nje, pomaknula je ruku, dohvatila ga i
vratila natrag.
"Dominique", prošaptao je glupo, "zar nisi htjela da te poljubim?"
"Jesam." Nije mu se podsmjehivala, odgovorila je jednostavno i
bespomoćno.
"Zar te nitko prije nije ljubio?"
"Jest. Puno puta."
"I ti se uvijek ovako ponašaš?"
"Uvijek. Upravo ovako."
"Zašto si htjela da te poljubim?"
"Htjela sam probati."
"Ti nisi ljudsko biće, Dominique."
Podignula je glavu i ustala. Jasna preciznost njezinih pokreta opet se
vratila. Znao je kako neće ĉuti ispovijedajući, nemoćan ton u njezinu
glasu; znao je kako je intimnost završena, iako su njezine rijeĉi, kad je
progovorila, bile prisnije i otkrivale više nego što je ikada prije rekla;
ali, izgovarala ih je kao da joj nije stalo ni što otkriva niti komu.
"Pretpostavljam kako sam jedna od onih nakaza o kojima si ĉuo,
jedna potpuno frigidna ţena. Ţao mi je, Peter. Vidiš li? Ti nemaš
takmaca, ali to ukljuĉuje i tebe. Razoĉaranje, zar ne, dragi moj?"
"Ti... ti ćeš to prebroditi... jednoga dana..."
"Ja baš nisam tako mlada, Peter. Dvadeset pet. Sigurno je zanimljivo
iskustvo spavati s muškarcem. Ţeljela bih to ţeljeti. Trebala bih misliti
kako je uzbudljivo biti razvratna ţena. Ja to i jesam, znaš, na svaki drugi
naĉin... Peter, izgleda kao da ćeš pocrvenjeti u sljedećoj sekundi što je
vrlo zabavno."
"Dominique! Zar nisi nikada bila zaljubljena? Nimalo?"
"Nisam. Zaista sam se ţeljela zaljubiti u tebe. Mislila sam kako bi to
bilo zgodno. S tobom ne bih imala nikakvih problema. Ali vidiš? Ne
osjećam ništa. Ja ne osjećam razliku, bio to ti, ili Alvah Scarret, ili
Lucius Heyer."
Ustao je. Nije mogao gledati u nju. Prišao je prozoru i stajao tako,
gledajući van, šaka stisnutih iza leĊa. Zaboravio je i svoju ţelju i njezinu
ljepotu, ali se sjetio da je ona Franconova kći.
"Dominique, hoćeš li se udati za mene?"
 Znao je kako to mora reći sada, jer ako sebi bude ostavio vremena i
mislio o njoj, neće to nikada reći; više nije bilo vaţno ono što je osjećao,
nije mogao dopustiti da to bude prepreka izmeĊu njega i njegove
budućnosti; ono što je osjećao prema njoj prerastalo je u mrţnju.
"Ti se šališ?", upitala je.
Okrenuo se prema njoj. Govorio je brzo, i lako; sada je lagao i time
ponovno postao siguran u sebe i više nije bilo teško:
"Volim te, Dominique, lud sam za tobom. Pruţi mi priliku. Ako ne
postoji nitko drugi, zašto ne? Nauĉit ćeš voljeti me, jer ja te razumijem.
Bit ću strpljiv. Uĉinit ću te sretnom."
Zadrhtala je naglo, a zatim se nasmijala. Smijala se jednostavno,
iskreno, vidio je kako podrhtava bijela pjena njezine haljine; stajala je
uspravno, glave zabaĉene unatrag, kao ţica zadrhtala od vibracija
zaslijepljujuće uvrede koju mu je nanijela; uvrede, jer njezin smijeh nije
bio ni gorak niti laţan, već samo sretan.
Zaustavila se. Stajala je, gledajući ga. I rekla, posve iskreno:
"Peter, ako ikad odluĉim kazniti sebe zbog neĉeg uţasnog, ako ikada
poţelim sebe straviĉno kazniti, udat ću se za tebe." I dodala: "Smatraj
ovo obećanjem."
"Ja ću ĉekati, kakvi god budu tvoji razlozi."
Opet se nasmijala, hladnim, veselim smijehom kojega se uţasavao.
"Zaista, Peter, znaš da je ovo nepotrebno. Postat ćeš partner u
svakom sluĉaju. I uvijek ćemo biti prijatelji. A sad je vrijeme da odeš
kući. Nemoj zaboraviti, u srijedu me vodiš na konjske utrke. O, da u
srijedu idemo na utrke! Oboţavam konjske utrke. Laku noć, Peter."
Otišao je kući pješice, hodajući kroz toplu proljetnu noć, bijesnim
koracima. Da mu je netko u tom trenutku ponudio potpuno vlasništvo
nad tvrtkom Francon i Heyer pod uvjetom da se oţeni Dominique, odbio
bi. Znao je takoĊer, mrzeći samoga sebe, kako ne bi odbio, da mu to isto
ponude sljedećeg jutra.
 15

BIO JE TO STRAH. BILA JE TO NOĆNA MORA, MISLIO JE PETER KEATING,

osim što se iz nje, kad postane nepodnošljivo, moguće probuditi, a iz
ovoga nije bilo buĊenja, ovo više nije mogao izdrţati. Raslo je u njemu
danima, tjednima i sad ga je posve obuzelo: sulud, neizreciv strah od
poraza. Izgubit će, znao je, izgubit će na natjeĉaju i svakim je danom
bivao sve sigurniji u to. Nije mogao raditi, trzao bi se kad mu se netko
obratio, noćima nije spavao.
Hodao je prema kući Luciusa Heyera. Pokušavao je ne vidjeti ljude u
prolazu, ne gledati u njih, ali je morao, jer ih je uvijek gledao, i jer su
oni uvijek primjećivali njega. Poţelio je zaurlati, natjerati ih neka
okrenu glave i ostave ga na miru. Bulje u mene, mislio je, jer me ĉeka
propast, a oni to znaju.
Išao je prema Heyerovoj kući kako bi se od sigurnog poraza spasio
na jedini naĉin koji mu je preostao. Ako propadne na ovom natjeĉaju, a
znao je da hoće, Francon će biti zaprepašten i izgubit će sve iluzije o
njemu: dalje, kad Heyer umre, a mogao bi svakog trenutka, Francon će
oklijevati – posljediĉno Keatingovu gorkom, javnom poniţenju – uzeti
ga kao partnera; ako Francon bude oklijevao, igra je izgubljena.
Postojali su drugi koji ĉekaju prigodu: Bennett, kojega nije uspio
odstraniti iz tvrtke, Claude Stengel, koji je postao toliko uspješan da je
ponudio otkupiti Heyerov dio. Nije imao ništa na što bi mogao raĉunati,
osim Franconove neizvjesne vjere u njega. Jedanput kad novi partner
zauzme Heyerovo mjesto, Keatingova budućnost bit će zapeĉaćena.
Stigao je gotovo do samoga cilja i izgubio. Što je neoprostivo.
U dugim, besanim noćima, u njegovoj svijesti jedna se misao
uobliĉila u jasnu i konaĉnu odluku: morao je djelovati odmah. Morao je
iskoristiti Franconove varljive nade prije nego što bude proglašen
pobjednik natjeĉaja. Morao je izbaciti Heyera i morao je preuzeti
njegovo mjesto. Ostalo je samo nekoliko dana.
Sjećajući se Franconovih komentara o Heyerovu karakteru, pretraţio
je papire u Heyerovu uredu i našao ono ĉemu se nadao. Bilo je to pismo
poduzeća zaduţenog za izgradnju objekata, napisano prije petnaest
godina. U njemu je stajalo samo da poduzeće prilaţe ĉek od dvadeset
tisuća dolara za gospodina Heyera. Keating je pregledao sve raĉune
povezane s tom izgradnjom: bilo je oĉito da su troškovi veći nego što bi
trebalo. Bila je to godina u kojoj je Heyer zapoĉeo stvarati svoju
kolekciju starog porculana.
Zatekao je Heyera samog, u njegovoj radnoj sobi. Bila je to mala,
tamna soba, ustajalog zraka, u koju kao da godinama nitko nije ušao.
Tamne zidne obloge od mahagonija, tapete, neprocjenjivi komadi starog
namještaja, sve je bilo savršeno ĉisto, ali je soba svejedno odisala
bijedom i propašću. Gorjela je samo jedna lampa na malom stolu u kutu,
osvjetljavajući pet delikatnih, dragocjenih šalica od prastarog porculana
na njemu. Heyer je sjedio pogrbljeno, prouĉavajući šalice pod slabim
svjetlom, s neodreĊenim, besmislenim uţitkom. Malo je zadrhtao kad je
stari sobar uveo Keatinga, zatreptao s dosadom i zbunjenošću, svejedno
ponudivši Keatingu neka sjedne.
Ĉuvši prve zvuke vlastita glasa Keating je znao kako je strah koji ga
je pratio ulicama sve do ovamo, posve išĉezao: glas mu je bio hladan i
nepokolebljiv. Tim Davis, pomislio je, Claude Stengel i još samo jedan
kojega je nuţno ukloniti.
Objasnio je razlog svojeg posjeta šireći nepomiĉnim zrakom sobe
jedan kratak, jasan, dovršen ulomak misli, savršen poput dijamanta
ĉistoga reza.
"I tako, ako sutra ujutro ne obavijestite Francona o svojem
povlaĉenju", završio je, drţeći prstima rub pisma, "ovo ide u UAA."
Ĉekao je. Heyer je sjedio nepomiĉno, bez ikakva izraza u blijedim,
izboĉenim oĉima, usta rastvorenih u potpun krug. Keating je zadrhtao
od pomisli kako se, moţda, obraća idiotu.
Zatim su se Heyerove usne pomaknule, otkrivši blijedoruţiĉasti jezik
koji je lupkao o donje zube.
"Ali ja ne ţelim u mirovinu." Rekao je jednostavno, bezazleno,
gotovo razmaţeno.
"Morat ćete u mirovinu."
"Ja ne ţelim. I neću. Ja sam slavni arhitekt. Ja sam oduvijek bio
slavni arhitekt. Neka me svi ostave na miru. Svi samo traţe da odem u
mirovinu. Otkrit ću vam jednu tajnu." Nagnuvši se naprijed, prošaptao
je prepredenim glasom: "Vi moţda ne znate, ali ja znam, mene on ne
moţe prevariti – to Guy ţeli da se povuĉem. Misli kako me nadmudrio,
ali ovo je previše providno. Dobar mu je štos." Zakikotao se mekano.
"Mislim da me niste razumjeli. Razumijete li ovo?", Keating je
gurnuo pismo u Heyerove napola savijene prste.
Gledao je kako tanak list podrhtava u Heyerovim rukama. Ispao mu
je na stol i njegova se lijeva ruka, s paraliziranim prstima, ispruţila
prema papiru, slijepo, besmisleno, nalik udici. Zakrkljao je:
"Ne moţete ovo poslati u UAA. Oduzet će mi dozvolu za rad."
"Svakako", rekao je Keating, "hoće."
"Izići će u novinama."
"U svima."
"Ne moţete to uĉiniti."
"Uĉinit ću, ukoliko se ne povuĉete."
Heyerova ramena spustila su se do samoga ruba stola. Virila je još
samo glava, stidljivo, kao da bi i ona najradije nestala iz vidokruga.
"Nećete to uĉiniti, molim vas, nemojte." Heyer je mrmljao cvilećim
glasom, bez prekida. "Vi ste drag djeĉak, vi ste vrlo drag djeĉak i vi to
nećete uĉiniti, zar ne?"
Kvadrat ţutog papira leţao je na stolu, a Heyerova neupotrebljiva
lijeva šaka primicala mu se polagano, preko ruba. Nagnuvši se prema
naprijed, Keating mu ga je istrgnuo iz ruke. Heyer je pogledao prema
gore, prema njemu, glave nagnute na stranu, otvorenih usta. Ĉinilo se
kao da oĉekuje udarac, dok je bolestan, molećiv pogled govorio kako bi
Keatingu dopustio neka ga udari.
"Molim vas", prošaptao je, "nećete to uĉiniti, zar ne? Ne osjećam se
dobro. Nikada vas nisam niĉim uvrijedio. Sjećam se kako sam jedanput
napravio nešto lijepo za vas."
"Što?", odbrusio je Keating. "Što ste uĉinili za mene?"
"Vaše ime je Peter Keating... Peter Keating... Sjećam se... Uĉinio
sam nešto lijepo... Vi ste onaj djeĉak u kojega Guy toliko vjeruje.
Nemojte vjerovati Guyju. Ja mu ne vjerujem. Ali vi mi se sviĊate.
Jednoga od ovih dana postavit ćemo vas za dizajnera." Usta su mu
ostala otvorena nakon posljednje rijeĉi. Tanak mlaz pljuvaĉke curio je iz
kuta usne. "Molim vas... nemojte..."
Keatingove oĉi zaţarile su se od gaĊenja. Odvratnost ga je tjerala
dalje; morao je dalje, ovo više nije mogao podnijeti.
 "Bit ćete javno osramoćeni", nastavio je, gotovo sveĉanim glasom.
"Bit ćete razotkriveni kao potkupljiva osoba. Ljudi će prstom upirati u
vas. Novine će objaviti vašu sliku. Vlasnici zgrade podići će tuţbu
protiv vas. Poslat će vas u zatvor."
Heyer ništa nije rekao. Nije se micao. Keating je iznenada zaĉuo
zveket porculana na stolu. Nije mogao vidjeti drhtaje Heyerova tijela. U
tišini sobe ĉuo je samo slab, staklast zvuk, kao da šalice same od sebe
podrhtavaju.
"Van", povikao je Keating u ţelji da nadjaĉa zvuk. "Van iz firme!
Zbog ĉega ţelite ostati? Vi ste posve beskorisni. Vi ste to oduvijek bili."
Ţuto lice na rubu stola razjapilo je usta proizvevši vlaţan, krkljajući
zvuk, nalik jecaju.
Keating je sjedio opušteno, nagnut prema naprijed, rastavljenih nogu,
laktom naslonjenim na jedno koljeno, dok mu je ruka visjela prema dole
njišući pismo meĊu prstima.
"Ja...", Heyer se gušio. "Ja..."
"Prestanite. Nemate što reći osim da ili ne. Nisam došao raspravljati
s vama."
Heyer je prestao drhtati. Dijagonalno preko lica prešla mu je sjena.
Keating je ugledao jedno nepokretno oko i polovicu usta, širom
otvorenih, i tamu koja se iz otvorene rupe širila prema gore, sve do lica
koje se gušilo.
"Odgovorite mi!", zaurlao je u iznenadnom strahu. "Zašto mi ne
odgovarate!"
Raspolovljeno lice zanjihalo se i vidio je glavu koja je naglo padala
prema naprijed, na stol i dalje, do poda, i kotrljala se kao da je
odsjeĉena. Dvije su šalice pale za njom, razbivši se na sagu, mekano, u
sitne komadiće. Prvo što je Keating osjetio bilo je olakšanje, zato što je i
tijelo pratilo glavu i sada je leţalo na podu, kao skvrĉena, nepomiĉna
gomila. Nije se ĉuo nikakav zvuk, samo prigušeno, melodiĉno
zveckanje porculana.
Bit će izvan sebe, pomislio je Keating, gledajući razbijene šalice.
Skoĉio je, kleknuo na koljena, besmisleno skupljajući komadiće, znajući
kako se više ne mogu slijepiti. U istom trenutku, postao je svjestan još
jedne misli; dogodio se, taj drugi udar koji su svi oĉekivali i s tim u vezi
on mora nešto poduzeti, uskoro, sada je sve u redu, Heyer će se morati
povući.
Potom se, još uvijek kleĉeći, primaknuo Heyerovu tijelu. Pitao se
zašto ga ne ţeli dotaknuti. "Gospodine, Heyeru", dozivao je. U njegovu
glasu bilo je blagosti, gotovo poštovanja. Obazrivo je podignuo
Heyerovu glavu. Pala mu je iz ruku. Nije ĉuo zvuk pada. Ĉuo je
krkljanje u vlastitom grlu. Heyer je bio mrtav.
Sjedio je pokraj tijela, bedrima oslonjenim na pete, prstiju raširenih
na koljenima. Gledao je ravno pred sebe. Oĉi su mu se zaustavile na
preklopu vješalice pokraj vrata: razmišljao je, ovaj sivi sjaj, je li to
prašina ili nabor na plišu, je li to uopće pliš i kako je staromodno drţati
vješalice pokraj vrata. Zatim je shvatio da drhti. Povraćalo mu se.
Podignuo se, prešao preko sobe i širom otvorio vrata, sjetivši se kako
tamo negdje postoji ostatak stana u kojemu se nalazi stari sobar, i
povikao, trudeći se da ono što izgovara zvuĉi kao poziv u pomoć.

Keating se u uredu pojavio kao i obiĉno. Odgovarao je na pitanja,

objasnivši kako ga je Heyer tog dana pozvao u posjet poslije veĉere:
ţelio je razgovarati o svojem povlaĉenju. Nitko nije sumnjao u priĉu i
Keating je znao kako nitko nikada ni neće. Heyer je preminuo upravo
onako kako su svi oĉekivali. Francon nije osjećao ništa osim olakšanja.
"Znali smo da će se to dogoditi, prije ili kasnije", rekao je. "Zašto ţaliti
kad je i sebe i nas oslobodio produţetka agonije?"
Keatingovo ponašanje bilo je mirnije i pribranije nego prethodnih
tjedana. Bio je to mir prazne obamrlosti, ali jedna ga je misao opsjedala,
ista, uporna, jednoliĉna, na poslu, kod kuće, noćima: bio je ubojica... ne,
ali gotovo ubojica... gotovo ubojica... Znao je kako to nije bio nesretan
sluĉaj: znao je kako je raĉunao na šok i uţas, na drugi udar koji bi
Heyera zauvijek otpremio u bolnicu. Ali, je li to bilo sve što je
oĉekivao? Nije li znao što će drugi udar znaĉiti? Je li raĉunao na to?
Pokušavao se sjetiti. Pokušavao je, napreţući mozak. Nije osjećao ništa.
Oĉekivao je kako ništa neće osjećati, i ovako i onako. Ali ţelio je znati.
Nije primjećivao što se dogaĊalo na poslu oko njega. Zaboravio je kako
je ostalo posve malo vremena za razgovor s Franconom o partnerstvu.
Nekoliko dana nakon Heyerove smrti, Francon ga je pozvao k sebi u
ured.
 "Sjedni, Peter", rekao je, s osmjehom vedrijim no obiĉno. "Pa, imam
za tebe neke dobre vijesti, dijete. Jutros je proĉitana Heyerova oporuka.
Kao što znaš, on nije imao nasljednika. Bio sam zaista iznenaĊen, ĉini
se kako sam ga podcijenio, jer je ipak bio u stanju povremeno napraviti i
nešto lijepo. Sve što je imao, ostavio je tebi... Velika gesta, zar ne? Sad
se ne moraš brinuti za naše dogovore u vezi... Što je Peter? Peter, dijete
moje, zar ti nije dobro?"
Keatingova se glava srušila na ruku oslonjenu o rub stola. Nije
mogao dopustiti Franconu da mu vidi lice. Znao je kako će mu pozliti,
znao je to, jer je kroz uţas uhvatio sebe u razmišljanju koliko mu je
Heyer ostavio u nasljedstvo...
Oporuka je bila napisana prije pet godina; moţda u trenutku
besmislene naklonosti prema jedinoj osobi u firmi koja je Heyeru
pokazala duţno poštovanje; moţda iz prkosa prema partneru; napisana i
zaboravljena. Ukupno nasljedstvo bilo je procijenjeno na više od dvjesto
tisuća dolara, plus Heyerov udjel u firmi i plus njegova kolekcija
porculana.
Keating je taj dan rano otišao iz ureda, ne obazirući se na ĉestitke.
Otišao je kući, priopćio novosti svojoj majci, ostavio je bez daha usred
dnevnog boravka i zakljuĉao se u svoju sobu. Te veĉeri nije jeo, ali je
pio do okrutne lucidnosti, u svojoj omiljenoj kavani. I na tom
povišenom stupnju bistrine, nesigurne glave ali sigurnih misli, rekao je
samome sebi kako nema za ĉime ţaliti: uĉinio je ono što bi svatko
uĉinio. Catherine je to izgovorila, to da je sebiĉan; ali svi su sebiĉni i to
nije lijepo, biti sebiĉan, ali on u tome nije jedini, on samo ima više sreće
od ostalih; ima, jer je bolji od ostalih. Osjećao se dobro, nadajući se
kako ga beskorisne sumnje i besmislena pitanja više nikada neće muĉiti;
svaki ĉovjek za sebe, mrmljao je, padajući za stolom u san.
Beskorisne sumnje nikada se više nisu vratile. U danima koji su
slijedili za njih nije bilo vremena. Pobijedio je na natjeĉaju Cosmo-
Slotnick.

Peter Keating je znao kako će to biti trijumf, ali nije oĉekivao ono što
je uslijedilo. Sanjao je zvuk trublji, ali nije predvidio simfonijsku
eksploziju.
 Poĉelo je lakom zvonjavom jednog telefona, koji je objavio ime
pobjednika. Zatim su se svi telefoni u uredu pridruţili, vrišteći,
praskajući ispod prstiju operatera koji je jedva uspijevao kontrolirati
centralu; pozivi iz svake redakcije u gradu, od svih poznatih arhitekata,
pitanja, zahtjevi za intervjue, ĉestitke. Onda je bujica potekla iz liftova,
kroz ulazna vrata u urede, stizale su poruke, telegrami, ljudi koje je
Keating poznavao i ljudi koje u ţivotu nije vidio, dok se vratar potpuno
izgubio ne znajući koga treba pustiti, a koga ne. Keating se rukovao s
beskrajnim nizom ruku koji je poput pokretnog kotaĉa vlaţnih, mekanih
zubaca, udarao u njegove prste. Nije se sjećao što je rekao na tom
prvom intervjuu, u Franconovu uredu prepunom ljudi i kamera. Francon
je širom otvorio vrata ormara s pićem. Francon je svima priĉao kako je
zgrada Cosmo-Slotnick djelo jednog jedinog ĉovjeka, Petera Keatinga:
Franconu nije bilo vaţno; bio je velikodušan u napadu oduševljenja;
uostalom, bila je to dobra priĉa.
Bila je to bolja priĉa nego što je Francon oĉekivao. S naslovnica
novina širom zemlje, gledalo je lice Petera Keatinga; lijepo, pametno,
nasmijano lice, prekrasnih oĉiju i tamnih uvojaka, koje je stajalo iznad
ĉlanaka o siromaštvu, borbi, teţnji i ustrajnom radu kojim je dobivena
zasluţena nagrada; o vjeri majke koja je sve ţrtvovala za uspjeh svojega
sina; o "Pepeljugi arhitekture".
Cosmo-Slotnick je bio oduševljen. Nisu predvidjeli kako će arhitekt-
pobjednik biti i mlad i zgodan i siromašan – dobro, doskora siromašan.
Otkrili su dijete-genija: Cosmo-Slotnick je oboţavao genijalnu djecu:
gospodin Slotnick i sam je bio jedno od takve djece, budući da mu je
bilo tek ĉetrdeset tri.
Keatingovi crteţi "Najljepše zgrade na svetu" objavljeni su u
novinama, s tekstom obrazloţenja nagrade: "... za iznimnu profesionalnu
struĉnost i jednostavnost plana... za ĉistu, beskompromisnu efikasnost...
za briljantno ekonomiziranje prostorom... za majstorsku mješavinu
modernog i tradicionalnog u umjetnosti... Franconu & Heyeru i Peteru
Keatingu..."
Keating se slikao za neki ĉasopis, rukujući se s gospodinom Shupom
i gospodinom Slotnickom, a u podnaslovu je objavljeno što ova dvojica
gospode misle o njegovoj zgradi. Keating se slikao za neki magazin,
rukujući se s gospoĊicom Dimples Williams, s podnaslovom koji je
govorio što on misli o njezinom najnovijem filmu. Pojavljivao se na
arhitektonskim banketima, na poĉasnom mjestu, drţao govore
zaboravljajući mora li govoriti o zgradama ili filmovima. Pojavljivao se
u klubovima arhitekata i klubovima oboţavatelja. Cosmo-Slotnick
tiskao je dvodijelnu fotografiju: Peter Keating i njegova zgrada: mogla
se naruĉiti pouzećem. Pojavljivao se osobno, sedam veĉeri za redom, na
pozornici Cosmove kino dvorane, prije prikazivanja najnovijeg Cosmo-
Slotnick spektakla. Poklonio bi se publici, osvijetljen reflektorima, i
govorio dvije minute o znaĉaju arhitekture. Predsjedao je ţirijem na
natjeĉaju ljepote u Atlantic Cityju: prva nagrada bilo je probno snimanje
u Cosmo-Slotnick studiju. Njegova fotografija u društvu ĉuvenog
boksaĉa objavljena je pod naslovom "Prvaci". Maketa njegove zgrade,
skupa s nacrtima ostalih sudionika iz najuţeg izbora, poslana je na
promotivnu turneju te izloţena u predvorjima Cosmo kina diljem
zemlje.
GospoĊa Keating prvo je jecala, grlila Petera i grcajući govorila kako
u sve to ne moţe povjerovati. Zamuckivala je odgovarajući na pitanja o
Peteyju i stidljivo pozirala za novine, spremna ugoditi svima. Zatim se
naviknula. Slijeţući ramenima rekla je Peteru kako je normalno što je
pobijedio i da nema razloga za ĉuĊenje, jer nitko drugi nije ni mogao
pobijediti. Poprimila je ţustar, pomalo pokroviteljski ton u razgovoru s
novinarima. Bila je vidljivo povrijeĊena kad je ne bi ukljuĉili u slikanje
s Peteyjom. Kupila je kaput od nerca.
Keating je puštao neka ga voda nosi. Bili su mu potrebni i ljudi i
ţamor. Kada bi stajao na pozornici, ispred mora lica, nisu postojala ni
pitanja niti sumnje: gust, teţak zrak bio bi zasićen jednim jedinim
sastojkom, divljenjem, za ništa drugo nije bilo mjesta. Bio je velik,
onoliko koliko je bio velik broj ljudi koji su mu to govorili; bio je vaţan,
onoliko koliko je bilo ljudi koji su vjerovali u to. Gledajući u lica, u oĉi,
vidio je u njima sebe, ponovno roĊenog, kao da mu je ţivot još jedanput
darovan. To je bio Peter Keating, to, taj odsjaj u zagledanim zjenicama,
a njegovo je tijelo postojalo samo kao odraz njihovih pogleda.
Jedne je veĉeri uspio odvojiti dva sata za Catherine. Drţao ju je u
naruĉju dok je ona šaptom, kovala blistave planove za budućnost.
Promatrao ju je s uţivanjem; nije imao pojma o ĉemu govori, razmišljao
je kako bi izgledali kad bi se ovako zajedno slikali za novine, i koliko bi
novina to objavilo.
Dominique je sreo samo jedanput. Preko ljeta se spremala otići iz
grada. Dominique je bila potpuno razoĉarenje. Ĉestitala mu je, vrlo
pristojno, ali ga je gledala jednako kao i uvijek, kao da se ništa nije
dogodilo. Od svih napisa o arhitekturi, samo u njezinoj kolumni nikada
nije spomenut ni Cosmo-Slotnick natjeĉaj, niti njegov pobjednik.
"Idem u Connecticut", rekla mu je. "Idem tamo preko ljeta umjesto
oca. Ostavio mi je kuću na raspolaganje. Ne, Peter, ne moţeš mi doći u
goste. Nijedanput. Odlazim tamo kako ne bih morala nikoga vidjeti."
Bio je razoĉaran, ali to nije pokvarilo trijumf njegovih dana. Više se nije
bojao Dominique. Bio je uvjeren kako će je navesti da promijeni
ponašanje, i na njoj vidjeti razliku kad se ujesen bude vratila.
Ipak, postojalo je nešto što je kvarilo pobjedu: ne baš ĉesto i ne
previše glasno. Nikada se nije umorio od pohvala izreĉenih o njemu, ali
nije osobito volio slušati o svojoj zgradi. Kad je morao slušati, nisu mu
smetali komentari o "majstorskoj mješavini modernog i tradicionalnog"
na njezinoj fasadi; ali, kad bi govorili o planu, a toliko su govorili o
planu, kad bi ĉuo o "iznimnoj sposobnosti i jednostavnosti... ĉistoj,
beskompromisnoj uĉinkovitosti... genijalnom iskorištenju prostora..."
kada bi slušao o tome i pomislio na... Ne bi mislio. U njegovu mozgu
nisu postojale rijeĉi. Ne bi im dopuštao da postoje. Postojao je samo
osjećaj, teţak, mraĉan osjećaj – i ime.
Puna dva tjedna nakon pobjede potiskivao je to u svojoj svijesti, kao
nešto nedostojno njegove pozornosti, što je potrebno pokopati, kao što
je i njegova skromna prošlost, prepuna sumnji, bila pokopana. Cijelu
zimu ĉuvao je prve skice svoje zgrade, preko kojih su crnom olovkom
bile povuĉene linije olovkom, koju je drţala druga ruka. Spalio ih je u
noći nakon proglašenja pobjednika: bilo je to prvo što je uĉinio.
Ali osjećaj ga nije napuštao. Zatim je iznenada shvatio kako to nije
nejasna prijetnja, već realna opasnost, i strah je nestao. Mogao se nositi
s realnom opasnošću, mogao ju je ukloniti, posve jednostavno.
Smijuljeći se od olakšanja, pozvao je Roarkov ured i zatraţio da se vide.
Otišao je na sastanak pun samopouzdanja. Po prvi put u ţivotu
osjećao se osloboĊenim ĉudne nelagode koju nikada nije znao objasniti,
niti ju izbjeći u njegovoj prisutnosti. Bio je spašen. Završio je s
Howardom Roarkom.

Roark je sjedio za stolom u svojem uredu, ĉekajući. Toga jutra,

telefon je jedanput zazvonio, ali bio je to samo Peter Keating, koji je
traţio sastanak. Zaboravio je da će Keating doći. Ĉekao je zvuk
telefona. Posljednjih tjedana je postao ovisan o njemu. Svakog trenutka
trebali su mu se javiti u vezi njegovih nacrta za zgradu Manhattan
banke.
S najamninom za ured već je dugo kasnio. Jednako kao i s najmom
za sobu u kojoj je ţivio. Soba mu nije bila vaţna, mogao je reći
stanodavcu neka priĉeka; i pristao bi, ne bi bilo bitno niti da odbije. Ali
ured je bio vaţan. Rekao je agentu preko kojega je unajmio ured kako će
morati priĉekati, nije mu objašnjavao razloge; jednostavno, bez
vrludanja, rekao je da će kasniti; bilo je to sve što je znao uĉiniti. Ali,
spoznaja kako mu je potrebna agentova milostinja, i kako sve o njemu
ovisi, uĉinila je da u njegovoj svijesti rijeĉi zvuĉe kao preklinjanje. Bilo
je to muĉenje. U redu, pomislio je, ovo jest muĉenje. I što onda?
Telefonski raĉun nije bio plaćen već dva mjeseca. Poslali su mu
posljednju opomenu. Telefon će biti iskljuĉen za nekoliko dana. Morao
je ĉekati. Mnogo toga moţe se dogoditi u nekoliko dana.
Odgovor Upravnog odbora banke Manhattan, koji mu je Weidler
davno obećao, odlagan je svaki tjedan. Odbor nije mogao donijeti
nikakvu odluku: bilo je protivnika, bilo je vatrenih pristalica, bilo je
mnogo sastanaka; Weidler mu je biranim rijeĉima rekao malo, on sam je
mogao pretpostaviti mnogo, bilo je dana punih tišine, tišine u uredu,
tišine u ĉitavu gradu, tišine u njemu. Ĉekao je.
Sjedio je, savijen preko stola, lica oslonjena na ruku, prstima drţeći
slušalicu. Nejasno je znao kako ne bi trebao tako sjediti, ali malaksalost
bi ga svladala. Mislio je kako bi trebalo maknuti ruku s telefona, ali je
ne bi pomaknuo. Da, dobro, ovisio je o njemu, mogao ga je razbiti, i još
uvijek bi ovisio, on i svaki dah u njemu, i svaka njegova ĉestica. Prsti su
mu nepokretno leţali na slušalici. Za njega je postojao samo telefon i
pošta, zavaravao je samoga sebe poštom, lagao sebi, prisiljavajući sebe
da ne skoĉi kad poštar gurne rijetku pošiljku kroz otvor na vratima,
prisiljavajući sebe da ne potrĉi naprijed, da priĉeka, ostane miran,
gledajući u bijelu omotnicu na podu, zatim da joj polagano priĊe i
podigne je. Otvor na vratima i telefon, ništa osim toga za njega nije
postojalo na ovome svijetu.
Podignuo je glavu, misleći na to, pogleda uprtog u vrata, u otvor na
dnu. Bio je prazan. Bilo je kasno poslijepodne, vjerojatno prekasno za
poštu. Podignuo je ruĉni zglob kako bi pogledao sat; nije ga bilo;
zaloţio ga je odavno. Okrenuo se prema prozoru; na tornju u daljini,
mogao je razaznati uliĉni sat, bilo je pola pet, poštar danas više neće
doći.
Ugledao je svoju ruku kako podiţe slušalicu. Prsti su mu okretali
broj.
"Ne, još uvijek ne", Weidlerov je glas govorio kroz ţicu. "Imali smo
sastanak zakazan za juĉer, ali je otkazan... Proganjam ih kao buldog...
Obećavam kako ćemo sutra imati konaĉan odgovor. Mogu vam to
gotovo sigurno obećati. Ako ne sutra, ĉekat ćemo vikend, ali, za
ponedjeljak obećavam sigurno... Vi ste zaista bili više nego strpljivi s
nama, gospodine Roark. Mi to cijenimo." Roark je spustio slušalicu i
zatvorio oĉi. Pomislio je kako sebi moţe dopustiti predah, i sjediti
ovako u tišini, nekoliko minuta, prije nego što poĉne razmišljati koji je
datum na opomeni za iskljuĉenje telefona i na koji naĉin moţe preţivjeti
do ponedjeljka.
"Zdravo Howarde", rekao je Peter Keating.
Otvorio je oĉi. Keating je ušao i stajao pred njim, osmjehujući se.
Nosio je lagan, svijetao ljetni kaput, širom otvoren, s remenom koji je
visio sa strana, i plavim razliĉkom na reveru. Stajao je, rastavljenih
stopala, ruku oslonjenih na bedra, šešira nagnutog unatrag, crnih
uvojaka rasutih preko ĉela, toliko gustih i sjajnih da se ĉinilo kako bi i
na njima, kao i na cvijetu, morale blistati kapi proljetne rose.
"Zdravo Peter", rekao je Roark.
Keating se udobno smjestio u stolac, skinuo šešir, spustio ga na stol i
lupio šakama koljena, ţivahnim, lakim pokretom.
"Onda Howarde, dogodilo se toliko toga, zar ne?"
"Ĉestitam."
"Hvala. Reci, Howarde, što se dogodilo? Izgledaš oĉajno. Ali, po
onome što ĉujem, to nije od previše posla."
 Ovo nije bio pristup koji je pripremio. Smislio je kako će razgovor
biti neobavezan i prijateljski. Dobro, naglo je odluĉio, na to će se vratiti
kasnije. Kao prvo, htio je pokazati da ga se ne boji, da se nikada više
neće bojati Howarda Roarka.
"Ne, ne radim previše."
"Slušaj Howarde, zašto napokon ne odustaneš?"
To uopće nije namjeravao izgovoriti. Od iznenaĊenja zaboravio je
zatvoriti usta.
"Odustanem od ĉega?"
"Od poze. Od ideala, ako ti je draţe. Zašto se ne spustiš na zemlju?
Zašto ne poĉneš raditi isto što i svi ostali? Zašto ne prestaneš izigravati
potpunu budalu?" Osjećao je kako juri nizbrdo, bez koĉnica. Nije se
mogao zaustaviti.
"Peter, u ĉemu je problem?"
"Kako ti zamišljaš uspjeti na ovome svijetu? Znaš da moraš ţivjeti
meĊu ljudima. Postoje samo dva naĉina: ili im se pridruţiti ili se boriti
protiv njih. Samo, ti ne radiš ni jedno niti drugo."
"Ne, ni jedno niti drugo."
"Ljudi te neće! Neće! Zar te nije strah?"
"Nije."
"Nisi radio godinu dana. I nećeš raditi. Tko će ti ikada dati posao?
Moţda ti je ostalo nekoliko stotina dolara, ali nakon toga je kraj."
"Varaš se, Peter. Ostalo mi je ĉetrnaest dolara i pedeset sedam
centa."
"Vidiš! A pogledaj mene! Potpuno mi je svejedno što to sam za sebe
govorim. Nije u tome stvar. Ne pravim se vaţan. Svejedno je tko će to
reći. Ali, pogledaj mene! Sjećaš li se kako smo poĉeli? I pogledaj nas
sada. Shvati kako je sve u tvojim rukama. Moraš samo odustati od te
glupe iluzije kako si bolji od ostalih i, primiti se posla. Godinu dana od
danas imat ćeš ured u kojemu ćeš pocrvenjeti od srama kad se sjetiš ove
rupe. Imat ćeš ljude koji će trĉati za tobom, klijente, prijatelje, vojsku
crtaĉa koji će ĉekati tvoja nareĊenja... Do vraga Howarde, meni je
svejedno, što to meni znaĉi? Ovaj puta zaista ne traţim ništa za sebe,
upravo suprotno, znam da bi ti bio opasan konkurent, ali ja ti to
jednostavno moram reći. Razmisli Howarde, samo malo razmisli. Bit
ćeš bogat, bit ćeš slavan, poštovan, hvaljen, oboţavan, bit ćeš – jedan od
nas... Onda?... Reci nešto!... Zašto mi ne odgovaraš?"
Vidio je Roarkove oĉi, koje nisu bile prazne ni prezrive, nego
paţljive i iznenaĊene. Za Roarka je to bilo blizu nekakvom obliku
predaje, jer na oĉi nije navukao ţeljeznu zavjesu, jer im je dopustio da
budu zbunjene, znatiţeljne i gotovo bespomoćne.
"Gledaj, Peter, ja ti vjerujem. Znam kako ništa ne dobivaš govoreći
ovo. Znam više od toga. Znam kako ne ţeliš da uspijem, i to je u redu, ja
te ne optuţujem. Oduvijek sam to znao – ti ne ţeliš da ja ikada
postignem ovo što mi nudiš. A ipak me nagovaraš da probam, posve
iskreno, iako znaš što bih sve postigao kad bih prihvatio tvoj savjet. Nije
to iz ljubavi prema meni, jer te onda sve ovo ne bi ljutilo, niti bi se
bojao... Peter, što je to u vezi mene, ovakvog kakav jesam, što tebe
muĉi?"
"Ne znam...", prošaptao je Keating.
I znao je kako njegov odgovor znaĉi priznanje, koje je uţasavajuće.
Nije znao prirodu onoga što priznaje i bio je siguran da ni Roark ne zna.
Ali je stvar bila ogoljena te su, iako je nisu razumjeli, osjetili njezin
oblik. Uĉinila je da sjede u tišini, gledajući jedan u drugoga, zapanjeno i
rezignirano.
"Saberi se, Peter", rekao je Roark njeţno, kao da govori prijatelju.
"Nikada više nećemo o ovome razgovarati."
I tada je naglo, glasom prepunim olakšanja zbog jasne vulgarnosti
koju je poprimio, Keating izgovorio:
"Ma daj, Howarde. Ja sam samo pokušao urazumiti staru mazgu. Pa,
ako ikada odluĉiš raditi kao i svi normalni..."
"Prekini!", viknuo je Roark.
Keating se naslonio unatrag, iscrpljen. Ništa više nije imao za reći.
Zaboravio je o ĉemu je ovamo uopće došao razgovarati.
"A sad", rekao je Roark, "što si mi ţelio reći u vezi natjeĉaja?"
Keating se naglo nagnuo naprijed, ne shvaćajući kako je Roark uspio
pogoditi. Zatim je postalo lako jer je, u naglom napadu ogorĉenja, sve
ostalo zaboravio.
"Oh, da", rekao je Keating odluĉno, s jasnom oštricom razdraţljivosti
u glasu. "Da, htio sam s tobom govoriti o tome. Hvala što si me
podsjetio. Pogodio si, naravno, jer znaš kako ja nisam nezahvalna
svinja. Ja sam se zaista došao zahvaliti Howarde. Nisam zaboravio kako
i ti imaš udio u toj zgradi, jer si mi dao neke savjete. Ja ću ti prvi
priznati dio zasluge."
"Nije potrebno."
"Pa, meni ne bi smetalo, ali uvjeren sam kako ti ne ţeliš da o tome
govorim. A vjerujem kako ni ti nećeš o tome priĉati jer, znaš kako je,
ljudi su ĉudni, sve pogrešno protumaĉe, na tako glup naĉin... Ali, budući
ću ja dobiti dio novĉane nagrade, mislim kako je jedino pošteno ako i
tebi dam dio od toga. Drago mi je što to stiţe baš u trenutku u kojemu ti
je toliko potrebno."
Izvadio je novĉanik, izdvojio iz njega ĉek koji je prije ispisao, i
stavio ga na stol. Na njemu je stajalo: "Isplatiti Howardu Roarku – pet
stotina dolara."
"Hvala ti, Peter", rekao je Howard, uzimajući ĉek.
Zatim ga je okrenuo, uzeo kemijsku olovku i na poleĊini napisao.
"Isplatiti Peteru Keatingu", potpisao i vratio Peteru.
"Ovo je moj mito tebi, Peter", rekao je. "Iz istog razloga. Da drţiš
jezik za zubima."
Keating je bez izraza na licu buljio u njega.
"To je sve što ti zasada mogu ponuditi", nastavio je Roark. "To je sve
što moţeš izvući od mene u ovom trenutku, ali jedanput, kad budem
imao novaca, molio bih te da me ne ucjenjuješ. Iskreno priznajem da bi
mogao. Zato što ja ne ţelim da itko sazna kako ja imam bilo kakve veze
s tom zgradom."
Nasmijao se sporosti kojom je spoznaja dopirala do Keatingova lica.
"Ne?", upitao je Roark. "Ne ţeliš me ucjenjivati s tim?... Idi kući,
Peter. Potpuno si siguran. Nikada o ovome neću izgovoriti ni rijeĉ.
Tvoja je, ta zgrada i svaka njezina greda i svaka stopa vodoinstalacije i
svaka slika s tvojim likom u novinama."
Keating je skoĉio na noge. Drhtao je.
"Proklet bio!", zaurlao je. "Proklet bio! Što ti misliš, tko si? Tko ti je
rekao da ovo smiješ ĉiniti ljudima? Ti si predobar za tu zgradu, je li? I
sad bi htio da je se i ja sramim? Ti trulo, ušljivo, uobraţeno kopile! Tko
si ti? Ti nemaš ĉak ni toliko mozga da bi shvatio kako si propao, kako si
nesposoban, prosjak, promašaj, promašaj, promašaj! I ti tu meni glumiš
suca! Ti, protiv cijele zemlje! Ti protiv svih! Zašto bih ja tebe slušao? Ti
mene ne moţeš zaplašiti! Ti mene ne moţeš dodirnuti! Uz mene je cijeli
svijet! Ne bulji tako u mene! Uvijek sam te mrzio! Nisi to znao, zar ne?
I uvijek ću te mrziti! Slomit ću te, kad-tad. Kunem se da hoću, makar to
bila posljednja stvar koju ću uĉiniti!"
"Peter", rekao je Roark, "zašto toliko otkrivati?"
Keating se zagrcnuo, ostavši bez zraka. Srušio se na stolac, rukama
uhvativši sjedalo ispod sebe i tako ostao, nepomiĉno sjedeći.
Nakon nekog vremena podignuo je glavu. Tupim je glasom zapitao:
"Boţe, Howarde, što sam to rekao?"
"Jesi li sad dobro? Moţeš li otići?"
"Howarde, ţao mi je. Ispriĉat ću se, ako ţeliš." Glas mu je bio slab,
hladan i neuvjerljiv. "Izgubio sam glavu. Ništa od svega nisam mislio.
Ja ne znam zašto sam sve to izgovorio. Najiskrenije, ne znam."
"Popravi ovratnik. Otkopĉao ti se."
"Vjerojatno me razbjesnilo to što si napravio s ĉekom. Ali, valjda si i
ti bio povrijeĊen. Ţao mi je. Ponekad se glupo ponašam. Nisam te htio
uvrijediti. Jednostavno ćemo uništiti ovu prokletu stvar."
Podignuo je ĉek sa stola. Zapalio je šibicu i paţljivo gledao kako
papir gori, sve dok nije ispustio posljednji komadić iz ruke.
"Howarde, zaboravimo sve ovo?"
"Ne misliš li kako je sada najbolje da odeš?"
Keating se teško podignuo, pomaknuo ruke radeći suvišne pokrete i
promrmljao:
"Dobro onda... dobro, laku noć, Howarde, ja... ja, vidjet ćemo se
uskoro... To je zato što mi se toliko toga dogaĊalo... Vjerojatno mi je
potreban odmor... Do viĊenja, Howarde."
Kad je izišao u hodnik i za sobom zatvorio vrata, Keating je osjetio
ledeno olakšanje. Osjećao se teškim, beskrajno umornim, i turobno
sigurnim u sebe. Shvatio je napokon: mrzio je Roarka. Nije više bilo
potrebno sumnjati, pitati se i vrpoljiti od nelagode. Bilo je jednostavno.
Mrzio je Roarka. Zašto? Nije bilo nuţno razmišljati zašto. Bila je vaţna
samo mrţnja, strpljiva mrţnja, slijepa mrţnja, mrţnja bez srdţbe: samo
mrţnja, bilo je vaţno ne dopustiti sebi da ga bilo što omete u mrţnji i ne
zaboraviti na nju, nikada.

Telefon je zazvonio u ponedjeljak, kasno poslijepodne.

 "Gospodine Roark?", rekao je Weidler. "Moţete li odmah doći? Ne
ţelim reći ništa preko telefona, ali, doĊite odmah." Glas je zvuĉao
vedro, veselo, obećavajuće.
Roark je pogledao kroz prozor, u sat na udaljenom tornju. Sjedio je,
osmjehujući mu se, kao dobrom, starom neprijatelju: više mu neće biti
potreban, imat će ponovno svoj sat. Nagnuo je glavu unatrag, prkoseći
tom blijedom, sivom brojĉaniku obješenom visoko iznad grada.
Ustao je i uzeo kaput. Savio je ramena kako bi ga ogrnuo i osjetio
zadovoljstvo pokreta u mišićima.
Vani, na ulici, zaustavio je taksi, iako je to bilo više nego što je sebi
mogao dopustiti.
Predsjednik odbora ĉekao ga je u uredu, zajedno s Weidlerom i
potpredsjednikom Manhattan banke. Većinu prostorije zauzimao je
dugaĉak uredski stol na kojem su bili rašireni Roarkovi nacrti. Kad je
Roark ušao, Weidler je ustao i krenuo prema njemu da ga pozdravi,
širom raširenih ruku. Bilo je neĉega u zraku, neĉega nalik uvertiri
rijeĉima koje je Weidler izgovorio, i Roark nije znao u kojem trenutku
ih je ĉuo; ĉinilo mu se kako ih je bio svjestan od trenutka ulaska u
prostoriju.
"Gospodine Roark, posao je vaš", rekao je Weidler.
Roark se naklonio. Bilo je bolje ne pouzdati se tog trenutka u vlastiti
glas. Predsjednik se srdaĉno osmjehivao i pozivao ga neka sjedne.
Roark je sjeo na onu stranu stola na kojoj su bili rašireni njegovi nacrti,
naslonivši se rukom na rub. Polirani mahagonij je bio topao i ţiv pod
njegovim prstima; osjećao se gotovo kao da šakom pritišće temelje
svoje zgrade, svoje najveće zgrade: pedeset katova koji će izrasti u srcu
Manhattana.
"Moram vam reći", govorio je predsjednik, "kako smo vodili paklenu
bitku oko te vaše zgrade. Hvala Bogu, sad je gotovo. Neki od naših
ĉlanova jednostavno nisu bili u stanju progutati vaše radikalne inovacije.
Znate kako je, neki od nas su zaista tvrdoglavi tradicionalisti. Ali mi
smo pronašli naĉin da ih zadovoljimo i tako ipak dobili njihov pristanak.
Ovdje prisutan gospodin Weidler bio je odista veliĉanstveno uvjerljiv
kao borac za vašu stvar."
Još je mnogo toga izgovoreno. Roark je jedva ĉuo rijeĉi. Mislio je na
prvi ugriz mašine u zemlju kojim će zapoĉeti kopanje temelja. Zatim je
zaĉuo kako predsjednik izgovara: "... i tako, vaš je, uz jedan mali uvjet."
Ĉuo je i pogledao u predsjednika.
"To je jedan mali kompromis. I kad se s njime sloţite, potpisat ćemo
ugovor. U pitanju je samo sitna nedosljednost u izgledu zgrade. Ja
razumijem kako vi modernisti ne pridajete veliki znaĉaj samoj fasadi, za
vas je najvaţniji nacrt, razumljivo, i mi ne bismo ni pomislili na bilo
kakve izmjene vašeg nacrta. Upravo je logika plana ono zbog ĉega smo
odluĉili otkupiti vaš projekt. Zato sam siguran kako vas ovo neće
smetati."
"Što hoćete?"
"To je samo mala alternacija fasade. Pokazat ću vam. Sin našeg
gospodina Parkera studira arhitekturu i mi smo mu dali neka nacrta
skicu, samo grubu skicu, kao ilustraciju onoga što ţelimo, kako bismo je
mogli pokazati ĉlanovima uprave. Oni nisu bili u stanju vizualizirati
kompromis koji smo im ponudili. Evo ga."
Ispod Roarkovih crteţa na stolu izvadio je skicu i pruţio je prema
njemu.
Bila je to Roarkova zgrada, vrlo uredno nacrtana. Bila je to njegova
zgrada ali, na ulazu je stajao pojednostavljen dorski trijem sa stupovima,
s vijencem na vrhu, a njegov originalni ornament bio je zamijenjen
stiliziranim grĉkim ukrasima.
Roark je ustao. Morao je stajati. Koncentrirati se na napor stajanja.
To je ostalo uĉinilo lakšim. Naslonio se na ispruţenu ruku, šakom drţeći
rub stola, dok su se na zategnutom zglobu jasno vidjele napete tetive.
"Vidite o ĉemu se radi?", upitao je ugodnim glasom predsjednik
uprave. "Naši konzervativci jednostavno odbijaju prihvatiti tu neobiĉno
ogoljelu fasadu kakva je vaša. I tvrde kako je ni publika neće prihvatiti.
Zato smo se odluĉili za srednje rješenje. Na ovaj naĉin, iako to svakako
nije tradicionalna arhitektura, gledatelji imaju dojam kako vide ono na
što su naviknuti. Ovime se postiţe odreĊena impresija dosljednosti,
stabilnosti i dostojanstva, a to se i oĉekuje od banke, zar ne? Ĉini se
kako zaista postoji nepisani zakon po kojemu banka mora imati klasiĉan
ulaz, banka ipak nije mjesto na kojemu bi trebalo paradirati s
buntovništvom i bezakonjem. Znate, time se umanjuje taj neopipljivi
osjećaj povjerenja. Ljudi ne vjeruju novotarijama. Ali, ovo će rješenje
zadovoljiti sve. Ja osobno ne bih na njemu insistirao, ali zaista ne vidim
da ono kvari dojam. I to je odluka koju je Upravni odbor donio.
Svakako, mi ne oĉekujemo da vi prekopirate ovu skicu. Ona je tu samo
kako bi vam dala općenitu ideju, vi ćete ju razraditi sami, potpuno je
vaša stvar kako ćete prilagoditi fasadu te u nju ukljuĉiti i klasiĉne
motive."
Tada je Roark odgovorio. Nitko od prisutnih nije mogao odrediti ton
njegova glasa: nisu znali je li previše pribran ili previše uzbuĊen. Miran,
zakljuĉili su, jer se glas širio jednakomjerno, bez emocija, bez boje,
svaki slog odvojeno, kao strojem, osim što je zrak u sobi vibrirao
drugaĉije nego da ga pokreće miran glas.
Zakljuĉili su kako nema niĉega osobitog u ponašanju ĉovjeka koji je
govorio, osim što je desnom rukom i dalje drţao stol, i što je, kada je
trebalo pomaknuti crteţe, ĉinio to lijevom šakom, poput ĉovjeka ĉija je
jedna ruka paralizirana.
Govorio je dugo vremena. Objasnio je zašto ovakva struktura ne
moţe imati klasiĉne motive na fasadi. Objasnio je kako poštena zgrada,
poput poštena ĉovjeka, mora biti iz jednog komada i iz jednog
uvjerenja. Objasnio je što ĉini izvor ţivota, ideju koja se nalazi u svakoj
postojećoj stvari i biću, i zašto, ako i najmanji dio iznevjeri tu ideju, to
biće ili stvar prestaju postojati. Zašto je dobro, uzvišeno i veliĉanstveno
na zemlji samo ono što ĉuva svoju cjelovitost.
Predsjednik ga je prekinuo.
"Gospodine Roark, ja se slaţem s vama. Sve što ste rekli izvan
rasprave je. Ali na ţalost, u obiĉnom ţivotu, ne moţe se biti tako
bezgrešno dosljedan. Uvijek postoji i onaj nemjerljivi element ljudske
emocije. Tome se ne moţemo suprotstaviti samo hladnom logikom.
Ovaj je razgovor zapravo bespredmetan. Ja se mogu sloţiti s vama, ali
vam ne mogu pomoći. Ovaj je sluĉaj završen. Ovo je konaĉna odluka
Upravnog odbora, donesena poslije više nego uobiĉajeno dugog
razmatranja, kao što vam je poznato."
"Moţete li mi omogućiti da se ja obratim odboru?"
"Ţao mi je gospodine Roark, ali odbor neće ponovno otvoriti
raspravu po ovom pitanju. Odluka je konaĉna. Ja vas još jedino mogu
zamoliti za izjavu – preuzimate li ovaj posao pod našim uvjetima, ili ne.
Moram priznati kako je odbor uzeo u obzir i vaše moguće odbijanje, i u
tom se sluĉaju, ime drugog arhitekta, Gordona L. Prescotta, spominje
kao najbolja alternativa. No, ja sam na odboru izjavio kako sam uvjeren
da ćete prihvatiti."
Ĉekao je. Roark nije rekao ništa.
"Vi shvaćate okolnosti, gospodine Roark?"
"Da", odgovorio je spuštena pogleda. Gledao je nacrte.
"Onda?"
Roark nije odgovarao.
"Da ili ne, gospodine Roark?"
Roarkova se glava nagnula unatrag. Zatvorio je oĉi.
"Ne." Glasio je odgovor.
Nakon nekog vremena predsjednik je upitao:
"Shvaćate li što radite?"
"Posve", odgovorio je Roark.
"Dragi Boţe!" Iznenada je povikao Weidler, "zar ne znate koliko je
velik ovaj posao? Vi ste mlad ĉovjek, ovakvu priliku nećete ponovno
dobiti! I... uostalom, reći ću to glasno! Vama je potreban posao! Ja znam
koliko vam je potreban ovaj posao!"
Roark je skupio crteţe sa stola, zamotao ih u rolu i stavio ispod ruke.
"Ovo je ĉisto ludilo!", jauknuo je Weidler. "Ja ţelim vas. Mi ţelimo
vašu zgradu. Morate li biti u toj mjeri fanatiĉno nesebiĉni?"
"Kako?", Roark je upitao s nevjericom.
"Fanatiĉno nesebiĉni."
Roark se nasmijao. Pogledao je prema dolje, u crteţe. Lakat mu se
malo pomaknuo, stišćući ih uz tijelo. Rekao je:
"Ovo je najsebiĉnija stvar koju ste ikada vidjeli da ĉovjek ĉini."
Hodao je pješice do svojeg ureda. Skupio je svoj crtaći pribor i ono
malo stvari koje je tamo drţao. Sve je stalo u jedan mali paket koji je
ponio ispod ruke. Zakljuĉao je vrata i kljuĉ vratio agentu. Rekao mu je
kako zatvara ured. Otišao je do kuće i tamo ostavio paket. Zatim je
krenuo k Mikeu Donniganu.
"Ne?", rekao je Mike, ĉim ga je pogledao.
"Ne", odgovorio je Roark.
"Što se dogodilo?"
"Ispriĉat ću ti drugi put."
"Svinje!"
"Zaboravi na to, Mike."
 "I što sad s uredom?"
"Zatvorio sam ga."
"Zauvijek?"
"Na neko vrijeme."
"Prokleti bili, prokleti bili svi oni!"
"Prestani. Mike, potreban mi je posao. Moţeš li mi pomoći?"
"Ja?"
"Ne poznajem nikoga u poslu ovdje. Nikoga tko bi mene htio. Ti ih
sve poznaješ."
"U kakvom poslu? O ĉemu priĉaš?"
"U graĊevinarskom poslu. Poslu na gradilištima. Istom koji sam
nekada radio."
"Ti misliš na – obiĉan radniĉki posao?"
"Ja mislim na obiĉan, radniĉki posao."
"Ti si lud, ti si prokleta budala!"
"Prekini Mike. Hoćeš li mi pronaći posao?"
"Ali do Ċavola zašto? Ti moţeš naći pristojan posao u svakom
arhitektonskom birou. Znaš da moţeš."
"Neću Mike. Nikada više."
"Zašto?"
"Ne ţelim ga dotaknuti. Ne ţelim ga vidjeti. Ne ţelim im pomagati
da rade ono što rade."
"Moţeš pronaći lakši, ĉistiji posao, u nekoj drugoj oblasti."
"Ne ţelim lakši i ĉistiji posao. Ne ţelim misliti. Ne na njihov naĉin.
Kamo god bih otišao, bilo bi na njihov naĉin. Ţelim posao u kojemu ne
moram misliti."
"Arhitekti ne rade poslove zidara."
"To je sve što ovaj arhitekt moţe raditi."
"Mogao bi nešto na brzinu nauĉiti."
"Ne ţelim bilo što nauĉiti."
"Ti ţeliš da te stavim meĊu zidarsku bagru, ovdje u gradu?"
"To je ono što hoću."
"Ne, proklet bio! Ne mogu! Neću! Neću to raditi!"
"Zašto?"
 "Crveni, napraviti od sebe predstavu za sve ove kretene u gradu? Za
sve kurvine sinove, omogućiti im da vide i uţivaju što su te spustili do
dna? Za sve njih koji bi cvali od sreće?"
Roark se nasmijao.
"To mi nije nimalo vaţno, Mike. Zašto je tebi?"
"Pa, ja ti ne dopuštam. Ja neću dati tim kurvinim sinovima takvu
poslasticu."
"Mike", rekao je Roark blago, "ništa drugo mi ne preostaje."
"Do vraga, nije tako! Već sam ti jedanput rekao. I sad se napokon
opameti. Ja imam dovoljno love, dok..."
"Reći ću ti isto što sam rekao Austenu Helleru: ako mi još jedanput
ponudiš novac to će biti kraj našega prijateljstva."
"Ali, zašto?"
"Ne raspravljaj, Mike."
"Ali..."
"Ja te molim veću uslugu. Ja ţelim taj posao. Nije potrebno da me
ţališ. Ja ne ţalim sebe."
"Ali... što će biti s tobom Crveni?"
"Gdje?"
"Mislim... s tvojom budućnosti?"
"Uštedjet ću dovoljno novaca i vratit ću se. Ili će moţda netko traţiti
da se vratim i prije."
Mike ga je pogledao. Vidio je u Roarkovim oĉima nešto, za što je bio
siguran da ni Roark ne ţeli da postoji.
"U redu, Crveni", rekao je njeţno.
Razmišljao je dugo vremena i zatim rekao:
"Slušaj, neću za tebe traţiti posao u gradu. Nisam u stanju. Okrene
mi se ţeludac na samu pomisao. Ali naći ću ti nešto u ovom podruĉju."
"U redu. Bilo što. Za mene nema razlike."
"Radio sam za one proklete Franconove graĊevinske ljubimce
dovoljno dugo pa poznajem sve koji su ikada za njega radili. On ima
rudnik granita dolje u Connecticutu. Jedan od upravnika moj je veliki
prijatelj. Sad je baš u gradu. Jesi li ikada radio u kamenolomu?"
"Jedanput. Davno."
"Misliš da ćeš moći?"
"Svakako."
 "Idem ga vidjeti. Neću mu reći tko si, samo kako si moj prijatelj, to
je sve."
"Hvala Mike."
Mike je dohvatio kaput, a onda su mu ruke pale i pogledao je u pod.
"Crveni..."
"Sve će biti u redu, Mike."
Roark je hodao do kuće. Bilo je mraĉno, i ulice su bile napuštene.
Puhao je snaţan vjetar. Na obrazima je osjećao njegove hladne, oštre,
zavijajuće udarce. Bio je to ujedno i jedini dokaz kako postoji strujanje
koje je trgalo zrak. Ništa se drugo nije micalo u kamenom koridoru oko
njega. Nije bilo nijednog drveta da se savije, ni zavjese, ni platna; samo
gola masa kamena, stakla, asfalta i oštrih kutova. Bilo je ĉudno osjećati
pokrete divlje sile na licu. Ali u košari za otpatke na uglu ulice, šuštao je
zguţvani list novinskog papira, udarajući u ţiĉanu ogradu. To je vjetar
uĉinilo ţivim.

Naveĉer, dva dana kasnije, Roark je otputovao u Connecticut.

Iz vlaka je jedanput pogledao unatrag, u panoramu grada koja je
bljesnula, na trenutak uhvaćena pogledom, kroz staklene prozore.
Sumrak je isprao detalje na zgradama. One su rasle kao tanke strijele,
meke, plave, boje porculana, boje nestvarnih bića, boje veĉeri i daljine.
Rasle su u golim konturama, kao prazni oblici koji ĉekaju ispunjenje.
Daljina je izravnavala grad. Samo su te strijele stajale neizmjerno
visoko, u nesrazmjeru s ostatkom svijeta. Pripadale su svojem vlastitom
prostoru, i dizale se u nebo kao objava onoga što je ĉovjek postigao i
uĉinio mogućim. Bile su prazni oblici. Ali ĉovjek je dotuda došao,
mogao je dalje. Grad na rubu neba sadrţavao je pitanje – i obećanje.
Na vrhu slavnoga tornja, kroz prozore restorana Zvjezdani krov,
zablistale su male iglice svjetala. Zatim je vlak skrenuo iza zavoja i grad
je prestao postojati.
Te je veĉeri, na banketu u Zvjezdanom krovu, proslavljeno
imenovanje Petera Ketinga partnerom u firmi koja će od sad biti poznata
pod imenom Francon & Keating.
Za dugaĉkim stolom koji je izgledao kao da nije prekriven
stolnjakom, već plahtom od svjetala, sjedio je Guy Francon. Veĉeras mu
nekako nisu smetale vidljive, srebrne niti iznad ĉela; sijale su, jasne u
njegovoj crnoj kosi, stvarajući dojam ĉistoće i elegancije jednako kao
što je kruta bjelina njegove košulje blistala na crnom, veĉernjem odijelu.
Na poĉasnom mjestu sjedio je Peter Keating. Nagnut unatrag, ravnih
ramena, drţao je rukom stalak ĉaše. Njegovi crni uvojci svjetlucali su
oko bijeloga lica. U tom jednom trenutku tišine, gosti nisu osjećali ni
zavist, ni mrţnju, ni zlobu. Soba je bila ispunjena teškim osjećajem
bratstva u prisutnosti blijedoga, zgodnog mladog ĉovjeka koji je
izgledao sveĉano kao na svom prvom priĉešću. Ralston Holcombe ustao
je da bi odrţao govor. Stajao je s ĉašom u ruci. Pripremio je govor, ali se
zaprepastio ĉuvši samoga sebe kako izgovara nešto posve drugo, tonom
potpune iskrenosti. Rekao je:
"Mi smo ĉuvari velike ĉovjekove duţnosti. Moţda najveće duţnosti
od svih koje ljudi imaju. Postigli smo mnogo i zgriješili više. Ali smo, u
svoj skromnosti, spremni napraviti mjesta za naše nasljednike. Mi smo
samo ljudi i samo istraţivaĉi. Mi za istinom tragamo s najboljim što je u
našim srcima. Mi tragamo sa svim onim što je uzvišeno u ljudskoj rasi.
Veliĉanstvena je to potraga. Za budućnost ameriĉke arhitekture!"
ELLSWORTH M. TOOHEY
 1

DRŢATI ŠAKE STISNUTE KAO DA SU DLANOVI SRASLI SA ŢELJEZOM KOJE

dodiruju, drţati stopala nepomiĉna, ĉvrsto pritisnuta za tlo nasuprot sili
kamena ispod nogu, ne osjećati tijelo, samo ugruške napona, koljena,
zglobove, ramena i bušilicu u rukama, trzaje koji kroz njega prolaze u
dugim, grĉevitim titrajima, trbuh koji podrhtava, pluća koja se tresu,
osjećati kako se ravnine kamenih rubova pretvaraju u isprekidane
brazde vibracija, osjećati bušilicu i tijelo, koje na okupu drţi samo volja
metalnog vrha polagano uranjajućeg u granit; bilo je to sve od ţivota
Howarda Roarka u protekla dva mjeseca.
Stajao je na suncu, na vrelom kamenu. Lice mu je bilo boje bronce,
oprljeno toplinom, košulja mu se u dugim, mokrim krpama lijepila za
leĊa. Nad njime se dizao kamenolom u ravnim slojevima, prelomljenim
jedan iznad drugog. Bio je to svijet bez oblina, trave ili zemlje,
pojednostavljen svijet kamenih ravnina, oštrih rubova i kutova. Kamen
nisu stvorila strpljiva stoljeća stapanja naslaga uz pomoć vjetra ili plime,
on je izbio iz rastopljene mase ohlaĊene na nepoznatoj dubini, izbaĉen
iz zemlje i prisiljen na izlazak, zadrţao je oblik nasilja, kao da time
odgovara na nasilje ljudi na njegovim rubovima.
Ravne površine stajale su poput svjedoka sile svakoga reza, snaga
svakog udarca probijala se u nepokolebljivoj liniji, kamen je pucao u
nesmanjenom otporu. Bušilice su napredovale, muklim, monotonim
zvukom ĉiji je intenzitet rezao ţivce, rezao lubanje, kao da drhteći
strojevi polako, istodobno, razbijaju i kamen i ljude koji njima
upravljaju.
Volio je svoj posao. Ponekad bi osjećao kao da sudjeluje u bitki
izmeĊu vlastitih mišića i kamena. Svake bi noći bio beskrajno umoran.
Volio je osjećaj praznine i iscrpljenosti.
U smiraj dana prešao bi tri kilometra, od kamenoloma do gradića u
kojemu su ţivjeli radnici. Zemlja kojom je kroz šume hodao bila je
mekana i topla pod nogama. Bilo je neobiĉno, nakon dana provedenog
na granitnim grebenima, nasmijao bi se novom zadovoljstvu, svake
veĉeri, gledajući stopala koja gaze podlogom koja se odazivala, otvarala
i dopuštala otiscima da na njoj ostanu.
U potkrovlju kuće u kojoj je stanovao bila je kupaonica; boja s poda
odavno se ogulila, a gole daske bile su sivo-bijele. Dugo bi leţao u kadi,
puštajući hladnu vodu neka otopi kamenu prašinu s njegove koţe.
Naslonio bi glavu na rub kade i sklopio oĉi. Potpuna malaksalost bila je
nagrada sama po sebi; nije dopuštala drugi osjećaj, osim zadovoljstva
polaganog opuštanja u mišićima.
Veĉerao bi u kuhinji s ostalim radnicima. Malo je jeo, sjedeći sam za
stolom u kutu dok su masna isparavanja, diţući se neprestano s
prostrane kuhinjske peći, ispunjavala ostatak prostorije ljepljivom
izmaglicom. Pio je puno vode; hladne, svjetlucajuće tekućine koja mu je
u ĉistoj ĉaši izgledala zanosno.
Spavao je u malenoj tavanskoj sobi. Kose krovne grede spuštale su
se ravno do kreveta. Kada bi padala kiša, mogao je ĉuti udarac svake
kapljice po krovu, i bio je potreban napor da bi shvatio kako kiša ne
pada ravno na njegovo tijelo.
Ponekad, poslije veĉere, šetao bi šumom koja je poĉinjala odmah iza
kuće. Legao bi na travu, na trbuh, oslonjen na laktove, lica naslonjena
na šake i prouĉavao zelene dijagrame ţila na vlatima ispred sebe;
puhnuo bi u njih, gledajući kako trepere i ponovno se uspravljaju.
Okrenuo bi se na leĊa i leţao mirno, osjećajući toplinu tla ispod sebe.
Daleko gore, lišće je još uvijek bilo zeleno, ĉvrsto, zgusnuto zeleno, kao
da se napreţe ostati zeleno prije nego mu dolazeći sumrak razvodni
boju. Nepokretno lišće visjelo je nasuprot neba, poput limuna ţutog i
blistavo bijelog, svjetlom istiĉući da mu se bliţi kraj. Pritiskao bi
kukove i leĊa o zemlju koja se opirala, a zatim odustajala; bila je to
nijema pobjeda i on je osjećao nejasno, ĉulno zadovoljstvo u mišićima.
Ponekad, ne ĉesto, podignuo bi se, stajao nepomiĉan dugo vremena, i
onda se nasmijao, polagano, kao što se smije krvnik koji promatra ţrtvu.
Mislio bi o danima koji prolaze, o kućama koje je mogao graditi, koje je
trebao graditi, a koje, moţda, nikada neće podignuti. Osjetio bi
neţeljenu bol pomiješanu s hladnom, nepristranom radoznalošću, i
rekao sebi: "Dobro, evo ga opet." Ĉekao bi da vidi koliko dugo će
trajati. S neobiĉnim uţitkom, promatrao bi sebe dok se bori protiv toga,
i uspijevao zaboraviti kako je to njegova patnja: mogao se nasmijati s
prezirom, ne shvaćajući da se smije vlastitoj agoniji. Takvi su trenuci
bili rijetki. Ali, kad bi došli, osjećao bi isto što i u kamenolomu; kako
mora bušiti kroz granit, kako mora ići do kraja i u sebi raznijeti ono što
ga uporno tjera da samoga sebe saţalijeva.

Dominique Francon toga je ljeta ţivjela sama, u velikoj, kolonijalnoj

palaĉi na imanju svojega oca, pet kilometara udaljenoj od kamenoloma.
Nije primala posjete. Stari kućepazitelj i njegova ţena bili su jedini ljudi
koje je viĊala, ne preĉesto i jedino kad je bilo potrebno. Oni su ţivjeli
izvan kuće, u blizini štala; kućepazitelj se brinuo za zemlju i konje,
njegova ţena se brinula za kuću i kuhala za Dominique.
Hranu je stara gospoĊa posluţivala s gracioznom preciznošću koju je
nauĉila u vrijeme dok je gospoĊa Francon bila ţiva i nadzirala goste na
primanjima. Dominique bi naveĉer sjedala na svoje osamljeno mjesto za
stolom postavljenim kao za sluţbenu veĉeru, ispred upaljenih svijeća,
ispred nepokretnih, uspravljenih, ţutih plamenih jeziĉaka, podignutih
poput metalnih koplja u njezinu ĉast. Tama je sobu pretvarala u golemu
salu, a niz velikih prozora u aleju straţara. Na sredini dugaĉkoga stola, u
jezeru svjetala, stajala je plitka, kristalna posuda s jednim jedinim
ljiljanom, raširenih bijelih latica i srca ţutog poput plamena sa svijeće.
Stara bi gospoĊa posluţivala jelo u nenametljivoj tišini, nestajući iz
kuće onog trenutka kad je njezin posao bio završen. Kada bi se
Dominique popela stubama do svoje sobe, našla bi njeţnu ĉipku svoje
spavaćice sloţenu na krevetu. Ujutro bi ušla u kupaonicu i ugledala
kadu napunjenu vodom punom mirisa zumbula, njezine omiljene soli za
kupanje, ulaštene ploĉice boje mora sjajne pod svojim stopalima,
goleme ruĉnike raširene poput snjeţnih poljana, spremne primiti njezino
tijelo. Ipak, nikada nije ĉula korake niti osjetila da netko drugi postoji u
kući. Stara gospoĊa brinula se o Dominique s istom smjernom
pozornošću kakvom je pazila na ĉaše od venecijanskog stakla u
vitrinama salona.
Dominique je provela mnoga ljeta i zime okruţujući se ljudima u
ţelji da se osjeti samom, pa je pokus prave samoće za nju bio i izazov i
priznanje slabosti koju sebi nikada prije nije dopustila, slabosti uţivanja
u tome. Protegnula bi ruke i lijeno ih pustila neka padnu, ispunjena
slatkom, teškom omamljenošću, kao poslije prvoga pića. Osjećala je
svoju ljetnu haljinu, svoja koljena i bedra koja je tkanina sputavala pri
pokretu, ĉineći je svjesnom postojanja, ne haljine, nego vlastita tijela.
Kuća je bila na osami, okruţena prostranim zemljištem iza kojega se
širila šuma. Kilometrima uokolo nije bilo niĉega. Jahala bi na konju
dugim, napuštenim putevima, niz skrivene staze koje nisu vodile
nikamo. Lišće bi sjalo na suncu i grane treperile na vjetru dok je
prolazila galopom. Ponekad bi ostala bez daha od iznenadnog osjećaja
veliĉanstvene, smrtne opasnosti koja je ĉeka iza sljedećeg zavoja: nije
znala što je to, nije mogla reći da li je to prizor, osoba ili dogaĊaj, znala
mu je samo svojstvo: bio je to osjećaj oskvrnutog uţitka.
Ponekad bi krenula od kuće i hodala kilometrima, ne znajući ni kuda
ide ni kada će se vratiti. Vozila su prolazila pokraj nje, ljudi iz
kamenoloma prepoznavali su je i klanjali se: smatrali su je
gospodaricom palaĉe, kao nekada davno njezinu majku. Skrenula bi s
puta u šumu i nastavljala hodati, opušteno njišući rukama, glave
zabaĉene unatrag, gledajući vrhove drveća i oblake koji su plovili iznad
lišća. Uĉinilo bi joj se kako se golemo stablo pred njom pokreće,
saginje, spremno pasti i sravniti ju sa zemljom. Zastala bi, ĉekajući,
zabaĉene glave, napetoga vrata, kao da ţeli biti slomljena. Slegnuvši
ramenima, nastavljala bi hodati. Nestrpljivo bi gurala debele grane s
puta, puštajući neka joj izgrebu gole ruke. Hodala bi dugo nakon što bi
je umor svladao, prisiljavajući sebe da nastavi naprijed, usprkos slabosti
u mišićima. Zatim bi legla na travu i ostala tako, nepokretna, ruku
raširenih kao na kriţu, dišući s olakšanjem, osjećajući se prazno i
pregaţeno, osjećajući teţinu zraka poput utega na grudima.
Ponekad ujutro, kad bi se probudila u svojoj spavaćoj sobi, mogla je
ĉuti eksplozije dinamita iz granitnog kamenoloma. Protegnula bi se na
bijelom svilenom jastuku, ispruţila ruke visoko iznad glave i
osluškivala. Bio je to zvuk razaranja, i ona ga je voljela.

Toga jutra, zato što je sunce bilo vrelo, i zato što je znala kako će u
kamenolomu biti još vrelije, zato što nije ţeljela nikoga sresti, i znala
kako će sresti puno radnika, Dominique je krenula u kamenolom.
Pomisao da će tamo provesti ovaj uţareni dan bila joj je odvratna, i
istodobno je uţivala u njoj.
 Kada je izišla iz šume i stala na rub goleme kamene rupe, uĉinilo joj
se da je gurnuta u plinsku komoru, prepunu vrelih isparavanja. Vrućina
nije dolazila od sunca, izvirala je iz tog razbijenog otvora u zemlji,
odbijajući se o granitne grebene. Njezina ramena, glava, leĊa, izloţena
suncu, bila su hladna u usporedbi s vrelinom kamena koja joj se
podizala uz noge, do brade i nosnica. Zrak ispod nje treperio je, iskre su
izbijale iz granita; pomislila je kako se kamen pomiĉe, topi, curi poput
bijele lave. Bušilice i ĉekići razbijali su mirnu gustoću dana. Bilo je
gotovo sramotno gledati ljude u kotlu. Nisu sliĉili radnicima, nego
zatvorenicima osuĊenim na tešku kaznu zbog nekog straviĉnog zloĉina.
Svejedno, nije se mogla okrenuti i otići.
Stajala je, poput poruge mjestu ispod sebe. Njezina haljina boje
vode, blijedo zeleno plava, previše jednostavna i previše skupa, nabora
oštrih poput rubova stakla, njezine tanke potpetice na obloj stijeni,
mekana kaciga njezine kose, neizreciva krhkost njezina tijela nasuprot
nebu u pozadini, bilo je to oĉitovanje profinjene raskoši vrtova i plesnih
dvorana iz kojih je dolazila.
Pogledala je dolje. Oĉi su joj se zaustavile na naranĉastoj kosi
ĉovjeka koji ju je, podignuvši glavu, promatrao.
Stajala je vrlo mirno jer njezin prvi dojam nije bio posljedica
pogleda, nego dodira; svijest, ne o vizualnom prisustvu, nego o udarcu u
lice. Drţala je jednu ruku nespretno odvojenu od tijela, prstiju raširenih
u zraku kao da se oslanja o zid. Znala je kako se ne moţe pomaknuti
dok joj taj pogled ne dopusti.
Vidjela je njegova usta i tihi prezir na njima; mršave, upale obraze;
hladno, ĉisto savršenstvo oĉiju u kojima nije bilo nimalo saţaljenja.
Znala je kako je to najljepše lice koje će ikada vidjeti, zato jer je bilo
odraz unutarnje snage. Osjetila je grĉ bijesa, pobune, otpora – i uţitka.
Stajao je, gledajući nju; nije to bio letimiĉan pogled, bio je to pogled
vlasnika. Pomislila je kako bi morala dopustiti svojem licu odgovor koji
zavrjeĊuje. Umjesto toga, gledala je u kamenu prašinu na njegovim
preplanulim rukama, u mokru košulju koja se lijepila za njegova rebra, u
obrise njegovih dugih nogu, i mislila o kipovima ljudi kakve je oduvijek
traţila, pitajući se kako izgleda gol. Promatrao ju je kao da zna o ĉemu
razmišlja. Pomislila je kako je pronašla cilj ţivota – iznenadnu,
sveobuhvatnu mrţnju prema tom ĉovjeku.
 Prva se pokrenula. Okrenula se i udaljila od njega. Ugledala je
upravitelja kamenoloma na puteljku ispred sebe i mahnula mu.
Upravitelj je poţurio pozdraviti je: "Ali, gospoĊice Francon", uzviknuo
je. "Ali, kako ste, gospoĊice Francon?"
Nadala se kako ĉovjek ispod ĉuje te rijeĉi. Prvi put u ţivotu, bilo joj
je drago što je gospoĊica Francon, bilo joj je drago zbog poloţaja i moći
svojega oca, drago zbog onoga što je oduvijek prezirala. Pomislila je u
tome trenutku, kako je ĉovjek dolje samo obiĉan radnik, samo
vlasništvo vlasnika ovoga mjesta, koje gotovo već pripada njoj.
Upravitelj je stao ispred nje, pun poštovanja. Nasmiješila se i rekla:
"Pretpostavljam kako ću jednoga dana naslijediti ovaj kamenolom, i
vjerujem da ipak trebam pokazati nekakvo zanimanje za njega."
Hodajući stazom, upravitelj je objašnjavao rad u kamenolomu i obim
svojega posla. Pratila ga je do suprotne strane kamenoloma, spuštajući
se za njim u prašnjavu zelenu dolinu u kojoj su bile barake, pritom
razgledavajući sloţene strojeve. Ĉekala je neka proĊe dovoljno
vremena, i onda se vratila, sama, do ruba granitnog otvora.
Ugledala ga je izdaleka. Radio je. Vidjela je pramen crvene kose koji
mu je padao preko lica i podrhtavao s trzajima bušilice. Pomislila je,
puna nade, kako ga te vibracije ozljeĊuju, ranjavaju njegovo tijelo, sve u
njemu.
Kad je stala na stijenu iznad njega, podignuo je glavu i pogledao ju;
nije primijetila da je pratio njezin dolazak, jednostavno je pogledao
prema gore kao da oĉekuje da je ona tu, kao da je znao da će se vratiti.
Ugledala je bljesak smiješka, puno uvredljivijeg od rijeĉi. Stajao je i
oholo ju promatrao, odbijajući se pomaknuti, netremice ju gledajući, ne
dajući joj ustupak priznanja kako nema pravo tako gledati u nju. On nije
prisvojio to pravo, govorio je nijemo, ona mu ga je sama dala.
Okrenula se naglo i otišla, niz kamenu nizbrdicu, daleko od
kamenoloma.

Nisu to bile oĉi, ni usta, što je od njega ostalo u njezinu pamćenju,

samo šake. Znaĉenje toga dana kao da je ostalo sadrţano u jedinoj slici
koju je zapamtila, jednostavnoj slici njegove šake oslonjene na granit.
Vidjela je iznova vrhove prstiju pritisnute o kamen, duge prste koji
nastavljaju u lepezasto raširene linije tetiva, od vrhova do zglobova.
Mislila je na njega, i uvijek pred oĉima imala sliku te šake, oslonjene na
granit. I bojala se, jer to nije znala objasniti.
To je obiĉan radnik, govorila bi sebi sjedeći za staklenim toaletnim
stolićem, radnik unajmljen za zatvoreniĉki posao. Gledala je kristalne
predmete sloţene ispred sebe, nalik skulpturama od leda. Isticali su
njezinu hladnu, skupocjenu krhkost, dok je razmišljala o njegovu
izmuĉenu tijelu, njegovoj odjeći natopljenoj prašinom i znojem,
njegovim šakama. Naglašavala je tu razliku jer ju je poniţavala.
Naslonila se unatrag, zatvorivši oĉi. Mislila je o mnogim, uglednim
ljudima, koje je odbila. Mislila je o radniku iz kamenoloma. Mislila je
kako bi voljela da ju slomi, ne ĉovjek kojemu se divila, nego ĉovjek
kojega se uţasavala. Spustila je glavu na ruke; misao ju je ĉinila slabom
od uţitka.
Provela je dva dana uvjeravajući samu sebe kako je u stanju
otputovati; pronašla je stare turistiĉke kataloge, prouĉila ih, izabrala
mjesto, hotel i broj sobe, izabrala je vlak kojim će otputovati, brod
kojim će otploviti i broj kabine. Bilo je u tome nekakvog izopaĉenog
zadovoljstva, jer dobro je znala kako neće otići odavde, kako će se
vratiti u kamenolom.
Nakon tri dana otišla je onamo. Zaustavila se iznad kopa u kojemu je
on radio i stala, gledajući ga otvoreno. Nije se pomaknula kad je
podignuo glavu. Njezin je pogled govorio da zna što radi, ali ga ne
uvaţava dovoljno da bi to skrivala. Njegov je pogled govorio samo kako
je znao da će doći. A onda se sagnuo nad bušilicu i nastavio raditi.
Ĉekala je. Ţeljela je da podigne pogled. Znala je kako on to zna. Nije ju
pogledao.
Stajala je, promatrajući njegove šake, ĉekajući trenutak u kojemu će
dodirnuti kamen. Zaboravila je bušilice i dinamit. Voljela je pomisao
kako granit razbijaju njegove ruke.
Ĉula je upravitelja kako izgovara njezino ime, ţureći joj u susret.
Kad se pribliţio, okrenula se.
"Lijepo je promatrati ljude dok rade", objasnila je.
"To je zaista prizor, zar ne?", sloţio se upravitelj. "Tamo je vlak koji
upravo kreće s novim tovarom."
Nije pogledala u vlak. Vidjela je ĉovjeka ispod sebe i njegov
uvredljiv pogled, ispunjen spoznajom kako ona taj pogled sada ne ţeli.
Okrenula je glavu. Upraviteljeve oĉi, putujući preko iskopa, zaustavile
su se na njemu.
"Hej ti, tamo dolje", poviknuo je. "Jesi li plaćen za posao ili za
zurenje?"
Ĉovjek se bez rijeĉi nagnuo nad bušilicu. Dominique se glasno
nasmijala.
Upravitelj je rekao: "Ĉudnu ekipu imamo ovdje, gospoĊice
Francon... Neki od njih su zatvorske ptiĉice."
"Je li taj ĉovjek bio u zatvoru?", pitala je pokazujući prema dolje.
"Pa, nisam siguran. Ne poznajem ih sve osobno."
Nadala se da jest. Pitala se tuku li još uvijek zatvorenike. Nadala se
da je tako. Na tu pomisao osjetila je, kao nekad u djetinjstvu kada bi
sanjala kako pada niz beskrajne stube, prazninu u trbuhu.
Okrenula se i brzo izišla iz kamenoloma.
Vratila se ponovno, mnogo dana poslije. Ugledala ga je, ne
oĉekujući, na ravnoj kamenoj izboĉini pokraj puta, kako stoji pred njom.
Naglo se zaustavila. Nije mu htjela prići bliţe. Bilo je neobiĉno vidjeti
ga ispred sebe, bez obrane i izgovora koji je pruţao razmak.
Stajao je, gledajući ravno u nju. Njihovo meĊusobno razumijevanje
bilo je uvredljivo intimno upravo zato što nikada nisu progovorili
nijednu rijeĉ. Uništila ga je, rekavši grubo:
"Zašto uvijek zurite u mene?"
I pomislila, s olakšanjem, kako su rijeĉi najbolje sredstvo za
otuĊenje. Porekla je sve što su oboje znali, pretvorivši to u rijeĉi. Zastao
je na trenutak, gledajući ju u tišini. Uţasnula ju je pomisao kako joj neće
odgovoriti, već ostaviti da ova tišina jasno kaţe zašto je bilo kakav
odgovor suvišan. Ali, odgovorio je:
"Iz istog razloga zbog kojega vi zurite u mene."
"Ne znam o ĉemu govorite."
"Kada ne biste znali, bili biste puno više iznenaĊeni i puno manje
ljuti, gospoĊice Francon."
"Vi, znaĉi, znate moje ime?"
"Vi ga dovoljno glasno reklamirate."
"Za vas je pametnije da ne budete drski. Vama je jasno kako vas u
svakom trenutku mogu otpustiti."
 Okrenuo je glavu, traţeći pogledom meĊu ljudima ispod njih. I
upitao: "Da pozovemo upravitelja?"
Nasmijala se prezirno.
"Ne, svakako ne. Bilo bi previše jednostavno. Ali, budući znate tko
sam, bilo bi pametnije da prestanete zuriti u mene kad doĊem ovamo.
Moglo bi se pogrešno protumaĉiti."
"Mislim da ne bi."
Okrenula se. Morala je kontrolirati glas. Pogledala je preko kamena
ruba i pitala: "Je li jako teško raditi ovdje?"
"Da. Strašno."
"Umorite li se?"
"Neljudski."
"Kakav je to osjećaj?"
"Na kraju radnog dana jedva hodam. Noću ne mogu pomaknuti ruke.
Leţeći u krevetu mogu izbrojiti svaki mišić u tijelu, brojeći odvojene,
razliĉite bolove."
Iznenada je shvatila kako on ne govori o sebi, nego izgovara ono što
zna da ona ţeli ĉuti, pokazujući joj kako zna zašto ona ţeli ĉuti upravo
te reĉenice.
Osjetila je bijes, bijes koji ju je umirio, jer je bio hladan i siguran.
Osjetila je i ţelju dopustiti njegovoj koţi da dodirne njezinu; dopustiti
svojoj goloj ruci da cijelom duţinom dodirne njegovu; samo to; ţelja
nije išla dalje.
Upitala je mirnim glasom:
"Vi ne pripadate ovamo, zar ne? Ne govorite kao radnik. Što ste
radili prije?"
"Bio sam elektriĉar. Vodoinstalater. Zidar. Puno toga."
"Zašto radite ovdje?"
"Zbog novaca kojim me plaćate, gospoĊice Francon."
Slegnula je ramenima. Okrenula se i otišla stazom dalje. Znala je
kako gleda za njom. Nije se osvrtala. Nastavila je obilaziti kamenolom
izišavši iz njega što je prije mogla; nije se vraćala putem na kojemu bi
njega mogla ponovno sresti.
 2

DOMINIQUE SE BUDILA SVAKOGA JUTRA U NADI KAKO ĆE DAN BITI

znaĉajan ako uspije ostvariti cilj; cilj da to bude još jedan dan u kojemu
neće otići u kamenolom.
Izgubila je slobodu koju je toliko voljela. Znala je kako je neprestana
borba protiv nagona za ostvarenje te ţelje takoĊer nagon, ali je to lakše
podnosila. Samo tako je mogla dopustiti da joj on bude poticaj za ţivot.
Nalazila je mraĉno zadovoljstvo u boli, jer je bol dolazila od njega.
Javila se svojim udaljenim susjedima, bogatoj, gostoljubivoj obitelji
koja joj je u New Yorku bila beskrajno dosadna: cijeloga ljeta nije
posjetila nikoga. Bili su iznenaĊeni i sretni što ju vide. Sjedila je meĊu
mnoštvom uglaĊenih gostiju na rubu bazena i promatrala profinjenu
eleganciju ljudi oko sebe. Promatrala je njihovo ponašanje puno
poštovanja kad bi joj se obraćali. Ugledala je vlastiti odraz u vodi
bazena: izgledala je puno uzdrţanije nego bilo tko od njih.
I onda je pomislila, s osjećajem ekscentriĉnog zadovoljstva, što bi svi
oni uĉinili kad bi joj u ovom trenutku mogli proĉitati misli; kad bi znali
kako razmišlja o ĉovjeku iz kamenoloma, o njegovu tijelu, s intimnošću
kakvom se ne misli o nijednom drugom tijelu, osim vlastitom.
Osmjehnula se; hladna nevinost njezina lica sprijeĉila ih je da
prepoznaju prirodu osmijeha. Ponovno je došla k njima u posjetu, zbog
misli koje su navirale u prisutnosti njihova poštovanja.
Jedne se veĉeri, ugledan mladi pjesnik, takoĊer gost, ponudio odvesti
ju kući. Bio je krhak i blijed, imao meka, njeţna usta i oĉi u koje je
stala sva bol svemira. Nije opazila pozornost punu išĉekivanja, kojom ju
je dugo promatrao. Dok su se vozili kroz sumrak, nesigurno joj se
pribliţio. Zaĉula je njegov glas kako molećivo i nesuvislo šapće
nepovezane rijeĉi koje je ĉula od tolikih muškaraca. Zaustavio je
automobil. Osjetila je dodir njegovih usana na svojem ramenu.
Naglo se odmaknula. Sjedila je trenutak nepokretno, uţasnuta mišlju
kako će ga dotaknuti ako se pomakne. Zatim je širom otvorila vrata i
iskoĉila. Zalupila ih je za sobom, kao da će zvuk udarca izbrisati
njegovo postojanje. Potrĉala je naslijepo. Zaustavila se poslije nekog
vremena i nastavila hodati, drhteći, mraĉnim putem, sve dok nije
ugledala obrise krova svoje kuće.
Zastala je, gledajući oko sebe, s prvom jasnom misli u glavi. Bilo je
to zaprepaštenje. Takve situacije dogaĊale su joj se toliko puta, ali tada
su bile zabavne, tada nije osjećala odvratnost, nije osjećala ništa.
Polako je prelazila travnjakom, do kuće. Zastala je na stubama ispred
svoje sobe. Misli su joj se vratile ĉovjeku iz kamenoloma, i rekla je sebi
jasnim, oblikovanim rijeĉima, da je on ţeli. Znala je to i prije, znala je to
kad ju je prvi put pogledao. Samo to sebi nikada nije priznala.
Osmjehnula se. Pogledala je oko sebe, u mir i raskoš svoje kuće, i to
je uĉinilo da rijeĉi izgube znaĉenje. Znala je što joj se nikada neće
dogoditi. I znala je na kakvu vrstu patnje moţe osuditi njega.
Danima je s uţitkom hodala svojim prelijepim sobama. Bila je to
njezina obrana. Slušala je zvuk eksplozija iz kamenoloma i osmjehivala
se.
Ali, bila je previše samouvjerena i kuća je bila previše sigurno
sklonište. Osjetila je ţelju istaknuti sigurnost, izazivajući je.
Izabrala je mramornu ploĉu na kaminu svoje spavaće sobe. Trebala
ju je slomljenu. Kleknula je, s ĉekićem u ruci, pokušavajući razbiti
mramor. Zamahujući svojom tankom rukom visoko iznad glave, lupala
je ĉekićem u oĉajniĉkoj nemoći. Osjećala je bol u zglobovima ruke, u
lopaticama ramena. Uspjela je samo napraviti dugu brazgotinu u
kamenu.
Otišla je do kamenoloma. Ugledala ga je još izdaleka i krenula ravno
prema njemu.
"Zdravo", rekla je leţerno.
Zaustavio je bušilicu. Naslonio se na kameni ispust i odgovorio:
"Zdravo."
"Mislila sam na vas", rekla je polako, zastala, i dodala glasom u
kojemu je odzvanjao isti izazovni poziv, "jer ima malo prljavoga posla
koji se mora napraviti u mojoj kući. Ţelite li zaraditi nešto ekstra?"
"Svakako, gospoĊice Francon."
"Hoćete li doći veĉeras do mene? Ulaz za poslugu je s
Ridgewoodova puta. Na kaminu je slomljen mramorni komad i mora se
zamijeniti. Ţelim da ga izvadite i naruĉite novi."
Oĉekivala je bijes i odbijanje. Pitao je:
 "U koliko sati trebam doći?"
"U sedam. Koliko vas ovdje plaćaju?"
"Šezdeset dva centa na sat."
"Sigurna sam da vrijedite toliko. Spremna sam vam to platiti. Znate li
pronaći moju kuću?"
"Ne, gospoĊice Francon."
"Pitajte u selu neka vam je pokaţu."
"Da, gospoĊice Francon."
Otišla je razoĉarana. Osjećala je kako se njihovo tajno razumijevanje
izgubilo. Govorio je kao da se radi o poslu koji je mogla ponuditi bilo
kojem od radnika. Zatim je osjetila istu onu prazninu u trbuhu, osjećaj
srama i uţivanja koji je uvijek u njoj budio i shvatila kako je njegovim
prirodnim prihvaćanjem njezine neprirodne ponude njihovo meĊusobno
razumijevanje postalo prisnije i oĉitije nego prije: nije pokazao
iznenaĊenje, pokazao joj je koliko toga zna.
Zamolila je starog kućepazitelja i njegovu ţenu neka te veĉeri ostanu
u kući. Njihova ponizna prisutnost upotpunjavala je sliku feudalnog
dvorca. U sedam sati zaĉulo se zvono na vratima za poslugu. Stara
gospoĊa dopratila je posjetitelja do golema ulaznog hola, gdje je, na
odmorištu širokog stubišta, stajala Dominique.
Gledala ga je dok se pribliţavao upirući pogled prema gore, u nju.
Zadrţala je isti stav dovoljno dugo kako bi posumnjao da ga je namjerno
isplanirala; prekinula je upravo u trenutku kada bi mogao postati siguran
u to. Rekla je: "Dobra veĉer", tihim, ozbiljnim glasom.
Nije odgovorio, samo je naklonio glavu i krenuo stubama prema njoj.
Bio je odjeven u svoje radno odijelo i nosio je torbu s alatom. Njegovi
pokreti imali su nekakvu mekanu, opuštenu vrstu energije koja nije bila
spojiva s njezinom kućom, njezinim ulaštenim stubama izmeĊu fino
izraĊenih, krutih rukohvata. Oĉekivala je kako će njegova prisutnost u
kući biti nezgrapna; umjesto toga, kao da je kuća postala nezgrapna kad
je on ušao u nju.
Pomaknula je ruku pokazujući prema spavaćoj sobi. Poslušno ju je
pratio. Nije se ĉinilo da primjećuje sobu u kojoj se našao. Ušao je kao
što bi ušao u radionicu i krenuo ravno prema kaminu.
"Tu", rekla je, pokazujući mramornu ploĉu.
 Nije rekao ništa. Kleknuo je, izvadio maleno metalno dlijeto iz svoje
torbe, stavio njegov vrh na ogrebotinu u kamenu, izvadio ĉekić i udario
jednim udarcem. Mramor se razdvojio u dugom, dubokom utoru.
Pogledao ju je. Bio je to pogled od kojega je strahovala, pogled pun
podsmijeha na koji nije moguće odgovoriti, jer se podsmijeh ne moţe
vidjeti, samo osjetiti. Rekao je:
"Sad je slomljena i mora se zamijeniti."
Mirno je pitala:
"Znate li koja je ovo vrsta mramora i gdje se moţe naruĉiti takav
komad?"
"Da, gospoĊice Francon."
"Onda nastavite. Izvadite ga."
"Da, gospoĊice Francon."
Stajala je gledajući ga. Osjećala je ĉudnu, besmislenu potrebu pratiti
mehaniĉki proces rada, kao da mu njezine oĉi mogu pomoći. Onda je
shvatila kako strahuje od pogleda u prostor koji ih je okruţivao i
natjerala se podignuti glavu.
U polumraku sobe vidjela je ploĉu svojega toaletnog stola; staklene
rubove poput uskih, zelenih satenskih traka; vidjela je kristalne boĉice,
par bijelih sobnih papuĉa, blijedo plavi ruĉnik na podu pokraj ogledala,
par najlonskih ĉarapa baĉen preko naslonjaĉa, bijeli satenski prekrivaĉ
na krevetu. Njegova je košulja imala mokre mrlje i naslage sive kamene
prašine koja je u tragovima pokrivala i njegove gole ruke. Uĉinilo joj se
kako njegova prisutnost dodiruje svaku stvar u sobi, kao da je zrak
veliki bazen vode u koju su oboje uronjeni i val koji bi njega dotaknuo
prenosio bi pokret do nje, i svega u prostoru. Ţeljela je njegov pogled.
Radio je, ne podiţući glavu.
Prišla mu je i stala iznad njega, u tišini. Nikada mu nije bila toliko
blizu. Gledala je mekanu koţu njegova vrata, mogla je razlikovati svaku
vlas kose. Pogled joj se spustio na vrh vlastitih sandala. Bile su tu, na
podu, centimetar udaljene od njegova tijela, bio je potreban samo jedan
pokret, posve malen pokret stopala, da ga dotakne. Koraknula je
unatrag.
Pomaknuo je glavu, ne da bi pogledao gore, nego da iz torbe izvadi
novi alat; zatim se nagnuo i nastavio raditi.
Glasno se nasmijala. Zaustavio se i pogledao u nju.
 "Da?", upitao je.
Lice joj je bilo ozbiljno, a glas njeţan kad je odgovorila:
"Oh, ţao mi je. Moţda ste pomisliti kako se smijem vama. Ali, ne,
nikako."
I dodala:
"Nisam vas htjela prekinuti. Vjerojatno vam se ţuri završiti posao i
otići odavde. Mislim, sigurno ste jako umorni. Ali, s druge strane,
plaćam vas na sat, i posve je u redu ako malo razvuĉete vrijeme, i to
iskoristite. Sigurno postoji nešto o ĉemu biste htjeli razgovarati."
"O da, gospoĊice Francon."
"Recite?"
"Ovaj kamin je oĉajan."
"Zaista? Ovu kuću je projektirao moj otac."
"Da, svakako, gospoĊice Francon."
"Ne vidim razloga da komentirate rad jednog arhitekta."
"Nema ga."
"Sigurno moţemo izabrati drugu temu."
"Da, gospoĊice Francon."
Udaljila se od njega. Sjela je na krevet, naslanjajući se na ispruţenu
ruku, nogu prekriţenih i stisnutih u dugu, ravnu liniju. Njezino tijelo,
opušteno iz savijenih ramena, proturjeĉilo je ukoĉenoj preciznosti nogu;
hladna strogost njezina lica proturjeĉila je poloţaju tijela.
Povremeno bi, radeći, pogledao u nju. Poslušno je odgovarao na
pitanja:
"Potrudit ću se svakako pronaći komad mramora, posve jednakog
ovome, gospoĊice Francon. Vrlo je vaţno ustanoviti razliku izmeĊu
razliĉitih vrsta mramora. Općenito, postoje tri vrste: bijeli mramor,
dobiven rekristalizacijom kreĉnjaka, oniksni mramor koji je kemijski
depozit kalcijevog karbonata i zeleni mramor koji se najvećim dijelom
sastoji od hidriranog magnezijevog silikata ili serpentina. Ovaj
posljednji se ne bi smjelo smatrati pravim mramorom. Pravi mramor je
metamorfni oblik kreĉnjaka, proizveden pod odreĊenom temperaturom
i tlakom. Tlak je snaţan ĉimbenik. Stvara posljedice koje se, jedanput
izazvane, više ne mogu kontrolirati."
"Kakve posljedice?", pitala je, nagnuvši se naprijed.
 "Rekristalizaciju atoma kreĉnjaka i infiltraciju stranih elemenata iz
tla koje ga okruţuje. Ovo stvara obojene brazde koje nalazimo kod
većine vrsta mramora. Ruţiĉasti mramor nastao je zbog utjecaja
magnezijevog oksida, sivi zbog karboniziranih sastojaka, ţuti mramor se
pripisuje hidroksidu ţeljeza. Ovaj komad ovdje je, naravno, bijeli
mramor. Postoje mnoge vrste bijeloga mramora. Morate paziti,
gospoĊice Francon..."
Sjedila je nagnuta prema naprijed, skupljena kao nejasan, crni
zamotuljak; svjetlost svjetiljke padala je na njezinu ruku opuštenu u
krilu, s dlanom okrenutim prema gore, napola zatvorenih prstiju, dok je
tanka zraka rubila svaki prst, a tamna tkanina haljine ĉinila koţu previše
golom i previše blistavom.
"...da novi komad bude potpuno iste kvalitete. Ne bi bilo poţeljno, na
primjer, zamijeniti komad bijelim mramorom iz Georgije, koji nije tako
fino granuliran kao mramor iz Vermonta, a taj pak nije tako fino
granuliran kao bijeli mramor iz Alabame. Ovo je mramor iz Alabame.
Vrlo kvalitetan. Vrlo skup."
Vidio je šaku kako se zatvara i pada te nestaje izvan svjetla. U tišini
je nastavio raditi.
Kad je završio, ustao je i rekao:
"Kamo da stavim kamen?"
"Ostavite ga tu. Reći ću neka ga maknu."
"Naruĉit ću novi komad prema mjerama i poslati vam ga pouzećem.
Ţelite li da ga ja ugradim?"
"Da, svakako. Javit ću vam kad stigne. Koliko vam dugujem?"
Pogledala je na sat pokraj kreveta. "Da vidim, bili ste ovdje tri ĉetvrt
sata. To je ĉetrdeset osam centa." Ispruţila je ruku kako bi dohvatila
torbicu, izvadila je novĉanicu od jednog dolara, dala mu je i rekla:
"Zadrţite ostatak."
Nadala se kako će joj novac baciti u lice. Stavio je novĉanicu u dţep
i odgovorio:
"Hvala, gospoĊice Francon."
Vidio je kako rub dugog, crnog rukava podrhtava preko stisnutih
prstiju.
"Laku noć", rekla je, glasom potmulim od bijesa.
Naklonio se: "Laku noć, gospoĊice Francon."
 Okrenuo se, spustio niz stube, i otišao iz kuće.

Prestala je misliti na njega. Mislila je na komad mramora koji je

naruĉio. Ĉekala je njegovo dospijeće, s grozniĉavom snagom iznenadne
opsesije; brojila je dane, promatrajući rijetke kamione na putu iza
zelenog travnjaka.
Bijesno bi samoj sebi rekla da ona jednostavno ĉeka mramor; samo
to; ništa drugo; nikakvi skriveni razlozi; nikakav razlog uopće. Bio je to
posljednji, histeriĉni finale: svega ostalog bila je osloboĊena. Kamen će
doći i to će biti kraj.
Kada je kamen stigao, jedva ga je pogledala. Kamion dostavljaĉa još
nije izišao iz dvorišta, kad je ona, već za stolom, na finom papiru sa
svojim imenom u zaglavlju, pisala poruku:

"Mramor je ovdje. Ţelim njegovu ugradnju veĉeras."

Poslala je kućepazitelja u kamenolom s tim papirom i naznakom

neka je dostavi: "Radniku kojem ne znam ime. Onaj crvenokosi koji je
bio ovdje."
Kućepazitelj se vratio i donio cedulju otrgnutu od smeĊe papirnate
vrećice na kojoj je olovkom pisalo:

"Bit će ugraĊen veĉeras."

Ĉekala je u gušećoj praznini nestrpljenja, na prozoru svoje sobe.

Zvono na vratima za poslugu zazvonilo je u sedam. Zaĉula je kucanje na
vratima. "UĊite", viknula je nastojeći prikriti ĉudan zvuk vlastita glasa.
Vrata su se otvorila i ušla je kućepaziteljeva ţena, pokazujući nekome
neka je slijedi. Osoba koja je za njom ušla bio je nizak, zdepast,
sredovjeĉni Talijan, krivih nogu, sa zlatnom naušnicom u jednom uhu i
zguţvanim šeširom, koji je s poštovanjem drţao u rukama.
"Poslali su ĉovjeka iz kamenoloma, gospoĊice Francon", rekla je
ţena.
Dominique je, glasom koji nije bio ni krik ni pitanje, upitala:
"Tko ste vi?"
"Pasquale Orsini", poslušno je odgovorio zbunjeni ĉovjek.
 "Što hoćete?"
"Pa, ja... pa Crveni, tamo dolje u rudniku, rek’o je da 'oćete kamin da
se napravi i da 'oćete da ja..."
"O, da. Da, svakako", rekla je ustajući. "Posve sam zaboravila. Samo
izvolite."
Morala je izići iz sobe. Morala je pobjeći, da je nitko ne vidi, da ne
vidi samu sebe, ako u tome uspije.
Zaustavila se negdje u vrtu i stajala drhteći, šakama pritiskujući oĉi.
Bio je to bijes. Bila je to ĉista, osnovna emocija koja je izbrisala sve
ostale; sve, osim uţasa ispod bijesa, uţasa jer je znala kako se sada ne
moţe ni pribliţiti kamenolomu, i znala kako će to ipak uĉiniti.
Puno dana poslije, u rano predveĉerje, krenula je u kamenolom.
Vratila se poslije dugog jahanja kroz šume i, ugledavši sjene koje su se
izduţivale travnjakom, znala kako nije u stanju preţivjeti još jednu noć.
Morala je stići prije nego li radnici odu. Okrenula se u mjestu i odjahala
galopom, dok joj je vjetar šibao obraze.
Nije ga bilo kad je stigla. Znala je da ga nema, iako su radnici upravo
odlazili i još se mnogo njih spuštalo stazama koje su vodile od kamenog
iskopa. Stajala je, stisnutih usana, traţeći ga pogledom. Ali to da je
otišao, znala je odmah.
Odjahala je natrag, u šumu. Jurila je nasumce izmeĊu zidova od lišća
koji su se, u dolazećem sumraku, rastapali pred njom. Zaustavila se,
slomila dugaĉku, tanku granu s drveta, pokidala lišće i nastavila dalje,
koristeći savitljivu granu umjesto biĉa, tjerajući konja u galop. Osjećala
je samo kako će brzina uĉiniti da veĉernji sati projure, kako će ubrzati
sate noći, kako će uspjeti preskoĉiti vrijeme i u sljedeće jutro stići prije
izlaska sunca. Tada ga je ugledala kako hoda, sam, stazom ispred nje.
Pojurila je naprijed. Sustigla ga je i zaustavila se naglo, s trzajem,
poskakujući u sedlu kao otpuštena opruga. I on je stao.
Ništa nisu rekli. Gledali su jedno drugo. Pomislila je kako ih odaje
svaki trenutak koji prolazi u tišini; susret bez rijeĉi bio je više nego
rjeĉit, bio je priznanje da je pozdrav suvišan.
Upitala je, jednoliĉnim glasom:
"Zašto niste došli postaviti mramor?"
"Nisam mislio kako vam je vaţno tko će ga postaviti. Ili se varam,
gospoĊice Francon?"
 Osjetila je rijeĉi, ne zvuk, kao udarac preko usta. Grana koju je
drţala, podignula se i ošinula ga preko lica. Odjahala je u zamahu istog
pokreta.

* * * * *

Dominique je sjedila za toaletnim stolom u svojoj spavaćoj sobi. Bilo

je vrlo kasno. U golemoj, praznoj kući, nije se ĉuo nikakav zvuk.
Francuski prozori bili su otvoreni prema terasi: lišće je bilo nepokretno
u tami vrta ispod njih.
Pokrivaĉ na krevetu bio je razgrnut i ĉekao na nju. Gledala je u
bjelinu jastuka nasuprot visokih, crnih prozora. Pomislila je kako će
ipak pokušati zaspati. Prešla je rukama preko kose, dlanovima
pritiskujući mekanu površinu. Vrhovima prstiju, vlaţnim od parfema,
pritisnula je udubljenja sljepooĉnica i zadrţala ih tako, na trenutak,
osjećajući olakšanje u dodiru s hladnom tekućinom na koţi. Na
staklenom stolu ostala je prolivena kap parfema, blistava poput dragog
kamena i jednako toliko skupa.
Nije ĉula zvuk koraka na stubama u vrtu. Ĉula ih je tek kad su stigli
do terase. Ustala je, namrštivši se. Pogledala je kroz francuske prozore.
Ušao je u sobu. Nosio je radno odijelo, prljavu košulju zasukanih
rukava, hlaĉe posute kamenom prašinom. Stajao je i gledao u nju. Nije
bilo osmijeha ni razumijevanja na njegovu licu. Ono je bilo izobliĉeno,
nemilosrdno u strogosti, asketsko u strasti, upalih obraza, spuštenih,
ĉvrsto stisnutih usana. Skoĉila je na noge, ruku zabaĉenih unatrag,
raširenih prstiju. Nije se pomaknuo. Vidjela je kako se na njegovu vratu
podiţu, pulsiraju i padaju vene.
Tada joj je prišao. Zagrlio ju je ĉvrsto, kao da će njegovo tijelo proći
kroz nju, osjetila je kosti njegovih ruku i kosti njegovih rebara, i njegove
noge, ĉvrsto priljubljene uz svoje, i njegova usta na svojim usnama.
Nije znala da li se prvo stresla od uţasa, gurnuvši lakat u njegovo
grlo, izvijajući tijelo i traţeći spas, ili je leţala mirno u njegovim
rukama, u tom prvom trenutku, u šoku od osjećaja njegove koţe na
svojoj, u šoku od neĉega o ĉemu je mislila, na što je ĉekala, ne znajući
da moţe biti ovako, jer nije mogla znati, jer ovo nije bio dio
proţivljenoga, nego nešto što se nije dalo izdrţati dulje od sekunde.
 Pokušala se otrgnuti. Pokušaj se razbio o njegove ruke koje ga nisu
osjetile. Šakama ga je udarala u ramena, u lice. Pomaknuo je jednu ruku,
uhvatio je za oba zgloba i povukao ih iza njezinih leĊa, pod svoju ruku,
savivši joj ramena. Izvinula je glavu unatrag. Osjetila je njegove usne na
svojim grudima. Otrgnula se.
Pala je natrag, na toaletni stol, i stajala tako, zgrĉena, šakama
grĉevito drţeći rub iza sebe, oĉiju raširenih, bezbojnih, bezobliĉnih od
straha. Nasmijao se. Bio je to samo pokret osmijeha na njegovu licu, ne
i zvuk. Moţda ju je namjerno pustio. Stajao je, rastavljenih nogu, s
rukama koje su visjele sa strana, puštajući ju neka postane svjesnija
njegova tijela kroz prostor koji ih je dijelio nego što je bila u njegovu
zagrljaju. Pogledala je u vrata iza njega, vidio je prvi znak pokreta, ne
veći od same pomisli. Ispruţio je ruku, ne dotaknuvši ju, i ona je
uzmaknula. Ramena su joj se grĉevito tresla. Napravio je korak prema
naprijed i ramena su stala. Posve se skupila, još bliţe stolu. Pustio ju je
neka ĉeka. Onda joj je prišao. Podignuo ju je bez napora. Ugrizla ga je
za šaku i osjetila krv na vrhu jezika. Povukao joj je glavu unatrag i
prisilio da otvori usta.
Borila se kao zvijer. Ali bez glasa. Nije dozivala u pomoć. Ĉula je
vlastiti dah dok joj je odzvanjao u grlu i znala kako su to zvukovi
uţitka. Pokušala je dohvatiti svjetiljku sa stola. Izbio ju je iz njezine
ruke. Kristal se u tami rasprsnuo u komadiće.
Spustio ju je na krevet i ona je osjetila krv koja joj je udarala u grlu,
u oĉima, osjetila je mrţnju i nemoćan uţas u svojim venama. Osjetila je
mrţnju i njegove ruke; njegove ruke koje su se kretale njezinim tijelom,
ruke koje su razbijale granit. Borila se posljednjom snagom. Onda se
iznenadna bol probila kroz nju, sve do grla, do vriska. Ostala je, leţeći
nepomiĉno.
Bio je to ĉin koji se mogao izvesti njeţno, kao peĉat ljubavi, ili
prezrivo, kao simbol poniţenja i pobjede. Mogao je to biti ĉin
ljubavnika ili ĉin vojnika koji siluje ţenu neprijatelja. Ovo je bio ĉin
podsmijeha. Ne kao ljubav, nego kao oskvrnuće. I to je uĉinilo da ostane
leţati mirno, predajući se. Jedna gesta njeţnosti s njegove strane – i ona
bi ostala hladna, neosjetljiva za ono što joj je uĉinio. Ali, ĉin gospodara
koji oholo, besramno preuzima vlasništvo nad njom bila je vrsta zanosa
za kojom je ţudjela. Osjetila ga je kako drhti u agoniji uţitka,
neizdrţivog ĉak i njemu, i znala kako mu ga je ona pruţila, kako je
došao iz nje, iz njezina tijela, i ugrizla se za usnu, znajući ono što je on
ţelio da zna.
Leţao je miran s druge strane kreveta, daleko od nje, dok mu je glava
visjela preko ruba. Ĉula je kako se polako smiruje njegovo disanje.
Leţala je na leĊima, onako kako ju je ostavio, nepomiĉna, otvorenih
usana. Osjećala se praznom, laganom i mirnom.
Vidjela ga je kako ustaje.Vidjela je njegovu siluetu nasuprot prozoru.
Izašao je bez rijeĉi i bez pogleda. Primijetila je, ali nije bilo vaţno. Ĉula
je samo kako se u tišini vrta udaljavaju njegovi koraci.
Leţala je tako dugo vremena. Polagano je pomaknula jezik u svojim
otvorenim ustima. Odnekuda iz nje došao je zvuk, suh, kratak, bolestan
zvuk poput jecaja, samo što ona nije plakala, oĉiju ukoĉenih, raširenih i
suhih. Zvuk je postao pokret, trzaj koji se iz njezina grla spustio u trbuh.
Uspravio ju je i ona je stala nespretno, nagnuta naprijed, s rukama
stisnutim na trbuhu. Ĉula je kloparanje malog stola pokraj kreveta i
pogledala u njega, u slijepom zaprepaštenju da se stol moţe pokretati
bez razloga. Zatim je shvatila da ona drhti. Nije bila uplašena, bilo je
glupo što se tako tresla, u kratkim, odvojenim trzajima, kao da štuca bez
glasa. Pomislila je kako se mora okupati. Potreba je postala neizdrţiva,
kao da je progoni odavno. Ništa nije bilo vaţno, samo ako se okupa.
Odvukla se polako do vrata kupaonice.
Upalila je svjetlo. Ugledala je sebe u visokom ogledalu. Ugledala je
ljubiĉaste tragove koje su njegova usta ostavila na njezinu tijelu. Ĉula je
jauk u svojem grlu, jedva ĉujan. Nije to bio prizor pred njom, samo
iznenadni bljesak spoznaje. Znala je da se neće okupati. Znala je kako
ţeli zadrţati sjećanje na njegovo tijelo, tragove njegova tijela na sebi,
istodobno znajući što ta ţelja odaje. Pala je na koljena uhvativši se za
rub kade. Nije se mogla prisiliti da zakorakne preko njega. Ruke su joj
skliznule i polagano je legla na pod. Ploĉice su bile ĉvrste i hladne pod
njezinom koţom. Ostala je tako dok nije svanulo.

Roark se probudio s misli kako je prošla noć bila poput dosegnute

toĉke, poput zastoja u protjecanju njegova ţivota. Išao je naprijed zbog
takvih zastoja: kao u trenucima kada je hodao kroz napola dovršenu
Hellerovu kuću: kao prošle noći. Na neki neodreĊeni naĉin prošla je noć
za njega bila ono što i zgrade; po vrsti reakcije u njemu, po onome što je
dala njegovoj svijesti o postojanju.
Bili su spojeni razumijevanjem izvan nasilja, izvan namjerne
nakaradnosti njegova ĉina; da je ona njemu znaĉila manje, ne bi je tako
uzeo, da je on njoj znaĉio manje, ne bi se tako oĉajniĉki borila.
Neponovljiv zanos bio je u tome što su oboje razumjeli.
Otišao je u kamenolom i radio kao uvijek. Nije došla, i on nije
oĉekivao njezin dolazak. Ali je misao na nju ostala. Bilo je zanimljivo.
Bilo je neobiĉno u tolikoj mjeri biti svjestan postojanja drugoga bića,
osjećati tu blisku, naglu potrebu, potrebu bez objašnjenja, ni ugodnu niti
bolnu, samo konaĉnu, poput ultimatuma. Bilo je vaţno znati kako ona
postoji na ovome svijetu; bilo je vaţno misliti o njoj, o tome kako se
jutros probudila, kako se kretala, s tijelom još uvijek njegovim, od sada
zauvijek njegovim, bilo je vaţno znati o ĉemu je razmišljala.
Te je veĉeri, za stolom, u ĉaĊavoj kuhinji, otvorio novine i u rubrici o
društvenim dogaĊajima ugledao ime Rogera Enrighta. Proĉitao je kratak
ĉlanak:
"Ĉini se kako je još jedan nov, velik projekt na putu za smetlište. Na
sceni je ovaj put Roger Enright, naftni kralj. Njegov najnoviji san,
izgradnja kuće 'Enright', pretvara se u noćnu moru. Javljeno nam je kako
se radi o problemima s arhitektima, i nezadovoljni je gospodin Enright
odbio mnoga velika imena. Samu kremu arhitekture."
Roark je osjetio grĉ s kojim se tako ĉesto borio, borio kako bi
umanjio bol; grĉ nemoći pred vizijom onoga što je bio u stanju uĉiniti,
što bi moralo biti moguće i što je njemu bilo nedostupno. Tada se, bez
razloga, sjetio Dominique Francon. Nije bila povezana s ovim mislima
ni na koji naĉin; bila je nevjerojatna sama spoznaja kako je, svejedno,
prisutna u njima.
Prošao je tjedan dana. Onda je, jedne veĉeri, u kući našao pismo.
Bilo je poslano iz njegova bivšeg ureda, na njegovu staru adresu, otuda
Mikeu, a zatim ovamo, u Connecticut. Gravirani znak naftne kompanije
nije mu ništa govorio. Otvorio je pismo. U njemu je stajalo:

"Dragi gospodine Roark,

nastojim već dulje vrijeme stupiti u kontakt s vama, ali vas ne
uspijevam pronaći. Molim vas, javite mi se ĉim budete mogli. Ţelio bih
s vama razgovarati o prijedlogu za kuću 'Enright', ako ste vi ĉovjek koji
je projektirao centar Fargo.
S poštovanjem
Roger Enright."

Pola sata kasnije bio je u vlaku. Kad je vlak krenuo, pomislio je na

Dominique i na to kako je ostavlja. Sjećanje se uĉinilo dalekim i
nevaţnim. Bio je zapanjen jedino spoznajom da, ĉak i sada, misli na nju.

Mogla je prihvatiti, razmišljala je Dominique, i s vremenom

zaboraviti sve što se dogodilo, osim jednoga: kako je uţivala u onome
što se dogodilo, kako je on to znao i, više od toga, kako je to znao prije
nego je došao, jer u suprotnome ne bi ni došao. Nije mu odgovorila na
jedini naĉin koji bi je spasio: pokazujući gnušanje. Umjesto toga,
uţivala je u svojem odbijanju, u svojem uţasu i njegovoj snazi. Bilo je
to poniţenje koje je sama traţila i mrzila ga je zbog toga.
Jednoga jutra, na stolu postavljenom za doruĉak, ugledala je pismo.
Poslao ga je Alvah Scarret: "... Kad se vraćaš Dominique? Ne mogu ti
objasniti koliko nam ovdje nedostaješ. Ti nisi ugodna mlada dama i
mene je gotovo strah od tebe, ali evo, još ću malo povećati tvoj veliki
ego iz ove daljine i priznati kako te svi s nestrpljenjem oĉekujemo. Kao
da se radi o povratku kraljice."
Proĉitala je i osmjehnula se. Kad bi znali... mislila je... svi ti ljudi...
taj bivši ţivot i strahopoštovanje koje je ona u njima izazivala... Ja sam
silovana... Silovana od nekog crvenokosog propaliteta iz kamenoloma...
Ja, Dominique Francon... Kroz ţestok osjećaj poniţenja, rijeĉi su joj
donijele istu vrstu zadovoljstva kakvu je osjetila u njegovu zagrljaju.
Mislila je o tome, jašući kroz prirodu, prolazeći pokraj ljudi koji su
se klanjali, njoj, gradskoj princezi. Ţeljela je vrisnuti istinu, neka je svi
ĉuju.
Nije bila svjesna dana koji su prolazili. Osjećala je mir u ĉudnovatoj
otuĊenosti, sama s rijeĉima koje je neprestano ponavljala. Onda je,
jednoga jutra, stojeći na travnjaku svojega vrta, shvatila kako je prošao
tjedan, a nije ga vidjela. Okrenula se i brzim koracima krenula prema
kamenolomu.
 Išla je gologlava po suncu, dugim putem do kilometrima udaljenoga
mjesta. Nije ţurila. Nije bilo potrebe. Bilo je neizbjeţno. Vidjeti ga
opet... Bez razloga. Potreba je bila prevelika da bi se razlogu dalo ime...
Poslije... Postojale su druge stvari, skrivene, bitne stvari koje su se
nejasno oblikovale u njezinoj svijesti, ali je prvo, više od svega, morala
samo jedno: vidjeti ga ponovno...
Došla je u kamenolom i promatrala polako, paţljivo, glupavo, oko
sebe, glupavo jer uţas onoga što je vidjela nije dopirao do njezine
svijesti: znala je odmah kako nije tu. Posao je bio u punom zamahu,
podnevno sunce blještalo je punim sjajem, nije bilo nijednoga
besposlenog radnika na vidiku, ali meĊu njima njega nije bilo. Dugo je
tako stajala, obamrla, ĉekajući.
Ugledala je upravitelja i mahnula mu neka priĊe.
"Dobar dan, gospoĊice Francon... Divan dan, zar ne? Poput sredine
ljeta, a jesen je već tako blizu, da, jesen dolazi, samo pogledajte lišće,
gospoĊice Francon."
Upitala je:
"Imali ste tu jednoga ĉovjeka... svijetle, naranĉaste kose... gdje je
on?"
"O, da. On. Otišao je."
"Otišao?"
"Dao je otkaz. Otišao u New York, mislim. Vrlo naglo."
"Kad? Prije tjedan dana?"
"Ali, ne. Tek juĉer."
"Tko je..."
Zaustavila se. Htjela je pitati: "Tko je on bio?" Umjesto toga je rekla:
"Tko je sinoć radio do kasno? Ĉula sam eksplozije."
"Bila je to posebna narudţba za zgradu gospodina Francona. Znate,
zgrada Cosmo-Slotnick. Hitan posao."
"Da... Shvaćam..."
"Oprostite ako smo vas uznemirili, gospoĊice Francon."
"Ali, ne, uopće niste..."
Udaljila se. Nije ţeljela pitati njegovo ime. Bila je to posljednja
mogućnost za njezinu slobodu.
Hodala je brzo, lako, zbog iznenadnog olakšanja. Pitala se kako to da
mu ne zna ni ime i kako to da ga nikada nije pitala. Moţda zato što je o
njemu znala sve što je trebalo znati, još od prvoga pogleda. Pomislila je
kako u New Yorku nije moguće pronaći bezimenoga radnika. Bila je
spašena. Da je znala njegovo ime, bila bi na putu za New York.
Budućnost je bila jednostavna. Nije trebalo ĉiniti ništa osim nikada
ne pitati kako se zove. Postojala je mogućnost odgode. Postojala je
mogućnost za borbu. Pobijedit će, ili će biti pobijeĊena. A ako bude,
pitat će za njegovo ime.
 3

KAD JE PETER KEATING UŠAO U URED, KAO DA SU SE ZAĈULE TRUBE:

vrata pred njim otvorila su se širom, poletjela prema naprijed, u ĉast
ĉovjeku pred kojim nijedna vrata nikada više neće ostati zatvorena.
Radni dan zapoĉeo bi s novinama: njegova je tajnica svakoga jutra
na stol stavljala uredno sloţenu gomilu magazina. Uţivao bi ĉitajući o
napretku zgrade Cosmo-Slotnick i vijestima o tvrtki Francon & Keating.
Namrštio se: jutros ih u novinama nisu spomenuli. Primijetio je,
meĊutim, ĉlanak o Ellsworthu M. Tooheyju. Bila je to potresna priĉa.
Thomas L. Foster, poznati filantrop, umro je i ostavio, izmeĊu ostaloga,
skromnu svotu od sto tisuća dolara Ellsworthu M. Tooheyju, "svojem
prijatelju i duhovnom voĊi – u znak zahvalnosti za njegovu plemenitu,
istinsku odanost ĉovjeĉanstvu." Ellsworth M. Toohey prihvatio je legat i
proslijedio ga, netaknutog, Radionici za društvena istraţivanja,
naprednom institutu u kojemu je predavao predmet pod nazivom
Umjetnost kao društveni simptom. Dao je kratko objašnjenje kako "ne
vjeruje u instituciju osobnog nasljeĊivanja" i odbio sve daljnje
komentare. "Ne, prijatelji moji", rekao je, "ne o tome." I dodao, s
oĉaravajućom sposobnošću umanjivanja znaĉaja vlastitog trenutka:
"Dopuštam si luksuz komentirati samo znaĉajne teme: sebe ne smatram
jednom od njih."
Peter Keating proĉitao je priĉu i, znajući kako sam nikada ništa
sliĉno ne bi uĉinio, beskrajno se divio Tooheyjevu postupku.
I sjetio se, dok ga je obuzimao poznati osjećaj muĉnine, kako ga
nikada nije uspio upoznati. Ellsworth Toohey otputovao je na
predavanja odmah nakon dodjele Cosmo-Slotnick nagrade: blistava
primanja na koja je Keating odlazio, blijedjela su u odsutnosti jedinoga
ĉovjeka kojega je zaista ţelio susresti. U Tooheyjevoj kolumni nije
spominjano Keatingovo ime. Kao i svakoga jutra, s nestrpljenjem je
otvorio Zastave na stranici gdje se nalazio "Jedan mali glas". Ali,
kolumna je danas imala podnaslov Pjesme i ostalo i bila posvećena
dokazivanju superiornosti narodnih pjesama nad bilo kojim drugim
oblikom glazbene umjetnosti, i zborskog pjevanja nad bilo kojim
drugim naĉinom izvoĊenja glazbe.
Keating je ispustio Zastave na stol, ustao i nervozno šetao
prostorijom, napokon prisiljen suoĉiti se s problemom koji je danima
odgaĊao. Radilo se o izboru kipara za zgradu Cosmo-Slotnick. Prije
nekoliko mjeseci narudţba za divovsku skulpturu "Industrija", koja je
trebala stajati u glavnom predvorju zgrade, dodijeljena je – privremeno
– Stevenu Malloryju. Keating je bio zaĉuĊen izborom, ali tako je
odluĉio gospodin Slotnick, pa se s time morao sloţiti. U razgovoru s
Malloryjem je rekao: "... u znak priznanja vaših nesvakidašnjih
sposobnosti... vi, svakako, još niste ime, ali postat ćete, nakon posla
kakav je ovaj... jer, zgrade poput moje, ne grade se svaki dan."
Mallory mu se nije sviĊao. Imao je oĉi poput crnih rupa kakve ostaju
na zgarištu još neugašene vatre i nikada se nije osmjehivao. Imao je
dvadeset ĉetiri godine, jednu izloţbu iza sebe i ne previše posla.
Njegove skulpture bile su ĉudne i nasilne. Keating se sjećao kako je
Ellsworth Toohey još davno, u "Jednom malom glasu" napisao: "Figure
ljudi gospodina Malloryja bile bi posve u redu kad ne bi postojala
hipoteza prema kojoj je Bog stvorio svijet i ljudski oblik u njemu. Da je
kojim sluĉajem taj posao pripao gospodinu Malloryju, on bi, moţda, bio
uspješniji od Svevišnjeg, ako je suditi prema onome što u kamenu nudi
kao oblik ĉovjeka. Ili moţda, ipak ne bi?"
Keating je bio zbunjen Slotnickovim izborom, sve dok nije ĉuo kako
je gospoĊica Dimples Williams stanovala u istoj zgradi u kojoj i Steven
Mallory, a gospodin Slotnick nije trenutaĉno ništa mogao odbiti
gospoĊici Dimples Williams. Mallory je dobio posao, završio ga i
predao model svojeg rešenja "Industrije". Vidjevši ga, Keating je znao
kako će to biti razjapljena rana, masna mrlja u elegantnoj raskoši
njegova predvorja. Bio je to kip gologa, vitkog muškarca, koji je
izgledao kao da moţe probiti ĉeliĉni trup oklopnog broda ili bilo koju
drugu prepreku. Izgledao je poput izazova, ostavljajući ĉudan trag u
oĉima promatraĉa. Ĉinilo se da ljudi oko njega postaju manji i jadniji
nego obiĉno. Prvi put u ţivotu, gledajući ovaj kip, Keating je razumio
znaĉenje pojma herojski.
Svejedno, nije komentirao. Model je poslan gospodinu Slotnicku i
mnogi su ljudi sa zgraţanjem izgovorili ono što je Keating mislio.
Gospodin Slotnick zatraţio je od Keatinga neka pronaĊe drugog kipara,
po vlastitom izboru.
Zavalivši se u sjedalicu, Keating je cmoknuo jezikom po nepcima.
Pitao se da li posao dodijeliti Bronsonu, prijatelju gospoĊe Shupe, ţene
potpredsjednika kompanije Cosmo; ili Palmeru, kojega je preporuĉio
gospodin Huseby, a koji je planirao izgraditi novu kozmetiĉku tvornicu
s proraĉunom od pet milijuna dolara. Otkrio je kako uţiva u oklijevanju.
U rukama je drţao ţivote dva ĉovjeka i još mnogih drugih; njihove
sudbine, njihov rad, njihove nade, moţda ĉak i koliĉinu hrane u
njihovim ţelucima. Mogao je birati bez ograniĉenja, iz razloga, bez
razloga; mogao je bacati novĉić ili potencijalne kandidate prebrojavati
kao gumbe na svojem puloveru. Bio je velik ĉovjek – milošću onih koji
su o njemu ovisili.
Tada je ugledao omotnicu.
Leţala je na vrhu papira na njegovu stolu: obiĉna, tanka, uska
omotnica, osim što je na njoj, u gornjemu kutu, bio utisnut logo Zastava.
Zgrabio ju je nestrpljivo. Unutra nije bilo pisma, samo izrezana
korektura teksta za tisak sutrašnjeg broja Zastava. Ugledao je poznati
naslov "Jedan mali glas" Ellswortha Tooheyja, a ispod njega, podnaslov,
jednu jedinu rijeĉ, napisanu velikim, odvojenim slovima, jednu rijeĉ,
napadnu u nedostatku drugih, sveĉani pozdrav u snazi samoće:

"K E A T I N G"

Ispustio je komad papira i ponovno ga podignuo ĉitajući, gušeći se

od reĉenica koje nije uspijevao progutati, dok mu se papir tresao u ruci,
a koţa na ĉelu osipala crvenim mrljama. Toohey je pisao:

"Veliĉanstvenost je pretjerivanje i poput svih pretjerivanja,

podrazumijeva prazninu kao obvezatnu posljedicu. Nije li prva
asocijacija prenapuhani djeĉji balon? Postoje, meĊutim, uvjeti u kojima
smo prisiljeni prepoznati obećanje dolaska – blistavo obećanje – neĉega
što neprecizno imenujemo pojmom veliĉanstvenosti. Takvo obećanje, u
našoj arhitekturi, najavljuje se u gotovo djeĉjem liku Petera Keatinga.
 Slušali smo puno, posve opravdano, o iznimnom rješenju zgrade
Cosmo-Slotnick, koju je on projektirao. Pogledajmo na trenutak, dalje
od zgrade, ĉovjeka ĉija je osobnost ostavila svoj trag na njoj.
Na toj zgradi nema osobe koja je ostavila svoj trag – i u tome je,
prijatelji moji, sva veliĉina. Veliĉina nesebiĉnog, mladog duha, koji je
usvojio sva znanja i vratio ih svijetu iz kojega su došla, obogaćena
delikatnim savršenstvom njegova talenta. Time je jedan ĉovjek postao
predstavnik, ne usamljenih ĉudaka, nego ljudske zajednice, time je
utjelovio nastojanja sviju na svoj...
... Oni s darom opaţanja moći će prepoznati poruku koju Peter
Keating šalje svima preko zgrade Cosmo-Slotnick, primijetit će kako tri
jednostavna, masivna niţa kata predstavljaju ĉvrstu osnovu naše
radniĉke klase, na kojoj poĉiva cijelo društvo, kako nizovi jednakih
prozora, ĉije su ravne površine okrenute suncu, predstavljaju duše
obiĉnih ljudi, bezbrojne, anonimne ljude, bratstvo i jedinstvo u
jednakosti, u potrazi za svjetlom; kako draţesni pilastri, rastući iz
ĉvrstog temelja niţih katova, izbijajući u radosnoj uzavrelosti korintskih
kapitela, predstavljaju cvijeće kulture koja cvjeta samo kad je
ukorijenjena u plodnome tlu širokih masa...
... Kao odgovor onima koji sve kritiĉare smatraju demonima
posvećenim iskljuĉivo uništavanju njeţnih talenata, ova kolumna ţeli
zahvaliti Peteru Keatingu, koji nam je omogućio rijetku, oh, tako rijetku
prigodu da iskaţemo ushit zbog naše prave misije – otkrivanja mladih
talenata, kada postoji nešto što se moţe otkriti. A ako Peter Keating
bude proĉitao ove redove, poruĉujemo mu kako ne oĉekujemo
zahvalnost. Ona je na nama."

Tek pri trećem ĉitanju Peter Keating je primijetio nekoliko redova

dodanih crvenom olovkom ispod teksta:

"Dragi Peter Keating,

navrati u moj ured jednog od ovih dana. Volio bih otkriti kako
izgledaš.
E.M.T."
 Pustio je neka papir padne na stol i stajao iznad njega, vrteći pramen
kose meĊu prstima, u nekoj vrsti sretne obamrlosti. Zatim se naglo
okrenuo prema svojim crteţima zgrade Cosmo-Slotnick na zidu,
obješenima izmeĊu golemih fotografija Partenona i Louvra. Gledao je u
pilastre. Nikada mu nije palo na pamet da oni predstavljaju kulturu koja
se rascvjetava iz širokih narodnih masa, ali je zakljuĉio kako je
usporedba toĉna, jednako kao i sve ostale prelijepe reĉenice u tekstu.
Zgrabio je telefon, zaĉuo visok, monoton glas tajnice Ellswortha
Tooheyja i dogovorio sastanak za sutra u ĉetiri i trideset poslije podne.
U satima koji su slijedili, njegove dnevne obaveze dobile su novu
draţ. Kao da sve što je do tada radio predstavlja svijetao, ravan mural
koji se iznenada pretvorio u reljef, izboĉen u prostoru, u trećoj dimenziji
realnosti, zahvaljujući rijeĉima Ellswortha Tooheyja.
Guy Francon se, svako malo, spuštao iz svojeg ureda, bez vidljiva
razloga. Profinjene nijanse njegovih košulja i dokoljenki slagale su se sa
sijedim zaliscima. Stojeći u tišini, osmjehivao se dobronamjerno.
Keating je projurio pokraj njega, u crtaću sobu, ne zaustavljajući se,
primijetivši njegovu prisutnost samo toliko da bi u hodu, u gornji dţep
njegova sakoa, pokraj rupĉića boje sljeza, zataknuo novinski izrezak i
rekao: "Pogledaj kad stigneš, Guy", i onda, već na sredini sobe, dodao:
"Hoćeš li ruĉati danas sa mnom Guy? Ĉekaj me u Plazi."
Na povratku s ruĉka, Keatinga je zaustavio mladi projektant i
uzbuĊenim glasom upitao:
"Recite, gospodine Keating, tko je to pucao na Ellswortha
Tooheyja?"
Keating je uspio izustiti samo:
"Tko je napravio što?"
"Ustrijelio gospodina Tooheyja."
"Tko?"
"To bih i ja htio znati."
"Ustrijelio... Ellswortha Tooheyja?"
"To je ono što kaţu novine. Vidio sam u restoranu dok ih je netko
ĉitao. Nisam ih imao vremena kupiti."
"On je... ubijen?"
"Ni to ne znam. Vidio sam samo to o pucanju."
 "Ako je mrtav, znaĉi li to kako njegov sutrašnji ĉlanak neće biti
objavljen?"
"Nemam pojma. Zašto, gospodine Keating?"
"Idi i donesi mi novine."
"Ali, ja moram..."
"Donesi mi novine, ti prokleti kretenu!"
Priĉa je bila tu, u poslijepodnevnom izdanju. Toga jutra, dok je
izlazio iz automobila ispred radijske postaje u kojoj se trebao obratiti
"obespravljenima i nezaštićenima", na Ellswortha Tooheyja ispaljen je
metak. Metak ga je promašio. Ellsworth M. Toohey je cijelo vrijeme bio
miran i pribran. Njegovo ponašanje bilo je teatralno samo utoliko što je
svaka teatralnost izostala. Rekao je: "Ne moţemo dopustiti da slušatelji
ĉekaju", i poţurio je stubama do mikrofona, a onda je, ne spomenuvši
incident, odrţao polusatni govor iz glave, kao uvijek. Napadaĉ nije
rekao ništa kad su ga uhitili.
Keating je, suhoga grla, buljio u ime napadaĉa. Bio je to Steven
Mallory.
Samo je neobjašnjivo plašilo Keatinga, osobito stoga što se
neobjašnjivo nije nalazilo meĊu opipljivim ĉinjenicama, nego u
podruĉju bezrazloţnog osjećaja straha u njemu samome. Nije postojalo
ništa što bi njega izravno trebalo brinuti u svemu ovome, osim što je
ţelio da to bude netko drugi, bilo tko drugi, samo ne Steven Mallory, i
što nije znao zašto to ţeli.
Steven Mallory je šutio. Nije dao nikakvo objašnjenje za svoj
postupak. U prvome trenutku, pretpostavljalo se kako je moţda bio
izazvan oĉajem zbog gubitka posla na zgradi Cosmo-Slotnick; doznalo
se kako ţivi u potpunoj bijedi. Ali, ubrzo se pokazalo kako Ellsworth
Toohey niti na koji naĉin nije mogao biti povezan s time što je Mallory
izgubio posao. Toohey nikada nije razgovarao s gospodinom
Slotnickom o Stevenu Malloryju. Toohey nikada nije vidio skulpturu
"Industrija". Mallory je prekinuo šutnju priznavši kako nikada prije nije
susreo Tooheyja niti ga vidio uţivo, i kako ne poznaje nikoga od
Tooheyjevih prijatelja. "Mislite li da je gospodin Toohey odgovoran što
ste izgubili posao?", pitali su ga. Mallory je odgovorio: "Ne." "Ali, zašto
onda?", Mallory je šutio.
 Toohey nije prepoznao napadaĉa kad ga je, na ploĉniku ispred
radijske postaje uhitila policija. Sve do kraja emisije nije znao njegovo
ime. Izlazeći iz studija na kraju prijenosa, u predvorju prepunom
novinara, Toohey je rekao: "Ne, sigurno ga neću tuţiti. Ţelio bih da ga
puste. Usput, tko je on?" Zaĉuvši ime, pogled mu je ostao prikovan
negdje izmeĊu ramena jednog novinara i oboda šešira drugoga. Toohey
– koji je mirno stajao dok je metak projurio centimetar pokraj njegove
glave i razbio staklena ulazna vrata, ispustio je tada jednu rijeĉ, rijeĉ
koja kao da je, teška od straha, pala na njegova stopala: "Zašto?"
Nije bilo odgovora. Toohey je slegnuo ramenima, nasmiješio se i
dodao: "Ako je ovo bio pokušaj besplatne reklame – pa, izbor dokazuje
kako je u pitanju loš ukus!" Nitko nije povjerovao u objašnjenje,
shvaćajući kako niti on sam u njega ne vjeruje. Na sva pitanja
postavljena nakon toga, Toohey je spremno odgovarao. Rekao je:
"Nikada nisam sebe smatrao dovoljno vaţnim za atentat. Bilo bi to
najviše priznanje koje itko moţe dobiti, kad stil ne bi bio u tolikoj mjeri
operetni." Uspio je ostaviti šarmantan dojam kako se ništa znaĉajno nije
dogodilo, i to zato što se ništa znaĉajno na ovome planetu nikad i ne
dogaĊa.
Mallory je poslan u zatvor do suĊenja. Svi pokušaji da ga se navede
priznati razloge ostali su bez uspjeha.
Keatinga je te noći, nemirnog, satima budnog, posve neosnovano,
opsjedala sigurnost kako i Toohey osjeća isto. On zna, mislio je, i ja
znam, kako se u motivu Stevena Malloryja krije puno veća opasnost od
pokušaja ubojstva. Ali, mi nećemo nikada otkriti što je bio njegov
motiv. Ili moţda – hoćemo?... I tada je dotaknuo samu bit svojega
straha: bila je to iznenadna ţelja da bude zaštićen, tijekom godina koje
dolaze, do kraja ţivota, zauvijek zaštićen od tog otkrića.

Tajnica Ellswortha Tooheyja ustala je polako kada je Keating ušao i

otvorila mu vrata šefova ureda.
Keating je odavno prerastao osjećaj nervoze pri susretu sa slavnom
osobom, ali ju je osjetio u trenutku kad su se vrata otvorila. Pitao se
kako Toohey zaista izgleda. Pamtio je veliĉanstven glas iz predvorja
dvorane u vrijeme štrajka, i zamišljao golema ĉovjeka, s grivom guste
kose, moţda prosijede, jasnih, širokih crta lica, neizrecive dobrote, nešto
nalik slici Boga Oca.
"Gospodin Keating – gospodin Toohey", rekla je tajnica i zatvorila
vrata za njim.
Na prvi pogled u Ellswortha Monktona Tooheyja, ĉovjek bi poţelio
ponuditi mu debeo, dobro postavljen kaput – tako je njeţno i
nezaštićeno izgledalo njegovo malo tijelo, poput tijela upravo izlegnuta
pileta, još lomnog zbog neokoštalih kostiju. Na drugi pogled, poţelio bi
kaput savršene kvalitete – toliko je profinjena bila odjeća koju je nosio.
Linije tamnog odijela pratile su linije tijela, bez isprike otkrivajući
obrise ispod tkanine, tonući u konkavnu udubinu prsa, padajući s oštre
kosine ramena. Tijelom je dominiralo golemo ĉelo. Lice klinasta oblika
suţavalo se prema maloj, istaknutoj bradi. Kosa je bila crna, lakirana,
podijeljena na dvije jednake strane, tankom, bijelom linijom. To je lice
ĉinilo uskim i dotjeranim, ali je previše isticalo uši koje su svijetlile u
usamljenoj nagosti, poput ruĉki na šalici. Nos je bio dug i tanak,
produţen malom toĉkom crnog brka, oĉi tamne i blistave. U njima je
bilo toliko inteligencije i iskriĉave radosti da se ĉinilo kako su naoĉale
tu, ne da bi štitile njegove oĉi, nego oĉi drugih ljudi od prevelika sjaja.
"Zdravo Peter Keating", rekao je Ellsworth Monkton Toohey svojim
neodoljivim, magiĉnim glasom. "Što misliš o hramu Nike na Akropoli?"
"Kako... kako ste, gospodine Toohey", rekao je zgranuto Keating,
zastajući. "Što ja mislim o... čemu?"
"Sjedni, prijatelju. O hramu Nike na Akropoli."
"Pa... Pa... ja..."
"Siguran sam kako nisi previdio taj dragulj. Partenon je uzurpirao
priznanje i slavu koje, nije li to ĉesto, veći i jaĉi uvijek prisvajaju, dok
ljepota nezamjetljivog ostaje neopjevana, a trebalo bi ju dodijeliti ovoj
iznimnoj, maloj kreaciji velikoga, slobodnog duha Grĉke. Primijetio si,
siguran sam, iznijansiran odnos masa, savršenost skromnih proporcija,
ah, da, znaš, savršenstvo u skromnosti i delikatnom majstorstvu
detalja?"
"Da, svakako", promrmljao je Keating. "On mi je uvijek bio najdraţi
– hram Nike na Akropoli."
"Zaista?", rekao je Ellsworth Toohey s osmijehom koji Keating nije
mogao posve odrediti. "Bio sam siguran u to. Bio sam siguran kako ćeš
to reći. Imaš vrlo lijepo lice Peter Keating, kad nemaš tako zaprepašten
pogled – što zaista nije nuţno."
Toohey se iznenada nasmijao, smijehom tako jasnim, tako
uvredljivim, i Keatingu i sebi, da se ĉinilo kako istiĉe ĉitavu tu farsu.
Keating je zastao, zapanjen, a zatim otkrio kako se i sam smije s
lakoćom, kao u društvu staroga prijatelja.
"To je već bolje", rekao je Toohey. "Ne misliš li kako je mudro
izbjegavati ozbiljnost u vaţnim trenucima? A ovo bi mogao biti vrlo
vaţan trenutak – tko zna? – za nas obojicu. I onda, svakako, znao sam
kako ćeš me se pomalo bojati – i priznajem – i ja sam bio pomalo
uplašen od tebe, pa zar onda nije puno bolje ovako?"
"Oh da, gospodine Toohey", radosno je odgovorio Keating. Nestalo
je njegovo uobiĉajeno samopouzdanje, ali se osjećao opušteno, kao da je
sva odgovornost skinuta s njega i ne mora više brinuti hoće li reći prave
rijeĉi, jer ih, majstorski voĊen, izgovara bez napora. "Znao sam oduvijek
kako će trenutak u kojemu vas upoznam, gospodine Toohey, biti
znaĉajan. Oduvijek. Godinama."
"Zaista?", zaĉudio se Ellsworth Toohey, gledajući paţljivo u njega
iza naoĉala. "Zašto?"
"Zato što sam se uvijek nadao kako ću vam se svidjeti, kako ćete
odobriti... mene... moj rad... kad za to bude vrijeme, pa... ja sam ĉak..."
"Da?"
"... ĉak mislio, ĉesto, crtajući, je li ovo kuća za koju će Ellsworth
Toohey reći da je dobra? Pokušavao sam tako gledati, kroz vaše oĉi...
Ja... Ja sam..." Toohey se nije micao. "Ja sam vas oduvijek ţelio
upoznati jer vi ste pravi duboki mislilac i ĉovjek takvih kulturnih
distink..."
"Hajde", prekinuo ga je Toohey ljubaznim, ali ipak nestrpljivim
glasom, njegovo se zanimanje izgubilo kod posljednje reĉenice. "Ništa
od svega toga. Ne ţelim biti nezahvalan, ali, preskoĉimo te komentare.
Koliko god neprirodno zvuĉalo, ja zaista ne volim slušati hvalospjeve o
sebi."
Bile su to njegove oĉi, mislio je Keating, koje su ga navodile da se
opusti. Bilo je toliko razumijevanja u njima i toliko nekritiĉne blagosti,
ne, zašto se uopće sjetio te rijeĉi, toliko bezgraniĉne blagosti. Ĉinilo se
kako pred njim ništa nije moguće sakriti, kako nije ni potrebno sakrivati,
jer je on mogao oprostiti sve. Nikada u svojem ţivotu Keating nije vidio
oĉi poput njegovih: oĉi u kojima nije bilo ni traga optuţivanja.
"Ali, gospodine Toohey", promrmljao je. "Ja sam se htio..."
"Zahvaliti na ĉlanku", nastavio je Toohey s grimasom zabavljenog
oĉaja." A ja te uporno pokušavam u tome sprijeĉiti. Dopusti mi to,
molim te. Nema razloga za zahvalu. Ako si zavrijedio sve što sam
rekao, hvala ide tebi, ne meni. Zar ne?"
"Ali, ja sam bio toliko sretan što vi mislite kako sam ja..."
"... veliki arhitekt? Ali, deĉko moj, ti to sigurno i sam znaš. Ili moţda
nisi posve siguran? Nikad posve siguran u to?"
"Pa ja..."
Bila je to stanka kraća od sekunde. Keatingu se ĉinilo kako je u njoj
sadrţano sve što je Toohey ţelio ĉuti. Ne ĉekajući ostatak reĉenice,
nastavio je razgovor kao da je odgovor potpun, i zadovoljavajući.
"A što se tiĉe zgrade Cosmo-Slotnick, tko moţe osporiti da je to
iznimno dostignuće? Znaš, jako me zainteresirao njezin plan. To je,
zapravo, genijalan plan. Briljantan. Posve poseban. Vrlo razliĉit od
svega što sam vidio u tvojim prethodnim rješenjima. Zar ne?"
"Svakako", sloţio se Keating, glasom prvi put jasnim i ĉvrstim.
"Problem je bio drugaĉiji od svega s ĉime sam se prije suoĉavao, i
razradio sam ovakav plan da bih odgovorio na drugaĉiji problem."
"Svakako", blago je rekao Toohey. "Divan rad. Sigurno si ponosan
na njega."
Keating je primijetio Tooheyjeve oĉi fokusirane u središtu naoĉala, i
zjenice u samom središtu, i iznenada shvatio kako Toohey zna da plan
zgrade Cosmo-Slotnick nije njegov. Spoznaja ga nije uplašila. Uplašilo
ga je to što je u tim oĉima vidio odobravanje.
"Ako moraš osjećati – ne, ne zahvalnost, zahvalnost je tako teška
rijeĉ – ali, recimo odobravanje?", Toohey je nastavio, glasom sve
mekanijim, kao da je Keating suuĉesnik koji zna da rijeĉi sada postaju
kodovi, kodovi intimnog razgovora. "Moţeš mi zahvaliti jer sam
razumio simbolizam tvoje zgrade i jer sam u rijeĉi pretoĉio ono što si ti
objasnio u mramoru. Jer ti, oĉito, nisi obiĉan zidar, nego mislilac u
kamenu."
"Da", odgovorio je Keating. "To je bila moja apstraktna misao, dok
sam projektirao kuću – široke mase i cvijeće kulture. Oduvijek sam
vjerovao kako istinska kultura izrasta iz obiĉnog ĉovjeka. Nisam se
nadao da će me itko ikada razumjeti."
Toohey se osmjehnuo. Tanke usne razmaknule su se, otkrivajući
zube. Nije gledao u Keatinga. Gledao je prema dolje, u svoju ruku,
dugu, tanku, njeţnu šaku koncertnog pijanista koja je pomicala papir po
stolu. Zatim je rekao: "Moţda smo mi braća po duhu, Keating.
Ljudskome duhu. To je jedino što vrijedi u ţivotu." Nije gledao u njega,
nego preko njega, dok su se naoĉale dizale prema crti iznad Keatingove
glave.
Keating je znao kako Toohey zna da on nikada nije razmišljao na
ovako apstraktan naĉin, sve dok nije proĉitao ĉlanak. I više od toga:
kako je i za to dobio odobrenje. Kad su se stakla naoĉala ponovno,
polako, vratila na Keatingovo lice, oĉi su bile pune simpatije, simpatije
vrlo hladne i vrlo istinske. Osjetio se kao da se zidovi sobe, sporo,
njeţno, sklapaju nad njim, gurajući ga u nepodnošljivu bliskost, ne s
Tooheyjem, nego s neznanom krivnjom u njemu samome. Htio je
skoĉiti i pobjeći van. Ostao je, sjedeći mirno, napola otvorenih usana.
Onda je, ne znajući što ga je natjeralo, u tišini sobe zaĉuo vlastiti
glas:
"Jesam li vam rekao koliko mi je drago što ste uspjeli izbjeći metak
onog manijaka, gospodine Toohey?"
"O, o da, hvala. Dobro, neka te to ne uzbuĊuje. To je samo jedna od
manjih kazni koje ĉovjek plaća za istaknuto mjesto u javnome ţivotu."
"Mallory mi se nikada nije sviĊao. Vrlo ĉudna osoba. Previše napeta.
Ne volim prenapete ljude. Njegov rad mi se nikada nije sviĊao."
"Ekshibicionist. Neće postići mnogo."
"To jasno nije bila moja ideja, to da on pokuša. Bio je to gospodin
Slotnick – znate, veze... Ali, na kraju, shvatio je."
"Da li je Mallory ikada pred tobom spomenuo moje ime?"
"Ne. Nikad."
"Znaš da ga nisam ĉak niti sreo. Nikada prije ga nisam vidio. Zašto je
to uĉinio?"
Sada je Toohey sjedio mirno, pred onime što je ugledao na
Keatingovu licu; Toohey, oprezan i nesiguran prvi put. To je to,
pomislio je Keating, to je spona meĊu nama, strah i mnogo, mnogo više
od toga, ali strah je bio jedino prepoznatljivo ime kojim se ta veza
mogla nazvati. I znao je, posve nerazumno, ali s krajnjom sigurnošću,
kako mu je Tooohey draţi od svih ljudi koje je u ţivotu upoznao.
"Pa, znate kako je", rekao je veselo, u nadi kako će banalnom
opaskom prekinuti temu: "Mallory je nesposoban i on to zna pa je
odluĉio podignuti ruku na vas, na simbol veliĉine i sposobnosti."
Umjesto osmijeha, Keating je uhvatio nagli pogled, ne bljesak, nego
rendgensku zraku koja mu, istraţujući ga, prolazi kroz kosti. Zatim se
Tooheyjevo lice uozbiljilo, pribralo, i Keating je shvatio kako je Toohey
negdje našao utjehu, negdje u njegovim kostima ili u njegovu praznom,
zbunjenom licu, i kako je neko golemo, skriveno neznanje u njemu,
Tooheyju vratilo sigurnost. Tada je Toohey polako, neoĉekivano i
podrugljivo, rekao:
"Ti i ja, Peter, bit ćemo veliki prijatelji."
Keating je pustio neka proĊe trenutak a zatim ţurno odgovorio:
"Oh, i ja se nadam, gospodine Toohey!"
"Hajde, Peter! Nisam toliko star, zar ne? 'Ellsworth' je spomenik
zaista posebnom ukusu mojih roditelja u nomenklaturi."
"Da... Ellsworthe."
"To je već bolje. Ne smeta me ime, kad pomislim kako su me sve
zvali, i privatno i javno, svih ovih godina. Pa, dobro. Laska to. Kad se
prave neprijatelji, potrebno je biti opasan kad god je to nuţno. Postoje
stvari koje se moraju uništiti ili će one uništiti nas. Ĉesto ćemo se viĊati,
ti i ja, Peter." Glas je opet bio mekan i siguran, s konaĉnošću provjerene,
donesene odluke, sa sigurnošću kako ništa više u Keatingu neće biti
tajna za njega. "Mislio sam na primjer, već dulje vremena, okupiti
nekoliko mladih arhitekata – poznajem ih toliko puno – u nesluţbenu
malu udrugu, za razmjenu ideja, znaš, za razvijanje suradnje, kako bi
ostvarili zajedniĉke akcije u ime zajedniĉkog dobra profesije, ako se za
to ukaţe potreba. Ništa tako strogo kao UAA. Jednostavno, skupina
mladih. Da li bi te to zanimalo?"
"Svakako. S vama kao predsjednikom?"
"Ne, dragi moj, ne. Nikada nisam predsjednik niĉega, Peter. Ja ne
volim titule. Ne, radije bih da nam ti budeš predsjednik, ne mogu
zamisliti nikoga boljeg od tebe."
"Ja?"
 "Ti, Peter. Sad, dobro, to je samo projekt – ništa konaĉno – samo
ideja. Igram se s njom u ĉudnim trenutcima. Priĉat ćemo drugom
prigodom. Postoji nešto što bih ţelio da uĉiniš – i to je jedan od razloga
što sam te htio upoznati."
"Ali, naravno gospodine Too – naravno, Ellsworthe. Sve što mogu
uĉiniti..."
"Nije to za mene. Poznaješ li Lois Cook?"
"Lois, što?"
"Cook. Ne poznaješ. Ali, hoćeš. Ta mlada ţena je najveći knjiţevni
genij poslije Goethea. Moraš proĉitati njezine knjige, Peter. Ne
predlaţem to kao obavezu, osim odabranima. Ona je toliko iznad
malograĊanske razine koja prepoznaje samo oĉigledno. Sprema se
graditi kuću. Malu, privatnu rezidenciju na Boweryju. Da, baš tamo. To
je samo njoj nalik. Pitala me da joj preporuĉim arhitekta. Siguran sam
kako je potreban netko poput tebe da bi se razumjela osoba kakva je
Lois. Dat ću joj tvoje ime, ako te uopće zanima nešto što bi trebalo biti
mala, ali vrlo skupa kuća."
"Ali, svakako! To je... toliko lijepo od tebe, Ellsworthe! Znaš,
pomislio sam, kad si rekao... i kad sam proĉitao tvoju poruku, da bi ti
htio, recimo, uslugu od mene, znaš, dobro se vraća dobrim, a ti sad..."
"Dragi moj Peter, kako si naivan!"
"Oh, vjerojatno ovo nije trebalo reći! Ţao mi je. Nisam te mislio
uvrijediti, ja..."
"Nije vaţno. Morat ćeš me bolje upoznati. Koliko god to ĉudno
zvuĉalo, Peter, posve nesebiĉno zanimanje za druge jest moguće na
ovome svijetu."
Zatim su razgovarali o Lois Cook i njezine tri objavljene knjige –
"Romani? Ne baš, Peter, ne romani... Ne, nisu to ni zbirke priĉa... to je
baš to, samo Lois Cook – potpuno nov oblik u knjiţevnosti" – o
bogatstvu koje je naslijedila od niza uspješnih predaka i o kući koju ţeli
izgraditi.
Tek kada je Toohey ustao ispratiti ga do vrata, i Keating primijetio
kako je nesiguran na svojim malim stopalima, Toohey se iznenada
zaustavio i rekao:
 "Ĉini se kako bih se morao sjetiti nekakve osobne veze meĊu nama,
iako, da mi je ţivot u pitanju, ne znam toĉno o ĉemu se... o, da,
naravno. Moja nećakinja, mala Catherine."
Keating je osjetio kako mu se lice napinje i znao kako mora izbjeći
razgovor o tome, ali se samo nespretno osmjehnuo.
"'Shvatio sam kako ste zaruĉeni?"
"Da."
"Krasno", rekao je Toohey. "Baš krasno. Ja ću sigurno uţivati biti
tvoj ujak. Voliš li je jako?"
"Da", odgovorio je Keating. "Jako."
Nedostatak uzbuĊenja u njegovu odgovoru, uĉinio ga je iskrenim.
Bio je to, otkriven pred Tooheyjem, prvi traĉak neĉeg dostojanstvenog i
znaĉajnog u ukupnom Keatingovu biću.
"Kako je lijepa", rekao je Toohey, "mladenaĉka ljubav. Proljeće, i
rane zore, i raj, i ĉokolade iz samoposluge od dolar i pol za kutiju.
Prednost pred bogovima i filmskim redateljima... Oh, jasno da se
slaţem, Peter. Mislim da je divno. Nisi mogao izabrati bolju od
Catherine. Ona pripada vrsti za koju je svijet zauvijek izgubljen – svijet
sa svim svojim problemima i svim mogućnostima za veliĉanstveno – o,
da, posve izgubljen, jer je nevino i slatko i drago i anemiĉno biće."
"Ako mislite da...", poĉeo je Keating, ali Toohey se osmjehnuo
jednim od svojih blistavih dobronamjernih osmijeha.
"Peter, naravno da razumijem. I odobravam. Ja sam realan. Muškarci
od pamtivijeka nastoje od sebe napraviti budale. Hajde, hajde, nećemo
valjda izgubiti smisao za humor. Ništa nije zaista sveto, osim smisla za
humor. Onda opet, uvijek sam volio priĉu o Tristanu i Izoldi. To je
najljepša priĉa ikada napisana, osim moţda, one o Minnie i Mickeyju
Mouseu."
 4

"...ĈETKICA U ZUBIMA KOJA PERE, PERE PJENU I RIMSKU SMJENU I

doma riba, riba, riba, ĉetkica, ĉaĉkalica, fasung i ţaruljica..."
Peter Keating je razrogaĉenih oĉiju gledao u tekst, kao da ga gleda iz
velike daljine i onda je spustio knjigu na stol. Knjiga je bila tanka i crna,
a crvenim slovima je pisalo: Oblaci i mrtvački pokrovi od Lois Cook.
Na unutarnjoj strani korica stajalo je kako su to zapisi gospoĊice Cook s
njezinih putovanja svijetom.
Keating se naslonio unatrag s osjećajem topline i zadovoljstva.
SviĊala mu se knjiga. Rutinu nedjeljnog doruĉka pretvorila je u duhovni
doţivljaj; bio je siguran kako je duboka jer ništa nije razumio.
Peter Keating nikada nije osjetio potrebu uobliĉiti svoja apstraktna
uvjerenja. Umjesto toga posjedovao je radni nadomjestak: "Stvar nije
visoka ako se moţe dohvatiti; nije velika ako se o njoj moţe raspravljati;
nije duboka ako joj se vidi dno." To je oduvijek bio njegov kredo,
neizreciv i nepobitan. Štitio ga je od svakog pokušaja nastojanja,
razumijevanja ili viĊenja; uz to, izvrgavao je ruglu one koji su to
pokušavali. Tako je mogao uţivati u knjizi gospoĊice Cook. Bio je
oĉaran vlastitom sposobnošću da reagira na apstraktno, duboko i
idealno. Toohey je jedanput rekao: "O tome se i radi, o zvuku kao
zvuku, poeziji rijeĉi u rijeĉima samim, o stilu kao otporu protiv stila.
Samo najbolji umovi mogu to razumjeti, Peter." Keating je mislio kako
o ovoj knjizi moţe razgovarati s prijateljima, i kako je, ako je oni ne
razumiju, superiorniji od njih. Nije bilo potrebno objašnjavati tu
superiornost, o tome se i radilo, "o superiornosti kao superiornosti",
nedostupnoj onima koji traţe objašnjenja. Oboţavao je knjigu.
Ispruţio je ruku po novi tost. Na drugome kraju stola ugledao je
gomilu nedjeljnih novina koje mu je ostavila majka. Podignuo ih je,
osjećajući se dovoljno snaţnim u tom trenutku, prepun samopouzdanja
koje mu je davala njegova skrivena, duhovna grandioznost za
suoĉavanje s cijelim svijetom koji te novine predstavljaju. Izvukao je
ilustrirani prilog. I stao. Ugledao je pred sobom reprodukciju crteţa
kuće 'Enright' Howarda Roarka.
 Nije bilo potrebno proĉitati naslov niti potraţiti oštar potpis u kutu,
znao je kako nitko drugi nije mogao stvoriti tu kuću: poznavao je naĉin
crtanja, ozbiljan i silan u istome ĉasu, poteze olovke na papiru nalik
ţicama visokog napona, tanke i nevine samo na pogled, ne i na dodir.
Bila je to struktura predviĊena za širok prostor pokraj rijeke. Vidjevši je,
u prvom trenu, nije pomislio kako je to kuća, nego narastajuća masa
gorskog kristala. Bio je to onaj isti, strogi, matematiĉki red koji na
okupu drţi slobodan, fantastiĉan rast ravnih linija i ĉistih kutova,
prostori kao prerezani noţem, a ipak u skladu s formacijom delikatnom
poput rada zlatara; nevjerojatna raznolikost oblika, s mnoštvom
posebnih i razliĉitih dijelova od kojih se svaki nadovezuje na prethodni,
neizbjeţno vodeći sljedećem i ukupnoj cjelini; tako da svaki od budućih
stanara, umjesto ĉetvrtastog kaveza kao dijela ĉetvrtaste gomile kaveza,
ima svoju, zasebnu kuću, povezanu s drugim kućama onako kako se
gorski kristali vezuju za istu stijenu.
Keating je gledao skicu. Znao je već dugo kako je Howard Roark
izabran za projektanta kuće 'Enright'. ViĊao je njegovo ime u novinama:
ništa osobito, samo kako je "gospodin Enright odluĉio, iz nekog razloga,
povjeriti posao jednome mladom, vjerojatno zanimljivom arhitektu".
Tekst ispod slike govorio je kako će gradnja zapoĉeti odmah. Dobro,
pomislio je Keating ispustivši novine na stol, pa što onda? Novine su
pale pokraj crne knjige s crvenim slovima. Osjetio je, iako nejasno, kako
je Lois Cook njegova obrana od Roarka.
"Što je to Petey?", zaĉuo je majĉin glas iza leĊa.
Pruţio joj je novine, preko ramena. Trenutak poslije, pale su ispred
njega.
"Oh", gospoĊa Keating je slegnula ramenima.
Stajala je iza njega. Njezina svilena haljina, skrojena preusko, isticala
je ispunjen, tvrdi korzet; ispod vrata joj je svjetlucao mali broš, dovoljno
malen da pokaţe kako su pravi dijamanti u pitanju. GospoĊa Keating
sliĉila je novom stanu u koji su upravo uselili: bila je upadljiva i skupa.
UreĊenje stana bio je prvi profesionalni posao koji je Keating za sebe
napravio. Dizajnirao ga je u svjeţem, novom stilu, srednjeg
viktorijanskog doba, istodobno konzervativno i raskošno. Iznad kamina,
u salonu, visjelo je golemo ulje nekoga tko nije bio, ali je izgledao kao
da jest, slavni predak.
 "Petey, najdraţi, ţao mi te poţurivati nedjeljom ujutro, ali nije li
vrijeme da se odjeneš? Moram izaći i ne bih ţeljela da zaboraviš na
vrijeme i zakasniš, a toliko je lijepo od gospodina Tooheyja što te
pozvao k sebi."
"Da, majko."
"Hoće li doći još neki slavni gosti?"
"Ne, nema gostiju. Bit će još jedna osoba. Ali, ne slavna." Promatrala
ga je, išĉekujući. Dodao je: "Katie će biti tamo."
Ime na nju nije ostavilo nikakav dojam. U posljednje vrijeme kao da
je bila prekrivena nekakvim ĉudnim osjećajem sigurnosti, kao obavijena
naslagom sala kroz koju ove rijeĉi ne prodiru.
"Samo ĉaj, u krugu obitelji", naglasio je. "Tako je rekao."
"Baš lijepo od njega. Sigurna sam kako je gospodin Toohey vrlo
inteligentan ĉovjek."
"Da, majko."
Nestrpljivo je ustao i izišao iz sobe.

Bio je to prvi Keatingov posjet uglednom rezidencijalnom

kompleksu u koji su nedavno uselili Catherine i njezin ujak. Nije mnogo
toga opazio u stanu: osim da je jednostavan, vrlo uredan i prividno
skroman, prepun knjiga, s tek nekoliko slika, ali samo originala i to
skupocjenih. Nitko nikada ne bi pamtio stan Ellswortha Tooheyja, samo
domaćina. Ovog nedjeljnog popodneva, domaćin je nosio tamnosivo
odijelo, uredno poput odore i kućne papuĉe od crne koţe prošarane
crvenim: papuĉe su se rugale strogoj eleganciji odijela, upotpunjujući je
kao smjeli antiklimaks. Sjedio je u širokom, niskom naslonjaĉu, lica
prepuna briţne dobronamjernosti, toliko briţne da su se Keating i
Catherine osjećali na trenutke poput sićušnih mjehura od sapunice.
Keatingu se nije sviĊao naĉin na koji se Catherine skupila na rubu
stolca, pogrbljena, nespretno stisnutih nogu. Poţelio je da ne nosi tri
sezone istu odjeću, ovu u kojoj je sada bila. Ukoĉeno je promatrala
jednu toĉku negdje u sredini saga. Rijetko bi podignula pogled prema
Keatingu. Ujaka nije pogledala nijedanput. Keating nije uspijevao
pronaći ni traĉak onoga radosnog oduševljenja s kojim je uvijek
govorila o Tooheyju, divljenja koje je oĉekivao i u njegovoj prisutnosti.
Bilo je neĉeg teškog, bezbojnog i umornog u njoj.
 Tooheyjev sobar unio je pladanj s priborom za ĉaj.
"Ti ćeš nas posluţiti, zar ne, draga?", zamolio je Toohey. "Ah, ne
postoji ništa što moţe zamijeniti popodnevni ĉaj! Kad propadne
Britansko Carstvo, povjesniĉari će otkriti kako je ono dalo dva
neprocjenjiva doprinosa civilizaciji, ovaj ritual ĉaja i detektivski roman.
Catherine, draga, moraš li tu šalicu drţati kao da je sjekira za meso? Ali,
nije bitno, šarmantno je, mi te zato i volimo, Peter i ja, mi ne ţelimo da
si graciozna poput grofice, tko još danas ţeli grofice?"
Catherine je lijevala ĉaj i prolila ga po staklenoj površini stola: to joj
se nikada prije nije dogodilo.
"Htio sam vas napokon vidjeti zajedno", rekao je Toohey, nehajno
balansirajući krhkom šalicom. "Savršeno smiješno od mene, zar ne?
Nema razloga od ovoga raditi predstavu, ali ja sam, kao i svi, ponekad
glupo sentimentalan. Ĉestitam ti na izboru, Catherine. Dugujem ti
ispriku, nisam vjerovao da imaš tako dobar ukus. Ti i Peter divan ste
par. Ti ćeš napraviti toliko za njega. Kuhati mu griz, prati rupĉiće, nositi
njegovu djecu, iako, sva djeca, prije ili poslije, dobiju male boginje, što
je beskrajna gnjavaţa."
"Ali, vi ipak... ipak odobravate?", uznemireno je pitao Keating.
"Odobravam, što? Što, Peter?"
"Naše vjenĉanje... kao mogućnost."
"Kakvo suvišno pitanje, Peter! Jasno da odobravam. To je tipiĉno za
mlade, raditi problem gdje ga nema! Pitaš, kao da je cijela stvar
dovoljno vaţna da bi se bilo protiv nje."
"Katie i ja smo se upoznali prije sedam godina", izgovorio je Keating
kao da se brani.
"I, to je bila ljubav na prvi pogled?"
"Da", odgovorio je Keating osjećajući se potpuno glupo.
"Sigurno je bilo proljeće", nastavio je Toohey. "Obiĉno jest. Uvijek
postoji nekakvo tamno kino i njih dvoje, izgubljeni za cijeli svijet, s
rukom u ruci – ali, šake se poĉnu znojiti ako su dugo stisnute, zar ne?
Ipak, divno je biti zaljubljen. Najljepša priĉa ikad ispriĉana, i posve
obiĉna. Nemoj okretati glavu, Catherine. Nikada ne smijemo izgubiti
osjećaj za humor."
 Osmjehnuo se. Posramila ih je dobrota u njegovu osmijehu. Bila je
toliko velika da je njihova ljubav postala mala i zla, jer bi samo nešto
beskrajno bijedno moglo izazvati toliko samilosti. Pitao je:
"Usput, Peter, kad je svadba?"
"Oh, pa... nismo odredili konaĉni datum, znaš kako je bilo, meni se
toliko toga dogodilo, pa onda Katie i njezine obaveze i... i usput", naglo
je dodao; njezin posao uvijek ga je smetao. "Kad se vjenĉamo, Katie će
morati prekinuti s tim. Ja sam protiv toga."
"Ali, svakako", rekao je Toohey. "I ja sam protiv, osim što Catherine
to voli."
Catherine je radila kao odgajateljica u vrtiću doma Clifford. Bila je
to njezina ideja. Ĉesto je posjećivala dom s ujakom, koji je u njemu
drţao predavanja o ekonomiji, i tako se zainteresirala za posao.
"Ali, ja to volim!", rekla je, iznenada uzbuĊena. "Ne vidim zašto ti to
prezireš, Peter!" U glasu je bilo neĉega oštrog, prkosnog i neugodnog.
"Nikada nisam u neĉemu toliko uţivala! Pomagati nemoćnima i
nesretnima! Jutros sam tamo otišla – nisam morala, ali ţeljela sam,
ţurila sam kući i nisam se stigla presvući, ali kakve to ima veze, koga je
briga kako izgledam? I onda", oštrina u glasu je nestala, govorila je
nestrpljivo i vrlo brzo – "Zamisli, ujaĉe, mali Billy Hansen je imao
upaljeno grlo – sjećaš se Billyja? I nije bilo bolniĉarke i ja sam mu
morala ispirati grlo, malom jadniĉku! Imao je uţasne, sluzave naslage u
ustima!"
Glas joj je blistao, kao da priĉa o najljepšim stvarima. Pogledala je
ujaka. Prvi put, Keating je ugledao naklonost koju je oĉekivao.
Nastavila je govoriti o svojem poslu, o djeci, o vrtiću. Toohey je
ozbiljno slušao. Ništa nije rekao. Iskrena pozornost u njegovim oĉima
promijenila ga je, nestalo je zabavnog podsmijeha, i on je, zaboravivši
vlastiti savjet, postao ozbiljan, istinski ozbiljan. Primijetivši kako je
njezin tanjur prazan, pruţio joj je pladanj sa sendviĉima, jednostavnim
pokretom, ali na neki naĉin, punim poštovanja.
Keating je s nestrpljenjem ĉekao stanku. Ĉekao, kako bi promijenio
temu. Pogled mu je lutao po sobi, sve dok nije ugledao primjerak
nedjeljnih novina. Bilo je to pitanje koje je dugo htio postaviti. Oprezno
je rekao:
"Ellsworthe, što misliš o Roarku?"
 "Roarku? Roarku?", pitao je Toohey. "Tko je Roark?"
Previše nevin, previše beznaĉajan ton kojim je to ponavljao, uz
maglovit, prezriv ali vrlo ĉujan upitnik, uvjerio je Keatinga kako
Toohey vrlo dobro zna tko je to. Potpuno neznanje o nekoj temi ne
naglašava se nikada, ako je potpuno neznanje u pitanju. Keating je
nastavio:
"Howard Roark, znaš, arhitekt. Onaj koji gradi kuću za Enrighta."
"O, o da! Netko je napokon gradi, zar ne?"
"U današnjem broju Kronike objavljena je slika."
"Zaista? Prelistao sam novine."
"I... što misliš o toj kući?"
"Sigurno bih je zapamtio da je znaĉajna."
"Sigurno", Keatingovi slogovi poskakivali su kao da se izmeĊu njih
bori za zrak. "To je uţasna, luda stvar! Nešto što nikada nisi vidio niti bi
ţelio vidjeti!"
Bilo je to golemo olakšanje. Bilo je to kao da je cijeli ţivot proveo u
uvjerenju kako boluje od neizljeĉive bolesti, a onda ga dijagnoza
najboljeg specijalista na svijetu proglašava zdravim. Htio se smijati,
slobodno, glupo, bez dostojanstva. Htio je priĉati.
"Howard je moj prijatelj", rekao je veselo.
"Tvoj prijatelj? Ti ga poznaješ?"
"Da li ga poznajem? Pa, bili smo zajedno na fakultetu, znaš, na
Stantonu, pa, ţivio je u mojoj kući tri godine, mogao bih ti reći koje su
mu boje gaće i kako se kupa, i to sam vidio!"
"Ţivio je u tvojoj kući u Stantonu?", ponovio je Toohey. Izgovorio je
to s vrlo opreznom preciznošću. Zvuk glasa bio je sitan, suh i konaĉan,
kao kad se prelomi drvce šibice.
Vrlo je zanimljivo što mi Toohey postavlja toliko pitanja, pomislio je
Keating, osim što ta pitanja nemaju smisla. Nisu bila o kućama, nisu
bila o arhitekturi. Bila su to besmislena, osobna pitanja, ĉudna, kad se
uzme u obzir kako on ne poznaje ĉovjeka o kojemu se raspituje.
"Smije li se ĉesto?"
"Vrlo rijetko."
"Izgleda li nesretno?"
"Nikad."
"Da li je u Stantonu imao mnogo prijatelja?"
 "Nikad, nigdje nije imao nijednog prijatelja."
"Deĉki ga nisu voljeli?"
"Njega nitko ne moţe voljeti."
"Zašto?"
"On ĉini da osjećaš kako takva ljubav nije vaţna."
"Da li je izlazio, pio, provodio se?"
"Nikad."
"Voli li novac?"
"Ne."
"Voli li kad mu se dive?"
"Ne."
"Vjeruje li u Boga?"
"Ne."
"Govori li puno?"
"Vrlo malo."
"Sluša li kada drugi s njime govore o... nekoj ideji?"
"Sluša. Ali, bilo bi bolje da ne sluša."
"Zašto?"
"Bilo bi manje uvredljivo, ako razumiješ što mislim, jer kad te netko
sluša na takav naĉin, posve je jasno kako to za njega nema znaĉaja."
"Da li je oduvijek ţelio biti arhitekt?"
"On..."
"Što, Peter?"
"Ništa. Upravo sam shvatio, koliko je ĉudno što se to nikada nisam
zapitao. Evo što je ĉudno: to pitanje se ne postavlja. On je manijak kad
je rijeĉ o arhitekturi. Ĉini se da mu je ona toliko prokleto vaţna da je
izgubio svaku ljudsku perspektivu. On nema smisao za šalu na svoj
raĉun, on je zaista ĉovjek bez smisla za humor. Njega se jednostavno ne
pita što bi bio kad ne bi bio arhitekt."
"Ne", rekao je Toohey. "Pita ga se što bi bio kad ne bi mogao biti
arhitekt."
"Išao bi preko leševa. Preko jednog i preko svih. Svih nas. Ali, bio bi
arhitekt."
Toohey je podignuo svoju salvetu, mali, krhki komad tkanine sa
svojega koljena: sloţio ju je uredno, rub preko ruba a onda noktima
izravnao krajeve.
 "Sjećaš li se naše skupine mladih arhitekata, Peter?", pitao je.
"Upravo dogovaram naš prvi sastanak. Razgovarao sam s mnogima od
budućih ĉlanova i laskalo bi ti da ĉuješ što misle o tebi kao o
predsjedniku."
Sljedećih pola sata su ugodno razgovarali. Kad je Keating ustao da
krene kući, Toohey je izjavio:
"O, da. Razgovarao sam o tebi s Lois Cook. Uskoro će ti se javiti."
"Puno ti hvala, Ellsworthe. Upravo ĉitam Oblake i mrtvačke
pokrove."
"I?"
"Odliĉno! Znaš, Ellsworthe, to... to ĉini da o svemu misliš posve
drugaĉije nego prije."
"Da", odgovorio je Toohey. "Nije li tako?"
Stajao je pokraj prozora, gledajući u posljednje zrake sunca tog
hladnog, svijetlog poslijepodneva. Zatim se okrenuo i rekao:
"Dan je prekrasan. Vjerojatno jedan od posljednjih u ovoj godini.
Zašto ti i Catherine ne odete prošetati, Peter?"
"Oh, tako bih voljela!", radosno je rekla Catherine.
"Pa, samo naprijed", srdaĉno se osmjehnuo Toohey. "O ĉemu se radi,
Catherine? Valjda ne ĉekaš moje dopuštenje?"
Dok su hodali jedno pokraj drugoga, sami u blistavoj hladnoći
sumraka koji je preplavio ulice, Keating je osjetio kako ga ponovno
obuzima sjećanje na sve što je Catherine za njega bila, neobiĉan osjećaj
koji je nestajao u prisutnosti drugih ljudi. Sklopio je šake preko njezinih
dlanova. Povukla je ruku, skinula rukavicu, i ispreplela svoje prste s
njegovima. A onda je on iznenada pomislio kako se šake zaista znoje
ako su stisnute, i razdraţen, ubrzao je hod. Mislio je kako hodaju poput
Minnie i Mickeyja Mousea i prolaznicima vjerojatno izgledaju
smiješno. Da se rastrese i oslobodi takvih misli, spustio je pogled prema
dolje, na nju. Gledala je ravno ispred sebe, obasjana zlatnim svjetlom, i
vidio je njezin njeţan profil i blagu sjenu osmijeha na usnama, osmijeha
sreće i mira. Ali, vidio je takoĊer kako su joj oĉni kapci blijedi i
posumnjao da je anemiĉna.

Lois Cook je sjedila na podu, u sredini svojega salona, nogu

prekriţenih u turskom poloţaju, pokazujući gola, debela koljena, sive
ĉarape zarolane preko ĉvrsto stisnutih podvezica i komad blijedih,
ruţiĉastih gaća. Peter Keating je sjedio na rubu ljubiĉastog, svilenog
naslonjaĉa. Nikada prije nije osjećao toliku nelagodu pri prvom susretu
s naruĉiteljem.
Lois Cook imala je trideset sedam godina, ali je u novinskim
intervjuima i pred prijateljima izjavljivala kako su joj šezdeset ĉetiri. To
je ponavljano kao kapriciozna šala, koja je oko njezina imena stvarala
dojam vjeĉne mladosti. Bila je visoka, suha, uskih ramena i širokih
kukova. Lice joj je bilo izduţeno, ţućkasto, oĉi vrlo blizu. Duga joj je
kosa u masnim pramenovima padala oko ušiju. Nokti su joj pucali.
Izgledala je napadno zapušteno s neurednošću promišljenom jednakom
paţnjom kao da je urednost u pitanju, i s istim ciljem.
Govorila je bez prestanka, ljuljajući se na bedrima naprijed-natrag.
"... Da, na Boweryju. Privatna rezidencija. Hram na Boweryju. Imam
gradilište. Ţeljela sam ga i kupila, jednostavno tako, ili je moj glupi
odvjetnik to uĉinio za mene, morate ga upoznati, on ima problem sa
zadahom iz usta. Ne znam koliko će me to stajati, ali nije vaţno, novac
nije vaţan. Mora imati tri kata i salon s podom od crijepa."
"GospoĊice Cook, proĉitao sam Oblake i mrtvačke pokrove i za
mene je to bilo duhovno otkrivenje. Dopustite da se uvrstim meĊu
malobrojne koji razumiju hrabrost i znaĉenje svega što ste uspjeli
napraviti dok..."
"Oh, prestanite s tim glupostima", rekla je namigujući.
"Ali, ja to zaista mislim!", ljuto je odgovorio. "Oboţavao sam vašu
knjigu i ja..."
Izgledalo je kao da joj dosaĊuje.
"To je tako banalno", razvlaĉila je rijeĉi. "To, kad vas svi razumiju."
"Ali, gospodin Toohey je rekao..."
"Ah, da, gospodin Toohey." Oĉi su joj postale budne, drske i
iskrivljene, kao oĉi djeteta koje je upravo poĉinilo malu, ruţnu
nepodopštinu. "Gospodin Toohey. Ja sam predsjednica male skupine
mladih pisaca za koju je on vrlo zainteresiran."
"Zaista?", rekao je sretno. Bila je to prva izravna komunikacija meĊu
njima. "Nije li to vrlo zanimljivo? Gospodin Toohey okuplja i malu
skupinu mladih arhitekata, i bio je toliko ljubazan da mene uzme u obzir
kao predsjednika."
 "O", rekla je namignuvši mu, "jedan od nas?"
"Kojih nas?"
Nije znao što je napravio, ali bilo je oĉito da ju je neĉim razoĉarao.
Nasmijala se. Sjedila je tamo, gledajući ga i smijala mu se u lice,
neljubaznim, oporim smijehom.
"Što za...", ali se zaustavio. "O ĉemu se radi, gospoĊice Cook?"
"Oh, Boţe!'", uzviknula je. "Vi ste tako sladak, sladak deĉko i tako
ste lijepi."
"Gospodin Toohey je velik ĉovjek", bio je bijesan. "On je najveći...
najplemenitiji ĉovjek kojega sam ikad..."
"O, da. Gospodin Toohey je krasan." Glas je govorio posve suprotno,
bezoĉno lišen poštovanja. "Moj najbolji prijatelj. Najbolji ĉovjek na
svijetu. Imamo prirodu i imamo gospodina Tooheyja – zakon prirode.
Usput, ĉak se i rimuje. Ali, svejedno, on je svetac. To je tako rijetko.
Kao i genij. Ja sam genij. Hoću dnevni boravak bez prozora. Bez
ijednog prozora, sjetite se toga kad budete crtali plan. Bez prozora,
crijep na podu i crni strop. I bez struje. Ne ţelim struju u svojoj kući,
samo petrolejske lampe. Petrolejske lampe, dimnjake i svijeće. Do vraga
s Thomasom Edisonom. Tko je on uopće?"
Njezine ga rijeĉi nisu toliko smetale, koliko njezin osmijeh. Nije to
bio osmijeh, nego stalna, ukoĉena grimasa koja je podizala prema gore
rubove njezinih usana i ĉinila da izgleda kao lukavi vrag.
"I Keating, ţelim da mi kuća bude ruţna. Veliĉanstveno ruţna. Ţelim
da to bude najruţnija kuća u New Yorku."
"Naj... ruţnija, gospoĊice Cook?"
"Dragi moj, ljepota je toliko beznaĉajna."
"Da, ali... ali ja... dobro... ne znam kako bih mogao sebi dopustiti..."
"Keating, gdje vam je hrabrost? Zar niste u stanju povremeno
napraviti nešto zaista grandiozno? Svi tako teško rade, i muĉe se i pate
kako bi dosegnuli ljepotu, kako bi pretekli jedni druge u ljepoti. Idemo
ih sve nadmašiti! Idemo im baciti njihov znoj u lice. Uništiti ih jednim
udarcem. Biti bogovi. Biti ruţni."
Prihvatio je narudţbu. Poslije nekog vremena prestao je osjećati
nelagodu. Gdje god bi spomenuo svoj novi posao, susretao bi se sa
znatiţeljom i poštovanjem. Bila je to znatiţelja iz zabave ali, bilo je i
poštovanje. Ime Lois Cook bilo je dobro poznato u najboljim salonima
koje je posjećivao. Naslovi njezinih knjiga blještali su u razgovorima,
poput dijamanata u govornikovoj intelektualnoj kruni. Glasovi koji su ih
izgovarali uvijek su sadrţavali i izazov. Bila je to zadovoljena hrabrost
jer nikad nije nailazila na otpor. Za pisce ĉije se knjige nisu prodavale,
bila je zaĉuĊujuće poznata i cijenjena. Bila je mjerilo intelektualne
avangarde i otpora. Osim što njemu nije bilo posve jasno protiv ĉega je
taj otpor toĉno usmjeren. Na neki naĉin, bilo mu je draţe ne znati.
Projektirao je kuću kakvu je traţila. Bilo je to trokatno zdanje,
djelomice od mramora, djelomice od ţbuke, ukrašeno kipovima zmajeva
i fenjerima poput onih na fijakerima. Izgledalo je kao objekt iz
lunaparka.
Nacrti njegove zgrade objavljeni su u više novina i struĉnih ĉasopisa
od bilo kojih nacrta koje je ikada napravio, s iznimkom zgrade Cosmo-
Slotnick. Jedan je od komentatora izjavio da "Peter Keating dokazuje
kako je više od bistrog mladića sposobnog udovoljiti umišljenim
tajkunima. S naruĉiteljicom kakva je Lois Cook, on je ušao na podruĉje
intelektualnih pokusa." Toohey je kuću spomenuo kao "svemirski vic".
Ali, neobiĉan osjećaj ostao je u njemu; poput osjećaja koji ostaje u
ustima nakon jela. Obuzimao bi ga ponekad dok bi radio neke znaĉajne
zgrade, zgrade koje su mu se sviĊale, ponekad kad bi bio ponosan na
svoj rad. Nije mu mogao odrediti kakvoću, znao je samo kako je to
jednim dijelom sram.
Priznao je to jednom prigodom Ellsworthu Tooheyju. On se
nasmijao: "Dobro je to za tebe, Peter. Ne smijemo si dopustiti osjećaj
pretjerane samovaţnosti. Nije potrebno sebe opterećivati apsolutnim."
 5

DOMINIQUE SE VRATILA U NEW YORK. VRATILA SE BEZ CILJA,

jednostavno je trećeg dana nakon posjeta kamenolomu, shvatila kako
više ne moţe izdrţati u vlastitoj kući. Morala je biti u gradu, potreba je
bila nagla, neodoljiva i besmislena. Od grada nije ništa oĉekivala.
Ţeljela je samo osjećati ulice i zgrade kao oslonac oko sebe. Kad se
ujutro probudila, zaĉula je udaljenu buku prometa, duboko dolje, ispod
prozora. Bio je to poniţavajući zvuk, koji ju je podsjećao na to gdje je i
zašto. Stala je na prozor, raširenih ruku, drţeći se za okvir. Ĉinilo joj se
da drţi dio grada, sve ulice i sve krovove koji su stali u drveni okvir
izmeĊu njezinih dlanova.
Poĉela je odlaziti sama u duge šetnje. Hodala bi brzo, podignuta
ovratnika, ruku zavuĉenih u dţepove staroga kaputa. Govorila bi sebi
kako se ne nada da će ga sresti. Nije ga traţila. Ali, morala je biti vani,
na ulicama, bez cilja, ponekad satima.
Oduvijek je mrzila gradske ulice. Gledala je lica kako promiĉu
pokraj nje, lica koja je strah ĉinio sliĉnima, strah kao zajedniĉki
nazivnik, strah od svega, strah od drugih, strah koji ih je ĉinio
spremnima nasrnuti na sve što je sveto bilo kome od njih. Nije znala
odrediti prirodu ni razloge toga straha, ali oduvijek je osjećala njegovu
prisutnost. Sebe je saĉuvala slobodnom samo zahvaljujući jednoj
opsesiji: ne dopustiti sebi da je bilo što dotakne. SviĊalo joj se suoĉavati
se s njima na ulicama, s nemoći njihove mrţnje, jer im nije davala ništa
što su mogli povrijediti.
Izgubila je tu slobodu. Svaki korak ulicom sada je bio bolan. Bila je
vezana za njega, i bila je vezana za svaki dio grada. On je bio bezimeni
radnik, koji radi bezimen posao, izgubljen u ovome mnoštvu, ovisan o
njemu, bez iĉije zaštite. Dijelila ga je sa svima. Mrzila je pomisao kako
on hoda ploĉnicima kojima drugi hodaju. Mrzila je pomisao na trgovca
koji mu dodaje kutiju cigareta. Mrzila je laktove koji dodiruju njegove
laktove u metrou. Tresući se, u groznici, vraćala se iz šetnji. I sljedećeg
dana izlazila ponovno.
 Kad joj je istekao godišnji odmor, otišla je u Zastave dati otkaz.
Njezin posao i njezina rubrika nisu više imali znaĉaj. Prekinula je
oduševljene pozdrave Alvaha Scarreta i rekla: "Došla sam samo reći da
odlazim, Alvah." Gledao ju je ne shvaćajući. Izustio je samo: "Zašto?"
Bio je to prvi zvuk vanjskoga svijeta koji je poslije dugog vremena
dopro do nje. Uvijek je ţivjela prema trenutaĉnom impulsu, ponosna na
slobodu kojoj razlozi nisu potrebni. Sad se morala suoĉiti s pitanjem
koje je u sebi sadrţavalo odgovor. Nije ga mogla izbjeći. Zbog njega,
mislila je, jer sam njemu dopustila da promijeni smjer mojega ţivota.
Bio je to samo još jedan oblik nasilja i vidjela ga je kako se smiješi,
onako kako se smiješio na šumskoj stazi. Nije imala izbora. Bilo je
svejedno koji će put izabrati, na svaki je bila prisiljena. Mogla je ostaviti
posao, jer je on uĉinio da to poţeli, a mogla je i ostati, mrzeći ga, u
naporu da svoj ţivot saĉuva nepromijenjenim, boreći se protiv njega.
Posljednje je bilo teţe.
Podignula je glavu i rekla: "Samo se šalim, Alvaho. Htjela sam
vidjeti što ćeš reći. Ne odlazim."

Radila je već nekoliko dana kada je Ellsworth Toohey ušao u njezin

ured.
"Zdravo, Dominique", rekao je. "Upravo sam ĉuo da si se vratila."
"Zdravo, Ellsworthe."
"Zaista mi je drago. Znaš, uvijek sam imao taj osjećaj kako ćeš
jednog jutra jednostavno reći da odlaziš."
"Osjećaj Ellsworthe? Ili nadu?"
Gledao ju je, ljubaznih oĉiju, osmijeha šarmantnog kao uvijek: ipak,
u šarmu je bio traĉak podsmijeha kao da zna kako ga ona ne cijeni, i
traĉak drskosti koji govori kako će, svejedno, biti i ljubazan i šarmantan.
"U tome griješiš", osmjehivao se pomirljivo. "Uvijek si u tome
griješila."
"Nisam. Ne uklapam se, Ellsworthe, zar ne?"
"Ja bih, naravno, mogao pitati u što se ne uklapaš? Ali,
pretpostavimo da ne pitam. Pretpostavimo da samo izjavim kako i ljudi
koji se ne uklapaju, imaju svoju svrhu, jednako kao i oni drugi. Da li bi
ti se to više svidjelo? U svakom sluĉaju, najjednostavnije je reći kako
sam oduvijek bio tvoj oboţavatelj i kako ću to uvijek biti."
 "To nije kompliment."
"Nekako ne vjerujem da ćemo mi ikada biti neprijatelji, ako je to ono
što bi više voljela."
"Ne, nećemo biti neprijatelji, Ellsworthe. Ti si najzadovoljnija osoba
koju poznajem."
"Svakako."
"U mojem znaĉenju?"
"U kojem god znaĉenju ţeliš."
Na stolu ispred nje leţao je ilustrirani prilog nedjeljne Kronike. List
je bio presavijen na stranici sa slikom crteţa kuće 'Enright'. Podignula je
novine, pruţila mu ih suţenih oĉiju, s nijemim pitanjem u njima.
Pogledao je sliku, zatim nju i opet sliku. Spustio je novine na stol.
"Neovisan poput uvrede, zar ne?"
"Znaš što, Ellsworthe, mislim da bi se ĉovjek koji je ovo napravio
morao ubiti. Ĉovjek koji je u stanju stvoriti nešto ovoliko lijepo, ne bi
smio dopustiti zidanje kuće. Ne bi smio ţeljeti ţivjeti. Ali, on će je
sagraditi zato da bi ţene vješale pelene po njegovim terasama, da bi
ljudi pljuvali po njegovim stubištima i crtali nakaradne slike po
njegovim zidovima. Darovao im ju je i uĉinio dijelom njih, dijelom
svega. Nije smio dopustiti da ljudi poput tebe gledaju u nju. Da ljudi kao
ti o njoj priĉaju. Prva rijeĉ koju izustiš, oskvrnut će njegov rad. Uĉinio
je sebe gorim od tebe. Ti ćeš napraviti samo malu, zlu pakost, ovo što
on radi je bogohuljenje. Ĉovjek koji zna ono što je ovaj morao znati, ne
bi smio ţivjeti."
"O tome ćeš napisati ĉlanak?", pitao je.
"Ne. To bi bila repriza njegova zloĉina."
"A razgovor sa mnom o tome?"
Gledala ga je. Smješkao se ljubazno.
"Imaš pravo", rekla je. "To je dio istog zloĉina."
"Hajdemo na veĉeru ovih dana, Dominique. Zaista mi ne dopuštaš da
te dovoljno viĊam."
"Dogovoreno", rekla je. "Kad god ţeliš."

Na suĊenju zbog napada na Ellswortha Tooheyja, Steven Mallory je

odbio objasniti svoj motiv. Nije dao izjavu. Ĉinilo se da mu uopće nije
vaţno kakva će biti kazna. Zato je Ellsworth Toohey izazvao pravu
malu senzaciju kada se, nepozvan, pojavio i govorio u njegovu obranu.
Molio je suca za milost, objasnivši kako budućnost i karijeru Stevena
Malloryja ne ţeli vidjeti uništene. Svi nazoĉni bili su dirnuti, svi, osim
Stevena Malloryja. On je sjedio i slušao, izgledajući kao netko tko
prolazi najgore muĉenje. OsuĊen je uvjetno na dvije godine.
Nebrojeni komentari izgovoreni su o ĉudesnoj velikodušnosti
Ellsworha Tooheyja. Sve pohvale odbio je ljubazno i skromno.
"Prijatelji moji", bilo je njegovo objašnjenje, koje su objavile sve
novine, "odbijam biti suuĉesnik u stvaranju muĉenika."

Na prvome sastanku buduće udruge mladih arhitekata, Keating je

zakljuĉio kako Toohey ima veliku sposobnost izabrati ljude koji se
dobro uklapaju. Bilo je neĉega u tih osamnaest okupljenih ljudi, što nije
mogao posve objasniti, ali što ga je ohrabrivalo i davalo mu osjećaj
sigurnosti kakav nije doţivljavao ni u samoći niti pri drugim susretima:
dio toga bila je i svijest da ostali osjećaju isto, iz istog, neobjašnjiva
razloga. Bio je to osjećaj zajedništva, ali, ne svetog ili uzvišenog
zajedništva, i upravo u tome je bila ljepota: jer u tom okruţenju nitko
nije osjećao potrebu biti ni svetac, niti uzvišen.
Da nije bilo te bliskosti, Keating bi bio razoĉaran susretom. Od
osamnaest prisutnih u Tooheyjevu salonu, nitko nije bio ugledan
arhitekt, osim njega samog i Gordona L. Prescotta, koji je, odjeven u
bijelu dolĉevitu, izgledao pomalo pokroviteljski, ali ipak zainteresirano.
Za imena ostalih Keating nije nikada ĉuo. Bili su to većinom poĉetnici,
mladi, loše odjeveni i ratoborni. Neki od njih bili su samo crtaĉi. Našla
se tu i jedna arhitektica, koja je projektirala nekoliko malih, obiteljskih
kuća, većinom bogatim udovicama: imala je agresivan nastup, stisnute
usne i svjeţi cvijet u kosi. Zatim mlad ĉovjek, velikih, nevinih oĉiju.
Bili su ondje i opskurni graĊevinski poduzetnik debela lica bez izraza,
jedna visoka, suha ţena koja se bavila unutarnjim ureĊenjem i još jedna
ţena, za koju se nije toĉno znalo ĉime se bavi.
Keating nije uspijevao shvatiti u ĉemu je zapravo smisao skupine,
iako se govorilo bez prestanka. Nijedan govor nije bio posve suvisao, ali
sve skupa kao da je nosila ista, skrivena struja. Osjećao je taj podzemni
tok kao jedino jasno odredište izmeĊu svih nejasnih uopćavanja, iako to
nitko nije spomenuo. Drţao ga je tu, kao što je drţao i ostale i on nije
osjećao potrebu za objašnjenjem.
Razgovaralo se mnogo o nepravdi, o nekorektnosti i bezobzirnosti
društva prema mladima, predlagalo se da svatko ima osiguran posao ĉim
završi školu. Arhitektica je vikala nešto o pokvarenosti bogatih.
Poduzetnik je mumljao o teškom ţivotu i kako "si meĊusobno moramo
pomagati". Mladić nevinih oĉiju preklinjao je: "Mogli bismo napraviti
toliko dobrih stvari", glasom punim oĉajniĉke iskrenosti koja je bila i
muĉna i neprikladna. Gordon L. Prescott je izjavio kako UAA ĉini
gomila starih budala, bez koncepcije o društvenoj odgovornosti i bez
kapi svjeţe krvi u bilo kome od njih, te kako je krajnje vrijeme da ih se
izbaci iz igre. Ţena neodreĊenog zanimanja govorila je o idealima i
razlozima, iako nitko nije toĉno razumio o ĉemu je rijeĉ.
Peter Keating jednoglasno je izabran za predsjednika. Gordon L.
Prescott izabran je za potpredsjednika i blagajnika. Toohey je odbio sva
imenovanja. Izjavio je samo kako će raditi kao nesluţbeni savjetnik.
Odluĉeno je da se udruga nazove Vijeće ameriĉkih graditelja. Reĉeno je
kako ĉlanstvo neće biti ograniĉeno samo na arhitekte, nego će biti
otvoreno svim "srodnim zanimanjima" i svima koji "rade u interesu
velikog zvanja graditeljstva".
Tad je progovorio Toohey. Govorio je s male udaljenosti, stojeći,
oslonjen jednom rukom na rub stola. Njegov veliĉanstven glas bio je
blag i uvjerljiv. Ispunio je sobu, ali svim je slušateljima bilo jasno kako
je mogao ispuniti i rimski amfiteatar. Bilo je neĉega lukavog i laskavog
u toj spoznaji: u zvuku moćnoga glasa koji je ovdje zadrţan samo zbog
njih.
"I tako, prijatelji moji, ono što arhitekturi kao zvanju nedostaje jest
prepoznavanje njezina društvenog znaĉenja. Taj nedostatak posljedica je
dvaju razloga: antisocijalne prirode društva u cjelini i vaše osobne,
uroĊene skromnosti. Vas su uvjetovali da o sebi razmišljate iskljuĉivo
kao o beznaĉajnim hraniteljima, ĉija je uloga samo zaraditi plaću i
osigurati novac za ţivot. Nije li vrijeme, prijatelji moji, da se zaustavite
i ponovno odredite svoj poloţaj u društvu? Od svih vještina, vaša je
najznaĉajnija. Znaĉajna ne zbog koliĉine novaca koju ćete moţda
zaraditi, ne zbog stupnja umjetniĉkih sposobnosti koji ćete moţda
pokazati, nego zbog usluge koju pruţate drugim ljudima. Vi
ĉovjeĉanstvu osiguravate krov nad glavom. Zapamtite to, i onda
pogledajte naše gradove, naša sirotinjska naselja, kako biste shvatili
kakav vas divovski zadatak oĉekuje. Ali, da biste dorasli takvom
izazovu, morate se naoruţati širom vizijom i samih sebe i svojega rada.
Vi niste sluge bogatih. Vi ste vitezovi u borbi za one bez povlastica i
kuća. Ne prema onome što jesmo, nego prema onima kojima sluţimo,
bit ćemo suĊeni. Neka nas taj duh ujedini. Budimo, u svemu, vjerni tom
novom, širem i višem cilju. Organizirajmo se prijatelji moji za – mogu li
ga nazvati pravim imenom – plemeniti san?"
Keating je pohlepno gutao rijeĉi. O sebi je oduvijek mislio kao o
hranitelju, koji radi za plaću, unutar zvanja koje je izabrao jer je njegova
majka tako ţeljela. Bilo je ĉudesno otkriti kako je mnogo više od toga,
kako njegove svakodnevne radnje imaju uzvišenije znaĉenje. Ĉudesno i
omamljujuće. Znao je kako svi u ovoj sobi osjećaju isto.
"... i kada naš društveni sustav propadne, graditeljstvo neće nestati,
umjesto toga, uzdignut će se na pijedestal znaĉaja i ugleda."
Zaĉulo se zvono na vratima. Tooheyjev sobar pojavio se na trenutak i
otvorio vrata kako bi ušla Dominique Francon.
Zbog naĉina na koji se Toohey zaustavio, usred reĉenice, Keating je
znao kako Dominique nije bila pozvana, niti se oĉekivalo da će doći.
Nasmiješila se Tooheyju, klimnula glavom, rukom pokazujući neka
nastavi. Uspio se nakloniti, jedva primjetno, više oĉima nego tijelom, i
produţio govoriti. Bila je to ljubazna gesta i njezina neformalnost
ukljuĉila je novoga gosta u intimno bratstvo prigode, osim što se
Keatingu uĉinilo kako se dogodila trenutak prekasno. Nikada prije nije
vidio Tooheyja kako propušta pravi trenutak.
Dominique je sjela u dno prostorije, iza ostalih. Keating je
privremeno zaboravio govornika, nastojeći privući njezinu pozornost.
Morao je ĉekati, dok su njezine oĉi polako i paţljivo prelazile preko
prisutnih lica i zatim se zaustavile na njemu. Poklonio se i odluĉno
klimnuo glavom, s osmijehom kojim se pozdravlja privatno vlasništvo.
Sagnula je glavu, spustila oĉi, vidio je kako joj trepavice dodiruju
obraze, a onda ga je ponovno pogledala. Sjedila je tako, jedan dugi
trenutak, bez osmijeha, kao da na njegovu licu otkriva nešto novo. Nije
ju vidio još od proljeća. Pomislio je kako izgleda malo umornije i još
ljepše nego u njegovu sjećanju.
 Zatim se opet okrenuo Ellsworthu Tooheyju i nastavio slušati. Rijeĉi
koje je ĉuo bile su uzbudljive kao i uvijek, ali je njegovo uţivanje bilo
umanjeno nekom nelagodom. Pogledao je Dominique. Ona nije
pripadala ovoj sobi, ovome skupu. Nije znao zašto, ali sigurnost te
spoznaje bila je i golema i nesnosna. Nije to bila njezina ljepota ni ohola
elegancija, nešto drugo ju je ĉinilo uljezom. Ĉinilo se kao da su svi bili
udobno goli, dok u sobu nije ušla potpuno odjevena osoba, izazvavši
istoga trena u svima osjećaj nepriliĉnosti. Osim što ona nije napravila
ništa. Sjedila je, slušajući pozorno. Naslonila se unatrag, prekriţila noge
i zapalila cigaretu. Protresla je plamen šibice kratkim, malim trzajem
zgloba i spustila je u pepeljaru na stolu pokraj sebe. Vidio je pokret
gašenja šibice i imao osjećaj da je plamen bacila svima u lice. Zakljuĉio
je kako pretjeruje. Ali, ipak je primijetio kako Ellsworth nije niti
jedanput pogledao u njezinu smjeru.
Kada je završio, Toohey je poţurio prema njoj.
"Dominique, draga moja", razdragano je rekao. "Mogu li se smatrati
poĉašćenim?"
"Ako ţeliš."
"Da sam znao kako te zanima, poslao bih ti posebnu pozivnicu."
"Ali, nisi mislio kako bi me moglo zanimati?"
"Ne, iskreno ja.."
"Pogreška, Ellsworth. Podcijenio si moj novinarski instinkt. Novost
se ne propušta. Ĉovjek nema tako ĉesto prigodu biti svjedok raĊanju
zloĉina."
"Na što toĉno misliš Dominique?", pitao je Keating oštro.
Okrenula se prema njemu. "Zdravo, Peter."
"Ti, svakako, poznaješ Petera Keatinga?", Toohey se smiješio.
"O, da. Peter je jedanput bio zaljubljen u mene."
"Upotrebljavaš pogrešno vrijeme Dominique", rekao je Keating.
"Nikad ne smiješ uzeti ozbiljno ono što Dominique govori, Peter.
Ona ne oĉekuje da je shvaćamo ozbiljno. Da li bi se ţeljela pridruţiti
našoj maloj skupini, Dominique? Tvoja struĉnost ĉini te posebno
podobnom."
"Ne, Ellsworth. Ne bih se ţeljela pridruţiti tvojoj skupini. Ne mrzim
te dovoljno da bih to uĉinila."
"Ali, što ne odobravaš?", odbrusio je Keating.
 "Ali, Peter!", otezala je s odgovorom. "Otkuda ti takva ideja? Ja
uopće nisam protiv ovoga. Jesam li, Ellsworthe? Mislim kako je ovo
odgovarajući pothvat, oĉito potreban. To je upravo ono što svi trebamo,
i zasluţujemo."
"Moţemo li raĉunati da ćeš doći na sljedeći sastanak?", pitao je
Toohey. "Krasno je imati slušatelja s toliko razumijevanja, koji nam
neće stajati na putu, za sljedeći sastanak, mislim."
"Ne, Ellsworthe, hvala. Ovo je bila ĉista znatiţelja. Iako ti ovdje
zaista imaš zanimljive ljude. Mladi graditelji. Usput, zašto niste pozvali
ĉovjeka koji je projektirao kuću 'Enright', kako se ono zove, Howard
Roark?"
Keating je osjetio grĉ u ĉeljusti. Ali, ona ih je gledala nevino, rekla je
to nemarno, tonom usputne primjedbe, ona svakako, pomislio je, nije
mislila... na što? Pitao se i nastavio: ono što je on u trenutku pomislio da
je ona mislila, ono što ga je uţasnulo.
"Nikada nisam imao zadovoljstvo upoznati gospodina Roarka",
odgovorio je ozbiljnim glasom Toohey.
"Poznaješ li ga ti?", pitao ju je Keating.
"Ne", rekla je. "Ja sam samo vidjela sliku kuće projektirane za
Enrighta."
"I?", nastavio je Keating, "što misliš o njoj?"
"Ja ne mislim o njoj", glasio je odgovor.
Kad je odlazila, Keating joj se pridruţio. Promatrao ju je, dok su se
spuštali dizalom. Vidio je njezinu ruku u uskoj crnoj rukavici, kako drţi
ravni dio malog notesa. Opuštena nemarnost njezinih prstiju bila je
istodobno i drska i provokativna. Osjetio je da joj se ponovno predaje.
"Dominique, zašto si zapravo, danas došla?"
"Oh, nisam nigdje bila već toliko dugo vremena, i odluĉila sam
zapoĉeti s ovim. Znaš, kad krenem plivati, ne volim sebe muĉiti
privikavanjem na hladnu vodu. Ja skoĉim i to jest šok, ali poslije njega
sve postane lakše."
"Na što misliš? Što ti to zaista smatraš pogrešnim u ovom
okupljanju? Napokon, mi ne planiramo nikakve prave akcije. Mi
nemamo nikakav konkretan program. Ja ĉak ne znam zašto smo bili
tamo."
"Upravo to, Peter. Ti ĉak ne znaš zašto ste bili tamo."
 "To je samo skupina prijatelja koji se okupljaju i razmjenjuju
mišljenja. Što je u tome loše?"
"Peter, umorna sam."
"Onda dobro, reci mi samo da li tvoj veĉerašnji dolazak barem znaĉi
kraj tvoje izoliranosti?"
"Da, upravo to... Moje izoliranosti?"
"Ja sam te neprestano pokušavao vidjeti, to ti je poznato."
"Jesi li?"
"Moram li ti reći koliko mi je drago što te ponovno vidim?"
"Ne. Zamislimo da si to već rekao."
"Dominique, promijenila si se. Ne znam toĉno kako, ali jesi."
"Jesam li?"
"Zamislimo i da sam ti već rekao koliko si lijepa, jer nikada ne mogu
naći rijeĉi za to."
Ulice su bile mraĉne. Zaustavio je taksi. Sjedeći blizu nje, okrenuo se
i pogledao je ravno u lice, oĉima prepunim otvorene najave i nade da
ova tišina meĊu njima ima dublje znaĉenje. Nije okrenula glavu. Sjedila
je, prouĉavajući njegovo lice. Ĉinilo se da je odlutala za nekim mislima
koje on nije uspijevao pogoditi. Polako je pruţio ruku i dodirnuo
njezinu. Osjetio je napor u njezinoj šaci, kroz ukoĉene prste mogao je
osjetiti napor u cijeloj ruci, ne napor da odmakne ruku, već napor da mu
dopusti dodir. Podignuo je šaku, otvorio dlan i poljubio zglob njezine
ruke.
Tada je pogledao u lice. Ispustio joj je ruku i ona je na trenutak
ostala visjeti u zraku, ukoĉenih prstiju, napola sklopljenih. Nije to bila
ravnodušnost koju je pamtio. Bilo je to gaĊenje, toliko veliko i toliko
bezliĉno da ga nije ni uvrijedilo, jer se ĉinilo kako ono ukljuĉuje mnogo
više od njega samoga. Iznenada je postao svjestan njezina tijela: ne u
ţelji ili odbijanju, nego jednostavno svjestan blizine, svjestan tijela
ispod haljine. Prošaptao je, nehotiĉno:
"Dominique, tko je on bio?"
Naglo je okrenula lice prema njemu. Vidio je oĉi koje se suţavaju.
Vidio je usne koje se opuštaju, postaju mekane, pune, i ne otvarajući se,
polako šire u jedva primjetan osmijeh. Odgovorila je, gledajući ravno u
njega:
"Radnik u kamenolomu."
 Uspjela je, jer se glasno nasmijao.
"Tako mi i treba, Dominique. Nisam smio posumnjati u nemoguće."
"Peter, nije li to ĉudno? Jedanput sam mislila kako ćeš ti biti taj
kojega ću, prisilivši sebe, poţeljeti."
"Što je tu ĉudno?"
"Samo to koliko malo znamo o sebi. Jednog dana i ti ćeš saznati
istinu o sebi, Peter, i to će za tebe biti teţe nego li za većinu od nas. Ali,
ne moraš se brinuti. Sve je to još jako daleko."
"Ţeljela si me, Dominique?"
"Vjerovala sam kako nikada ništa neću ţeljeti, a ti si se savršeno
uklapao."
"Ne znam što misliš. Nikada ne znam što misliš kad govoriš. Znam
samo kako ću te uvijek voljeti. I neću dopustiti da ponovno nestaneš.
Sad kad si se vratila..."
"Sada kad sam se vratila, Peter, ne ţelim te nikada više vidjeti.
Dobro, morat ću te viĊati kad naletimo jedno na drugo, što hoćemo, ali
me nemoj zvati. Nemoj dolaziti. Ne pokušavam te uvrijediti, Peter. Nije
stvar u tome. Nisi uĉinio ništa zbog ĉega bih bila ljuta na tebe. To je
nešto u meni s ĉime se više ne ţelim susresti. Ţao mi je što sam tebe
izabrala za primjer. Ali, ti se tako dobro uklapaš. Ti, Peter, ti si sve ono
što ja prezirem na ovome svijetu, i ne ţelim se sjetiti koliko. Ako sebi
dopustim sjećanje, vratit ću mu se. Ja ne vrijeĊam tebe, Peter. Pokušaj
razumjeti. Nisi ti ono najgore na svijetu. Ti si ono najbolje na njemu. I
to je zastrašujuće. Ako ti se ikada vratim, zabrani mi. Govorim ti ovo
sad dok još mogu, jer ako ti se vratim, ti me nećeš biti u stanju sprijeĉiti,
i ovo je jedini trenutak u kojemu te mogu upozoriti."
"Ja nemam pojma", rekao je u hladnome bijesu, stisnutih usana, "o
ĉemu ti uopće govoriš."
"Nemoj ni pokušavati. Nije bitno. Hajdemo samo ostati na distanci.
Moţemo li?"
"Nikada neću odustati od tebe."
Slegnula je ramenima. "U redu, Peter. Ovo je jedini put kad sam bila
dobra prema tebi. Ili prema bilo kome."
 6

Roger Enright poĉeo je kao rudar u Pennsylvaniji. Na putu do milijuna

koje je danas imao, nitko mu nikada nije pomogao. "Zato me", objasnio
je, "nitko nije zaustavio." Bilo je mnogo prepreka na tome putu, ali on
na njih nije obraćao pozornost. Mnoge pojedinosti iz njegova dugog
ţivota nisu bile popularne, ali se ni o jednoj nije šaptalo. Njegova
karijera bila je blistava i javna kao reklamni plakat. Bio je loš izbor za
ucjenjivaĉe i biografe ţeljne senzacija, i bio je omraţen meĊu bogatima,
jer je bogatstvo stekao na tako neprofinjen naĉin.
Mrzio je bankare, radniĉke sindikate, ţene, evangeliste i novĉanu
burzu. Nikad nije kupio nijednu akciju, niti prodao dio svojih
kompanija, i bio je jedini vlasnik svega što je imao, jednostavnošću
nekoga tko svu svoju gotovinu nosi u dţepu. Osim naftne kompanije
posjedovao je nakladniĉku kuću, restoran, trgovinu radio aparata, garaţu
i tvornicu koja je proizvodila hladnjake. Prije svakog novog poslovnog
poteza, paţljivo je prouĉavao trţište, a onda radio kao da nikada nije ĉuo
za njega, ignorirajući sve presedane. Neki od njegovih pothvata
doţivjeli su uspjeh, neki nisu. Sve ih je nastavljao provoditi luĊaĉkom
energijom, radeći dvanaest sati na dan.
Kada je odluĉio sagraditi zgradu, proveo je šest mjeseci u potrazi za
arhitektom. Zaposlio je Roarka nakon njihova prvog razgovora, kraćeg
od pola sata. Kad su planovi bili gotovi, naredio je neka izgradnja
zapoĉne bez odgode. Prekinuo je Roarka dok mu je objašnjavao nacrte:
"Nije potrebno. Nema svrhe meni tumaĉiti apstraktne ideale. Nikada
nisam imao nijedan. Govore kako sam bez morala jer radim samo ono
što mi se sviĊa. Ali, ja znam što mi se sviĊa."
Roark nikada nije spomenuo svoj neuspjeli pokušaj dolaska do njega,
ni susret s tajnikom kojemu je bilo dosadno. Enright je ipak nekako za
to doznao. U pet minuta tajnik je bio otpušten i nakon deset minuta
napustio je ured, usred radnoga dana, ostavljajući u pisaćem stroju
nedovršeno pismo.
Roark je ponovno otvorio svoj ured, u onoj istoj, velikoj sobi na
krovu stare zgrade. Proširio ga je tako što je dodao sobu za crtaĉe koje
je unajmio kao pomoć s obzirom na kratki rok gradnje. Crtaĉi su bili
mladi i bez puno iskustva. Nikada nije ĉuo ni za jednoga od njih, i nije
traţio njihove pismene preporuke. Izabrao ih je meĊu mnogim
kandidatima, jednostavno gledajući nekoliko minuta njihove radove.
U guţvi i napetosti dana koji su slijedili nikad im se nije obratio,
osim u vezi s poslom. Ulazeći ujutro u ured, osjećali bi se kao da ne
postoje, kao da nemaju nikakva znaĉaja i kao da, osim sveobuhvatne
zbilje velikih, bijelih papira raširenih na njihovim stolovima, nikakva
druga zbilja ne postoji. Mjesto im se ĉinilo hladno i bezdušno kao
tvornica, sve dok ne bi pogledali u Roarka: tada bi pomislili kako to nije
tvornica, nego talionica koja se hrani njihovim tijelima, ali prvo
njegovim.
Ponekad je ostajao cijelu noć. Dolazeći ujutro na posao, nalazili bi ga
kako još uvijek radi. Nije izgledao umorno. Jedanput je ostao dva dana i
dvije noći. Zaspao je, poslijepodne trećega dana, napola leţeći na stolu.
Probudio se nakon nekoliko sati, i bez rijeĉi prošao pokraj svih stolova
da vidi što je napravljeno. Unio je ispravke i nastavio davati upute kao
da mu misli u meĊuvremenu nisu bile prekinute.
"Nepodnošljiv si kad radiš, Howarde", rekao mu je jedne veĉeri
Austen Heller, iako Roark nije govorio o poslu.
"Zašto?", iznenaĊeno je pitao.
"Neugodno je biti s tobom u istome prostoru. Napetost je zarazna,
znaš."
"Kakva napetost? Ja se osjećam prirodno samo kad radim."
"O tome i jest rijeĉ. Ti si prirodan samo kad si centimetar daleko od
toga da se raspadneš u komade. Od ĉega si, za ime Boga, napravljen,
Howarde? Napokon, to je ipak samo zgrada. Nije to kombinacija svete
tajne, indijanskog muĉenja i seksualne ekstaze, kao što se izgleda tebi
ĉini."
"Nije?"

Rijetko je mislio o Dominique, ali kada jest, misao nije bila

iznenadno sjećanje, nego potvrda neprekidne prisutnosti, koju nije
potrebno dokazivati. Ţelio ju je. Znao je gdje je moţe naći. Ĉekao je.
Zabavljalo ga je ĉekanje jer je znao koliko je ono za nju nepodnošljivo.
Znao je da ju njegova odsutnost vezuje mnogo ĉvršće i mnogo strašnije
nego što bi to njegova prisutnost mogla ĉiniti. Davao joj je vremena da
se pokuša spasiti, dokazujući joj njezinu nemoć, prije nego ju ponovno
vidi. Ona će znati kako je ovo još jedan namjeran postupak, još jedan
oblik vlasti. Tako će postati spremna ubiti ga ili mu doći svojom voljom.
U njezinoj svijesti oba ĉina znaĉit će isto. Ţelio ju je dovesti do toga. I
ĉekao je.

Izgradnja kuće 'Enright' upravo je poĉinjala kada je Roark pozvan u

ured Joela Suttona. Sutton, uspješan poslovni ĉovjek, planirao je
izgraditi golemu poslovnu zgradu. Njegov je uspjeh poĉivao na
posvemašnjem nerazumijevanju ljudi. Sve ih je volio. Njegova ljubav
nije dopuštala razlike, divno izjednaĉavajući stvari: nije bilo vrhova, ni
ponora, kao što ih nema na površini šalice pune ţelatine.
Joel Sutton upoznao je Roarka na veĉeri kod Enrighta. Suttonu se
Roark svidio. Divio se Roarku. Nije vidio nikakve razlike izmeĊu
Roarka i svih ostalih. Kada je Roark došao u njegov ured, Sutton je
izjavio:
"Sada, nisam siguran, nisam siguran, uopće nisam siguran, ali
pomislio sam kako bih vas mogao uzeti u obzir za gradnju te male kuće
koju sam planirao. Enrightova kuća je tako... neobiĉna, ali je atraktivna,
sve kuće su atraktivne, volim kuće, a vi? I Rogi Enright je vrlo pametan
ĉovjek, veoma pametan ĉovjek, njemu uspijeva pobrati novac tamo gdje
ostali ne znaju da raste. U svakome trenutku poslušao bih njegov savjet,
ono što je dovoljno dobro za Rogija Enrighta, dovoljno je dobro i za
mene."
Roark je tjednima ĉekao odgovor. Joel Sutton nikada nije donosio
odluke na brzinu.
Jedne veĉeri u prosincu, Austen Heller se bez najave pojavio kod
Roarka i rekao mu da se sljedeći petak, zajedno s njim mora pojaviti na
sluţbenom primanju kod gospoĊe Ralston Holcombe.
"Nema šanse, Austene!", rekao je Roark
"Slušaj, Howarde, zašto ne? Dobro, znam kako ti to prezireš, ali to
nije dovoljno dobar razlog. Ja ti, s druge strane, mogu ponuditi nekoliko
vrlo dobrih razloga, zbog kojih nuţno trebaš otići. To mjesto je nešto
kao asignat za arhitekte i, budući da bi ti prodao sve što se moţe prodati
za zgradu, dobro, znam, za tvoju vrstu zgrade, prodao bi ĉak i dušu koju
nemaš, moţeš nadam se, izdrţati nekoliko dosadnih sati kako bi ti se
otvorile nove mogućnosti?"
"Svakako. Osim što ne vjerujem da takva druţenja donose nove
mogućnosti."
"Hoćeš li doći ovaj put?"
"Zašto baš ovaj put?"
"Pa, prvo zato što ona nesnosna napast od Kiki Holcombe na tomu
insistira. Juĉer me dva sata nagovarala i zbog nje sam propustio
dogovoreni ruĉak. Njezin ugled kvari ĉinjenica da, ako se gradi kuća
poput Enrightove, ona ne predstavi autora u svojem salonu. Njoj je to
hobi. Ona skuplja arhitekte. Insistirala je na tomu da te dovedem, i ja
sam obećao."
"Zašto?"
"Pa konkretno zato što će tamo idućega petka biti i Joel Sutton.
Pokušaj, makar umro, biti ljubazan s njim. On je gotovo spreman
povjeriti gradnju tebi, prema onome što ĉujem. Mali, osobni kontakt
moţe biti presudan da se to i ostvari. Nemoj zaboraviti kako njega
progone i mnogi drugi. Svi će biti tamo. Ţelim da doĊeš. Ţelim da ti
dobiješ posao. Sljedećih deset godina ne ţelim ĉuti ništa o granitnim
kamenolomima. Ne volim granitne kamenolome."
Roark je sjedio na stolu drţeći rukama rubove kako bi ostao miran.
Bio je iscrpljen poslije ĉetrnaest sati koje je proveo radeći; mislio je
kako bi morao biti iscrpljen, ali nije osjećao umor. Savio je ramena
nastojeći ih opustiti: nije uspio. Ruke su mu bile ukoĉene, napete, jedno
se rame trzalo malim, uzastopnim grĉevima. Njegove duge noge bile su
raširene, jedna savijena i mirna, s koljenom oslonjenim na rub stola,
druga se, viseći preko ruba stola, ispruţena iz kuka, nervozno njihala.
Bilo mu je teško ovih dana prisiliti sebe na odmor.
Njegov novi stan bila je velika soba u maloj, modernoj stambenoj
zgradi tihe ulice. Izabrao je tu kuću jer nije imala vijence iznad vanjskih
prozora ni zidne obloge iznutra. U sobi je bilo nekoliko komada
jednostavnog namještaja; bila je ĉista, prostrana i prazna; ĉovjek bi
oĉekivao da se iz kutova zaĉuje odjek.
"Zašto ne bi otišao, makar jedanput?", bio je uporan Heller. "Neće
biti tako strašno. Moţda se ĉak zabaviš. Srest ćeš mnogo starih
prijatelja. Johna Erica Snytea, Petera Keatinga, Guyja Francona i
njegovu kćer, moraš upoznati njegovu kćer. Jesi li ikad ĉitao njezine
tekstove?"
"Ići ću", naglo je rekao Roark.
"Ti si toliko nepredvidiv da si ponekad ĉak i razuman. Dolazim po
tebe u petak, u osam i trideset. Sveĉano odijelo je obavezno. Imaš li
smoking?"
"Enright me nagovorio da ga kupim."
"Enright je vrlo pametan ĉovjek."
Kad je Heller otišao, Roark je dugo ostao sjedeći za stolom. Odluĉio
je ići na zabavu shvativši kako je to posljednje od sviju mjesta na
kojemu bi ga Dominique poţeljela ponovno sresti.

"Nema niĉega toliko beskorisnog, draga moja Kiki", rekao je

Ellsworth Toohey, "kao što je bogata ţena koja od ugošćavanja radi
zvanje. Ali opet, sve beskorisne stvari imaju šarma. Na primjer,
aristokracija, najbeskorisnija od sviju zamisli."
Kiki Holcombe naborala je nos u slatkoj maloj pobuni, ali je
usporedba s aristokracijom bila primamljiva. Tri razgranata kristalna
lustera blještala su iznad plesne dvorane u firentinskom stilu, i kad je
pogledala Tooheyja, u oĉima su joj se odrazila svjetla, pretvorivši ih u
vlaţnu nakupinu iskrica, izmeĊu teških, namazanih trepavica.
"Govoriš ogavne stvari, Ellsworthe. Ne znam zašto te ipak
pozivam?"
"Upravo zato, draga moja. Mislim da ću ovdje biti pozivan koliko
god ţelim."
"Što moţe slaba ţena protiv toga?"
"Nikad ne poĉinjite raspravu s gospodinom Tooheyjem", rekla je
osmjehujući se gospoĊa Gillespie, visoka ţena s ogrlicom od velikih
dijamanata, veliĉine njezinih uoĉljivih zuba. "Nema koristi. Unaprijed
smo pobijeĊene."
"Rasprava, gospoĊo Gillespie", odgovorio je. "je i beskorisna i
nešarmantna. Ostavite to muškim mozgovima. Mozgovi su, svakako,
opasno priznavanje slabosti. Kaţe se da muškarci razvijaju mozak kad
im sve drugo zakaţe."
"Ali, molim vas, vi u to uopće ne vjerujete!", rekla je gospoĊa
Gillespie, s osmijehom prihvaćajući ovo kao ugodnu istinu.
Pobjedonosno je preuzela Tooheyja i odvela ga kao trofej ukraden od
gospoĊe Holcombe, koja se na trenutak okrenula pozdraviti nove goste.
"Ah, vi ljudi od intelekta, vi ste takva djeca. Toliko osjetljivi. Vas je
potrebno maziti."
"Ne bih to radio, gospoĊo Gillespie. Moglo bi se zloupotrijebiti. Uz
to, razmetati se pameću zaista je vulgarno. Još vulgarnije nego razmetati
se bogatstvom."
"Oh dragi moj, nećete valjda o tome? Ĉula sam kako ste vi neka
vrsta radikala, ali to ne uzimam ozbiljno. Ni najmanje. I što mi moţete?"
"Ništa", rekao je Toohey.
"Vi me ne moţete zavarati. Ne moţete me navesti na pomisao kako
ste jedan od onih opasnih ljudi. Svi opasni ljudi prljavi su i ne znaju
gramatiku. A vi, vi imate tako divan glas!"
"Kako vam je palo na pamet da ja pokušavam biti opasan, gospoĊo
Gillespie? Ja sam samo, ako se tako moţe reći, najkrotkija od svih
stvari, savjest. Vaša savjest, zgodno smještena u tijelu drugoga ĉovjeka,
kako bi se umjesto vas brinula za one manje sretne na ovome svijetu, i
time vas oslobodila sliĉne potrebe."
"Kakva nastrana ideja! Ne znam je li grozna, ili naprotiv vrlo
mudra?"
"I jedno i drugo, gospoĊo Gillespie. Kao i sve mudrosti."
Kiki Holcombe je s uţitkom promatrala svoju plesnu dvoranu.
Gledala je u polumrak na stropu, netaknut svjetlima golema lustera, koji
je stajao visoko iznad sviju, nedostiţan u svojoj dominantnosti. I
zakljuĉila kako mnogobrojni gosti nisu zagušili dvoranu; ona ih je
okruţivala poput ĉetvrtaste kutije, groteskno prevelike, ali su upravo to
prostranstvo i ta prozraĉnost, zarobljeni iznad njihovih glava, ovoj
prigodi davali kraljevsku raskoš; kao kad se podigne poklopac velike
kutije za nakit, prevelik za dno na kojemu leţi tek jedan dragi kamen.
Gosti su se kretali nošeni dvjema širokim, promjenljivim strujama
koje su ih, prije ili poslije, uvlaĉile u dva vrtloga: u središtu jednoga
stajao je Ellsworth Toohey, u drugome Peter Keating. Veĉernje odijelo
nije pomagalo Tooheyju: bijeli trokut košulje produljivao mu je lice,
rasteţući ga u dvije dimenzije: krila leptir-kravate ĉinila su njegov tanki,
blijedoruţiĉasti vrat sliĉan vratu oĉerupana pileta, spreman da ga zavrne
jedan jaĉi pokret ruke. Ali, odjeću je nosio bolje nego itko od prisutnih.
Pristajala mu je i nosio ju je s bezbriţnom drskošću krajnje
neusiljenosti, i upravo je grotesknost njegove pojave pokazivala njegovu
superiornost, dovoljnu da svu neprimjerenost izgleda uĉini nebitnom.
Jednoj tmurnoj mladoj dami s naoĉalama i velikim dekolteom, rekao
je: "Draga moja, nikada nećete biti više od intelektualne diletantice, ako
ne zaronite u nešto dublje od same sebe."
Podebljem ĉovjeku ĉije je lice gorjelo u ţaru rasprave, rekao je: "Ali,
prijatelju moj, moţda se to ni meni ne sviĊa. Samo kaţem da su takvi
dogaĊaji neizbjeţan dio povijesti. A tko ste vi ili ja, da se protivimo
povijesnim nuţnostima?"
Mladom arhitektu nesretna lica, objasnio je: "Ne, djeĉaĉe moj, ono
što ja imam protiv tebe nije loša kuća koju si sagradio, nego loš ukus
koji si pokazao plaĉući zbog moje kritike o njoj. Moraš biti oprezniji,
netko bi mogao primijetiti kako nisi u stanju ni ugristi niti progutati."
Udovici milijunaša je objasnio: "Da, mislim da je vaš novĉani prilog
Radionici za sociološka istraţivanja dobra zamisao. To je naĉin da
sudjelujete u velikim kulturnim dogaĊanjima, a pritom ne poremetite
svoje navike, ni probavu."
Svi su oko njega govorili: "Zar nije duhovit? I, kako je samo hrabar!"
Peter Keating sjao je od zadovoljstva. Osjećao je kako pozornost i
divljenje plove prema njemu iz svih dijelova dvorane. Promatrao je
ljude, njegovane, namirisane ljude u šuštećoj svili, obasjane svjetlom,
mokre od svjetla, kao što su bili mokri nakon tuširanja, dok su se prije
nekoliko sati spremali za ovo, dok su se spremali doći i odati poĉast
ĉovjeku zvanom Peter Keating. Bilo je trenutaka kad bi u ogledalu
promatrao vlastiti lik i, zaboravljajući tko je to, poţelio se pridruţiti
općem oboţavanju.
Jedanput ga je struja ljudi donijela ravno pred Ellswortha Tooheyja.
Keating se nasmiješio poput djeĉaka koji izranja iz vode u danu
prepunom sunca, blistav, osvjeţen, nemiran od snage. Toohey je zastao,
promatrajući ga. Ruke su mu nemarno skliznule u dţepove hlaĉa,
uĉinivši da se sako oko njegovih tankih bokova zanjiše; izgledalo je kao
da se i on pomalo zanosi na svojim malim stopalima; oĉi su mu bile
paţljive i pune zagonetnog procjenjivanja.
 "Ovo, Ellsworthe... ovo... zar nije ovo prekrasna veĉer?", pitao je
Keating kao dijete koje oĉekuje majĉino razumijevanje, i kao netko
pomalo pijan.
"Uţivaš, Peter? Veĉeras si prava senzacija. Naš je mali Peter
prekoraĉio crtu i postao zvijezda. DogaĊa se to, iako nitko ne zna ni
kada niti zašto... Ipak, ĉini se da te netko ovdje posve otvoreno ignorira,
zar ne?"
Keating je ustuknuo, pitajući se kada je i kako Toohey imao vremena
to opaziti.
"Ah, dobro", nastavio je Toohey. "Iznimka potvrĊuje pravilo.
Svejedno je ţalosno. Uvijek sam mislio, posve nerazumno, kako je
potreban jako neobiĉan ĉovjek da bi se svidio Dominique Francon. I
razumljivo, pomislio sam na tebe. Isprazna pomisao. Ipak, znaš, ĉovjek
koji će nju osvojiti, imat će nešto ĉemu ti nisi dorastao. I tu će te
pobijediti."
"Nitko ju nije osvojio", izlanuo se Keating.
"Oĉito ne. Ne još. Što je zaista zaĉuĊujuće. Pa, pretpostavljam kako
je za to potrebna osobita vrsta ĉovjeka."
"Slušaj, što ti do vraga priĉaš? Tebi se ne sviĊa Dominique Francon.
Ili se ja varam?"
"Nisam nikada rekao da mi se sviĊa."
Nedugo zatim, zaĉuo je Tooheyja kako, usred ozbiljnog razgovora,
sveĉano izjavljuje: "Sreća? To je tako malograĊanski pojam. Što je
sreća? Ima toliko stvari u ţivotu koje su puno vaţnije od sreće."
Keating se polagano, kroz guţvu, pribliţavao Dominique. Stajala je
nagnuta unatrag kao da je zrak dovoljno ĉvrst oslonac njezinim
mršavim, golim leĊima. Nosila je veĉernju haljinu boje stakla. Uĉinilo
mu se da kroz nju, kroz njezino prozirno tijelo, moţe vidjeti zid.
Izgledala je previše krhka da bi bila ţiva, ali ta je krhkost pokazivala
zastrašujuću snagu koja je to gotovo nestvarno tijelo drţala usidreno u
realnosti.
Kad je prišao, nije se potrudila ne primijetiti ga. Okrenula se prema
njemu i odgovorila na pozdrav: monotona preciznost njezina odgovora
zaustavila ga je, uĉinila nemoćnim, uĉinila da se gotovo odmah udalji.
Kada su Roark i Heller ušli, Kiki Holcombe susrela ih je na vratima.
Heller joj je predstavio Roarka, i ona je govorila kao što je uvijek
govorila, glasa nalik pištećoj raketi, koja svojom brzinom svaki otpor
odbacuje u stranu.
"Oh, gospodine Roark, tako sam vas ţeljela upoznati! Svi smo toliko
slušali o vama. No, moram vas upozoriti, moj vas muţ ne cijeni, oh,
jasno, samo iz artistiĉkih razloga, razumijete, ali neka vas to ne smeta,
vi u ovoj kući imate saveznika, i to oduševljenog!"
"To je zaista ljubazno, gospoĊo Holcombe", rekao je Roark. "I
moţda nepotrebno."
"Oh, ja oboţavam kuću 'Enright'! Istina, ne mogu reći kako se ona
uklapa u moja estetska mjerila, ali ljudi od kulture moraju biti tolerantni,
mislim, ako u kreativnu umjetnost ţelimo ukljuĉiti svako stajalište,
moramo iznad svega biti tolerantni, ne mislite li tako?"
"Ne znam", rekao je Roark. "Nikad nisam bio tolerantan."
Bila je sigurna kako to nije namjerna drskost: nije je bilo niti u
njegovu glasu niti u drţanju: ali, drskost je bila prvi dojam koji je o
njemu stekla. Nosio je veĉernje odijelo i ono je dobro pristajalo njegovu
visokom, vitkom tijelu, osim što se ĉinilo kako mu ne pripada:
naranĉasta kosa djelovala je neumjesno uz sveĉanu odjeću; uz to, nije
joj se sviĊalo ni njegovo lice, odgovaralo bi obiĉnom radniku ili vojniku
i nije imalo što traţiti u njezinu salonu. Rekla je:
"Sve nas toliko zanima vaš rad! Ovo je vaša prva kuća?"
"Moja peta."
"Ali, da, svakako, baš zanimljivo."
Sklopila je ruke i okrenula se pozdraviti novoga gosta. Heller je
rekao:
"Koga prvo ţeliš upoznati?... Tu je Dominique Francon i gleda nas.
DoĊi."
Roark se okrenuo: vidio je Dominique kako stoji sama na suprotnom
kraju sobe. Nije bilo izraza na njezinu licu, ĉak ni napora da izbjegne
izraz: bilo je ĉudno vidjeti ljudsko lice samo kao strukturu kostiju i splet
mišića, lice jednostavno kao anatomska pojava, kao ruka ili rame, ne
više kao odraz osjećaja. Gledala ih je dok su joj prilazili. Stopala su joj
ĉudno stajala, dva mala trokuta usmjerena prema naprijed, kao da svuda
uokolo nije pod, nego samo nekoliko kvadratnih centimetara tla ispod
njezinih tabana, na kojima je sigurna sve dok se ne pomakne i pogleda
prema dolje. Osjetio je divlje zadovoljstvo, jer se ĉinila previše krhkom
da podnese okrutnost onoga što joj je radio i jer je to tako dobro
podnosila.
"GospoĊice Francon, mogu li vam predstaviti Howarda Roarka?",
rekao je Heller.
Nije povisio glas izgovarajući ime i pitao se zašto je zazvuĉalo kao
da viĉe: zbog tišine, pomislio je, potpune tišine u kojoj je izgovoreno:
ali, nije bilo tišine: Roarkovo lice bilo je ljubazno i bezizraţajno, dok je
Dominique pristojno odgovarala:
"Drago mi je, gospodine Roark."
Roark se naklonio: "TakoĊer."
Rekla je: "Enrightova kuća."
Rekla je te dvije rijeĉi kao da ih ne ţeli reći, kao da one ne
oznaĉavaju kuću, nego puno više od nje.
Odgovorio je: "Da, gospoĊice Francon."
Nasmiješila se uobiĉajenim, površnim osmijehom, koji se koristi pri
upoznavanju, i rekla:
"Poznajem gospodina Enrighta. On gotovo da je obiteljski prijatelj."
"Nisam imao zadovoljstvo upoznati mnogo prijatelja gospodina
Enrighta."
"Sjećam se kad ga je otac jedanput pozvao na veĉeru. Bila je to
katastrofa. Oca drţe velikim kozerom, ali on nije uspio izvući nijednu
rijeĉ od gospodina Enrighta. Roger je samo sjedio i šutio. Morali biste
poznavati mojeg oca, da shvatite kakav je to poraz za njega bio."
"Radio sam za vašeg oca", njezina se ruka usred pokreta zaustavila u
zraku, "prije nekoliko godina, kao crtaĉ."
Ruka je pala. "Onda znate zašto se otac nije mogao nositi s Rogerom
Enrightom."
"Da."
"Mislim da sam bila gotovo simpatiĉna Rogeru, ali mi nikada nije
oprostio što radim za Wynandove novine."
Stojeći meĊu njima, Heller je zakljuĉio kako je pogriješio. Nije bilo
niĉeg neobiĉnog u tom susretu: zapravo, nije bilo niĉega. Bio je
razoĉaran što Dominique ne razgovara o arhitekturi, kao što se
oĉekivalo: sa ţaljenjem je ustanovio kako se njoj ovaj ĉovjek ne sviĊa,
ali njoj se nije sviĊala većina ljudi koje je susretala.
 Tada je gospoĊa Gillespie preuzela Hellera i odvela ga sa sobom.
Roark i Dominique ostali su sami. On je rekao:
"Gospodin Enright ĉita sve novine koje izlaze u gradu. Donose mu ih
svako jutro u ured, ali iz njih prvo izreţu uvodnike."
"On je to uvijek radio. Roger je promašio zvanje. Trebao je biti
znanstvenik. On beskrajno voli ĉinjenice i prezire komentare."
"S druge strane, poznajete li gospodina Fleminga?"
"Ne."
"On je prijatelj Austena Hellera. Gospodin Fleming ne ĉita ništa,
osim uvodnika. Ljudi ga vole slušati kada govori."
Promatrala ga je. Gledao je ravno u nju, vrlo ljubazno, kao što bi ju
gledao svaki ĉovjek koji ju prvi put vidi. Poţeljela je otkriti neki trag na
njegovu licu, makar samo sjenu onog starog, ironiĉnog osmijeha: i on bi
bio priznanje i veza: nije bilo niĉega. Govorio je poput stranca. Nije
dopuštao drugu mogućnost, osim da je on ĉovjek koji joj je predstavljen
u salonu i koji savršeno poštuje pravila ponašanja. Suoĉena s
formalnošću punom poštovanja, mislila je kako njezina haljina od njega
ništa ne skriva, kako ju je iskoristio za potrebu intimniju od jela, dok je
on, na metar udaljenosti, stajao kao ĉovjek koji sebi ne moţe dopustiti
da joj priĊe bliţe. Mislila je kako je ovo njegov naĉin izrugivanja,
poslije svega što nije zaboravio i što je odbijao priznati. Mislila je kako
ĉeka poniziti ju prepoznavanjem prošlosti – time što će prva izgovoriti
rijeĉ kojom sjećanje doziva u stvarnost, jer zna da ona nije u stanju
zaboraviti.
"Ĉime se bavi gospodin Fleming?"
"Proizvodi rezaĉe za olovke."
"Zaista? Austenov prijatelj?"
"Austen poznaje mnogo ljudi. Tvrdi da mu je to posao."
"Je li uspješan?"
"Tko, gospoĊice Francon? Nisam siguran za Austena, ali gospodin
Fleming je vrlo uspješan. Ima podruţnice u New Jerseyju, Connecticutu
i na Rhode Islandu."
"Griješite o Austenu, gospodine Roark. On je vrlo uspješan. U
njegovu i mojem zvanju uspjeh je ako ostanete netaknuti."
"Kako se to postiţe?"
 "Na jedan od dva naĉina: ne obraćajući pozornost na ljude ili
obraćajući pozornost na sve u vezi s njima."
"Što je poţeljnije, gospoĊice Francon?"
"Što god je teţe."
"Moţda je ţelja za odabirom teţeg, sama po sebi, priznanje slabosti."
"Svakako, gospodine Roark. Ali, to je najmanje uvredljiv oblik
priznanja."
"Ako uopće postoji slabost koju je potrebno priznati."
Tada je netko, probivši se kroz gomilu, spustio ruku na Roarkovo
rame. Bio je to John Eric Snyte.
"Roark, ne mogu vjerovat da te ovdje vidim!", povikao je. "Tako mi
je drago, zaista. Prošla su stoljeća, zar ne? Slušaj, moram razgovarati s
tobom. Dominique, posudi mi ga na trenutak."
Roark joj se naklonio: ruke su mu visjele sa strana, pramen kose
padao je preko ĉela i nije mu mogla vidjeti lice, samo naranĉastu glavu,
ljubazno pognutu, na trenutak. Prateći Snytea, nestao je u guţvi.
Snyte je govorio: "Boţe, kako si ti daleko dogurao posljednjih
godina! Slušaj, znaš li planira li se Enright ozbiljno baviti nekretninama,
mislim, ima li još neku kuću u rukavu?"
Heller ga je uspio osloboditi Snytea i odvesti do Joela Suttona.
Sutton bio je oĉaran. Osjećao je da je Roarkova prisutnost ovdje
raspršila sve njegove sumnje: djelovao je posve sigurno. Ruka Joela
Suttona spustila se na Roarkov lakat – pet ruţiĉastih, tupih prstiju na
crnom rukavu. Sutton je grcao u povjerenju:
"Slušaj, mali, sve je sreĊeno. Ti si taj. I nemoj sad istisnuti zadnji
novĉić iz mene, svi ste vi arhitekti razbojnici i prevaranti, ali ja ću ipak
riskirati s tobom. Ti si jako bistar deĉko, uhvatio si i Rogija u klopku,
zar ne? Mene si gotovo smotao oko prsta, zvat ću te za koji dan i onda
ćemo se poklati oko ugovora!"
Gledajući ih, Heller je pomislio kako je gotovo nepristojno vidjeti ih
zajedno: Roarkovu visoku, asketsku pojavu ponosne ĉistoće linija,
svojstvene dugim tijelima, i uz njega nasmiješenu lopticu mesa, ĉija je
odluka mogla biti tako znaĉajna.
Roark je poĉeo govoriti o budućim zgradama. Joel Sutton podignuo
je glavu i pogledao ga, zateĉen i povrijeĊen. Sutton nije došao slušati o
zgradama: zabave postoje kako bi se ljudi veselili, zaboravili sve vaţne
stvari u ţivotu. Joel Sutton poĉeo je priĉati o badmintonu: bio je to
njegov hobi, njegov patricijski hobi, objasnio je, jer samo obiĉni ljudi
troše vrijeme na golf. Roark je pristojno slušao: nije imao što dodati.
"Vi igrate badminton?", iznenada je pitao Joel Sutton.
"Ne", odgovorio je Roark.
"Ne igrate?", zagrcnuo se Sutton, "Ne? Pa to je prava šteta, strašna
šteta. Bio sam uvjeren da igrate, s tim mršavim tijelom bili biste baš
dobri, bili biste pravi hit, bio sam siguran da ćemo, dok se kuća bude
gradila, svaki put oderati stare Tompkinse!"
"Dok se kuća bude gradila, gospodine Sutton, ja i tako neću imati
vremena igrati badminton."
"Kako mislite, nećete? Pa zašto onda imate crtaĉe? Uzmite ih
nekoliko više, pustite njima neka brinu brigu, ionako ću vas plaćati
dovoljno, zar ne? Ali, onda, vi ne igrate, prokletstvo, a bio sam
siguran... Arhitekt koji je gradio moju posljednju kuću, dolje na ulici
Canal, bio je pravi ĉarobnjak u badmintonu, samo što je prošle godine
umro, razbio se u prometnoj nesreći, proklet bio, a bio je i dobar
arhitekt. I sad, vi ne igrate."
"Gospodine Sutton, niste valjda zaista uzrujani zbog toga?"
"Ja sam, dragi mladiću, ozbiljno razoĉaran."
"Ali, zbog ĉega vi meni, zapravo, dajete posao?"
"Zbog ĉega ja... što?"
"Meni dajete posao?"
"Pa, da biste sazidali tu kuću, oĉito."
"Da li zaista vjerujete kako bi kuća bila bolja kad bih ja znao igrati
badminton?"
"Slušajte, postoji rad i postoji provod, praktiĉna strana i ljudska
strana svega i, dobro, nije vaţno, ipak mislim kako biste s tim vašim
tijelom bili sigurno... ali dobro, u redu, ne moţe se imati sve..."
Kad ga je Joel Sutton ostavio samoga, Roark je iza sebe zaĉuo
razdragani glas: "Ĉestitam, Howarde", okrenuvši se ugledao je Petera
Keatinga kako mu se osmjehuje blistavo i podrugljivo.
"Zdravo, Peter. Što si rekao?"
"Rekao sam, ĉestitam na osvajanju Suttona. Samo, kako da ti kaţem,
nisi to osobito izveo."
"Što?"
 "To sa starim Joelom. Oh, pa svakako da sam ĉuo većinu razgovora
– zašto ne? – bilo je vrlo zabavno. Ne radi se to tako, Howarde. Znaš li
što bih ja uĉinio? Zakleo bih se da igram badminton od druge godine
ţivota, i kako je to sport za kraljeve i lordove i kako samo uzvišena duša
moţe u tome uţivati i, do trenutka u kojem bi on to provjerio, potrudio
bih se igrati kao šampion. Što bi te to stajalo?"
"Nisam se toga sjetio."
"To je tajna, Howarde, dragocjena tajna. Otkrit ću ti ju besplatno, uz
najbolje ţelje: budi uvijek ono što drugi ţele da jesi. Tada ćeš ih imati u
šaci. Darujem ti ovo, jer znam kako nećeš iskoristiti. Nikad. Nećeš znati
kako. Briljantan si ti u nekim stvarima, Howarde, uvijek sam to govorio,
ali oĉajno nesposoban u ostalima."
"Moguće."
"Morao bi se potruditi i nauĉiti neke stvari, ako misliš igrati igru u
salonu Kiki Holcombe. Malo si se opametio, zar ne, Howarde? Iako,
priznajem, bio sam zapanjen kad sam te od svih mjesta na svijetu,
ugledao baš ovdje. Oh, da ne zaboravim, ĉestitam na Enrightovu
projektu, divan rad kao i obiĉno, gdje si bio cijelo ljeto? Podsjeti me da
te nauĉim kako se nosi smoking, Boţe, kako glupo izgleda na tebi! To ja
volim, Howarde, to, kad izgledaš glupo, ali mi smo stari prijatelji, zar
ne, Howarde?"
"Ti si pijan, Peter."
"Svakako da jesam. Osim što veĉeras nisam okusio piće, nijednu
kap. Ono od ĉega sam ja pijan – ti nikad nećeš nauĉiti, nikad, to nije za
tebe, ni dio toga od ĉega sam pijan, nije za tebe. Znaš, Howarde, ja te
volim. Zaista. Volim te – veĉeras."
"Da, Peter. I znaš da ćeš me uvijek voljeti."
Roark je predstavljen mnogim ljudima i mnogi su mu se obraćali.
Osmjehivali su se, izgledajući iskreno u nastojanju da mu se prijateljski
pribliţe, izraze svoje divljenje, pokaţu dobru volju i uglaĊeno
zanimanje. Ali, ono što je slušao, bilo je: "Enrightova kuća je iznimna.
Gotovo koliko i zgrada Cosmo-Slotnick." "Siguran sam kako je pred
vama velika budućnost, gospodine Roark, vjerujte mi, prepoznajem
znakove. Vi ćete postati novi Ralston Holcombe." Naviknut na
neprijateljstvo, ovu vrstu dobronamjernosti smatrao je uvredljivijom od
otvorenog neprijateljstva. Slijegao je ramenima misleći kako će uskoro
biti daleko od ovoga, u jednostavnoj, jasnoj zbilji svojeg ureda.
Do kraja veĉeri nije ponovno pogledao u Dominique. Pratila ga je
pogledom kroz mnoštvo. Promatrala je one koji bi zastali da mu se
obrate. Promatrala je njegova ramena, zaustavljena u ljubaznom
odgovoru. Pomislila je kako je i to njegov naĉin ruganja: puštao ju je da
gleda kako ga preuzimaju drugi, kako je predan svakome tko ga ţeli
posjedovati na nekoliko trenutaka, znajući kako je ovo za nju teţe od
sunca i bušilica u kamenolomu. Stajala je, prihvaćajući. Nije oĉekivala
da ju ponovno primijeti, jednostavno je morala biti ovdje, onoliko dugo
koliko je on bio u sobi.
Još je jedna osoba, te veĉeri, bila neprirodno svjesna prisutnosti
Howarda Roarka, svjesna od prvog trenutka kad se pojavio. Ellsworth
Toohey uoĉio ga je još na vratima. Nije ga vidio nikad prije i nije ga
poznavao. Ipak, dugo je ostao zagledan u njega.
Zatim se Toohey prošetao dvoranom, osmjehujući se poznatima. Ali,
izmeĊu osmijeha i izgovorenih reĉenica, oĉi bi mu se vraćale na ĉovjeka
crvene kose. Gledao je u njega kao što bi, ponekad, gledao s prozora
svojeg stana na trinaestom katu, pitajući se kako bi izgledao pad s te
visine i sudar s asfaltom. Nije znao njegovo ime, zanimanje, ni prošlost:
nije bilo potrebno: za njega to nije bio ĉovjek, nego sama sila: Toohey
nikada nije vidio ljude. Moţda je zbog toga stajao kao opĉinjen,
gledajući tu posebnu silu tako jasno oliĉenu u ljudskome tijelu.
Nakon nekog vremena, pokazujući rukom, upitao je Johna Erika
Snytea:
"Tko je to?"
"To?", odgovorio je Snyte, "Howard Roark. Znaš, Enrightova kuća."
"Oh", rekao je Toohey.
"Što?"
"Oĉito. Moralo je biti."
"Ţeliš li ga upoznati?"
"Ne", bio je odgovor. "Ne, ne ţelim ga upoznati."
Ostatak veĉeri, kad god bi mu neĉije tijelo zaklonilo pogled na
dvoranu, Toohey bi nestrpljivo izvijao vrat pogledom traţeći Roarka.
Nije htio gledati u njega i morao je, kao što je uvijek morao gledati
dolje, u daleki ploĉnik, u strahu od onoga što vidi.
 Ellsworth Toohey je te veĉeri bio svjestan samo jedne osobe:
Howarda Roarka. Howard Roark nije znao da u sobi postoji Ellsworth
Toohey.
Kad je Roark otišao s primanja, Dominique je ostala brojeći minute,
kako bi bila posve sigurna da njega više neće biti na ulici kada se
napokon dovoljno pribere da izaĊe.
Tanki, vlaţni prsti Kiki Holcombe stisnuli su joj ruku na pozdrav,
mlako dodirnuli dlan, i skliznuli prema gore, uhvativši je na trenutak za
zglob.
"Onda, draga moja", pitala je Kiki Holcombe. "Što misliš o tom
novom liku, vidjela sam kako razgovarate, tom Howardu Roarku?"
"Mislim", ĉvrstim glasom odgovorila je Dominique, "kako je on
najogavnija osoba koju sam ikada susrela."
"Oh, Boţe! Zaista?"
"Dopada li se tebi ta vrsta neobuzdane arogancije? Ne znam što bi se
za njega moglo reći, osim kako je nevjerojatno zgodan, ako je to uopće
vaţno."
"Nevjerojatno zgodan? Šališ se, Dominique?"
Kiki je napokon ugledala potpuno zbunjenu Dominique Francon.
Dominique je shvatila da ono što je ona vidjela u njegovu licu, ono što
je to lice njoj uĉinilo boţanskim, drugi nisu vidjeli, ostavilo ih je
ravnodušnim, i ova je primjedba, za nju tako usputna i oĉita zapravo
priznanje neĉega u njoj samoj, kvalitete nedjeljive s drugima.
"Ali, draga moja, on uopće nije zgodan, on je samo izrazito
muţevan."
"Neka te to ne zbuni, Dominique", rekao je glas iza njezinih leĊa.
"Kiki ima drugaĉije kriterije ljepote od tebe – i mene."
Okrenula se i vidjela Ellswortha Tooheyja kako se osmjehuje,
promatrajući je s pozornošću.
"Ti...", zapoĉela je i stala.
"Ali, svakako", odgovorio je, lagano se poklonivši, objavljujući kako
razumije i potvrĊuje ono što ona nije izgovorila. "Moraš priznati kako
sam oštrouman, gotovo koliko i ti. Iako ne uţivamo u istoj estetici. Taj
dio ostavljam tebi. Ali, ti i ja, s vremena na vrijeme, vidimo stvari koje
nisu oĉite, zar ne?"
"Kakve stvari?"
 "Draga moja, kako bi to bila duga filozofska rasprava, kako
strastvena i kako – suvišna. Uvijek sam ti govorio da bi mi morali biti
dobri prijatelji. U intelektualnom smislu imamo toliko toga zajedniĉkog.
Krećemo s razliĉitih stajališta, ali to ništa ne mijenja, jer se, kao što
vidiš, susrećemo u istoj toĉki. Ovo je bila vrlo zanimljiva veĉer,
Dominique."
"Na što se to odnosi?"
"Bilo je, na primjer, zanimljivo otkriti što ti smatraš vrlo zgodnim. Ti
si to tako jasno i konkretno odredila. Bez rijeĉi – samo pomoću izraza
lica."
"Ako... ako moţeš vidjeti to o ĉemu govoriš, ti ne moţeš biti to što
jesi."
"Ne, draga moja. Ja moram biti to što jesam, upravo zbog onog što
mogu vidjeti."
"Znaš, Ellsworthe, mislim da si puno gori nego što sam
pretpostavljala."
"Moţda još gori nego što sad misliš. Ali, upotrebljiv. Svi smo mi
korisni jedni drugima. Kao što ćeš ti biti meni. Kao što ćeš, mislim,
ţeljeti biti."
"O ĉemu ti govoriš?"
"To je loše, Dominique. Vrlo loše. I posve besmisleno. Ako ti ne
znaš o ĉemu ja govorim, nemam naĉina da ti objasnim. Ako znaš –
imam te, već sad, i ništa više ne moram reći."
"O ĉemu vi to uopće priĉate?", zaprepašteno je pitala Kiki
Holcombe.
"Mi se samo tako šalimo", veselo je odgovorio Toohey. "Neka te to
ne zbuni, Kiki. Dominique i ja uvijek se šalimo. Ne baš dobro, jer nas,
kao što vidiš, ne razumiju."
"Jednog dana, Ellsworthe", rekla je Dominique, "napravit ćeš
pogrešku."
"Posve moguće. Ali, ti si, draga moja, svoju već napravila."
"Laku noć, Ellsworthe."
"Laku noć, Dominique."
Kada je Dominique otišla, Kiki se okrenula Tooheyju.
"Što se to dogaĊa s vas dvoje, Ellsworthe? Ĉemu tolika rasprava – ni
oko ĉega? Lica i prvi dojmovi ne znaĉe baš ništa."
 "To je, draga Kiki", odgovorio je mekim i dalekim glasom, kao da ne
odgovara na njezino pitanje, nego na vlastitu misao, "jedna od naših
najvećih pogrešaka u rasuĊivanju. Ništa nije tako znaĉajno kao ljudsko
lice. Niti tako rjeĉito. Mi nikada zaista ne upoznajemo drugu osobu,
osim prema prvome pogledu. Zato što u tome trenutku znamo sve. Iako
nismo uvijek dovoljno mudri da to odgonetnemo. Jesi li ikad razmišljala
o stilu duše, Kiki?"
"O... ĉemu?"
"Stilu duše. Sjećaš li se slavnoga filozofa koji je govorio o stilu
civilizacija? On je to nazvao "stilom". Rekao je kako je to najbliţa rijeĉ
koju je uspio pronaći. On smatra da svaka civilizacija ima svoje naĉelo,
svoju jedinu, najvišu, odreĊujuću zamisao, i svaki pothvat ljudi te
civilizacije odan je, nesvjesno i neopozivo tom naĉelu... Ja mislim, Kiki,
da svaka ljudska duša takoĊer ima svoj stil. Svoju osnovnu temu. Vidjet
ćeš njezin odraz u svakoj misli, svakom ĉinu, svakoj ţelji toga bića. To
je apsolutni, jedinstveni imperativ svakoga ţivog stvora. Godine
prouĉavanja ĉovjeka neće ti ga razotkriti. Njegovo lice hoće. Morala bi
ispisati tomove knjiga kako bi opisala jednu osobu. Misli na njegovo
lice. Ništa više nije ti potrebno."
"To zvuĉi fantastiĉno, Ellsworthe. I nepravedno, ako je istinito. To
ljude ostavlja ogoljene pred tobom."
"Još strašnije od toga. To i tebe ostavlja ogoljenom pred njima.
Odaje te naĉin na koji reagiraš na odreĊeno lice. Na odreĊenu vrstu
lica... Stil tvoje duše... Nema niĉega znaĉajnog na zemlji, osim ljudi.
Nema niĉega znaĉajnijeg o ljudima od njihovih meĊusobnih odnosa..."
"Onda, što ti vidiš na mojem licu?"
Pogledao je u nju, kao da tek sad primjećuje njezinu prisutnost.
"Što si me pitala?"
"Pitala sam te što vidiš na mojem licu."
"Oh... da... dobro, reci mi koje filmske zvijezde voliš, i reći ću ti tko
si."
"Oboţavam kada me analiziraju! Hajde da vidimo. Moj najdraţi
filmski glumac oduvijek je bio..."
Nije slušao. Okrenuo je leĊa upadljivo, bez isprike. Izgledao je
umorno. Nikada prije nije ga vidjela da se ponaša nepristojno – osim
namjerno.
 Nešto poslije, iz skupine ljudi koji su ga okruţivali, zaĉula je njegov
raskošan, blistav glas kako govori:
"... i zato je najplemenitija zamisao na planetu ona o apsolutnoj
jednakosti svih ljudi."
 7

"... I STAJAT ĆE TU KAO SPOMENIK, NIĈEMU DRUGOM, OSIM EGOIZMU

gospodina Enrighta i gospodina Roarka. Stajat će izmeĊu naselja od
smeĊih cigli s jedne i cisterni benzinske crpke s druge strane. Što moţda
nije sluĉajnost, nego potvrda sudbinske primjerenosti. Nijedno drugo
okruţenje ne bi tako rjeĉito istaknulo temeljnu oholost ove zgrade.
Stajat će kao poruga svim drugim objektima u gradu, i ĉovjeku koji ju je
izgradio. Naše zgrade su besmislene i laţne, ova će to samo istaknuti.
Ali, kontrast neće ići njoj u prilog, nego će ona samu sebe uĉiniti
dijelom ukupne nesposobnosti, njezinim najkomiĉnijim dijelom. Ako
zraka sunca padne u svinjac, ona otkriva blato, i tada je zraka ono što je
uvredljivo. Naše graĊevine imaju veliku prednost mraka i skrovitosti.
Uz to, one nama odgovaraju. Enrightova kuća je blještava i hrabra. Kao
pernata stola. Privući će pozornost, ali samo na nemjerljivu drskost i
taštinu gospodina Roarka. Kad kuća bude gotova, bit će to oţiljak na
licu našega grada. I oţiljak moţe biti slikovit."
To je objavljeno u rubrici "Vaša kuća" Dominique Francon, tjedan
dana nakon zabave kod Kiki Holcombe.
Istog jutra kad je ĉlanak objavljen Ellsworth Toohey ušao je u ured
Dominique Francon. Drţao je primjerak Zastava u ruci, otvoren na
stranici s njezinim tekstom. Stajao je u tišini, njišući se na svojim malim
stopalima. Ĉinilo se kako izraz njegovih oĉiju treba ĉuti, ne vidjeti: bio
je to vizualni grohot smijeha. Usne su mu bile nevino stisnute.
"Onda?", upitala je.
"Gdje si ti, prije one veĉeri, srela Roarka?"
Sjedila je promatrajući ga, rukom prebaĉenom preko naslona stolca,
dok je olovka meĊu njezinim prstima podrhtavala. Ĉinilo se da se
osmjehuje kad je rekla:
"Nikad prije nisam srela gospodina Roarka."
"Moja pogreška. Samo, razmišljao sam o...", šuštao je papirom u
ruci, "o promjeni raspoloţenja."
"Ah, to? Pa, nije mi se svidio ni kad sam ga srela, one veĉeri."
"Primijetio sam."
 "Sjedni, Ellsworthe. Ne izgledaš dobro dok stojiš."
"Ne smetam ti? Nisi u poslu?"
"Ne osobitom."
Sjeo je na rub njezina stola i zamišljeno lupkao novinama po koljenu.
"Znaš, Dominique", poĉeo je, "ovo nije dobro napravljeno. Uopće
nije."
"Zašto?"
"Zar ne vidiš što piše izmeĊu redaka? Jasno, mnogi to neće
primijetiti. On hoće. Ja jesam."
"Nije pisano za njega ili tebe."
"Nego za druge?"
"Za druge."
"Onda je to podvala i njemu i meni."
"Vidiš? Mislila sam da je dobro napravljeno."
"U redu, svatko ima svoje metode."
"Što ćeš ti napisati?"
"O ĉemu?"
"Enrightovoj kući."
"Ništa."
"Ništa?"
"Ništa."
Pustio je da mu novine skliznu na stol, i rekao:
"Kad smo već kod arhitekture, Dominique, zašto nikada nisi pisala o
zgradi Cosmo-Slotnick?"
"Je li vrijedna pisanja?"
"Oh, neosporno. Ima ljudi kojima bi to vrlo smetalo."
"Jesu li vrijedni truda?"
"Tako se ĉini."
"Tko su ti ljudi?"
"Oh, ne znam. Kako moţemo znati tko ĉita naše ĉlanke? Zato i jest
tako zanimljivo. Svi ti neznanci koje nikada nismo vidjeli, nikada s
njima razgovarali niti mogli razgovarati – i sada novine u kojima ĉitaju
naš odgovor, ako im ga odluĉimo dati. Zaista mislim da bi mogla
nabacati nekoliko lijepih rijeĉi o zgradi Cosmo-Slotnick."
"Imam dojam da ti je jako stalo do Petera Keatinga."
 "Meni? Meni je Peter jako drag. Bit će i tebi na kraju, kad ga bolje
upoznaš. Korisno je poznavati Petera. Zašto mu ne posvetiš malo
vremena, jednog od ovih dana, i nagovoriš ga da ti priĉa o svojem
ţivotu? Ĉula bi mnogo zanimljivih stvari."
"Na primjer?"
"Na primjer, pohaĊao je Stanton."
"To znam."
"I ne misliš da je zanimljivo? Ja mislim da jest. Divno mjesto,
Stanton. Odliĉan primjer gotiĉke arhitekture. Prozor od obojena stakla
na kapelici, jedan je od najljepših u zemlji. A onda, pomisli, toliko
mladih studenata. Tako razliĉitih. Neki diplomiraju s poĉastima, neke
izbacuju."
"I?"
"Jesi li znala da je Peter stari prijatelj Howarda Roarka?"
"Ne. A jest?"
"Da."
"Peter Keating je svima stari prijatelj."
"Posve toĉno. Izniman mladić. Ali, ovo je drugaĉije. Nisi znala da je
Roark išao na Stanton?"
"Ne."
"Izgleda da ti baš ne znaš puno o Howardu Roarku."
"Ne znam ništa o Roarku. Mi nismo ni razgovarali o gospodinu
Roarku."
"Nismo? Ne, svakako nismo. Razgovarali smo o Peteru Keatingu. U
redu, ali vidiš, ono što ţelimo reći, najbolje se moţe iskazati kroz
kontrast, kroz usporedbu. Kao što si ti to danas uĉinila u svojem malom,
draţesnom ĉlanku. Da bismo vrednovali Petera onako kako on to
zasluţuje, hajdemo napraviti usporedbu. Uzmimo dvije paralelne linije.
Ja se slaţem s Euklidom kako se one nikada ne susreću. Dakle, oboje su
išli na Stanton. Peterova majka je iznajmljivala sobe i Roark je tri
godine stanovao kod njih. Ovo nije osobito znaĉajno, osim što je
kontrast i ĉini priĉu još uvjerljivijom i osobnijom, ali o tome kasnije.
Peter je diplomirao kao najbolji u klasi. Roark je izbaĉen s fakulteta. Ne
gledaj me tako. Ne moram objašnjavati zašto je izbaĉen, ti i ja
razumijemo zašto. Peter je došao raditi za tvojeg oca i danas je partner u
tvrtki. Roark je radio za tvojeg oca i izbaĉen je s posla. Da, jest. Usput,
nije li to smiješno? To što je izbaĉen, a da ti s time nisi imala veze, taj
put. Peter iza sebe ima zdanje Cosmo-Slotnick, Roark štand za hrenovke
u Connecticutu. Peter daje autograme, za Roarka nisu ĉuli ni
proizvoĊaĉi sanitarne opreme. Roark dobiva projekt stambene kuće koja
mu je dragocjena kao oko u glavi, Peter ne bi ni primijetio da su njemu
dali kuću Enright, on takve poslove dobiva svaki dan. Sada, ne vjerujem
kako Roark osobito cijeni Peterov rad. Nikada nije i nikad neće, što god
bilo. Prati ovo korak dalje. Nijedan ĉovjek ne voli poraz. Ali, doţivjeti
poraz od nekoga tko je u tvojim oĉima oduvijek bio poseban primjerak
mediokriteta, zapoĉeti uz njega i gledati kako uzlijeće, boriti se a za
nagradu dobiti cipelu u lice, vidjeti kako mediokritet grabi jednu po
jednu priliku za koju bi ti ţivot dao, gledati kako ga oboţavaju,
promašiti cilj koji ţeliš dostići i na njemu gledati mediokriteta
ovjenĉanog slavom, izgubiti, biti ţrtvovan, biti prezren, biti poraţen,
poraţen, poraţen ne od većeg genija, ne od Boga, nego od Petera
Keatinga – pa, draga moja mala amaterko, što misliš, je li španjolska
inkvizicija bila u stanju smisliti muke veće od ovih?"
"Ellsworthe", poviknula je, "odlazi odavde!"
Skoĉila je na noge. Na trenutak je stajala uspravno, a zatim se,
spustivši dlanove na stol nagnula prema naprijed i ostala tako, savijena.
Gledao je kako se glatka masa njezine kose ljulja i smiruje, skrivajući
lice.
"Ali, Dominique", ljubazno je rekao, "ja sam ti samo objašnjavao
zašto je Peter Keating tako zanimljiva osoba."
Kosa joj je poletjela unatrag, kao griva, a za njom i lice: pala je u
stolac gledajući ga opuštenih usana s ruţnom grimasom na njima.
"Dominique", rekao je polako, "tako si prozirna. Tako oĉita."
"Odlazi odavde!"
"Pa, uvijek sam smatrao kako me podcjenjuješ. Pozovi me kad ti
sljedeći put bude zatrebala pomoć."
Na vratima se okrenuo i dodao:
"Ja osobno, u svakom sluĉaju, mislim da je Peter Keating najbolji
arhitekt kojeg imamo."

Te veĉeri, kad se vratila kući, zazvonio je telefon.

 "Dominique, draga moja", zaĉuo se kroz ţicu uznemireni glas, "jesi
li zaista sve to mislila?"
"Tko je to?"
"Joel Sutton. Ja..."
"Zdravo, Joel. Da li sam mislila, što?"
"Oh, zdravo draga, kako si? Kako je tvoj šarmantni otac? Pitam, jesi
li ozbiljno mislila ono o kući Enright i o tome tipu Roarku? Mislim, ono
što si danas napisala u novinama? Vrlo sam uznemiren, vrlo. Ti znaš za
moju zgradu? Pa, spremni smo poĉeti s radovima i u pitanju je vrlo
velika svota, mislio sam kako sam obazrivo izabrao, ali ja tebi vjerujem
više nego bilo kome, ti si pametna, vrlo pametna i ako radiš za nekoga
poput Wynanda, sigurno poznaješ situaciju. Wynand se razumije u kuće,
hej, ĉovjek je zaradio više novaca na nekretninama nego na svim
novinama zajedno, u to se moţeš kladiti, to je tajna, ali ja znam. I sad, ti
za njega radiš, a ja ne znam što bih mislio. Zato što, kako da ti kaţem,
odluĉio sam, da, apsolutno i definitivno odluĉio, gotovo sigurno, uzeti
toga tipa Roarka, zapravo, to sam mu već i rekao, zapravo on sutra
poslijepodne dolazi potpisati ugovor i... misliš li ti zaista ono o pernatoj
stoli?"
"Slušaj, Joel", rekla je stisnuvši zube, "hoćeš li da sutra ruĉamo
zajedno?"
Sreli su se u prostranom, praznom restoranu poznatog hotela. Za
bijelim stolovima sjedilo je samo nekoliko usamljenih gostiju; prazni
stolovi u elegantnom prostoru isticali su rijetke goste i njihovu
ekskluzivnost. Joel Sutton se zadovoljno osmjehivao. Nikad nije bio u
pratnji ţene ljepše od Dominique.
"Znaš, Joel", rekla je tihim i ozbiljnim glasom promatrajući ga sa
suprotne strane stola, "odliĉna je to zamisao, to da uzmeš Roarka."
"Oh, zaista tako misliš?"
"Mislim. Imat ćeš zgradu koja će biti prelijepa, nešto poput himne.
Zgradu od koje će zastajati dah i tebi, i tvojim stanarima. Sto godina od
danas povjesniĉari će pisati o tebi i traţiti tvoje ostatke po grobljima."
"Za ime Boga, Dominique, o ĉemu govoriš?"
"O tvojoj kući. O kući koju će Roark izgraditi za tebe. Bit će to
veliĉanstvena kuća, Joel."
"Misliš, dobra?"
 "Ne mislim dobra. Mislim veliĉanstvena."
"To nije isto."
"Ne, Joel, nije isto."
"Ne volim te 'veliĉanstvene' stvari."
"Ne, ti ne voliš. Nisam ni mislila da voliš. I zašto ti je onda potreban
Roark? Ti hoćeš kuću koja nikoga neće šokirati. Kuću koja će biti
narodna i komotna i bezopasna kao kuhinja koja miriše na juhu. Zgradu
koju će voljeti svi, i nitko. Vrlo je neudobno biti junak. Joel, i ne mislim
da je to uloga za tebe."
"Sada, jasno, ţelim kuću koja će se sviĊati svima. Zašto misliš da je
inaĉe gradim? Za dobro zdravlje?"
"Ne, Joel, ni za dušu."
"Ti misliš da Roark nije dobar?"
Sjedila je uspravno i ukoĉeno kao da su joj se svi mišići zgrĉili kako
bi lakše izdrţali bol. Ali, kapci su joj bili teški, napola sklopljeni, kao da
uţiva u nevidljivoj ruci koja miluje njezino tijelo. Rekla je:
"Jesi li vidio puno kuća koje je on sagradio? Znaš li puno ljudi koji
su mu dali posao? U New Yorku ţivi šest milijuna ljudi. Nije moguće da
šest milijuna griješi. Ili jest?"
"Dakako da nije."
"Dakako."
"Ali, mislio sam da Enright..."
"Joel, ti nisi Enright. Kao prvo, on se toliko ne osmjehuje. A onda
vidiš, Enright ne bi pitao mene za mišljenje. Ti jesi. Zato se ti meni
sviĊaš."
"Zaista ti se sviĊam, Dominique?"
"Zar ne znaš kako si mi ti uvijek bio jako drag?"
"Ja... ja sam uvijek imao povjerenja u tebe. Ja bih u svakom trenutku
poslušao tvoj savjet. Onda, što ti misliš, što da radim?"
"Vrlo jednostavno. Ti hoćeš najbolje što novac moţe kupiti – od
onoga što se novcem moţe kupiti. Ti hoćeš kuću koja će biti – ono što
zasluţuje. Ti hoćeš arhitekta kojega su imali i drugi, kako bi im pokazao
da nisi lošiji od njih."
"Toĉno. Upravo tako... Dominique, ti nisi ni dotaknula jelo!"
"Nisam gladna."
"Onda, kojeg arhitekta bi ti preporuĉila?"
 "Razmisli, Joel. Tko je onaj o kojemu svi govore? Tko dobiva
najbolje poslove? Tko zaraĊuje najviše novaca i za sebe i za svoje
naruĉitelje? Tko je mlad, i slavan, i pouzdan, i popularan?"
"Pa, pretpostavljam, Peter Keating."
"Da, Joel, Peter Keating."

"Ţao mi je gospodine Roark, vjerujte, strašno mi je ţao, ali napokon,

nisam u poslu zbog dobroga zdravlja... ni zdravlja, niti duše... tako je to,
mislim, dobro, siguran sam kako ćete shvatiti moj poloţaj. To nije zato
što imam nešto protiv vas, upravo suprotno, mislim da ste veliki
arhitekt. Vidite, upravo je u tome problem, veliĉina je dobra, ali nije
praktiĉna. U tome je problem, gospodine Roark, nije praktiĉna, i
napokon, morate priznati da je Peter Keating poznatije ime, i da ima...
taj popularni stil koji vi niste mogli postići..."
Roark se nije bunio i to je uznemirivalo Joela Suttona. Ţelio je da
Roark pokuša sa svaĊom, kako bi mogao upotrijebiti još jedan
nepobitan dokaz, koji je prije nekoliko sati ĉuo od Dominique. Ali,
Roark nije rekao ništa, samo je, ĉuvši za odluku, malo pognuo glavu.
Gospodin Sutton oĉajniĉki se ţelio opravdati, ali izgledalo je
bespredmetno uvjeravati ĉovjeka koji je već bio uvjeren. Ipak, gospodin
Sutton je volio ljude i nikoga nije ţelio povrijediti.
"Zapravo, gospodine Roark, nisam ja jedini koji tako misli. Ja sam
htio vas, odluĉio sam se za vas, ali gospoĊica Dominique Francon, do
ĉijega mišljenje vrlo drţim, uvjerila me je kako vi niste pravi izbor za
ovaj posao, i bila je dovoljno korektna dopustiti mi da vam to kaţem."
Vidio je Roarkov nagli pogled. Vidio je kako mu se obrazi napinju, a
usne povlaĉe: nasmijao se bez zvuka, samo kratkim udisajem.
"Ĉemu se, za ime svijeta smijete, gospodine Roark?"
"GospoĊica Francon je ţeljela da mi ovo kaţete?"
"Nije ţeljela, zašto bi? Jednostavno, rekla je da vam mogu reći, ako
hoću."
"Da, naravno."
"Što samo dokazuje kako je poštena i ima dobre razloge za svoja
uvjerenja kad ih tako otvoreno zastupa."
"Da."
"Onda, u ĉemu je problem?"
 "Nema ga, gospodine Sutton."
"Znate, nije pristojno što se tako smijete."
"Nije."

Soba oko njega bila je napola u tami. Skica Hellerove kuće visjela je,
bez okvira, na dugaĉkome, praznome zidu uvećavajući prazninu sobe i
veliĉinu zida. Nije osjećao minute koje su prolazile, osjećao je vrijeme
kao odvojenu, ĉvrstu, posebnu stvar u sobi; vrijeme osloboĊeno svakog
znaĉenja, osim nepokretne stvarnosti njegova tijela.
Zaĉuvši kucanje na vratima, rekao je: "UĊite", ne ustajući.
Ušla je Dominique. U sobu je ušla kao da ne ulazi prvi put. Na sebi
je imala crno odijelo od teške tkanine, jednostavno poput djeĉje odjeće
koja ne sluţi za ukras, nego za zaštitu. Visoki muški ovratnik podignut
do obraza i šešir, napola su joj prikrivali lice. Sjedio je gledajući u nju.
Ĉekala je osmijeh ironije – nije ga bilo. Stojeći na drugome kraju sobe,
pomislila je kako se osmijeh podrazumijeva. Skinula je šešir, kao
muškarac koji ulazi u kuću, ukrućenim prstima povukla rub prema dolje
i ostavila ga visjeti u ispruţenoj ruci. Ĉekala je, ozbiljna i hladna lica, ali
je njezina glatka, blijeda kosa izgledala nezaštićeno i nesigurno. Rekla
je:
"Nisi iznenaĊen što me vidiš?"
"Oĉekivao sam te veĉeras."
Podignula je ruku, savivši je u laktu najmanjim mogućim pokretom i
bacila je šešir na stol. Let šešira otkrivao je silovitost malog,
kontroliranog trzaja zgloba.
Pitao je: "Što ţeliš?"
Odgovorila je izravno: "Ti znaš što ja ţelim", teškim i ravnim
glasom.
"Da, ali hoću ĉuti kako to izgovaraš. Sve to."
"Kako hoćeš." Glas je imao prizvuk djelotvornosti kojom se
savršenom preciznošću izvršavaju naredbe. "Ţelim spavati s tobom.
Sada, veĉeras, i u svakom trenutku u kojemu ti to moţda budeš htio.
Ţelim tvoje golo tijelo, tvoju koţu, tvoja usta, tvoje ruke. Ţelim te, ne
histeriĉna od ţelje, nego hladne glave, bez ponosa i bez kajanja, ţelim
tebe, bez samopoštovanja koje bi me sputavalo i unosilo sumnje, ţelim
te, ţelim te kao ţivotinja, kao maĉka na ogradi, kao prostitutka."
 Govorila je monotonim, ravnim glasom, kao da recitira strogi vjerski
psalam. Stajala je nepokretno, rastavljenih stopala u ravnim cipelama,
ramena povuĉenih unatrag, ruku opuštenih niz tijelo. Izgledala je
bezliĉno, nedirnuta rijeĉima koje izgovara, ĉedna poput djeĉaka.
"Ti znaš da te mrzim, Roark. Mrzim te zbog toga što jesi, zbog toga
što te ţelim, zbog toga što te moram ţeljeti. Borit ću se protiv tebe, i
uništit ću te, i govorim ti ovo jednako mirno kao što sam ti rekla da sam
ţivotinja koja preklinje. Ja ću se moliti da tebe bude nemoguće uništiti, i
priznajem ti to, iako ni u što ne vjerujem i nemam se kome moliti. Ali,
borit ću se da sprijeĉim svaki tvoj korak. Povrijedit ću te uz pomoć
jedine stvari koja tebe moţe povrijediti, tvojeg rada. Borit ću se da bih
te izgladnjela, da bih te izmuĉila stvarima koje će ti postati nedostiţne.
Danas sam to uĉinila i zato veĉeras ţelim spavati s tobom."
Sjedio je duboko u stolcu, ispruţena i opuštena tijela, izazivajuće
opuštenog, u miru koji se polako punio snagom budućeg pokreta.
"Povrijedila sam te danas. Uĉinit ću to ponovno. Doći ću k tebi svaki
put kad te povrijedim, svaki put kad budem znala da sam te povrijedila,
i dopustit ću ti da me imaš. Hoću da me posjeduje, ne ljubavnik, nego
protivnik koji će uništiti moju pobjedu nad njime, ne plemenitim
postupcima, nego dodirom svojega tijela. To je ono što ţelim od tebe,
Roark. To je ono što ja jesam. Htio si ĉuti sve to. Ĉuo si. Što sad imaš
reći?"
"Svuci se."
Za trenutak, ostala je nepokretna; u kutovima njezinih usana dvije su
toĉke oĉvrsnule, natekle i pobijelile. Tada je ugledala kako se pomiĉe
tkanina njegove košulje, kao trag kontroliranog udaha, i nasmiješila se
u odgovor, podrugljivo, kao što se on njoj uvijek smiješio.
Podignula je ruke prema ovratniku i otkopĉala gumbe na jakni,
jednostavno, precizno, jedan za drugim. Bacila je jaknu na pod, skinula
tanku, bijelu bluzu i primijetila uske, crne rukavice na šakama svojih
golih ruku. Povlaĉeći jedan po jedan prst, skinula je i njih. Skidala se
nezainteresirano, kao da je sama u svojoj spavaćoj sobi.
Tada ga je pogledala. Stajala je gola, ĉekajući, osjećajući kako joj
prostor koji ih dijeli pritišće trbuh, znajući kako je ovo muĉenje i za
njega i da je tako jer to oboje ţele. Ustao je i došao do nje. Kad ju je
zagrlio, ruke su joj se dobrovoljno podignule i osjetila je, na unutarnjoj
koţi ruku otisak njegova tijela, njegova rebra, leĊa, lopatice, ramena
ispod svojih prstiju, osjetila je svoja usta na njegovima, u predaji mnogo
snaţnijoj nego što je njezina borba jedanput bila.
Poslije, leţeći u krevetu pokraj njega, ispod njegova pokrivaĉa,
gledajući njegovu sobu, pitala je:
"Roark, zašto si radio u kamenolomu?"
"Znaš zašto."
"Da. Svi drugi bi izabrali posao arhitekta u uredu."
"Ti tada uopće ne bi osjećala ţelju za mojom propašću."
"Ti to razumiješ?"
"Da. Budi mirna. Sad to nije vaţno."
"Znaš li da je kuća Enright najljepše zdanje u New Yorku?"
"Znam da ti znaš."
"Roark, radio si u kamenolomu, a u tebi je bila Enrightova kuća i
mnoge druge Enrightove kuće, a ti si razbijao granit kao..."
"Još malo i raznjeţit ćeš se, Dominique, i sutra ćeš se kajati."
"Da."
"Vrlo si lijepa, Dominique."
"Nemoj."
"Lijepa si."
"Roark, ja, ja te još uvijek ţelim uništiti."
"Misliš da bih te ţelio kad to ne bi htjela?"
"Roark...'"
"Hoćeš to ĉuti još jedanput? Dio toga? Ţelim te, Dominique. Ţelim
te. Ţelim te."
"Ja...", zaustavila se, rijeĉ na kojoj je stala gotovo se ĉula u njezinu
glasu.
"Ne", rekao je. "Još ne. To još nećeš reći. Spavaj."
"Gdje? S tobom?"
"Ovdje. Sa mnom. Napravit ću ti ujutro doruĉak. Jesi li znala da sam
sebi pripremam doruĉak? Svidjet će ti se to gledati. Kao rad u
kamenolomu. Onda ćeš otići kući, i smisliti kako me uništiti. Laku noć,
Dominique."
 8

NA PROZORIMA DNEVNOG BORAVKA ZASTORI SU BILI PODIGNUTI I UZ

stakla, nasuprot tamnom obzoru, uzdizala su se svjetla grada.
Dominique je sjedila za svojim stolom, ispravljajući posljednju stranicu
teksta, kad se zaĉulo zvono na vratima. Posjetitelji je nisu uznemirivali
bez najave, i ona je podignula glavu, s olovkom zaustavljenom u zraku,
ljuta i radoznala. Ĉula je korake sobarice u holu i njezin glas na vratima:
"Jedan gospodin vas ţeli vidjeti, gospoĊice." U glasu je bio prizvuk
nezadovoljstva jer je gospodin odbio reći svoje ime.
Ĉovjek s naranĉastom kosom? – htjela je pitati, ali nije; olovka joj je
zadrhtala u ruci kad je rekla: "Uvedite ga unutra."
Vrata su se otvorila; u svjetlosti hola vidjela je dugi vrat, spuštena
ramena, obris sliĉan boci, i dok je pun, raskošan glas izgovarao, "Dobra
veĉer, Dominique", prepoznala je Ellswortha Tooheyja, kojega nikad
nije pozvala u svoj dom.
Osmjehnula se i rekla: "Dobra veĉer, Ellsworthe. Toliko dugo te
nisam vidjela."
"Zato me je trebalo oĉekivati, zar ne?" Okrenuvši se sobarici, dodao
je: "Cointreau molim, ako ga imate, u što ne sumnjam."
Sobarica je pogledala u Dominique, raširenih oĉiju; Dominique je
potvrdno klimnula glavom, i ona je izišla, zatvorivši vrata za sobom.
"Radiš, dakako?", rekao je Toohey okrznuvši pogledom stol pun
papira. "Vrlo zgodno, Dominique, i imaš rezultate. U posljednje vrijeme
puno bolje pišeš."
Pustila je olovku neka padne, prebacila ruku preko naslona sjedalice
iza sebe i napola okrenuta prema njemu mirno ga gledala. "Što hoćeš,
Ellsworthe?"
Nije sjeo; stajao je i razgledavao prostor, ne ţureći se, sa zanimanjem
struĉnjaka.
"Nije loše, Dominique. Gotovo kako sam oĉekivao. Pomalo hladno.
Znaš, tu ledeno plavu sjedalicu ne bih tamo stavio. Previše je oĉito.
Predobro se uklapa. Upravo ono što se oĉekuje, upravo na tom mjestu.
Stavio bih sjedalicu crvenu poput mrkve. Ruţno, dreĉavo, skandalozno
crvenu. Kao kosa gospodina Roarka. Ovo posve en passant, samo kao
govorna fraza, uopće ne osobno. Jedan detalj pogrešne boje, i soba bi
bila potpuna. Detalj koji prostoru daje eleganciju. Tvoji cvjetni
aranţmani su zgodni. Ni slike nisu loše."
"U redu, Ellsworthe, u redu, o ĉemu se radi?"
"Ali, zar ti ne znaš kako ovdje nikada nisam bio? Ti me, nekako,
nikada nisi pozvala. Ja ne znam zašto." Sjeo je, udobno se smjestivši u
naslonjaĉ, laktom naslonjenim na koljeno; jednu tanku nogu prebacio je
vodoravno preko druge, tako da se ispod nogavice vidjela cijela duţina
uske, metalno sive sokne, i komad blještavo bijele koţe prošarane
rijetkim, crnim dlakama. "No, tada si bila vrlo nedruštvena. Prošlost,
draga moja, prošlost je to. Rekla si kako se dugo nismo vidjeli? Posve
toĉno. Ali, ti si postala tako zauzeta, što je posve neobiĉno, sve te
posjete, veĉere, izlasci, ĉajanke, zar ne?"
"Da."
"Poziv na ĉaj, uvijek sam to smatrao vrhuncem. Zgodna je ovo soba
za primanja, prostrana, dovoljno velika da se napuni ljudima, osobito
ako nisi previše izbirljiva, što ti nisi. Sada nisi. Ĉime ih nudiš? Paštetom
od srdela i punjenim jajima u obliku srca?"
"Kavijarom i punjenim lukom u obliku zvijezda."
"A što je sa starim gospoĊama?"
"Sirnim namazom i bademima sjeckanim u obliku spirala."
"Volio bih gledati kako se brineš za takve pojedinosti. Zaista je
divno koliko si paţljiva prema starim gospoĊama, osobito onima
besramno bogatim, onima ĉiji se zetovi bave kupoprodajom kuća. Iako
ne mislim kako je to gore od odlaska na predstavu Obori me s nogu u
pratnji komodora Higbeeja, koji ima umjetne zube i jako zgodno, prazno
zemljište na uglu Broadwayja i Chambersa."
Sobarica je unijela piće. Toohey je uzeo ĉašu i paţljivo je drţeći,
udisao aromu, dok sobarica nije otišla.
"Hoćeš li mi reći ĉemu ova obavještajna posjeta, ne pitam za koga, i
ĉemu detaljan izvještaj o mojim aktivnostima?", pitala je ravnodušno.
"Moţeš pitati za koga. Za svakoga i za sve. Zar ne znaš koliko ljudi
priĉa o gospoĊici Dominique Francon u ulozi slavne domaćice, tako
iznenada? GospoĊica Dominique Francon, kao vrsta nove Kiki
Holcombe, samo bolja, puno bolja, puno profinjenija, puno sposobnija i
onda, pomisli, koliko ljepša! Bilo je krajnje vrijeme da upotrijebiš tu
svoju savršenu pojavu, zbog koje bi ti svaka ţena prerezala grkljan. Još
uvijek nije iskorištena, ako razmišljamo o njezinoj pravoj funkciji, ali
sada barem neki ljudi imaju nešto od nje. Tvoj otac, na primjer. Siguran
sam kako je oĉaran tvojim novim ţivotom. Mala Dominique je ljubazna
sa svima. Mala Dominique je napokon postala normalna. On griješi, ali
je tako draţesno uĉiniti ga sretnim. I još nekoliko njih. Na primjer,
mene. Iako ti nikada ništa ne bi uĉinila da mene razveseliš, ja ipak
posjedujem sretan talent za izdvajanje radosti iz neĉega što uopće nije
namijenjeno meni, posve nesebiĉno."
"Nisi mi odgovorio."
"Ali, jesam. Pitala si odakle zanimanje za tvoje aktivnosti, i ja sam ti
odgovorio: zato što me vesele. Uostalom, vidiš, bilo bi iznenaĊujuće,
iako samo slabovidnima, kad bih ja prikupljao podatke o onome što rade
moji neprijatelji. Ali, da nisam obaviješten o tome što radi moja strana,
zaista, nisi valjda oĉekivala da ću biti nesposobni general, jer što god
drugo mislila o meni, sigurno ne misliš kako sam nesposoban."
"Tvoja strana, Ellsworthe?"
"Gledaj, Dominique, u tome je problem, tvojeg govornog i pisanog
stila. Preĉesto upotrebljavaš upitnik. Što je loše, u svakom sluĉaju.
Osobito loše kad nije potrebno. Odustani od te kviz-tehnike – i
jednostavno razgovaraj. Budući se razumijemo i meĊu nama nema
nejasnoća. Kad bi ih bilo, ti bi mene izbacila. Umjesto toga, dala si mi
vrlo skupo piće."
Drţao je rub ĉaše ispod nosa i udisao opušteno, gotovo strastveno;
ono što bi za stolom bilo vulgarno, jednako mljackanju ustima, bilo je
iznimno elegantno ovdje, nad kristalnim rubom prislonjenim uz mali,
pristali brk.
"U redu", rekla je. "Reci."
"To i radim. Što je ljubazno od mene jer ti još nisi spremna govoriti.
Ne još, ne još neko vrijeme. Dobro, hajdemo priĉati, posve apstraktno, o
tome koliko je zanimljivo gledati kako te ljudi primaju u svoje društvo
tako gorljivo, tako potpuno, u tolikim jatima. Zašto je tako, znaš li? I oni
sami vrlo uspješno preziru ostale i sad odjedanput netko tko je njih
prezirao cijeli ţivot, popušta i postaje društven, i oni se bacaju na leĊa i
uvlaĉe pandţe ĉekajući da ih pomiluješ po trbuhu. Zašto? Mislim da
postoje dva objašnjenja. Lijepo bi bilo da je u pitanju velikodušnost i
njihova ţelja da te nagrade svojim prijateljstvom. Samo, lijepa
objašnjenja nikada nisu istinita. Moguće je i kako su oni svjesni koliko
se ti poniţavaš potrebom za njima, spuštajući se sa svojeg nedodirljivog
vrhunca, jer svaka usamljenost jest vrhunac, i onda ih veseli mogućnost
da te omalovaţe, kroz svoje prijateljstvo. Iako, naravno, nitko toga nije
svjestan, osim tebe. Zato ti, dok to radiš, prolaziš agoniju, i nikada to ne
bi ĉinila iz plemenitih pobuda, nikada, kad ne bi nazirala kraj koji si
sama izabrala, kraj podliji ĉak i od naĉina kojima ĉiniš ono što ĉiniš,
kraj koji ti omogućuje izdrţati sve to."
"Znaš, Ellsworthe, upravo si izgovorio reĉenicu koju nikada ne bi
upotrijebio u svojoj kolumni."
"Jesam li? Nesumnjivo. Mogu ti reći toliko toga što nikada ne bih
upotrijebio u svojoj kolumni. Na što ciljaš?"
"Svaka usamljenost jest vrhunac."
"To? Imaš pravo. Ne bih. Slobodno je iskoristi, iako nije osobito
dobra. Relativno je sirova. Dat ću ti bolju jednoga dana, ako poţeliš.
Ţao mi je, meĊutim, što je to sve što si odabrala iz mojega malog
govora."
"Što si htio da odaberem?"
"Pa, recimo, moja dva objašnjenja. Postavlja se vrlo zanimljivo
pitanje: što je bolje – vjerovati kako su ljudi divni i opteretiti ih
plemenitošću izvan njihovih mogućnosti, ili ih prihvatiti takvima kakvi
jesu, i olakšati im situaciju? Ovdje, razumljivo, imamo dobrotu kao
postulat vaţniji od pravde."
"Potpuno mi je svejedno, Ellsworthe."
"Nisi raspoloţena za apstraktna nagaĊanja? Zanimaju te samo
konkretni rezultati? U redu. Koliko si poslova uspjela ugovoriti za
Petera Keatinga, u posljednja tri mjeseca?"
Ustala je sa stolca prišavši pladnju koji je sobarica ostavila; natoĉila
je sebi piće i rekla: "Ĉetiri", i prinijela ĉašu ustima. Zatim mu se
okrenula, pogledala ga i drţeći ĉašu, dodala: "Sve to uz pomoć slavne
tehnike Ellswortha Tooheyja – nikad ne staviti glavnu misao na poĉetak,
ili na kraj teksta. Podmetnuti je tamo gdje je najmanje oĉekuju. Ispuniti
cijeli ĉlanak glupostima, samo zbog te jedne, kljuĉne reĉenice."
 UglaĊeno se naklonio. "Toĉno tako. Zato volim razgovarati s tobom.
Besmisleno je biti suptilan i opak s ljudima koji nemaju pojma da si
suptilan i opak. Ali, gluposti nikada nisu sluĉajne, Dominique. Uz to,
nisam znao da moja tehnika postaje toliko providna. Morat ću smisliti
novu."
"Nije potrebno. Oboţavaju je."
"Svakako. Oni će oboţavati sve što napišem. Znaĉi ĉetiri? Jedan sam
propustio. Izbrojio sam ukupno tri."
"Ne razumijem ovaj posjet, ako je to sve što si htio znati. Tebi je
Peter Keating tako drag, i ja mu sada tako divno pomaţem, mnogo bolje
nego što bi ti bio u stanju, i naš mali razgovor je suvišan."
"Pogriješila si dva puta u istoj reĉenici, Dominique. Jedna nevina
pogreška i jedna laţ. Nevina pogreška je pretpostavka kako ja ţelim
pomoći Peteru Keatingu, usput, mogao bih to bolje od tebe, i jesam, i
tek budem, ali to je plan na duge staze. Laţ je kako sam ovdje došao da
bismo razgovarali o Peteru Keatingu – ti si znala zašto sam došao od
trenutka kad si me ugledala – i, moj Boţe – dopustila bi upad nekome
još ogavnijem od mene, samo kako bi razgovarala o toj temi. Iako ne
znam nikoga tko bi ti u ovome trenutku mogao biti ogavniji od mene."
"Peter Keating", rekla je.
Napravio je grimasu, mršteći nos: "O, ne. Nije on dovoljno velik za
to. Ali, dobro, moţemo priĉati o njemu. Zgodna okolnost jest što je on
partner tvojeg oca. Ti se jednostavno trudiš osigurati poslove svojem
ocu, kao svaka odana kći; ne postoji ništa prirodnije od toga. U
posljednja tri mjeseca napravila si ĉudo za tvrtku Francon & Keating.
Samo uz pomoć osmijeha upućenog odreĊenim udovicama i savršenoj
garderobi koju si nosila na nekim od vaţnijih okupljanja. Pitam se
koliko bi postigla da si odluĉila ići do kraja i upotrijebiti svoje
jedinstveno tijelo za još nešto, osim estetske prezentacije, u zamjenu za
posao Peteru Keatingu?" Stao je, ĉekajući odgovor. Nije ga bilo.
Nastavio je: "Moji komplimenti, Dominique. Dorasla si najboljem što
mislim o tebi, time što nisi šokirana."
"Što je bila namjera, Ellsworthe? Šok ili aluzija?"
"Oh, moglo je biti toliko toga, samo pokušaj, na primjer. Ali,
zapravo nije bilo ništa. Tek mala vulgarnost. To je takoĊer Tooheyjeva
tehnika, znaš, uvijek savjetujem pogrešnu aluziju u pravome trenutku. U
osnovi, ja sam jednostavan, jednobojni ĉistunac, i moram sebi
povremeno dopustiti malo boje, da razbijem monotoniju."
"Jesi li, Ellsworthe? Pitam se tko si ti zapravo. Ja to ne znam."
"UsuĊujem se reći kako to nitko ne zna", zadovoljno je nastavio.
"Iako, doista nema nikakve tajnovitosti. Vrlo je jednostavno. Sve je
uvijek jednostavno ako se svede na bitno. Iznenadilo bi te da otkriješ
koliko je malo bitnih stvari. Moţda samo dvije. Koje objašnjavaju sve
nas. MeĊutim, proces svoĊenja na njih je teţak, ljudi ga zato
izbjegavaju. TakoĊer, mislim kako im se ni rezultat ne bi svidio."
"Mene ne smeta. Ja znam što jesam. Samo naprijed, reci. Ja sam
kuĉka."
"Nemoj se zavaravati, draga moja. Ti si mnogo gore od toga. Ti si
svetica. Što samo pokazuje zašto su sveci opasni i nepoţeljni."
"A ti?"
"Pa, toĉno znam što jesam. To samo po sebi moţe objasniti mnogo
toga o meni. Dajem ti koristan podatak, ako ga poţeliš iskoristiti. Što
oĉito ne ţeliš. Ali, moţda hoćeš, jednoga dana."
"Zašto?"
"Potreban sam ti, Dominique. Mogla bi me zato ipak pokušati
shvatiti. Vidiš, ja se ne bojim biti shvaćen. Ne od tebe."
"Ti si meni potreban?"
"Hajde, pokaţi malo hrabrosti!"
Ustala je sa sjedala i ĉekala, hladna, u tišini. Osmjehnuo se s
vidljivim zadovoljstvom, ne pokušavajući ga prikriti.
"Da razmotrimo", rekao je gledajući u strop, "projekte koje si dobila
za Petera Keatinga. Poslovna zgrada Cryson bila je ĉisti gubitak
vremena, Howard Roark tu nije imao nikakve izglede. Kuća Lindsay je
već bila bolja, Roark je definitivno bio uzet u obzir i mislim kako bi je
dobio da nije bilo tebe. S klubom Stonebrook takoĊer je imao šansu
koju si ti upropastila." Gledao je ravno u nju smijuljeći se. "Bez
komentara o tehnici i udarcima, Dominique?" Smijeh je bio hladan sloj
masti koji pluta površinom rijeĉi. "Posrnula si s Norrisovim
ljetnikovcem, taj je posao dobio prošli tjedan, znaš. Ali, ne moţe se biti
sto posto uspješan. Napokon, kuća Enright je velik posao: o njoj se
govori i mnogo je ljudi zainteresirala za gospodina Howarda Roarka.
Svejedno, bila si više nego uspješna. Ĉestitam. I, zar sada ne misliš kako
sam prema tebi dobar? Svakom umjetniku je potrebno priznanje, a ti
nemaš nikoga tko bi ti ĉestitao, kad nitko ne zna što radiš, osim Roarka i
mene, a on ti neće odati priznanje. Zapravo, kad razmislim, ne vjerujem
da Roark zna što radiš, i to kvari veselje, zar ne?"
Pitala je: "Kako ti znaš što ja radim", s umorom u glasu.
"Ali, draga moja, sigurno nisi zaboravila kako sam ti ja dao ideju?"
"Oh, da", odsutno je rekla. "Da."
"I sad znaš zašto sam došao. Sad znaš što sam mislio kad sam
govorio o mojoj strani."
"Da", rekla je. "Naravno."
"Ovo je savez, draga moja, savez. Saveznici nikada ne vjeruju jedni
drugima, ali im to ne umanjuje uĉinkovitost. Naši motivi mogu biti
posve suprotni. Ĉinjenica je da jesu. Osim što to nije bitno. Rezultat će
biti isti. Nije nuţno imati zajedniĉki, uzvišeni cilj. Nuţno je imati
zajedniĉkog neprijatelja. Mi ga imamo."
"Da."
"Zato sam ja tebi potreban. Jedanput sam ti već koristio."
"Da."
"Mogu povrijediti gospodina Roarka puno bolje od bilo kakve
ĉajanke koju ćeš ti ikada prirediti."
"Zašto?"
"Izostavi to 'zašto'. Ja ne istraţujem tvoje nedoumice."
"U redu."
"Znaĉi razumijemo se? Mi smo saveznici?"
Pogledala ga je, nagnuvši se naprijed, s licem na kojem nije bilo
izraza. Onda je rekla: "Mi smo saveznici."
"Dobro, draga moja. A sada me slušaj. Prestani ga spominjati u
svojoj kolumni svaki drugi dan. Znam, svaki put ga okrutno napadneš,
ali ovo je previše. Njegovo ime stalno je u tisku, a to nije ono što ţeliš.
Dalje, vrijeme je da me poĉneš pozivati na ta tvoja primanja. Ima stvari
koje ja mogu uĉiniti, za razliku od tebe. I još jedan podatak: gospodin
Gilbert Colton – znaš, kalifornijsko lonĉarstvo Colton – planira izgraditi
novu tvornicu na istoku. On razmišlja o dobrom modernistu. Zapravo,
razmišlja o Roarku. Sprijeĉi to. Radi se o velikom i unosnom poslu – i o
mnogo reklame. Izmisli novi ĉajni kolaĉić za gospoĊu Colton. Napravi
sve što znaš. Samo ne dopusti da Roark dobije taj posao."
 Ustala je, i teškim korakom, ruku obješenih uz tijelo, prišla stolu i
uzela cigaretu. Zapalila je, okrenula se prema njemu i nezainteresirano
rekla: "U stanju si govoriti kratko i razumno, kad hoćeš."
"Kad mislim da je to nuţno."
Stajala je pokraj prozora promatrajući grad ispred sebe. "Ti zapravo,
nikada ništa nisi uĉinio protiv Roarka. Nisam znala da ti je toliko
vaţan."
"Oh, draga moja, zar nisi?"
"Nikad ga nisi spomenuo u novinama."
"To je, draga moja, upravo ono što jesam uĉinio – do sada."
"Kada si prvi put ĉuo za njega?"
"Kad sam ugledao crteţe Hellerove kuće. Ne misliš valjda kako sam
to propustio? A ti?"
"Kad sam vidjela crteţe Enrightove kuće."
"Ne prije?"
"Ne prije."
Pušila je u tišini, ne okrećući se prema njemu. Rekla je:
"Ellsworthe, ako ijedno od nas dvoje pokuša ponoviti ovo što smo
veĉeras govorili, drugi bi to porekao. Ništa se ne bi moglo dokazati. Pa
zato nije vaţno ako smo iskreni, zar ne? Nema opasnosti. Reci mi, zašto
ga mrziš?"
"Nikada nisam rekao da ga mrzim."
Slegnula je ramenima.
"A u vezi s ostalim", dodao je, "mislim kako na to moţeš odgovoriti
sama."
Klimnula je polagano glavom u smjeru male, crvene toĉke koju je
ţar cigarete ostavljao na staklu.
Ustao je, prišao joj i stajao tako, gledajući u svjetla grada ispod njih,
u trokutaste oblike kuća, u tamne površine zidova koje je sjaj prozora
ĉinio napola prozirnim, kao da su zidovi veo tanke, crne mreţe koja je
prevuĉena preko svjetla. Rekao je blagim glasom:
"Pogledaj dolje. Veliĉanstveno dostignuće, zar ne? Herojsko
dostignuće. Pomisli na tisuće onih koji su radili stvarajući ovo i na
milijune onih koji od ovoga imaju korist. A kaţu, da nije bilo nekih
dvanaestak ljudi, razbacanih kroz stoljeća, samo njih dvanaest, moţda i
manje, ništa od ovoga ne bi bilo moguće. I to bi mogla biti istina. Ako je
tako, opet postoje dva moguća pristupa. Moţemo reći da je to bilo
dvanaest dobroĉinitelja, da sve nas hrani višak ĉudesnog bogatstva
njihova duha, i mi ujedinjeni u zahvalnosti, primamo dar. Ili, moţemo
reći kako je sjaj njihovih dostignuća, kojima nismo dorasli, nama
pokazao što jesmo, i kako mi ne ţelimo besplatne darove njihovih
raskošnih talenata, jer su špilje od blata i vatra od trenja, nama draţi od
nebodera i neona, ako su špilje i kresiva granica naših stvaralaĉkih
mogućnosti. Od ova dva pristupa, Dominique, koji bi nazvala zaista
ĉovjeĉnim? Jer, vidiš, ja jesam ĉovjekoljubac."

Nakon nekog vremena Dominique je otkrila kako joj je postalo lakše

biti meĊu ljudima. Nauĉila je prihvaćati muĉenje same sebe kao
provjeru vlastite izdrţljivosti, gonjena ţeljom dosezanja granice koju
moţe podnijeti. Kretala se u društvima, na sluţbenim primanjima,
odlazila na kazališne predstave, veĉere, plesove, graciozno i s
osmijehom koji je njezino lice ĉinio jasnim i hladnim poput suncem
obasjanog zimskog dana. Slušala je, prazna, prazne rijeĉi, izgovorene
kao da bi govornik bio uvrijeĊen svakim znakom entuzijazma i
zanimanja slušatelja, kao da je dosada jedina moguća veza meĊu
ljudima, jedina obrana njihova nesigurnog ugleda. Svima je povlaĊivala
i sve je prihvaćala.
"Da, gospodine Holt, mislim da je Peter Keating ĉovjek stoljeća –
našeg stoljeća."
"Ne, gospodine Inskip, ne Howard Roark, vi ne ţelite Howarda
Roarka... Laţan? Svakako da je laţan – potreban je senzibilitet i
poštenje poput vašeg da bi se procijenio integritet ĉovjeka... Ništa
osobito? Ne, gospodine Inskip, Howard Roark nije ništa osobito. Sve je
to pitanje veliĉine i odmaka, a odmak... Ne, hvala, ne pijem, gospodine
Inskip, drago mi je što vam se sviĊaju moje oĉi. Da, uvijek tako
izgledaju kad sam zadovoljna, a vrlo sam zadovoljna ĉuti kako vi mislite
da Howard Roark nije ništa osobito."
"Upoznali ste Howarda Roarka, gospoĊo Jones? I nije vam se
svidio?... O, on pripada ljudima prema kojima nije moguće osjećati
saţaljenje? Kako je to toĉno. Saţaljenje je divan osjećaj. To je ono što
doţivljavamo gledajući zgaţenog crva. Uzdiţuće iskustvo. Tako
oslobaĊajuće, kao kad otkopĉate opasaĉ. Ne morate paziti na trbuh, srce
ili dušu, dok osjećate saţaljenje. Sve što je potrebno jest pogledati dolje.
To je puno jednostavnije. Kad gledate gore, zaboli vas vrat. Saţaljenje
je velika vrlina. Ono opravdava patnju. Na svijetu mora postojati patnja,
jer kako bismo inaĉe osjećali saţaljenje i bili plemeniti?... O, postoji
antiteza, ali toliko teška i zahtjevna...divljenje, gospoĊo Jones, divljenje.
Samo, za to je potrebno više od opasaĉa... I zato kaţem, svatko onaj
prema kojem ne moţemo osjećati saţaljenje, nemoralna je osoba. Kao
Howard Roark."
Kasno noću, ĉesto bi dolazila u Roarkovu sobu. Dolazila bi bez
najave, sigurna kako će biti tu, i biti sam. U njegovoj sobi nije bilo
potrebno popuštati, lagati, usuglašavati se i brisati sebe kao biće. Ovdje
je imala slobodu pobune, njezin otpor bio je pozdravljen od protivnika
previše jakog da bi se bojao sukoba, dovoljno jakog da ga ţeli: susrela
se sa snagom volje koja joj je priznavala pravo na vlastitu, zasebnu bit,
neugroţenu i nedirnutu, osim u poštenoj borbi, borbi u kojoj se gubi ili
pobjeĊuje, ali u kojoj ostaje oĉuvana, i u pobjedi i u porazu, a ne
samljevena u kašu bez lica i smisla.
Kada bi zajedno leţali u krevetu, bio je to, kao što je morao biti,
kako je priroda ĉina zahtijevala, ĉin sile. Bila je to predaja, uvećana
snagom njihovih otpora. Bila je to napetost, kakvu sve velike stvari na
ovome svijetu imaju. Bio je to napon kakav ima struja, sila koja se
napaja otporom, jureći napetim metalnim ţicama; bio je to napon vode
koji se pred podignutom branom pretvara u moć. Dodir njegove koţe na
njezinoj nije bilo milovanje nego val bola, boljelo je biti toliko ţeljen,
takvim ispunjenjem nadoknaditi sve protekle sate ĉeţnje i poricanja. Bio
je to ĉin stisnutih zuba, i mrţnje, nepodnošljivog, agonije, ĉin strasti, što
je rijeĉ stvorena da bi oznaĉila patnju, bio je to trenutak sastavljen od
muke, napona, boli, trenutak koji je razbijao vlastite elemente,
preokretao ih u pobjedu, u odsutnost svake patnje, u antitezu, u ekstazu.
Dolazila bi kod njega poslije primanja, u skupocjenoj veĉernjoj
haljini njeţnoj poput tankog sloja leda koji joj pokriva tijelo, naslonila
bi se na zid osjećajući oštru površinu ţbuke na koţi, razgledajući
polagano svaku stvar oko sebe, grubu površinu kuhinjskog stola
prepunu papira, metalna ravnala, zguţvane krpe s crnim otiscima prstiju,
gole daske na podu, i dok bi joj pogled klizio niz sjajni saten njezine
haljine sve do malih trokuta srebrnih sandala, razmišljala kako će ovdje
biti razodjevena. Voljela je lutati po sobi, odbaciti rukavice meĊu
ostatke olovaka, gumica i krpa, staviti svoju malu, srebrnu torbicu na
isprljanu, baĉenu košulju, otkopĉati dijamantnu narukvicu i spusti je na
tanjur s ostatkom sendviĉa, pokraj nedovršenog crteţa.
"Roark", rekla je stojeći iza njegova stolca, grleći ga oko ramena, s
rukom ispod njegove košulje, dodirujući mu grudi raširenim, ravnim
prstima. "Nagovorila sam gospodina Symonsa da obeća posao Peteru
Keatingu. Trideset pet katova, neograniĉeni troškovi, novac nije u
pitanju, samo umjetnost, ĉista umjetnost." Ĉula bi mekani zvuk
osmijeha, ali on se ne bi okrenuo, samo bi joj, sklopivši šaku preko
njezinih prstiju, povukao ruku dublje ispod košulje, i stisnuo je ĉvrsto uz
svoju koţu. Ona bi tada povukla njegovu glavu unatrag saginjući se da
njegove usne pokrije svojima.
Ušla je i našla primjerak Zastava raširen na njegovu stolu, otvoren na
stranici s kolumnom "Vaša kuća" od Dominique Francon. Ondje je
pisalo: "Howard Rork – markiz de Sade arhitekture. Zaljubljenik u
vlastite zgrade – a pogledajte ih samo." Znala je kako prezire Zastave,
da ih je tu ostavio samo zbog nje, da bi ju promatrao kad ih ugleda, s
poluosmijehom od kojega je strepila. Obuzeo bi je bijes: htjela je da ĉita
sve njezine ĉlanke, a onda opet, ţeljela je vjerovati kako ga toliko
pogaĊaju da ih izbjegava. Poslije, leţeći u krevetu, s njegovim usnama
na grudima, gledala je preko zamršene, naranĉaste kose u novine na
stolu: i on bi osjetio kako drhti od zadovoljstva.
Sjela je na pod, pokraj njegovih nogu, spustila glavu na njegova
koljena, uzela mu ruku, obuhvaćajući šakom jedan po jedan prst, polako
klizeći preko malih, ĉvrstih prepreka njegovih zglobova i njeţno rekla:
"Roark, ţelio si Coltonovu tvornicu, zar ne? Strašno si je ţelio?" "Da,
strašno", odgovorio je bez osmijeha i bez boli. Onda je podignula
njegovu ruku do usana i drţala je priljubljenu dugo vremena.
U mraku je ustala iz kreveta i gola prošla kroz sobu uzeti cigaretu sa
stola. Nagnula se prema svjetlu šibice; njezin ravan trbuh malo se
zaoblio zbog pokreta. Rekao je: "Upali jednu i za mene." I ona je stavila
cigaretu meĊu njegove usne: zatim je lutala tamnom sobom, pušeći, dok
ju je on, leţeći u krevetu oslonjen na lakat, gledao.
Jedanput ga je zatekla za radnim stolom. Rekao je: "Moram ovo
dovršiti. Sjedni. Priĉekaj." Nije je ponovno pogledao. Ĉekala je u tišini,
sklupĉana na sjedalici u najudaljenijem kutu sobe. Promatrala je ravne
linije njegovih obrva stisnute u naporu, izraz njegovih usana, venu koja
pulsira ispod napete koţe na vratu, oštru, kiruršku sigurnost njegove
ruke. Nije izgledao kao umjetnik, izgledao je kao radnik u kamenolomu,
kao razbijaĉ zidova, kao monah. Zatim više nije ni ţeljela da stane i
pogleda u nju; ţeljela je gledati asketsku ĉistoću njegove osobe u
odsustvu svake senzualnosti: gledati to i – misliti na ono što je pamtila.
Bilo je noći kada bi on dolazio u njezin stan, kao što je ona dolazila k
njemu, bez najave. Ako bi imala goste rekao bi: "Riješi ih se", i odlazio
u spavaću sobu. Ona se pokoravala. Imali su prešutan dogovor,
prihvaćen bez rijeĉi, da nikada ne budu viĊeni zajedno. Njezina spavaća
soba bila je profinjen prostor od stakla u ledeno zelenoj boji. Volio je
doći u odjeći prljavoj od dana provedenog na gradilištu. Volio je
razgrnuti prekrivaĉ s njezina kreveta, i tu sjedeći razgovarati s njom sat
ili dva, ne gledajući u krevet, ne spominjući njezine ĉlanke, ni kuće, ni
najnovije poslove koje je ugovorila za Petera Keatinga, u jednostavnoj
opuštenosti, ovdje, ovako, ĉineći te sate senzualnijim od trenutaka koje
su odgaĊali.
Bilo je veĉeri kad su zajedno sjedili u njezinom salonu, ispred
golemog prozora visoko iznad grada. Voljela ga je promatrati na tom
prozoru. Stajao bi napola okrenut prema njoj, pušeći, gledajući grad
ispod sebe. Udaljila bi se, sjela na pod usred sobe i gledala ga.
Jedanput, kad je ustao iz kreveta, upalila je svjetlo i vidjevši ga
uspravnog i golog, rekla tihim glasom, u jednostavnom beznaĊu
potpune iskrenosti: "Roark, sve što sam u ţivotu napravila bilo je zato
što je ovo svijet koji je tebe poslao u kamenolom."
"Ja to znam."
Sjeo je na rub kreveta. Primaknula se, stavila mu glavu u krilo,
sklupĉala se sa stopalima na jastuku i rukom koja je visjela nadolje,
polagano prelazeći dlanom po njegovoj nozi, od zgloba do koljena i
natrag, i rekla: "Ali, da su mene pitali, ja bih te prošlog ljeta, kad si bio
bez posla i bez novaca, poslala upravo na taj posao i u taj kamenolom."
"Znam i to. Samo, moţda ne bi morala. Moţda bi me mogla poslati
da perem zahode u prostorijama UAA."
"Da, posve moguće. Stavi mi ruku na leĊa Roark. Samo je drţi tu.
Tako." Leţala je mirno, lica još uvijek zagnjurenog u njegovo krilo, s
rukom koja je nepomiĉno visjela preko ruba kreveta, kao da u njoj nema
ţivota, osim u koţi meĊu lopaticama, ispod njegovih prstiju.
U salonima koje je posjećivala, u restoranima, u prostorijama UAA,
ljudi su govorili o netrpeljivosti gospoĊice Dominique Francon iz
Zastava prema Howardu Roarku, tom ĉudaku, arhitektu Rogera
Enrighta. To mu je donijelo vrstu skandalozne slave. Govorilo se:
"Roark? Znaš, onaj tip kojega Dominique Francon ne moţe podnijeti."
"Franconova kći zna dovoljno o arhitekturi, pa ako ona tvrdi da je loš,
onda je još gori nego što sam mislio." "Boţe, oni se zaista mrze. Iako se,
kako ĉujem, nikada nisu sreli." Voljela je to slušati. Uţivala je kada je
Athelstan Beasely u svojoj rubrici UAA biltena, objašnjavajući
arhitekturu srednjovjekovnih utvrda, napisao: "Da biste razumjeli
mraĉnu surovost ovih struktura, morate se prisjetiti kako su ratovi
izmeĊu feudalnih vlastelina bili okrutan posao – nešto nalik sukobu
izmeĊu gospoĊice Francon i gospodina Roarka."
Austen Heller, koji je bio njezin prijatelj, došao je razgovarati o
tome. Bio je ljući nego što ga je ikada prije vidjela, lica na kojemu nije
bilo traga njegova uobiĉajenog, šarmantnog sarkazma.
"Što to do vraga radiš, Dominique?", vikao je. "Ovo su najgore
bljezgarije i novinarsko huliganstvo koje sam ikada vidio u tisku. Nije li
to posao za Ellswortha Tooheyja?"
"Dobar je Ellsworth, zar ne?"
"On je, barem dovoljno pristojan da svoja prljava usta ne otvara kad
je rijeĉ o Roarku, iako i to prelazi granice pristojnosti. Ali, što se
dogodilo s tobom? Znaš li uopće što pišeš i o kome? Bilo je prihvatljivo
dok si se zabavljala slaveći neke oĉajne promašaje djeda Holcombea ili
laštila cipele svojem ocu i onom njegovom liku iz mesarskih kalendara,
koji mu se uvalio za partnera. U svakom sluĉaju, nije imalo znaĉaja. Ali,
da na istoj intelektualnoj razini ocjenjuješ nekoga poput Roarka... Znaš,
ja sam zaista vjerovao kako si poštena i pametna, samo ti ne daju
prigodu da to pokaţeš. Mislio sam da se ponašaš kao propalitet kako bi
istaknula osrednjost budala o kojima moraš pisati. Nisam vjerovao da si
samo neodgovorna kuĉka."
"Tu si pogriješio", odgovorila je.
Jednoga jutra u njezin je ured ušao Roger Enright i bez pozdrava
rekao: "Uzmi šešir. Ideš sa mnom vidjeti je."
 "Dobro jutro, Roger", rekla je. "Vidjeti što?"
"Enrightovu kuću. Ono što od nje već postoji."
"Svakako, Roger", nasmiješila se ustajući. "Voljela bih vidjeti tu
kuću."
Dok su se vozili, pitala je: "O ĉemu se radi, Roger? Pokušavaš me
podmititi?" Sjedio je ukrućen na širokim, sivim jastucima svoje
limuzine i ne gledajući ju odgovorio: "Mogu razumjeti mrţnju iz
gluposti. Mogu razumjeti mrţnju iz neznanja. Ali ne razumijem
namjernu podlost. Ti si, naravno, slobodna pisati što god ţeliš, poslije
ovoga. Ali, to neće biti glupost i neće biti neznanje."
"Precjenjuješ me, Roger", rekla je slegnuvši ramenima, i do kraja
voţnje nije progovorila nijednu rijeĉ.
Zajedno su prošli kroz drvenu ogradu i stupili u prašumu gologa
ĉelika i skela koje su trebale postati kuća Enright. U štiklama je s
lakoćom prelazila preko greda polivenih vapnom, hodajući nagnuta
unatrag, s bezbriţnom, drskom elegancijom. Zastala je i pogledala nebo
uhvaćeno u ĉeliĉni okvir, nebo koje se ĉinilo daljim nego obiĉno,
potisnuto prema gore zastrašujućom visinom greda. Gledala je ĉeliĉne
kaveze budućih istaka, smione kutove, nevjerojatnu sloţenost oblika
koji se raĊao postajući jednostavna, logiĉna cjelina, kostur sa zidovima
od zraka, kostur u hladnom, zimskom danu koji nosi obećanje proljeća,
kao golo stablo s prvim dodirom zelenila.
"Oh, Roger!"
Pogledao ju je, i vidio lice kakvo se na Uskrs viĊa u crkvi.
"Ništa nisam podcijenio", rekao je hladno, "ni tebe ni kuću."
"Dobro jutro", zaĉuo se miran, ĉvrst glas iza njih.
Nije ju iznenadilo što ga vidi. Nije ga ĉula dok je dolazio, ali bilo bi
neprirodno misliti o ovoj kući bez njega. Osjećala je kako on
jednostavno mora biti tu, kako je tu od trenutka kad je prošla kroz
ogradu, kako je ova struktura on sam, na naĉin osobniji od njegova
tijela. Roark je stajao pred njima s rukama u dţepovima otvorena
kaputa, bez kape, na hladnoći.
"GospoĊica Francon – gospodin Roark", rekao je Enright.
"Mi smo se već jedanput sreli", rekla je. "Kod Holcombeovih. Ako
gospodin Roark pamti."
"Svakako, gospoĊice Francon."
 "Htio sam da gospoĊica Francon ovo vidi."
"Da vas provedem okolo?", ponudio je Roark.
"Da, molim vas", odgovorila je prva.
Njih troje šetalo je kroz gradilište dok su radnici radoznalo
pogledavali Dominique. Roark je objašnjavao plan budućih prostorija,
sustav dizala, kotlovnica, raspored prozora, kao što bi objašnjavao
graĊevinskom pomoćniku. Ona je postavljala pitanja, a on je odgovarao.
"Koliko kubiĉnih metara prostora, gospodine Roark?" "Koliko tona
ĉelika?" "Pazite na cijevi, gospoĊice Francon. ProĊite s ove strane."
Enright je hodao uz njih, spuštena pogleda, kao da ništa oko sebe ne
vidi. Ali, onda je pitao: "Kako napreduje, Howarde?" I Roark je,
osmjehujući se, odgovorio: "Dva dana smo ispred plana." Zaustavili su
se i razgovarali o poslu, poput braće, na trenutak zaboravljajući na nju,
dok je zvuk okolnih strojeva gutao njihove rijeĉi.
Stojeći u srcu graĊevine pomislila je kako bi, kad od njega ništa ne bi
imala, ništa osim njegova tijela, ovdje to pronašla. Ovdje joj je bilo
ponuĊeno sve što on jest, vidljivo i opipljivo svima; grede, cijevi i
neograniĉeni prostori bili su njegovi i nisu mogli pripadati nikome
drugome na svijetu; njegovi, poput njegova lica, poput njegove duše.
Ovdje je bio oblik koji je on stvorio i ono u njemu što je omogućilo da
ga stvori, posljedica i uzrok zajedno, pokretaĉki motiv vidljiv u svakoj
liniji ĉelika, ĉovjek sam, njezin u ovome ĉasu, zato što vidi i razumije.
"Jeste li umorni, gospoĊice Francon?", pitao je Roark, ugledavši joj
lice.
"Ne", odgovorila je. "Nimalo. Razmišljala sam samo – kakvu vrstu
vodovodne instalacije namjeravate upotrijebiti ovdje, gospodine
Roark?"
Nekoliko dana nakon toga, u njegovoj sobi, sjedeći na rubu crtaćeg
stola, pogledala je u novine, u svoj tekst i redove: "Posjetila sam
gradilište kuće Enright. Ţeljela bih da u nekom budućem bombardiranju
ova kuća bude zbrisana s lica zemlje. To bi bio njezin dostojan kraj.
Mnogo bolji kraj nego gledati kako polagano propada, isprljana od ĉaĊi,
poniţena obiteljskim slikama, prljavim ĉarapama, ĉaĉkalicama i
otpacima njezinih stanara. Ne postoji ĉovjek u New Yorku kojemu bi se
moglo dopustiti da u njoj ţivi."
 Roark je stajao pokraj nje, nogama joj dodirujući koljena, i smijući
se, gledao novine na stolu.
"Potpuno si zbunila Rogera", rekao je.
"Proĉitao je ovo?"
"Bio sam s njime jutros, dok je ĉitao. Prvo te nazivao imenima kakva
nikada prije nisam ĉuo. Onda je rekao, ĉekaj malo, proĉitao je još
jedanput, pogledao me zbunjeno, ali ne više ljutito i dodao, ako se ĉita
na jedan naĉin onda... ali s druge strane..."
"Što si ti rekao?"
"Ništa. Gledaj, Dominique, vrlo sam ti zahvalan na pozornosti, ali
moţda bi mogla prestati obasipati me tom pretjeranom hvalom. Netko
drugi mogao bi primijetiti. A to ti se ne bi svidjelo."
"Netko drugi?"
"Jasno ti je da sam ja shvatio, još od prvoga teksta koji si napisala o
kući Enright. Ţeljela si da shvatim. Zar ne misliš kako bi još netko
mogao razumjeti tvoj naĉin rada?"
"Svakako. Ali, posljedice bi za tebe bile još gore. Voljeli bi te još
manje, Howarde. Uostalom, ne poznajem nikoga tko bi se potrudio
razumjeti. Osim... Roark, što ti misliš o Ellsworthu Tooheyju?"
"Boţe, zašto bi itko mislio o Ellsworthu Tooheyju?"
Voljela je rijetke prigode u kojima je sretala Roarka na zabavama na
koje su ga Heller ili Enright dovodili. Voljela je uglaĊeno, bezliĉno
"gospoĊice Francon", izgovoreno njegovim glasom. Uţivala je u
nervozi i zabrinutosti domaćice i njezinim naporima da se ne sretnu.
Znala je kako svi oko njih oĉekuju odreĊenu eksploziju, sablaţnjiv znak
neprijateljstva koje nikada nisu pokazali. Nije traţila Roarka, ali ga nije
ni izbjegavala. Razgovarali su, ako bi se našli u istoj skupini ljudi, kao
što bi razgovarali sa svakim. Nije bio potreban napor: bilo je zbiljsko i
bilo je pravo: i sve bi postajalo pravo, ĉak i ta veĉer. Nalazila je iznimnu
prikladnost u ĉinjenici da su tu, meĊu ljudima, oni stranci, stranci i
neprijatelji. I mislila je – ovi ljudi mogu pretpostaviti toliko toga o tome
što smo mi jedno drugome, osim onoga što zaista jesmo. To je trenutke
koje je pamtila uvećavalo, trenutke nedirnute pogledima drugih,
rijeĉima drugih, trenutke za koje nitko nije znao. I mislila – ovdje ne
postoji, osim u njemu i u meni. Osjećala je kako joj pripada više nego
bilo gdje drugdje. Nikada nije bio toliko njezin, koliko u sobi prepunoj
stranaca, dok bi, samo ponekad, pogledala u njegovu smjeru.
Ako bi ga vidjela na drugom kraju prostorije, dok razgovara s
bezizraţajnim, nezanimljivim licima, okrenula bi se nemarno; ako su
lica bila neprijateljska, pogledala bi na trenutak, zadovoljno; bila je ljuta
ako bi ugledala osmijeh, znak topline ili odobravanja na licima koja ga
okruţuju. Nije to bila ljubomora; bilo bi joj je svejedno jesu li to lica
ţena ili muškarca; vrijeĊalo ju je odobravanje, poput drskosti.
Progonile su je ĉudne slike; ulica u kojoj je ţivio, automobili koji su
skretali na uglu njegove zgrade. Osobito je mrzila automobile: ţeljela ih
je prisiliti neka nastave voziti dalje, do sljedećeg ugla. Pogledala bi
kante za otpatke na ulazu i pitala se jesu li bile tu i ujutro, dok je on
prolazio putem prema uredu, je li vidio zguţvanu kutiju cigareta na
vrhu. Jedanput je u predvorju njegove kuće ugledala ĉovjeka koji je
izlazio iz dizala i ostala potpuno zateĉena: uvijek je imala osjećaj kako
samo on ovdje ţivi. Penjući se malim dizalom, stajala bi oslonjena na
zid, prekriţenih ruku, šakama grleći ramena, osjećajući ugodu
intimnosti kao u kabini tuša, pod mlazom tople vode.
Mislila je na to dok joj je neki gospodin govorio o najnovijoj
predstavi na Broadwayju, dok je u drugom dijelu sobe Roark ispijao
koktel, dok je slušala domaćicu kako šapće: "Dragi Boţe, nisam znala
da će Gordon dovesti Dominique. Austen će biti bijesan na mene,
njegov prijatelj Roark je ovdje."
Poslije, leţeći u krevetu, zatvorenih oĉiju, zaţarenih obraza i vlaţnih
usana, gubeći osjećaj za pravila koja je sama odredila, gubeći osjećaj za
rijeĉi, šaptala bi: "Roark, bio je tamo danas neki ĉovjek s kojim si
razgovarao i on ti se smiješio, budala, prokleta budala. Prošli je tjedan
razgovarao s nekim filmskim komiĉarima i oboţavao ih na jednak
naĉin, i poţeljela sam mu reći: ne gledaj ga, jer više nećeš moći gledati
bilo što drugo; ne divi mu se; morat ćeš zamrziti sve ostalo, to je tako, ti
prokleta budalo, jedno ili drugo, ne zajedno, ne istim oĉima, ne gledaj u
njega, nemoj ga voljeti, nemoj mu odobravati, to sam mu ţeljela reći.
Ne, on i sve ostalo, ne mogu to podnijeti, ne mogu izdrţati, ţelim te
odvojiti od njih, od njihova svijeta, od svih njih, od svega, Roark..." Nije
ĉula vlastite rijeĉi, nije vidjela njegov osmijeh, niti prepoznala puno
razumijevanje u njemu, vidjela je samo njegovo lice kako se pribliţava
njezinom, i nije ostalo ništa što bi se skrilo, saĉuvalo neizgovoreno, sve
je bilo dopušteno, na sve odgovoreno, sve naĊeno.

Peter Keating bio je potpuno zbunjen. Iznenadna pozornost koju je

Dominique posvećivala njegovoj karijeri bila je divna, laskava, više
nego korisna: svi su mu to govorili; samo, bilo je trenutaka u kojima se
on nije osjećao ni divno ni polaskano: osjećao je samo nelagodu.
Pokušavao je izbjeći Guyja Francona. "Kako si to izveo, Peter?",
pitao bi ga Francon. "Sigurno je luda za tobom! Tko bi pomislio da će
Dominique, od svih ljudi na svijetu?... I tko bi pomislio da će uspjeti!
Od mene bi napravila milijunaša da je ovo uĉinila prije pet godina! Ali,
svakako, otac nije takva inspiracija kao...", vidjevši zlokoban izraz na
Peterovu licu, promijenio je kraj reĉenice u: "kao njezin ĉovjek,
moţemo li tako reći?"
"Slušaj, Guy", zapoĉeo je Keating i zastao, zadrhtao i promrmljao:
"Mislim da ne smijemo..."
"Znam, znam, znam. Ne smijemo prenagliti. Ali, do vraga, Peter,
entre nous, nije li ovo isto tako javno kao zaruke? I više. I mnogo
glasnije." Zatim je osmijeha nestalo i Franconovo lice je postalo
ozbiljno, mirno, pošteno, staro, u jednom od rijetkih trenutaka prave
plemenitosti. "Drago mi je, Peter", rekao je jednostavno. "To je ono što
sam ţelio da se dogodi. Mislim da sam, na kraju krajeva, uvijek volio
Dominique. I sretan sam zbog ovoga. Znam kako je ostavljam u dobrim
rukama. Nju, i vjerojatno sve ostalo..."
"Slušaj, stari, moţeš li me ispriĉati? Uţasno ţurim, spavao sam samo
dva sata, Coltonova tvornica, znaš, Boţe, kakav posao! – zahvaljujući
Dominique – ubijam se od posla, ali ĉekaj dok vidiš! A tek kad vidiš
ĉek!"
"Nije li divna? Hoćeš li mi, molim te, objasniti zašto ona sve ovo
radi? Pitao sam je, ali nisam mogao shvatiti što mi govori, bile su to
potpune besmislice, znaš kako ona priĉa!"
"Zašto bismo se brinuli, dok god ona sve ovo radi?"
Nije mogao priznati Franconu da ne zna odgovor: nije mu mogao
priznati kako Dominique nasamo nije vidio već mjesecima, ni to da ga
ona ne ţeli vidjeti.
 Pamtio je njihov posljednji razgovor, u taksiju, na povratku sa
sastanka kod Tooheyja. Pamtio je ledenu ravnodušnost, potpun prezir i
uvrede izreĉene bez ljutnje. Poslije toga mogao je oĉekivati sve, osim da
ona postane njegov reklamni agent, njegov menadţer, gotovo njegov
svodnik. U tome i jest problem, pomislio je, što mi, kad o svemu
razmišljam, ovakve rijeĉi padaju na pamet.
Ĉesto ju je viĊao nakon što je samovoljno zapoĉela ĉitavu kampanju,
pozivala ga je na svoje zabave, upoznavala s budućim naruĉiteljima, ne
dopustivši nikada da ostanu ni trenutak nasamo. Pokušavao joj je
zahvaliti i zatraţiti objašnjenje, ali nije ju mogao prisiliti na razgovor,
jer ga je ona izbjegavala u znatiţeljnoj gomili koja ih je okruţivala. I
tako, nastavljao bi se ljubazno osmjehivati, dok bi njezina ruka nemarno
poĉivala na crnom rukavu njegova veĉernjeg odijela, dok je njezino
bedro dodirivalo njegovo, posesivno i prisno, utoliko prisnije što se
pretvarala kako to ne primjećuje, dok je, stojeći pokraj njega i
obraćajući se prisutnima, govorila što misli o zgradi Cosmo-Slotnick.
Slušao je ljubomorne primjedbe svojih prijatelja. Ja sam, pomislio bi s
gorĉinom, jedini ĉovjek u New Yorku koji ne misli kako je Dominique
zaljubljena u mene.
Poznavao je opasnu promjenljivost njezinih hirova, a ovaj mu je
previše znaĉio da bi ga poremetio. Izbjegavao ju je i slao joj cvijeće:
puštao neka ga voda nosi i nastojao ne misli o tome: samo je osjećaj
ostajao, tanani osjećaj uznemirenosti.
Sluĉajno, jednoga dana, sreo ju je u restoranu. Ugledao ju je dok je
ruĉala sama i ugrabio prigodu. Došetao je ravno do njezina stola
spreman ponašati se kao stari prijatelj koji pamti samo njezinu beskrajnu
dobronamjernost. Poslije bezbroj komentara o svojoj sreći, pitao je:
"Dominique, zašto me izbjegavaš?"
"Zašto bih te trebala viĊati?"
"Ali, za ime svijeta!...", izletjelo mu je samo od sebe, previše oštrim
zvukom dugo potiskivana bijesa i odmah se ispravio, smiješeći se: "Zar
ne misliš kako mi duguješ mogućnost da ti zahvalim?"
"Zahvalio si. Puno puta."
"Da, ali zar nisi pomislila kako bi bilo poţeljno da se naĊemo sami?
Zar nisi pomislila da ću biti pomalo... zbunjen?"
"Nisam. Ali, pretpostavljam da bi mogao biti."
 "I?"
"I što?"
"O ĉemu se zapravo radi?"
"O... mislim, pedesetak tisuća dolara, do sada."
"Postaješ neugodna."
"Hoćeš li da prestanem?"
"O ne, to jest..."
"Ne s poslovima? Dobro. Neću. Vidiš? O ĉemu mi imamo
razgovarati? Ja radim nešto za tebe korisno, drago ti je što to radim, i mi
se savršeno razumijemo."
"Ali, zaista govoriš smiješne stvari. Savršeno razumijemo? To je i
pretjerivanje i umanjivanje istodobno, zar ne? Što bismo drugo i mogli u
ovakvim okolnostima? Valjda ne oĉekuješ da se suprotstavim onome što
radiš?"
"Ne."
"Razumijevanje nije rijeĉ za ono što osjećam. Ja sam tebi tako
beskrajno zahvalan da mi se vrti u glavi kao da sam nokautiran, nemoj
me tjerati da sad poblesavim, znam kako to ne voliš, ali, ja sam ti toliko
zahvalan da ne znam što bih uĉinio."
"Dobro, Peter. Sada si mi zahvalio."
"Vidiš, ja sebi nikada nisam laskao kako ti imaš osobito mišljenje o
mojemu radu ili kako ti je uopće stalo primijetiti ga. A onda, ti... To je
ono što me najviše veseli i... Dominique", rekao je glasom koji se malo
iskrivio, kao da je pitanje udica kojom izvlaĉi dugaĉku, skrivenu
reĉenicu. Znao je da u tome leţi bit njegova nemira: "Misliš li ti zaista
da sam velik arhitekt?"
Polako se osmjehnula. Rekla je: "Peter, da te ĉuju, smijali bi ti se.
Najviše zbog toga što to pitaš mene."
"Da, znam, ali... misliš li zaista... sve to što pišeš i govoriš o meni?"
"Sluţi svrsi."
"Da, ali zašto si odabrala mene? Zato što misliš da sam dobar?"
"Prodaješ se kao vruća pita. Nije li to dokaz?"
"Da... ne... mislio sam... na drugi naĉin... mislio sam... Dominique,
htio bih jedanput ĉuti iz tvojih usta, samo jedanput, da ja, da sam ja..."
"Slušaj, Peter, moram krenuti, ali prije nego što odem, samo još ovo,
sutra, ili najkasnije prekosutra, zvat će te gospoĊa Lonsdale. Zapamti,
ona je protivnica alkohola, voli pse, mrzi ţene koje puše, i vjeruje u
reinkarnaciju. Ţeli kuću koja će biti bolja od kuće gospoĊe Purdee, koju
je sagradio Holcombe, i, ako spomeneš koliko je kuća gospoĊe Purdee
razmetljiva te da istinska jednostavnost vrijedi puno više, slagat ćete se
savršeno. Moţda bi mogao spomenuti i sitni vez. To joj je hobi."
Otišao je pun sretnih misli zbog kuće gospoĊe Lonsdale, zaboravivši
svoje pitanje. Sjetio ga se poslije, sa ţaljenjem, ali je, slegnuvši
ramenima, zakljuĉio kako je najbolji dio njezine pomoći ţelja da ga ne
viĊa.
Kompenzaciju je našao na sastancima Tooheyjeva Vijeća ameriĉkih
graditelja. Nije znao zašto bi o tome trebalo misli kao o naknadi, ali
mislio je, i bilo je utješno. Slušao je pozorno govor Gordona L.
Prescotta o znaĉenju arhitekture.
"I stoga, bitna znaĉajka našega zvanja leţi u ĉinjenici kako se mi
bavimo ništavilom. Stvaramo prazninu, kroz koju će se kretati odreĊena
fiziĉka tijela, imenovat ćemo ih kao ljudska. Pod prazninom
podrazumijevam ono što je opće poznato kao prostorije. I stoga samo
glupi laik moţe misliti kako mi gradimo zidove od kamena. Mi ne
radimo ništa sliĉno. Mi ograĊujemo prazninu, kao što sam već dokazao.
Ovo nas dovodi do jako vaţnoga zakljuĉka. Do bezuvjetnog prihvaćanja
premise kako je 'odsutnost' nadmoćnija 'prisutnosti'. Odnosno, do
prihvaćanja – neprihvaćanja. Istaknut ću ovo jednostavnijim nazivima –
zbog jasnoće – 'ništa' je nadmoćnije nego 'nešto'. Stoga je jasno kako je
arhitekt više od polagaĉa cigala, budući da je cigla u svakom sluĉaju
ĉinjenica drugorazredna znaĉenja. Arhitekt je svećenik metafizike, koji
se bavi bitnim stvarima, koji ima hrabrost suoĉiti se s prvotnom
predodţbom realnosti kao ne-realnosti, i budući da nema niĉega, on
kreira ništavilo. Ako ovo zvuĉi proturjeĉno, to nije dokaz lošeg
rasuĊivanja nego više logike, dijalektike ukupnog ţivota i umjetnosti.
Ako pokušate izvesti neizbjeţan zakljuĉak iz ove osnovne misli, mogli
biste doći do krajnjeg, veoma znaĉajnog sociološkog zakljuĉka. Mogli
biste vidjeti kako je lijepa ţena inferiorna u odnosu na ruţnu, kako je
pismenost niţa od nepismenosti, kako je bogat podreĊen siromašnom, a
sposoban nesposobnom. Arhitekt je konkretna ilustracija svemirskog
paradoksa. Budimo skromni u golemom ponosu ove spoznaje. Sve
ostalo su besmislice."
 Nakon ovih rijeĉi postalo je suvišno sumnjati u vlastitu veliĉinu i
znaĉaj. Uĉinile su samopoštovanje nepotrebnim.
Slušajući s dubokim zadovoljstvom, Keating je pogledavao ostale u
sobi. MeĊu prisutnima je vladala tišina prepuna pozornosti: uţivali su
jednako koliko i on. Vidio je mladića koji ţvaĉe gumu za ţvakanje,
ĉovjeka koji rubom papira ĉisti nokat, jednoga koji se lijeno proteţe, i to
ga je veselilo kao da govore: Drago nam je što slušamo o uzvišenom, ali
nije nuţno biti prokleto ponizan pred time.
Vijeće ameriĉkih graditelja okupljalo se jedanput mjeseĉno, ne ĉineći
ništa opipljivo, većinom slušajući govore i ispijajući loše pivo. Ĉlanstvo
nije napredovalo ni kvalitetom niti kvantitetom. Ništa konkretno nije se
dogaĊalo.
Sastanci Vijeća odrţavani su u velikoj, praznoj prostoriji, iznad
garaţe na zapadnoj strani grada. Dugaĉak, uzak, neprovjetren hodnik
vodio je do vrata na kojima je pisalo ime udruge: unutra su bili sklopivi
stolci, stol za predsjednika i košara za otpatke. UAA je Vijeće smatrala
glupom šalom. "Zašto gubiš vrijeme s tim kretenima?", upitao je
Francon Keatinga u ruţiĉasto osvijetljenim, satenom obloţenim
prostorijama UAA, nabirući nos od gaĊenja i podsmijeha. "Proklet bio,
ako znam", veselo je odgovorio Keating. "SviĊaju mi se." Ellsworth
Toohey bio je na svakom sastanku, ali nije govorio. Sjedio bi u kutu i
slušao.
Jedne noći, dok su se zajedno vraćali sa sastanka, mraĉnim,
siromašnim ulicama zapadnoga dijela grada, Toohey i Keating ušli su u
jeftinu krĉmu popiti kavu. "Zašto ne?", nasmijao se Toohey kad ga je
Keating podsjetio koliko bi uglednih restorana bilo poĉašćeno
Tooheyjevom posjetom. "Ovdje nas barem nitko ne poznaje i nitko nas
neće gnjaviti."
Ispuhnuo je dim iz svoje egipatske cigare prema izblijedjelu znaku
Coca-Cole iznad šanka, naruĉio sendviĉ, grickao paţljivo komadić
krastavca, koji nije bio prljav, ali je izgledao kao da jest, i razgovarao s
Keatingom. Govorio je u prekidima. Ono što je rekao, u poĉetku kao da
nije imalo vaţnost, bio je to samo glas, moćni glas Ellswortha Tooheyja
zbog kojega se Keating osjećao kao da stoji na prostranoj livadi ispod
zvijezda, zaštićen, umiren, uvjeren i siguran.
 "Dobrota, Peter", njeţno je govorio glas. "Dobrota. To je prva Boţja
zapovijed, moţda i jedina. I zbog toga sam juĉer u svojoj rubrici morao
pokopati tu novu predstavu. Nedostajala joj je dobrota. Peter, mi
moramo biti dobri prema svemu što nas okruţuje. Moramo prihvatiti i
oprostiti – toliko je toga u svakome od nas ĉemu je potreban oprost. Ako
nauĉiš voljeti sve, ono najponiznije, ono najnevaţnije, ono najgore, tada
će i najgore u tebi biti voljeno. Tada ćemo naći smisao sveopće
jednakosti, veliki mir bratstva, novi svijet, Peter, vrli, novi svijet."
 9

ELLSWORTH MONKTON TOOHEY IMAO JE SEDAM GODINA KAD JE

uperio vodeno crijevo u Johnnyja Stokesa dok je ovaj, odjeven u svoje
najbolje nedjeljno odijelo, prelazio travnjakom obitelji Toohey.
Johnnyjeva majka bila je siromašna i Johnny je to odijelo ĉekao godinu i
pol dana. Ellsworth se nije prišuljao niti sakrio, sve je izveo javno,
sistematiĉno i promišljeno: prišao je slavini, pustio vodu, stao u sredinu
travnjaka i usmjerio cijev nepogrešivo prema Johnnyju, dok je njegova
majka hodala ulicom, samo nekoliko koraka iza, a njegovi vlastiti
roditelji i svećenik koji je bio u gostima, sjedili na terasi. Johnny Stokes
bio je bistar djeĉak s jamicama na obrazima i zlatnim kovrĉama; ljudi su
se uvijek okretali za njim; nitko se nikada nije okrenuo za Ellsworthom
Tooheyjem.
Šok i zaprepaštenje odraslih bili su toliki da cijelu vjeĉnost nitko nije
jurnuo prema Ellsworthu da ga zaustavi. On je stajao, boreći se cijelim
svojim malim tijelom sa snaţnim mlazom koji se tresao u njegovoj ruci,
ne dopuštajući mu da promaši cilj, sve dok ga rezultat nije zadovoljio;
zatim ga je spustio i, dok je voda šiktala po travi, prišao terasi i stao,
visoko uzdignute glave, ĉekajući kaznu. Kazna bi stigla od Johnnyja da
ga njegova majka nije zadrţala. Ellsworth je, ne osvrćući se na Stokese
iza sebe, gledajući u svoju majku i svećenika, polagano i jasno rekao:
"Johnny je podli nasilnik. On tuĉe sve djeĉake u školi." Što je bila istina.
Pitanje kazne postalo je etiĉki problem. Teško je bilo kazniti
Ellswortha, bez obzira na okolnosti, zbog njegova krhka tijela i njeţna
zdravlja; osim toga, ĉinilo se pogrešnim kazniti nekog tko je sebe
ţrtvovao kako bi se osvetio za opću nepravdu i koji je to uĉinio hrabro,
javno, zanemarujući vlastitu tjelesnu slabost; nekako, sliĉio je
muĉeniku. Nije to rekao Ellsworth, on ništa više nije rekao, ali je to
rekla njegova majka. Svećenik je bio sklon sloţiti se s njome.
Ellswortha su bez veĉere poslali u sobu. Nije se ţalio. Ostao je pokorno
ondje, odbivši hranu koju mu je krišom, noću, donijela majka. Gospodin
Toohey je ustrajao na tome da gospoĊi Stokes plati Johnnyjevo odijelo.
GospoĊa Toohey se s time mrzovoljno sloţila; nije joj se sviĊala
gospoĊa Stokes.
Ellsworthov otac upravljao je bostonskom podruţnicom nacionalnog
lanca prodaje obuće. ZaraĊivao je skromnu, pristojnu plaću i bio vlasnik
skromne, pristojne kuće u neuglednom predgraĊu Bostona. Tiha patnja
njegova ţivota bio je neostvaren san o vlastitome poslu. Ali, on je bio
miran i savjestan ĉovjek, bez mašte, a rana ţenidba prekinula je sve
njegove ambicije.
Ellsworthova majka bila je mršava, odluĉna ţena koja je u devet
godina pet puta promijenila religiju. Bila je njeţne graĊe, i pripadala
vrsti ţena koje su lijepe nekoliko godina, koje cvjetaju jedanput u
ţivotu, nikada prije i nikada poslije. Ellsworth je bio njezin idol. Helen,
njegova pet godina starija sestra, bila je dobrodušna, neupadljiva
djevojĉica, zdrava i slatka, iako ne i lijepa: s njom nije bilo problema.
Ellsworth je, meĊutim, roĊen slaboga zdravlja. Majka ga je oboţavala
od trenutka kad je lijeĉnik objavio kako neće preţivjeti: uĉino je da ona
naraste u duhovnom smislu i otkrije dosege vlastite plemenitosti u
ljubavi prema tako neuglednom stvorenju. Što je ruţnija bila beba
Ellsworth, to je strastvenija bivala njezina ljubav. Bila je gotovo
razoĉarana kada je preţivio, a nije postao bogalj. Helen je nije previše
zanimala: nije bilo muĉeništva u ljubavi prema njoj. Djevojĉica je toliko
oĉito više zasluţivala ljubav da se ĉinilo pravednim uskratiti joj je.
Gospodin Toohey, iz razloga koje nije mogao sebi objasniti, nije
previše volio svojega sina. Ellsworth je svejedno bio gospodar kuće,
prešutnom, dobrovoljnom predajom oba roditelja, iako njegov otac
nikada nije posve shvatio svoj udio u toj predaji.
Veĉerima, pod svjetiljkom u dnevnom boravku obiteljske kuće,
gospoĊa Toohey bi poĉinjala napetim, izazivajućim glasom, unaprijed
ljuta i pobijeĊena: "Horace, ja hoću bicikl. Bicikl za Ellswortha. Imaju
ga svi djeĉaci njegovih godina. Willie Lovett je upravo dobio nov,
Horace, Horace, ja hoću da kupimo bicikl Ellsworthu."
"Ne sada, Mary", umorno bi odgovorio gospodin Toohey. "Moţda
sljedećega ljeta... ne moţemo sada."
GospoĊa Toohey se bunila, zvuk je prelazio u pištanje.
"Majko, ali zašto?", rekao je Ellsworth blagim, punim i jasnim
glasom, niţim od glasa njegovih roditelja, ali moćnim, zapovjedniĉkim i
neobiĉno uvjerljivim. "Ima toliko stvari koje su nam potrebnije od
bicikla. Što te briga za Willieja Lovetta? Ja ga ne volim. Willie je
glupan. Willie to sebi moţe dopustiti jer njegov otac ima vlastitu
trgovinu. Njegov se otac pravi vaţan. Ja ne ţelim bicikl."
Sve je to bila istina i Ellsworth nije ţelio bicikl. Ali, gospodin
Toohey ga je ĉudno pogledao, pitajući se zašto je to rekao. Vidio je oĉi
svojega sina koje ga bezizraţajno promatraju iza malih naoĉala: nisu to
bile razmetljivo ljubazne oĉi, ni oĉi koje predbacuju, nisu bile ni zle;
samo bezizraţajne. Gospodin Toohey je osjećao kako bi morao biti
zahvalan na sinovljevu razumijevanju, i proklinjao ga je u sebi zbog
dodatka o vlastitoj trgovini.
Ellsworth nije dobio bicikl. Dobio je poseban tretman u kući,
pozornost punu poštovanja, njeţnu i punu krivnje od majke, usiljenu i
punu sumnje od oca. Gospodin Toohey bi napravio sve, samo da
izbjegne razgovor s Ellsworthom, istodobno se osjećajući glupo, ljut na
sebe zbog svojeg straha.
"Horace, hoću novo odijelo. Novo odijelo za Ellswortha. Danas sam
vidjela jedno u izlogu i..."
"Majko, ja imam ĉetiri odijela. Što će mi još jedno? Ne ţelim
izgledati glupo poput Pata Noonana, koji ih mijenja svaki dan. To je
zato što njegov otac ima vlastitu slastiĉarnicu. Pat je napuhan kao kakva
frajlica zbog svojih odijela. Ne ţelim mu sliĉiti."
Ellsworth će biti svetac, pomislio bi ponekad, sretan i uplašen,
gospodin Toohey: njemu nije stalo do materijalnih stvari. Što je bila
istina. Ellsworthu materijalne stvari nisu ništa znaĉile.
Ellsworth je bio mršav, blijed djeĉak s lošom probavom i njegova je
majka morala paziti na njegovu prehranu, kao i na ĉeste prehlade. Iz
toga slabašnog tijela izlazio je zaĉuĊujuće zanosan glas. Pjevao je u
zboru i nije mu bilo ravna. U školi je bio uzoran uĉenik. Uvijek je znao
sve lekcije, imao najurednije biljeţnice, najĉišće nokte, oboţavao je
produljenu nastavu i stavljao ĉitanje ispred atletskih igara, u kojima nije
imao šanse. Nije bio osobito dobar u matematici, koju nije volio, ali je
bio odliĉan u povijesti, jeziku, društvenim predmetima i krasopisu;
kasnije u psihologiji i sociologiji.
Uĉio je savjesno i naporno. Nije bio poput Johnnyja Stokesa, koji
nikada nije slušao na satu, rijetko bi otvarao knjige kod kuće, a ipak
znao sve, gotovo prije nego bi to profesor objasnio. Uĉenje je za
Johnnyja bilo prirodno poput svega ostalog: njegovih sposobnih malih
šaka, zdrava tijela, zadivljujuće lijepog izgleda, ţivotne snage koja je
bujala iz njega. Johnny je radio uzbudljive i neoĉekivane stvari:
Ellsworth je ĉinio sve oĉekivano, iako bolje nego itko drugi. Ako se
radilo o sastavcima, Johnny je znao zaprepastiti razred briljantnim
buntovnim ispadima. Na zadani naslov "Od kolijevke do groba,
najljepše je Ċaĉko doba", Johnny je napisao maestralan esej o tome
koliko mrzi školu i zašto. Ellsworth je napisao pjesmu u prozi o slavnim
školskim danima koju su poslije toga objavile lokalne novine.
Ipak, Ellsworth bi do nogu potukao Johnnyja kad su u pitanju bili
datumi i imena: Ellsworthovo pamćenje bilo je kao cement u tekućem
stanju, upijalo bi sve što u njega upadne. Johnny je bio uzavreli gejzir,
Ellsworth je bio spuţva.
Djeca su ga zvala "Elsie Toohey". Puštali bi neka bude po njegovom,
izbjegavajući ga kad god su mogli, iako ne otvoreno: nisu ga uspijevali
shvatiti. Bio je koristan i pouzdan kad bi trebali pomoć u zadaćama:
imao je oštar um i mogao je svakoga upropastiti nadimkom koji bi mu
prilijepio, onakve vrste koja boli: crtao je podrugljive karikature po
ogradama: imao je sva obiljeţja slabića, ali ga se nekako, nije meĊu njih
moglo svrstati: bio je previše samouvjeren i posjedovao miran,
uznemirujuće mudar prezir prema svima. Niĉega se nije bojao.
Domarširao bi ravno do najjaĉeg djeĉaka nasred ulice i izjavio
mirno, ne podiţući glas, iako se ĉulo ĉetiri bloka dalje – nitko nikada
nije video Ellswortha Tooheyja uzbuĊenog: "Johnny Stokes ima zakrpu
na straţnjici. Johnny Stokes ţivi u unajmljenom sobiĉku. Willie Lovett
je budala. Pat Noonan je klipan." Johnny ga nikada nije prebio, kao što
to nisu uĉinili ni drugi djeĉaci, jer je Ellsworth nosio naoĉale.
Nije mogao sudjelovati u igrama s loptom i bio je jedino dijete koje
se time hvalilo, umjesto da bude posramljeno i nesretno, poput drugih
djeĉaka nerazvijena tijela. Atletiku je drţao vulgarnom i to je isticao:
mozak je, rekao je, moćniji od mišića; i tako je mislio.
Nije imao bliskih prijatelja. Bio je na glasu kao nepristran i
nepotkupljiv. Na dva dogaĊaja u njegovu djetinjstvu, njegova je majka
bila osobito ponosna.
 Dogodilo se da bogati, popularni Willie Lovett slavi roĊendan istoga
dana kada i Drippy Munn, sin krojaĉice ĉiji je muţ umro, cmizdravi
djeĉak kojemu je uvijek curio nos. Nitko, osim djece koja nisu drugdje
bila pozvana, nije prihvatio Drippyjev poziv. Od onih koji su pozvani na
oba roĊendana, samo je Ellsworth ignorirao Lovetta i otišao kod Munna
na jadnu proslavu, od koje nije oĉekivao niti doţivio ikakvo veselje.
Neprijatelji Willieja Lovetta progonili su Willieja i rugali mu se
mjesecima poslije toga, jer je bio ostavljen u korist Drippyja Munna.
Dogodilo se da Pat Nunnan ponudi Ellsworthu vrećicu bombona u
zamjenu za potajni pogled u njegovu biljeţnicu na pismenom ispitu.
Ellsworth je uzeo bombone i pustio neka Pat od njega prepiše zadaću.
Tjedan dana poslije Ellsworth je došao do profesorice, stavio netaknutu
vrećicu bombona na njezin stol i priznao svoju krivnju, iako nije
imenovao drugog sudionika. Sva njezina nastojanja da ga natjera otkriti
o kome se radi, ostala su bezuspješna: Ellsworth je šutio kao zaliven.
Rekao je samo kako je drugi djeĉak jedan od najboljih uĉenika, i kako
on ne moţe ţrtvovati njegov ugled da bi umirio vlastitu savjest. Kaznili
su samo njega, ostao je u školi dva sata poslije nastave. Profesorica je
morala odustati od istrage i nije mogla poništiti rezultate testa. Ali, time
je baĉena sumnja na ocjene Johnnyja Stokesa, Pata Nunnana i svih
najboljih uĉenika u razredu: svih, osim Ellswortha Tooheyja.
Bilo mu je jedanaest godina kad mu je umrla majka. Tetka Adeline,
oĉeva sestra, došla je ţivjeti s njima i voditi kućanstvo. Tetka Adeline
bila je visoka, marljiva i jednostavna ţena. Tiha patnja njezina ţivota
bio je neostvaren san o romantiĉnoj ljubavi. Helen je odmah postala
njezina ljubimica. Ellswortha je drţala prikazom iz pakla. Ali, on nikada
nije propustio biti paţljiv prema tetki Adeline: podignuo bi joj
maramicu, pridrţavao stolac kad bi imali goste, osobito muške goste,
slao joj ĉestitke za Valentinovo, ruţe u ĉipkastom papiru i ljubavnu
pjesmu. Pjevao bi joj "Sweet Adeline" svojim savršenim glasom.
"Ĉudan si ti, Ellsworthe", rekla mu je jedanput. "Hraniš se tuĊom
nesrećom." "Onda nikada neću biti gladan", odgovorio je. Nakon nekog
vremena uspostavili su primirje. Ellsworth je bio ostavljen na miru, da
raste kako ţeli.
U gimnaziji je postao lokalna zvijezda – bio je najbolji govornik.
Godinama poslije, u školi bi se, o djeĉaku nadarenom za govorništvo,
govorilo kao o "novom Tooheyju". PobjeĊivao je na svakom natjecanju.
Slušatelji bi poslije priĉali o "tom prekrasnom djeĉaku", zaboravljajući
tuţan, neugledan lik s naoĉalama, upalih prsa, slabašnih nogu: pamtili
su jedino glas. PobjeĊivao je u svakoj debati. Mogao je dokazati bilo
što. Jedanput je, nakon pobjede nad Williem Lovettom u raspravi na
temu "Pero je moćnije od maĉa", izazvao protivnika da promijene
strane. Preuzeo je Willievo stajalište i opet pobijedio, uspjevši dokazati
suprotno od onoga što je dokazao prvi put.
Do šesnaeste godine osjećao je kako ga privlaĉi karijera svećenika.
Puno je razmišljao o vjeri. Ĉesto je razgovarao o Bogu i duši. Proĉitao
je bezbroj knjiga o religiji, iako više o povijesti Crkve nego o sadrţaju
vjere. Do suza je doveo slušatelje jednim od svojih najvećih oratorskih
trijumfa na temu "Ponizni će naslijediti svijet".
U tom razdoblju poĉeo je stjecati prijatelje. Volio je govoriti o vjeri i
pronašao je one koji su voljeli slušati. Otkrio je, meĊutim, kako
pametni, jaki, sposobni djeĉaci u razredu ne osjećaju potrebu za
slušanjem, niti za njime. Ali, patnici i nesretnici su ga traţili. Drippy
Munn ga je pratio s psećom odanošću. Kad je Billyju Wilsonu umrla
majka, došetao je naveĉer do Ellsworthove kuće i sjedio s njime na
terasi, u tišini, slušajući ga, drhteći s vremena na vrijeme, oĉiju suhih,
širom otvorenih i punih preklinjanja. Skinny Dix se razbolio od djeĉje
paralize i leţeći u krevetu pokraj prozora gledao je ulicu, ĉekajući
Ellswortha. Rusty Hazelton pao je razred i satima sjedio, plaĉući, s
Ellsworthovom mirnom, sigurnom rukom na svojem ramenu.
Nikada nije postalo jasno jesu li oni otkrili Ellswortha, ili je on otkrio
njih. Kao da se radilo o prirodnom zakonu – priroda ne dopušta vakuum
– patnja i Ellsworth privlaĉili su se meĊusobno. Svojim raskošnim,
prekrasnim glasom, govorio bi im:
"Dobro je patiti. Nemojte se ţaliti. Podnesite, pognite se, prihvatite, i
zahvalite Bogu što je uĉinio da patite. Jer to vas ĉini boljima od onih
ljudi koji se smiju i koji su sretni. Ako ovo ne razumijete, nemojte se ni
truditi. Sve što je loše, dolazi iz glave, glava postavlja previše pitanja.
Blagoslov je vjerovati, ne razumjeti. I ako niste dobili prolazne ocjene,
budite sretni. To znaĉi kako ste bolji od pametnih djeĉaka kojima je lako
misliti, i koji misle previše."
 Priĉalo se kako je dirljivo vidjeti koliko su Ellsworthovi prijatelji
vezani za njega. Nakon nekog vremena više nisu mogli bez njega. Bio je
poput droge.
Ellsworth je imao petnaest godina kad je svojeg profesora
vjeronauka zaprepastio neobiĉnim pitanjem. Profesor je objašnjavao
tekst iz Biblije: "I kakvu će dobit imati ĉovjek ako stekne cijeli svijet, a
izgubi svoju dušu?" Ellsworth je pitao: "Znaĉi, da bi zaista bio bogat,
ĉovjek mora skupljati duše?" Profesor ga je skoro zapitao što do vraga
misli, ali pribrao se i pitao što time misli reći. Ellsworth nije ţelio
objasniti.
Kad je napunio šesnaest godina, Ellsworth je izgubio svako
zanimanje za religiju. Otkrio je socijalizam.
Promjena je sablaznila tetku Adeline. "Kao prvo, to je blasfemija i
glupost", rekla je. "Kao drugo, nema smisla. IznenaĊuješ me,
Ellsworthe. Siromašni duhom, to je bilo u redu, ali samo siromašni, to
ne zvuĉi nimalo ugledno. Osim toga, ne sliĉi tebi. Nisi ti stvoren da
radiš velike probleme – samo male. Nešto je suludo u svemu, Elsie.
Jednostavno, ne uklapa se. Uopće nije nalik tebi." "Kao prvo, draga
moja teta, ne zovi me Elsie. Kao drugo, griješiš."
Ĉinilo se kao da mu promjena godi. Nije se pretvorio u agresivnog
fanatika. Postao je njeţniji, mirniji, blaţi. Postao je paţljiviji i obzirniji
prema drugima: kao da je netko s njega uklonio svu nervozu i oštrinu,
dajući mu novu sigurnost. Poĉeo se sviĊati ljudima oko sebe. Teta
Adeline prestala je strahovati. Ništa konkretno nije proizišlo iz njegove
opsesije teorijama revolucije. Nije se uĉlanio ni u jednu politiĉku
stranku. Ĉitao je mnogo, otišao na nekoliko sumnjivih sastanaka,
govorio jedan ili dva puta, ne previše dobro, i uglavnom sjedio u kutu,
slušajući, gledajući i razmišljajući.
Ellsworth je primljen na Harvard. Njegova majka oporukom je
ostavila novac za tu namjenu. Bio je iznimno dobar student. Diplomirao
je povijest. Tetka Adeline oĉekivala je kako će odabrati ekonomiju i
sociologiju, bojeći se da bi mogao završiti kao socijalni radnik. Ali, nije.
Posve se posvetio knjiţevnosti i lijepim umjetnostima. To ju je dodatno
zbunilo; bilo je neobiĉno za njega, jer nikada nije pokazivao osobitu
sklonost za to podruĉje. "Nisi ti tip umjetnika, Elsie", izjavila je. "Ne
uklapa se." "Griješiš teta", odgovorio je.
 Ellsworthovi odnosi s ostalim studentima bili su najneobiĉnije od
svih njegovih dostignuća na Harvardu. Uĉinio je da ga prihvate. MeĊu
ponosnim, mladim nasljednicima ponosnih, starih imena, nije skrivao
svoje skromno podrijetlo, nego isticao tu ĉinjenicu. Nije im rekao kako
je njegov otac bio poslovoĊa trgovine cipela, nego da je bio postolar.
Rekao je to bez prkosa, gorĉine ili proleterske arogancije: rekao je to
kao da se netko našalio s njime i – ako se paţljivije pogleda njegov
osmijeh – s njima. Ponašao se kao snob, ne oĉigledan snob, nego
prirodni, nevini snob koji se jako trudi to ne biti. Bio je ljubazan, ne
poput nekoga tko oĉekuje uslugu, nego poput onoga koji ju pruţa.
Njegovo ponašanje bilo je zarazno. U njegovu se superiornost nikada
nije posumnjalo: podrazumijevalo se kako za nju postoje dobri razlozi.
U poĉetku, bilo je zabavno prihvatiti "Monk" Tooheyja, zatim je to
postalo vaţno i napredno. Ako je to bila pobjeda, Ellsworth kao da toga
nije bio svjestan, nije se ĉinilo kako mu je stalo. Kretao se meĊu svim
tim nezrelim mladićima sigurnošću nekoga tko posjeduje plan,
dugoroĉan plan s razraĊenim pojedinostima, netko koga male
neugodnosti na putu mogu samo nasmijati. Njegov je osmijeh imao
skrivenu, dublju osobinu, kao osmijeh prodavaĉa koji u sebi prebrojava
utrţak, iako se naizgled ništa osobito oko njega nije dogaĊalo.
Nije govorio o Bogu ni o plemenitosti patnje. Govorio je o masama.
Dokazivao bi zanesenoj publici na nevaţnim sastancima koji su trajali
do zore, kako religija raĊa sebiĉnost. Izjavio bi da religija preuveliĉava
vaţnost individualne duhovnosti, propovijedajući samo jedno: brigu za
spas vlastite duše.
"Kako bi dosegnuo vrlinu u apsolutnom smislu", govorio je
Ellsworth Toohey, "ĉovjek mora biti spreman na najstrašnije grijehe
prema vlastitoj duši, svoje braće radi. Muĉiti tijelo nije ništa. Muĉiti
dušu, jedini je plemenit ĉin. Vi mislite kako volite široke narodne mase?
Vi o ljubavi ne znate ništa. Dajete dva dolara štrajkaškom fondu i
mislite kako ste obavili svoju duţnost? Vi, jadne budale. Nijedan dar ne
vrijedi ni paru, osim ako to nije najvrjednije što imate. Prodajte svoju
dušu. Laţi? Da, ako u nju drugi vjeruju. Obmani? Da, ako je potrebna
drugima. Izdaji, nepoštenju, zloĉinu? Da! Svemu što u vašim oĉima
izgleda najniţe i najbjednije. Samo kad osjetite prezir prema vlastitom
dragocjenom, malom egu, samo tada moţete dosegnuti pravo, puno
blaţenstvo nesebiĉnosti, spajanje vlastite duše s golemim, zajedniĉkim
duhom ĉovjeĉanstva. Nema mjesta ljubavi prema drugima u uskoj,
pretrpanoj rupi osobnog ega. Budite prazni kako biste se mogli ispuniti.
'Onaj tko svoj ţivot ljubi, izgubit će ga; onaj tko mrzi svoj zemaljski
ţivot, ţivjet će vjeĉno.' Prodavaĉi religijskog opijuma ovime su naišli na
nešto, ni sami ne znajući na što. Samoporicanje? Da, prijatelji moji, u
svakom sluĉaju. Ne odriĉe se sebe onaj tko sebe ĉuva neokaljanim i
ponosnim na vlastitu ĉestitost. Ţrtvovanje koje ukljuĉuje uništenje
vlastite duše, ah, o ĉemu to govorim? Ovo mogu dosegnuti i shvatiti
samo heroji."
Nije imao uspjeha meĊu siromašnijim studentima, koji su radili kako
bi se školovali. Stekao je mnoge pristalice meĊu mladim nasljednicima,
drugom ili trećom generacijom milijunaša. Ponudio im je pothvat za
koji su se osjećali sposobnima.
Diplomirao je s najvišim ocjenama. Kad je stigao u New York, već je
bio ovjenĉan malom, osobnom slavom; iz Harvarda se pronio glas o
neobiĉnoj osobi, pod imenom Ellsworth Toohey; neki od ekstremnih
intelektualaca i neki od ekstremno bogatih ĉuli su glasine istoga trenutka
zaboravljajući sve osim imena; ono je u njihovu pamćenju ostalo
maglovito povezano s pojmovima kao što su izniman, hrabar, idealist.
Ljudi su se poĉeli okupljati oko Ellswortha Tooheyja; odreĊena vrsta
ljudi, oni kojima je on ubrzo postao duhovna nuţnost. Druga vrsta nije
prišla; kao da se radilo o instinktu. Netko je komentirao odanost
Tooheyjevih sljedbenika – on nije imao titulu, program ni organizaciju,
ali su, nekako od samog poĉetka, ljudi oko njega nazivani sljedbenicima
– ljubomorni suparnik je napomenuo: "Toohey privlaĉi tipove koji su
prijemljivi – znaš, prijemljivi kao blato i ljepilo." Toohey je ĉuo
primjedbu, slegnuo ramenima i smiješeći se odgovorio: "Oh, dobro,
dobro, ima toga puno više: flasteri, pijavice, karamele, mokre ĉarape,
gumene rukavice, ţvakaće i puding od jaja." Odlazeći, dodao je preko
ramena, bez osmijeha: "I cement."
Magistrirao je na sveuĉilištu u New Yorku s temom "Kolektivni
uzorci urbane arhitekture 14. stoljeća". ZaraĊivao je za ţivot na razliĉite,
promjenjive, mnogobrojne naĉine: nitko nije mogao ući u trag svim
njegovim aktivnostima. Na fakultetu je radio kao struĉni savjetnik za
profesionalno usmjerenje, objavljivao je kritiĉke prikaze knjiga,
kazališnih djela, umjetniĉkih izloţbi, pisao je ĉlanke i drţao predavanja
malim, opskurnim auditorijima. U svemu što je radio bio je vidljiv
odreĊeni smjer. U ocjenjivanju knjiga pokazivao je veću sklonost prema
agraru nego gradu, prema prosjeĉnosti umjesto talentu, bolesti više nego
zdravlju: bilo je osobite topline u njegovim tekstovima o "malim
ljudima"; "humano" je bio njegov najdraţi pridjev; davao je prednost
studijama karaktera ispred radnje i opisa, volio je romane bez zapleta i,
najviše od svega, romane bez junaka.
Smatran je veoma struĉnim u poslu. Njegov mali ured na fakultetu
postao je poput ispovjedaonice u koju su studenti donosili svoje
probleme, akademske i osobne. Bio je uvijek spreman za razgovor, s
istom ljubaznom, iskrenom pozornošću kad bi se radilo o izboru
predmeta, ljubavnim problemima i osobito o odabiru budućeg zvanja.
Kad bi ga pitali za ljubavne savjete, Ellsworth je savjetovao uţivanje,
"moderan pristup", ako se radilo o romansi sa šarmantnom, "lakom
damom", dostatnoj za nekoliko pijanih zabava i suzdrţavanje, odnosno
"zreli pristup" ako se radilo o dubljoj, emotivnijoj vezi. Kad mu se jedan
mladić povjerio nakon neuspješnog seksualnog iskustva, Toohey mu je
rekao neka se pribere: "Bilo je to prokleto dobro iskustvo. Postoje dvije
stvari kojih se moramo riješiti još dok smo mladi: osjećaja samovaţnosti
i pretjeranog glorificiranja seksualnog ĉina."
Ljudi su primjećivali kako Ellsworth Toohey vrlo rijetko dopušta
mladićima da krenu u karijere koje su voljeli. "Ne, ja ne bih studirao
pravo da sam na tvojemu mjestu. Ti si previše napet i emotivan za to.
Fanatiĉna odanost karijeri ne donosi ni uspjeh ni sreću. Pametnije je
izabrati zvanje u kojemu ćeš saĉuvati hladnu glavu i zdrav razum. Da,
ĉak ako ga mrziš. To je pitanje praktiĉnosti i realnosti." ... "Ne, ne bih ti
savjetovao da nastaviš svirati. Ĉinjenica da ti to tako lako ide, pouzdan
je znak kako je tvoj talent samo površan. U tome i jest problem – što to
voliš. Zar ne misliš da to zvuĉi poput djeĉjeg rasuĊivanja? Odustani. Da,
ĉak ako jako boli." ... "Ne, ţao mi je, zaista bih volio da se mogu sloţiti,
ali nije tako. Kad si razmišljao o arhitekturi, bio je to sebiĉan izbor, zar
ne? Jesi li razmišljao bilo o ĉemu, osim o svojem egoistiĉnom
zadovoljstvu? Karijera pojedinca tiĉe se cijeloga društva. Pitanje gdje
ćeš biti najkorisniji svojoj braći, postavlja se kao prvo. Ne pitaj se što
moţeš izvući iz društva, pitaj se što mu moţeš dati. A kad smo kod
zanimanja koja su korisna društvu, nema posla koji se moţe usporediti s
poslom kirurga. Razmisli još jedanput o svemu."
Neki od njegovih štićenika uspjeli su se posve dobro snaći ţivotu,
neki su propali. Samo jedan se ubio. Reĉeno je kako je Ellsworthov
utjecaj na njih golem – nikada ga nisu zaboravljali: puno poslije, dolazili
bi k njemu traţiti savjet o raznim pitanjima, pisali mu, oslanjali se na
njega. Bili su poput motora bez startera, koje mora pokrenuti ruka
izvana. Koliko god bio zaposlen, nikada ne bi odbio posvetiti im svoju
punu pozornost.
Njegov ţivot bio je pretrpan i bezliĉan poput glavnoga gradskog trga.
Prijatelj svih ljudi nije imao nijednoga prijatelja. Ljudi su mu dolazili;
on se nije zbliţio ni s kim. Sve ih je prihvaćao. Njegova ljubav bila je
zlaćana, mekana i ravna poput velikog pješĉanog prostranstva; bez
vjetra diskriminacije koji bi podignuo dine – pijesak je leţao mirno, a
sunce stajalo visoko.
Od svojega skromnog prihoda izdvajao je novac za mnoge
organizacije. Nikada nije posudio ni dolar jednome ĉovjeku. Nikad nije
zatraţio od svojih bogatih prijatelja da pomognu nekome u nevolji, ali je
od njih dobivao goleme svote i darove za pomoć dobrotvornim
ustanovama, radniĉkim naseljima, rekreacijskim središtima, domovima
za neudane majke, školama za zaostalu djecu. Radio je u upravnim
odborima svih tih ustanova – besplatno. Nevjerojatno puno filantropskih
pothvata i radikalnih izdanja, koje su vodili razliĉiti ljudi, imalo je jednu
dodirnu toĉku, zajedniĉki nazivnik – ime Ellswortha Tooheyja u svojem
zaglavlju. Bio je nešto poput samostalnog vlasnika poduzeća za
altruizam.
Ţene nisu imale nikakvu ulogu u njegovu ţivotu. Seks ga nikada nije
zanimao. Njegove skrivene, povremene potrebe vodile su ga mladim,
tankim djevojkama velikih grudi i malog intelekta – kikotavim malim
konobaricama, trepćućim manikirkama, manje sposobnim
stenografkinjama, onima koje vole strukirane ruţiĉaste haljine, i nose
male šešire ispod kojih vire plave kovrĉe. Intelektualke su ga ostavljale
ravnodušnim.
Tvrdio je kako je obitelj burţoaska institucija, ali nije na tome
insistirao niti je bio za slobodnu ljubav. Pitanja seksa bila su mu
dosadna. Mislio je da se oko toga diţe prokleto previše buke: bilo je
beznaĉajno, bilo je puno vaţnijih stvari na ovome svijetu.
Godine su prolazile i svaki je ispunjeni dan njegova ţivota kao
uredan, mali novĉić, strpljivo padao u golem automat za igre na sreću;
bez pogleda u kombinacije simbola i bez podizanja uloga. Postupno,
jedna od njegovih aktivnosti poĉela se izdvajati od ostalih; postao je
poznat kao ugledan kritiĉar na podruĉju arhitekture. Pisao je o
zgradama. Objavljivao je ĉlanke u tri ĉasopisa koji su, uz veliku
reklamu, poslije nekoliko godina, jedan za drugim, slavno propali: Novi
glasovi, Novi putovi, Novi obzori. Ĉetvrti, Nove granice, uspio je
preţivjeti. Jedino što se spasilo iz svih tih brodoloma bio je Ellsworth
Toohey. Kritiĉki osvrti na arhitekturu bili su zapostavljen oblik: rijetki
su struĉnjaci o tome pisali, još manje ljudi je ĉitalo te ĉlanke. Toohey je
stekao status i nesluţbeni monopol. Uglednije novine poĉele su mu se
obraćati kad god im je bilo potreban tekst s podruĉja arhitekture.
Godina 1921. donijela je malu promjenu u Tooheyjev ţivot: njegova
nećakinja, Catherine Halsey, kći njegove sestre Helen, došla je ţivjeti s
njime. Njegov otac davno je umro, a teta Adeline nestala u nekoj
siromašnoj, provincijskoj zabiti: poslije smrti svojih roditelja Catherine
nije imala nikoga tko bi za nju brinuo. U poĉetku, Toohey ju nije mislio
zadrţati kod sebe. Ali, kad je izišla iz vlaka u New Yorku, njezino
obiĉno, malo lice, bilo je, na trenutak, toliko lijepo, kao da se budućnost
otvorila pred njom, kao da je sjaj svih dana koji će doći oslikan na
njezinu ĉelu, a ona spremna, ponosna i ţeljna prihvatiti ih. Bio je to
jedan od onih trenutaka u kojima i najneznatnija osoba iznenada shvaća
što znaĉi biti središte svemira i to saznanje je uĉini prekrasnom, a svijet,
u oĉima svjedoka, postane bolje mjesto, zato što takvo središte postoji.
Ellsworth Toohey je to vidio, i odluĉio ju je zadrţati.
Godine 1925. došli su Zapisi u kamenu, i slava.
Ellsworth Toohey postao je moda. Kućanice s intelektualnim
pretenzijama svaĊale su se zbog njega. Bilo je onih kojima se nije
sviĊao i koji su ga ismijavali. Samo što podsmijeh nije nikome donosio
zadovoljstvo jer bi Ellsworth Toohey uvijek prvi smislio skandalozne
primjedbe na vlastiti raĉun. Jedanput je na nekoj zabavi, samodopadan i
neuglaĊen poslovni ĉovjek, slušajući kako Toohey strastveno objašnjava
socijalne teorije, rekao: "Pa moţda ja ne znam puno o intelektualnim
triĉarijama. Ja trgujem akcijama na burzi." "Ja", odgovorio je Toohey,
"trgujem akcijama duha. I prodajem bez pokrića."
Najvaţnija posljedica Zapisa u kamenu bio je ugovor s Gailom
Wynandom i svakodnevna kolumna u Zastavama New Yorka.
Ugovor je došao kao neugodno iznenaĊenje sljedbenicima i jednoga i
drugoga. Toohey je ĉesto, i to ne s divljenjem, spominjao Wynanda: u
Wynandovim izdanjima Toohey je nazivan svim imenima koja su se
mogla objaviti u javnome tisku. Ali, Wynandove novine nisu imale
jasnu ureĊivaĉku politiku, osim jedne: da budu odraz najvećih
predrasuda, najvećeg broja ljudi: bio je to promjenljiv, ali prepoznatljiv
smjer: prema nedosljednosti, neodgovornosti, banalnosti i
srcedrapajućim temama. Wynandove novine bile su protiv Povlastica, i
za Obiĉnog Ĉovjeka, ali na konvencionalan naĉin, koji nikoga nije
sablaţnjavao: razotkrivale su monopoliste, kad su htjele, podupirale
štrajkove, kad im se dalo, i obrnuto. Optuţivale su trţište kapitala i
optuţivale su socijalizam, bile su protiv vulgarnih rijeĉi u filmovima,
sve s istim ţarom. Bile su gromoglasne i nametljive, ali u biti, beţivotno
mlake. Ellsworth Toohey bio je previše ekstremna pojava da bi se
uklopio u ono što je stajalo iza naslovnice Zastava.
Ali, redakcija lista bila je toliko raznolika, koliko i njezina politika.
Ukljuĉivala je sve koji su mogli zadovoljiti javnost, ili barem njezin veći
dio. Govorilo se: "Gail Wynand nije svinja. On samo jede sve."
Ellsworth Toohey je bio slavan i javnost je odjedanput postala
zainteresirana za arhitekturu: Zastave nisu imale nikakav autoritet na
tom podruĉju: Zastave će dobiti Ellswortha Tooheyja. Bio je to
jednostavan silogizam.
I tako je nastao "Jedan mali glas".
Njegov izlazak Zastave su najavile: "U ponedjeljak ćemo vam
predstaviti našega novog suradnika – EllSWORTHA M. TOOHEYA –
pisca izrazito duhovitih Zapisa u kamenu, koje ste ĉitali i voljeli. Ime
gospodina Tooheyja simbol je za arhitekturu. On će vam pomoći da
razumijete sve što vas zanima o ĉudima moderne gradnje. Potraţite
'JEDAN MALI GLAS' u sutrašnjem broju. Ekskluzivno u Zastavama
New Yorka." Sve ostalo za što je gospodin Toohey bio simbol nije
spomenuto.
 Ellsworth Toohey nije dao nikakve izjave ili objašnjenja. Nije se
osvrtao na prijatelje koji su jadikovali kako se prodao. Jednostavno se
primio posla. Posvetio je "Jedan mali glas" arhitekturi – jedanput na
mjesec. Ostatak vremena bio je to glas Ellswortha Tooheyja koji govori
sve što ţeli, milijunima ĉitatelja.
Toohey je bio jedini sluţbenik Gaila Wynanda kojemu je ugovor
dopuštao da piše o ĉemu hoće. Na tome je insistirao. Svi su to smatrali
velikom pobjedom, svi, osim njega samoga. Ellsworth Toohey drţao je
da to moţe znaĉiti samo dvije stvari: ili se Wynand s poštovanjem
povukao pred ugledom njegova imena, ili ga toliko prezire da ga ne drţi
vrijednim ograniĉenja.
Nije se ĉinilo da "Jedan mali glas" govori nešto opasno ili
revolucionarno, i vrlo se rijetko bavio politikom. On je samo
propovijedao osjećaje kojima je većina ljudi bila sklona: nesebiĉnost,
zajedništvo, ravnopravnost. "Radije bih imao obzira nego bio u pravu."
"Samilost je superiornija od pravde, samo uskogrudni to ne shvaćaju."
"U anatomskom pogledu, a moţda i u drugome, naš najvaţniji organ je
srce. Mozak je praznovjerje." "U pitanjima duhovnosti postoji
jednostavno ali nepogrešivo mjerilo: sve što proistjeĉe iz ega je zlo, sve
što proistjeĉe iz ljubavi prema drugima je dobro." "Sluţiti drugima
jedini je znak plemenitosti. Ne vidim ništa uvredljivo u ideji da gnoj
bude najviši simbol ljudskog ţivota – iz gnoja rastu pšenica i ruţe." "I
najgora narodna pjesma, bolja je od najbolje simfonije." "Ĉovjek koji je
hrabriji od svoje braće, prešutno ih vrijeĊa. Nemojmo teţiti vrlini koja je
nedjeljiva." "Volio bih vidjeti genija ili junaka, koji opeĉen plamenom
osjeća manju bol od njegova neuglednog, prosjeĉnog brata."
"Genijalnost je pretjerivanje u dimenziji. Kao i elefantitis. U oba sluĉaja
radi se o bolesti." "Svi smo krvavi ispod koţe – i ja sam, na primjer,
spreman oderati ĉovjeĉanstvo kako bih to dokazao."
U prostorijama Zastava prema Ellsworthu Tooheyju odnosili su se s
poštovanjem, i ostavljali ga na miru. Govorkalo se kako ga Gail
Wynand ne voli, jer je uvijek bio pristojan prema njemu. Alvah Scarret
se ponašao jako srdaĉno, i drţao na odstojanju. Postojao je nijemi,
oprezni ekvilibrij izmeĊu Tooheyja i Scarreta; razumjeli su jedan
drugoga.
 Toohey se nije pokušavao pribliţiti Wynandu. Toohey nije
pokazivao zanimanje ni za koga na poloţaju u Zastavama. Umjesto
toga, usmjerio se na ostale.
Organizirao je klub zaposlenih u Zastavama. Nije to bio radniĉki
sindikat, bio je to samo klub. Sastajali su se jedanput mjeseĉno u
biblioteci Zastava. Nije se raspravljalo o zaradama, radnim satima,
uvjetima rada; nije postojao program. Ljudi su se upoznavali,
razgovarali, slušali govore. Najĉešće bi govorio Ellsworth Toohey.
Govorio bi o novim obzorima i tisku kao glasu masa. Jedanput se na
sastanku pojavio Gail Wynand, ušavši iznenada usred govora. Toohey
se nasmiješio i pozvao ga neka se uĉlani u klub jer, kako je objavio,
ispunjava uvjete. Wynand se nije uĉlanio. Sjedio je i slušao pola sata a
zatim, zijevajući, otišao prije kraja.
Alvah Scarret je cijenio ĉinjenicu što se Toohey ne miješa u njegovo
podruĉje, u vaţna pitanja politike lista. Za uzvrat, puštao je neka Toohey
bira nove sluţbenike, kad bi koje radno mjesto bilo slobodno, osobito
ako se radilo o nevaţnom. U pravilu, Scarretu nijedno mjesto nije bilo
vaţno, dok su Tooheyju sva bila vaţna, ĉak i radno mjesto dostavljaĉa.
Tooheyjevi izabranici dobivali su posao. Većinom su to bili mladi ljudi,
drski, lukava pogleda, koji su se rukovali mlitavim stiskom. Imali su još
zajedniĉkih osobina, samo ne tako oĉitih.
Toohey je bio redovito prisutan na nekoliko mjeseĉnih sastanaka:
sastanku Vijeća ameriĉkih graditelja, Vijeća ameriĉkih pisaca, Vijeća
ameriĉkih umjetnika. On ih je sve organizirao.
Lois Cook bila je predsjednica Vijeća ameriĉkih pisaca. Sastanci su
odrţavani u salonu njezine kuće na Boweryju. Ona je bila jedino
poznato ime. Ostala su ukljuĉivala ţenu koja nikada nije upotrijebila
veliko slovo u svojim knjigama, ĉovjeka koji nije koristio zareze,
mladića koji je napisao roman od tisuću stranica ne upotrijebivši slovo
O i jednoga koji je pisao pjesme bez rime i stihova: zatim gospodina s
bradom koji je svoj rafinman dokazao upotrebom svih mogućih prostih
rijeĉi na svakoj od deset stranica svojega rukopisa i ţenu koja je
oponašala Lois Cook, osim što je njezin stil bio još manje razumljiv.
Upitana za objašnjenje, rekla je kako svijet njoj tako zvuĉi ako se
prelomi kroz prizmu podsvijesti – "Vi znate što prizma ĉini zraci svjetla,
zar ne?" Bio je tu i jedan jarostan mladić, poznat jednostavno kao Genij
Ike, iako nitko nije toĉno znao ĉime se on bavi, osim što bez prestanka
govori o ljubavi prema svakome ţivom stvoru.
Vijeće je potpisalo deklaraciju kojom se objavljuje kako su pisci
sluge proletarijata – osim što izjava nije zvuĉala tako jednostavno: bila
je mnogo zamršenija i puno dulja. Deklaracija je poslana svim
novinama u zemlji. Nikada nigdje nije objavljena, osim na 32. stranici
Novih granica.
Predsjednik Vijeća ameriĉkih umjetnika bio je samrtniĉki blijed
mladić koji je slikao svoje snove. Tu je bio i djeĉak koji nije
upotrebljavao platno: radio je nešto s kavezima za ptice i metronomima;
zatim jedan koji je otkrio novu tehniku crtanja – na osjenĉanom listu
papira povlaĉio je poteze gumicom za brisanje. Bila je tu i punašna,
sredovjeĉna ţena koja je crtala nesvjesnim stilom, tvrdeći da nikada ne
gleda svoju ruku, te ne zna što ona radi: njezinu ruku, objavila je, vodi
duša umrlog ljubavnika kojega nikada nije susrela na ovome svijetu.
Ovdje se nije puno govorilo o proletarijatu, samo o otporu prema tiraniji
realnog i objektivnog.
Nekoliko prijatelja upozorilo je Ellswortha kako u njegovu radu
postoji nedosljednost: tako zakleti protivnik individualizma kakav je on,
rekli su, ne moţe biti okruţen svim tim piscima i umjetnicima koji su,
svi odreda, zagriţeni individualci. "Zaista tako mislite?", pitao je
Toohey osmjehujući se ljubazno.
Nitko nije ta vijeća uzimao ozbiljno. Priĉali su o njima, misleći kako
je to zgodna tema za razgovor, odliĉan vic, i govorili kako je, uostalom,
sve to posve bezopasno. "Zaista tako mislite?", rekao je Toohey.
Ellsworth Toohey imao je ĉetrdeset jednu godinu. Ţivio je u
otmjenom stanu, skromnom u odnosu na primanja koja je mogao imati
da je ţelio. SviĊalo mu se primijeniti na sebe pridjev "konzervativan" u
samo jednom smislu: u odnosu na svoj ukus u odijevanju. Nitko ga
nikada nije vidio uzrujanog: njegovo ponašanje bilo je nepromjenljivo
isto: u salonima, na radniĉkim sastancima, za govornicom, u kupaonici,
za vrijeme seksa: kontrolirano, samouvjereno, ironiĉno i blago
pokroviteljsko.
Ljudi su se divili njegovu smislu za humor. On je, govorilo se,
ĉovjek koji se zna smijati na vlastiti raĉun. "Ja sam opasna osoba.
Trebali su vas na to upozoriti", rekao bi tonom kojim se priopćuje
najapsurdnija stvar na svijetu.
Od svih titula koje su mu dodijelili, najviše je volio jednu: Ellsworth
Toohey, ĉovjekoljubac.
 10

KUĆA ENRIGHT ZAVRŠENA JE U LIPNJU 1929. GODINE.

Nije bilo sluţbene sveĉanosti otvorenja. Zbog vlastitog zadovoljstva,
Roger Enright poţelio je obiljeţiti taj trenutak. Pozvao je nekoliko ljudi
koje je volio, otkljuĉao velika, staklena ulazna vrata i otvorio ih širom
prema ulici prepunoj sunca. Bilo je ondje nekoliko fotoreportera, jer
radilo se o Rogeru Enrightu i jer on nije htio da doĊu. Nije ih
primjećivao. Stajao je na sredini ulice gledajući zgradu, ušao u
predvorje i hodao njime, zastajući ĉesto, bez vidljiva razloga. Nije
govorio. Tmuran i namrgoĊen izgledao je kao da će svakog trenutka
zaurlati od bijesa. Prijatelji Rogera Enrighta znali su da je sretan.
Zgrada je stajala na obali East Rivera, zanesena poput uzdignutih
ruku. Kristalni oblici penjali su se tako jasnim koracima u nebo da
zgrada nije izgledala kao nepokretan objekt, nego kao trajan, uzvodni
tok, sve dok promatraĉ ne bi shvatio da se to njegove oĉi kreću, da mu
je pogled prisiljen na zadani ritam. Blijedo siva fasada ĉinila se poput
srebra nasuprot nebu, poput ĉistog, zgusnutog, sjajnog metala koji je
postao ţiva, topla supstancija, isklesana najoštrijim od svih alata,
ljudskom voljom. Ĉinila se stvarnom na neki ĉudnovat, samo njoj
svojstven naĉin i u mislima sviju maglovito, nestvarno i nepovezano
vraćala sjećanje na pet rijeĉi: "... na Njegovu sliku i priliku."
Mladi fotograf Zastava ugledao je na suprotnoj strani ulice Howarda
Roarka oslonjena na ogradu pokraj rijeke. Stajao je, nagnut unatrag, s
rukama na ogradi, bez kape na glavi. Bio je to sluĉajan, nesvjesni
trenutak. Mladi fotograf vidio je Roarkovo lice – i sjetio se neĉega što
ga je oduvijek zbunjivalo: uvijek se pitao zašto su snovi toliko
intenzivniji od svega zbilja doţivljenog, zašto je, kad se sanja, uţas
potpun, a sreća savršena, i kakvo je to dodatno svojstvo koje nestaje
buĊenjem, svojstvo neĉega što se osjeća koraĉajući snovima kroz
lelujavo zeleno lišće dok je sve uokolo ispunjeno išĉekivanjem
bezrazloţnog i savršenog zanosa, neĉega što budan, više ne moţeš
objasniti, što postaje samo staza kroz neku šumu. Sjetio se ovoga, jer je
to svojstvo, prvi put na javi, ugledao na Roarkovu licu, podignutom
prema zgradi. Fotograf je bio mlad, nov u poslu: nije o njemu mnogo
znao, ali je volio to što radi, od djetinjstva se amaterski bavio
fotografijom. I tako je kamerom ovjekovjeĉio i Roarka i taj trenutak.
Nešto kasnije, umjetniĉki direktor Zastava ugledao je sliku i
prosiktao: "Tko je k vragu ovo?" "Howard Roark", odgovorio je
fotograf. "Tko je Howard Roark?" "Arhitekt." "Tko do vraga ţeli sliku
nekog arhitekta?" "Pa, samo sam mislio..." "Uostalom, ovo je potpuno
sumanuta slika. Što je uopće ovom tipu?" I fotografija je završila u
arhivi.
Kuća 'Enright' iznajmljena je odmah. Stanari koji su se u nju uselili
bili su ljudi koji su ţeljeli ţivjeti u razumnoj udobnosti i kojima drugo
nije bilo vaţno. Njih nije zanimala vrijednost kuće, oni su jednostavno
voljeli ţivjeti u njoj. Bili su to ljudi koji vode koristan, aktivan ţivot,
daleko od oĉiju javnosti.
Ali, u sljedeća tri tjedna svi drugi neprestano su priĉali o kući
'Enright'. Rekli su kako je besmislena, ekshibicionistiĉka i laţna. Rekli
su: "Draga moja, zamisli ţivjeti u takvoj kući, a moraš pozvati u goste
gospoĊu Moreland! Nju, ĉija je kuća oliĉenje dobrog ukusa!" Bilo je i
onih koji su govorili: "Znaš, osobno volim modernu arhitekturu, postoje
mnoge zanimljive kuće koje se rade ovih dana, postoji iznimno dobra
škola moderne arhitekture u Njemaĉkoj – ali, to nije ništa sliĉno ovome.
Ovo je nakazno."
Ellsworth Toohey u svojoj kolumni nikada nije spomenuo kuću
Enright. Jedan ĉitatelj Zastava poslao mu je pismo: "Dragi gospodine
Toohey. Kakvo je vaše mišljenje o onome što zovu Enrightovom
kućom? Imam prijatelja koji se bavi unutarnjim ureĊenjem i on
neprestano priĉa o njoj. Tvrdi kako je oĉajna. Arhitektura i sliĉne
umjetnosti moj su hobi i ne znam što bih mislio. Hoćete li nam vi reći u
vašoj kolumni?" Elsworth Toohey odgovorio mu je osobnim pismom:
"Dragi prijatelju, danas u svijetu postoji toliko znaĉajnijih graĊevina i
toliko vaţnijih dogaĊaja i ja jednostavno ne mogu svoju kolumnu
posvećivati trivijalnostima."
Ali, ljudi su dolazili Roarku – onih nekoliko koje je on ţelio. Te
zime dobio je narudţbu za kuću Norris, mali ljetnikovac. U svibnju je
potpisao još jedan ugovor, za svoju prvu poslovnu zgradu, neboder od
pedeset katova u središtu Manhattana. Anthony Cord, vlasnik, koji je
poĉeo ni od ĉega i u nekoliko blistavih, burnih godina napravio
bogatstvo na Wall Streetu, poţelio je svoju zgradu i potraţio Roarka.
Roarkov ured povećao se na ĉetiri prostorije. Njegovi suradnici su ga
oboţavali. Nisu toga bili svjesni, bilo im je nezamislivo rijeĉ kao što je
ljubav upotrijebiti za nešto toliko hladno, nepristupaĉno i nehumano
poput njihova šefa. Opisivali su Roarka tim rijeĉima jer su prema
mjerilima i shvaćanjima iz vlastite prošlosti nauĉili upotrebljavati ih:
radeći s njime, znali su kako on od svega toga ništa nije, iako nisu
uspijevali objasniti što on jest, ni što oni osjećaju prema njemu.
Roark se nije smiješio svojim sluţbenicima, nije ih vodio na piće,
nije se raspitivao o njihovim obiteljima, ljubavnim problemima ili
crkvama u koje idu. Obraćao se jedino ĉovjekovoj biti, njegovoj
stvaralaĉkoj sposobnosti. U njegovu uredu traţila se struĉnost. Nije bilo
drugih mogućnosti, nisu postojale olakotne okolnosti. Ali, ako je ĉovjek
radio dobro, ništa mu više nije bilo potrebno kako bi stekao naklonost
poslodavca: ona nije bila dana kao dar, nego kao dug: nije bila
naklonost, nego priznanje. To je raĊalo neizmjeran osjećaj
samopoštovanja u svakome tko je u tom uredu radio.
"Ali, to nije humano!", rekao je jednom neki od Roarkovih
suradnika, kad je kod kuće pokušavao objasniti njegovu osobnost. "To
je toliko hladan, intelektualan pristup!" Jedan mladi ĉovjek, mlaĊa
verzija Petera Keatinga, pokušao je uvesti humanost umjesto intelekta u
posao kod Roarka. Nije trajao dulje od dva tjedna. Roark bi ponekad
pogriješio u izboru sluţbenika, iako ne ĉesto: oni koje bi zadrţao mjesec
dana, postali bi njegovi doţivotni prijatelji. Sebe nisu tako nazivali, nisu
ga hvalili izvan ureda, nisu o njemu uopće govorili. Ali su znali, na neki
nejasan naĉin, kako to nije iz lojalnosti prema njemu, nego prema
onome najboljem u njima samima.

Dominique je cijelo ljeto provela u gradu. Ponekad bi se, s gorkim

uţitkom, sjetila svoje navike putovanja: ljutila se na pomisao što ne
moţe otići, što ne ţeli otići. Uţivala je u ljutnji: ona je vodila u njegovu
sobu. Onih noći koje nije provodila s njime, šetala je gradskim ulicama.
Hodala bi do kuće Enright ili do centra Fargo i stajala dugo, gledajući.
Odvezla bi se izvan grada – vidjeti Hellerovu kuću, Sanbornovu kuću,
Gowanovu benzinsku crpku. Nikada mu nije o tome govorila.
 Jedanput je, u dva sata ujutro, sjela na trajekt za Staten. Stajala je
sama na ogradi prazne palube, dok je brod plovio prema otoku. Gledala
je grad koji se udaljavao. U beskrajnoj praznini mora i neba, grad je bio
samo mala, šiljasta cjelina. Zgusnut, ĉvrsto zbijen, nije nalikovao mjestu
saĉinjenom od ulica i kuća, nego jedinstvenom, isklesanom obliku
neujednaĉenih razina koje rastu i padaju bez zadane stalnosti, u dugim
uzletima i iznenadnim padovima, poput dijagrama tvrdoglave bitke, ali
koji nastavlja rasti, u visinu, prema nekoliko odredišta, prema
trijumfalnim jarbolima nebodera uzdignutim iznad bitke.
Brod je prošao pokraj Kipa slobode – statue obasjane zelenim
svjetlom s rukom podignutom u nebo, poput zgrada što su se uzdizale
iza nje.
Stojeći na ogradi dok je grad nestajao, gledala je narastajuću daljinu,
osjećajući kako u njoj raste nešto ĉvrsto, poput napinjanja ţive strune,
koja joj ne dopušta otići dalje. Stajala je tako, ispunjena tihim
uzbuĊenjem, i dok se brod okretao unatrag, ponovno gledala grad koji
raste njoj u susret. Raširila je ruke i grad se raširio, do njezinih lakata,
do šaka, i dalje, do vrhova prstiju. Zatim su se neboderi uzdignuli nad
njezinom glavom, i stigla je natrag.
Kad je izišla na obalu, znala je kamo mora otići i ţeljela onamo stići
što prije, ali je osjećala da tamo mora stići sama, ovako, vlastitim
nogama. Hodala je kroz pola Manhattana, dugim, pustim ulicama po
kojima su odzvanjali njezini koraci. Bilo je pola pet ujutro kad je
zakucala na njegova vrata. Probudila ga je. Rekla je klimnuvši glavom:
"Ne, vrati se u krevet. Sve što ţelim jest biti ovdje." Nije ga dotaknula.
Skinula je cipele i šešir, sklupĉala se u naslonjaĉu i zaspala s rukom koja
je visjela preko ruba i glavom oslonjenom na nju. Sljedeće jutro ništa ju
nije pitao. Zajedno su spremili doruĉak i on je otišao, ţureći na posao.
Na vratima ju je zagrlio i poljubio. Ostala je tako jedan trenutak, a onda
i sama izišla. Sve zajedno nisu izgovorili više od dvadesetak rijeĉi.
Ponekad bi vikendom zajedno odlazili iz grada, vozeći se njezinim
automobilom do nekog zabaĉenog mjesta na obali. Ispruţili bi se na
suncu, na pijesku napuštene plaţe i plivali u oceanu. Voljela je
promatrati njegovo tijelo u vodi. Ostala bi iza njega i stojeći, dok joj je
voda udarala u koljena, gledala kako on u ravnoj crti presijeca velike
valove. Voljela je leţati s njime na rubu vode: legla bi na trbuh malo
dalje od njega, okrenuta obali, stopala ispruţenih prema oceanu. Nije ga
dodirivala, ali je osjećala kako val iza njih raste, slama se preko njihovih
tijela, i gledala male tragove pjene dok su se ispreplitali i povlaĉili s
njega i nje.
Proveli bi noć u nekom lokalnom motelu, unajmivši jednu sobu.
Nikada nisu spominjali ono što je iza njih ostajalo u gradu.
Neizgovoreno je davalo smisao opuštenoj jednostavnosti tih sati: kad
god bi im se pogledi susreli, ĉudnovat dogovor meĊu njima punio im je
oĉi smijehom.
Iskušavala je svoju moć nad njime. Ne bi otišla k njemu: ĉekala bi da
on doĊe. Sve bi pokvario došavši prerano, uskraćujući joj uţivanje u
spoznaji kako ĉeka i muĉi se u ţelji za njom: predavao bi se odmah.
Rekla bi: "Poljubi mi ruku, Roark." On bi kleknuo i poljubio joj stopalo.
PobjeĊivao je priznajući njezinu moć, ne ostavljajući joj zadovoljstvo
pobjede. Leţeći ispred njezinih nogu, rekao bi: "Jasno da si mi potrebna.
Poludim kad te vidim. Moţeš raditi od mene gotovo sve što ţeliš. To si
ţeljela ĉuti? Gotovo sve, Dominique. Ali ako bi zatraţila ono na što me
ne moţeš prisiliti – odbio bih te, morao bih, i to bi za mene bio put u
pakao. Pravi, potpuni pakao. Usrećuje li te to, Dominique? Zašto ţeliš
ĉuti da me posjeduješ? To je tako jednostavno. Naravno da me imaš.
Sve ono što se od mene moţe imati. Ti nikada nisi zatraţila bilo što
drugo. Ali, zanima te moţeš li uĉiniti da patim. Moţeš. I što onda?"
Rijeĉi nisu zvuĉale poput predaje, nije ih bio prisiljen izgovoriti, bilo je
to jednostavno i dobrovoljno priznanje. Nije osjećala uzbuĊenje
osvajaĉa: osjećala je da mu pripada više nego ikada, njemu, ĉovjeku koji
je mogao izgovoriti takve misli, koji je znao kako su one istinite a ipak,
iako svladan, vladao je – onako kako je ona ţeljela da bude.

Kasno u lipnju, ĉovjek imena Kent Lansing, došao je razgovarati s

Roarkom. Imao je ĉetrdeset godina, bio vrlo elegantno odjeven i sliĉio
profesionalnom boksaĉu, iako nije bio krupan, mišićav ni snaţan: bio je
tanak i košĉat. On je jednostavno izazivao pomisao na boksaĉa, na nešto
što se nije uklapalo u njegovu pojavu: na ovna za razbijanje vrata
tvrĊave, na oklopni tenk, na podvodni torpedo. Bio je predstavnik
korporacije osnovane zbog izgradnje luksuznog hotela na juţnoj strani
Central Parka. U taj projekt bilo je ukljuĉeno puno bogatih ljudi, a
samom je korporacijom upravljao mnogoĉlani odbor: kupili su teren, ali
se još nisu odluĉili za arhitekta. Kent Lansing jest – izabrao je Roarka.
"Ne moram vam reći koliko bih volio to raditi", rekao mu je Roark
pri kraju prvog razgovora. "Ali, nemam nikakvih izgleda dobiti taj
posao. Ja mogu izići na kraj s ljudima – kad su sami. Ništa ne mogu
uĉiniti kad su u skupini. Nijedan upravni odbor nikada me nije zaposlio
i mislim da nikada ni neće."
Kent Lansing se nasmijao: "Znate li za bilo koji odbor koji je ikada
nešto napravio?"
"Kako to mislite?"
"Upravo tako: znate li za ijedan odbor koji je ikada nešto napravio?"
"Pa, ĉini mi se da postoje i djeluju."
"Da? Znate, postojalo je vrijeme u kojemu su ljudi podrazumijevali
kako je zemlja ravna. Bilo bi zabavno istraţivati prirodu i uzroke
ljudskih iluzija. Napisat ću jednoga dana o tome roman. Iako neće biti
popularan. Posebno poglavlje posvetit ću upravnim odborima. Naime,
vidite, oni ne postoje."
"Volio bih vam vjerovati, ali o ĉemu se radi?"
"Ne, ne biste mi voljeli vjerovati. Uzroci iluzija nikada nisu lijepi.
Oni su ili zli ili tragiĉni. Ovaj je i jedno i drugo. Uglavnom zao. I nije u
pitanju vic. Ali, nećemo sad o tome. Sve što sam mislio jest kako
upravni odbor podrazumijeva jednog ili dva ambiciozna ĉovjeka – i
puno suvišnoga tereta. Mislim da su skupine ljudi vakuumi. Veliko,
prazno ništavilo. Kaţu kako nismo u stanju zamisliti potpuno ništavilo,
ali k vragu, potrebno je samo biti na sastanku nekog upravnog odbora.
Problem je kako svladati ništavilo. To je teška bitka. Najteţa od svih.
Lako je boriti se s bilo kojim neprijateljem ako on sudjeluje u bitki. Ali,
ako ga nema... Ne gledajte me tako, kao da sam poludio. Vi biste trebali
znati. Cijeli ste se ţivot borili s vakuumom."
"Gledam vas tako jer mi se sviĊate."
"Svakako da vam se sviĊam. Znao sam da ćete se i vi meni svidjeti.
Znate, ljudi jesu braća, i imaju pravi instinkt za bratstvo, osim kada su u
odborima, sindikatima, korporacijama i ostalim udruţenim skupinama
robijaša povezanih lancima. Ali, previše priĉam. Zato sam dobar
prodavaĉ. Osim što vama nemam što prodati, i vi to znate. Reći ću samo
kako ćete vi sagraditi 'Aquitaniju' – tako će se zvati naš hotel – i ostat
ćemo na tomu."
Kad bi se snaga bitaka za koje nitko nikada nije ĉuo mogla mjeriti
statistiĉki, bitka koju je Kent Lansing vodio protiv Upravnog odbora
'Aquitanije', ostala bi zapisana kao jedno od najvećih krvoprolića u
povijesti. Ali, ono protiv ĉega se borio, nije bilo dovoljno ĉvrsto da bi
ostavilo nešto tako opipljivo poput trupala na bojnome polju.
Borio se s pojavama kao: "Slušaj Palmer, Lansing priĉa o nekom
Roarku, kako ćeš ti glasovati, slaţu li se glavni ili ne?" "Ne ţelim
donijeti odluku prije nego što saznam tko je glasovao za, a tko protiv."
"Lansing kaţe... ali, s druge strane Thorpe kaţe..." "Talbot gradi
pomodni hotel na Petoj ulici i on je uzeo Francona i Keatinga..."
"Harper se kune u onog mladića, Gordona Prescotta." "Slušaj, Betsy
kaţe da smo ludi..." "Ne sviĊa mi se Roarkovo lice – ne izgleda kao
netko tko će suraĊivati." "Znam, osjećam, Roark je od onih koji se ne
uklapaju. On nije obiĉan tip." "Što je to obiĉan tip?" "O Boţe, znaš što
mislim, običan." "Thompson kaţe kako mu je gospoĊa Pritchett rekla da
ona pouzdano zna, jer je njoj gospodin Macy rekao, da ako..." "Slušajte,
deĉki, ne dam ni pet para za ono što drugi kaţu, ja sam donio odluku, ja
sam ovdje kako bih vam rekao: Roark je bezvezan. Ne sviĊa mi se
Enrightova kuća." "Zašto?" "Ne znam zašto, jednostavno mi se ne sviĊa
i to je tako. Zar ja nemam pravo na svoje mišljenje?"
Borba je trajala dva tjedna. Svi su imali mogućnost izgovoriti što
misle, osim Roarka. Lansing mu je rekao: "U redu je. Opusti se. Ne
miješaj se. Pusti mene da govorim. Ti tu ništa ne moţeš uĉiniti. U
odnosima s javnošću najmanje se pita najznaĉajnijeg ĉovjeka, ĉovjeka
koji će najviše napraviti i najviše pridonijeti. Posve je toĉno kako on
nema glasa i kako su razlozi koje on moţe ponuditi unaprijed odbijeni
zbog predrasuda. Naime, ne razmatra se govor, nego samo govornik.
Puno je lakše suditi o ĉovjeku nego o ideji. Iako ja nikada neću
razumjeti kako je moguće donijeti sud o ĉovjeku ako se zanemari
njegov intelekt. MeĊutim, tako se radi. Vidiš, razlozi zahtijevaju vagu za
mjerenje, osim što vage nisu napravljene od pamuka. A pamuk je ono
od ĉega je naĉinjeno ljudsko raspoloţenje, znaš, od tvari koja ne
zadrţava oblik niti pruţa otpor, koja se moţe svijati unaprijed, i unatrag,
kao perec. Ti bi im puno bolje od mene mogao objasniti zašto je
potrebno da tebi povjere ovaj posao. Ali, oni tebe neće ĉuti, oni će ĉuti
mene. Jer ja sam posrednik. Najkraći razmak izmeĊu dvije toĉke nije
ravna crta – nego posrednik. I što je više posrednika, to je kraći razmak.
Takva je psihologija pereca."
"Zašto se toliko boriš za mene?"
"Zašto si ti dobar arhitekt? Zato što imaš standarde o tome što je
dobro i oni su samo tvoji i ti stojiš iza njih. Ja hoću dobar hotel i imam
odreĊene standarde o dobrom, i oni su moji, a ti si netko tko mi moţe
dati ono što ţelim. Boreći se za tebe, radim isto ono što i ti radiš dok
projektiraš. Zar misliš da na integritet imaju monopol samo umjetnici?
Kad smo kod toga, što misliš da je integritet? Sposobnost ne ukrasti sat
iz susjedova dţepa? Nije tako jednostavno. Da je to sve što se traţi, 95%
ĉovjeĉanstva bilo bi pošteno i ĉasno. Kao što vidiš, nije tako. Integritet
je sposobnost ostati vjeran ideji. Preduvjet za to je sposobnost mišljenja.
Ta se sposobnost ne moţe posuditi, ni zaloţiti. A ipak, kad bi mene
pitali da izaberem simbol za ĉovjeĉanstvo kakvo poznajemo, to ne bi bio
kriţ, ni orao, ni lav, ni jednorog. Izabrao bih simbol zalagaonice: tri
pozlaćene kugle."
I dodao je, dok ga je Roark promatrao: "Ne brini se. Svi su protiv
mene. Ali, imam malu prednost: ja znam što hoću, oni ne znaju."
Krajem srpnja Roark je potpisao ugovor za gradnju hotela
Aquitanija.

Ellsworth Toohey sjedio je u svojem uredu, gledajući u novine

raširene na stolu, u ĉlanak kojim se najavljuje gradnja 'Aquitanije'. Pušio
je, pridrţavajući cigaretu u ustima s dva prsta i jednim prstom je polako,
dugo vremena, lupkao po njoj.
Ĉuvši zvuk ulaznih vrata, podignuo je pogled i ugledao Dominique,
naslonjenu na dovratak, s rukama prekriţenim preko grudi. Na licu joj je
bio izraz znatiţelje, ništa više od toga, ali je bilo alarmantno vidjeti ga
na njezinu licu.
"Draga moja", rekao je ustajući. "Ovo je prvi put da si se potrudila
doći u moj ured, za ove ĉetiri godine koliko radimo u istoj zgradi. Ovo
je zaista iznimna prigoda."
 Nije odgovorila, samo se ljubazno osmjehnula, što je bilo još
alarmantnije. Dodao je, ugodnim glasom: "Ovaj moj mali govor jednak
je pitanju. Ili se više ne razumijemo?"
"Pretpostavljam ne – ako smatraš potrebnim pitati me zašto sam
ovdje. Osim što ti znaš, Ellsworthe, jer je sve tu, pred tobom." Došla je
do stola, podignula rub novina i nasmijala se. "Valjda ne ţališ što ih nisi
sakrio? Oĉito nisi oĉekivao da ću doći. Iako to ništa ne mijenja, volim
što si napokon ovako proziran. Tu, nasred stola. Otvoreno na pravoj
stranici."
"Zvuĉiš kao da te usrećio ovaj mali podatak."
"Jest, Ellsworthe, jest."
"Mislio sam kako si dala sve od sebe da se ovo ne bi dogodilo?"
"Jesam."
"Ako misliš da je ovo što sad radiš komiĉno, Dominique, zavaravaš
se. Ovo nije šala."
"Ne, Ellsworthe, nije."
"I sretna si što je Roark ovo dobio?"
"Toliko sretna da bih mogla spavati s Kentom Lansingom, tko god
on bio, kad bih ga srela, i kad bi on to traţio."
"Znaĉi, gotovo je s našim savezom?"
"Upravo suprotno. Probat ću sprijeĉiti svaku prigodu koja mu se
ukaţe. Pokušavat ću i dalje. MeĊutim, neće više biti jednostavno kao što
je bilo. Enrightova kuća, pa zgrada Cord, sada i ovo. Neće mi biti lako,
ali neće ni tebi. On te pobjeĊuje, Ellsworthe. Što ako smo pogrešno
procijenili svijet, ti i ja?"
"Ti, draga moja, sigurno jesi. Molim te da mi oprostiš. Trebao sam
biti mudriji od toga da se iznenadim. Naravno da se ti veseliš što je on to
dobio. Mene ĉak ne smeta priznati kako me ovo uopće ne veseli. I evo,
vidiš? Tvoj posjet mojem uredu potpun je uspjeh. Mi ćemo jednostavno
otpisati 'Aquitaniju' kao potpun poraz, zaboraviti sve o njoj, i nastaviti
tamo gdje smo stali."
"Dogovoreno, Ellsworthe. Tamo gdje smo stali. Veĉeras idem na
neku zabavu kako bih osigurala novu, prekrasnu bolniĉku zgradu
Peteru Keatingu."
Ellsworth Toohey otišao je kući i proveo veĉer razmišljajući o
Hoptonu Stoddardu.
 Hopton Stoddard bio je malen ĉovjek, teţak dvadeset milijuna
dolara. Tri naslijeĊa i sedamdeset dvije godine posvećene zaraĊivanju
novca pridonijele su ovoj sumi. Stoddard je bio genijalan investitor:
investirao je u sve, u ozloglašena zdanja, u velike predstave na
Broadwayju, osobito one s vjerskom tematikom, u tvornice, farme s
hipotekom, u kontracepciju. Bio je malen i pogrbljen. Lice mu nije bilo
izobliĉeno, ljudi su ga jednostavno drţali takvim, jer je na njemu
postojao samo jedan izraz, osmijeh. Njegova malena usta imala su oblik
slova V – vjeĉito podignutih rubova: V su bile i obrve, samo okrenute
naopako iznad okruglih, plavih oĉiju: njegova gusta, bijela i valovita
kosa izgledala je poput perike, iako je bila prava.
Toohey ga je poznavao godinama i imao velik utjecaj na njega.
Hopton Stoddard se nikada nije oţenio, nije imao roĊaka ni prijatelja,
bio je nepovjerljiv prema ljudima, uvjeren kako ih zanima samo njegov
novac. Ali, prema Ellsworthu Tooheyju osjećao je golemo poštovanje,
jer je Toohey bio potpuna suprotnost njemu samome: novac ga nimalo
nije zanimao. Ta razlika uĉinila je Tooheyja personifikacijom vrline,
iako Hoptonu Stoddardu nikada nije postalo jasno što ta procjena govori
o njemu samome. Bio je nesiguran, i nesigurnost se s godinama
povećavala, zajedno sa sigurnošću o sve bliţem kraju. Utjehu je našao u
religiji, ali u obliku podmićivanja. Iskušao je nekoliko razliĉitih vjera,
odlazio na mise, darovao goleme svote novca, i onda traţio novu vjeru.
S vremenom se tempo tih potraga ubrzavao, dobivajući primjesu
panike.
Tooheyjeva ravnodušnost prema religiji bila je jedina mana u liku
njegova prijatelja i mentora. Ali, sve što je Toohey propovijedao bilo je
u skladu s Boţjim zakonima, i milosrĊe, i ţrtvovanje, i pomoć
siromašnima. Hopton Stoddard se osjećao dobro svaki put kad bi
poslušao Tooheyjev savjet. Bogato je darivao sve institucije koje bi
Toohey preporuĉio: bez zapitkivanja. Kad je rijeĉ o pitanjima duha na
ovome svijetu, gledao je u Tooheyja gotovo onako kako je oĉekivao da
će gledati u Boga Oca na onome.
Ipak, ovoga ljeta Toohey je prvi put u odnosu sa Stoddardom doţivio
poraz.
Hopton Stoddard je odluĉio ostvariti san, što je u potaji i oprezno,
kao uostalom i sve ostalo, planirao već nekoliko godina – odluĉio je
sagraditi hram. Ne hram nekoj posebnoj vjeri, nego interkonfesionalan
hram, spomenik ne jednoj vjeroispovijedi, nego svima zajedno,
katedralu religija, otvorenu za svakoga. Hopton Stoddard igrao je na
sigurno.
Porazilo ga je što se Ellsworth Toohey protivio toj ideji. Toohey je
ţelio izgraditi ustanovu za djecu s mentalnim poremećajima; imao je
organizaciju, ugledne sponzore, imao je troškovnik, ali, nije imao
zgradu, ni novac da ju sagradi. Ako Stoddard ţeli podignuti spomenik
dostojan svojeg imena, veliku potvrdu vlastite velikodušnosti, kakvoj
plemenitijoj svrsi moţe darovati svoj novac nego domu za poremećenu
djecu, ponavljao je Toohey, jadnim, malim, uskraćenim bićima o kojima
nitko ne vodi brigu. Stoddard nije pokazivao nikakvo zanimanje za
ustanovu, ni za bilo kakvu svjetovnu instituciju. To je morao biti
"Stoddardov hram ljudskome duhu".
Nije imao argumente protiv Tooheyjevih savršenih izlaganja, nije
mogao reći ništa, osim: "Ne Ellsworthe, to nije dobro, to nije dobro." I
ništa nisu odluĉili. Hopton Stoddard nije promijenio mišljenje, ali ga je
Tooheyjevo neslaganje ĉinilo nesigurnim te je sve odgaĊao iz dana u
dan. Znao je samo kako se mora odluĉiti prije kraja ljeta, jer je za jesen
planirao dugo putovanje, hodoĉašće svim svetim mjestima, od Lourdesa
do Jeruzalema, Meke i Benaresa.
Jedne veĉeri, nekoliko dana nakon što je najavljena izgradnja
'Aqutanije', Toohey je došao u privatnu posjetu Hoptonu Stoddardu, u
njegov golem, pretrpan stan na ulici Riverside.
"Hoptone", rekao je veselo, "pogriješio sam. U vezi s tim hramom,
imao si pravo."
"Nemoguće!", zaprepašteno je uzviknuo Stoddard.
"Moguće", rekao je Toohey. "Imao si pravo. Ništa drugo ne bi bilo
tako prikladno. Ti moraš sagraditi hram. Hram ljudskome duhu."
Hopton Stoddard progutao je slinu a njegove plave oĉi su se ovlaţile.
Pomislio je kako je stigao daleko na putu ispravnosti ako je u stanju
svojega profesora poduĉiti vrlini. Ništa više nije bilo vaţno: sjedio je
kao krotka, izborana beba, slušajući Ellswortha Tooheyja, kimajući
glavom, slaţući se sa svime.
 "To je ambiciozan projekt, Hoptone, i ako se u njega upuštaš, moraš
ga dobro napraviti. Malo je drsko, znaš, ponuditi dar Bogu, pa ako to ne
napraviš na najbolji mogući naĉin, bit će uvredljivo, umjesto uzvišeno."
"Da, svakako, mora biti dobro. Mora biti dobro. Mora biti najbolje.
Pomoći ćeš mi, zar ne, Ellsworthe? Ti znaš sve o zgradama i umjetnosti,
i o svemu, ovo mora biti dobro."
"Bit će mi drago pomoći, ako to zaista ţeliš."
"Ako ţelim! Kako misliš – ako ţelim. Gospode Boţe, što bih ja bez
tebe! Ja ništa ne znam o neĉemu takvom. A mora biti dobro!"
"Ako ţeliš da ispadne dobro, hoćeš li uĉiniti toĉno ono što ću ti
reći?"
"Da. Da. Da, svakako."
"Kao prvo, potreban ti je arhitekt. To je vrlo vaţno."
"Da, zaista."
"Ti ne ţeliš nekoga od onih nalickanih, pohlepnih mladića koji na
ĉelu imaju znak dolara. Ti ţeliš nekoga tko vjeruje u svoj rad kao što ti
vjeruješ u Boga."
"Toĉno. Posve toĉno."
"Moraš uzeti onoga kojeg ja budem imenovao."
"Naravno. Tko je to?"
"Howard Roark."
"Da?", Hopton Stoddard gledao ga je blijedo. "Tko je to?"
"To je ĉovjek koji će sagraditi Stoddardov hram ljudskome duhu."
"Je li dobar?"
Ellsworth Toohey se okrenuo i pogledao ga ravno u oĉi.
"Kunem se svojom besmrtnom dušom Hoptone", polako je
izgovorio, "da je on najbolji od sviju."
"Oh!..."
"Ali, njega je teško dobiti. On radi samo pod odreĊenim uvjetima.
Moraš ih posve poštovati. Moraš mu ostaviti potpunu slobodu. Reci mu
što ţeliš, koliko misliš potrošiti, a sve ostalo ostavi njemu. Pusti ga neka
projektira i gradi po svojoj ţelji. On neće htjeti raditi na drugi naĉin.
Reci mu otvoreno kako ništa ne znaš o arhitekturi, i izabrao si njega jer
osjećaš kako jedino njemu moţeš vjerovati da će napraviti pravu stvar,
bez savjeta i miješanja."
"Dogovoreno, ako ti za njega jamĉiš."
 "Jamĉim."
"Onda je u redu. I nije mi vaţno koliko će stajati."
"Ali, moraš paziti kako ćeš mu prići. Mislim da će on, u poĉetku,
odbiti ovaj projekt. Reći će ti kako ne vjeruje u Boga."
"Što!"
"Ne vjeruj mu. On je duboko religiozan ĉovjek, na svoj naĉin. To je
vidljivo u njegovim graĊevinama."
"Oh."
"Ali, on ne pripada nijednoj sluţbenoj crkvi. Tako ti nećeš ispasti
pristran. Ti nikoga nećeš uvrijediti."
"To je dobro."
"Sad, kad smo već kod vjere, ti je moraš imati prvi. Je li tako?"
"Tako je."
"Nemoj ĉekati da vidiš njegove nacrte. Potrajat će to, a ti ne smiješ
odgaĊati svoje putovanje. Daj mu posao, nemoj potpisati ugovor, nije
nuţno, dogovori se sa svojom bankom neka se pobrine o financijama,
njemu prepusti sve ostalo. Ne trebaš mu isplatiti honorar prije svojega
povratka. Za godinu, ili dvije, kad se vratiš, nakon što vidiš sve te druge
slavne hramove, ovdje će te ĉekati tvoj, najbolji od sviju."
"To je ono što ţelim."
"Samo, moraš misliti o tome kako ga dobro predstaviti javnosti, kako
mu dati pravu posvetu, pravu propagandu."
"Svakako... kako misliš, propagandu?"
"Jednostavno. Znaš li neki znaĉajan dogaĊaj koji nije bio praćen
dobro promišljenom javnom kampanjom? Ako nije, znaĉi da nije ništa
osobito. Na tomu ne smiješ škrtariti, bilo bi to nepoštovanje zadatka."
"To je istina."
"Sad, ako ţeliš pravi odjek u javnosti, moraš paţljivo isplanirati,
puno unaprijed. Ono što ti ţeliš na otvorenju su fanfare, nešto nalik
opernoj uvertiri, nešto poput zvuka anĊeoskih truba."
"Divno govoriš."
"Dakle, kako bi to postigao, ne smiješ dopustiti novinarskim
uhodama da upropaste uĉinak time što će se o hramu ĉuti prije vremena.
Nemoj objaviti njegove nacrte. Neka ostanu tajna. Reci Roarku da tako
ţeliš. On se neće protiviti. IzvoĊaĉu radova reci neka podigne ĉvrstu
ogradu oko gradilišta. Nitko ne smije otkriti kako hram izgleda, sve dok
se ti ne vratiš i osobno budeš prisutan otvorenju. A onda, slike u svim
prokletim novinama u zemlji."
"Ellsworthe!"
"Molim?"
"Ideja je odliĉna! Jednako tako, prije deset godina, postavili smo
predstavu Legenda o djevici Mariji, s devedeset sedam glumaca."
"Da. Ali, u meĊuvremenu moraš podgrijavati zanimanje javnosti.
Uzmi dobrog ĉovjeka za publicitet i reci mu toĉno kako ţeliš da ovo
bude napravljeno. Dat ću ti ime jednoga koji je odliĉan. Osiguraj neka
novine objave nešto o tajanstvenom Stoddardovu hramu, na primjer,
svaki drugi tjedan. Pusti ih neka nagaĊaju. Pusti ih neka ĉekaju. Kad
doĊe vrijeme, bit će spremni."
"Dobro."
"Ali, najvaţnije od svega, nemoj dopustiti da Roark sazna tko ga je
preporuĉio. Ne smiješ nikome izustiti nijednu rijeĉ o mojem udjelu u
svemu. Ni ţivoj duši. Zakuni se."
"Ali, zašto?"
"Zato što ja imam puno prijatelja meĊu arhitektima, a ovo je toliko
vaţan posao, i ne ţelim povrijediti bilo ĉije osjećaje."
"Da. To je istina."
"Zakuni se."
"Ali, Ellsworthe!"
"Zakuni se. Spasom svoje duše."
"Kunem ti se... time."
"U redu. A sada gledaj. Ti nikada nisi imao posla s arhitektima, a
ovaj je posve osobit i ti, nadam se, ne ţeliš sve upropastiti. Zato ću te
potanko uputiti što mu trebaš reći."
Sljedeći dan Toohey je ušetao u Dominiquein ured. Stao je ispred
njezina stola, smiješeći se, i rekao glasom u kojemu nije bilo smijeha:
"Sjećaš li se Hoptona Stoddarda i hrama sviju vjera o kojemu
pripovijeda već deset godina?"
"Maglovito."
"Gradi ga."
"Da?"
"Posao će dati Howardu Roarku."
"Nemoguće!"
 "Moguće."
"Pa od svih nevjerojatnih... Ne Hopton!"
"Hopton."
"Oh, u redu. Razgovarat ću s njime."
"Ne. Ne miješaj se u ovo. Ja sam mu rekao neka ga da Roarku."
Sjedila je nepomiĉno, zaustavljena rijeĉima koje je ĉula, lica na
kojemu više nije bilo veselja. On je dodao:
"Ţelim da znaš kako sam ovo ja ugovorio, kako bismo izbjegli
taktiĉke kontradikcije. Nitko drugi ne zna, niti će doznati. Nadam se
kako si to zapamtila."
Upitala je, ne pokrećući usne: "Što time ţeliš postići?"
Nasmijao se:
"Ja ću ga uĉiniti slavnim."

Roark je sjedio u uredu Hoptona Stoddarda i slušao, zgranut. Stodard

je govorio polako: zvuĉao je iskreno i uvjerljivo, jer je govor nauĉio
napamet, doslovno. Gledao je Roarka umiljatim oĉima novoroĊenĉeta.
Prvi put Roark je gotovo zaboravio arhitekturu, dajući prednost
ljudskom elementu; htio je ustati i otići; nije mogao podnijeti
sugovornika. Ali, rijeĉi su ga zadrţale, rijeĉi koje nisu odgovarale ni licu
ni glasu ovoga ĉovjeka.
"I tako, vidite gospodine Roark, iako bi ovo trebalo biti vjersko
zdanje, ono je mnogo više od toga. Primijetili ste kako ga zovemo Hram
ljudskoga duha. Mi ţelimo ovjekovjeĉiti u kamenu, poput drugih koji su
to uĉinili glazbom, ne uskogrudno vjerovanje, nego bit sviju vjera. A što
je bit svih religija? Vjeĉna teţnja ljudskog duha prema najvišem,
najboljem, najplemenitijem. Ljudski duh kao stvoritelj i osvajaĉ ovog
ideala. Veliĉanstvena ţivotna snaga univerzuma. Herojski ljudski duh.
To je vaša zadaća, gospodine Roark."
Roark je dlanovima protrljao oĉi, posve bespomoćno. Ovo nije bilo
moguće. Jednostavno nije bilo moguće. To nije moglo biti ono što ovaj
ĉovjek ţeli: ne ovaj ĉovjek. Ĉinilo mu se uţasno slušati to iz njegovih
usta.
"Gospodine Stoddard, bojim se kako ste pogriješili", rekao je
polagano, umornim glasom. "Mislim kako ja nisam ĉovjek kojega ţelite.
Mislim kako ne bi bilo u redu da ja ovo radim. Ja ne vjerujem u Boga."
 Zaprepastio ga je izraz oduševljenja i trijumfa na Stoddardovu licu.
Hopton Stoddard blistao je od divljenja, divljenja prema pronicljivosti i
mudrosti Ellswortha Tooheyja, koji je uvijek imao pravo. Isprsio se s
novim samopouzdanjem i rekao sigurnim glasom, prvi put glasom
starog ĉovjeka koji se obraća mladome, iskusno i malo pokroviteljski:
"To nije bitno. Vi ste duboko religiozan ĉovjek, gospodine Roark. Ja
to vidim u vašim graĊevinama."
Pitao se zašto ga Roark gleda netremice, nepokretno, tako dugo.
"Istina je", odgovorio je Rork. Bio je to gotovo šapat.
To što je nauĉio nešto o sebi, o svojim zgradama od ĉovjeka koji je
to vidio i shvatio prije njega samoga, i onda to izgovorio s uvjerenjem
koje sadrţava potpuno razumijevanje – uklonilo je sve Roarkove
sumnje. Rekao je sebi kako on zapravo ne razumije ljude: kako dojam
moţe prevariti: kako će Hopton Stoddard biti daleko, na drugome
kontinentu: kako ništa nije vaţno pred ovakvim zadatkom: kako ništa ne
moţe biti vaţno, dok glas, makar i glas Hoptona Stoddarda, nastavlja
govoriti:
"Ja ţelim to zvati Bogom. Vi moţete odabrati drugo ime. Ali, ono što
ja ţelim u tome zdanju, vaš je duh. Vaš duh, gospodine Roark. Dajte mi
najbolje od toga, i vi ćete napraviti svoj posao, kao što ću ja napraviti
svoj. Neka vas ne brine znaĉenje koje ja ţelim prenijeti. Neka to bude
vaš duh u obliku zgrade, a ona će znaĉiti isto, znali vi to ili ne."
I tako je Howard Roark pristao sagraditi Stoddardov Hram
ljudskome duhu.
 11

ZGRADA COSMO-SLOTNICK OTVORENA JE U PROSINCU, VELIKOM

ceremonijom. Bili su tu slavni i poznati, girlande od cvijeća, fotografi i
kamere, pokretni reflektori i trosatni govori, jedan nalik drugome.
Trebao bih biti sretan, govorio je Peter Keating samome sebi, a nije
bio. Gledao je kroz prozor rijeku ljudi koja je punila ulicu Broadway, od
jednoga do drugog kraja. Pokušao se veseliti. Nije osjećao ništa. Morao
je priznati kako mu je dosadno. Ali, osmjehivao se, i rukovao i puštao
neka ga slikaju. Zgrada Cosmo-Slotnick uzdizala se nad ulicom kao
glomazna, bijela banalnost.
Nakon sveĉanosti, Ellsworth Toohey odveo je Keatinga u skrovito
utoĉište blijedo ljubiĉastog separea u tihom, skupom restoranu. Puno
blistavih primanja bilo je prireĊeno u ĉast otvorenja, ali Keating je
zgrabio Tooheyjevu ponudu i odbio sve druge pozive. Toohey ga je
promatrao kako uzima piće i ruši se u naslonjaĉ.
"Zar nije bilo veliĉanstveno?", rekao je Toohey. "To je, Peter,
vrhunac onoga što moţeš oĉekivati od ţivota." Paţljivo je podignuo
ĉašu. "U ime nade da ćeš imati još puno pobjeda poput ove. Poput ove
veĉeras."
"Hvala", odgovorio je Keating, podigavši ĉašu naglim pokretom, ne
gledajući u nju, prekasno shvativši da je prazna.
"Zar nisi ponosan, Peter?"
"Da. Da, svakako."
"Tako i treba. Takvog te volim. Izgledao si sjajno veĉeras. Bit ćeš
prekrasan na svim fotografijama."
Traĉak zanimanja bljesnuo je u Keatingovim oĉima. "Pa, barem se
nadam."
"Zaista je šteta što nisi oţenjen, Peter. Supruga bi veĉeras ukrasila
stvar. U oĉima javnosti to tako dobro izgleda, a i filmski gledatelji to
vole."
"Katie nije fotogeniĉna."
"Oh, tako je, ti si zaruĉen s Katie. Baš glupo od mene. Stalno to
zaboravljam. Iako, kad bi mi ţivot bio u pitanju, ne bih mogao zamisliti
Katie kako se uspješno nosi s društvenim obvezama. Puno je lijepih
rijeĉi kojima se Katie moţe opisati, ali 'siguran nastup' i 'otmjeno
drţanje' nisu meĊu njima. Moraš mi oprostiti, Peter. Pustio sam mašti na
volju. Kad se netko bavi umjetnošću u tolikoj mjeri kao ja, ima obiĉaj
stvari promatrati iskljuĉivo iz artistiĉkog kuta. A gledajući tebe veĉeras,
nisam mogao ne pomisliti na ţenu koja bi ti savršeno pristajala."
"Tko?"
"Oh, nije vaţno. To je samo estetska fantazija. Ţivot nikada nije
savršen. Ljudi ionako imaju previše razloga za zavist. Ne moţeš još i to
dodati svojim uspjesima."
"Tko?"
"Zaboravi, Peter. Nju ne moţeš dobiti. Nju nitko ne moţe dobiti.
Dobar si ti, ali za to nisi dovoljno dobar."
"Tko?"
"Dominique Francon, dakako."
Keating se uspravio na sjedalu i Toohey je u njegovim oĉima ugledao
oprez, otpor, gotovo neprijateljstvo. Toohey nije spustio pogled,
promatrao ga je mirno. Keating je bio taj koji je odustao, i ponovno
skliznuvši u naslonjaĉ rekao, kao da se brani:
"Boţe, Ellsworthe, ja nju ne volim."
"Nisam to nikada ni pomislio. Ali, stalno zaboravljam pretjerani
znaĉaj koji prosjeĉan ĉovjek pridaje ljubavi – tjelesnoj ljubavi."
"Ja nisam prosjeĉan ĉovjek", umornim glasom odgovorio je Keating.
Bio je to automatski otpor, bez ţara.
"Sjedni uspravno, Peter. Ne izgledaš junaĉki tako pogrbljen."
Keating se naglo uspravio, uznemiren i ljut rekavši:
"Uvijek sam imao osjećaj kako ţeliš da se oţenim s Dominique.
Zašto? Kakve to veze ima s tobom?"
"Sam si odgovorio na svoje pitanje, Peter. Kakve bi to veze moglo
imati sa mnom? Ali, govorili smo o ljubavi. Peter, tjelesna ljubav je
posve egoistiĉan osjećaj. A egoistiĉni osjećaji ne vode do sreće. Vode
li? Uzmimo veĉeras, na primjer. Ovo je bila veĉer od koje bi srce
egoista naraslo. Jesi li ti bio sretan, Peter? Ne moraš se truditi, dragi
moj, odgovor je suvišan. Sve što hoću reći jest kako se ne smije
vjerovati najosobnijim nagonima. Ono što netko ţeli, zapravo je tako
malo vaţno. Nitko ne moţe oĉekivati kako će pronaći sreću prije nego
što to potpuno shvati. Razmisli na trenutak o svemu veĉeras. Ti si, dragi
moj Peter, tamo bio najmanje znaĉajna osoba. Upravo kako je i trebalo
biti. Nije znaĉajan onaj tko radi, nego oni za koje radi. Ali, ti nisi bio u
stanju to prihvatiti, i zato nisi doţivio slavodobitno uzbuĊenje kakvo si
trebao doţivjeti."
"Istina je", prošaptao je Peter. Nikome drugome to nikada ne bih
priznao.
"Propustio si ljepotu ponosa potpune nesebiĉnosti. Tek kad nauĉiš
kako se posve odreći svojeg ega, tek kad nauĉiš smijati se triĉavim
sentimentalnostima kao što su tvoji mali tjelesni nagoni, tek tada ćeš
dosegnuti veliĉinu koju sam od tebe oduvijek oĉekivao."
"Ti... ti tako misliš o meni, Ellsworthe? Ti zaista tako misliš?"
"Zar bih inaĉe sjedio ovdje? Ali, vratimo se ljubavi. Osobna ljubav je
veliko zlo, Peter, kao i sve osobno. I uvijek vodi u nesreću. Ne vidiš li
zašto? Osobna ljubav ĉin je diskriminacije i protekcije. Ona je i ĉin
nepravde, prema svakom biću na zemlji koje si lišio svoje ljubavi,
poklonivši je proizvoljno samo jednom stvoru. Sve ljude moraš voljeti
jednako. Ali, da bi dostigao tako plemenitu emociju, moraš prvo
pokopati svoje sebiĉne male izbore. Oni su izopaĉeni koliko i
besmisleni, oni su kontradiktorni s prvim zakonom svemira, s
temeljnom jednakošću sviju ljudi."
"Ti misliš", rekao je Keating s iznenadnim zanimanjem, "kako u
filozofskom smislu, u biti mislim, kako smo svi jednaki? Svi mi?"
"Svakako", odgovorio je Toohey.
Keating se pitao zašto mu je ta ideja tako ugodna i tako draga. Nije
ga smetalo što je time izjednaĉen sa svakim probisvijetom u gomili koja
se veĉeras okupila na proslavi otvorenja njegove zgrade: svijest o tome
bila je nejasna i ostavila ga ravnodušnim, iako je bila posve suprotna
ţelji za prvenstvom, koja ga je pokretala cijeli ţivot. Kontradiktornost
nije bila vaţna: on nije mislio o gomili, ni o ovoj veĉeri: on je mislio o
ĉovjeku koji nije bio prisutan.
"Znaš, Ellsworthe", rekao je nagnuvši se naprijed, sretan na neki
nemiran naĉin. "Ja... ja više od svega volim razgovore s tobom. Bilo je
toliko mjesta na koja sam mogao veĉeras otići, ali, puno sam sretniji
ovdje, s tobom. Ponekad se pitam kako bih uopće mogao ţivjeti bez
tebe."
 "Tako mora biti", rekao je Toohey. "Inaĉe, ĉemu prijatelji?"

Te je zime kostimirani ples umjetnika bio blistaviji i originalniji nego

ikada prije. Athelstan Beasely, pokretaĉki duh organizacije, prema
vlastitim rijeĉima, imao je napad genijalnosti: svi arhitekti pozvani su da
doĊu odjeveni u svoje najbolje zgrade. Bio je to velik uspjeh.
Zvijezda veĉeri bio je Peter Keating: izgledao je prekrasno kao
zgrada Cosmo-Slotnick. Potpuna papirnata replika njegove slavne
graĊevine pokrivala ga je od glave do koljena, skrivajući mu lice, ali su
njegove blistave oĉi zirkale iza prozora posljednjeg kata, a ukrasna
krovna piramida dizala mu se na glavi: kolonada ga je pogodila negdje
oko dijafragme, dok je kroz portal velikih ulaznih vrata mahao prstima.
Noge su mu bile slobodne kako bi se uobiĉajenom elegancijom, u
besprijekornim hlaĉama i lakiranim cipelama, kretale parketom.
Guy Francon bio je impresivan kao zgrada Frink nacionalne banke,
iako je graĊevina izgledala malo nezgrapnije nego u prirodi, kako bi se
napravilo mjesta za njegov trbuh: Adrijanova baklja iznad njegove glave
imala je pravu elektriĉnu ţarulju, koja je svijetlila uz pomoć male
baterije. Ralston Holcombe bio je veliĉanstven kao drţavni Kapitol, a
Gordon L. Prescott izgledao je veoma muţevno kao dizalica za ţito.
Eugene Pettingill se kao impozantni hotel na Petoj aveniji gegao na
svojim tankim, staraĉkim nogama, malen i povijen, s roţnatim
naoĉalama, koje su virile ispod veliĉanstvena tornja. Dva dosjetljivca
bila su zanijeta duelom, udarajući jedan drugoga u trbuh poznatim
šiljastim tornjevima, slavnim simbolima grada, kojima su pozdravljani
brodovi na dolasku s oceana. Svi su se izvrsno proveli.
Mnogi arhitekti, osobito Athelstan Beasely, primijetili su sa
ţaljenjem kako se Howard Roark nije odazvao. Oĉekivali su ga
odjevena u kuću Enright.

Dominique je stajala u hodniku ispred ulaznih vrata, gledajući natpis:

"HOWARD ROARK, ARHITEKT".
Nikada nije vidjela njegov ured. Dugo je vremena odolijevala ţelji
dolaska ovamo. Ipak, morala je vidjeti mjesto na kojemu on radi.
Tajnica u prijamnoj prostoriji trgnula se kad je Dominique rekla svoje
ime, ali je gošću najavila Roarku. "UĊite odmah, gospoĊice Francon",
rekla je zatim.
Nasmiješio se vidjevši je, blago, bez iznenaĊenja. "Znao sam kako
ćeš jednoga dana doći", rekao je. "Da te provedem okolo?"
"Što je ovo", pitala je.
Ruke su mu bile prekrivene glinom: na dugaĉkom stolu, meĊu
gomilama nedovršenih skica, stajao je glineni model kuće, gruba studija
nagiba i terasa.
"Aquitanija?", pitala je.
Kimnuo je glavom.
"Radiš li to uvijek?"
"Ne. Ne uvijek. Ponekad. Ovdje postoji teţak problem. Htio sam se
malo njime pozabaviti. Vjerojatno će ovo biti moja najdraţa kuća, vrlo
je zahtjevna."
"Samo naprijed. Ţelim gledati dok radiš. Ako ti ne smetam?"
"Ni najmanje."
Istoga trenutka zaboravio je njezinu prisutnost. Sjela je u kut
prostorije i promatrala njegove ruke. Vidjela je kako oblikuju zidove.
Vidjela je kako ruše dio zgrade i poĉinju iznova, polako, strpljivo, s
ĉudnom sigurnošću, ĉak i kad oklijevaju. Vidjela je kako dlanom gladi
dugu, ravnu površinu, vidjela je nagib naglo izvuĉen u prostoru, vidjela
ga u pokretu njegove ruke prije nego je nastao u glini.
Ustala je i prišla prozoru. Daleko dolje u dubini, kuće nisu bile veće
od modela na njegovu stolu. Ĉinilo joj se da vidi njegove ruke kako
preoblikuju neuspjele forme, kutove, krovove zgrada ispod njih,
razbijajući ih i podiţući iznova. Ruka joj se nesvjesno pomaknula
prateći oblik kuće u daljini, prateći uzlazne razine, osjećajući gotovo
tjelesno posjedovanje, osjećajući ga umjesto njega.
Okrenula se prema stolu. Preko njegova lica, paţljivo nagnuta nad
modelom, padao je pramen kose: nije gledao nju, gledao je oblik pod
svojim prstima. Ĉinilo joj se gotovo kao da promatra pokrete njegovih
ruku tijelom druge ţene. Naslonila se o zid, slaba od naglog, tjelesnog
uzbuĊenja.
 Poĉetkom sijeĉnja, dok su se prvi ĉeliĉni stupovi podizali nad
iskopinama koje će postati zgrada Cord i hotel Akquitanija, Roark je
poĉeo raditi na nacrtima hrama.
Kad su prve skice bile završene, rekao je tajnici:
"PronaĊite mi Stevena Malloryja."
"Malloryja, gospodine Roark? Tko je... o, da, kipar koji je pucao."
"Što?"
"Zar nije on pucao u Ellswortha Tooheyja?"
"Je li? Da, imate pravo."
"Njega ţelite, gospodine Roark?"
"Da, njega."
Puna dva dana tajnica je telefonirala trgovcima umjetniĉkim djelima,
galerijama, arhitektima, novinskim kućama. Nitko nije znao reći što se
dogodilo sa Stevenom Malloryjem, niti gdje ga se moţe naći. Trećeg
dana rekla je Roarku: "Pronašla sam adresu, u Villageu, i rekli su da je
moţda njegova. Nema telefon." Roark joj je izdiktirao pismo kojim
poziva Malloryja neka mu se javi.
Pismo se nije vratilo, ali je prošao tjedan bez odgovora. Onda je
Steven Mallory nazvao.
"Halo?", rekao je Roark kad ga je tajnica spojila.
"Ovdje Steven Mallory." Bio je to mlad, osoran glas iza kojega je
ostala nestrpljiva, neprijateljska tišina.
"Htio bih vas vidjeti, gospodine Mallory. Moţemo li dogovoriti
sastanak u mojem uredu?"
"Zašto me ţelite vidjeti?"
"Zbog posla, naravno. Htio bih da napravite nešto za kuću koju
gradim."
Nastupila je duga tišina.
"U redu", rekao je Mallory glasom pokojnika. I dodao: "Koju kuću?"
"Stoddardov hram. Moţda ste ĉuli..."
"Jesam, ĉuo sam da ga vi radite. Tko nije ĉuo? Hoćete li i meni
platiti onoliko koliko plaćate agentu za publicitet?"
"Ja ne plaćam ništa za publicitet. Vama ću platiti koliko zatraţite."
"Vi znate kako to nije mnogo."
"Kad se moţemo vidjeti?"
 "Oh, do vraga, bilo kada. Vama je sigurno poznato da nisam
prezaposlen."
"Sutra u dva poslijepodne?"
"U redu." I dodao je: "Ne sviĊa mi se vaš glas."
Roark se nasmijao: "Meni se vaš sviĊa. A sada dosta, vidjet ćemo se
sutra."
"Dogovoreno." Veza se prekinula.
Roark je spustio slušalicu, smiješeći se: ali osmijeh je iznenada
nestao i on je ostao sjediti, gledajući u telefon, sumorna lica.
Mallory nije došao na dogovoreni sastanak. Nakon što se tri dana
nije javljao, Roark ga je otišao potraţiti.
Iznajmljena soba u kojoj je ţivio Mallory nalazila se u oronuloj
starinskoj kamenoj kući, u neosvijetljenoj ulici koja je mirisala na riblju
trţnicu. Praonica i drvarnica bile su pokraj uskog ulaza. Neuredna
gazdarica rekla je: "Mallory? Peti kat, na kraju hodnika", i
nezainteresirano odgegala. Roark se popeo istrošenim drvenim stubama,
osvijetljenim ţaruljama koje su visjele iz gomile ţica. Zakucao je na
prljava vrata.
Otvorila su se. Na pragu je stajao mladić, rašĉupane kose, jakih
ĉeljusti, ĉetvrtaste donje usne i najizraţajnijih oĉiju koje je Roark ikada
vidio.
"Što hoćete?", pitao je neljubazno.
"Gospodin Mallory?"
"Da."
"Ja sam Howard Roark."
Mallory se nasmijao: stajao je naslonjen na dovratak, jednom rukom
drţeći kvaku, bez namjere da se pomakne u stranu. Bio je vidljivo pijan.
"Daklem, daklem", rekao je. "Vi osobno."
"Mogu li ući?"
"Zašto?"
Roark se naslonio na stubišnu ogradu. "Zašto niste došli na
sastanak?"
"Sastanak? O, da. Dobro, reći ću vam", izgovorio je s naporom.
"Ovako je bilo: zaista sam mislio doći, zaista jesam. I onda sam krenuo
k vama, ali putem sam prošao pokraj kina koje je prikazivalo film Dvije
glave na jednom jastuku, pa sam ušao. Jednostavno sam morao vidjeti
Dvije glave na jednom jastuku." Iskezio se padajući prema ispruţenoj
ruci.
"Bolje me pustite ući", tiho je rekao Roark.
"Dobro, do vraga, uĊite."
Soba je bila uski brlog. U kutu se nalazio nepospremljen krevet, bile
su tu gomile novina i stare odjeće, plinsko kuhalo, uramljeni pejzaţ iz
jeftinog dućana koji je predstavljao muĉan prizor livade s ovcom: nije
bilo crteţa, ni skulptura, niĉega što bi odavalo zvanje stanara.
Roark je maknuo knjige i tavu s jedinoga stolca i sjeo. Mallory je
stajao pred njim, keseći se, i zanoseći pomalo.
"Vi sve ovo radite posve pogrešno", rekao je. "Ne radi se to tako.
Sigurno vam gori pod nogama kad trĉite za kiparom. Ovako se to radi:
pozovete me u svoj ured i kad ja prvi put doĊem, vi niste ondje. Drugi
put me morate ostaviti na ĉekanju sat ili dva i tek onda izići i rukovati se
sa mnom i pitati me poznajem li Wilsonse iz Podunka i kako je to lijepo
što imamo zajedniĉke prijatelje, ali danas vam se strašno ţuri i za
nekoliko dana pozvat ćete me na ruĉak i razgovarat ćemo o poslu. Zatim
pustiti neka proĊu dva mjeseca i onda mi dati posao. Zatim mi reći kako
sam loš i kako sam bio loš od samoga poĉetka, i baciti nacrte u smeće.
Onda zaposliti Valeriana Bronsona za isti posao. Tako se radi. Osim
ovaj put."
Ali, njegove su oĉi paţljivo promatrale Roarka sigurnošću
profesionalca. Dok je govorio, iz glasa mu je polagano nestajalo
razmetljivo veselje, i kod posljednje reĉenice zvuĉao je posve otupjelo.
"Ne", rekao je Roark. "Ne ovaj put."
Mladić je stajao pred njim i gledao ga u tišini.
"Vi ste Howard Roark?", pitao je. "SviĊaju mi se vaše zgrade. Zato
se nisam ţelio susresti s vama. Da mi ne bi bilo zlo svaki put kad ih
vidim. Htio sam ostati u uvjerenju kako ih je podignuo netko tko ih je
dostojan."
"Što ako jesam?"
"To se ne dogaĊa."
Ipak je sjeo na rub zguţvanog kreveta, nagnuo se naprijed, s
pogledom koji je poput osjetljive vage mjerio Roarkovu pojavu,
procjenjujući je otvoreno i bez milosti.
 "Slušaj me", Roark je govorio jasno i vrlo oprezno. "Ţelim da ti
napraviš kip za Stoddardov hram. Daj mi komadić papira i odmah ćemo
napraviti ugovor kojim jamĉim kako ću ti dugovati milijun dolara
odštete ako uzmem drugog kipara, ili ako tvoj rad ne bude
upotrijebljen."
"Moţeš govoriti normalno. Ja nisam pijan. Ne do kraja. I
razumijem."
"Onda?"
"Zašto si mene odabrao?"
"Zato što si dobar kipar."
"To nije istina."
"Da si dobar?"
"Ne. Da je to tvoj razlog. Tko ti je rekao da mene uzmeš?"
"Nitko."
"Neka ţena s kojom sam spavao?"
"Ne poznajem nijednu ţenu s kojom si spavao."
"Premalen proraĉun?"
"Ne, iznos za projekt nije ograniĉen."
"Onda, zato što me ţališ?"
"Ne. Zašto bih te ţalio?"
"Ţeliš iskoristiti medijsku buku nastalu iz mojega napada na
Tooheyja?"
"Za ime Boga, ne!"
"Onda, zašto?"
"Zašto spominješ sve te gluposti, kad je razlog veoma jednostavan?"
"Koji?"
"SviĊa mi se tvoj rad."
"Svakako. To svi kaţu. Oĉekuje se da to bude reĉeno i da se u to
povjeruje. Zamisli što bi se dogodilo kad bi netko razotkrio tu laţ? I
tako kaţeš, tebi se sviĊa moj rad. Koji je pravi razlog?"
"SviĊa mi se tvoj rad."
Mallory je progovorio ozbiljnim, trijeznim glasom.
"Hoćeš reći kako si vidio stvari koje sam ja radio i kako ti se sviĊaju,
ti, tebi samome, i nitko ti nije rekao da bi ti se trebalo sviĊati i zašto bi
trebalo, tvoja je odluka što ţeliš mene, i to je razlog, samo to je razlog,
ne poznaješ me i ja te uopće ne zanimam, samo ono što sam radio i... i
ono što si ti u tome vidio, samo si zbog toga odluĉio meni dati posao, i
potrudio se pronaći me i doći ovamo, i biti vrijeĊan – zato što si vidio –
a ono što si vidio, uĉinilo je da tebi postanem vaţan, uĉinilo je da me
ţeliš? Je li to ono što mi pokušavaš reći?"
"Samo to", odgovorio je Roark.
Bilo je zastrašujuće vidjeti izraz u Malloryjevim razrogaĉenim
oĉima. Onda je protresao glavom i rekao vrlo jednostavno, kao da
razuvjerava samoga sebe:
"Ne."
Nagnuo se prema naprijed. U njegovu je glasu bilo umora i molbe:
"Slušaj me, Roark. Neću se ljutiti na tebe. Samo ţelim znati. U redu,
vidim kako si odluĉio meni dati posao, i ti znaš da me moţeš dobiti, za
bilo koju svotu, i ne moraš potpisivati ugovor na milijun dolara,
pogledaj oko sebe, znaš da me imaš, i zašto mi onda ne kaţeš istinu?
Tebi je svejedno – a meni je veoma vaţno."
"Što je tebi veoma vaţno?"
"Da ponovno... ponovno... Vidi. Nisam mislio kako će me itko više
htjeti. Ali, ti me hoćeš. U redu. Proći ću ponovno kroz sve. Osim što
nisam u stanju ponovno povjerovati kako radim za nekoga tko... tko voli
moj rad. Samo to ne mogu podnijeti još jedanput. Osjećat ću se puno
bolje ako mi kaţeš. Ja... ja ću biti mirniji. Zašto glumiti? Ja sam nitko i
ništa. Neću misliti lošije o tebi, ako te to brine. Zar ne vidiš? Puno je
poštenije ako mi kaţeš istinu. Onda će biti lako i jednostavno. Cijenit ću
te više. Zaista hoću."
"U ĉemu je tvoj problem? Što su ti to uĉinili? Zašto si tako
ogorĉen?"
"Zato...", Mallory je iznenada zagrmio, ali mu je glas puknuo i glava
klonula, dovršio je gotovo šaptom, "zato što sam proveo dvije godine",
rukom je mlitavo pokazivao oko sebe, "ovako sam ih proveo –
pokušavajući se priviknuti na ĉinjenicu kako to o ĉemu ti govoriš ne
postoji."
Roark mu je prišao, uhvatio ga za bradu, podignuo mu glavu i rekao:
"Ti si prokleta budala. Ti nemaš pravo brinuti se o tome što ja mislim
o tvojemu radu, tko sam ja, niti zašto sam ovdje. Ti si previše dobar za
takvo što. Ali, ako ţeliš znati, mislim da si najbolji kipar kojeg imamo.
Mislim to zato što tvoje skulpture ne predstavljaju ljude kakvi jesu, nego
ono što bi ljudi mogli – i morali biti. Zato što si otišao dalje od
vjerojatnog i uĉinio vidljivim ono što je moguće, ali moguće samo kroz
tebe. Zato što u tvojim skulpturama ima manje prezira prema
ĉovjeĉanstvu, nego u bilo kojem radu kojega sam ikada vidio. Zato što
je veliĉanstveno tvoje poštovanje ĉovjeka. Zato što tvoje skulpture
predstavljaju ono herojsko u ljudima. I tako, ja nisam ovdje da bih ti
ĉinio uslugu, ni da bih te ţalio, ni zato što je tebi oĉajniĉki potreban
posao. Ja sam ovdje iz jednostavnoga, sebiĉnog razloga, istog razloga
zbog kojega biramo najĉišću hranu koju moţemo naći. To je zakon
opstanka, zar ne? Traganje za najboljim. Nisam došao zbog tebe. Došao
sam zbog sebe."
Mallory se otrgnuo od njega i pao licem na krevet, rukama obgrlivši
glavu. Lagano podrhtavanje košulje na njegovim leĊima i stisnute šake
koje rade spore, kruţne pokrete zabijajući se u jastuk, odavali su jecaje.
Roark je znao da gleda ĉovjeka koji nikada prije nije plakao. Sjeo je na
rub kreveta, ne uspijevajući odvojiti oĉi od njegovih zgrĉenih zglobova,
koliko god ih je bilo teško gledati.
Poslije nekog vremena, Mallory se uspravio. Pogledao je u Roarka i
vidio najmirnije, najljubaznije lice, bez traga saţaljenja. Nije to bilo lice
ĉovjeka koji je upravo promatrao agoniju drugog ljudskog bića sa
skrivenim zadovoljstvom, uţivajući u pogledu na prosjaka kojemu je
potrebna njegova samilost, nije odavalo dušu gladnu tuĊeg poniţenja.
Roarkovo lice bilo je umorno, upalih sljepooĉnica, kao lice osobe koju
su upravo pretukli. Ali, njegove su oĉi bile vedre i gledale u Malloryja
mirnim, ĉvrstim, jasnim pogledom razumijevanja i poštovanja.
"Legni sad", rekao je Roark. "Smiri se malo."
"Kako su tebi uopće dopustili da preţiviš?"
"Legni. Odmori se. Priĉat ćemo poslije."
Mallory se podignuo. Roark ga je uhvatio za ramena, prisilivši da se
vrati na krevet, podignuo njegove noge s poda i spustio glavu na jastuk.
Mladić se nije opirao.
Koraknuvši unatrag, Roark je tijelom okrznuo stol prepun otpadaka.
Nešto se otkotrljalo na pod. Mallory je skoĉio pokušavajući to prvi
dohvatiti. Roark je gurnuo njegovu ruku u stranu, i podignuo predmet.
Bila je to mala, gipsana ploĉica kakve se prodaju u trgovinama
jeftinih darova. Predstavljala je novoroĊenĉe rupiĉaste straţnjice, koje
leţi na trbuhu i stidljivo gleda preko jednog ramena. Nekoliko linija,
strukture mišića, otkrivale su veliĉanstven talent koji nije mogao ostati
skriven, koji se divljom snagom probijao kroz sve ostalo: sve ostalo bio
je namjeran pokušaj oĉite vulgarnosti i banalnosti, nespretan pokušaj,
neuvjerljiv i muĉan. Bio je to predmet koji pripada riznici strave i uţasa.
Mallory je vidio kako Roarkova šaka podrhtava. Zatim mu je ruka
krenula unatrag i prema gore, iznad glave, polagano, kao da prijevojem
lakta podiţe teţinu zraka: trajalo je samo trenutak, ali se ĉinilo puno
dulje: ruka koja stoji podignuta i mirna a onda, trzaj unaprijed, i ploĉica
je odletjela preko sobe, razbivši se u komadiće na suprotnom zidu. Bio
je to jedini put da je itko vidio Roarka krvniĉki bijesnog.
"Roark."
"Da?"
"Roark, volio bih da sam te sreo prije nego si mi ponudio ovaj
posao." Govorio je bez izraza, s glavom na jastuku, sklopljenih oĉiju.
"Onda ne bi postojali nikakvi drugi razlozi. Jer vidiš, ja sam ti vrlo
zahvalan. Ne zato što mi daješ posao. Ne zato što si došao ovamo. Ne
zbog onoga što ćeš ikada uĉiniti za mene. Samo zbog onoga što jesi."
Leţao je tako, bez pokreta, ispruţen i opušten, kao ĉovjek koji je
davno prevladao stanje patnje. Roark je stajao pokraj prozora, gledajući
bijednu sobu i mladića na krevetu. Pitao se zašto se osjeća kao da nešto
ĉeka. Nešto poput eksplozije iznad njihovih glava. Bilo je besmisleno.
Onda je shvatio. Ovako se, pomislio je, osjeća ĉovjek uhvaćen u
topniĉkoj vatri. Ova soba nije sluĉajna posljedica siromaštva, ona je
otisak rata, ovo razaranje posljedica je neĉega puno opakijeg od bilo
kakvog oruţja iz ukupnog svjetskog arsenala. Rat... protiv?... Neprijatelj
nije imao ni ime niti lice. Ali, ovaj je mladić bio njegov brat po oruţju,
ranjen u borbi, i Roark je stajao nad njim osjećajući nešto neobiĉno,
novo, ţeleći ga uzeti na ruke i skloniti na sigurno... Osim što pakao i
sigurno sklonište nisu imali adresu... I cijelo je vrijeme mislio na Kenta
Lansinga, pokušavajući se sjetiti neĉega što je on rekao...
Tada je Mallory otvorio oĉi i pridignuo se, oslonivši se na lakat.
Roark je privukao stolac do kreveta i sjeo.
"Sada", rekao je, "priĉaj. Priĉaj o onome što zaista ţeliš reći. Ne
govori mi o svojoj obitelji, svojem djetinjstvu, svojim prijateljima, ni o
svojim osjećajima. Priĉaj mi o onome o ĉemu misliš."
 Mallory ga je pogledao s nevjericom i prošaptao:
"Kako znaš?"
Roark se nasmijao i nije odgovorio.
"Kako znaš što me uništava? Polako, godinama, prisiljavajući me na
mrţnju prema ljudima, koje zapravo ne ţelim mrziti... Jesi li i ti to
osjetio? Jesi li doţivio od svojega najboljeg prijatelja da voli sve u vezi
s tobom, osim onoga što je zaista vaţno? I ono što je tebi najbitnije,
njima je ništa, ništa, ĉak ni zvuk koji mogu prepoznati. Ti zaista ţeliš
znati? Ti ţeliš znati što ja radim i zašto to radim, ti ţeliš znati što ja
mislim? I nije ti dosadno? Vaţno ti je?"
"Samo naprijed", rekao je Roark.
I onda je sjedio satima, i slušao, dok je Mallory govorio o svojem
radu, o onome o ĉemu razmišlja dok radi, o mislima koje su oblikovale
njegov ţivot; govorio je halapljivo, poput utopljenika kojega je voda
izbacila na obalu, utopljenika koji se opija dubokim udisajima ĉistoga
zraka.

Sljedeće jutro, Mallory je došao u Roarkov ured i on mu je pokazao

nacrte hrama. Stojeći pokraj crtaćeg stola, pred problemom koji je
trebalo riješiti, Mallory se promijenio: nestalo je nesigurnosti, i sjećanja
na bol: pokret njegove ruke, dok je uzimao crteţe, bio je odluĉan i
siguran, poput pokreta vojnika na duţnosti. Pokret je govorio da ništa od
onoga što je proţivio ne moţe promijeniti djelovanje neĉega u njemu što
je sada bilo pozvano na akciju. Bilo je to beskompromisno, hladno
samopouzdanje: suoĉio se s Roarkom kao sebi ravnim.
Dugo je vremena studirao nacrte i onda podignuo glavu. Sve na
njegovu licu bilo je pod kontrolom, osim oĉiju.
"SviĊa ti se?", upitao je Roark.
"Ne pitaj gluposti."
Drţeći jedan od crteţa u ruci, prišao je prozoru i stajao tamo, kruţeći
pogledom, od slike do ulice pa do Roarka, i natrag.
"Nije moguće", rekao je. "Ne ovo – i ono." Mahnuo je crteţom
prema ulici.
Na uglu ispod njih nalazio se salon s biljarom, kuća sa sobama za
iznajmljivanje, kojoj je ulaz bio oblikovan kao korintsko predvorje,
pano kojim se reklamira novi vodvilj na Broadwayju i ruţiĉasto-siva
linija obješena rublja koje je lelujalo na krovu.
"Ne u istome gradu. Ne na istoj planeti", rekao je Mallory. "Ipak, ti si
ovo uĉinio mogućim. Moguće je... I mene više nikada neće biti strah."
"Ĉega?"
Mallory je paţljivo odloţio crteţe na stol. I odgovorio:
"Juĉer si rekao nešto o prvom zakonu. Zakonu koji zahtijeva od
ĉovjeka potragu za najboljim... Bilo je smiješno. Genij kojega nisu
prepoznali, to je otrcana priĉa. Jesi li ikada razmislio o puno strašnijoj
priĉi, o geniju koji je itekako prepoznat?... To što su ljudi većinom jadne
lude koje nisu u stanju vidjeti najbolje – nije ništa. Na to se ne moţeš
ljutiti. Ali, jesi li ikad razumio ljude koji vide – a ne ţele vidjeti?"
"Ne."
"Ne. Ti ni ne moţeš. Ĉitavu noć sam mislio o tebi. Nisam mogao
spavati. Znaš li u ĉemu je tvoja tajna? U tvojoj potpunoj naivnosti."
Roark se glasno nasmijao gledajući mladića.
"Ne", rekao je Mallory, "nije smiješno. Ja znam o ĉemu govorim, ti
ne znaš. Ti ne moţeš znati. Zato što si savršeno zdrav. Ti si toliko zdrav
da ne razumiješ bolest. Znaš da ona postoji, ali u to ne vjeruješ posve. Ja
vjerujem. Ja sam u nekim stvarima mudriji od tebe, jer sam slabiji. Ja
razumijem drugu stranu. I zato sam postao ono, ono što si juĉer vidio."
"S tim je svršeno."
"Vjerojatno. Ne posve. Ne bojim se više. Iako znam da uţas postoji.
Znam koja je to vrsta uţasa. Ti ga nisi u stanju shvatiti. Reci mi, što bi
bilo najstrašnije iskustvo koje ti moţeš zamisliti? Za mene je
najstrašnije biti ostavljen, sam, bez oruţja u nekoj blindiranoj ćeliji s
divljom zvijeri ispred sebe, ili s manijakom kojemu je bolest pojela
mozak. Meni ne preostaje ništa, osim glasa – glasa i vlastitih misli.
Viĉem tome stvoru, razloge zbog kojih me ne bi trebao dodirnuti,
izgovaram najuvjerljivije rijeĉi, nepobitne rijeĉi, postajem alat apsolutne
istine. I onda vidim ţive oĉi, koje me promatraju, i znam kako me taj
stvor ne moţe ĉuti, kako mu ne mogu prići, kako to nitko ne moţe, na
bilo koji naĉin, a ipak, on diše, i miĉe se, tu, ispred mene, sa svrhom
znanom samo njemu. To je uţas. I to je ono što se nadnijelo nad
svijetom, što vreba ljude, taj isti stvor, to, nešto zatvoreno, nesuvislo,
posve bezrazloţno, ali lukavo, s ciljem. Ja nisam kukavica, ali, toga se
bojim. I to je sve što znam, to da postoji. Ne znam mu svrhu, i ne
poznajem mu narav."
"Naĉelo kojim se rukovodio dekan", rekao je Roark.
"Što?"
"Nešto o ĉemu ponekad razmišljam... Mallory, zašto si pucao na
Ellswortha Tooheyja?" Vidjevši njegov pogled, dodao je: "Ne moraš mi
reći, ako ne ţeliš."
"Ne ţelim o tome", rekao je Mallory napetim glasom. "Ali, postavio
si pravo pitanje."
"Sjedni", rekao je Roark. "Razgovarat ćemo o tvojem poslu."
Zatim ga je Mallory pozorno slušao dok je govorio o graĊevini i o
tome što oĉekuje od kipara. Završio je rijeĉima:
"Samo jedna skulptura. Stajat će ovdje." Pokazao je na skicu. "Hram
će biti sagraĊen oko nje. Ţenski akt. Ako razumiješ zgradu, znaš što
skulptura mora predstavljati. Ĉovjekov duh. Herojsko u ĉovjeku. Teţnju
i ispunjenje, u jednome. Uzvišeno u traganju i uzvišeno u svojoj biti.
Traganje za Bogom, i nalaţenje samoga sebe. Dokaz da ne postoji doseg
viši od vlastitog oblika – ti si jedini koji to za mene moţe napraviti."
"Da."
"Radit ćeš pod istim uvjetima kao i ja. Ti znaš što ţelim, ostalo je na
tebi. Napravi kako god ţeliš. Volio bih ti predloţiti model, ali, ako ona
ne odgovara tvojoj ideji, izbor je tvoj."
"Tko je tvoj izbor?"
"Dominique Francon."
"O, Boţe."
"Poznaješ je?"
"Vidio sam je. Kad bih je mogao dobiti... Isuse! Ne postoji ţena koja
bi bila bolja za ovo. Ona..." Zastao je, i dodao, puno tiše: "Ona neće
htjeti. Pozirati. U svakom sluĉaju ne za tebe."
"Hoće."
Guy Francon se, ĉuvši za ovo, pokušao usprotiviti.
"Slušaj, Dominique", ljutito je rekao, "postoji granica. Zaista postoji
granica, ĉak i za tebe. Zašto to radiš? Zašto, za ime svijeta, za Roarkovu
zgradu? Nakon svega što si izgovorila i napravila protiv njega, sigurno
te ne iznenaĊuje što ljudi komentiraju? Nikoga ne bi bilo briga kad bi se
radilo o nekome drugom. Ali, ti – i Roark! Gdje god doĊem svi me o
tome pitaju. Što da uĉinim?"
"Naruĉi kopiju kipa, oĉe. Bit će prekrasan."
Peter Keating je odbijao svaki razgovor o toj temi. Ipak, na jednome
primanju sreo je Dominique i pitao, ne ţeleći pitati:
"Je li istina da poziraš kao model za kip u Roarkovu hramu?"
"Da."
"Meni se to ne sviĊa, Dominique."
"Ne?"
"Oprosti. Znam kako nemam nikakva prava... Ali... Ali, od svih na
svijetu, jedino tebe ne ţelim vidjeti kao Roarkovu prijateljicu. Samo ne
Roark. Svi, samo ne Roark."
Izgledala je zainteresirano: "Zašto?"
"Ne znam."
Zbunjivao ga je njezin znatiţeljan, ispitivaĉki pogled.
"Moţda", promrmljao je, "moţda zato što nikada nije bilo normalno
što toliko prezireš njegov rad. Meni je svakako bilo drago, ali... ali, nije
se ĉinilo iskrenim – s tvoje strane."
"Ne, Peter?"
"Ne. Ali, kao osoba, on se tebi ne sviĊa, zar ne?"
"Ne, kao osoba, on se meni ne sviĊa."
Ellsworth Toohey bio je vrlo nezadovoljan. "Ovo je zaista
nesmotreno od tebe, Dominique", rekao je u skrovitosti njezina ureda.
Glas mu nije zvuĉao leţerno.
"Znam da jest."
"Moţeš li se predomisliti i odbiti?"
"Neću se predomisliti, Ellsworthe."
Sjeo je slegnuvši ramenima: nakon nekog vremena se osmjehnuo: "U
redu, draga moja. Neka bude po tvojem."
Ona je olovkom povlaĉila crte po papiru ne rekavši ništa.
Toohey je upalio cigaretu: "I tako, izabrao je Stevena Malloryja."
"Da. Smiješna sluĉajnost, zar ne?"
"Ne radi se o sluĉajnosti, draga moja. Takve stvari nikada nisu
sluĉajne. Iza toga stoji osnovni zakon. Iako, siguran sam, on to ne zna i
nitko mu nije pomogao u izboru."
"Pretpostavljam da se slaţeš s njime?"
 "Svim srcem. To sve ĉini potpunim. Bolje od svega."
"Ellsworthe, zašto je Mallory pucao u tebe?"
"Nemam nikakvu ideju. Ne znam. Mislim da gospodin Roark zna. Ili
bi trebao znati. Usput, tko je tebe odabrao kao model? Mallory ili
Roark?"
"To se tebe ne tiĉe, Ellsworthe."
"Dakle, Roark."
"Kad smo već kod toga, rekla sam Roarku kako si mu ti osigurao
posao za Stoddarda."
Cigareta mu se zaustavila u zraku: zatim ju je pokrenuo i stavio u
usta.
"Jesi. Zašto?"
"Vidjela sam nacrte hrama."
"Toliko dobri?"
"Bolji, Ellsworthe."
"Što je rekao?"
"Ništa. Smijao se."
"Da? Lijepo od njega. Ako mogu reći, uskoro će mu se mnogi
pridruţiti."

Do kraja te zime Roark je rijetko spavao dulje od tri sata. Iz njegova

tijela zraĉila je energija koja je napajala sve oko njega. Prolazila je kroz
uredske zidove i tekla do tri toĉke u gradu: do zgrade Cord, hotela
Aquitanija na juţnoj strani Central parka i hrama na hridi iznad
Hudsona, daleko dolje, na sjeveru, u ulici Riverside.
Kada bi imali vremena vidjeti se, Austen Heller ga je promatrao s
veseljem i uţitkom. "Kad ove tri zgrade budu dovršene, Howarde",
rekao je, "nitko te više neće moći zaustaviti. Nikada više. Ponekad
razmišljam o tome koliko daleko ćeš stići. Znaš, astronomija je oduvijek
bila moja slabost."
Jedne veĉeri u oţujku, Roark je stajao iza visoke ograde kojom je,
prema Stoddardovoj ţelji, gradilište hrama bilo okruţeno. Prvi blokovi
kamena, temelji budućih zidova, dizali su se iz zemlje. Bilo je kasno, svi
radnici su otišli. Mjesto je leţalo napušteno, odrezano od svijeta,
izgubljeno u tami, ali je nebo blistalo prejakim sjajem za noć ispod
njega, kao da svjetlo što je ostalo poslije zalaska sunca najavljuje
proljeće koje dolazi. Negdje s rijeke zaĉula se brodska sirena: ĉinilo se
da zvuk dopire iz velike daljine, s kopna, kroz kilometre tišine. Svjetlo
je još uvijek gorjelo u drvenoj baraci, podignutoj kao studio za Stevena
Malloryja, u kojoj mu je Dominique pozirala.
Hram je trebao biti malena zgrada od siva kamena. Njegovi se obrisi
nisu uzdizali prema nebu, bili su vodoravne linije, linije zemlje. Bio je
raširen tlom, poput ruku raširenih iz ramena, dlanova okrenutih prema
dolje, u velikom, nijemom prihvaćanju. Nije se pripijao uz zemlju i nije
se saginjao pod nebom. Ĉinilo se kao da podiţe tlo, kao da njegove
uzdignute osi povlaĉe nebo prema dolje. Bio je razmjeran visini
ĉovjeka, ali od njega nije ĉinio patuljka: predstavljao je okruţenje koje
lik ĉovjeka oznaĉava kao jedini apsolut, mjerilo savršenstva, koje
odreĊuje sve druge dimenzije. Ĉovjek koji će ući u ovaj hram, osjetit će
kao da se prostor oblikuje oko njega, prema njemu, kao da je ĉekao
ĉovjeĉji ulazak, kako bi postao potpun. Bilo je to mjesto radosti, radosti
zanosa koji donosi mir. Bilo je to mjesto u koje se ulazi kako bi se
osjetilo bezgrešnim, jakim, i našao spokoj duha koji moţe dati samo
vlastiti sjaj.
Iznutra nije bilo ukrasa, osim terasastih ispusta na zidovima i
golemih prozora. Nije to bilo mjesto izolirano svodovima, nego
otvoreno svemu uokolo: zemlji, drveću, rijeci, suncu – i obrisima grada
u daljini, neboderima, oblicima ljudskih dostignuća na ovom planetu. U
dnu prostorije, okrenuta prema ulazu, s gradom kao pozadinom, stajala
je skulptura nagoga ljudskog tijela.
Niĉega nije bilo pred njim, u tami, osim prvih kamenih blokova, ali
je Roark vidio dovršenu zgradu, osjećao je u zglobovima prstiju,
pamteći pokrete olovke kojom je crtao. Stajao je, misleći na to. Zatim je
krenuo preko grube, raskopane zemlje, prema improviziranom studiju
podignutom u baraki. Zakucao je na vrata i zaĉuo Malloryjev glas:
"Samo trenutak."
Dominique je sišla s podesta i ogrnula se haljinom. Mallory je
otvorio vrata.
"O, ti si", rekao je. "Mislili smo da je ĉuvar. Što radiš ovdje, ovako
kasno?"
"Dobra veĉer, gospoĊice Francon", rekao je Roark. Ona je pristojno
klimnula glavom. "Ţao mi je što smetam, Steve."
 "Nema veze. Ne ide nam najbolje. Dominique veĉeras ne razumije
što traţim. Sjedni, Howarde. Koliko je uopće sati?"
"Pola deset. Ako mislite ostati dulje, da vam naruĉim nešto za
veĉeru?"
"Ne znam. Hajdemo zapaliti cigaretu."
Bila je to prostorija neoliĉenog, drvenog poda, s kosim, golim
gredama i ţeljeznim štednjakom u kutu. Po tom se prostoru Mallory
kretao poput feudalnoga gospodara, s ĉelom pokrivenim ostacima
gline. Pušio je nervozno, šećući gore-dolje:
"Dominque, ţeliš li se odjenuti?", pitao je. "Mislim da veĉeras
nećemo puno napraviti." Nije odgovorila. Stajala je, gledajući Roarka.
Mallory je došao do ruba sobe, okrenuo se i nasmiješio Roarku: "Kako
to da nikada prije nisi došao ovamo, Howarde? Dakako, izbacio bih te
van, kad sam u poslu. Ali, što ti radiš ovdje, u ovo doba?"
"Htio sam samo vidjeti gradilište. Prije nisam stigao."
"Da li ovo ţeliš, Steve?", iznenada je upitala Dominique. Skinuvši
haljinu, došetala je gola do podesta. Mallory je pogledao u nju, pa u
Roarka, i natrag. A onda je vidio ono što je pokušavao ugledati cijeli
dan. Vidio je njezino tijelo koje stoji pred njim, uspravno, napeto, glave
zabaĉene unatrag, ruku opuštenih sa strana, dlanova okrenutih prema
naprijed, u poloţaju u kojemu je danima stajala, samo što je sada
njezino tijelo bilo ţivo, toliko mirno da se ĉinilo da drhti, pokazujući
ono što je ţelio vidjeti: ponosnu, uzvišenu, sretnu predaju nekoj vlastitoj
viziji, pravi trenutak, trenutak prije nego će se zaljuljati i razbiti,
trenutak dotaknut odsjajem neĉega što je samo ona mogla vidjeti.
Malloryjeva cigareta je preletjela preko sobe.
"Ostani tako, Dominique", povikao je. "Ne miĉi se, ne miĉi se."
Bio je za svojim postoljem prije nego što je cigareta pala na pod.
Radio je, Dominique je stajala nepokretno, Roark je stajao okrenut
njoj, oslonjen na zid.

U travnju, zidovi hrama uzdignuli su se u isprekidanoj liniji iznad

tla. Na mjeseĉini, imali su mekan, mutan, podvodni sjaj. Visoka ograda
stajala je uokolo poput straţe.
 Poslije kraja radnoga dana, njih ĉetvero ĉesto je ostajalo na gradilištu
– Roark, Mallory, Dominique i Mike Donnigan. Mike nije propuštao
nijednu od Roarkovih zgrada.
Njih ĉetvero sjedilo je u Malloryjevoj baraci kad su svi drugi otišli.
Mokra tkanina pokrivala je nedovršen kip. Vrata barake bila su otvorena
prvoj, toploj, proljetnoj noći. Vani je grana, s tri nova lista, visjela
nasuprot tamnome nebu, dok su zvijezde, kao drhteće kapljice vode,
svjetlucale na rubovima lišća. U prostoriji nije bilo stolaca. Mallory je
stajao pokraj štednjaka pripravljajući hrenovke i kavu. Mike je sjedio na
otvorenim vratima i pušio lulu. Roark je leţao ispruţen na podu,
oslonjen na laktove. Dominique je sjedila na prozoru, zamotana u tanku,
svilenu haljinu, bosim nogama dodirujući dašĉani pod.
Nisu razgovarali o poslu. Mallory je priĉao proste viceve i
Dominique se smijala poput djeteta. Nisu govorili o neĉem osobitom,
reĉenice su dobivale smisao tek zvukom njihovih glasova, njihovim
veseljem, neusiljenom opuštenošću. Bili su to jednostavno ljudi kojima
je lijepo kad su zajedno. Zidovi u tami iza otvorenih vrata davali su im
pravo na predah, pravo na lakoću, ta zgrada na kojoj su svi zajedno
radili, bila je poput tihe, ali ĉujne harmonije koja se usklaĊivala sa
zvukom njihovih glasova. Roark se smijao kako ga Dominique nikada
prije nije ĉula da se smije, usnama mekim i mladim.
Ostajali bi tako do kasno u noć. Mallory je nalijevao kavu u
rasparene, okrhnute šalice. Miris kave miješao se s mirisom novoga
lišća izvana.

U svibnju je prekinut rad na izgradnji hotela Aquitanija.

Dvojica vlasnika propala su na burzi, trećem su blokirana sredstva
zbog suĊenja u vezi s nekim nasljedstvom, ĉetvrti je pronevjerio tuĊe
dionice. Korporacija se raspala, zapletena u klupko sudskih sporova koji
su mogli trajati godinama. Zgrada je ostala ĉekati, nedovršena.
"Razmrsit ću ja to, makar morao ubiti nekoga od njih", rekao je Kent
Lansing Roarku. "Išĉupat ću to iz njihovih ruku. Dovršit ćemo posao
jednoga dana, ti i ja. Ali, bit će potrebno vremena. Vjerojatno puno
vremena. Neću ti reći da budeš strpljiv. Ljudi poput tebe i mene ne bi
preţivjeli dulje od prvih petnaest godina ţivota da nisu stekli strpljenje
kineskih muĉitelja. I izdrţljivost oklopnih brodova."
 Ellsworth Toohey se smijao, sjedeći na rubu stola kod Dominique.
"Nedovršena simfonija – hvala dragom Bogu!", rekao je.
Dominique je to upotrijebila u svojoj kolumni. "Nedovršena
simfonija na juţnoj strani Central Parka", napisala je. Nije rekla, "hvala
dragome Bogu." Nadimak je ponavljan. Stranci su primjećivali ĉudnu,
skupu konstrukciju na glavnoj ulici, ostavljenu da zjapi praznih prozora,
do polovice pokrivenih zidova i golih greda: kad bi pitali što je to, ljudi
koji nikada nisu ĉuli za Roarka ni za priĉu o zgradi, odgovarali bi,
smijuljeći se: "Oh, to, to je nedovršena simfonija!"
Kasno noću, Roark bi stajao s druge strane ulice, pod drvećem parka,
gledajući u mrtvu, crnu formu meĊu blistavim obrisima gradskih
nebodera. Ruke bi mu se pokrenule kao da rade model od gline: s te
udaljenosti prekinuti oblik mogao je prekriti dlanom. Ali, instinktivan,
završni pokret susreo bi samo zrak.
Ponekad bi se prisilio i ušao na gradilište. Hodao bi po daskama koje
su podrhtavale nad prazninom, sobama bez prozora i sobama bez
podova, do rubova na kojima su gole grede stršile poput kostiju kroz
otvorenu ranu.
Stari ĉuvar stanovao je u malenoj prostoriji sa straţnje strane
prizemlja. Znao je tko je Roark i puštao ga je lutati uokolo. Jedanput ga
je, već na odlasku, zaustavio, rekavši iznenada: "Imao sam sina, zamalo.
Rodio se mrtav." Nešto ga je natjeralo da to izgovori i pogledao je u
Roarka, ne znajući ni sam što je time htio reći. Roark se nasmiješio,
sklopio oĉi, rukom uhvatio starog ĉovjeka za rame kao da se rukuje s
njime, i otišao.
Tako je bilo samo nekoliko prvih tjedana. Zatim je natjerao sebe da
zaboravi Aquitaniju.

Jedne veĉeri u listopadu, Dominique i Roark, prošetali su zajedno

dovršenim hramom. Sveĉanost otvorenja bila je predviĊena za sedam
dana, dan nakon Stoddardova povratka. Nitko nije vidio hram, osim
onih koji su radili na njegovoj izgradnji.
Bila je jasna, blaga noć. Hram je bio prazan i tih. Na kamenim
zidovima svjetlo zalazećeg sunca crvenjelo se poput svjetla novoga
jutra.
 Stajali su zagledani u hram, ušli unutra i zastali ispred mramornog
kipa, ne progovorivši ni rijeĉ. Sjene u prostoru koji ih je okruţivao kao
da je oblikovala ista ruka koja je podignula zidove. Oseka svjetla tekla
je pravilnim tokom poput reĉenica u govoru, dajući glas promjenljivim
površinama zidova.
"Roark..."
"Da, najdraţa moja?"
"Ne... ništa..."
Hodali su zajedno natrag do automobila, s njezinim zglavkom u
njegovoj ruci.
 12

OTVORENJE STODDARDOVA HRAMA BILO JE NAJAVLJENO ZA PRVI

studenoga poslijepodne.
Agent za publicitet napravio je sjajan posao. Svi su priĉali o
dogaĊaju, o Howardu Roarku, o remek-djelu arhitekture koje grad
oĉekuje.
Ujutro, posljednjega dana listopada, Hopton Stoddard se vratio sa
svojega putovanja oko svijeta. Ellsworth Toohey ga je doĉekao u luci.
Ujutro, prvoga dana u studenome, Stoddard je dao kratku izjavu za
tisak, i objavio kako je otvorenje otkazano. Bez objašnjenja.
Ujutro drugoga dana u studenome, izišao je novi broj Zastava New
Yorka, s kolumnom Ellswortha Tooheyja "Jedan mali glas" pod
naslovom Bogohuljenje U njoj je pisalo:

"Došlo je vrijeme, rekao je morţ

Kad je potrebno reći sve što se ima
O brodovima – cipelama – Howardu Roarku –
I kupusu – kraljevima
I, zašto je more kipuće
I kuda lete Roarkove kuće."

"Nije naša zadaća, parafrazirajmo našega ne baš omiljenog filozofa,

ubijati muhe, ali kad muha stekne iluziju grandioznosti, najbolji meĊu
nama moraju se pognuti i obaviti mali posao deratizacije."
"U posljednje vrijeme neprestano se govori o osobi znanoj kao
Howard Roark. Budući da sloboda govora predstavlja naše sveto
naslijeĊe, koje u sebe ukljuĉuje i slobodu gubljenja vremena, od svih tih
priĉa ne bi bilo nikakve štete, osim što moţda postoji puno pametnijih
stvari nego razglabati o ĉovjeku koji iza sebe ima zapoĉetu, ali ne i
dovršenu zgradu. Ne bi bilo štete, da komiĉno nije prešlo u tragiĉno – i
prijevaru.
"Howard Roark, što većina od vas nije ĉula i vjerojatno više ni neće,
je arhitekt. Prije godinu dana povjeren mu je iznimno odgovoran i
ozbiljan zadatak. Trebao je sagraditi veliki spomenik, u odsutnosti
vlasnika koji je u njega imao povjerenje i ostavio mu potpunu slobodu u
radu. Kad bi se terminologija našega kriviĉnog zakonika mogla
primijeniti na umjetnost, morali bismo reći kako je ono što je gospodin
Roark proizveo, jednako duhovnoj pronevjeri.
"Gospodin Hopton Stoddard, poznati filantrop, namjeravao je New
Yorku darovati Hram religija, nesljedbeniĉku katedralu koja bi
simbolizirala bit svih vjerskih uvjerenja. Ono što je gospodin Roark za
njega sagradio, moglo bi biti skladište, iako ne previše praktiĉno. Moglo
bi biti javna kuća, što je vjerojatnija namjena, uzmu li se u obzir neke od
njezinih ukrasnih skulptura. Sigurno ne bi moglo biti hram."
"Ĉini se kako je namjerna pakost izokrenula u ovom zdanju svaku
koncepciju koja bi odgovarala vjerskoj graĊevini. Umjesto strogoga,
zatvorenog oblika, taj takozvani hram, posve je otvoreno zdanje, nalik
kaubojskoj krĉmi. Umjesto ozraĉja ponizne tuge, primjerene mjestu na
kojemu se razmišlja o vjeĉnosti, na kojemu se spoznaje ĉovjekova
ništavnost, ono posjeduje svojstvo raspuštenog, orgijastiĉnog ushita.
Umjesto linija koje se uzdiţu u nebesa, kakve sama priroda hrama
zahtijeva, linija koje simboliziraju ĉovjekovu potragu za neĉim
uzvišenijim od vlastitoga malenog ega, ovo je zdanje napadno
vodoravno, s trbuhom u blatu, proklamirajući time svoju odanost pohoti,
veliĉajući prostaĉka, tjelesna zadovoljstva nad onim duhovnim.
Skulptura gole ţene na mjestu kamo ĉovjek dolazi kako bi se uzdignuo,
govori sama za sebe, i nije joj potreban dodatni komentar."
"Osoba koja ulazi u hram traţi oslobaĊanje od sebe sama. Ona ţeli
poniziti svoj ponos, ispovjediti svoju nedostojnost, izmoliti oprost, naći
ispunjenje u osjećaju potpune poniznosti. Doliĉni poloţaj ĉovjeka, u
Boţjoj kući, je na koljenima. Nitko pri zdravoj pameti ne bi kleknuo u
Roarkovu hramu. Samo mjesto to zabranjuje. Osjećaji koje ono nameće
druge su prirode: gordost, smjelost, prkos, ushićenje samim sobom. Nije
to Boţja kuća, to je ćelija megalomanijaka. Nije to hram, to je njegova
savršena antiteza, drski podsmijeh svim religijama. Mi bismo ga mogli
nazvati poganskim, kad pogani ne bi bili poznati kao odliĉni arhitekti."
"Ova kolumna ne podupire nijednu posebnu vjeru, ali osnovna
pristojnost zahtijeva da poštujemo vjerska uvjerenja naše braće.
Osjećamo obvezu objasniti javnosti bit ovoga namjernog napada na
vjeru. Ne moţemo oprostiti besramno bogohuljenje."
"Ako se ĉini da smo zaboravili našu duţnost kritiĉara iskljuĉivo
arhitektonskih vrijednosti, izjavit ćemo samo kako okolnosti to ne
zavrjeĊuju. Pogrešno bi bilo veliĉati osrednjost naporom pisanja
ozbiljne kritike. Ĉini nam se kako pamtimo nešto što je dotiĉni Howard
Roark sagradio prije, nešto isto toliko nevješto, iste prozaiĉne kvalitete
preambicioznog amaterstva. Moţda svi Boţji anĊelĉići mogu letjeti, ali
to, naţalost, ne vrijedi i za sve Bogom dane genijalce."
"I to je sve, prijatelji moji. Drago nam je što je današnji posao
završen. Mi zaista ne uţivamo pišući nekrologe."

* * * * *

Treći studenoga Hopton Stoddard podnio je tuţbu protiv Howarda

Roarka zbog kršenja ugovora i zlouporabe, zahtijevajući odštetu:
zatraţio je iznos potreban da hram preinaĉi drugi arhitekt.

Lako je bilo nagovoriti Hoptona Stoddarda. Vratio se potpuno

poraţen sveopćim vjerskim spektaklom, osobito razliĉitim oblicima
obećanja pakla, s kojima se suoĉavao svuda na svojem putovanju. Bio je
prisiljen zakljuĉiti kako ga njegov ovozemaljski ţivot kvalificira za
najgori mogući na onome svijetu, u bilo kojem vjerskom sustavu. To je
uzdrmalo i ono malo preostaloga razuma. Posluga na brodu kojim se
vratio, bila je uvjerena kako je stari gospodin potpuno posenilio.
Istoga poslijepodneva kad je stigao u New York, Ellsworth Toohey
odveo ga je pogledati hram. Toohey nije rekao ništa. Hopton Stoddard
nijemo je zurio i u tišini se ĉulo škljocanje njegovih umjetnih zuba.
Mjesto nije nalikovalo niĉemu što je Stoddard vidio bilo gdje na svijetu,
niti onome što je oĉekivao. Nije znao što bi mislio. Kad je pogled pun
oĉajniĉke molbe podignuo prema Tooheyju, oĉi su mu bile poput
ţelatine. Ĉekao je. U tom trenutku Toohey ga je mogao nagovoriti na
bilo što. Kad je konaĉno progovorio, Toohey je rekao isto ono što je
sutradan objavio u svojoj kolumni.
"Ali, ti si tvrdio da je taj Roark dobar!", zacvilio je Stoddard u
panici.
 "Ja sam oĉekivao da će biti", hladno je odgovorio Toohey.
"Ali, onda – zašto?"
"Ne znam", odgovorio je Toohey. Njegov optuţujući pogled dao je
na znanje Stoddardu kako iza svega stoji zlokoban grijeh, koji je
Stoddardov.
U limuzini, na povratku u Stoddardov apartman, Toohey je unatoĉ
preklinjanju, samo šutio. Tišina je izludjela Stoddarda. Kad su ušli u
stan, Toohey ga je dopratio do naslonjaĉa i stao ispred njega, mraĉan
poput suca.
"Hoptone, znam zašto se ovo dogodilo."
"Oh, zašto?"
"Znaš li ijedan razlog zbog kojega bih ja tebi lagao?"
"Ne, svakako ne, ti si vrhunski struĉnjak i najpošteniji ţivi ĉovjek, i
ja ne razumijem, ja jednostavno ne razumijem sve ovo."
"Ja razumijem. Kad sam ti preporuĉio Roarka, imao sam sve razloge
vjerovati, prema mojem najboljem i najpoštenijem sudu, kako će ti on
dati remek-djelo. Ali, nije. Hoptone, znaš li koja sila moţe pokvariti sve
ĉovjekove proraĉune?"
"Kkk-koja sila?"
"Bog je izabrao ovaj naĉin odbijanja tvojega dara. On te nije drţao
dovoljno vrijednim da od tebe primi hram. Pretpostavljam kako ti moţeš
zavarati mene i sve ostale ljude, ali ne i Boga. On zna, Hoptone, kako je
tvoja prošlost puno mraĉnija nego što sam ja ikada sumnjao."
Govorio je još dugo, mirno i ozbiljno, utihnutom i uţasnutom
Stoddardu. Na kraju je zakljuĉio:
"Hoptone, oĉito ne moţeš kupiti oproštaj tako da poĉneš od vrha.
Samo oni ĉistoga srca mogu podignuti crkvu. Ti moraš napraviti puno
poniznih koraka ispaštanja kako bi do toga stigao. Moraš okajati svoje
grijehe pred svojom braćom, prije nego ih okaješ pred Bogom. Ova
kuća nije smjela biti svetište, nego institucija dobroĉinstva prema
ljudima. Kao što bi to bila kuća za poremećenu djecu."
Hopton Stoddard još nije bio spreman na predaju. "Poslije,
Ellsworthe, poslije", stenjao je, "daj mi vremena." Pristao je tuţiti
Roarka sudu, na Tooheyjev nagovor, kako bi se pokrili troškovi
izmjena, s time da nakon toga odluĉi kakve će te izmjene biti.
 "Neka te ne iznenadi ono što ću ja o ovome reći ili napisati", rekao
mu je Toohey na odlasku. "Prisiljen sam izjaviti nešto što nije posve
toĉno. Moram se zaštititi od skandala, što bi bila posljedica tvoje, a ne
moje pogreške. Sjeti se samo kako si se zakleo da nikada nećeš otkriti
tko ti je savjetovao da uzmeš Roarka."
Sljedeći dan u Zastavama je objavljeno Bogohuljenje i time je
zapaljen fitilj. Najava Stoddardove tuţbe samo je dolila ulje na vatru.
Nitko ne bi imao potrebu ratovati protiv zgrade, ali u pitanju je bio
napad na religiju: agent zaduţen za odnose s javnošću predobro je
pripremio teren, zanimanje javnosti bilo je potaknuto i zatim
povrijeĊeno, puno je ljudi moglo iz toga izvući korist.
Povici bijesa i nezadovoljstva, koji su se podignuli protiv Roarka i
njegova hrama zapanjili su sve, osim Tooheyja. Svećenici su u svojim
propovijedima proklinjali zdanje. Ţenski klubovi donosili su prosvjedne
rezolucije. Udruţenje majki uspjelo se probiti do osme stranice u
novinama s peticijom u kojoj se govorilo o zaštiti djece. Slavna glumica
objavila je tekst o znaĉaju jedinstva svih umjetnosti, objašnjavajući kako
Stoddardov hram nema osjećaj strukturalne dikcije, spomenuvši i
vrijeme kada je glumila Mariju Magdalenu u velikoj biblijskoj drami.
Dama iz visokoga društva napisala je ĉlanak o egzotiĉnim hramovima,
koje je viĊala na svojim opasnim putovanjima kroz dţungle, hvalila
dirljivu vjeru divljaka i optuţila modernog ĉovjeka za cinizam:
Stoddardov hram, rekla je, znak je slabljenja i dekadencije: fotografija
uz tekst prikazivala ju je u hlaĉama, s tankom nogom na vratu mrtvoga
lava. Sveuĉilišni profesor poslao je pismo uredništvu o svojim
spiritualnim iskustvima, za koja je zakljuĉio kako ne bi bila moguća na
mjestu kakav je Stoddardov hram. Kiki Holcombe napisala je pismo
uredniku o svojim pogledima na ţivot i smrt.
UAA objavilo je sluţbenu deklaraciju, u kojoj se Stoddardov hram
optuţuje za duhovnu i artistiĉku pronevjeru. Sliĉne izjave, s manje
dostojanstva i više ţargona, objavila su vijeća ameriĉkih graditelja,
pisaca i umjetnika. Nitko za njih nikada nije ĉuo, ali bila su to vijeća, i
to je dalo teţinu njihovim glasovima. Netko bi rekao: "Znaš li da Vijeće
ameriĉkih graditelja tvrdi kako je ovaj hram arhitektonska besmislica?",
glasom kojim se najavljuje prisnost s najboljima u svijetu umjetnosti.
Drugi bi, nastojeći prikriti ĉinjenicu kako nikada nije ĉuo za takvu
skupinu, odgovorio: "Oĉekivao sam da će to reći. A ti?"
Hopton Stoddard primio je toliko pisama potpore i razumijevanja pa
se poĉeo osjećati gotovo sretnim. Nikada prije nije bio popularan.
Ellsworth, pomislio je, ima pravo: njegova braća su mu opraštala:
uostalom, Ellsworth je uvijek imao pravo.
Uglednije novine su nakon nekog vremena odustale od priĉe. Ali,
Zastave su je odrţavale na ţivotu. Zastavama je to bio dar s neba. Gail
Wynand je bio daleko, jedrio svojim brodom Indijskim oceanom i
Alvahu Scarretu je palo u ruke voĊenje kriţarske vojne. A to mu je
posve odgovaralo. Nisu mu bili potrebni savjeti Ellswortha Tooheyja:
svojeruĉno se uzdignuo na visinu zadatka.
Pisao je o propasti civilizacije, oplakujući gubitak jednostavne vjere.
Sponzorirao je natjeĉaj za najbolji sastavak meĊu srednjoškolcima, na
temu: "Zašto idem u crkvu?" Objavljivao je ilustrirane ĉlanke u
nastavcima "O crkvama našega djetinjstva". Objavljivao je fotografije
vjerskih skulptura kroz stoljeća – sfinge, toteme, groteskne ţivotinjske i
ljudske odljeve – i dao istaknuto mjesto fotografiji skulpture
Dominique, s odgovarajuće ogorĉenim naslovom, iako je ime modela
izostavio. Objavljivao je stripove o Roarku kao barbaru u medvjeĊoj
koţi, s toljagom. Napisao je bezbroj pametnih stvari o babilonskoj kuli
koja nije mogla dosegnuti do raja, i Ikaru, koji je pao u more sa svojim
voštanim krilima.
Ellsworth Toohey drţao se po strani, i promatrao. Dao je samo dva
mala doprinosa: u arhivu Zastava pronašao je Roarkovu fotografiju s
otvorenja kuće Enright, sliku zanesena ljudskog lica, i objavio je u
Zastavama s podnaslovom: "Jeste li sad sretni, gospodine Superman?"
Nagovorio je Stoddarda da otvori hram za publiku, dok se ĉekalo
suĊenje. Hram je privukao gomile radoznalaca, koji su za sobom ostavili
skaredne crteţe i natpise na podnoţju mramornoga kipa Dominique.
Bilo je nekoliko onih koji su došli, gledali, i u tišini se divili hramu.
Ali, oni nisu pripadali vrsti koja sudjeluje u javnim raspravama. Austen
Heller napisao je bijesan tekst u obranu Roarka i hrama. Ali, on nije bio
autoritet ni za religiju ni za arhitekturu, i ĉlanak je nestao u oluji.
Howard Roark nije uĉinio ništa.
 Zatraţili su njegovu izjavu, i on je primio skupinu novinara u svojem
uredu. Govorio je bez ljutnje. Rekao je: "Nikome ne mogu ništa reći o
svojoj zgradi. Izjavljujući gomilu gluposti i prisiljavajući ljude da ih
slušaju, uvrijedio bih i njih i sebe. Ali, drago mi je što ste došli. Ja ipak
nešto ţelim reći. Pozivam svakog ĉovjeka kojega ovo zanima, neka ode
i pogleda zgradu, vidi je svojim oĉima i onda kaţe svoje mišljenje, ako
mu je uopće stalo o tome govoriti."
Zastave su izjavu prenijele sljedećim rijeĉima: "Gospodin Roark,
kojemu, ĉini se, nikada nije dosta publiciteta, primio je novinare na ohol
i prepotentan naĉin te izjavio kako je publika glupa. Nije ţelio govoriti,
ali je vrlo svjestan promidţbenog uĉinka cijeloga sluĉaja. Sve što njega
zanima, kako kaţe, jest to da njegovu zgradu vidi što više ljudi."
Roark je odbio uzeti odvjetnika koji bi ga zastupao na sudu. Rekao je
kako će se braniti sam, ne objašnjavajući pojedinosti, usprkos
neslaganju Austena Hellera.
"Austene, postoje pravila koja sam spreman poštovati, potpuno.
Pristajem se odijevati kao svi drugi, jesti istu hranu i koristiti ista
prijevozna sredstva. Ali, postoje stvari koje nisam u stanju raditi na
njihov naĉin, i ovo je jedna od tih."
"Što ti uopće znaš o suĊenju i o zakonu? On će dobiti."
"Dobit će, što?"
"Parnicu."
"Ima li to ikakav znaĉaj? Ne postoji ništa što mogu uĉiniti kako bih
ga sprijeĉio da dotakne zgradu. On je vlasnik. Moţe je ukloniti s lica
zemlje, ili od nje napraviti tvornicu ljepila. On to moţe, dobio ja ili
izgubio na sudu."
"Ali, on će uzeti tvoj novac kako bi to napravio."
"Da. Posve je moguće da će to biti moj novac."
Steven Mallory nije ţelio o tome razgovarati. Samo je njegovo lice
izgledalo kao one veĉeri kad ga je Roark prvi put vidio.
"Steve, priĉaj o tome. Bit će ti lakše", rekao mu je jedne veĉeri
Roark.
"Nemam što", ravnodušno je odgovorio Mallory. "Rekao sam ti kako
ne vjerujem da će ti dopustiti da preţiviš."
"Gluposti. Nemaš pravo bojati se za mene."
 "Ne bojim se za tebe. Kakva korist od toga? Radi se o neĉemu
drugom."
Danima poslije, sjedeći na daski Roarkova prozora i gledajući ulicu,
Mallory je iznenada rekao:
"Howarde, sjećaš li se što sam rekao o zvijeri od koje strahujem? Ja
ne znam ništa o Ellsworthu Tooheyju. Nisam ga nikada vidio prije nego
što sam pucao u njega. Ali, ĉitao sam ono što on piše. Howarde, pucao
sam zato jer vjerujem kako on o toj zvijeri zna sve."
Dominique je došla u Roarkovu sobu one veĉeri kad je Stoddard
najavio tuţbu. Ništa nije rekla. Spustila je torbu na stol i stojeći, polako
skidala rukavice, kao da tu intimnu, rutinsku radnju ţeli što više
produljiti, ovdje u njegovoj sobi. Dugo je gledala u svoje ruke i onda
podignula glavu. Lice joj je izgledalo kao da poznaje njegove najgore
patnje, kao da su one i njezine i ţeli ih podnijeti ovako, mirno, ne traţeći
rijeĉi utjehe.
"Nemaš pravo", rekao je. Uvijek su mogli tako razgovarati, nastaviti
razgovor koji nije ni bio zapoĉet. Glas mu je bio njeţan: "Ja to ne
osjećam."
"Ne ţelim znati."
"Ja ţelim da znaš. Ono što ti misliš, puno je gore od istine. Ne
vjerujem da mi je vaţno – to što će ga uništiti. Moţda me boli toliko, pa
i ne znam da me boli. Ali, mislim da nije tako. Ako zbog mene ţeliš
nositi to breme, ne moraš nositi više od mene. Ja nisam posve sposoban
za patnju. Nikada nisam bio. Ona prodire do odreĊene toĉke i tu se
zaustavlja. Dok god postoji ta nedirnuta toĉka, to nije prava bol. Ne
smiješ tako izgledati."
"Gdje se zaustavlja?"
"Tamo gdje ne mogu misliti ništa drugo, ni osjećati drugo, osim da
sam ja projektirao taj hram. Ja sam ga sagradio. Ništa drugo nije vaţno."
"Nisi ga trebao sagraditi. Nisi ga trebao njima dati na milost i
nemilost."
"To nije vaţno. Ĉak ni to da će ga uništiti. Vaţno je samo da je
postojao."
Zatresla je glavom: "Vidiš li od ĉega sam te ĉuvala sprjeĉavajući
tvoje narudţbe? Nisam im dopuštala mogućnost da ti ovo rade...
mogućnost da ţive u tvojim kućama... mogućnost da te dotaknu... na
bilo koji naĉin..."

Kada je Dominique ušla u Tooheyjev ured, on se osmjehnuo,

veselim, neoĉekivano iskrenim osmijehom dobrodošlice. Zaboravio ga
je zatomiti dok su mu se obrve skupljale u izraz razoĉaranja. Osmijeh na
namrštenu licu izgledao je komiĉno. Bio je razoĉaran, jer je izostao
njezin uobiĉajeni, dramatiĉan ulazak i jer nije vidio ljutnju, ni ironiju.
Ušla je poput knjigovoĊe koji obavlja svoj rutinski posao i upitala:
"Što si ovime htio postići?"
Pokušao je ponovno izazvati uzbuĊenje njihovih uobiĉajenih
prepirki. Rekao je:
"Sjedni, draga moja. Oĉaran sam što te vidim. Posve iskreno i posve
bespomoćno oĉaran. Zaista ti je dugo trebalo. Oĉekivao sam te vidjeti
puno prije. Dobio sam toliko komplimenata zbog onoga mojeg malog
teksta, ali iskreno, u tome nije bilo nikakva zadovoljstva, ĉekao sam da
ĉujem što ćeš ti reći."
"Što si ovime htio postići?"
"Ali, draga moja, nadam se kako mi ne zamjeraš ono što sam napisao
o tvojoj uznesenoj skulpturi. Mislim da razumiješ kako to jednostavno
nisam mogao propustiti."
"Kakva je svrha toga suĊenja?"
"O, znaĉi ti mene pokušavaš natjerati na priĉu. A ja sam toliko ţelio
ĉuti tebe. Ah, bolje i pola zadovoljstva nego nimalo. Ipak, volio bih kad
bi sjela. Bilo bi mi puno ugodnije. Ne? Pa, kako god ţeliš, samo mi
nemoj pobjeći. SuĊenje? Zar to nije oĉito?"
"Kako će to njega zaustaviti?", rekla je tonom kojim se iznose
statistiĉki podaci. "Dobio on ili izgubio, to ništa neće dokazati. Cijela
stvar je samo zabava, prljava i besmislena. Nisam mislila kako ćeš ti
trošiti vrijeme na smrdljive bombe. Sve ovo bit će zaboravljeno do
Boţića."
"Moj Boţe, pa ja sam potpun promašaj! Nikada o sebi nisam mislio
kao o lošem uĉitelju! Da nauĉiš toliko malo u dvije godine bliskoga
druţenja sa mnom! Zaista je porazno. Budući da si ti najinteligentnija
ţena koju poznajem, sigurno je pogreška u meni. Pa da vidimo: jedno si
ipak nauĉila: ja ne trošim svoje vrijeme uzalud. Posve toĉno. To ne
radim. Imaš pravo, draga moja, sve ovo će biti zaboravljeno do Boţića. I
u tome će, vidiš, biti uspjeh. Sa ţivim se problemom moţeš boriti. Ne i
s pokojnim. Pokojni problemi, kao i sve pokojno, ne nestaju samo tako,
iza njih ostaje truleţ. Što je najneugodnija moguća stvar koju moţeš
imati na svojem imenu. Gospodin Hopton Stoddard bit će potpuno
zaboravljen. Hram će biti zaboravljen. SuĊenje će biti zaboravljeno. Ali,
evo što će ostati: 'Howard Roark? Kako moţeš vjerovati takvome
ĉovjeku? On je neprijatelj religije. On je potpuno nemoralan. Prije nego
se okreneš, pokrast će te za troškove gradnje.' 'Roark? On je nesposoban
– naruĉitelj ga je morao tuţiti jer mu je upropastio zgradu.' 'Roark?
Roark? Ĉekaj malo, zar to nije onaj momak o kojemu su pisale sve
novine zbog nekog skandala? O ĉemu se ono radilo? Neki gadan
skandal, vlasnik kuće, mislim da je to bila neka javna kuća, u svakom
sluĉaju, vlasnik ga je morao tuţiti. Ti sigurno ne ţeliš imati posla s
takvim tipom. Zašto, kad ima toliko pristojnih arhitekata meĊu kojima
moţeš birati?' Boriti se s time, draga moja. Reci mi naĉin na koji se s
time moţeš boriti. Osobito ako nemaš drugo oruţje, osim svoje
genijalnosti, što i nije oruţje, nego golemo opterećenje."
Slušala je paţljivo, širom otvorenih oĉiju, bez pokreta, bez ljutnje.
Stajala je ispred njegova stola, uspravna, prisebna, kao straţar na oluji
koji zna da mora izdrţati i mora ostati tu, ĉak i kada više ne moţe
podnijeti.
"Vjerujem kako ţeliš nastavak", rekao je Toohey. "Sad shvaćaš
osobitu uĉinkovitost pokojnih problema. Rijeĉima se ne moţeš spasiti,
ne moţeš se obraniti. Nitko ne ţeli slušati. Dovoljno je teško postati
slavan. Nemoguće je promijeniti prirodu slave, koju si jednom stekao.
Ne, nikada nećeš uništiti arhitekta dokazujući kako je loš. Ali, moţeš ga
uništiti zato što je ateist, ili zato što ga je netko tuţio, ili zato što je
spavao s nekom ţenom, ili zato što je leptirima ĉupao krila. Reći ćeš
kako to nema smisla? Svakako nema. Zato i jest toliko djelotvorno.
Razumom se moţeš boriti protiv razuma. Kako se boriti protiv gluposti?
Tvoj problem, draga moja, kao i većine ljudi, leţi u nedovoljnom
poštovanju besmislenoga. Besmisleno je najvaţniji faktor u našim
ţivotima. Nemaš nikakve šanse ako ti je glupost neprijatelj. Ali, ako ju
uspiješ uĉiniti saveznikom, ah, draga moja!... Dominique, prestat ću
istoga ĉasa ako pokaţeš kako te je strah?"
 "Nastavi", rekla je.
"Mislim kako bi mi sada trebala postaviti pitanje. Ili, moţda ne ţeliš
biti toliko jasna i osjećaš kako ga i sam mogu pogoditi? Pitanje je, zašto
sam izabrao Howarda Roarka? Zato, citirat ću vlastiti ĉlanak – što moja
uloga nije biti lovac na muhe. Ovo sada ponavljam u nešto drugaĉijem
kontekstu, ali to ćemo preskoĉiti. TakoĊer, ovo mi je pomoglo dobiti
nešto od Hoptona Stoddarda, iako je to samo malen, usputni produkt,
sluĉajnost, nešto kao šlag na torti. U osnovi, meĊutim, cijela je stvar bila
pokus. Proba, ako tako mogu reći. Rezultati su više nego
zadovoljavajući. Da nisi bila toliko zauzeta, upravo bi ti bila osoba koja
cijeni ovaj spektakl. Znaš, ja sam zaista uĉinio vrlo malo ako se uzme u
obzir kamo je sve ovo otišlo. Zar ti ne misliš kako je zanimljivo gledati
golemu, sloţenu mašineriju, kao što je naše društvo, sve te poluge i
prijenosnike i povezane zupĉanike, onakve vrste za koju se ĉini kako je
potrebna vojska da bi se njome upravljalo, a onda otkriti, da, ako jednim
prstom stisneš jednu toĉku, jednu vitalnu toĉku, središte njezine ukupne
gravitacije, moţeš je smrviti u gomilu beskorisnoga starog ţeljeza. To je
moguće uĉiniti, draga moja. Samo, potrebno je puno vremena. Potrebna
su stoljeća. Ja sam u prednosti zbog struĉnjaka koji su na tome radili
prije mene. Mislim kako ću ja biti posljednji i kako ću imati uspjeha, jer
iako nisam sposobniji od njih, ja jasnije vidim što nam je cilj. Ali, to je
apstrakcija. Govoreći o konkretnoj stvarnosti, zar ti ne nalaziš ništa
zabavno u mojem malom pokusu? Ja da. Na primjer, jesi li primijetila
kako su svi pogrešni ljudi na pogrešnim stranama? Alvah Scarret,
profesori univerziteta, novinski urednici, poštovane majke i općinske
skupštine trebale su pojuriti u obranu Roarka, ako poštuju vlastite
ţivote. Ali nisu. Oni podrţavaju Hoptona Stoddarda. S druge strane, ĉuo
sam kako vesela druţina birtaških radikala pod imenom "Nova liga za
proletersku umjetnost" pokušava pruţiti potporu Howardu Roarku,
izjavljujući kako je on ţrtva kapitalizma, ne shvaćajući kako je Hopton
Stoddard njihov junak. Roark je, kad smo već kod toga, imao dovoljno
pameti odbiti ih. On razumije. Ti takoĊer. I ja. Ne puno drugih. Ali što
da se radi. I staro ţeljezo ima svoju uporabu."
Okrenula se otići.
"Dominique, ne ideš valjda?" Zvuĉao je povrijeĊeno. "Ništa mi nećeš
reći? Baš ništa?"
 "Ne."
"Dominique, nećeš me valjda iznevjeriti? A toliko sam ĉekao tvoju
reakciju! U pravilu, ja sam dostatan sam sebi, ali mi je povremeno ipak
potrebna publika. Ti si jedina osoba s kojom mogu biti svoj.
Pretpostavljam da je to stoga što me toliko prezireš, i ništa što kaţem ne
moţe uĉiniti razliku. Vidiš, ja to znam, ali me ne pogaĊa. TakoĊer,
metode koje primjenjujem na druge, nikada ne bi prošle kod tebe. A što
je najĉudnije, moje poštenje bi. K vragu, kakva je korist od uspješno
obavljena posla, ako nitko ne zna da si ga obavio? Da si ti ona od nekad,
sada bi mi rekla kako je to psihologija ubojice koji je poĉinio savršen
zloĉin, a onda ga sam priznao, jer nije mogao podnijeti pomisao da za
njega nitko ne zna. I ja bih se s tobom sloţio. Ţelim publiku. U tome jest
problem ţrtava, one ĉak i ne znaju da su ţrtve, što je onako kako i treba
biti, ali postaje dosadno i kvari pola veselja. Ti si tako rijetka poslastica,
ţrtva koja umije cijeniti vještinu kojom je smaknuta... Za ime Boga,
Dominique, ti ipak odlaziš, dok te ja gotovo preklinjem da ostaneš?"
Stavila je ruku na kvaku. Slegnuvši ramenima, Toohey se spustio
natrag u stolac.
"Dobro", rekao je. "Samo ne pokušavaj isplatiti Hoptona Stoddarda.
On mi trenutaĉno jede iz ruke. Neće ti ga prodati." Otvorila je vrata, ali
je zastala i zalupila ih ponovno. "Oh, znam kako si pokušala. Nema
koristi. Nisi dovoljno bogata. Nemaš toliko koliko je potrebno za otkup
hrama, a ne moţeš ni skupiti. Hopton uz to, ne ţeli primiti novac za
izmjene od tebe. Znam kako si i to ponudila. On ga ţeli od Roarka.
Usput, mislim kako se Roarku ne bi svidjelo kad bih mu rekao što si
pokušala."
Izazovno se nasmiješio. Na njezinu licu nije bilo odgovora. Ponovno
se okrenula prema vratima.
"Samo još jedno pitanje, Dominique. Odvjetnik gospodina Stoddarda
ţeli znati moţe li te pozvati kao svjedoka? Kao struĉnjaka za
arhitekturu. Ti ćeš, jasno, svjedoĉiti u korist tuţitelja, zar ne?"
"Da, ja ću biti svjedok optuţbe."

Sudski spor izmeĊu Hoptona Stoddarda i Howarda Roarka zapoĉeo

je u veljaĉi 1931.
 Dvorana je bila toliko puna da je masovni odziv sliĉio valu koji se
širi preko mora glava, polagano i sporo, poput mreškanja ispod ĉvrsto
nategnute koţe morskoga lava.
Tamna gomila s ponekim traĉkom prigušene boje, sliĉila je voćnom
kolaĉu napravljenom od sviju vrsta umjetnosti, na ĉijem je vrhu, poput
bogate, teške kreme, stajalo Udruţenje ameriĉkih arhitekata. Bili su tu
ugledni ljudi i dobro odjevene gospoĊe, stisnutih usana: svaka od njih
kao da je osjećala ekskluzivno vlasništvo nad onom vrstom umjetnosti
kojom se bavio njezin pratilac; monopol koji su branile prezrivim
pogledima u ostale. Gotovo svi su poznavali gotovo sve. U dvorani je
vladalo ozraĉje konvencije, premijerne veĉeri i obiteljskog izleta. U
zraku se osjećalo kako je to "naša ekipa", "naši deĉki", i "naša
predstava".
Steven Mallory, Austen Heller, Roger Enright, Kent Lansing i Mike
sjedili su zajedno u jednome kutu. Pokušavali su ne gledati oko sebe.
Mike se brinuo zbog Stevena. Bio je stalno uz njega, zahtijevao da sjedi
s njime, i pogledavao ga svaki put kada bi do njih dopro odlomak nekog
uvredljivog komentara. Steven je to konaĉno primijetio i rekao:
"Ne brini se, Mike. Neću vrištati. Neću pucati ni u koga."
"Samo pazi na ţeludac, mali moj", rekao je Mike. "Ĉovjek se ne
moţe razboljeti samo zato što bi morao."
"Mike, sjećaš li se one veĉeri kada smo ostali toliko kasno, skoro do
svitanja, a Dominique nije imala benzina u autu, i nije više bilo
autobusa, pa smo svi odluĉili krenuti pješice, a sunce je već izlazilo
iznad krovova kad je prvi od nas stigao do svoje kuće?"
"Tako treba. Ti misli na to, a ja ću na granitni kamenolom."
"Kakav kamenolom?"
"Nešto zbog ĉega sam jedanput bio ozbiljno bolestan, ali onda je
postalo jasno kako to, na duge staze, nije vaţno."
Iza prozora nebo je bilo bijelo i ravno poput zaleĊena stakla. Ĉinilo
se kako svjetlo dolazi od snijega s krovova i ispusta, neprirodno svjetlo
koje je ogolilo sve u sobi.
Sudac je sjedio pogrbljen na svojem uzvišenom podiju, kao da spava.
Imao je malo lice, uvenulo od kreposti. Ruke je drţao uspravno ispred
prsa, vrhove prstiju spojene zajedno. Hopton Stoddard nije bio prisutan.
Zastupao ga je odvjetnik, zgodan gospodin, visok i ozbiljan poput
kakvog veleposlanika.
Roark je sjedio sam za stolom obrane. Gomila je piljila u njega i
zatim odustala, ljuta i razoĉarana. Nije izgledao ni slomljeno niti
izazivaĉki. Izgledao je mirno i bezliĉno. Nije to bila javna osoba na
javnome mjestu, sliĉio je nekome tko sjedi sam u svojoj sobi, slušajući
radio. Nije pravio zabilješke. Na stolu ispred njega nije bilo papira,
samo velika, smeĊa omotnica. Gomila je mogla oprostiti sve osim
normalnog ponašanja u okruţenju njihova golemog, kolektivnog
podsmijeha. Poneki koji su došli spremni na saţaljenje, zamrzili su ga
nakon prvih pet minuta.
Tuţitelj je iznio sluĉaj jednostavnim uvodnim govorom: istina je,
priznao je, kako je Hopton Stoddard dao Roarku potpunu slobodu kod
planiranja i izgradnje hrama: problem je u tome, što je gospodin
Stoddard jasno i precizno naznaĉio kako oĉekuje hram. Zgrada o kojoj
je rijeĉ ne moţe se smatrati hramom ni prema jednom poznatom mjerilu.
Tuţitelj će to i dokazati uz pomoć najvećih autoriteta.
Roark je odbio iskoristiti svoje pravo uvodnog obraćanja poroti.
Ellswoth Monkton Toohey bio je prvi svjedok kojega je tuţitelj
pozvao. Sjeo je na rub stolca za svjedoke i, nagnuvši se unatrag,
oslonjen na završetak kraljeţnice, podignuo jednu nogu i vodoravno je
prekriţio preko druge. Izgledalo je kao da se zabavlja, ali je uspio
ostaviti dojam kako je zabava samo odraz dobrog odgoja kojim se
prikriva dosada.
Odvjetnik je postavio niz pitanja o Tooheyjevim profesionalnim
kvalifikacijama, ukljuĉujući i broj prodanih primjeraka Zapisa u
kamenu. Zatim je na glas proĉitao Tooheyjevu kolumnu pod naslovom
Bogohuljenje, zatraţivši od njega izjavu da li je on to napisao. Toohey je
odgovorio potvrdno. Zatim je slijedila lista pitanja, izgovorena uĉenim
terminima o arhitektonskim vrijednostima Hrama. Toohey je dokazao
kako nema ni jedne. Slijedio je povijesni pregled. Govoreći jednostavno
i s lakoćom, Toohey je dao kratak pregled svih poznatih civilizacija i
svih iznimno znaĉajnih religijskih monumenata – od Inka do Feniĉana,
do naseljenika Uskršnjih otoka – ukljuĉivši, kad god je bilo moguće,
datume poĉetaka gradnje, datume završetaka, broj radnika zaposlenih na
izgradnji objekta, i pribliţnu cijenu koštanja izraţenu u današnjoj
ameriĉkoj valuti. Publika je slušala potpuno omamljeno.
Toohey je dokazao kako se Stoddardov hram protivi svakoj cigli,
kamenu i svakom povijesnom pravilu. "Nastojao sam pokazati", rekao je
na kraju, "kako u koncepciji hrama postoje dvije osnovne premise:
osjećaj strahopoštovanja i osjećaj ĉovjekove poniznosti. Konstatirali
smo divovske proporcije religijskih graĊevina, uzdignute linije,
zastrašujuću grotesknost bogova koji sliĉe ĉudovištima. Razlog tomu je
nastojanje da se u ĉovjeku izazove osjećaj potpune ništavnosti, da ga se
uništi samom veliĉinom, i proţme svetim uţasom koji vodi ka
smjernosti i vrlini. Stoddardov hram besramno je negiranje naše ukupne
prošlosti, uvredljivo 'ne' baĉeno u lice povijesti. Mogao bih se upustiti u
objašnjenje razloga zbog kojih ovo suĊenje izaziva toliko zanimanje
javnosti. Svi smo mi, instinktivno, prepoznali kako ono u sebi sadrţava
moralni problem, daleko izvan njegovih pravnih aspekata. Ova kuća
spomenik je posvemašnjoj mrţnji prema ĉovjeĉanstvu. Ona je rezultat
ega jednog stvora koji proziva najsvetije porive ukupnog ljudskog roda,
svakog ĉovjeka s ulice, svakog ĉovjeka u ovoj dvorani!"
Nije to bio svjedok na sudu, bio je to Ellsworth Toohey koji se
obraća masi. Reakcija je bila neizbjeţna: dvoranom se prolomio pljesak.
Sudac je lupio ĉekićem po stolu i zaprijetio kako će isprazniti sudnicu.
Red je uspostavljen, iako ne i na licima prisutnih. Ona su ostala
razbludno uvjerena u vlastitu krepost. Bilo je tako ugodno biti odabran,
ukljuĉen u sve ovo kao oštećena strana. Tri ĉetvrtine prisutnih nikada
nije vidjelo Stoddardov hram.
"Hvala vam, gospodine Toohey", rekao je odvjetnik, lagano se
naklonivši. Tada se uljudno okrenuo Roarku i rekao: "Svjedok je vaš."
"Nemam pitanja", odgovorio je Roark.
Ellsworth Toohey podignu je jednu obrvu i sa ţaljenjem napustio
mjesto za svjedoke.
"Gospodin Peter Keating", pozvao je odvjetnik.
Peter Keating je izgledao privlaĉno i svjeţe, kao da je iza njega
dobro prospavana noć. Popeo se na podij drţeći se poput akademika,
samo je posve nepotrebno mahao rukama. Poloţio je zakletvu, i veselo
odgovorio na nekoliko prvih pitanja. Drţao se pomalo neobiĉno: torzo
razmetljivo nagnut na jednu stranu, lakat oslonjen na naslon stolca, ali
stopala posve ravna, a koljena ĉvrsto stisnuta jedno uz drugo.
Nijedanput nije pogledao u Roarka.
"Hoćete li, molim vas, pobrojati neke od znaĉajnih graĊevina koje
ste vi projektirali, gospodine Keating?", zatraţio je advokat.
Keating je zapoĉeo nabrajati impresivna imena: prvih nekoliko vrlo
brzo, onda sve sporije i sporije, da bi se ime posljednje izgubilo u zraku,
nedoreĉeno.
"Niste li zaboravili vašu najznaĉajniju zgradu, gospodine Keating?",
upitao je odvjetnik. "Zar niste vi projektirali Cosmo-Slotnick zdanje?"
"Da", prošaptao je Keating.
"A sada, gospodine Keating, jeste li vi bili student na Tehnološkom
institutu u Stantonu istodobno kad i gospodin Roark?"
"Da."
"I, što moţete izjaviti o tadašnjim rezultatima gospodina Roarka?"
"Bio je izbaĉen."
"Bio je izbaĉen zato što nije mogao odgovoriti visokim zahtjevima
Instituta?"
"Da. Da, to je bilo to."
Sudac je pogledao u Roarka. Odvjetnik bi se usprotivio ovoj izjavi
kao irelevantnoj. Roark nije imao primjedbi.
"Mislite li kako je on, u to vrijeme, pokazivao imalo talenta za
arhitekturu?"
"Ne."
"Biste li, molim vas, mogli govoriti malo glasnije, gospodine
Keating?"
"Ja nisam... mislio da ima imalo talenta."
Nešto ĉudnovato se dogaĊalo s Keatingovim verbalnim
interpunkcijama: neke su rijeĉi izlazile oštre, kao da iza svake stavlja
uskliĉnik: druge su se meĊusobno preplitale kao da nije u stanju
zaustaviti se i ĉuti samoga sebe. Nije gledao u odvjetnika. Pogled mu je
bio prikovan za publiku. Na trenutke, sliĉio je djeĉaku spremnom na
nepodopštinu, djeĉaku koji je upravo docrtao brkove na fotografiji
prekrasne djevojke kojom se u podzemnoj ţeljeznici reklamira pastu za
zube. Zatim je sliĉio nekome tko preklinje publiku za podršku, kao da se
ovdje sudi njemu samome.
"Vi ste svojedobno zaposlili gospodina Roarka u svojem poduzeću?"
 "Da."
"I bili ga prinuĊeni otpustiti?"
"Da... mi jesmo."
"Zbog nesposobnosti?"
"Da."
"Što moţete reći o budućoj karijeri gospodina Roarka?"
"Pa, znate, karijera je relativan pojam. Ako govorimo o obimu posla,
onda je svaki crtaĉ u našem uredu napravio više od gospodina Roarka.
Mi jednu ili dvije zgrade ne nazivamo karijerom. Mi toliko sagradimo
skoro svaki mjesec."
"Biste li nam rekli vaše profesionalno mišljenje o radu gospodina
Roarka?"
"Pa, mislim da je nezreo. Vrlo intrigantan, ĉak povremeno vrlo
zanimljiv, ali u biti nezreo."
"Znaĉi li to kako gospodina Roarka ne moţemo nazvati arhitektom, u
pravom znaĉenju te rijeĉi?"
"Ne, u znaĉenju u kojemu govorimo o gospodinu Ralstonu
Holcombeu, gospodinu Guyju Franconu, gospodinu Gordonu Prescottu,
ne. Ali ja ipak, ţelim biti fer. Ja mislim kako gospodin Roark apsolutno
ima potencijala, osobito u problematici ĉiste gradnje. Mogao je stvoriti
nešto. Pokušavao sam ga nagovoriti, pokušavao sam mu pomoći,
iskreno jesam. Ali, bilo je kao da govorim nekoj od njegovih betonskih
ljubimica. Znao sam kako će na kraju napraviti nešto ovakvo. Nije me
iznenadila vijest kako ga je klijent napokon morao tuţiti."
"Što moţete reći o odnosima gospodina Roarka s klijentima?"
"Pa, u tome je stvar. U tome je cijela stvar. Njemu nije vaţno što
naruĉitelj misli ili ţeli, što itko na svijetu misli ili ţeli. On ĉak ne
razumije zašto je to drugim arhitektima uopće vaţno. On vam ne daje
ĉak ni to, ni razumijevanje, ĉak ni toliko koliko je potrebno da... da vas
poštuje, barem malo. Ja ne vidim što je toliko loše u nastojanju da se
svidimo drugima? Ne vidim što je loše u ţelji da se bude druţeljubiv,
omiljen, popularan? Zašto je to zloĉin? Zašto bi se itko ikome trebao
rugati, rugati cijelo vrijeme, rugati danju i noću, ne ostavljajući mu ni
trenutka predaha, kao kod kineskog muĉenja vodom, znate ono, kad
vam lijevaju vodu na glavu, kap po kap."
 Ljudi u publici poĉinjali su uoĉavati da je Keating pijan. Odvjetnik
se mrštio: svjedoĉenje je bilo unaprijed uvjeţbano, ali izmicalo je
kontroli.
"U redu, gospodine Keating, no moţda bi bilo bolje kada biste nam
rekli nešto o pogledima gospodina Roarka na arhitekturu."
"Reći ću vam, ako baš ţelite znati. On misli kako je nuţno skinuti
cipele i kleknuti kad se govori o arhitekturi. To je ono što on misli. Ali
zašto je to nuţno? Zašto? To je posao kao i svaki drugi. Što je tako
prokleto sveto u njemu? Zašto svi mi moramo biti toliko izbezumljeni
oko toga? Mi smo samo ljudi. Mi pokušavamo zaraditi za ţivot. Zašto
stvari ne mogu biti jednostavne i banalne? Zašto moramo biti prokleta
vrsta heroja?"
"Dobro, dobro, gospodine Keating. Mislim kako smo se malo udaljili
od teme. Mi..."
"Ne, nismo se udaljili. Ja znam o ĉemu govorim. I vi takoĊer. Svi to
znaju. Svi od reda. Ja govorim o hramu. Zar ne vidite? Zašto izabrati
fanatika za zidanje hrama? Samo vrlo human tip ĉovjeka moţe biti
odabran za takvo što. Ĉovjek koji razumije... i oprašta. Ĉovjek koji
oprašta... zato se i ide u crkvu, kako... kako bi nam bilo oprošteno."
"Da, gospodine Keating, ali govoreći o gospodinu Roarku..."
"Dobro, što o gospodinu Roarku? On nije arhitekt. On nije dobar.
Zašto bih se ja trebao bojati reći kako nije dobar? Zašto se svi vi njega
bojite?"
"Gospodine Keating, vama nije dobro. Ako ţelite, prekinut ćemo...?"
Keating ga je pogledao kao da se budi iz sna. Pokušao se pribrati.
Nakon nekog vremena, rekao je, rezignirano, ravnim glasom:
"Ne. Dobro sam. Reći ću vam što god ţelite. Što ţelite da vam
kaţem?"
"Moţete li nam reći, jezikom struke, vaš stav o objektu znanom kao
Stoddardov hram?"
"Da. Svakako. Stoddardov hram... Stoddardov hram ima
neodgovarajuće artikuliran plan koji vodi u prostornu konfuziju. Ne
postoji ravnoteţa masa. Nedostaje mu osjećaj za simetriju. Njegove
proporcije su neprikladne." Govorio je jednoliĉnim glasom, ukoĉena
vrata, trudeći se da mu glava ne padne naprijed. "On je nesrazmjeran.
On je kontradiktoran elementarnim principima kompozicije. Krajnji
efekt je..."
"Molim vas, malo glasnije, gospodine Keating."
"Krajnji uĉinak je nesklad i arhitektonska nepismenost. To
pokazuje... to pokazuje nedostatak osjećaja za strukturu, nedostatak
instinkta za ljepotu, nedostatak kreativne imaginacije, nedostatak...",
sklopio je oĉi, "artistiĉkog integriteta..."
"Hvala gospodine Keating. To bi bilo sve."
Odvjetnik se okrenuo Roarku i nervozno dodao:
"Svjedok je vaš"
"Nemam pitanja", rekao je Roark.
Time je završen prvi dan suĊenja.
Te su se veĉeri Mallory, Heller, Mike, Enright i Lansing našli u
Roarkovoj sobi. Nisu se dogovorili, ali svi su došli, voĊeni istim
osjećajem. Nije se govorilo o suĊenju, i u tome nije bilo napora ni
namjernog izbjegavanja teme. Roark je sjedio za svojim crtaćim stolom,
priĉajući o budućnosti industrije plastike. Mallory se iznenada glasno
nasmijao, bez vidljiva razloga. "O ĉemu se radi Steve?", upitao ga je
Roark. "Samo sam pomislio... Howarde, mi smo ti došli pomoći,
oraspoloţiti te. A umjesto toga, ti pomaţeš nama. Ti tješiš svoje
tješitelje, Howarde."
Te je veĉeri Peter Keating leţao napola ispruţen preko stola u
kavani, s jednom rukom prebaĉenom preko stola i lica zaronjena u nju.
Sljedeća dva dana neprekidni niz svjedoka svjedoĉio je u korist
optuţbe. Svako ispitivanje zapoĉelo bi pitanjem kojim se istiĉe
profesionalni uspjeh svjedoka. Odvjetnik im je, poput pravog struĉnjaka
za publicitet, dodjeljivao glavne uloge. Austen Heller primijetio je kako
se arhitekti tuku oko privilegije da budu pozvani kao svjedoci: bila je to
najveća moguća reklama u inaĉe šutljivoj profesiji.
Nijedan od svjedoka nije gledao u Roarka. On je gledao u njih,
slušao sva svjedoĉenja i rekao: "Nemam pitanja", svakome od njih.
Ralston Holcombe je, na podiju za svjedoke, s leptir-kravatom i
zlatnom kuglom na štapu, izgledao poput velikog vojvode ili skladatelja
glazbe namijenjene ljetnim terasama na kojima se toĉi pivo. Njegovo
svjedoĉenje bilo je dugo i uĉeno, no svelo se na:
 "Sve su to gluposti. Sve su to obiĉne, djeĉje gluposti. Ne mogu
izjaviti kako osjećam saţaljenje prema gospodinu Hoptonu Stoddardu.
Trebao je znati bolje. Znanstveno je dokazano kako u arhitekturi jedino
renesansni stil odgovara našem dobu. Ako najbolji meĊu nama, poput
gospodina Stoddarda, odbijaju to prihvatiti, što oĉekivati od svih
mogućih skorojevića, ishitrenih arhitekata i svjetine uopće? Dokazano je
kako renesansa predstavlja jedini dopušteni stil za sve crkve, hramove i
katedrale. I što sa sir Christopherom Wrenom? Tome se moţete samo
nasmijati. Sjetite se najvećeg religijskog spomenika svih vremena –
crkve Svetog Petra u Rimu. Biste li vi na crkvi Svetog Petra radili
prepravke? Ako gospodin Stoddard nije izriĉito traţio renesansu, dobio
je ono što zasluţuje. Tako mu i treba."
Gordon L. Prescott nosio je dolĉevitu ispod kariranog sakoa, hlaĉe
od tvida i cipele za golf.
"Korelacija izmeĊu transcendentnog i ĉisto duhovnog na zgradi o
kojoj diskutiramo je potpuno besmislena. Ako horizontalno uzmemo
kao jednu dimenziju, vertikalno kao drugu, dijagonalno kao treću
dimenziju, a interpolirani prostor kao ĉetvrtu, jer arhitektura je
umjetnost s ĉetiri dimenzije, moţemo posve jednostavno ovu zgradu
promatrati kao homoloidnu, ili jezikom laika, ravnu. Protok ţivota, koji
dolazi iz osjećaja za red u kaosu, ili ako vam je draţe, iz jedinstva
razlike, kao i vice versa, što je realizacija kontradikcije inherentne
arhitekturi, ovdje je apsolutno odsutan. Ja se zaista nastojim izraziti
najjasnije što mogu, ali nemoguće je prezentirati dijalektiĉki oblik,
kamuflirajući ga smokvinim listom logike, samo radi mentalno lijenih
laika."
Svjedoĉenje Johna Erika Snytea bilo je skromno i neupadljivo:
jedanput je zaposlio Roarka kod sebe; Roark je bio nepouzdan,
nelojalan i beskrupulozan kao sluţbenik; Roark je zapoĉeo svoju
karijeru time što mu je ukrao klijenta.
Ĉetvrtog dana suĊenja tuţitelj je pozvao svojega posljednjeg
svjedoka.
"GospoĊica Dominique Francon", objavio je sveĉano.
Mallory je glasno uzdahnuo, ali ga nitko nije ĉuo: Mikeova šaka
spustila se na njegov zglob i zadrţala ga na stolcu.
 Odvjetnik je ostavio Dominique kao svoj klimaks, dijelom zato što je
od nje puno oĉekivao, dijelom zato što je bio zabrinut. Ona je bila jedini
neuvjeţbani svjedok; odbila je poslušati bilo kakve upute. Nikada nije
spomenula Stoddardov hram u svojim tekstovima; ali, on je proĉitao
njezine nekadašnje ĉlanke, a i Ellsworth Toohey mu je savjetovao neka
ju pozove.
Dominique je na trenutak zastala na mjestu za svjedoke, polagano
gledajući u mnoštvo. Njezina ljepota bila je zapanjujuća, ali suviše
bezliĉna, kao da ne pripada njoj: ĉinilo se da je ovdje prisutna kao
poseban entitet. Gledajući u nju, ljudi su mislili o priviĊenju koje se nije
posve ukazalo, o ţrtvi sa stratišta, o osobi koja usred noći stoji sama na
ogradi prekooceanskog broda.
"Kako se zovete?"
"Dominique Francon."
"Vaše zanimanje, gospoĊice Francon?"
"Novinarka."
"Vi ste autorica uspješne rubrike 'Vaša kuća' u Zastavama New
Yorka?"
"Ja sam autorica 'Vaše kuće'."
"Vaš otac je Guy Francon, slavni arhitekt?"
"Da. Moj je otac bio pozvan za svjedoka. Odbio je rekavši kako mu
Stoddardov hram nije vaţan, ali misli kako se svi skupa ne ponašamo
kao dţentlmeni."
"Dobro, gospoĊice Francon, samo, molim vas, svedite odgovore na
postavljena pitanja. Zaista smo povlašteni što ste ovdje s nama, kao
jedina ţena meĊu svjedocima, a ţene su oduvijek imale najĉišći osjećaj
za vjerska uvjerenja. Budući kako ste uz to i veoma struĉni na podruĉju
arhitekture, posve ste kvalificirani dati nam ono, što ću uz duţno
poštovanje, nazvati ţenskim pogledom na sluĉaj. Biste li nam vi, svojim
rijeĉima, rekli što mislite o Stoddardovu hramu?"
"Mislim da je gospodin Hopton Stoddard pogriješio. Nitko ne bi
sumnjao u pravednost ovog suĊenja da je on tuţio, ne zbog troškova
preinake, nego zbog troškova rušenja."
Odvjetniku kao da je kamen pao sa srca. "Biste li nam objasnili vaše
razloge, gospoĊice Francon?"
"Ĉuli ste ih od svakog svjedoka na ovome suĊenju."
 "Znaĉi, moţemo zakljuĉiti kako se slaţete s prijašnjim
svjedoĉenjima?"
"U potpunosti. Ĉak više nego oni koji su ih dali. Bili su to vrlo
uvjerljivi svjedoci."
"Biste li vi to... objasnili? Što toĉno mislite?"
"Ono što je rekao gospodin Toohey: ovaj je hram prijetnja svima
nama."
"Oh, znaĉi tako."
"Gospodin Toohey dobro je razumio problem. Ţelite li da to
pojasnim – svojim rijeĉima?"
"Svakako."
"Howard Roark podignuo je hram ljudskome duhu. On je ĉovjeka
vidio kao jakog, ponositog, potpunog, mudrog i neustrašivog. I tome je
podignuo hram. Hram je mjesto na kojemu bi trebalo osjetiti zanos
ushićenja. On je vjerovao kako ushićenje dolazi iz svijesti o
bezgrešnosti, iz prepoznavanja i dosizanja istine, iz dosljednosti onome
najboljem u nama, iz nepoznavanja srama i nedostatka razloga za njega,
iz sposobnosti da se stoji gol, pod punim svjetlom sunca. On je vjerovao
kako ushićenje znaĉi radost i kako je radost ĉovjekovo pravo od samoga
roĊenja. On je vjerovao kako mjesto podignuto kao okruţenje ĉovjeku
jest sveto mjesto. To je ono što Howard Roark misli o ĉovjeku i ushitu.
Ali, Ellsworth Toohey je rekao da je ovo spomenik posvemašnje mrţnje
prema ĉovjeĉanstvu. Ellsworth Toohey je rekao kako je suština ushita
biti isprepadan do smrti, pasti na koljena i puzati. Ellsworth Toohey je
rekao kako je ĉovjekovo najviše dostignuće svijest o vlastitoj ništavnosti
i preklinjanje za oprost. Ellsworth Toohey je rekao kako je izopaĉeno
misliti da ĉovjeku oprost nije potreban. Ellsworth Toohey je vidio da je
ovo hram ĉovjeku s ovoga svijeta – i Ellsworth Toohey je rekao kako
mu je trbuh u blatu. Veliĉati ĉovjeka, rekao je Ellsworth Toohey, znaĉi
veliĉati sveukupna tjelesna zadovoljstva, jer je kraljevstvo duha izvan
njegova dometa. Ako ţeli ući u to kraljevstvo, rekao je Ellsworth
Toohey, ĉovjek mora doći kao prosjak, na koljenima. Ellsworth Toohey
je ĉovjekoljubac."
"GospoĊice Francon, mi ne raspravljamo o Ellsworthu Tooheyju i
ako biste vi svoju izjavu ograniĉili na..."
 "Ja ne osuĊujem Ellswortha Tooheyja, osuĊujem Howarda Roaka.
Kaţu kako kuća mora biti dio svojeg okruţenja. U kakvom je to svijetu
Roark podignuo ovaj hram? Za koju vrstu ljudi? Pogledajte oko sebe.
Moţete li zamisliti crkvu koja postaje sveta sluţeći kao okruţenje
gospodinu Hoptonu Stoddardu? Gospodinu Ralstonu Holcombeu?
Gospodinu Peteru Keatingu? Kad ih sve skupa pogledate, mrzite li
Ellswortha Tooheyja, ili proklinjete Howarda Roarka zbog neopisiva
poniţenja koje nam je nanio? Ellsworth Toohey ima pravo, taj hram jest
bogohuljenje, iako ne u njegovu znaĉenju. Kad vidite ĉovjeka kako baca
bisere pred svinje, ne dobivajući za uzvrat komad mesa, nije svinja ta
prema kojoj osjećate prezir. Osjećate ga prema ĉovjeku koji toliko malo
cijeni svoje bisere da je spreman baciti ih u blato i dopustiti neka
postanu razlogom velikog koncerta groktanja, zabiljeţenom od strane
sudskog stenografa."
"GospoĊice Francon, ja zaista ne mislim kako je ovakvo svjedoĉenje
prikladno ili prihvatljivo..."
"Svjedoku morate dopustiti da govori", iznenada je izjavio sudac.
Bilo mu je dosadno i bilo mu je ugodno gledati njezin lik. Uz to, znao je
kako publika uţiva, iz ĉiste ljubavi prema skandalu, iako su sve
simpatije bile na strani Hoptona Stoddarda.
"Poštovani sude, ĉini se kako je došlo do nesporazuma", rekao je
odvjetnik. "GospoĊice Francon, u ĉiju korist vi svjedoĉite? Gospodina
Hoptona Stoddarda ili gospodina Howarda Roarka?"
"U korist gospodina Hoptona Stoddarda, dakako. Ja navodim razloge
zbog kojih bi gospodin Hopton Stoddard trebao pobijediti na ovom
suĊenju. Ja sam se zaklela da ću govoriti istinu."
"Nastavite", rekao je sudac.
"Svi svjedoci su govorili istinu. Ali, ne cijelu. Ja samo dopunjavam
propušteno. Govorili su o prijetnji i o mrţnji. Imali su pravo.
Stoddardov hram je prijetnja mnogim stvarima. Ako mu bude dopušteno
postojati, nitko se više neće moći pogledati u ogledalo. Što je okrutno
ĉiniti ljudima. Traţite od njih bilo što. Traţite neka postanu bogati,
slavni, zaljubljeni, okrutni, ubojice, ţrtve. Samo ne traţite da poštuju
sebe. Mrzit će vas iz dna duše. Pa, oni znaju najbolje. Oni sigurno imaju
svoje razloge. Jasno, oni neće reći kako vas mrze. Reći će kako vi
mrzite njih. Što je pretpostavljam, dovoljno blizu. Osjećaj o kojemu se
radi njima je dobro poznat. Ljudi su takvi kakvi jesu. I kakva je korist
od muĉeništva za nemoguće? Kakva je korist od kuće namijenjene
svijetu koji ne postoji?"
"Poštovani sude, ne vidim bilo kakvu moguću vezu ovoga..."
"Ja dokazujem vaš sluĉaj, za vas. Dokazujem zašto se morate
prikloniti Ellsworthu Tooheyju, što biste vi i onako uĉinili. Stoddardov
hram mora biti uništen. Ne da bi se ljude spasilo od njega, nego kako bi
se njega spasilo od ljudi. Ali, kakva je razlika? Gospodin Stoddard će
pobijediti. Ja se slaţem sa svime što je ovdje izgovoreno, osim u jednom
detalju. Neka nam ne bude dopušteno previdjeti ga. Uništimo hram, ali
nemojmo se pretvarati kako je to vrli ĉin. Priznajmo kako smo krtice
koje se boje planinskih visova. Ili leminzi, glodavci koji plivaju do
samouništenja. U ovom ĉasu ja potpuno shvaćam kako sam jednako
toliko uzaludna kao i Howard Roark. Ovo je moj Stoddardov hram –
moj prvi i moj posljednji." Naklonila je glavu prema sucu. "To je sve,
poštovani sude."
"Svjedok je vaš", obrecnuo se odvjetnik na Roarka.
"Nemam pitanja", odgovorio je.
Dominique se spustila s podija.
Odvjetnik se naklonio poroti i rekao: "Ovime je završena optuţba."
Roark je ustao i došao do suca noseći smeĊi omot u ruci. Izvadio je
deset fotografija Stoddardova hrama i spustio ih na stol ispred njega.
Rekao je:
"Ovime je završena obrana."
 13

HOPTON STODDARD POBIJEDIO JE NA SUDU.

Ellswort Toohey u svojoj je kolumni napisao: "Gospodin Roark
pokušao je izvesti Frinin trik u sudnici, ali nije mu uspjelo. Mi
uostalom, nikada nismo ni vjerovali u taj grĉki mit."
Roark je dobio nalog platiti troškove preureĊenja hrama. Rekao je
kako se na presudu neće ţaliti. Hopton Stoddard najavio je prenamjenu
hrama u Dom Hoptona Stoddarda za djecu s posebnim potrebama.
Dan poslije završetka suĊenja, Alvah Scarret zapanjeno je gledao
probni otisak teksta kolumne "Vaša kuća", koji je sadrţavao većinu
onoga što je Dominique rekla na sudu. Druge novine objavile su
dijelove njezina svjedoĉenja, ali bili su to samo bezopasni izvaci. Alvah
Scarret poţurio je u njezin ured.
"Draga, draga, draga", rekao je, "ovo ne moţemo objaviti."
Gledala je u njega bez izraza i bez rijeĉi.
"Dominique, srce moje, budi razumna. Na stranu jezik kojim se
sluţiš i te tvoje posve neobjavljive ideje, ali tebi je dobro poznat stav
ovih novina prema ĉitavom sluĉaju. Ti znaš kakvu kampanju vodimo.
Proĉitala si moj današnji uvodnik, 'Pobjeda pristojnosti'. Mi ne moţemo
dopustiti jednom novinaru da piše posve suprotno našoj ukupnoj
politici."
"Morat ćeš ovo objaviti."
"Ali, srce moje..."
"Ili ću ja morati dati otkaz."
"Ali ĉekaj, ĉekaj malo, nemoj biti luda. Nemoj biti smiješna. Umiješ
ti bolje od toga. Mi ne moţemo bez tebe. Mi ne moţemo..."
"Morat ćeš izabrati, Alvah."
Scarret je znao kako će ga Gail Wynand poslati u pakao ako objavi
njezin tekst, ali isto bi se moglo dogoditi i ako izgubi Dominique, ĉija je
kolumna bila popularna. Wynand se još uvijek nije vratio s krstarenja.
Scarret mu je poslao telegram na Bali, objašnjavajući situaciju.
 Nekoliko sati kasnije, stigao je odgovor napisan Wynandovim
osobnim kodom. Dešifrirana, poruka je glasila: OTPUSTI VJEŠTICU
G.W.
Scarret je buljio u telegram, posve slomljen. Bilo je to nareĊenje koje
nije ostavljalo mogućnost izbora, ĉak i kad bi Dominique promijenila
mišljenje. Nadao se kako će sama dati otkaz. Nije se mogao suoĉiti s
mišlju da je sam otpusti.
Preko dostavljaĉa kojega je sam zaposlio, Toohey je pribavio
dekodiranu kopiju telegrama. Stavio ju je u dţep i krenuo u njezin ured.
Nije ju vidio još od suĊenja. Zatekao ju je dok je praznila ladice svojega
stola.
"Zdravo", rekao je pristojno. "Što radiš?"
"Ĉekam vijesti od Alvaha Scarreta."
"Kako misliš?"
"Ĉekam ĉuti hoću li morati dati otkaz."
"Jesi li raspoloţena da popriĉamo o suĊenju?"
"Ne."
"Ja jesam. Mislim da ti dugujem priznanje: uspjela si u onome u
ĉemu nitko drugi prije tebe nije uspio: dokazala si kako nisam u pravu."
Govorio je hladnim tonom. Njezino lice bilo je bezizraţajno, u njegovim
oĉima nije bilo ni traga njeţnosti. "Nisam od tebe oĉekivao ono što si
izvela na mjestu za svjedoke. Bio je to podli trik. Iako posve sukladan
tvojim uobiĉajenim mjerilima. Ja sam jednostavno pogrešno procijenio
metu tvoje pakosti. Ipak, bila si dovoljno razumna priznati kako je tvoj
ĉin uzaludan. Kako god bilo, postigla si svoj cilj. I moj. Kao mali znak
paţnje, donio sam ti nešto na dar."
Spustio je telegram na njezin stol.
Proĉitala ga je i stajala, drţeći ga u ruci.
"Ne moţeš ĉak niti dati otkaz, draga moja", rekao je. "Ne moţeš se
ţrtvovati za onoga tvojeg junaka koji baca biserje. Budući pamtim
koliko ti je vaţno da te nitko ne pobijedi, osim tebe same, vjerujem
kako će te ovo razveseliti."
Presavila je telegram i stavila ga u torbu.
"Hvala ti Ellsworthe."
"Ako se odluĉiš boriti sa mnom, draga moja, bit će ti potrebno nešto
više od govora."
 "Zar to ne radim, oduvijek?"
"Da. Da, svakako. Posve toĉno. Opet si me ispravila. Da, uvijek si se
borila protiv mene, a jedini put kad si se slomila i molila za milost bilo
je na mjestu za svjedoke."
"Tako je."
"Tu sam krivo procijenio."
"Da."
Naklonivši se formalno, izišao je iz sobe.
Napravila je paket od stvari koje je ţeljela odnijeti kući. Zatim je
otišla u Scarretov ured. Pokazala mu je telegram drţeći ga u ruci, ali mu
ga nije dala.
"U redu, Alvah", rekla je.
"Dominique, ništa nisam mogao uĉiniti! Ništa nisam mogao, bilo je
to... Kako si do vraga došla do toga?"
"U redu je, Alvah. Ne, neću ti ga dati. Ţelim ga saĉuvati." Vratila je
telegram natrag u torbu. "Pošalji mi moj ĉek i sve ostalo što bude
potrebno."
"Ti... ti si htjela dati otkaz, u svakom sluĉaju, zar ne?"
"Da, jesam. Ali ovo mi se više sviĊa – biti otpuštena."
"Dominique, kad bi samo znala koliko se loše osjećam! Ne mogu
vjerovati. Ja jednostavno ne mogu u ovo povjerovati."
"I tako ste vi ipak od mene napravili muĉenicu. A to je nešto što sam
cijeloga ţivota odbijala biti. To je tako nešarmantno, biti muĉenica. To
je preveliko priznanje za protivnika. Ali reći ću ti nešto, Alvah, reći ću
tebi, jer ne mogu zamisliti manje prikladnu osobu koja bi to ĉula: ništa
što uĉiniš meni, ili njemu, neće biti gore od onoga što ću ja uĉiniti sama
sebi. Ako misliš kako nisam mogla izdrţati Stoddardov hram, ĉekaj i
vidjet ćeš što mogu podnijeti."

Naveĉer, tri dana nakon suĊenja, Ellsworth Toohey sjedio je u svojoj

sobi slušajući radio. Nije bio raspoloţen za rad i dopustio je sebi mali
predah, raskošno ispruţen u naslonjaĉu, dok su mu prsti pratili ritam
neke sloţene simfonije. Zaĉuo je kucanje na vratima. "Naaaprijed",
otegnuo je.
U sobu je ušla Catherine. Pogledala je prema radiju kao da se time
ispriĉava što je ovdje.
 "Znala sam da ne radiš, ujaĉe. Ţeljela bih razgovarati s tobom."
Stajala je pognuta, tankog tijela bez oblina. Nosila je suknju od
skupoga tvida, neizglaĉanu. Imala je malo šminke; ispod pudera nazirala
se blijeda, beţivotna koţa. S dvadeset šest godina izgledala je poput
ţene koja skriva da joj je više od trideset.
U posljednjih nekoliko godina, uz pomoć svojeg ujaka, postala je
sposobna socijalna radnica. Imala je plaćen posao u centru za siromašne
i svoj mali raĉun u banci: izvodila je svoje prijateljice na ruĉak, većinom
starije ţene iz profesije, s kojima je razgovarala o problemima neudanih
majki, potpori djeci siromašnih roditelja i zlim industrijskim
korporacijama.
Posljednjih nekoliko godina ĉinilo se da je Toohey zaboravio kako
ona postoji. Ali znao je kako je ona itekako svjesna njegova postojanja,
na svoj tih, suzdrţan naĉin. Rijetko kada bi se on njoj prvi obratio. Ona
bi dolazila k njemu, ĉesto, po neke nevaţne savjete. Sliĉila je malom
motoru koji radi na vlastiti pogon, ali koji ponekad mora stati kako bi se
napunio gorivom. Nije odlazila u kazalište ako ne bi prvo njega pitala o
predstavi. Ne bi se upisala na teĉaj ako prvo njega ne bi pitala za
mišljenje. Jedanput se sprijateljila s pametnom, sposobnom i veselom
djevojkom koja je voljela siromašne, iako nije bila socijalna radnica.
Tooheyju se djevojka nije sviĊala. Catherine se prestala viĊati s njom.
Kad bi joj je zatrebao savjet zatraţila bi ga brzo, u prolazu, nastojeći
ne zadrţavati ga: za vrijeme jela, na vratima lifta dok bi on odlazio van,
u dnevnom boravku kad bi neki znaĉajan radio-prijenos bio prekinut
nakratko. Ţeljela je jasno pokazati kako ne oĉekuje ništa više, osim
odbaĉenih ostataka njegova vremena.
I zato ju je Toohey iznenaĊeno pogledao kad je ušla u sobu. Rekao
je:
"Svakako, draga. Nisam zauzet. Za tebe uostalom, nikada nisam
zauzet. Hoćeš li malo stišati radio?"
Smanjila je zvuk glazbe i srušila se u naslonjaĉ prekoputa njega.
Pokreti su joj bili nespretni i nezgrapni, kao kod pubertetlije: izgubila je
naviku kretanja sa sigurnošću, ali bi s vremena na vrijeme, neka gesta ili
trzaj glave, otkrivali oporu, arogantnu netrpeljivost, koju je poĉinjala
stjecati.
 Pogledala je ujaka. Oĉi su joj bile mirne i napete iza naoĉala, ali nisu
otkrivale ništa. Rekla je:
"Što si radio ujaĉe Ellsworthe? Vidjela sam u novinama nešto o
nekom suĊenju i tvojoj pobjedi. Bilo mi je drago. Mjesecima nisam
ĉitala novine. Bila sam toliko zauzeta... Ne, to nije posve toĉno. Imala
sam vremena, ali kad bih se vratila kući, jednostavno nisam mogla sebe
više natjerati na bilo što, samo bih legla u krevet i zaspala. Ujaĉe,
spavaju li ljudi toliko zato što su umorni ili zato što od neĉega bjeţe?"
"Sad, draga moja, ovo uopće nije tebi sliĉno. Ništa od svega ovoga."
Bespomoćno je klimnula glavom: "Znam."
"U ĉemu je stvar?"
Odgovorila je, gledajući u vrhove cipela, s naporom pomiĉući usne:
"Pretpostavljam kako ja jednostavno ne vrijedim, ujaĉe." Podignula
je oĉi prema njemu. "Ja sam tako uţasno nesretna."
Promatrao ju je u tišini, iskrena lica i blagog pogleda. Prošaptala je:
"Razumiješ li?" Klimnuo je glavom. "I ne ljutiš se na mene? Ne
prezireš me?"
"Draga moja, kako bih mogao?"
"Nisam to htjela priznati. Ĉak ni samoj sebi. Nije to samo veĉeras, to
traje već dugo vremena. Dopusti mi samo neka ti sve izgovorim i nemoj
se zaprepastiti, ja to moram izreći. To je kao da idem na ispovijed, kao
nekada – oh, nemoj misliti kako se vraćam tomu, ja znam kako je
religija samo... sredstvo klasne eksploatacije, nemoj misliti da sam te
iznevjerila nakon što si mi sve to lijepo objasnio. Ali radi se samo...
samo o tome da mi je potreban netko tko bi me saslušao."
"Katie draga, kao prvo, ĉega se toliko bojiš? Nemaš nikakva razloga.
Sigurno ne zbog toga što sa mnom razgovaraš. Opusti se, budi svoja i
reci mi što se dogodilo?"
Pogledala ga je sa zahvalnošću. "Ti si... tako senzibilan, ujaĉe
Ellsworthe. To je upravo ono što nisam ţeljela reći, ali ti si pogodio.
Mene jest strah. Zato što... vidiš, upravo si rekao, budi svoja. A to je ono
ĉega se najviše bojim, biti svoja. Jer, ja sam zla."
Nasmijao se, ne uvredljivo, već toplo, tim zvukom negirajući njezinu
izjavu. Ali ona se nije smijala.
"Ne, ujaĉe. To je istina. Pokušat ću objasniti. Vidiš, oduvijek, još kad
sam bila dijete, ţeljela sam biti ispravna. Mislila sam kako i drugi to
ţele, iako u to više ne vjerujem. Neki se ljudi trude najviše što mogu,
ĉak i kada griješe, dok druge jednostavno nije briga. Mene je oduvijek
bilo briga. Vrlo ozbiljno sam to shvaćala. Jasno da znam kako ja nisam
savršena osoba i kako je to velika tema – dobro i zlo. Ali uvijek kada bi
nešto bilo dobro, i kada bih ja to mogla prepoznati, osjećala sam da ću
se iskreno truditi biti toga dostojna. A to je najviše što itko moţe, zar
ne? Tebi sve ovo vjerojatno zvuĉi posve djetinjasto."
"Ne Katie, ne zvuĉi. Samo nastavi."
"Pa, kao prvo, znala sam kako je zlo biti sebiĉan. Barem sam u to
bila sigurna. I pokušavala sam nikada ne traţiti ništa za sebe. Kad bi
Peter nestajao mjesecima... Ali, mislim da ti to ne odobravaš."
"Što to, draga moja?"
"Petera i mene. Zato neću o tome govoriti. To i tako nije vaţno. Pa,
sad vidiš zašto sam bila toliko sretna kada sam došla ţivjeti k tebi. Ti si
onoliko blizu ideala nesebiĉnosti koliko je to uopće moguće biti.
Pokušavala sam te slijediti najbolje što sam znala. Tako sam i odabrala
posao kojim se bavim. Ti nisi nikada rekao kako bih ga trebala odabrati,
ali osjećala sam da tako misliš. Ne pitaj me zašto sam tako osjećala,
nije to bilo ništa opipljivo, samo neke sitnice koje si govorio. U poĉetku
sam bila puna samopouzdanja. Znala sam kako nesreća dolazi od
sebiĉnosti, a sreća se nalazi samo u davanju sebe drugima. Ti si to
rekao. Puno ljudi je to reklo. Uostalom, svi najveći ljudi u povijesti
govore to već stoljećima."
"I?"
"Pa, pogledaj me."
Lice mu je na trenutak ostalo nepokretno, ali se zatim veselo
osmjehnuo rekavši:
"Što je loše kod tebe, mala moja? Osim što ti se ĉarape ne slaţu, i što
bi se morala malo paţljivije šminkati?"
"Ne smij se, ujaĉe. Molim te, nemoj se smijati. Znam da ti kaţeš
kako se moramo znati smijati svemu, osobito samima sebi. Osim što... ja
ne mogu."
"Neću se smijati Katie. Ali u čemu je problem?"
"Ja sam nesretna. Ja sam nesretna na tako uţasan, gadan, nedostojan
naĉin. Na naĉin koji... se ĉini prljav. I nepošten. Danima ţivim bojeći se
misliti, bojeći se pogledati u sebe. A to je pogrešno. To je... licemjerno.
Uvijek sam ţeljela biti iskrena sama sa sobom. Ali više nisam! Nisam!
Nisam!"
"Polako, draga moja. Nemoj vikati. Ĉut će te susjedi."
Nadlanicom je obrisala ĉelo i zatresla glavom. Prošaptala je:
"Ţao mi je... Bit ću u redu..."
"Zbog ĉega si ustvari nesretna, draga moja?"
"Ne znam. Ne razumijem. Na primjer, ja sam organizirala satove za
trudnice u Cliffordovu domu, to je bila moja ideja, pronašla sam i novac
i uĉitelja. Satovi vrlo dobro napreduju. Govorim samoj sebi kako bih
trebala biti sretna zbog toga, ali nisam. Kao da mi više ništa nije vaţno.
Sjednem i kaţem sebi: ti si uspjela organizirati da novoroĊenĉe Marije
Gonzales posvoji divna obitelj, hajde sad, budi sretna. Ali nisam. Ne
osjećam ništa. Kad sam iskrena prema sebi znam kako je jedino što već
godinama osjećam samo umor. Ne tjelesni umor. Jednostavno umor.
Kao da... kao da u meni više nema nikoga tko bi mogao osjećati, nikada
više."
Skinula je naoĉale, kao da joj dvostruka zapreka stakala, njegovih i
njezinih, spreĉava da mu se pribliţi. Govorila je sve tiše i rijeĉi
izgovarala s naporom:
"Ali to nije sve. Postoji nešto puno gore. Nešto što me uništava.
Poĉinjem mrziti ljude, ujaĉe Ellsworthe. Postajem nemilosrdna i zla i
sitna duša, kakva nikada prije nisam bila. Oĉekujem od ljudi da budu
zahvalni. Ja... ja zahtijevam zahvalnost. Primjećujem kako uţivam kada
mi se jadnici klanjaju, i mole, i ulizuju. Shvaćam kako volim samo one
koji su ponizni. Jedanput... jedanput sam nekoj ţeni rekla kako ona ne
cijeni dovoljno ono što ljudi poput mene rade za smeće poput nje.
Satima sam poslije toga plakala, umirući od srama. Poĉinjem mrziti
kada mi se ljudi suprotstavljaju. Osjećam kako oni nemaju pravo na
svoje mišljenje, kako ja znam najbolje, kako sam ja za njih vrhunski
autoritet. Postojala je jedna djevojka zbog koje smo se brinuli, jer se
vukla uokolo s nekim mladićem na lošem glasu. Muĉila sam je tjednima
zbog toga, govoreći joj neka ga ostavi, jer će je on upropastiti. Ali, oni
su se vjenĉali i sad su najsretniji par u okolici. Misliš li kako je meni
drago? Ne, ja sam bijesna i jedva progovaram s njom kad je sretnem.
Zatim, jednoj je djevojci oĉajniĉki trebao posao, ţivjela je u groznim
okolnostima, i ja sam obećala kako ću joj pomoći. Prije no što sam
uspjela, ona je sama našla odliĉan posao. Nije mi bilo drago. Bila sam
jezivo ljuta što se netko izvukao iz rupe bez moje pomoći. Juĉer sam
priĉala s mladićem koji ţeli upisati fakultet, a ja sam ga odgovarala
rekavši mu, neka umjesto toga pronaĊe posao. Bila sam zaista bijesna. A
onda sam iznenada shvatila razlog; ja sam toliko ţeljela upisati fakultet,
sjećaš li se, a ti mi nisi dopustio, i zato mu nisam ţeljela pomoći da on
ode... Ujaĉe Ellsworthe, zar ne vidiš? Ja postajem sebiĉna. Ja postajem
sebiĉnija od najgorih poslodavaca koji potkradaju bijedno plaćene
radnike!"
Mirnim glasom je upitao:
"Je li to sve?"
Spustila je trepavice i zatim rekla, gledajući u svoje ruke:
"Da... osim što ja nisam jedina koja je takva. Mnogi su takvi, većina
ţena s kojima radim... Ne znam kako su to postale... Ne znam kako se to
meni dogodilo... Nekada sam osjećala sreću u pomaganju drugima.
Jedanput, sjećam se, toga sam dana ruĉala s Peterom, vraćajući se kući
srela sam staroga sviraĉa s verglom, i dala sam mu pet dolara. Bilo je to
sve što sam imala: štedjela sam kako bih kupila boĉicu 'Boţićnih noći'.
Toliko sam ţeljela taj parfem, ali svaki put kad bih se sjetila verglaša
bila bih sretna... Tad sam se ĉesto viĊala s Peterom... Došla bih kući
nakon što smo se vidjeli i ţeljela poljubiti svako prljavo dijete u našoj
ulici... mislim da sad mrzim siromašne... Mislim kako ih i sve druge
ţene takoĊer mrze... Ali siromašni ne mrze nas, kao što bi trebalo. Oni
nas samo preziru... Znaš, smiješno je to: gospodari bi trebali prezirati
robove, a robovi njih mrziti. Više ne znam što je što. Moţda to ima
smisla. Moţda nema. Ne znam više..."
Podignula je glavu, pobunivši se posljednji put:
"Zar ne vidiš što je to što moram razumjeti? Zašto je moja
najiskrenija ţelja, raditi ono što vjerujem da je dobro, od mene napravila
pokvarenu osobu? Vjerojatno stoga što sam po prirodi zla i nesposobna
voditi ĉastan ţivot. To je, ĉini se, jedino objašnjenje. Ali... ali ponekad
pomislim kako nije logiĉno da ĉovjek bude potpuno iskren u dobrim
namjerama i kako mu ipak mu nije dano dosegnuti dobro. Nije moguće
da sam toliko pokvarena. Ali... ali ja sam odustala od svega, nemam
nijednu jedinu preostalu sebiĉnu ţelju, nemam ništa svoje – i oĉajna
sam. A takve su i sve ţene oko mene. I ne poznajem nijednu nesebiĉnu
osobu na ovome svijetu koja je sretna – osim tebe."
Spustila je glavu i više je nije podignula: ĉinilo se kao da je više ne
zanima ni odgovor koji je traţila.
"Katie", rekao je blago i prijekorno, "Katie, draga."
Ĉekala je u tišini.
"Da li zaista ţeliš odgovor?" Klimnula je glavom. "Zato što, vidiš,
sama si ga dala onime što si rekla." Pogledala ga je praznim pogledom.
"O ĉemu si ti uopće priĉala? Na što si se ţalila? Na ĉinjenicu kako si ti
nesretna. Sve je bilo samo o Katie Halsey. Bio je to najsebiĉniji govor
koji sam ĉuo u ţivotu."
Zatreptala je s pozornošću, poput uĉenice uznemirene teškom
zadaćom.
"Ne vidiš li koliko si bila sebiĉna? Izabrala si plemenito zvanje, ne
zbog toga kako bi radila dobro, već stoga što si oĉekivala u tome naći
vlastitu sreću."
"Ali ja sam zaista ţeljela pomagati ljudima."
"Zato što si mislila kako ćeš ti zbog toga biti dobra i ispravna."
"Ali – da. Zato što sam mislila kako je to ispravno. Zar je zlo ţeljeti
biti dobar?"
"Da, ako je to tebi najvaţnije. Zar ne vidiš koliko je to sebiĉno? K
vragu sve, samo ako sam ja moralna."
"Ali ako nemaš... samopoštovanje, kako moţeš biti bilo što?"
"Zašto se mora biti nešto?"
Raširila je ruke, zaprepaštena.
"Ako je tvoja najveća briga tko si ti, i što ti misliš, i što ti osjećaš, i
što ti imaš ili nemaš, ti si još uvijek samo obiĉan egoist."
"Ali, ja ne mogu iskoĉiti iz vlastite koţe!"
"Ne, ali moţeš iskoĉiti iz svoje uske duše."
"Hoćeš reći kako ja moram htjeti biti nesretna?"
"Ne. Moraš prestati htjeti bilo što. Moraš zaboraviti koliko je
gospoĊica Catherine Halsey vaţna. Jer, kao što vidiš, nije. Ljudi su
vaţni samo u odnosu na druge ljude, u svojoj upotrebljivosti, u
uslugama koje pruţaju. Ukoliko to u potpunosti ne razumiješ moţeš
oĉekivati samo ovaj ili onaj oblik nesreće. Zašto radiš takvu kozmiĉku
tragediju od ĉinjenice kako si gruba prema ljudima? Pa što? To su samo
prolazne muke. Ne moţe se odjedanput skoĉiti iz stanja ţivotinjske
brutalnosti u stanje duhovnosti, bez nekih prijelaznih faza. A neke od
njih mogu izgledati zle. Prekrasna ţena najĉešće je prvo nespretna
djevojka. Svaki rast zahtijeva destrukciju. Ne moţeš napraviti omlet
ako prvo ne razbiješ jaja. Moraš biti spremna na patnju, na grubost, na
nepoštenje, na prljave stvari – bilo što, draga moja, što će ubiti
najtvrdokorniji korijen u nama, naš ego. I samo kad je on mrtav, kada ti
više nije stalo, kad zaboraviš na svoj identitet, zaboraviš ime svoje duše,
samo ćeš tad upoznati pravu sreću o kojoj sam govorio, a vrata
duhovnog raja otvoriti će se pred tobom."
"Ali, ujaĉe Ellsworthe", prošaptala je. "Kad se vrata otvore, tko je taj
tko će ući?"
Nasmijao se glasno i snaţno. Zvuĉalo je poput divljenja. "Draga
moja", rekao je, "nikada nisam vjerovao kako ćeš me ti iznenaditi."
Lice mu je ponovno postalo ozbiljno.
"Bila je to duhovita primjedba, Katie, ali znaš, nadam se kako je ipak
bila samo to?"
"Da", rekla je nesigurno, "pretpostavljam da je tako. Ipak..."
"Ne moţemo biti previše doslovni kad govorimo o apstrakcijama.
Jasno, ti si ta koja će ući. Nećeš izgubiti svoj identitet – ti ćeš samo steći
širi, i vlastitu osobnost koja će biti dijelom svega drugoga i dijelom
ukupnog univerzuma."
"Kako? Na koji naĉin? Dijelom ĉega?"
"Sad vidiš koliko je teško raspravljati o ovim stvarima kad je naš
ukupan jezik, samo jezik individualizma, sa svim svojim terminima i
predrasudama. 'Identitet' je iluzija, znaš. Ne moţeš sazidati novu kuću
od starih, razmrvljenih cigli. Ne moţeš oĉekivati da ćeš me u potpunosti
shvatiti preko koncepcija današnjice. Mi smo zatrovani egoistiĉnim
praznovjerjem. Mi ne moţemo znati što je dobro, a što loše u
nesebiĉnom društvu, ni što ćemo osjećati, ni na koji naĉin. Prvo moramo
uništiti ego. Zato što je svijest nepouzdana. Mi ne smijemo misliti.
Moramo vjerovati. Vjeruj, Katie, ĉak i ako se tvoj razum protivi. Ne
misli. Vjeruj. Vjeruj svojem srcu, ne svojoj glavi. Ne misli. Osjećaj.
Vjeruj."
Sjedila je mirna i pribrana, ali je svejedno sliĉila osobi preko koje je
prešao tenk. Poslušno je prošaptala:
 "Da, ujaĉe Ellsworthe... Ja... ja nisam o tome tako razmišljala. Hoću
reći, bila sam uvjerena kako je nuţno misliti... Ali ti jesi u pravu, ako je
to prava rijeĉ, ako uopće postoji rijeĉ... Da, ja ću vjerovati... Pokušat ću
razumjeti... Ne, ne razumjeti. Osjećati. Hoću reći vjerovati... Osim što
sam toliko slaba... Uvijek se osjetim tako malom nakon razgovora s
tobom... Vjerojatno sam bila u pravu, na neki naĉin – Ja nisam
vrijedna... Ali, to nije vaţno... nije vaţno..."

Kad je sljedeće veĉeri zazvonilo zvono na ulaznim vratima, Toohey

je sam otišao otvoriti.
Nasmiješio se kad je ugledao Petera Keatinga. Oĉekivao je njegov
posjet nakon suĊenja; znao je kako će Keating imati potrebu doći. Ali
oĉekivao ga je puno prije.
Keating je ušao nesigurnim korakom. Šake su mu izgledale previše
teške za zglobove, oĉi su mu bile oteĉene, koţa na licu mlohava.
"Zdravo, Peter", veselo je rekao Toohey. "Došao si me vidjeti? Samo
uĊi. Opet imaš sreće. Slobodan sam ĉitavu veĉer."
"Ne", rekao je Keating. "Ţelim vidjeti Katie."
Nije gledao Tooheyja i nije mogao vidjeti izraz iza njegovih naoĉala.
"Katie? Ali, svakako!", vedro je odgovorio Toohey. "Znaš, nikada
nisi došao ovamo vidjeti nju, pa mi nije palo na pamet, ali... Samo
izvoli. Mislim da je kod kuće. Ovuda, ne znaš koja je njezina soba?
Druga vrata."
Keating se teškim korakom uputio niz hodnik, pokucao na njezina
vrata i ušao kad je odgovorila. Toohey je stajao gledajući za njim,
zamišljena lica.
Vidjevši gosta, Catherine je skoĉila na noge. Stajala je glupo na
trenutak, u nevjerici, zatim jurnula prema krevetu i zgrabila steznik koji
je tamo ostavila, sakrivši ga ispod jastuka. Potom je naglo skinula
naoĉale, pokrivši ih ĉitavom šakom, i ugurala u dţep. Razmišljala je što
je gore: ostati ovakva ili sjesti za toaletni stol i našminkati se u njegovoj
prisutnosti.
Keatinga nije vidjela šest mjeseci. Posljednje tri godine sretali su se
povremeno, nakon dugih pauza, ponekad bi otišli na ruĉak, ponekad na
veĉeru, dva puta su otišli u kino. Uvijek su se nalazili na javnim
mjestima. Otkada je poĉelo njegovo poznanstvo s Tooheyjem, Keating
nije htio dolaziti k njoj doma. Kad bi se našli, priĉali su kao da se ništa
nije promijenilo. Ali, već dugo nisu spominjali vjenĉanje.
"Zdravo, Katie", tiho je rekao Keating. "Nisam znao da nosiš
naoĉale."
"To je samo... samo za ĉitanje... Ja... Zdravo, Peter... Pretpostavljam
da izgledam strašno... Drago mi je što te vidim, Peter..."
Teško se spustio u stolac, još uvijek u kaputu, drţeći šešir u ruci.
Stajala je, bespomoćno se smiješeći. Zatim je napravila neodreĊen,
kruţni pokret rukom, upitavši:
"Došao si samo na kratko... ili ćeš skinuti kaput?"
"Ne, ne na kratko." Ustao je, bacio kaput i šešir na krevet, zatim se
po prvi put osmjehnuo i upitao: "Ili si ti u guţvi pa ćeš me izbaciti van?"
Pritisnula je dlanovima oĉne duplje i zatim ih naglo spustila; morala
je s njime biti ista kao i uvijek, morala je zvuĉati bezbriţno i normalno:
"Ne, ne, uopće nisam u guţvi."
Sjeo je, ispruţivši ruku u pozivu bez rijeĉi. Odmah mu je prišla,
stavila svoju ruku u njegovu i on ju je povukao dolje, na naslon stolca.
Svjetlo lampe obasjalo mu je lice, i ona se dovoljno pribrala da
primijeti njegov izgled.
"Peter", dah joj je zapeo. "Što si to sebi uĉinio? Izgledaš uţasno."
"Pio sam."
"Ne... ovako!"
"Ovako. Ali, sad je gotovo."
"O ĉemu se radilo?"
"Htio sam te vidjeti, Katie. Htio sam te vidjeti."
"Dragi... što su ti napravili?"
"Nitko mi ništa nije napravio. Sad sam dobro. Dobro sam. Zato što
sam ovdje... Katie, jesi li ikada ĉula za Hoptona Stoddarda?"
"Stoddard?... Ne znam. Negdje sam vidjela to ime."
"Dobro, zaboravi, nije vaţno. Samo sam mislio kako je ĉudno. Vidiš,
taj je Stoddard stari gad koji više nije mogao podnijeti vlastitu
pokvarenost, i da to popravi dao je gradu veliki dar. Ali, kad ja... Kad to
više nisam mogao podnijeti, osjetio sam kako sve to mogu popraviti
samo ako uĉinim ono što najviše ţelim, samo ako doĊem ovamo."
"Kad više nisi mogao podnijeti – što, Peter?"
 "Uĉinio sam nešto vrlo podlo, Katie. Priĉat ću ti o tome jednoga
dana, ali ne sad... Slušaj, hoćeš li mi oprostiti, i ne pitati me što? Mislit
ću... mislit ću, kako mi je oprostio netko tko nikada ne moţe oprostiti.
Netko koga se ne moţe povrijediti, i koji zato ne moţe oprostiti, što sve
samo ĉini još gorim, za mene."
Nije izgledala zbunjeno. Iskreno je rekla:
"Opraštam ti, Peter."
Nekoliko puta polagano je klimnuo glavom i rekao:
"Hvala ti."
Stisnula je svoju glavu uz njegovu i prošaptala:
"Prošao si kroz pakao, zar ne?"
"Da. Ali, sad je u redu."
Privukao ju je k sebi i poljubio. Tada je prestao misliti o
Stoddardovu hramu, a ona više nije mislila o dobru i zlu. Nije im bilo
potrebno: osjećali su se previše ĉisto.
"Katie, zašto se mi nismo vjenĉali?"
"Ne znam", rekla je. I dodala ţurno, zato što joj je srce lupalo, zato
što nije mogla više šutjeti, i zato što je osjećala kako ne ţeli iskoristiti
okolnosti: "Pretpostavljam zato što znamo kako se ne moramo ţuriti."
"Ali, moramo. Ako već nije prekasno."
"Peter, ti... nije valjda da me opet prosiš?"
"Ne gledaj me tako iznenaĊeno, Katie. Ako me tako gledaš, znat ću
kako si sumnjala svih ovih godina. A sad to nisam u stanju podnijeti.
Zbog toga sam veĉeras došao. Mi ćemo se vjenĉati. I to odmah."
"Da, Peter."
"Ne trebaju nam najave, datumi, pripreme, gosti, ništa od toga. Ja
zaista ne znam kako smo dopustili da se sve ovo toliko razvuĉe...
Nećemo nikome ništa reći. Samo ćemo nestati iz grada i vjenĉati se.
Obznanit ćemo i objašnjavati kad se vratimo, ako je bilo kome potrebno
objašnjavati. A tu spada i tvoj ujak, i moja majka, i svi ostali."
"Da, Peter."
Nakon njegova odlaska leţala je na krevetu, jecajući glasno, bez
zadrške, bez ponosa, bez ikakve brige na svijetu.
Ellsworth Toohey ostavio je otvorena vrata svoje radne sobe. Vidio
je Keatinga kad je prošao pokraj vrata, ne primjećujući ništa, a zatim
izišao. Onda je zaĉuo zvuk Catherininih jecaja. Došao je do njezine sobe
i ušao bez kucanja. Pitao je:
"O ĉemu se radi, draga moja? Je li te Peter neĉim povrijedio?"
Pridignula se na krevetu i pogledala u njega, zabacivši kosu unatrag,
sa suzama likovanja na licu. Rekla je, bez razmišljanja, prvu stvar koju
je ţeljela izreći. Rekla je nešto što nije razumjela, ali on jest: "Ne bojim
te se, ujaĉe Ellsworth!"
 14

"TKO?", ZGRANUO SE KEATING.

"GospoĊica Dominique Francon", ponovila je sluţavka.
"Ti si pijana, glupaĉo!"
"Gospodine Keating...!"
Skoĉio je na noge, odgurnuo sluţavku, uletio u dnevni boravak i
ugledao Dominique Francon kako stoji, tu, u njegovu stanu.
"Zdravo, Peter."
"Dominique...! Dominique, kako to?" U njegovu bijesu, shvaćanju,
znatiţelji i laskavu zadovoljstvu, prva svjesna misao bila je zahvalnost
Bogu što njegova majka nije kod kuće.
"Zvala sam tvoj ured. Rekli su mi kako si otišao kući."
"Toliko sam sretan, tako ugodno iznena... Ma k vragu Dominique,
ĉemu ovo? Uvijek pokušavam biti korektan s tobom, i ti me uvijek
prozreš, i zato je posve besmisleno. Nisam u stanju glumiti
hladnokrvnog domaćina. Ti znaš kako si me oborila s nogu i tvoj
dolazak ovamo nije prirodan, i zato će sve što ću reći vjerojatno biti
pogrešno."
"Da, to je bolje, Peter."
Primijetio je kako još uvijek drţi kljuĉ u rukama, i gurnuo ga u dţep.
Upravo se pakirao za svoje sutrašnje braĉno putovanje. Pogledao je po
sobi i s oĉajem zakljuĉio kako njegov viktorijanski namještaj naspram
njezine elegantne pojave, izgleda vulgarno. Dominique je nosila sivo
odijelo, crni krzneni kaput podignuta ovratnika i ukoso nagnut šešir.
Nije izgledala kao onda, na podiju za svjedoke, ni onako kakvu ju je
pamtio s raznih zabava. I iznenada, pomislio je na jedan trenutak od
prije puno godina, kad je stajao na stubištu ispred ureda Guyja
Francona, i poţelio da je nikada više ne vidi. Izgledala je isto kao tada:
kao stranac ĉiji ga je prazan, kristalno jasan izraz na licu uţasnuo.
"Pa, sjedni, Dominique. Skini kaput."
"Ne, neću dugo ostati. S obzirom da se danas ne pretvaramo, ţeliš li
da ti kaţem zašto sam došla – ili hoćeš prvo neku malu, pristojnu
konverzaciju?"
 "Ne, ne ţelim pristojnu konverzaciju."
"Dogovoreno. Hoćeš li se vjenĉati sa mnom Peter?"
Stajao je vrlo mirno; zatim se svom teţinom spustio u stolac, svjestan
kako ona to ozbiljno misli.
"Ako se ţeliš oţeniti sa mnom", nastavila je istim, preciznim,
bezliĉnim glasom, "moraš to uĉiniti odmah. Moj auto je pred kućom.
Odvest ćemo se u Connecticut i vratiti natrag. Trajat će oko tri sata."
"Dominique..." Nije htio pomaknuti svoje usne dalje od njezina
imena. Ţelio je vjerovati kako se paralizirao. Ali je znao da je oĉajniĉki
ţiv, da prisiljava mišiće na utrnulost, a mozak na obamrlost,
pokušavajući izbjeći odgovornost svjesnog stanja.
"Mi se ne pretvaramo, Peter. Uobiĉajeno je da ljudi prvo razgovaraju
o razlozima i osjećajima, a zatim dogovaraju praktiĉne detalje. Kad bih
ti ovo ponudila u bilo kojem drugom obliku, bila bi to prijevara. Mora
biti ovako. Bez pitanja, bez uvjeta, bez objašnjenja. Ono što ne kaţemo
samo po sebi je odgovor. Time što nije reĉeno. Nema niĉega o ĉemu bi
trebao razmišljati – samo, hoćeš ili nećeš."
"Dominique", govorio je s koncentracijom kakvom je hodao po
golim gredama nedovršene zgrade, "ja samo jedno razumijem:
razumijem kako bih te trebao oponašati, ne diskutirati, ne priĉati, samo
odgovoriti."
"Da."
"Osim što, ja nisam u stanju, ne posve."
"Ovo je jedan od onih trenutaka, Peter, u kojima nema zaštite.
Niĉega iza ĉega se moţeš sakriti. Ĉak ni iza rijeĉi."
"Kada bi ti rekla samo jedno..."
"Ne."
"Kad bi mi dala vremena..."
"Ne. Ili sad zajedno izlazimo ili ništa."
"Ne smiješ mi zamjeriti ako ja... Nikada mi nisi pruţila nadu da bi...
da ti... ne, neću to izgovoriti... ali što oĉekuješ da mislim? Ja sam ovdje
sam i..."
"I ja sam jedina koja ti moţe dati savjet. Moj savjet je da odbiješ.
Iskrena sam s tobom, Peter. Ali neću ti olakšavati time da povuĉem
ponudu. Ti bi radije da nikada nisi dobio šansu oţeniti se sa mnom. Ali
je imaš. Imaš je sad. Odluka je na tebi."
 Više nije mogao zadrţati dostojanstven stav: glava mu je klonula,
šakama se oslonio na ĉelo.
"Dominique – Zašto?"
"Znaš razloge. Rekla sam ti ih jedanput, davno. Ako nemaš hrabrosti
sjetiti ih se, ne oĉekuj kako ću ponavljati."
Sjedio je mirno, klonule glave. Onda je rekao:
"Dominique, kad se ljudi poput nas vjenĉavaju, to je dogaĊaj za
naslovnu stranicu."
"Da."
"Zar ne bi bilo bolje napraviti to na pravi naĉin, s objavom i pravom
svadbom?"
"Ja jesam jaka Peter, ali ne toliko. Moţeš imati svoju sveĉanost i svoj
publicitet poslije svega."
"Ti ne ţeliš da ja izgovorim bilo što osim da ili ne?"
"Tako je."
Sjedio je, promatrajući ju nepomiĉno, dugo vremena. Gledala ga je u
oĉi, ali taj pogled nije bio prirodniji od pogleda portreta. Osjećao se
samim u sobi. Ona je stajala, strpljivo, ĉekajući, ne pruţajući mu ništa,
ĉak ni ljubaznost poţurivanja.
"U redu Dominique. Da", rekao je konaĉno.
Naklonila je glavu prepuštajući se sudbini.
Ustao je. "Idem po kaput. Hoćeš li da odemo tvojim automobilom?"
"Da."
"To je kabriolet, zar ne? Da uzmem krzneni kaput?"
"Ne. Uzmi topao šal. Puhat će vjetar."
"Bez prtljage? Vraćamo se odmah u grad?"
"Vraćamo se odmah."
Ostavio je vrata od hodnika otvorena i ona je gledala kako odijeva
kaput i stavlja šal oko vrata, pokretom kojim se prebacuje plašt preko
ramena. Došao je do vrata dnevnoga boravka drţeći šešir u ruci,
pozivajući je da krenu, nijemim pokretom glave. Vani, na hodniku,
pritisnuo je gumb za lift i maknuo se u stranu kako bi je propustio. Bio
je precizan, siguran u sebe, bez veselja, bez emocija. Izgledao je hladno
i muţevno, kao nikada prije.
Uhvatio ju je za lakat, ĉvrsto, zaštitniĉki, dok su prelazili ulicu
koraĉajući do njezina automobila. Otvorio joj je vrata, pustio neka
sjedne za volan, i u tišini sjeo pokraj nje. Nagnula se na njegovu stranu i
podignula prozor. Rekla je: "Ako ti ne odgovara, namjesti ga kad
krenemo kako god ti ţeliš, da ti ne puše." Odgovorio je: "Idi na Grand
Concourse, tamo je manje semafora." Dok je palila automobil spustila je
svoju torbu u njegovo krilo. Odjedanput meĊu njima više nije bilo
antagonizma, samo tihi osjećaj prijateljstva bez nade, kao da su oboje
ţrtve iste, bezliĉne nesreće, koje moraju pomoći jedna drugoj.
Vozila je brzo iz navike, i ĉak ubrzavala, bez osjećaja da joj se ţuri.
Sjedili su šutke, slušajući jednoliĉan zvuk motora, i sjedili su strpljivo,
ne mijenjajući poloţaje tijela kad bi ih zaustavilo svjetlo semafora.
Izgledalo je kao da su ulovljeni u jednom jedinom potezu pokreta, u
nuţnosti putanje kakvu ima ispaljen metak ĉiji smjer više nije moguće
promijeniti. Sumrak je preplavio grad i ploĉnici su postajali ţuti.
Prodavaonice su još uvijek bile otvorene. Upalila se reklama na nekoj
kino dvorani i crvene su svjetiljke, naglo zasjavši, usisale posljednje
zrake dnevnoga svjetla. Ulice je pokrila tama.
Peter Keating nije imao potrebu za razgovorom. On kao da više nije
bio Peter Keating. Nije traţio toplinu, ni saţaljenje. Ništa nije traţio.
Pomislila je na to u jednom trenutku, pogledavši u njega zahvalno,
gotovo njeţno. Susreo je njezine oĉi bez kolebanja: vidjela je
razumijevanje, ali ne i komentar. Njegov pogled kao da je govorio: "U
redu", i ništa više.
Bili su već na izlasku iz grada, na hladnoj, tamnoj cesti koja im je
jurila ususret, kad je rekao:
"Ovdje policija zna biti vrlo neugodna. Imaš li sa sobom svoju
novinarsku iskaznicu, za svaki sluĉaj?"
"Nisam više u novinama."
"Nisi, što?"
"Nisam više novinarka."
"Dala si otkaz?"
"Ne, otpuštena sam."
"O ĉemu govoriš?"
"Gdje si ti bio posljednjih dana? Mislila sam da to već svi znaju."
"Oprosti. U posljednje vrijeme nisam osobito paţljivo pratio što se
dogaĊa."
Kilometrima poslije, ona je rekla: "Daj mi cigaretu. Iz moje torbe."
 Otvorio je njezinu torbu i vidio kutiju cigareta, rumenilo, ruţ,
savijeni rupĉić, suviše bijel da bi se dotaknuo, s mirisom njezina
parfema. Negdje duboko u sebi pomislio je kako je ovo gotovo kao da
joj otkopĉava bluzu. Ali u biti, nije bio svjestan ni te misli ni intimnosti
posjedovanja s kojom je otvorio torbu. Izvadio je cigaretu iz kutije,
upalio je i premjestio iz svojih usana u njezine. Rekla je: "Hvala."
Zapalio je jednu za sebe i zatvorio torbu.
Kad su stigli do Greenwicha, on je bio taj koji se raspitivao, govorio
joj kuda da vozi, gdje da skrene, i rekao: "Ovdje", kad su stali ispred
matiĉnog ureda. Izišao je prvi i onda njoj pomogao da iziĊe. On je
pritisnuo zvono na vratima.
Vjenĉali su se u dnevnom boravku s naslonjaĉima od izblijedjele
tkanine, ruţiĉasto plave, pokraj lampe obrubljene staklenim perlama.
Svjedoci su bili matiĉareva ţena i netko iz susjedstva pod imenom
Chuck, tko se ţurio otići zbog nekog posla i mirisao na izbjeljivaĉ.
Zatim su se vratili do automobila i Keating je upitao: "Hoćeš li da ja
vozim, ako si umorna?" Ona je odgovorila: "Ne, vozit ću ja."
Put prema gradu presijecao je smeĊa polja i blage uzvisine okrenute
prema zapadu, obojene umornom, crvenom bojom. Ruţiĉasta izmaglica
gutala je rubove polja i nepomiĉne zrake zapaljenog neba. Nekoliko
automobila išlo im je ususret poput tamno smeĊih, još vidljivih oblika:
ostali su imali upaljena svjetla: dvije neugodne toĉke ţute boje.
Keating je gledao put, usku, malu crtu u sredini prozora, uokvirenu
zemljom i brdima, prizor uhvaćen u pravokutniku stakla ispred njih.
Kako su odmicali, put se širio. Preplavio je prednje staklo, prešao preko
njegovih rubova, poderao se napola, dopuštajući im prolaz, i strujao s
obje strane automobila, poput dviju sivih traka. Pomislio je kako je to
utrka i ĉekao vidjeti staklo kao pobjednika, vidjeti automobil koji udara
u tu malu crtu prije nego se ona stigne prepoloviti.
"Gdje ćemo ţivjeti, u poĉetku?", pitao je. "Kod tebe ili kod mene?"
"Kod tebe, svakako."
"Ja bih radije doselio k tebi."
"Ne, ja zatvaram svoj stan."
"Nije moguće da se tebi sviĊa moj stan."
"Zašto ne?"
"Ne znam. Ne odgovara ti."
 "Svidjet će mi se."
Šutjeli su neko vrijeme, a onda je on upitao: "Kako ćemo ovo
objaviti?"
"Kako god ţeliš. To ostavljam tebi."
Pao je mrak i ona je upalila svjetla automobila. On je gledao malene
mrlje saobraćajnih znakova, nisko dolje uz put, kako naglo narastaju
dolazeći im ususret, objavljujući: "Lijevo", "Raskršće", i pomislio kako
to rade zlurado i namjerno.
Vozili su se u tišini, no u toj tišini više nije bilo savezništva. Nisu
više zajedno išli ususret katastrofi, ona se već dogodila i njihova
hrabrost više nije bila vaţna. Osjećao se nemirno i nesigurno, kao i
uvijek u prisutnosti Dominique Francon.
Okrenuo se pogledati ju. Oĉi su joj bile usmjerene na put. Njezin
profil na hladnome vjetru bio je ozbiljan, ţiv i ljubak na naĉin koji je
teško bilo podnijeti. Gledao je njezine ruke u rukavicama dok su ĉvrsto
drţale volan s obje strane. Gledao je tanano stopalo na pedali: pogled
mu se penjao linijom njezine noge i zaustavio na trokutu sive suknje.
Shvatio je iznenada, kako ima pravo na to o ĉemu misli.
Po prvi put, ukupno znaĉenje ovog vjenĉanja, potpuno i jasno, došlo
mu je do svijesti. Tad je shvatio kako je oduvijek ţelio ovu ţenu, onom
vrstom osjećaja kojom bi ţelio prostitutku, samo trajnijom, beznadnijom
i podmuklijom. Moja ţena, pomislio je prvi put, bez ikakva poštovanja
prema toj rijeĉi. Osjetio je takvu nasilniĉku ţelju da bi joj, da je bilo
ljeto, naredio neka skrene u prvu sporednu traku, i tamo je uzeo.
Uvukao je ruku izmeĊu njezinih leĊa i sjedala, zagrlivši je oko
ramena, jedva je dodirujući prstima. Nije se pomaknula, opirala, niti
okrenula prema njemu. Povukao je ruku i sjedio, gledajući ravno prema
naprijed.
"GospoĊa Keating", izgovorio je, ne njoj, već kao ĉinjenicu.
"GospoĊa Petera Keatinga", rekla je ona.
Kad su se zaustavili ispred njegove zgrade izišao je i otvorio njezina
vrata: ona je ostala sjedeći za volanom.
"Laku noć, Peter", rekla je. "Vidjet ćemo se sutra."
I dodala, prije nego se izraz njegova lica pretvorio u psovku: "Sutra
ću preseliti svoje stvari i dogovorit ćemo se o svemu. Sve će poĉeti od
sutra, Peter."
 "Kamo ideš?"
"Moram obaviti neke stvari."
"Ali, što da kaţem svima veĉeras?"
"Što god ţeliš, ako ţeliš."
Okrenula je auto, ukljuĉila se u saobraćaj, i odvezla dalje.

Kad je te veĉeri ušla u Roarkovu sobu, on se osmjehnuo, ne svojim

uobiĉajenim, jedva primjetnim osmjehom kojim se priznaje išĉekivanje,
nego osmijehom koji govori o ĉekanju, i boli.
Nije ju vidio od suĊenja. Napustila je dvoranu nakon svojeg
svjedoĉenja i od tada je više nije ĉuo. Otišao je k njoj, ali mu je sluţavka
rekla kako ga gospoĊica Francon ne moţe primiti.
Pogledala ga je i nasmiješila se. Bila je to, prvi put, gesta potpunog
prihvaćanja, kao da je pogled na njega riješio sve, na sve odgovorio, i
kao da je njezin jedini smisao biti ţena koja gleda u njega.
Stajali su na trenutak u tišini, jedno ispred drugoga, i pomislila je
kako su najljepše rijeĉi one koje nisu potrebne.
Kad se pokrenuo, rekla je: "Nemoj o suĊenju. Poslije."
Uzeo ju je u naruĉje i ona je okrenula svoje tijelo prema njemu, kako
bi širinu njegovih grudi osjetila širinom svojih, duţinu njegovih nogu
duţinom svojih, kao da leţi na njemu, kao da joj stopala nemaju teţinu,
kao da je uspravnom drţi samo pritisak njegova tijela.
Leţali su te noći zajedno u krevetu, ne znajući kad su spavali: trenuci
u kojima su leţali iscrpljeni i bez svijesti, povezivali su ih istim
intenzitetom kao i spajanje tijela koje im je prethodilo.
Ujutro, kada su se već odjenuli, promatrala ga je dok se kretao po
sobi. Vidjela je opuštenost i ispraţnjenost u njegovim pokretima i
mislila o onome što je uzela od njega. Teţina u njezinim zglobovima
govorila je kako je njezina snaga sad u njegovim ţivcima, kao da su
meĊusobno razmijenili energije.
Bio je na drugome kraju sobe, na trenutak okrenut leĊima, kad je
rekla: "Roark", blagim i tihim glasom.
Okrenuo se, kao da je oĉekivao i kao da je, moţda, sve ostalo znao.
Stajala je u sredini sobe, onako kako je u istoj sobi stajala prve noći,
sveĉana i spremna na izvršenje obreda.
"Volim te, Roark."
 Rekla je to prvi put.
Ugledala je na njegovu licu odraz rijeĉi koje su slijedile, prije nego
što ih je izgovorila:
"Udala sam se juĉer. Za Petera Keatinga."
Bilo bi lako da je vidjela ĉovjeka koji izobliĉuje usta kako bi
zaustavio zvuk, koji stišće šake, braneći se od samoga sebe. Ali, nije
bilo lako, jer nije vidjela da to ĉini, a ipak, znala je kako je uĉinjeno, bez
olakšanja koji donosi tjelesni pokret.
"Roark", prošaptala je njeţno, uplašena.
Rekao je: "Dobro sam." I onda dodao: "Ĉekaj malo... U redu je.
Nastavi."
"Roark, prije nego što sam te srela, uvijek sam strahovala kako ću
sresti nekoga nalik tebi, znajući kako ću onda vidjeti sve ono što sam
vidjela na mjestu za svjedoke i biti prisiljena napraviti ono što sam
napravila na sudu. Mrzila sam to što radim, jer je uvreda tebi braniti
tebe, i jer je uvreda meni što je tebe potrebno braniti... Roark, mogu
prihvatiti sve, osim onoga što se drugima ĉini najlakše: poloviĉna
rješenja, njihovo zamalo, skoro, posredno. Moţda za to postoje
opravdanja. Ne znam. Nije mi stalo otkrivati. Znam samo kako je to
jedino što meni nije suĊeno razumjeti. Kad mislim o onome što ti jesi,
ne mogu prihvatiti nijednu zbilju, osim tvoje. Ili barem svijet u kojemu
je tebi dana mogućnost borbe, borbe prema tvojim pravilima. To ne
postoji. A ja ne mogu ţivjeti ţivot rastrgana izmeĊu onoga što zaista
postoji – i tebe. To bi znaĉilo boriti se protiv stvari i ljudi koji ne
zasluţuju biti tvoji suparnici. Tvoja borba, ako se upotrijebe njihove
metode, uţasno je oskvrnuće. To znaĉi da moram za tebe raditi ono što
sam radila za Petera Keatinga: lagati, laskati, pristajati na kompromise,
povlaĊivati svakoj gluposti – kako bih od njih izmolila šansu za tebe,
izmolila dopuštenje da ţiviš, dopuštenje da postojiš – preklinjati ih,
Roark, ne da bi im se rugala, nego da bih drhtala pred njima, jer oni
posjeduju moć povrijediti tebe. Jesam li preslaba što to ne mogu? Ne
znam za što je potrebno više snage: prihvatiti sve zbog tebe – ili te
voljeti toliko da sve ostalo bude izvan prihvaćanja. Ne znam. Volim te,
toliko."
Gledao je u nju, ĉekajući. Znala je kako je ovo razumio još davno, ali
moralo je biti izgovoreno:
 "Ti njih nisi svjestan. Ja jesam. I ne mogu to promijeniti. Volim te.
Kontrast je prevelik. Roark, ti ih ne moţeš pobijediti, oni će te uništiti,
samo, ja neću biti blizu da to gledam. Ja ću uništiti samu sebe, prije
toga. To je jedini oblik prosvjeda koji je za mene moguć. Što ti drugo
mogu ponuditi? Ono što ostali ţrtvuju premalo je. Ja tebi dajem svoje
vjenĉanje s Peterom Keatingom. Odbijam pravo na sreću u njihovu
svijetu. Biram patnju. To je moj odgovor njima i moj dar tebi.
Vjerojatno te nikada više neću vidjeti. Pokušat ću te nevidjeti. Ali, ţivjet
ću za tebe, u svakoj minuti, svakoj sramnoj stvari koju ću napraviti, ja
ću ţivjeti za tebe na moj naĉin, na jedini naĉin koji znam."
Pokušao je govoriti, ali ona je rekla:
"Ĉekaj. Pusti neka završim. Mogao bi me pitati zašto se ne ubijem.
Zato što te volim. Zato što ti postojiš. To mi samo po sebi ne dopušta da
umrem. I , budući da moram biti ţiva kako bih znala da si i ti, ţivjet ću u
svijetu onakvome kakav jest, prema njegovim zahtjevima. Ne
poloviĉno, nego posve. Ne braneći se od njega, ne bjeţeći, već tako što
ću mu krenuti u susret, ususret svakoj boli i svakoj gadosti, birajući
prva najgore što mi moţe uĉiniti. Ne kao ţena nekog polupristojnog
ljudskog bića, nego kao ţena Petera Keatinga. I samo u dubini moje
svijesti, tamo gdje je nitko ne moţe dotaknuti, saĉuvana i zaštićena
zidovima vlastita poniţenja, postojat će misao o tebi i spoznaja o tebi i
ja ću, ponekad, u sebi reći 'Howard Roark', i znat ću kako sam zasluţila
to reći."
Stajala je pred njim podignuta lica: usne joj nisu bile stisnute, nego
mekano sastavljene, ipak, njihov je oblik bio previše konaĉan, oblik
naĉinjen od boli, njeţnosti i odustajanja.
Na njegovu licu ugledala je patnju već ostarjelu, kao da je ona dio
njega već odavno: nije izgledala poput rane, nego poput oţiljka.
"Dominique, kad bih ti sada rekao da poništiš taj brak, zaboraviš
svijet i moje muke, ne osjećaš bijes, brigu ni nadu, da samo postojiš,
postojiš zbog mene, zbog moje potrebe za tobom, kao moja ţena, samo
moja...?"
Ugledao je na njezinu licu ono što je ona vidjela na njegovu, rekavši
mu da se udala: ali on se nije bojao i gledao je mirno. Nakon nekog
vremena odgovorila je: ali rijeĉi kao da nisu silazile s njezinih usana,
kao da su usta skupljala zvukove izvana.
 "Ja bih ti se priklonila."
"Onda znaš zašto to ne mogu uĉiniti. Ne ţelim uĉiniti. Ne ţelim te
zaustaviti. Ja te volim, Dominique."
Sklopila je oĉi i on je rekao:
"Ti bi radije da to sada ne ĉuješ? Ali, ţelim da ĉuješ. Nama rijeĉi
nisu bile potrebne dok smo bili zajedno. Ovo je za vrijeme u kojemu
nećemo biti. Ja te volim, Dominique. Isto toliko sebiĉno kao što
postojim. Sebiĉno kao što moja pluća uzimaju zrak. Ja dišem zbog svoje
potrebe, zbog goriva za moje tijelo, zbog toga da bih ţivio. Ja ti ne
dajem moje ţrtvovanje, ni moje saţaljenje, nego moje ja i moju golu
ţelju. To je jedini naĉin na koji moţeš ţeljeti biti voljena. To je jedini
naĉin na koji ja ţelim da ti voliš mene. Kad bi se sada udala za mene, ja
bih postao tvoja ukupna egzistencija. Ali, onda te ne bih htio. Ti ne bi
htjela sebe – i zato me ne bi dugo voljela. Da bi se reklo 'Ja te volim',
mora se prvo znati reći 'Ja'. Ona vrsta predaje koju bih sada od tebe
dobio, ne bi mi donijela ništa, osim praznoga tijela. Uništio bih tebe kad
bih to traţio. Zato te neću zaustavljati. Pustit ću te da odeš svojem
muţu. Ne znam kako ću preţivjeti ovu noć, ali hoću. Ţelim te potpunu,
kao što i sam jesam, kao što ćeš i ti ostati u bitki koju si izabrala. Bitka
nikada nije nesebiĉna."
Ĉula je, u odmjerenoj napetosti njegovih rijeĉi, kako je njemu teţe
izgovarati ih, nego njoj slušati. I tako je slušala.
"Moraš nauĉiti kako se ne bojati svijeta. Ne biti, kao sada, njegov
talac. Nikada ne dopustiti da te povrijede kao u onoj sobi na sudu.
Moram te pustiti da to nauĉiš. Ne mogu ti pomoći. Moraš sama naći
svoj put. A kad ga naĊeš, vratit ćeš se meni. Oni mene neće uništiti,
Dominique. I oni neće uništiti tebe. Pobijedit ćeš, zato što biraš najteţi
naĉin na svijetu kako bi se izborila za svoju slobodu. Ja ću te ĉekati. Ja
te volim. Kaţem ovo sada za sve one godine u kojima ćemo samo
ĉekati. Ja te volim, Dominique."
Poljubio ju je i pustio neka ode.
 15

TOGA JUTRA U DEVET SATI, IZA ZAKLJUĈANIH VRATA, PETER KEATING

uznemireno je hodao po svojoj sobi. Zaboravio je koliko je sati i da ga
Catherine ĉeka. Prisilio je sebe zaboraviti i nju i sve što ona predstavlja.
Vrata njegove sobe bila su zakljuĉana kao zaštita od njegove majke.
Veĉer prije, vidjevši ga neobjašnjivo nemirnoga, prisilila ga je na
priznanje. Odbrusio je kako se vjenĉao s Dominique te dodao nekakvo
objašnjenje o tome kako je ona otišla iz grada dojaviti novost nekom
starom roĊaku. Njegova majka bila je toliko zaokupljena pitanjima i
uzdasima oduševljenja da mu je uspjelo izostaviti detalje i sakriti
paniku: uopće nije bio siguran ima li ţenu i hoće li se ona ujutro
pojaviti.
Zabranio je majci da priĉa o tome, no ona je okrenula nekoliko
telefonskih brojeva već prošle noći, i još nekoliko ovoga jutra, i sad je
telefon neprestano zvonio, a uzbuĊeni glasovi su pitali: "Je li to
istina?", ĉudeći se i ĉestitajući istodobno. Keating je mogao pratiti
širenje vijesti gradom prema imenima i društvenim poloţajima ljudi koji
su zvali. Odbio je odgovarati na telefonske pozive. Ĉinilo mu se kako je
svaki kutak New Yorka ispunjen slavljem i kako je samo on, iza
spuštenih zavjesa svoje sobe, hladan, izgubljen i uţasnut.
Bilo je skoro podne kad je zazvonilo zvono na ulaznim vratima:
rukama je pritisnuo uši da ne ĉuje ni tko je došao, niti što ţeli. U tom
ĉasu zaĉuo je glas svoje majke, toliko piskav od sreće da je zvuĉao
neugodno i glupo: "Petey, srce moje, zar nećeš izići i poljubiti svoju
ţenu?" Izjurio je u hodnik gdje je stajala Dominique, skidajući svoj
mekani kaput od nerca. Krzno je mirisalo na svjeţ zrak ulice pomiješan
s njezinim parfemom. Osmjehivala se pristojno, gledajući ravno u njega:
"Dobro jutro, Peter."
Ukoĉio se na trenutak, trenutak u kojemu je ponovno proţivio sve
telefonske pozive, i tada osjetio pravo na trijumf koji su mu oni dali.
Pokrenuo se, poput ĉovjeka u areni golema stadiona, osmjehnuo se, kao
da su mu usta obasjana i razvuĉena lukom svjetla, rekavši: "Dominique,
draga moja, snovi su postali stvarnost."
 Dostojanstvo razumijevanja zajedniĉkog prokletstva izgubilo se u
nepovrat, i njihov je brak postao ono što je morao biti.
Ĉinilo se kako je ona zadovoljna time. Rekla je: "Ţao mi je što me
nisi prenio preko praga, Peter." Nije ju poljubio u lice, nego u ruku
iznad zglavka, opuštenom, intimnom njeţnošću.
Ugledao je svoju majku kako stoji po strani i uz brz, pobjedniĉki
pokret, dodao: "Majko – Dominique Keating."
Vidio je svoju majku dok ljubi Dominique i nju kako ozbiljno
uzvraća poljubac. GospoĊa Keating je grcala: "Draga moja, toliko sam
sretna, toliko sretna. Neka te Bog blagoslovi. Nisam imala pojma koliko
si lijepa!"
On nije imao pojma što dalje ĉiniti, ali Dominique je preuzela sve u
svoje ruke, jednostavno, ne ostavljajući im vremena za razmišljanje.
Ušla je u dnevni boravak i rekla: "Hajdemo prvo ruĉati, a poslije ćeš mi
pokazati stan, Peter. Moje će stvari stići za jedan sat."
GospoĊa Keating s ozarenim osmjehom je rekla: "Ruĉak za troje već
je spreman, gospoĊice Fra..." I tu zastala. "Oh, Boţe, kako da te zovem,
zlato? GospoĊa Keating ili...?"
"Dominique, naravno", odgovorila je Dominique, bez osmijeha.
"Hoćemo li ovo objaviti ili pozvati nekoga, ili...?", zapoĉeo je
Keating, ali ga je Dominique prekinula:
"Poslije, Peter. Objavit će se samo."
Kad su stigle njezine stvari gledao ju je kako ulazi u njegovu spavaću
sobu bez oklijevanja. Objasnila je sluţavki kako da objesi njezine
haljine, i zatraţila od njega neka joj pomogne oko razmještaja u ormaru.
GospoĊa Keating izgledala je zbunjeno. "Djeco, zar vi nećete nekamo
otići? To je tako romantiĉno i tako iznenadno, i, zar nećete otići na
medeni mjesec?"
"Ne", rekla je Dominique. "Ne ţelim odvajati Petera od njegova
posla."
On je dodao: "Ovo je, dakako, samo privremeno, Dominique. Morat
ćemo se preseliti u veći stan. Ti ćeš ga izabrati."
"Zašto?", pitala je. "Mislim da nije potrebno. Ostat ćemo ovdje."
"Ja ću se odseliti", velikodušno, ne razmišljajući, ponudila je
gospoĊa Keating, natjerana na izjavu rastućim strahom od Dominique.
"Ja ću se preseliti u nešto malo, za sebe."
 "Ne", rekla je Dominique. "Ja bih radije da to ne ĉinite. Ne ţelim
mijenjati bilo što, ţelim se uklopiti u Peterov ţivot, toĉno onakav kakav
jest."
"To je toliko slatko od tebe!" Nasmiješila se gospoĊa Keating, dok je
zanijemjeli Keating mislio kako je to sve, samo ne slatko.
GospoĊa Keating znala je da će, kad se oporavi, mrziti svoju snahu.
Mogla je prihvatiti nadmeno ponašanje. Nije mogla oprostiti ozbiljnu
pristojnost.
Zazvonio je telefon. Glavni projektant iz Keatingova ureda zvao je
ĉestitati i rekao: "Upravo smo ĉuli, Peter, i Guy je zaprepašten. Zaista
mislim kako mu se moraš javiti, ili doći ovamo, ili nešto sliĉno."
Keating je odjurio u ured, sretan što moţe pobjeći od kuće, barem
nakratko. U tvrtku je ušao kao savršen model blistava, mladog
ljubavnika. Osmjehivao se i rukovao sa svima u projektnoj sobi, uz
buĉna muška ĉestitanja, obvezatnu zavist i poneku dvosmislenu
primjedbu. Zatim je poţurio u Franconov ured.
Na trenutak se, ugledavši osmijeh na njegovu licu, osmijeh
blagoslova, osjetio ĉudnovato krivim. Srdaĉno je potapšao Francona po
leĊima i promrmljao: "Toliko sam sretan, Guy, toliko sretan..."
"Oduvijek sam ovo oĉekivao", rekao je Francon blagim glasom. "Ali,
tek sad znam kako je sve u redu. Sve je kako treba biti. Sve će ovo biti
tvoje, Peter, sve što vidiš, ova soba, sve ovo, uskoro."
"O ĉemu ti priĉaš?"
"Hajde, ti si me barem uvijek razumio. Umoran sam, Peter. Znaš,
doĊe vrijeme kad se umoriš konaĉno i tad... Ne, ne znaš. Kako bi
mogao znati? Suviše si mlad. Ali, do vraga Peter, kakva je ovdje korist
od mene? Najsmješnije od svega, meni više nije stalo ni pretvarati se
kako sam koristan... Ponekad volim biti iskren. Zgodan je to osjećaj...
Dobro, još neku godinu, ali tada ću se povući. Tada će sve ovo biti
tvoje. Moţda će mi biti zabavno motati se ovuda još malo, znaš, ja
zaista volim ovo mjesto, bila je to dobra firma, zar ne? Francon &
Heyer, – Što ja to do vraga priĉam? Francon & Keating. A potom samo
Keating... Peter?", rekao je blago, "zašto ne izgledaš sretno?"
"Naravno da sam sretan. Vrlo sam zahvalan, i sve ostalo, ali zašto
uopće razmišljaš o odlasku u ovome trenutku?"
 "Nisam to mislio. Mislio sam – zašto ne izgledaš sretno kad ti kaţem
da će sve ovo biti tvoje? Ja... Ja bih ţelio da ti zbog toga budeš sretan,
Peter."
"Za ime Boga, Guy, postaješ morbidan i..."
"Peter, meni je to vrlo vaţno – da ti budeš sretan zbog svega što ti
ostavljam. Da budeš ponosan zbog toga. I jesi Peter, zar ne? Ti jesi?"
"Pa, tko ne bi bio?", nije gledao u Francona. Nije mogao podnijeti
zvuk preklinjanja u njegovu glasu.
"Da. Tko ne bi? Jasno... I, ti jesi Peter?"
"Što hoćeš od mene?", bijesno je odbrusio Keating.
"Hoću da budeš ponosan na mene, Peter", odgovorio je Francon
skromno, jednostavno, s oĉajem: "Ţelim znati kako sam postigao nešto.
Ţelim vjerovati kako je imalo znaĉaja. U konaĉnom rezimiranju ţelim
biti siguran kako sve nije bilo – uzalud."
"Ti u to nisi siguran? Nisi siguran?", Keatingove oĉi poprimile su
krvoloĉan izraz, kao da je Francon iznenada postao prijetnja njemu
samome.
"O ĉemu se radi, Peter?", rekao je Francon blago, gotovo
ravnodušno.
"Proklet da si – ti nemaš pravo – biti nesiguran! U tvojim godinama,
s tvojim imenom, tvojim ugledom, tvojim..."
"Ţelim biti siguran, Peter. Naporno sam radio."
"A nisi!" Bio je bijesan i uplašen i zato je ţelio povrijediti, i iz sebe
izbaciti ono što je moglo najviše boljeti, zaboravljajući kako to boli
njega samoga, ne Francona, koji ne moţe znati, koji nikada nije znao,
koji ĉak nije ni posumnjao: "Pa, ja znam nekoga tko će biti siguran, na
kraju njegova ţivota, tko će biti tako prokleto siguran da bih mu
najradije prerezao grkljan."
"Tko to?", upitao je Francon mirno, bez znatiţelje.
"Guy! Guy! Što je to s nama! O ĉemu mi uopće priĉamo?"
"Ne znam", odgovorio je Francon. Izgledao je vrlo umorno.
Te je veĉeri Francon došao na veĉeru kod Keatinga. Bio je sveĉano
odjeven i zraĉio onim svojim starim šarmom, naklanjajući se iznad ruke
gospoĊe Keating. Ĉestitajući svojoj kćeri, bio je ozbiljan i nije našao
rijeĉi. U oĉima mu je bila molba kad je pogledao u nju, ali, umjesto
ĉistog, oštrog podsmjeha koji je od nje oĉekivao, ugledao je iznenadno
razumijevanje. Dominique nije rekla ništa, samo se sagnula i poljubila
ga u ĉelo, zadrţavši usne trenutak dulje nego je pristojnost zahtijevala.
Osjetio je topli val zahvalnosti, a onda strah. "Dominique", prošaptao je
– ostali ga nisu mogli ĉuti. "Sigurno si uţasno nesretna..." Nasmijala se
veselo, uzimajući ga za ruku. "Oĉe, ne, kako moţeš reći takvo što?"
"Oprosti mi", promrmljao je. "Ja sam glup... Ovo je zaista divno..."
Gosti su neprestano ulazili, ĉitavu veĉer, nepozvani i nenajavljeni,
svatko tko je ĉuo za novost i sebe drţao dovoljno privilegiranim da
doĊe. Keating nije znao je li mu je drago što ih vidi, ili nije. Ĉinilo se u
redu, toliko dugo dok je trajala zabavna guţva. Dominique se ponašala
besprijekorno. Nije uspio uhvatiti ni traĉak sarkazma u njezinu drţanju.
Bilo je kasno kad je i posljednji gost otišao i kad su napokon ostali
sami, izmeĊu punih pepeljara i praznih ĉaša. Sjedili su u suprotnim
krajevima salona i Keating je nastojao odloţiti trenutak u kojemu bi
morao misliti o onome o ĉemu je sada trebalo misliti.
"U redu, Peter", rekla je Dominique, ustajući. "Idemo to obaviti."
Leţeći u mraku, pokraj nje, zadovoljene ţelje, ali gladniji nego
ikada, pokraj tog nepokretnog tijela koje nije odgovorilo ĉak ni
gaĊenjem, poraţen u jedinom ĉinu moći koji joj je mogao nametnuti,
prve rijeĉi koje je prošaptao bile su: "Prokleta bila."
Nije se ĉuo nikakav pokret s njezine strane.
Tad se sjetio otkrića koje su trenuci strasti potisnuli.
"Tko je to bio?"
"Howard Roark."
"U redu", prasnuo je. "Ne moraš mi priznati ako nećeš!"
Ugasio je svjetlo. Vidio je kako leţi nepokretno, gola, zabaĉene
glave. Lice joj je bilo mirno, nevino i ĉisto. Rekla je blagim glasom,
gledajući u strop: "Peter, ako sam ovo mogla... Sad mogu sve..."
"Ako misliš da ću te ĉesto smetati, ako je to tvoja ideja o..."
"Koliko god ĉesto ili rijetko ţeliš, Peter."

Sljedećeg jutra, ulazeći u dnevni boravak, Dominique je ugledala

duguljastu, bijelu kutiju za cvijeće, poloţenu pokraj njezina tanjura.
Što je to?", pitala je sluţavku.
"Donijeli su je jutros, gospoĊo, s uputom da se stavi na stol za
doruĉak."
 Kutija je bila adresirana na gospoĊu Petera Keatinga. Dominique ju
je otvorila. U njoj je bio pregršt bijelih ljiljana, u ovo doba godine
skupocjenijeg cvijeća od orhideja. Na maloj kartici stajalo je ime
ispisano brzim potezima ruke, velikim slovima koja kao da su joj se s
kartona smijala u lice: "Ellsworth M. Toohey."
"Baš lijepo!", rekao je Keating. "Pitao sam se kako to da nam se
juĉer uopće nije javio."
"Stavite ih, molim vas, u vodu, Mary", rekla je Dominique, pruţajući
kutiju sluţavki.
Tog poslijepodneva Dominique je telefonirala Tooheyju i pozvala ga
na veĉeru. Veĉera je odrţana nekoliko dana poslije. Keatingova majka
objasnila je kako ima neke prijašnje dogovore te izbjegla posjet,
uvjerivši samu sebe kako joj je jednostavno potrebno vrijeme da se
privikne. I tako je stol bio postavljen samo za troje, sa svijećama u
kristalnim drţaĉima i velikim buketom plavoga cvijeća na sredini.
Ušavši u stan, Toohey se naklonio domaćinu gestom koja bi
odgovarala prijemu na dvoru. Dominique je izgledala kao savršena
domaćica iz visokog društva, koja je oduvijek bila domaćica iz visokoga
društva, i za koju se ne moţe ni zamisliti da bi mogla biti što drugo.
"Onda, Ellsworthe?", pitao je Keating uz pokret koji je obuhvatio
hodnik i zrak i Dominique.
"Dragi moj Petere", odgovorio je Toohey. "Hajdemo preskoĉiti
oĉigledno."
Dominique je hodala ispred njih, na putu do dnevnog boravka.
Nosila je veĉernji komplet: bijelu bluzu od satena muškoga kroja i dugu
crnu suknju, ravnu i jednostavnu, blistavu poput slapova njezine kose.
Uski pojas suknje govorio je kako bi je dvije šake mogle potpuno
obuhvatiti, ili je bez napora, prelomiti popola. Kratki rukavi njezine
bluze otkrivali su gole ruke: na jednoj je nosila jednostavnu zlatnu
narukvicu, preveliku i pretešku za njezin tanak zglob. Bila je to
elegancija koja prelazi u perverziju, prikaz mudre, opasne zrelosti,
postignute izgledom vrlo mlade djevojke.
"Ellsworthe, zar nije boţanstveno?", rekao je Keating, gledajući u
nju kao što bi netko gledao u debeo novĉanik.
"Ništa manje od onoga što sam oĉekivao", rekao je Toohey. "Ni
više."
 Za vrijeme veĉere najviše je govorio Keating. Nije bio u stanju stati.
Kotrljao je rijeĉi s istim, senzualnim uţitkom, kakvim se maĉka valja po
maĉjoj travi.
"Zapravo, Ellsworthe, Dominique je bila ta koja te pozvala, nisam joj
ja morao reći. Ti si sluţbeno, naš prvi gost. Mislim da je to divno. Moja
ţena, i moj najbolji prijatelj. Uvijek sam imao neki osjećaj da se vi ne
volite. Bog zna odakle mi takva pomisao! Ali, ovo me zaista ĉini
sretnim – nas troje, zajedno!"
"Znaĉi li to kako ne vjeruješ u matematiku, Peter?", zaĉudio se
Toohey. "Otkuda iznenaĊenje? OdreĊeni brojevi u odreĊenoj
kombinaciji daju odreĊeni zbroj. Tri zadate vrijednosti, kakve smo
Dominique, ti i ja – daju neizbjeţan rezultat."
"Kaţu da je troje gomila", nasmijao se Keating. "Ali, to su
besmislice. Dva je bolje nego jedan, a tri je ponekad bolje nego dva, to
sve zavisi."
"Jedina pogreška tog starog klišea", rekao je Toohey, "jest nepravilna
implikacija kako je 'gomila' pogrdan termin. Stvarnost je posve
suprotna. Kao što ti upravo s veseljem otkrivaš. Tri je, mogao bih
dodati, mistiĉan broj. Na primjer, Sveto Trojstvo. Ili trokut, bez kojega
filmska industrija ne bi postojala. Ima toliko varijacija na temu trokuta,
ne obavezno nesretnih. Kao nas troje – ja koji sam zamjena za
hipotenuzu, što je posve odgovarajuća supstitucija, budući da
zamjenjujem svojeg antipoda, ne misliš li tako Dominique?"
Završavali su s desertom kad je Keating pozvan da se javi na telefon.
Mogli su ĉuti njegov nestrpljiv glas iz druge sobe, dok je bijesno davao
upute crtaĉu koji je radio na nekom hitnom poslu i zvao traţeći pomoć.
Toohey se okrenuo, pogledao Dominique i nasmiješio se. Osmijeh je
rekao sve ono što njezini maniri nisu dopustili da se izgovori ranije. Nije
bilo vidljiva pokreta na njezinu licu dok mu je uzvraćala pogled, ali, bilo
je promjene u izrazu, kao da prihvaća njegovo znaĉenje, umjesto da
odbije shvatiti ga. Njemu bi se više svidio zatvoren pogled odbijanja. U
prihvaćanju je bilo neizmjerno više prezira.
"I tako, ti si se predala, Dominique?"
"Da, Ellsworthe."
"I nema više molbi za milost?"
"Misliš da će biti nuţne?"
 "Ne. Divim ti se, Dominique... Što na to kaţeš? Pretpostavljam kako
Peter nije loš, iako ne toliko dobar kao ĉovjek na kojega ti i ja mislimo,
koji je vjerojatno savršen, osim što ti to više nemaš šanse otkriti."
Nije izgledala ogorĉeno, izgledala je iskreno zbunjena.
"O ĉemu ti govoriš, Ellsworthe?"
"Oh, draga moja, nismo li odavno završili s pretvaranjem? Ti si
zaljubljena u Roarka još od onog prvog trenutka kad si ga susrela u
salonu Kiki Holcombe – ili, mogu li biti otvoren? – ţeljela si spavati s
njim – a on nije htio ni pljunuti na tebe – i otuda svi tvoji kasniji potezi."
"To je ono što misliš?", upitala je mirno.
"Nije li oĉigledno? Prezrena ţena. Isto koliko i ĉinjenica kako je
Roark morao biti ĉovjek kojega ćeš ti poţeljeti. Ţeljeti u
najprimitivnijem znaĉenju. A on ne zna ni da ti postojiš."
"Precijenila sam te, Ellsworthe", odgovorila je. Izgubila je svako
zanimanje za njega, ĉak i potrebu za oprezom. Izgledala je kao da joj je
dosadno. Namrštio se, zbunjen.
Keating se vratio natrag. Dok je prolazio pokraj, Toohey ga je
potapšao po leĊima:
"Prije nego odem, Peter, moramo obaviti onaj mali razgovor o
preureĊenju Stoddardova hrama. Hoću da ga ti sjebeš."
"Ellsworthe!", zapanjio se Keating.
Toohey se nasmijao: "Nemoj biti tako uštogljen, Peter. To je samo
obiĉna, profesionalna vulgarnost. Dominique nam neće zamjeriti. Ona je
ipak bivša novinarka."
"U ĉemu je problem, Ellsworthe?", upitala je. "Postaješ spreman na
sve? Ţaoke nisu na tvojoj uobiĉajenoj razini." Ustala je. "Hoćete li kavu
popiti u salonu?"

Hopton Stoddard dodao je dareţljivu sumu iznosu koji je dobio od

Roarka i Stoddardov hram preureĊen je za svoju novu namjenu, uz
pomoć grupe arhitekata koje je izabrao Ellsworth M. Toohey.
Saĉinjavali su je Peter Keating, Gordon L. Prescott, John Erik Snyte i
netko zvan Gus Webb, star dvadeset ĉetiri, koji je volio dobacivati
dotjeranim gospoĊama na ulici i koji nikada prije ovog posla nije
samostalno radio. Trojica od njih imala su društveni i profesionalni
ugled, ĉetvrti ništa od spomenutoga – Toohey ga je ukljuĉio u projekt
upravo zbog toga. Gus Webb bio je najglasniji i najsigurniji. Gus Webb
je rekao kako se niĉega ne boji: Gus Webb je to i mislio. Svi oni bili su
ĉlanovi Vijeća ameriĉkih graditelja.
Vijeće je raslo. Nakon Stoddardova suĊenja, u klupskim prostorijama
UAA voĊeno je mnogo neformalnih, vrlo ozbiljnih diskusija. Odnos
UAA prema Ellsworthu Tooheyju nije bio osobito srdaĉan, posebno
nakon osnivanja Vijeća. Ali ovo suĊenje dovelo je do male promjene:
mnogi ĉlanovi ukazali su na ĉinjenicu kako je upravo ĉlanak "Jednog
malog glasa" izazvao Stoddardovo suĊenje, i kako je ĉovjek koji je
mogao prisiliti naruĉitelja na tuţbu, ĉovjek prema kojem treba imati
obzira. I tako, predloţeno je da se Ellsworth Toohey obrati ĉlanovima
na jednome od klupskih objeda. Nekolicina se pobunila. Guy Francon,
izmeĊu ostalih. Najzagriţeniji protivnik bio je jedan mladi arhitekt koji
je odrţao strastven govor, drhtavim glasom, posve smeten svojim prvim
javnim nastupom: rekao je kako se divi Tooheyju i kako je oduvijek bio
pobornik njegovih društvenih ideala, ali, ako grupa ljudi osjeća kako
jedan ĉovjek uspostavlja vlast nad njima, ona se mora suprotstaviti
takvom ĉovjeku. Bio je nadglasan većinom. Ellsworth Toohey pozvan je
na sljedeći ruĉak kao govornik: odziv je bio golem. Ellsworth Toohey
odrţao je duhovit, draţestan govor. Mnogi ĉlanovi UAA pristupili su
Vijeću ameriĉkih graditelja. John Erik Snyte meĊu prvima.
Grupa arhitekata zaduţenih za rekonstrukciju Stoddardova hrama,
sastala se u Keatingovu uredu, oko stola na kojemu su stajale raširene
kopije tehniĉkih planova hrama, fotografije Roarkovih originalnih
nacrta, preuzete od izvoĊaĉa radova, i glineni model koji je Keating
naruĉio. Razgovaralo se o krizi privrede i katastrofalnim posljedicama
koje ona ima na graĊevinsku industriju; razgovaralo se o ţenama i
Gordon L. Prescott ispriĉao je nekoliko masnih viceva. Tada je Gus
Webb podignuo stisnutu šaku i njome tresnuo po krovu glinenog
modela, koji se, još vlaţan, spljoštio u ravnu masu. "A sad deĉki", rekao
je, "idemo radit." "Gus, kurvin sine", viknuo je Keating, "ta me stvar
koštala!" "Ne seri", odgovorio je Gus, "ne plaćamo mi."
Svatko od njih dobio je komplet fotografija originalnih nacrta s
potpisom "Howarda Roarka" vidljivim u kutu. Proveli su mnoge veĉeri i
mnoge dane crtajući svoje verzije izravno na originale, ispravljajući ih i
popravljajući. Radili su dulje nego što je bilo potrebno. Napravili su više
promjena nego što je traţeno. Ĉinilo se kako nalaze zadovoljstvo u radu.
Na kraju su sve ĉetiri verzije spojili u jednu, zdruţenu verziju. Nitko od
njih nikada prije nije toliko uţivao u poslu. Odrţavali su duge,
prijateljske sastanke. Bilo je manjih nesporazuma, kao kad je Gus Webb
povikao: "Do vraga Gordone, ako je kuhinja tvoja, onda su kupaonice
moje!", ali bile su to samo površne nesuglasice. MeĊu njima je vladao
osjećaj zajedništva i gorljive potrebe jednoga za drugim; bila je to ona
vrsta bratstva zbog koje bi ĉovjek radije izdrţao saslušanje na policiji
nego izdao druţinu.
Stoddardov hram nije srušen, samo je njegov kostur podijeljen na pet
katova u kojima su bile spavaonice, uĉionice, bolnica, kuhinja i
praonica. Ulazni hol bio je poploĉan raznobojnim mramorom, ograda
stubišta izraĊena ruĉno obraĊenim aluminijem, tuš kabine ograĊene
staklom, sobe za rekreaciju ukrašene pozlaćenim korintskim
polustupovima. Veliki prozori ostali su netaknuti, ali su ih sada
presijecale linije katova.
Ĉetvorica arhitekata odluĉila su postići dojam harmonije i sklada
time što nijedan povijesni oblik nisu upotrijebili u cijelosti. Peter
Keating kreirao je ulazni trijem od bijeloga mramora koji se uzdizao
ispred glavnog ulaza u poludorskom stilu, i venecijanske balkone za
koje su prorezana nova vrata. John Erik Snyte kreirao je malen,
polugotski šiljak s kriţem na vrhu i reljefne meĊukatne bordure
stiliziranog lišća akantusa. Gordon L. Prescott kreirao je ukrasni zidni
vijenac u polurenesansnom stilu i zastakljenu terasu na trećem katu. Gus
Webb kreirao je kubistiĉke ornamente kao okvire originalnih prozora i
moderni neonski znak na krovu na kojemu je pisalo: "Dom Hoptona
Stoddarda za djecu s posebnim potrebama."
"Dolazi revolucija", rekao je Gus Webb, promatrajući dovršenu
zgradu. "I svako dijete u zemlji imat će kuću kao što je ova!"
Bilo je moguće razaznati originalni oblik zgrade. To nije bio leš
kojega su dijelovi skupljeni s pijetetom: bio je to leš rastrgan na komade
i naknadno spojen.
U rujnu su se u dom uselili novi stanari. Mali, struĉni personal
odabrao je osobno Toohey. Bilo je nešto teţe naći djecu: većina je
morala biti preuzeta iz drugih ustanova. Šezdeset petero djece, u dobi od
tri do petnaest, odabrano je od strane revnih gospoĊa toliko punih
samilosti da su paţljivo birale samo neizljeĉive sluĉajeve, odbivši
svakoga kome se moglo pomoći. Uzele su petnaestogodišnjeg djeĉaka
koji nije mogao govoriti: iskeţeno dijete koje nije moglo nauĉiti ĉitati ni
pisati: djevojĉicu roĊenu bez nosa ĉiji je otac bio ujedno i njezin djed:
osobu zvanu "Jackie" u ĉiju dob i spol nitko nije bio siguran. Djeca su
umarširala u svoj novi dom, gledajući oko sebe praznih oĉiju, pogledima
smrti prije koje nikakav ţivot nije postojao.
Za toplih veĉeri, djeca iz okolnih sirotinjskih ĉetvrti ušuljala bi se u
park oko Stoddardova doma i ţeljno gledala igraonice, gimnastiĉke
dvorane, kuhinju iza velikog prozora. Ta su djeca imala prljavu odjeću,
zamazana lica, okretna mala tijela, drzak osmijeh i oĉi koje su blistale
zahtjevnom, neukrotivom, pohlepnom inteligencijom. GospoĊe
zaposlene u domu tjerale su ih ljutitim povicima nazivajući ih "mali
gangsteri."
Jedanput mjeseĉno u dom je dolazila delegacija sponzora. Bila je to
ugledna grupa ĉija su se imena nalazila u svim "Tko je tko" registrima,
osim što ih nikakav osobni uspjeh nije tamo stavio. Bila je to skupina
bundi od nerca i dijamantnih naušnica, ponekad skupih cigara i
uglaĉanih polucilindara iz dućana s engleskom robom. Ellsworth
Toohey je uvijek bio prisutan kako bi sve proveo po domu. Inspekcija je
nerc ĉinila toplijim, pravo vlasništva na bunde jasnijom, dokazujući
istodobno i superiornost i altruizam, u demonstraciji moćnijoj od posjeta
mrtvaĉnici. Na povratku s inspekcije, Ellsworth Toohey primao je
ponizne pohvale o svojem veliĉanstvenom radu i nove ĉekove koje je,
bez teškoća, mogao upotrijebiti za svoje ostale humanitarne aktivnosti:
publikacije, predavanja, radio forume kao i za Radionicu za socijalna
istraţivanja.
Catherine Halsey bila je zaduţena za radnu terapiju djece i uselila je
u dom za stalno. Potpuno se posvetila poslu. Neprestano je o njemu
govorila, svakome tko je ţelio slušati. Glas joj je bio suh i samovoljan.
Pokreti njezinih usana prikrivali su dvije linije koje su se odnedavno
pojavile, dvije crte izmeĊu nozdrva i brade: ljudima je bilo draţe kad ne
bi skinula naoĉale; nije bilo ugodno gledati njezine oĉi. Ratoborno je
objašnjavala kako njezin posao nije dobrotvorni rad nego "aklamacija
ljudskosti."
 Najvaţnije vrijeme u njezinom danu bili su sati posvećeni
umjetniĉkoj aktivnosti djece, poznati kao "Kreativno razdoblje".
Postojala je soba za tu namjenu, soba s pogledom na siluete grada u
daljini, u kojoj je djeci davan materijal i u kojoj ih se ohrabrivalo na
kreativnu slobodu, sve pod vodstvom Catherine, koja je nad njima
bdjela poput anĊela na porodu.
Bila je oĉarana kad je Jackie, koja je od sviju najmanje obećavala,
uspjela dovršiti svoj rad. Jackie je uzela pregršt raznobojnih traka od
filca, teglu ljepila i sve odnijela u kut sobe. Tamo je još uvijek postojao
kosi, zidni ispust, pokriven gipsom i obojen u zeleno, ostatak Roarkova
unutarnjeg ureĊenja hrama, površina koja je nekada regulirala dotok
sunĉeva svjetla u smiraj dana. Catherine je prišla i ugledala, raširen na
ispustu, prepoznatljiv oblik psa smeĊe boje s plavim mrljama i pet nogu.
Jackie je imala ponosan izraz lica. "Vidite li sad? Vidite li?", rekla je
Catherine svojim kolegicama. "Nije li prekrasno i tako dirljivo! Nitko ne
zna do kuda moţe dospjeti dijete uz odgovarajuću podršku. Zamislite
samo koliko pate njihove male duše kad se onemoguće njihovi kreativni
instinkti. Beskrajno je vaţno ne uskratiti im mogućnost vlastitog izraza.
Jeste li vidjeli njezino lice?"

* * * * *

Kip Dominique bio je prodan. Nitko nije znao kome. Kupio ga je

Ellsworth Toohey.

Roarkov ured smanjio se na jednu prostoriju. Nakon dovršetka

Cordove kuće, više nije radio. Kriza u ĉitavoj privredi odrazila se i na
graĊevinsku industriju: bilo je malo posla i za druge; govorilo se kako je
gotovo s neboderima; arhitekti su zatvarali svoje firme.
Povremeno bi se pojavio neki posao i arhitekti su se otimali za njega
s dostojanstvom onih u redu za kruh. Bili su meĊu njima ljudi poput
Ralstona Holcombea, ljudi koji nikada nisu molili narudţbe nego
zahtijevali preporuke prije nego bi prihvatili klijenta. Kada je Roark
konkurirao, odbijali su ga na naĉin koji je govorio da, ako u toj mjeri
nema razuma, ljubaznost se ĉini suvišnim naporom. "Roark?", rekli bi
oprezni poslovni ljudi: "Zvijezda ţutog tiska? Novac je danas previše
vrijedan da bi ga se bacalo na sudske sporove."
Dobio je nekoliko poslova, preureĊenje kuća sa sobama za izdavanje,
zadatke koji nisu zahtijevali više od podizanja pregradnih zidova i
preureĊenja vodovodnih instalacija. "Ne uzimaj to, Howarde!", bjesnio
je Austen Heller. "Otkuda im obraz da ti to uopće nude! Nakon Cordova
nebodera. Nakon Enrightove kuće." "Uzet ću bilo što", odgovarao je
Roark.
Stoddardova presuda odnijela je više nego što je iznosio njegov
honorar za Cordovu kuću. Ali uspio je uštedjeti dovoljno da preţivi
odreĊeno vrijeme. Plaćao je stanarinu Malloryju, kao i objede koje bi
ĉesto zajedno jeli.
Mallory se pokušao pobuniti: "Prekini Steve", rekao je Roark. "Ne
radim to za tebe. U vremenima poput ovih dugujem sebi malo luksuza.
Ja kupujem najvrjednije od onoga što se moţe kupiti – tvoje vrijeme.
Natjeĉem sa s cijelom zemljom, što je zaista luksuz, zar ne? Oni ţele da
ti radiš gipsane bebe, ja ne, i volim da je po mojem."
"Na ĉemu hoćeš da radim, Howarde?"
"Hoću da radiš, i da nikoga ne pitaš što hoće da ti radiš."
Austen Heller ĉuo je za to od Malloryja i upitao Roarka, kad su bili
sami:
"Ako ti pomaţeš njemu, zašto ne dopuštaš da ja pomognem tebi?"
"Dopustio bih ti da moţeš", odgovorio je Roark. "Ali, ne moţeš. Sve
što je Malloryju potrebno jest njegovo vrijeme. On moţe raditi bez
naruĉitelja. Ja ne."
"Znaš što, Howarde, zabavno je vidjeti te u ulozi dobroĉinitelja."
"Ne moraš me vrijeĊati. Ovo nije altruizam. Ali, nešto ću ti reći:
većina ljudi tvrdi kako ih dira patnja drugih. Ja ne. Ipak, nešto što ne
razumijem. Većina ljudi ne bi prošla pokraj ĉovjeka koji krvari na ulici,
unakaţen nekim automobilom koji je pobjegao. Ta ista većina ne bi se
ni okrenula pogledati Stevena Malloryja. Zar ne znaju da bi, kad bi
patnju bilo moguće mjeriti, nje bilo više u Stevenu Malloryju,
onemogućenom da stvara, nego u gomili ljudi koje je pokosio tenk? Ako
se ţeli olakšati patnja na ovome svijetu, zar nije Steven Mallory netko
od kojega treba poĉeti?... MeĊutim, ja ovo ne radim zato."
 Roark nije vidio Stoddardov hram nakon preureĊenja. Jedne veĉeri u
studenome odluĉio je otići. Nije znao je li to predaja bolu ili pobjeda
nad strahom od onoga što će vidjeti.
Bilo je kasno i vrtovi oko kuće su bili napušteni. Zgrada je bila u
tami, samo je jedno svjetlo gorjelo iza prozora na katu. Roark je dugo
stajao gledajući kuću.
Vrata ispod grĉkog ulaznog trijema otvorila su se i na njima se
pojavio krhak muški lik. Nonšalantno se spustivši niz stube, zaustavio se
pred Roarkom.
"Dobra veĉer, gospodine Roark", tiho je rekao Ellsworth Toohey.
Roark je pogledao u njega bez radoznalosti. "Dobra veĉer",
odgovorio je.
"Molim vas, nemojte pobjeći", u glasu nije bilo podsmijeha, nego
iskrenosti.
"Nisam ni namjeravao."
"Mislim kako sam znao da ćete jednoga dana doći ovamo, i mislim
kako sam ţelio biti prisutan. Neprestano sam izmišljao razloge da
budem ovdje." Nije bilo trijumfa u njegovim rijeĉima: zvuĉale su
jednostavno i umorno.
"Onda?"
"Ne bi vas trebao smetati razgovor sa mnom. Vidite, ja razumijem
vaše djelo. Drugo je pitanje što s njime radim."
"Vi ste slobodni raditi s njime što god ţelite."
"Ja razumijem vaše djelo bolje od bilo kojega ţivog stvora, s
mogućom iznimkom Dominique Francon. A moţda, bolje i od nje. To je
velika stvar, zar ne, gospodine Roark? Nema puno ljudi oko vas koji to
mogu reći. To je ĉvršća veza nego kad bih bio vaš odani, ali slijepi
oboţavatelj."
"Znao sam kako razumijete."
"Onda vas neće smetati razgovor sa mnom?"
"O ĉemu?"
U mraku je zazvuĉalo gotovo kao da Toohey uzdiše. Poslije nekog
vremena pokazao je prema kući i upitao:
"Razumijete li ovo?"
Roark nije odgovorio.
 Toohey je nastavio, tihim glasom: "Kako to vama izgleda? Kao
nered bez smisla? Kao sluĉajna gomila balvana koju je izbacila rijeka?
Kao imbecilni kaos? Samo, da li je zaista tako, gospodine Roark? Zar vi
ne vidite metodu? Vi, koji poznajete jezik strukture i znaĉenje oblika.
Zar vi u ovome ne vidite svrhu?"
"Ne vidim nikakvu u razgovoru o njoj."
"Gospodine Roark, mi smo ovdje sami. Zašto mi ne kaţete što
mislite o meni? Kojim god rijeĉima ţelite. Nitko nas neće ĉuti."
"Ali, ja o vama ne mislim."
Tooheyjevo lice poprimilo je izraz paţljivog, mirnog prihvaćanja
neĉega tako jednostavnog kao što je sudbina. Šutio je i Roark je upitao:
"Što ste mi ţeljeli reći?"
Toohey je pogledao u njega, u golo drveće oko njih, u rijeku u
daljini, u veliko prostranstvo neba iza nje.
"Ništa", odgovorio je.
Udaljio se, dok su njegovi koraci u tišini škripali šljunkom, oštri i
ujednaĉeni poput udaraca klipa motora.
Roark je stajao sam na praznome ploĉniku, gledajući zgradu.
GAIL WYNAND
 1

GAIL WYNAND PODIGNUO JE PIŠTOLJ I PRISLONIO GA NA SLJEPOOĈNICU.

Osjetio je pritisak metalnog prstena na koţi, i ništa više. Mogla je to
biti olovna cijev, ili komad nakita, svejedno, bio je to samo malen,
okrugao predmet, bez znaĉaja. "Umrijet ću", rekao je glasno, i zijevnuo.
Nije osjetio olakšanje, oĉaj, ni strah. Trenutak njegova kraja nije mu
darovao ĉak ni dostojanstvo ozbiljnosti. Bio je to anonimni trenutak;
prije nekoliko minuta u ruci je drţao ĉetkicu za zube: sada je drţao
pištolj, s istom, nemarnom ravnodušnošću.
Ne umire se ovako, pomislio je. Mora se osjetiti golema radost ili
zdravi uţas. Mora se salutirati vlastitome kraju. Povući ću okidaĉ ako
osjetim barem trzaj straha. Nije osjetio ništa.
Slegnuo je ramenima i spustio pištolj. Stajao je dodirujući ga dlanom
lijeve ruke. Ljudi uvijek priĉaju o crnoj smrti, ili crvenoj smrti – tvoja
će, Gaile Wynande, biti siva. Zašto nitko nikada nije rekao kako je ovo
vrhunac uţasa. Ne krikovi, preklinjanje ili grĉenje. Ne neosjetljivost
ĉiste praznine, raskuţene poţarom neke strašne nesreće. Samo ovo: zao,
prljav, mali uţas, nesposoban ĉak i za strah. Ne moţeš to uĉiniti ovako,
rekao je sebi, smiješeći se hladnim osmijehom; bilo bi posve neumjesno.
Došao je do zida svoje spavaće sobe. Njegov apartman bio je
podignut iznad pedeset sedmog kata ĉuvenog hotela u njegovu
vlasništvu, u centru Manhattana: ispod prozora ispred njega se prostirao
cijeli grad. Spavaća soba bila je stakleni kavez na vrhu apartmana,
zidova i stropa naĉinjenih od golemih, staklenih površina. Sivo plave
zavjese od mekane koţe visjele su na stranama spremne zatvoriti sobu
kad god on poţeli: nije bilo niĉega ĉime bi se prekrio strop. Leţeći u
krevetu mogao je prouĉavati zvijezde iznad sebe, gledati odsjaj munja
ili kišu, razbijenu u snaţnim, blistajućim kapima u zraku iznad
nevidljiva zaštitnog zida. Volio je ugasiti svjetlo i razgrnuti zastore kad
bi bio u krevetu s nekom ţenom: "Ovo je blud pred oĉima šest milijuna
ljudi", znao bi joj reći.
Sada je bio sam. Zavjese su bile širom otvorene. Stajao je, gledajući
grad. Bilo je kasno, i golema svjetlosna raskoš ispod njega poĉinjala je
blijedjeti. Pomislio je kako mu je svejedno hoće li još godinama gledati
grad ili je ovo posljednji put što ga vidi.
Naslonio se na zid osjećajući hladno staklo kroz tanku, tamnu svilu
pidţame. Na gornjem dţepu stajao je izvezen, bijeli monogram: GW,
kopirano iz njegova rukopisa, upravo onako kako je svoje inicijale
ispisivao, jednim moćnim pokretom.
Govorilo se kako je najveća prijevara Gaila Wynanda, izmeĊu tolikih
drugih, njegova pojava. Izgledao je poput dekadentnog, do perfekcije
dovedenog finalnog proizvoda duge loze iznimnog soja, iako su svi
znali da je ološ, došao s dna. Bio je visok, previše tanak za tjelesnu
ljepotu, kao da na njemu nema ni mišića ni mesa. Nije morao stajati
uspravno kako bi ostavio dojam ĉvrstine. Poput predmeta od skupocjena
ĉelika, mogao je biti svinut, pogrbljen a da ljudi budu svjesni, ne
njegova stava, već strašne snage opruge koja se moţe izravnati u
svakom trenutku. Rijetko je stajao uspravno, bio mu je dovoljan sam
nagovještaj: nemarno pognut, bilo kako odjeven, uvijek je ostavljao
dojam savršene elegancije.
Njegovo lice nije pripadalo modernoj civilizaciji, nego antiĉkom
Rimu, bilo je to lice vjeĉnog patricija. Kosa, prošarana sijedim nitima
bila je zaglaĊena unatrag, otkrivajući visoko ĉelo. Preko oštrih kostiju
lica koţa je bila ĉvrsto zategnuta, usta duga i tanka. Ispod kosih obrva
gledale su blijedoplave oĉi i na fotografijama izgledale poput dva
podrugljiva, bijela ovala. Jedanput ga je neki slikar zamolio neka mu
pozira kao model za Mefista: Wynand se nasmijao, odbivši, i slikar ga je
pogledao s tugom: osmijeh je lice uĉinio savršeno prikladnim za lik.
Stajao je, nemarno naslonjen na stakleni zid sobe, osjećajući teţinu
pištolja na dlanu. Danas, pomislio je, što je bilo danas? Je li se dogodilo
nešto, bilo što, i pomoglo mi dati smisao ovom trenutku?
Danas je bio toliko nalik drugim, prethodnim danima, da ga je bilo
teško razaznati. Imao je pedeset jednu godinu i bila je sredina listopada
1932., u to je bio siguran. Sve ostalo zahtijevalo je napor sjećanja.
Jutros se probudio i ustao u šest: u svom ukupnom ţivotu odrasla
ĉovjeka nijednu noć nije spavao dulje od ĉetiri sata. Spustio se u dnevni
boravak gdje je za njega bio postavljen doruĉak. Njegov apartman bio je
smješten na samom rubu golema krova, ureĊenog poput vrta. Svaka
prostorija bila je vrhunsko umjetniĉko dostignuće. Jednostavnost i
ljepota unutrašnjosti stana izazvala bi uzdahe divljenja kad bi ova kuća
pripadala bilo kome drugom, ali ljudi bi zanijemili od zaprepaštenja pri
pomisli da ovdje stanuje izdavaĉ newyorških Zastava, najvulgarnijih
novina u zemlji.
Poslije doruĉka otišao je u svoju radnu sobu. Stol mu je bio
prekriven svim vaţnijim novinama, knjigama i ĉasopisima koje su toga
jutra objavljene u zemlji. Radio je gotovo tri sata, ĉitajući i biljeţeći,
velikom, plavom olovkom, preko tiskanog teksta. Zabilješke su sliĉile
stenografiji tajnog agenta. Nitko ih nije mogao dešifrirati osim suhe,
sredovjeĉne tajnice, koja bi u sobu dolazila poslije Wynanda. U
posljednjih pet godina nije ĉuo zvuk njezina glasa, ali nikakva
komunikacija meĊu njima nije bila potrebna. Kada bi se naveĉer vratio u
svoju radnu sobu, tajnice više nije bilo, ni gomile papira. Na stolu bi ga
ĉekale uredno otipkane stranice, koje su sadrţavale sve što je on ţelio da
ostane od njegova jutarnjeg rada.
U deset sati došao je u zgradu Zastava, tmurnu, obiĉnu zgradu u
neuglednom okruţenju donjeg Manhattana. Dok je prolazio uskim
hodnicima, sluţbenici su ga pozdravljali, ţeleći mu dobro jutro.
Pozdravi su bili korektni i on je na njih uljudno odgovarao, ali je njegov
prolazak imao uĉinak smrtonosne zrake što zaustavlja motor ţivih
organizama.
Najteţe od svih pravila koje su namještenici Wynandovih poduzeća
morali poštovati, bilo je da nitko ne smije prekinuti s radom kad
gospodin Wynand uĊe u prostoriju, niti pokazati kako je svjestan
njegove prisutnosti. Nije se znalo kamo će on doći, niti kada. U svakom
trenutku mogao se pojaviti u bilo kojem dijelu zgrade, neprimjetan
koliko i elektriĉni udar. Svi namještenici trudili su se poštovati ovo
pravilo: iako bi radije ostali raditi tri sata poslije radnoga vremena, nego
u tišini njegova pogleda proveli deset minuta.
Tog jutra, u svojem uredu, pregledao je probne otiske uvodnika
sutrašnjeg, nedjeljnog broja Zastava. Povukao je plave crte preko vijesti
koje je htio izbaciti. Nije stavljao svoje inicijale: bilo je opće poznato
kako samo Gail Wynand radi takve, plave komentare, potezima koji kao
da autora teksta brišu s popisa ţivih.
Završivši s redakturama, zatraţio je neka ga spoje s Wynandovim
Heraldom u gradu Springvilleu drţave Kansas. Kad bi Wynand zvao
provincije, njegovo ime nije najavljivano ţrtvi: podrazumijevalo se da
svaki kljuĉni stanovnik njegova carstva prepoznaje njegov glas.
"Dobro jutro, Cummings", rekao je, kad se urednik javio na telefon.
"Moj boţe", glasno je udahnuo urednik, "Nije li to...?"
"Jest", rekao je Wynand. "Slušaj Cummings. Još jedna svinjarija
poput one u juĉerašnjem broju i moţeš natrag u školske novine."
"Da, gospodine Wynand."
Wynand je prekinuo vezu. Zatraţio je neka ga spoje s uglednim
senatorom u Washingtonu.
"Dobro jutro senatore", rekao je, kad je dvije minute kasnije uvaţeni
gospodin podignuo slušalicu. "Lijepo od vas što ste odgovorili na moj
poziv. Ja sam vam zaista zahvalan. Ne ţelim vam oduzimati dragocjeno
vrijeme, ţelim samo zahvaliti na vašem trudu oko donošenja Hayes-
Langstonovog zakona."
"Ali gospodine Wynand!", zvuĉalo je kao da se senator vrpolji od
muke. "Zaista paţljivo od vas, ali zakon još nije donesen!"
"Toĉno. Moja greška. Bit će donesen sutra."
Sastanak generalnih direktora Wynandovih poduzeća bio je toga
dana zakazan za pola dvanaest. Wynandovo carstvo obuhvaćalo je
dvadeset i dva izdanja, sedam ĉasopisa, tri novinska servisa i dvije
agencije filmskih novosti. Wynand je posjedovao sedamdeset pet posto
akcija. Direktori nisu bili sigurni ni koja je njihova funkcija niti koja im
je svrha. Wynand je naredio neka svi sastanci poĉinju na vrijeme, bez
obzira je li on prisutan ili ne. Danas je u sobu ušao u pola jedan.
Govorio je ugledni, stari gospodin. Direktorima nije bilo dopušteno stati
i primijetiti njegov ulazak. Prišao je praznom stolcu na ĉelu stola od
mahagonija i sjeo. Nijedna se glava nije okrenula: kao da je stolac
zauzeo duh ĉiju prisutnost nitko od njih ne ţeli priznati. Slušao je u
tišini, petnaestak minuta. Ustao je usred neĉije reĉenice i otišao, isto
onako kako je i došao.
Na velikom uredskom stolu raširio je planove Stoneridgea, svojeg
najnovijeg pothvata na trţištu nekretnina, i proveo pola sata
razgovarajući o njemu s dvojicom agenata. Kupio je golemo zemljište
na Long Islandu i htio na njemu sagraditi Stoneridge, naselje malih,
privatnih kuća, ĉiju je svaku ulicu, rub ploĉnika i zgradu namjeravao
sagraditi sam. Onih nekoliko upućenih u ovu zamisao rekli su mu kako
je lud. Bila je to godina u kojoj se nitko nije usuĊivao graditi. Ali, Gail
Wynand je svoje bogatstvo stekao zahvaljujući odlukama koje su drugi
smatrali ludim.
Arhitekt koji bi dizajnirao Stoneridge još nije bio odabran. Vijest o
ovom poslu procurila je u profesiju gladnu narudţbi. Wynand je
tjednima odbijao ĉitati pisma i odgovarati na pozive najboljih arhitekata
u zemlji, i njihovih najboljih prijatelja. Odbio je još jedanput, kad mu je,
na kraju sastanka, njegova tajnica saopćila kako gospodin Ralston
Holcombe hitno moli za dvije minute njegova vremena na telefonu.
Nakon što su agenti otišli, Wynand je pritisnuo gumb na svojem
stolu, pozivajući Alvaha Scarreta. Scarret je dojurio odmah, osmjehujući
se sretno. Uvijek je na to zvono odgovarao s poslušnom revnošću
uredskog potrĉka.
"Alvah, što je, do vraga, Kicoš u ţuĉi?"
Scarret se nasmijao: "Ah, to? To je naslov romana. Od Lois Cook."
"Kakvog romana?"
"Oh, same budalaštine. Trebala je biti neka vrsta pjesme u prozi.
Nešto o kamencu u ţuĉi koji uobrazi kako je nezavisan entitet, nešto
poput upornog individualca u ţuĉnoj vrećici, ako znaš što mislim, a
onda ĉovjek proguta veliku koliĉinu ricinusa – posljedice su opisane
više nego slikovito – iako nisam siguran da su medicinski toĉne, ali, u
svakom sluĉaju, to je kraj Kicoša u ţuĉi. Sve to bi trebalo posluţiti kao
dokaz kako slobodna volja kao takva, ne postoji."
"Koliko je primjeraka prodano?"
"Ne znam. Ne puno, mislim. Samo meĊu inteligencijom. Ali, ĉujem
da se u posljednje vrijeme prodaje bolje i..."
"Upravo tako. Što se to ovdje dogaĊa, Alvah?"
"Što? Aha, misliš, primijetio si kako je knjiga spomenuta nekoliko
puta i..."
"Mislim, primijetio sam je spomenutu svuda po Zastavama u
posljednja tri tjedna. Vrlo lijepo izvedeno, trebalo mi je upravo toliko da
shvatim kako nije sluĉajnost u pitanju."
"Na što misliš?"
"Što ti misliš da mislim? Zašto bi se upravo taj naslov pojavljivao na
posve nevjerojatnim mjestima? Jednoga dana u policijskom izvješću o
ubojici koji je umro poput 'Kicoša u ţuĉi'. Dan poslije na šesnaestoj
stranici u politiĉkom prilogu iz Albanyja: 'Senator Hazleton misli kako
je nezavisni entitet, ali moţda se na kraju otkrije kako je ipak samo
Kicoš u ţuĉi.' Onda u osmrtnicama. Juĉer na ţenskoj strani. Danas u
stripovima. Snooxy svojega bogatog stanodavca naziva Kicoš u ţuĉi."
Scarret se pomirljivo smijuljio: "Da. Nije li glupo?"
"Mislio sam da je glupo. U poĉetku. Više ne."
"Ali, do vraga, Gail! Zašto bi ikome to bilo vaţno? Nije to neka
velika tema koju svi naši autori populariziraju. To je samo nebitna, mala
šala."
"U tome je prvi problem, izmeĊu ostalih. Drugi je što ta knjiga nije
ĉuveni hit. Kad bi bila, shvatio bih da njezin naslov svima automatski
pada napamet. Ali, to nije sluĉaj. Znaĉi to netko radi namjerno. Zašto?"
"Hajde, Gail! Zašto bi to ikome bilo vaţno? I zašto bi nama bilo?
Kad bi u pitanju bila politiĉka tema... Ali, do vraga, tko moţe imati
koristi od reklame za ili protiv slobodne volje?"
"Da li se itko konzultirao s tobom u vezi ovoga?"
"Ne. Ponavljam ti, iza toga nitko ne stoji. Sve je spontano. U pitanju
je samo puno onih koji misle kako je to duhovito."
"Od koga si prvi put ĉuo za ovo?"
"Ne znam... Da vidim... Bio je to... Da, mislim da je to bio Ellsworth
Toohey."
"Zaustavi to. I svakako obavijesti gospodina Tooheyja."
"U redu, ako ti to ţeliš. Ali zaista nije vaţno. Ljudi se samo šale."
"Ne volim da se itko šali s mojim novinama."
"Da, Gail."
U dva sata poslijepodne Wynand je, kao poĉasni gost, bio na ruĉku
koji je organizirala Nacionalna konvencija ţenskih udruţenja. Sjedio je
s desne strane predsjednice, u dvorani za bankete, koja je odzvanjala od
glasova i mirisala na gardenije s ovratnika prisutnih dama, i pohanu
piletinu s graškom. Poslije ruĉka odrţao je govor. Konvencija se
zalagala za nastavak karijera udatih ţena: Wynandove novine godinama
su se borile protiv ideje da udate ţene rade. Wynand je govorio dvadeset
minuta ne rekavši ništa, ali je ostavio dojam kako podrţava sve zbog
ĉega je ovaj susret odrţan. Nitko nikada nije uspio objasniti uĉinak koji
je Wynand imao na publiku, osobito ţensku. Nije radio ništa
spektakularno, glas mu je bio nizak, metalan, gotovo monoton, toliko
korektan da je bio gotovo namjerna satira uljudnosti. Svejedno, posve bi
osvojio sve slušatelje. Govorilo se kako je to zbog njegove pritajene,
goleme muţevnosti koja pristojan glas što govori o školama, domovima
i obiteljima, pretvara u glas zavodnika koji vodi ljubav sa svakom
prisutnom ţenom, koliko god stara i ruţna bila.
Na povratku u ured Wynand se zaustavio u uredništvu gradske
rubrike gdje je, stojeći za visokim pultom, s plavom olovkom u ruci, na
velikim listovima obiĉnog papira za tisak, slovima visokim dva
centimetra, ispisao sjajan, nemilosrdan uvodnik, kojim je optuţio sve
pristalice karijera udatih ţena. Inicijali GW na kraju teksta blještali
poput plavog plamena. Nije proĉitao tekst, nikada to nije ĉinio, samo ga
je bacio na stol najbliţeg urednika i izišao iz prostorije.
Nešto kasnije, istoga popodneva, upravo kad se spremao otići, tajnica
je najavila Ellswortha Tooheyja koji je molio da bude primljen.
"Neka uĊe", rekao joj je.
Toohey je ušao s opreznim polu-osmijehom na licu, osmijehom
poruge upućene i sebi i svojem šefu, ali se, s delikatnim osjećajem za
ravnoteţu, malo većim dijelom rugao sebi. Znao je kako ga Wynand ne
ţeli vidjeti i kako mu to što je primljen ne ide u korist.
Wynand je sjedio za svojim stolom uĉtivo praznog lica. Dvije
dijagonalne brazde nazirale su se na njegovu ĉelu, paralelne s kosim
obrvama. Lice mu je ponekad poprimalo uznemirujuće ĉudan izraz,
poput dvostruke ekspozicije, naglašeno zloslutna znaĉenja.
"Sjednite, gospodine Toohey. Što mogu uĉiniti za vas?"
"Oh, ja sam puno drskiji od toga gospodine Wynand", raspoloţeno je
odgovorio Toohey. "Nisam došao traţiti vašu pomoć, već vama ponuditi
svoju."
"U ĉemu?"
"Stoneridgeu."
Dijagonalne pruge na Wynandovu licu postale su oštrije.
"Od kakve bi koristi pisac novinske kolumne mogao biti za
Stoneridge?"
"Kolumnist nikakve. Ali, struĉnjak za arhitekturu...", Toohey je
pustio da mu se u glasu izvije upitnik.
Da Tooheyjeve oĉi nisu tako bezobrazno gledale ravno u
Wynandovo lice, bilo bi mu nareĊeno neka odmah napusti prostoriju.
Ali, pogled je rekao Wynandu kako Toohey dobro zna koliko ga ljudi
opsjeda preporuĉujući arhitekte i koliko se on trudi izbjeći ih: kao i to da
ga je Toohey nadmudrio dobivši dopuštenje za razgovor s ciljem koji
Wynand nije oĉekivao. Drskost je zabavila Wynanda, s ĉime je Toohey
i raĉunao.
"U redu gospodine Toohey. Koga mi prodajete?"
"Petera Keatinga."
"Onda?"
"Molim?"
"Onda, prodajte mi ga."
Toohey je zastao, zatim veselo slegnuo ramenima i nastavio:
"Vi, svakako razumijete kako ja ni na jedan naĉin nisam povezan s
gospodinom Keatingom. Ja sam ovdje samo kao njegov prijatelj – i
vaš." Glas je zvuĉao ugodno i neformalno, ali je izgubio nešto od
sigurnosti. "Iskreno govoreći, znam da zvuĉi otrcano, ali što drugo
mogu reći? To je, jednostavno, istina." Wynand nije pokazivao ţelju
olakšati mu. "Usudio sam se doći, jer sam osjećao obavezu reći vam što
mislim. Ne, ne moralnu obavezu. Nazovite je estetskom. Znam kako
zahtijevate najbolje u svemu što radite. Za projekt takvog obima kakav
vi planirate ne postoji nijedan ţivi arhitekt dorastao Peteru Keatingu u
efikasnosti, ukusu, originalnosti i imaginaciji. To je, gospodine
Wynand, moje iskreno mišljenje."
"Ja vam posve vjerujem."
"Vjerujete mi?"
"Posve. Ali, gospodine Toohey, zašto bih ja vaše mišljenje uzeo u
obzir?"
"Pa, na kraju krajeva, ja jesam vaš ekspert za arhitekturu." Nije uspio
sakriti prizvuk bijesa u glasu.
"Dragi moj gospodine Toohey, nemojte mene miješati s mojim
ĉitateljima."
Bio je potreban trenutak, a onda se Toohey nagnuo unatrag, raširio
ruke i bespomoćno nasmijao:
"Pošteno govoreći gospodine Wynand, nisam ni mislio kako bi moje
rijeĉi mogle imati teţinu. Moja namjera zato i nije bila vama prodati
Petera Keatinga."
"Ne? A što je bila vaša namjera?"
 "Samo osigurati pola sata vašega vremena za osobu koja bi vas
mogla uvjeriti u sposobnosti Petera Keatinga puno bolje od mene."
"Tko je to?"
"GospoĊa Petera Keatinga."
"Zašto bih ja uopće ţelio razgovarati o tom s gospoĊom Petera
Keatinga?"
"Zato što je ona iznimno lijepa i jako komplicirana ţena."
Wynand je zabacio glavu unatrag i glasno se nasmijao.
"Dragi Boţe! Toohey, zar sam ja toliko proziran?"
Toohey je trepnuo, zateĉen.
"Ali zaista, gospodine Toohey, ja vama dugujem ispriku ako sam
vas, dopustivši da moje sklonosti postanu tako dobro poznate, prisilio na
takvu nerafiniranost. Nisam imao pojma da se vi, uz sve vaše druge
humanitarne aktivnosti, bavite i podvoĊenjem."
Toohey je ustao.
"Ţao mi je što ću vas razoĉarati, gospodine Toohey. Nemam niti
najmanju ţelju ikada sresti gospoĊu Petera Keatinga."
"Nisam to ni mislio. Ne na temelju mojeg prijedloga bez dokaza.
Predvidio sam to prije nekoliko sati. Toĉnije, još jutros. I zato sam bio
toliko slobodan osigurati sebi još jednu mogućnost za razgovor s vama o
tome. Bio sam toliko slobodan poslati vam dar. Kad se veĉeras vratite
kući, ĉekat će vas tamo. A onda, ako zakljuĉite kako sam u pravu što to
oĉekujem, telefonirajte mi i ja ću odmah doći da ĉujem ţelite li upoznati
gospoĊu Petera Keatinga, ili ne."
"Toohey, ovo je nevjerojatno, ali vi kao da meni nudite mito."
"Da."
"Znate što, to je ona vrsta hrabrosti kojom ili uspijete u potpunosti ili
izgubite posao."
"Prepuštam to vašem veĉerašnjem sudu."
"U redu, gospodine Toohey. Pogledat ću vaš dar."
Toohey se naklonio i krenuo van. Bio je već pred vratima kad je
Wynand dodao:
"Znate što Toohey, dosadit ćete mi, jednog od ovih dana."
"Ja ću nastojati da se to ne dogodi prije no što bude potrebno",
odgovorio je Toohey, ponovno se naklonio i izišao.
 Vrativši se kući, Wynand je zaboravio na sve u vezi Ellswortha
Tooheyja.
Te je veĉeri, u svojem apartmanu, veĉerao sa ţenom koja je imala
bijelo lice, mekanu smeĊu kosu, i deset generacija muških predaka, koji
bi ubili ĉovjeka zbog same pomisli na nešto od onog što je Gail Wynand
s njome iskusio.
Linija njezine ruke, dok je podizala kristalnu ĉašu s vodom do usana,
bila je isto toliko savršena koliko i srebrni svijećnjak nenadmašnog
majstora na stolu izmeĊu njih. Wynand je promatrao s istim divljenjem.
Treperava svjetlost svijeća na površinama njenog lica stvarala je prizor
tolike ljepote da je poţelio da nije ţiva, zato da je samo gleda, ne kaţe
ništa, i misli što ţeli.
"Za mjesec ili dva, Gail", rekla je, osmjehujući se lijeno, "kad bude
hladno i ruţno, hajdemo uzeti Jesam i odjedriti ravno u sunce, kao
prošle zime."
Jesam je bilo ime Wynandove jahte. Nikada nikome nije objasnio
zašto se tako zove. Mnogo ţena ga je o tome ispitivalo. Pitala je i ova
ţena, jednom prije. I sad, dok je sjedio u tišini, upitala je ponovno:
"Usput, dragi, što znaĉi ime te tvoje predivne olupine?"
"To je pitanje na koje ne odgovaram", rekao je. "IzmeĊu ostalih."
"Dobro onda, hoću li pripremiti garderobu za krstarenje?"
"Zeleno je tvoja boja. Sjajno izgleda na moru. Volim gledati njene
odsjaje na tvojoj koţi i kosi. Nedostajat će mi slika tvoje gole ruke na
zelenoj svili. Jer, veĉeras je posljednji put."
Njezini su prsti mirno drţali stalak ĉaše. Niĉim joj nije nagovijestio
da će ovo biti posljednja veĉer. Ali, znala je kako su ove rijeĉi sve što
mu je potrebno za kraj. Sve Wynandove ţene znale su kako mogu
oĉekivati ovakav završetak i kako se o njemu ne raspravlja. Poslije
nekog vremena, upitala je, tihim glasom:
"Koji je razlog, Gail?"
"Onaj oĉiti."
Stavio je ruku u dţep i izvukao dijamantnu narukvicu koja je pod
plamenom svijeća zasvijetlila hladnim, blistavim sjajem. Teško kamenje
visjelo je mlitavo s njegovih prstiju. Nije bilo kutije niti ukrasnog
papira. Bacio ju je preko stola.
 "U spomen, draga moja", rekao je. "Mnogo je vrednija od onoga što
slavi."
Narukvica je pogodila ĉašu i uĉinila da zazvoni tankim, oštrim
zvukom, kao da je staklo vrisnulo umjesto ţene. Ţena nije rekla ništa.
Znao je kako je ovo strašno, jer ona nije bila netko kome se ovakav dar
daje u ovakvom ĉasu, kao što to nisu bile ni druge prije nje: i jer ga ona
neće odbiti, kao što ni druge nisu.
"Hvala ti Gail", rekla je, zatvarajući kopĉu na narukvici i ne
gledajući u njega, preko svijeća.
Kasnije, kad su prolazili salonom, zastala je i pogled ispod dugih
trepavica podignula prema tmini u kojoj su poĉinjale stube koje vode u
njegovu spavaću sobu.
"Da zasluţim uspomenu, Gail?", upitala je bezbojnim glasom.
"Zaista sam htio", odgovorio je. "Ali, umoran sam."
Kada je otišla, on je stojeći u predvorju, mislio o njezinu bolu, o
tome kako je njezina patnja stvarna, ali kako će na kraju, za nju, sve
prestati biti stvarno, osim narukvice. Nije se više sjećao vremena u
kojem bi ovakva pomisao izazvala gorĉinu. Pomislio je kako se i njega
tiĉu dogaĊaji ove veĉeri, ali nije osjećao ništa osim ĉuĊenja što sve ovo
nije uradio puno prije.
Otišao je u svoju biblioteku. Sjedio je, ĉitajući, nekoliko sati. I stao.
Stao je naglo, bez razloga, u sredini neke vaţne reĉenice. Izgubio je
ţelju za ĉitanjem. Izgubio je svaku ţelju za svakim naporom.
Ništa mu se nije dogodilo, dogaĊaj je pozitivna realnost, a nikakva
realnost njega nije mogla uĉiniti nemoćnim. Ovo je bio neki ogromni
negativ – kao da je sve iz njega izbrisano – kao da je ostala samo
neosjetljiva praznina, pomalo nepristojna, jer je izgledala tako obiĉno,
tako neuzbudljivo, kao ubojica koji se njeţno smiješi.
Ništa nije nestalo, samo ţelja, ne, više od toga, korijen, ţelja da se
ţeli. Mislio je kako ĉovjek koji izgubi vid ipak saĉuva koncept prizora,
ali ĉuo je za mnogo strašnije sljepilo: kad su uništeni centri u mozgu
koji kontroliraju viziju, gubi se ĉak i sjećanje na vizualnu percepciju.
Ispustio je knjigu i ustao. Nije ţelio tu ostati: nije se ţelio pomaknuti.
Pomislio je kako bi trebao otići u krevet. Bilo je previše rano za njega
ali bi zato mogao ustati ranije. Otišao je u svoju spavaću sobu, istuširao
se, odjenuo pidţamu. Zatim je otvorio ladicu komode i u njoj ugledao
pištolj. Bilo je to trenutaĉno prepoznavanje naglog interesa, koje je
uĉinilo da posegne za njim.
Bio je to nedostatak straha, na pomisao da će se ubiti, koji ga je
uvjerio da bi trebao. Pomisao je izgledala tako jednostavno, kao
argument koji nije vrijedan negiranja. Kao banalnost.
Stajao je tako, oslonjen na zid od stakla, zaustavljen upravo tom
jednostavnošću. Od ţivota se moţe napraviti banalnost, pomislio je, ne i
od smrti.
Prišao je krevetu i sjeo s pištoljem u ruci,. Ĉovjek koji će upravo
umrijeti, pomislio je, u tom posljednjem bljesku vidi cijeli svoj ţivot. Ja
ne vidim ništa. Ali, mogu sebe natjerati da vidim. Mogu na silu vidjeti,
još jednom. Daj mi da u tome naĊem ili ţelju za ţivotom, ili razlog da
ga sad okonĉam.

Gail Wynand, star dvanaest godina, stajao je u mraku ispod srušenog

zida na obali rijeke Hudson, ruke zamahnute unatrag, ĉvrsto stisnute
šake spremne na udarac, i ĉekao.
Kamenje pod njegovim nogama uzdizalo se prema ostatku zida,
jedan njegov dio skrivao ga je od pogleda s ulice: s druge strane nije
bilo niĉega osim strmine prema rijeci. Ispred njega leţao je
neosvijetljen, nepoploĉan dok, ulegnute zgrade, prazan prostor neba,
skladišta, iskrivljeni kameni ukras iznad nekog prozora koji je svijetlio
zloćudnim sjajem.
Za nekoliko trenutaka morao se boriti, i znao kako će to biti borba na
ţivot i smrt. Stajao je mirno. Njegova šaka, zaustavljena u pokretu, kao
da je drţala nevidljive ţice što su se protezale do svake kljuĉne toĉke
njegova mršavog, visokog tijela u poderanim hlaĉama i košulji, do duge,
nabreknute tetive na goloj ruci, do napetih ţila vrata. Ĉinilo se kao da
samo ţice podrhtavaju: tijelo je bilo nepomiĉno. Bio je nalik nekoj
novoj vrsti smrtonosnog oruţja: da je netko prstom dodirnuo bilo koju
toĉku njegova tijela, povukao bi okidaĉ.
Znao je kako ga traţi voĊa njihove uliĉne bande, i kako neće doći
sam. Dvojica od djeĉaka koje je oĉekivao borili su se noţevima, jedan je
već imao ubojstvo na savjesti. Ĉekao ih je bez oruţja u dţepu. Bio je
najmlaĊi ĉlan bande i posljednji koji je u nju ušao. VoĊa je naredio da
ga nauĉe pameti.
 Sve je poĉelo oko planiranja pljaĉke šlepera na rijeci. VoĊa je
odluĉio da će je izvesti noću. Banda se sloţila, svi osim Gaila Wynanda.
Gail Wynand je objasnio, polaganim, oholim glasom, kako je druga
banda, niţe niz rijeku, prošle nedjelje pokušala uĉiniti isto, i sad su
šestorica njenih ĉlanova u zatvoru, a dvojica u mrtvaĉnici. Pljaĉku treba
izvesti u zoru, kad je nitko ne oĉekuje. Druţina ga je ismijala. Nije
odustao. Gail Wynand nije bio osobito uspješan u primanju nareĊenja.
Nije prihvaćao ništa osim ispravnosti vlastitog rasuĊivanja. I tako je
voĊa odluĉio riješiti problem jednom zauvijek.
Tri mladića hodala su tako tiho da ljudi iza tankih zidova pokraj
kojih su prolazili nisu ĉuli korake. Gail Wynand ĉuo ih je s bloka
udaljenosti. Nije se pomaknuo u svojem kutu, samo se njegova šaka
ĉvršće stegnula.
Kad je došao pravi trenutak, iskoĉio je iz skrovišta. Skoĉio je ravno u
prazninu, ne razmišljajući o padu, kao da je katapultom odbaĉen
kilometrima daleko. Grudima je udario jednog protivnika u glavu,
trbuhom drugoga, stopala su tresnula u grudi trećeg. Sve ĉetvero pali su
na zemlju. Kada su se tri lica ponovno podignula nisu više vidjela Gaila
Wynanda, nego vrtlog u zraku iznad njih iz kojeg ih je nešto pogodilo
prţećim udarcem.
Nije imao niĉeg, osim dvije šake: na njihovoj strani bilo ih je pet i
jedan noţ, to kao da nije bilo vaţno. Mogli su ĉuti zvukove svojih
udaraca, poput tupih zvukova udaraca u gumu, mogli su osjetiti prekid u
zamahu noţa, koji je govorio da je noţ nešto prerezao, ali je ono s ĉime
su se borili bilo neranjivo. On nije imao vremena osjećati, bio je previše
brz, bol ga nije mogla sustići, bol kao da je ostala visjeti u zraku, iznad
mjesta na kojem ga je uhvatila, na kojem ga, već sljedeće sekunde, više
nije bilo.
Ĉinilo se da izmeĊu lopatica ima motor koji okreće njegove ruke u
dva smjera ostavljajući samo vrtlog vidljivim, dok su ruke nestajale
poput elise aviona u letu. Kruţenje se spuštalo i pogaĊalo ciljeve bez
prekida u okretaju. Jedan je mladić vidio svoj noţ u Wynandovu
ramenu, vidio je trzaj ramena i sjeĉivo koji reţe tijelo sve do struka.
Bilo je to posljednje što je vidio. Nešto se dogodilo s njegovom bradom
i nije osjetio kada je potiljkom udario o gomilu starih cigli.
 Ostala dvojica su se još dugo borila s centrifugom iz koje su sad
crvene kapljice letjele po okolnim zidovima. Ali, nije pomagalo. Nisu se
borili s ĉovjekom. Borili su se s bestjelesnom ljudskom voljom.
Kad su odustali, jeĉeći izmeĊu cigli, Gail Wynand je obiĉnim glasom
rekao: "Izvest ćemo sve u zoru", i otišao. Od tog trenutka on je bio voĊa
bande.
Pljaĉka šlepera izvedena je u svitanje, dva dana kasnije, i bila
potpuni uspjeh.
Gail Wynand ţivio je sa svojim ocem u prizemlju stare kuće, u srcu
predgraĊa znanog kao Hell’s Kitchen. Otac mu je bio luĉki radnik,
visok, tih, nepismen ĉovjek koji nikada nije išao u školu. I otac njegova
oca i njegov otac bavili su se istim poslom, nitko u obitelji nije
poznavao ništa osim bijede. Ali, je, negdje davno, u njihovu rodu,
postojala priĉa o aristokratskom porijeklu, slava o nekom plemenitom
pretku i zatim nešto o nekoj tragediji koja je sve potomke poslala u
blato. Bilo je neĉeg kod svih Wynanda – iz podruma, krĉmi i zatvora –
što se nije uklapalo u njihovo okruţenje. Na dokovima New Yorka
Gailov otac bio je poznat kao Vojvoda.
Gailova majka umrla je od tuberkuloze kad su njemu bile dvije
godine. Bio je sin jedinac. Nejasno se sjećao kako je neka velika drama
bila povezana s oĉevim brakom: vidio je sliku svoje majke: nije bila
odjevena kao ţene iz susjedstva, niti je sliĉila na njih: njegova je majka
bila ljepotica. Poslije njezine smrti kao da je sav ţivot nestao iz njegova
oca. Volio je Gaila, ali ljubavlju kojoj su dovoljne dvije reĉenice u
tjedan dana.
Gail nije sliĉio niti ocu niti majci. Sliĉio je nekomu koga se više
nitko nije mogao sjetiti: razmak bi se morao raĉunati ne generacijama,
već stoljećima. Uvijek je bio previše visok za svoju dob i previše tanak.
Djeca su ga zvala Rastegnuti Wynand. Nitko nije znao što koristi kao
mišiće, ali su svi znali kako ih ima.
Radio je od djetinjstva, jedan posao za drugim. Dugo vremena bio je
uliĉni prodavaĉ novina. Jednog jutra, ušao je kod šefa novinske kuće,
izjavljujući kako bi trebalo pokrenuti nov posao – jutarnju dostavu
novina ispred vrata svakog kupca. Objasnio je zašto bi to, i kako,
povećalo prodaju. "Ma nemoj?", rekao je šef. "Znam da bi bilo
uspješno", rekao je Wynand. "Nisi ti ovdje da odluĉuješ", rekao je šef.
"Ti si glup", rekao je Wynand i ostao bez posla.
Radio je u špeceraju. Raznosio je robu, ĉistio istrošen drveni pod,
razvrstavao baĉve trulog povrća, pomagao u prodaji, strpljivo mjerio
pola kilograma brašna, i iz velike posude punio vrĉeve s mlijekom. Bilo
je to kao da se parni valjak koristi za peglanje maramica. Ali, on je
stisnuo zube i nije odustao. Jednog dana objasnio je vlasniku špeceraja
kako bi bilo pametno prodavati mlijeko u bocama, kao viski. "Zaklopi
usta i odi tamo posluţiti gospoĊu Sullivan", rekao je trgovac. "I nemoj ti
mene uĉiti o poslu. Nisi ti ovdje da odluĉuješ!" Posluţio je gospoĊu
Sullivan i nije rekao ništa.
Radio je u dvorani za bilijar. Ĉistio je pljuvaĉnice i prao iza pijanih
gostiju. Ĉuo je i vidio stvari koje su mu osigurale imunitet od
zaprepaštenja za ostatak njegova ţivota. Uloţio je ogroman napor kako
bi nauĉio šutjeti, ostati na mjestu koje su drugi smatrali da mu pripada,
prihvatiti nesposobnost za gospodara – i ĉekati. Nitko ga nikad nije ĉuo
govoriti o onome što osjeća. Osjećao je mnogo toga za svoju ljudsku
braću, ali ne i poštovanje.
Radio je kao ĉistaĉ cipela na feribotu. Šutnuo bi ga i nareĊivao mu
svaki napuhani trgovac, svaki pijani mornar na brodu. Ako bi
progovorio, zaĉuo bi neki grubi glas kako govori: "Nisi ti ovdje da
odluĉuješ!" Ali ovaj je posao volio. Kad nije bilo mušterija stajao je na
ogradi i promatrao Manhattan. Gledao je ţute drvene grede novih kuća,
prazna zemljišta, dizalice i bušilice, visoke tornjeve u daljini. Mislio je
o onom što bi trebalo sagraditi, onome što bi trebalo srušiti, o prostoru,
o nadi, o mogućem. Hrapavi povik: "Hej mali!", prekinuo bi mu misli.
Vratio bi se na svoju klupu i poslušno sagnuo nad blatnjavom cipelom.
Mušterija je vidjela samo malu glavu svijetlo smeĊe kose, i dvije tanke,
spretne ruke.
U maglovitim noćima, ispod plinske lanterne na uglu, nitko nije
primjećivao tanku priliku naslonjenu na stup, srednjovjekovnog
aristokratu, vanvremenskog patricija, kojem je svaki instinkt vikao kako
bi trebao zapovijedati, kojem je bistri mozak govorio zašto na to ima
pravo, feudalnog vlastelina stvorenog da vlada, a roĊenog da ĉisti
podove i prima naredbe.
 U dobi od pet godina, sam je nauĉio ĉitati i pisati, tako što je
postavljao pitanja. Proĉitao je sve što mu je došlo u ruke. Nije podnosio
neobjašnjivo. Morao je razumjeti sve što su drugi znali. Amblem
njegova djetinjstva, grb koji je sam sebi izmislio, umjesto onoga
izgubljenog u stoljećima, bio je upitnik. Ništa mu se nije moralo
objasniti dvaput. Prva saznanja o matematici dobio je od inţenjera koji
su postavljali kanalizacijske cijevi. Zemljopis je uĉio od mornara na
dokovima. Društveno ureĊenje i prava graĊana od politiĉara iz lokalnog
kluba u kojem su se okupljali gangsteri. Nikad nije pohaĊao niti crkvu,
niti školu. Bilo mu je dvanaest godina kad je ušao u crkvu i saslušao
propovijed o strpljenju i poniznosti. Nikada se više nije vratio. Sa
trinaest odluĉio je otkriti kako izgleda obrazovanje i upisao se u lokalnu
školu. Njegov otac nije na to rekao ništa, kao što nije ništa rekao niti kad
se Gail vraćao kući pretuĉen u nekoj od tuĉnjava.
Prvog tjedna u školi uĉiteljica je stalno prozivala Gaila Wynanda, iz
ĉistog zadovoljstva, jer je uvijek znao sve odgovore. Kad je imao
povjerenja u bolje od sebe i u njihove namjere pokoravao se poput
Spartanca, namećući sebi disciplinu kakvu je zahtijevao od svakoga u
bandi. Ali snaga njegove volje bila je uludo trošena: u toku prvog tjedna
shvatio je kako ne mora uloţiti nikakav napor da bi bio najbolji u
razredu. Nakon mjesec dana uĉiteljica je prestala na njega obraćati
paţnju: izgledalo je besmisleno, uvijek bi znao svoju lekciju a ona se
morala posvetiti sporijoj i manje sposobnoj djeci. Sjedio je,
nezainteresiran, satima koji su se nastavljali unedogled, dok bi uĉiteljica
ponavljala, ţvakala i preţvakavala, znojeći se u naporu da izazove
traĉak zanimanja u praznim oĉima i mumlajućim glasovima. Na kraju
drugog mjeseca, ponavljajući osnove povijesti koje im je pokušavala
utuviti u glavu, upitala je: "I koliko se drţava prvo sjedinilo?" Nitko se
nije javio za odgovor. Gail Wynand je podignuo ruku. Uĉiteljica je
klimnula glavom. On je ustao: "Zašto", upitao je, "moram sve slušati
deset puta? Ja sve to znam." "Ti nisi jedini u razredu", rekla je uĉiteljica.
Promrmljao je nešto od ĉega je problijedjela, a onda, poslije petnaest
minuta pocrvenjela, shvativši što je ĉula. Prišao je vratima, okrenuo se
na pragu i rekao: "O, da. Bilo ih je trinaest."
Bio je to kraj njegove formalne naobrazbe.
 U Hell’s Kitchen ţivjeli su ljudi koji nikad nisu prešli njezine
granice, i oni koji su rijetko izlazili iz podruma u kojima su roĊeni. Ali,
Gail Wynand ĉesto je odlazio u šetnju najboljim gradskim ulicama. Nije
osjećao gorĉinu spram svijeta bogatih, ni zavist, ni strah. Jednostavno,
bio je radoznao i na Petoj aveniji osjećao se isto kao i bilo gdje drugdje.
Hodao je pokraj otmjenih vila ruku zavuĉenih u dţepove, potrganih
cipela iz kojih su virili vrhovi prstiju. Ljudi su buljili u njega, ali mu to
nije smetalo. Prolazio je ostavljajući dojam kako ovim ulicama pripada
on, a ne oni. U ovom ĉasu nije ţelio ništa, osim razumjeti.
Htio je znati što je ove ljude ĉinilo drugaĉijima od onih iz njegova
okruţenja. Nije to bila odjeća, niti koĉije, niti banke koje su mu zapele
za oko, bile su to knjige. Ljudi u njegovom dijelu grada imali su odjeću,
konjske zaprege i novac; stupanj imetka bio je nevaţan; ali oni nisu
ĉitali knjige. Odluĉio je otkriti što ĉitaju ljudi na Petoj Aveniji. Jednoga
dana primijetio je damu koja je ĉekala u koĉiji uz rub ploĉnika – znao je
da se radi o dami, njegov sud o tom pitanju bio je puno pronicljiviji od
diskriminacija u registrima pod nazivom Tko je tko – ona je ĉitala
knjigu. Skoĉio je na podnoţje koĉije, istrgnuo joj knjigu iz ruku i
pobjegao. Bili su potrebni mnogo brţi i vitkiji ljudi od policajaca da bi
ga uhvatili.
Bio je to roman Herberta Spencera. Prošao je kroz tihu agoniju
napora kako bi ga proĉitao do kraja. Proĉitao ga je. Razumio je jednu
ĉetvrtinu onoga što je proĉitao. Ali to ga je potaknulo na proces kojem
se posvetio sistematskom, ĉvrstom odluĉnošću. Bez savjeta, pomoći ili
plana poĉeo je ĉitati sve moguće knjige, nailazio je na ulomke koje nije
shvatio u jednoj knjizi, i traţio drugu na tu temu. Greške su ga
razgranavale u svim smjerovima; ĉitao je tomove specijaliziranih
nauĉnih knjiga, i nakon njih školske udţbenike. Nije bilo reda u njegovu
ĉitanju, ali je bilo reda u onome što je ostajalo u njegovoj glavi.
Otkrio je ĉitaonicu u Gradskoj biblioteci, i proveo tamo neko vrijeme
prouĉavajući okolicu. Zatim su, jednoga dana, nekoliko puta,
neuvjerljivo ĉisti i na silu dotjerani djeĉaci, jedan za drugim ulazili u
biblioteku. Bili su mršavi na dolasku, ali ne i na odlasku. Te je veĉeri
Gail Wynand sloţio svoju osobnu biblioteku u jednome kutu stana u
prizemlju. Njegova banda izvršila je nareĊenje bez protesta. Bio je to
skandalozan zadatak, nijedan lopov koji drţi do sebe nikada nije ukrao
nešto toliko besmisleno poput knjiga. Ali je Rastegnuti Wynand naredio
– a s njime se nije raspravljalo.
Bilo mu je petnaest kad su ga jednog jutra našli u blatu, kao
bezobliĉnu, krvavu masu, s obje slomljene noge, pretuĉenog od nekog
pijanog luĉkog radnika. Bio je bez svijesti kad su ga našli. Ali, te je
noći, poslije tuĉnjave, bio svjestan. Leţao je sam u tamnom prolazu.
Vidio je nekakvo svjetlo iza ugla. Nitko nije znao kako se uspio dovući
do tog ugla, ali jest; mogao se vidjeti dugaĉak, krvavi trag na ploĉniku:
puzao je, pokrećući se samo rukama. Zakucao je na dno vrata. Bila je to
krĉma, još uvijek otvorena. Krĉmar je izišao van. Bio je to jedini put u
ţivotu da je Gail Wynand molio za pomoć. Krĉmar ga je pogledao
bezliĉnim, teškim pogledom, pogledom koji je otkrivao punu svijest o
agoniji, nepravdi, i bešćutnoj, goveĊoj ravnodušnosti. Krĉmar se vratio
unutra, zalupivši vrata za sobom. Nije imao nikakvu ţelju miješati se u
huliganske obraĉune.
Godinama kasnije, Gail Wynand, izdavaĉ newyorških Zastava, još
uvijek je pamtio imena i luĉkog radnika i krĉmara te ih odluĉio potraţiti.
Luĉkome radniku nije napravio ništa, ali je uĉinio da krĉmar propadne,
izgubi sve novce i kuću te na koncu izvrši samoubojstvo.
Gailu Wynandu bilo je šesnaest kad mu je umro otac. Bio je sam, bez
posla u tom trenutku, sa šezdeset pet centi u dţepu, neplaćenim najmom
za stan i kaotiĉnim obrazovanjem. Zakljuĉio je kako je došlo vrijeme za
odluku što uĉiniti sa svojim ţivotom. Te se veĉeri popeo na krov kuće i
gledao svjetla grada u daljini, grada u kojemu on nije donosio odluke.
Oĉi su mu polagano prelazile preko prozora iskošenih hotela oko njega,
do prozora palaĉa u daljini. Bili su to samo osvijetljeni kvadrati obješeni
u prostoru, ali je po njima mogao odrediti kvalitetu struktura kojima su
pripadali: svjetla unaokolo bila su tuţna, obeshrabrena, ona u daljini
sijala su ĉvrsto i jasno. Postavio je sebi samo jedno pitanje: što je ono
što ulazi u sve te kuće, u neugledne i raskošne podjednako, što dopire do
svake sobe, do svakog ĉovjeka? Svi su oni jeli kruh. Da li je moguće
vladati ljudima preko kruha koji kupuju? Imali su cipele, imali su kavu,
imali su... Smjer njegova ţivota bio je odreĊen.
Sljedećeg je jutra ušao u ured urednika Sluţbenih novina,
ĉetverorazrednog ĉasopisa u oronuloj zgradi i zatraţio posao u gradskoj
rubrici. Urednik je pogledao njegovu odjeću i upitao: "Znaš li ti kako se
piše maĉka?" "Znaš li ti kako se piše antropomorfologija?", odgovorio
je Wynand. "Ovdje nema posla", rekao je urednik. "Ja ću biti u blizini",
rekao je Wynand. "Upotrijebite me kad budete ţeljeli. Ne morate mi
platiti. Dat ćete mi plaću kad shvatite kako je to bolje za vas."
Ostao je u zgradi, sjedeći na stubama ispred sobe. Sjedio je tu
sljedećih tjedan dana. Nitko na njega nije obraćao pozornost. Noći je
provodio spavajući po veţama. Kad je potrošio sve novce, krao je hranu
iz prodavaonica ili je vadio iz smeća prije nego što bi se vratio na svoje
mjesto.
Jednoga se dana jedan reporter, silazeći s kata, saţalio na njega i
bacio mu novĉić od pet centa u krilo, rekavši: "Idi kupi sebi tanjur juhe,
dijete." Wynand je u dţepu imao jedan novĉić od deset centa. Izvadio ga
je i bacio reporteru rekavši: "Idi kupi sebi ševu." Ĉovjek je opsovao i
otišao. Oba novĉića ostala su leţati na podu. Wynand ih nije ni
dotaknuo. Priĉa je ponavljana po redakciji. Prištavi dostavljaĉ slegnuo je
ramenima i uzeo novĉiće.
Na kraju tjedna, u najvećoj guţvi, ĉovjek iz gradske rubrike dao je
Wynandu neka za njega obavi neki mali posao. Slijedili su drugi mali
poslovi. Izvršavao ih je preciznošću vojnika. Nakon deset dana dobio je
plaću. Nakon šest mjeseci bio je reporter. Nakon dvije godine postao je
jedan od urednika.
Gailu Wynandu bilo je dvadeset godina kad se zaljubio. Znao je sve
što se o seksu moglo znati od svoje trinaeste. Imao je mnogo djevojaka.
Nikada nije govorio o ljubavi, nije izmišljao romantiĉne priĉe i ĉitavu je
stvar doţivljavao kao jednostavnu, animalnu transakciju, ali u tome je
bio struĉnjak, i ţene su to prepoznavale na prvi pogled. Djevojka u koju
se zaljubio bila je prava ljepotica. Imala je ljepotu kakva se oboţava, ne
onakva kakva se ţeli. Djevojka je bila njeţna i tiha. Njezino lice
otkrivalo je predivne tajne, još neiskazane, koje su postojale u njoj.
Postala je ljubavnica Gaila Wynanda. Dopustio je sebi slabost biti
sretan. Oţenio bi se za nju istoga trenutka, da je ona to spomenula. Ali
su jedno drugome rekli vrlo malo. Osjećao je kako se i bez rijeĉi
razumiju u potpunosti.
Jedne je veĉeri progovorio. Sjedeći pokraj njezinih nogu, lica
podignutog prema njezinom, dopustio je svojoj duši da se oglasi.
"Ljubavi moja, sve što ţeliš, sve što ja jesam, što ikada mogu biti... To ti
ţelim dati, ne ono što ću radi tebe postići, nego ono u meni što će me
uĉiniti sposobnim da to postignem. To nešto, ĉega se ĉovjek ne moţe
odreći, toga se ţelim odreći, kako bi bilo tvoje, sluţilo tebi, samo tebi."
Djevojka se nasmiješila i rekla: "Jesam li ja ljepša od Maggy Kelly?"
Ustao je bez rijeĉi i izišao iz kuće. Nikada je više nije vidio. Gail
Wynand, ponosan što njemu nije potrebno dva puta objasniti istu stvar,
u godinama koje su slijedile, više se nikada nije zaljubio.
Imao je dvadeset jednu godinu kada je njegova karijera u Sluţbenim
novinama bila ugroţena, prvi i jedini put. Politiĉke igre i korupcija nisu
ga nikada omele, o tome je sve znao: njegova banda bila je plaćena
izazivati nerede na glasaĉkim mjestima u vrijeme izbora. Ali, kada su
namjestili igru Patu Mulliganu, šefu policije u njegovoj izbornoj
jedinici, Wynand to nije mogao podnijeti; Pat Mulligan bio je jedina
poštena osoba koju je ikada upoznao.
Sluţbene novine kontrolirale su isti oni koji su smjestili Mulliganu.
Wynand nije ništa rekao. On je u svojoj glavi samo posloţio sve
informacije koje je imao, i koje bi Sluţbene novine poslale u pakao.
Tamo bi završio i njegov posao, ali to nije bilo vaţno. Njegova odluka
proturjeĉila je svakom poslovnom pravilu koje je sebi postavio. Ni o
tome nije mislio. Bila je to jedna od onih rijetkih eksplozija u njemu,
koja je brisala svaki oprez, ĉineći od njega osobu obuzetu jednim
jedinim impulsom, da bude po njegovom, jer je ispravnost njegova
naĉina bila zasljepljujuće potpuna. Znao je ipak kako će propast
Sluţbenih novina biti samo prvi korak, nedovoljan da bi spasio
Mulligana.
Wynand je već tri godine ĉuvao malen isjeĉak, novinski ĉlanak o
korupciji, potpisan od strane poznatog urednika uglednih novina.
Saĉuvao ga je jer je to bila najljepša pohvala integriteta koju je ikada
proĉitao. Uzeo je isjeĉak i otišao se susresti s velikim urednikom. Reći
će mu sve o Mulliganu i oni će zajedno pobijediti politiĉku mašineriju.
Pješaĉio je do druge strane grada, do kuće ĉuvenih novina. Morao je
pješaĉiti. Pomagalo mu je obuzdavati bijes. Primili su ga u urednikov
ured – njemu je, protivno svim pravilima, uvijek uspijevalo biti
primljenim na takva mjesta. Ugledao je debelog ĉovjeka za stolom, s
tankim prorezima umjesto oĉiju smještenih preblizu jedno drugome.
Nije se predstavio, samo je spustio izrezak na stol i upitao: "Sjećate li se
ovoga?" Urednik je letimiĉno pogledao ĉlanak, zatim Wynanda. Bio je
to pogled koji je Wynand već vidio, pogled krĉmara prije nego je
zalupio vratima. "Ne oĉekujete valjda da pamtim svaku glupost koju
napišem?", upitao je.
Nakon nekoliko trenutaka, Wynand je rekao: "Hvala." Bio je to
jedini put u ţivotu da je prema nekome osjetio zahvalnost. Zahvalnost je
bila iskrena – naknada za lekciju koju nikada neće zaboraviti. Ali ĉak je
i urednik shvatio kako je nešto vrlo pogrešno u tom kratkom "Hvala", i
vrlo zastrašujuće. Nije znao da je to nekrolog Gailu Wynandu.
Wynand je hodao natrag do Sluţbenih novina, ne osjećajući ljutnju ni
prema uredniku niti prema politiĉkoj mašineriji. Osjećao je samo uţasan
prezir prema sebi, Patu Mulliganu, i integritetu općenito; osjećao se
posramljenim pred onim ĉije su ţrtve on i Mulligan bili spremni postati.
Nije mislio "ţrtve", mislio je "naivĉine." Vratio se u ured i napisao
briljantan uvodnik u kojemu je osudio Pata Mulligana. "Ali, mislio sam
kako je tebi na neki naĉin ţao budale", rekao je zadovoljni urednik.
"Meni nikoga nije ţao", odgovorio je Wynand.
Prodavaĉi i brodski pomoćnici nisu cijenili Wynanda, politiĉari jesu.
Godine koje je proveo u novinama nauĉile su ga kako izići na kraj s
ljudima. Lice mu je poprimilo izraz koji će zadrţati do kraja ţivota: ne
posve osmijeh, više nepomiĉan izraz ironije upućen cijelome svijetu.
Ljudi su mogli zakljuĉiti kako je podsmijeh namijenjen istom onom
ĉemu su se i oni ţeljeli rugati. Uz to, bilo je ugodno boraviti s ĉovjekom
kojega ne muĉe ni strasti, niti svetinje.
Bilo mu je dvadeset tri kad su politiĉki rivali, u pokušaju pobjede na
općinskim izborima, traţili novine koje bi podrţale odreĊene ideje te
kupili Sluţbene novine. Kupili su ih na ime Gaila Wynanda koji je
trebao posluţiti kao ugledna maska politiĉke mašinerije. Gail Wynand
postao je glavni urednik. Objavio je odreĊene ideje i svojim gazdama
osigurao pobjedu na izborima. Dvije godine kasnije raskrinkao ih je,
poslao voĊe u zatvor i postao jedini vlasnik Sluţbenih novina.
Prvo što je uĉinio bilo je skidanje naziva novina sa zgrade i naslovne
stranice. Sluţbene novine postale su Zastave New Yorka. Prijatelji su
mu zamjerili: "Izdavaĉ ne mijenja ime novina." "Ovaj da", rekao je.
Prva novinska kampanja koju su Zastave provele bila je prikupljanje
sredstava u dobrotvorne svrhe. Sloţene jedna pokraj druge, s istom
koliĉinom teksta i prostora, u Zastavama su izišle dvije priĉe: o mladom
znanstveniku, koji, radeći na velikom pronalasku, gladuje na mansardi, i
trudnoj sobarici, ljubavnici upravo pogubljenog ubojice, koja ĉeka
njegovo nezakonito dijete. Prva je priĉa bila ilustrirana znanstvenim
dijagramima; druga slikom djevojke razvratnog osmijeha, u neurednoj
odjeći, tragiĉnog izraza lica. Zastave su zatraţile od svojih ĉitatelja neka
pomognu i jednom i drugom nesretnom biću. Za mladog znanstvenika
uplaćeno je devet dolara i ĉetrdeset pet centa; za neudanu majku tisuću
sedamdeset sedam dolara. Gail Wynand sazvao je sastanak uredništva.
Stavio je na stol novine s obje priĉe i novac primljen u oba fonda. "Ima
li ovdje nekoga tko ne razumije?", upitao je. Nije bilo odgovora. "Sad
svi znate kakva će vrsta novina biti Zastave."
Izdavaĉi njegova vremena ponosili su se ostavljajući vlastiti peĉat u
novinama za koje su radili. Gail Wynand prepustio je svoje novine,
tijelo i dušu, masi. Zastave su poprimile izgled cirkuskog panoa u tijelu,
i cirkuske predstave u duši. Cilj je bio isti – zaprepastiti, zabaviti i
pokupiti novac od ulaznica. Nosile su peĉat ne jednog, već milijuna
ljudi. "Ljudi se razlikuju prema vrlinama, ako ih imaju", rekao je Gail
Wynand, objašnjavajući svoju ureĊivaĉku koncepciju, "ali su im poroci
isti." I dodao, gledajući ravno u oĉi ispitivaĉa: "Ja sluţim onima kojih je
na zemlji najviše. Ja sam predstavnik većine – nije li to moralan ĉin?"
Publika je traţila zloĉin, skandal i sentiment. Gail Wynand im je to
davao. Davao im je ono što su htjeli, uz pravo uţivanja u ukusu kojega
su se stidjeli. Zastave su objavljivale ubojstva, podmetnute poţare,
silovanja, korupciju – s odgovarajućom moralnom potkom. Tri kolumne
detalja o uţasima na jednu reĉenicu o moralu. "Ako potiĉete ljude na
plemenitost, dosaĊujete im", rekao je Wynand. "Ako ih nagovarate na
prepuštanje strastima, posramljujete ih. Ali ako to spojite – imate ih."
Objavljivao je priĉe o posrnulim djevojkama, rastavama, sirotištima,
prostitutkama, milosrdnim bolnicama. "Prvo seks", rekao je Wynand,
"onda suze. Uĉinite da ţude i plaĉu – i vaši su."
Zastave su vodile velike, hrabre bitke – u pitanjima koja nisu bila
sporna. Razotkrivale su politiĉare – korak prije nego sudovi; napadale
su monopoliste – u ime potlaĉenih; ismijavale bogatstvo i uspjeh – u
ime onih koji nikada neće imati ni jedno niti drugo. Prenaglašavale su
društveni sjaj – i objavljivale vijesti iz visokoga društva uz suptilan
podsmijeh. To je svakom obiĉnom ĉovjeku osiguravalo dva
zadovoljstva: mogao je ući u salone slavnih, i na ulasku nije morao
obrisati cipele.
Zastavama je bilo dopušteno napinjati istinu, ukus i kredibilitet, ali
ne mozak ĉitatelja. Golemi naslovi, blještave fotografije i
pojednostavljeni tekstovi pogaĊali su osjetila i ulazili u svijest bez
potrebe za razmišljanjem, kao hrana koja se ubacuje kroz rektum i ne
zahtjeva proces probave.
"Novost", rekao je Wynand svojim suradnicima, "je ono što će
izazvati najveće uzbuĊenje najvećeg broja ljudi. Ono što će ih ošamutiti.
Što gluplje to bolje, pod uvjetom da ih je dovoljno."
Jednoga dana doveo je u redakciju ĉovjeka kojega je pokupio na
ulici. Bio je to obiĉan ĉovjek, ni dobro, ni loše odjeven, ni visok, ni
nizak, ni taman, ni posve svijetao; imao je lice koje se ne moţe
zapamtiti niti gledajući u njega. Bio je zastrašujuće obiĉan; nedostajala
mu je ĉak i jasna distinkcija maloumnog. Wynand ga je proveo kroz
zgradu, predstavio svima u redakciji i ispratio van. Zatim je okupio sve
suradnike i rekao: "Kad posumnjate u svoj rad, sjetite se lica ovoga
ĉovjeka. Vi za njega pišete." "Ali, gospodine Wynand", rekao je jedan
mladi urednik, "nemoguće je sjetiti se toga lica." "O tome se i radi",
rekao je Wynand.
Kad je ime Gaila Wynanda postalo prijetnja u svijetu izdavaštva,
grupa vlasnika novina pozvala ga je u stranu, na nekoj dobrotvornoj
gradskoj priredbi kojoj su svi morali biti prisutni, i optuţila ga zbog
onoga što su nazvali poniţavanjem ukusa publike. "Moj zadatak nije",
rekao je Wynand, "pomagati ljudima u oĉuvanju samopoštovanja kojega
nemaju. Vi im dajete ono što javno izjavljuju da vole. Ja im dajem ono
što zaista vole. Od poštenja boljeg puta nema, gospodo, iako ne posve
onako kako ste vi nauĉeni vjerovati."
Za Wynanda je bilo nezamislivo ne napraviti dobar posao. Kakvi god
bili njegovi ciljevi, sredstva su mu bila nenadmašna. Sva energija, snaga
i volja zabranjena na stranicama njegovih novina odlazila je u njihovo
stvaranje. Neobiĉan talent rasipniĉki se trošio kako bi se postiglo
savršenstvo obiĉnosti. Nova religija mogla je biti utemeljena na snazi
duha koji je izgarao prikupljajući senzacije i rasipajući ih po stranicama
Zastava.
 Bio je uvijek prvi s vijestima. Kad se u Juţnoj Americi dogodio
potres i kad nikakva veza s nastradalim krajevima nije postojala,
Wynand je iznajmio brod i poslao tim novinara na mjesto nesreće te na
ulicama New Yorka danima prije konkurencije prodavao posebna
izdanja s crteţima poţara, ruševina i zatrpanih tijela. Kada je primljen
poziv u pomoć s broda koji se potapao u oluji na obalama Atlanskog
oceana, Wynand je zajedno sa svojim suradnicima stigao do broda prije
obalne straţe, organizirao spašavanje, i vratio se s ekskluzivnom priĉom
i fotografijama samoga sebe koji visi na ljestvama iznad podivljalih
valova, drţeći u rukama novoroĊenĉe. Kad je lavina u Kanadi jedno selo
odrezala od ostatka svijeta, Zastave su bile te koje su poslale balon da
spusti hranu i Biblije ţiteljima u nevolji. Kad je rudarsko naselje bilo
blokirano štrajkom, Zastave su otvorile javne kuhinje i objavile tragiĉne
priĉe o opasnostima koje vrebaju lijepe, ali siromašne rudarske kćeri.
Kad se maĉe našlo u klopci na vrhu elektriĉnoga stupa, spasio ga je
fotograf Zastava.
"Kad nema novosti, stvorite ih", bilo je Wynandovo nareĊenje.
LuĊak je pobjegao iz drţavne ustanove za mentalne bolesti. Poslije puno
dana panike kilometrima uokolo, panike pojaĉavane Zastavinim
previĊanjima i prozivanjem nesposobne lokalne policije – luĊaka je
uhvatio reporter Zastava. Bolesnik je dva tjedna kasnije ĉudom
ozdravio, bio otpušten iz ludnice, i prodao Zastavama svoju priĉu o
zlostavljanju pacijenata u toj instituciji. Priĉa je izazvala niz reformi u
radu mentalnih ustanova. Govorilo se kako je luĊak prije bolesti radio u
Zastavama, ali nikada nije dokazano.
U tvornici s oĉajnim uvjetima rada, izbio je poţar. Na poslu je bilo
tridesetak mladih djevojaka: dvije su nestale u plamenu. Mary Watson,
jedna od preţivjelih, ispriĉala je Zastavama ekskluzivnu priĉu o
eksploataciji i patnji. Priĉa je izazvala rat protiv takvih tvornica, rat koji
su predvodile najuglednije ţene grada. Uzrok poţara nikada nije
otkriven. Govorilo se kako je Mary Watson nekoć bila Evelyn Drake
koja je pisala za Zastave, ali nije nikada dokazano.
Prvih godina postojanja Zastava, Gail Wynand proveo je više noći na
uredskom kauĉu nego u svojoj spavaćoj sobi. Napor koji je zahtijevao
od svojih sluţbenika bio je golem, napor koji je zahtijevao od sebe bio
je nezamisliv. Njih je gonio kao vojnike; sebe kao roba. Plaćao ih je
dobro; sebi je ostavljao samo za stan i hranu. Ţivio je u namještenoj
sobi, dok su njegovi najbolji reporteri ţivjeli u apartmanima najskupljih
hotela. Trošio je brţe nego je zaraĊivao – na Zastave. Novine su bile
poput luksuzne ljubavnice ĉija se i najmanja potreba zadovoljava bez
pitanja.
Zastave su prve od svih novina uvele modernu tehnologiju. Zastave
su posljednje od svih novina dolazile do najboljih novinara – posljednje,
jer su ih zadrţavale. Wynand je opustošio konkurenciju: nitko nije
mogao ponuditi plaće kakve je on davao. Njegov postupak sveo se na
jednostavnu formulu: kad bi novinar bio pozvan na razgovor s
Wynandom, doţivio bi to kao uvredu novinarskog integriteta, ali došao
bi na razgovor. Došao bi spreman navesti nemoguće uvjete pod kojima
bi pristao raditi, ako bi uopće pristao. Wynand je razgovor zapoĉinjao s
iznosom plaće. Zatim bi dodao: "Vi biste moţda ţeljeli razgovarati o
drugim detaljima..." i vidjevši knedlu kako se spušta niz grlo
sugovornika dodao: "Ne? U redu. Poĉinjete u ponedjeljak."
Kad je Wynand pokrenuo svoje druge novine u Philadelphiji, lokalni
izdavaĉi doĉekali su ga kao ujedinjeni europski vojskovoĊe invaziju
Atile – Biĉa Boţjeg. Rat koji je slijedio bio je jednako tako surov.
Wynand im se smijao. Nitko njega nije trebao uĉiti kako unajmiti
kriminalce da bi oteli vagone novinskog papira konkurenciji, ili pretukli
nove prodavaĉe novina. Dvojica njegovih protivnika nestala su u ratu.
Wynandova philadelphijska Zvijezda preţivjela je.
Ostalo je išlo brzo i jednostavno poput epidemije. Do njegove
trideset pete u svakom vaţnom ameriĉkom gradu izlazile su Wynandove
novine. Do njegove ĉetrdesete postojali su Wynandovi ĉasopisi,
novinski servisi, i većina Wynandovih poduzeća.
Bilo je puno aktivnosti, bez publiciteta, koje su doprinijele stvaranju
njegova bogatstva. Nije zaboravio ništa što je nauĉio u djetinjstvu.
Zapamtio je svoje misli s klupe za ĉišćenje cipela na palubi feribota,
misli o mogućnostima koje nudi veliki grad. Kupovao je zemljišta u
dijelovima za koje nitko nije vjerovao da će imati vrijednost, gradio
usprkos svim savjetima, i pretvarao stotine u tisuće dolara. Bio je
ukljuĉen u mnoge pothvate, razliĉitih vrsta. Ponekad su propadali,
uništavajući sve sudionike, osim Gaila Wynanda. Reţirao je rat protiv
sumnjivog tramvajskog monopola i uspio im oduzeti koncesiju, koja je
pripala još sumnjivijoj grupi, pod kontrolom Gaila Wynanda. Razotkrio
je kriminalni pokušaj blokade trgovine mesom na srednjem zapadu i
oĉistio teren za drugu mraĉnu bandu, koja je radila po njegovim
nareĊenjima.
Pomagalo mu je puno ljudi koji su otkrili kako je mladi Wynand
bistar momak, vrijedan upotrebe. Pokazivao je oĉaravajuću spremnost
biti upotrijebljen. U svakoj od tih priĉa, ljudi bi otkrili kako su oni ti koji
su upotrijebljeni – poput ĉovjeka koji je na ime Gaila Wynanda kupio
Sluţbene novine.
Ponekad je gubio novac u svojim ulaganjima, hladnokrvno i posve
svjesno. Nizom nerazotkrivenih poteza uništio je mnoge moćnike;
predsjednika banke, ĉelnog ĉovjeka osiguravajućeg društva, vlasnika
parobroda i druge. Nitko nije mogao otkriti njegove motive. Ti ljudi mu
nisu bili konkurencija i nije imao korist od njihove propasti.
"Što god bio cilj tom kurvinom sinu Wynandu", govorilo se, "to nije
novac."
Oni koji su ga previše uporno napadali, bili su izbaĉeni iz svojih
profesija: neki za nekoliko tjedana, drugi za mnoge godine. Ponekad bi
puštao da uvreda proĊe neprimijećena, ponekad bi uništio ĉovjeka zbog
bezopasne primjedbe. Nitko nije znao za što će se osvetiti, ni što će
oprostiti.
Jednoga dana zapazio je odliĉan tekst mladog reportera u
konkurentskim novinama i zatraţio neka ga dovedu. Mladić je došao, ali
plaća koju je Wynand spomenuo na njega nije ostavila dojam. "Ne
mogu raditi za vas, gospodine Wynand", rekao je oĉajniĉkom
iskrenošću, "zato što vi... nemate nikakvih ideala." Wynandova tanka
usta razvukla su se u osmijeh. "Ne moţeš se spasiti od ljudske
izopaĉenosti, dijete moje", rekao je blago. "Šef za kojega radiš moţda
ima ideale, ali on mora moliti za novac i izvršavati nareĊenja mnogih
ogavnih kreatura. Ja nemam ideale, ali ja ne molim. Izaberi. Nema
druge." Mladić se vratio u svoju redakciju. Poslije godinu dana došao je
k Wynanda i pitao vrijedi li još ponuda za posao. Wynand je potvrdio.
Mladić je poĉeo raditi za Zastave. Samo je on u kući volio Gaila
Wynanda.
Alvah Scarret, jedini preţivjeli iz prvotnih Sluţbenih novina, uzdigao
se zajedno s Wynandom. Nije se moglo reći da ga je volio, jednostavno,
vezao se uz šefa automatskom privrţenošću otiraĉa za noge. Alvah
Scarret nikada ništa nije mrzio i stoga bio nesposoban voljeti. Bio je
oštrouman, struĉan i beskrupulozan, nevinošću nekoga tko je
nesposoban razumjeti skrupule. Vjerovao je u sve što je pisao, u sve što
je bilo napisano u Zastavama. Mogao je zadrţati vjeru punih ĉetrnaest
dana. Bio je od neprocjenjiva znaĉaja za Wynanda – bio je barometar
reakcije javnosti.
Nitko nije mogao reći ima li Gail Wynand osobni ţivot. Vrijeme koje
je provodio izvan ureda bilo je u stilu naslovnica Zastava, samo na višoj
razini, kao da je to još uvijek cirkuska predstava, ali za kraljevsku
publiku. Zakupio bi cijelu opernu dvoranu – i slušao izvedbu sam sa
svojom ljubavnicom. Otkrio bi izvrsnu predstavu nekog nepoznatog
pisca, i platio mu golem iznos da se predstava odigra samo jedanput i
nikada više; Wynand je bio jedini gledatelj jedine izvedbe; tekst je
sljedećeg jutra spaljen. Kad je ugledna dama iz visokoga društva
zatraţila od njega dobrotvorni prilog za humanitarnu akciju, Wynand joj
je pruţio prazan ĉek uz osmijeh rekavši kako će, koji se god ona iznos
usudila napisati, to biti manje od onoga što bi sam dao. Kupio je
nekakvo balkansko prijestolje pretendentu bez novaca, kojega je
upoznao u nekoj ilegalnoj toĉionici, i kojega se više nije potrudio
vidjeti: ĉesto se pozivao na: "svog slugu, svog šofera i svog kralja."
Noću, odjeven u neugledno odijelo, kupljeno za devet dolara, vozio
se ĉesto podzemnom ţeljeznicom i lutao sumnjivim kvartovima
osluškujući glas svoje publike. Jedanput je, u podrumu neke pivnice,
slušao vozaĉa kamiona koji je optuţivao Gaila Wynanda kao najgorega
predstavnika kapitalistiĉke nemani, vrlo ţivopisnim rijeĉima. Wynand
se sloţio s njim, pomaţući mu da se izrazi, uz nekoliko vlastitih termina,
preuzetih iz rjeĉnika Hell's Kitchen. Zatim je uzeo primjerak Zastava
koji je netko zaboravio na stolu, istrgao svoju sliku s treće stranice,
priĉvrstio uz nju novĉanicu od sto dolara, pruţio je vozaĉu i izišao, prije
nego li je itko uspio progovoriti.
Izmjena njegovih ljubavnica išla je takvom brzinom da je prestala
biti povodom traĉa. Govorilo se kako u ţeni nije uţivao, ako ju nije
kupio, ali je ţena morala biti od one vrste koja nije na prodaju.
Saĉuvao je pojedinosti svojega ţivota tajnom uĉinivši cjelinu
napadno javnom. Isporuĉio je sebe gomili: bio je opće vlasništvo, poput
spomenika u parku, poput znaka autobusne stanice, poput stranica
Zastava. Njegove su fotografije objavljivane u Zastavama ĉešće od slika
filmskih zvijezda. Fotografirali su ga u svakoj mogućoj vrsti odjeće, u
svim mogućim prigodama. Nikada se nije slikao gol, ali su njegovi
ĉitatelji osjećali kao da jest. Nije nalazio nikakvo osobno zadovoljstvo u
tom publicitetu. Bila je to jednostavno stvar uredniĉke politike kojoj se
pokoravao. Nije preostao nijedan kutak njegova apartmana koji nije
objavljen u njegovim novinama i ĉasopisima. "Svaki kreten u zemlji zna
što imam u hladnjaku i kakva mi je kupaonica", rekao je.
Jedan dio njegova ţivota ipak je ostao skriven i o njemu se nikada
nije govorilo. Posljednji kat kuće na ĉijem se vrhu nalazio njegov
luksuzan stan bila je privatna umjetniĉka galerija. Bila je zakljuĉana.
Nikada nikoga nije pustio unutra, osim pospremaĉa. Vrlo je malo ljudi
znalo za nju. Jedanput je francuski ambasador izrazio ţelju vidjeti ju.
Wynand je odbio. Ponekad, ne ĉesto, spuštao bi se tamo, ostajući
nekoliko sati. Kolekcija je bila sastavljena po njegovim vlastitim
mjerilima. Kupovao je ĉuvena remek-djela, platna nepoznatih
umjetnika, odbijao radove s besmrtnim potpisima do kojih mu nije bilo
stalo. Kolekcionarske procjene i ĉuvena imena nisu za njega imala
znaĉaj. Trgovac umjetninama, ĉiji je on redoviti kupac bio, izjavio je
kako je njegov sud, sud majstora.
Jedne veĉeri, na povratku iz galerije susreo se sa svojim
posluţiteljem koji je ostao zaprepašten izrazom na njegovu licu: bila je
to slika patnje, a ipak, izgledao je deset godina mlaĊi. "Je li vam dobro
gospodine?", upitao je. Wynand ga je ravnodušno pogledao i rekao:
"Idite spavati."
"Mogli bi napraviti divan prilog o tvojoj umjetniĉkoj galeriji za
nedjeljnu stranicu o skandalima", ţeljno je rekao Alvah Scarret. "Ne",
odgovorio je Wynand. "Ali zašto ne, Gaile?" "Gledaj Alvah. Svaki
ĉovjek na ovom planetu ima svoju vlastitu dušu u koju nitko ne moţe
piljiti. Ĉak i robijaši po zatvorima i cirkuske nakaze. Svi, osim mene.
Moja duša rasprosuta je po tvojem nedjeljnom prilogu o skandalima – u
boji. Zato ja moram imati nadomjestak – pa makar to bila zakljuĉana
soba s nekoliko predmeta koje se ne dira."
Bio je to dugotrajan proces, pa Alvah Scarret, iako je bilo
upozoravajućih znakova, nije primijetio odreĊenu novu osobinu
Wynandova karaktera, sve do njegove ĉetrdeset pete. Tad je već postala
vidljiva svima. Wynand je izgubio zanimanje za uništavanje
industrijalaca i financijera. Pronašao je novu vrstu ţrtve. Ljudi nisu znali
je li to hobi, manija ili sistematiĉan progon. Znali su samo kako je
strašno, jer je bilo i izopaĉeno i besmisleno.
Poĉelo je s Dwightom Carsonom. Dwight Carson bio je talentirani
mladi pisac, besprijekorne reputacije, ĉovjek strasno odan svojim
uvjerenjima. Zastupao je stav kako je individualnost vaţnija od mase.
Pisao je za ĉasopise velikog ugleda i male cirkulacije, ĉasopise koji nisu
predstavljali prijetnju Wynandu. Wynand je kupio Dwighta Carsona i
prisilio ga da piše kolumnu u Zastavama, posvećenu veliĉanju
superiornosti masa nad genijalnim pojedincem. Bila je to loša kolumna,
glupa i neuvjerljiva: razgnjevila je mnoge. Bio je to uludo baĉen i
prostor i plaća. Wynand je insistirao da se nastavi.
Ĉak je i Alvah Scarret bio zateĉen Carsonovom apostazom: "Od
svakoga drugog, Gaile", rekao je, "ali, iskreno, od Carsona to nisam
oĉekivao." Wynand se nasmijao: smijao se predugo, kao da ne se moţe
zaustaviti: smijeh je imao prizvuk histerije. Scarret se namrštio: nije mu
se svidio prizor Wynanda nesposobnog kontrolirati vlastite emocije: bilo
je to suprotno svemu što je o njemu znao i Scarreta je obuzeo nejasan
osjećaj nelagode, kao da gleda malu pukotinu na ĉvrstom zidu: pukotinu
koja nije mogla ugroziti zid, ali kojoj na njemu nije bilo mjesto.
Nekoliko mjeseci kasnije Wynand je kupio mladog pisca iz
radikalnih novina, poznatog po njegovom poštenju, i dao mu napraviti
seriju tekstova kojima se veliĉalo iznimne pojedince i proklinjala masa.
To je, takoĊer, mnoge razbjesnilo. Svejedno, nastavio je. Ĉinilo se kako
mu mala smanjenja u tiraţu više nisu vaţna.
Zaposlio je senzibilnog pjesnika da piše izvještaje o sportu:
struĉnjaka za umjetnost kako bi pisao o financijama. Uzeo je socijalista
da brani vlasnike tvornica i konzervativca da propagira radniĉke
sindikate. Prisilio je ateista da piše o ljepoti vjere. Natjerao je
discipliniranog znanstvenika na izjavu o superiornosti mistiĉne intuicije
nad znanstvenom metodom. Dao je izvanrednom simfonijskom
dirigentu nezamislivu godišnju plaću za nepostojeći posao, pod jednim
uvjetom: da nikada više ne ravna orkestrom.
 Neki od ovih ljudi odbili su, na poĉetku. Ali predali bi se, nakon
nekoliko godina, našavši se na rubu bankrota, nakon niza neobjašnjivih
okolnosti. Neki od njih bili su slavni, neki nepoznati. Wynand nije
pokazivao nikakvo zanimanje za prijašnji status svojih odabranika. Nisu
ga zanimali ljudi s blistavim karijerama koji su komercijalizirali svoj
uspjeh i bili bez nekih odreĊenih uvjerenja. Njegove su ţrtve imale
samo jednu zajedniĉku osobinu: neokaljani integritet.
Nakon što bi ih slomio, Wynand ih je nastavljao obilato plaćati, ali bi
izgubio interes za njih i ţelju da ih ponovno vidi. Dwight Carson postao
je alkoholiĉar, druga dvojica postala su ovisna o drogi. Jedan se ubio.
Posljednje je za Scarreta bilo previše. "Nije li otišlo predaleko, Gaile?",
pitao je. "Ovo je zapravo ubojstvo." "Apsolutno ne", rekao je Wynand.
"Ja sam bio samo vanjska okolnost. Razlog je bio u njemu. Ako grom
pogodi trulo drvo i ono padne, nije kriv grom." "Ali, što ti zoveš
zdravim drvetom?" "Ono ne postoji, Alvah", veselo je odgovorio
Wynand, "ne postoji."
Alvah Scarret nikada nije zatraţio objašnjenje za ovaj novi pothvat,
nejasno, instinktivno pogaĊajući neke od razloga koji su stajali iza toga.
Slegnuo bi ramenima i nasmijao se, govoreći svima kako nema potrebe
za brigu, jer u pitanju je "ispušni ventil." Samo su dva ĉovjeka
razumjela Gaila Wynanda: Alvah Scarret – djelomiĉno i Ellsworth
Toohey – u potpunosti.
Ellsworth Toohey, koji je u to vrijeme iznad svega ţelio izbjeći
sukob s Wynandom, nije mogao ne osjećati ozlojeĊenost jer Wynand
nije njega odabrao kao ţrtvu. Gotovo je ţelio da Wynand njega pokuša
korumpirati, kakve god bile posljedice. Ali Wynand je vrlo rijetko
primjećivao da on uopće postoji.
Wynand se nikada nije bojao smrti. Tijekom godina ponekad bi se
pojavila pomisao o samoubojstvu, ne kao namjera, već kao jedna od
mogućnosti koje ţivot nudi. Ravnodušno je analizirao, s odgovarajućom
znatiţeljom, kao što je to ĉinio sa svakom mogućnosti, i onda
zaboravljao na nju. Poznavao je trenutke posvemašnje iscrpljenosti kada
ga je volja napuštala. Uvijek bi se izlijeĉio s nekoliko sati provedenih u
galeriji.
 I tako je došao do pedeset prve godine i dana u kojem mu se ništa
vaţno nije dogodilo, samo ga je veĉer zatekla bez ţelje da napravi još
jedan korak.

Gail Wynand sjedio je na rubu kreveta, nagnut prema naprijed, s

laktovima na koljenima i pištoljem na dlanu.
Da, rekao je sebi, negdje postoji odgovor. Ali, ja ga ne ţelim znati.
Ne ţelim ga znati.
I zato što je, u korijenu ţelje za daljnjim istraţivanjem vlastitog
ţivota, osjetio ubod uţasa, znao je kako ove veĉeri neće umrijeti. Sve
dok postoji nešto ĉega se boji, ima uporište u postojanju: ĉak i ako ono
znaĉi kretanje prema nekoj neznanoj propasti. Pomisao na smrt nije mu
ništa pruţala. Pomisao na ţivot donijela je slabu utjehu: nagovještaj
straha.
Pokrenuo je ruku, mjereći teţinu pištolja. Osmjehnuo se, rugajući se
samome sebi. Ne, pomislio je, nije to za tebe. Ne još. Još uvijek imaš
dovoljno razuma da ne umreš besmisleno. Time si zaustavljen. Ĉak i to
je ostatak – neĉega.
Odgurnuo je pištolj u stranu, znajući kako je trenutak prošao, i kako
mu od njega više ne prijeti opasnost. Ustao je. Nije osjećao olakšanje;
osjećao je umor, ali se vratio u svoje uobiĉajeno stanje. Nije bilo drugih
problema osim završiti ovaj dan što prije i otići na spavanje.
Spustio se u svoju radnu sobu kako bi uzeo piće.
Upalivši svjetlo, spazio je Tooheyjev dar. Bio je to golem, uspravan
sanduk, smješten pokraj njegova stola. Vidjevši ga ranije te veĉeri,
pomislio je: "Do vraga", i zaboravio na njega.
Ulio je piće, i stajao, ispijajući ga polako. Sanduk je bio previše velik
da bi izbjegao pogled na njega, i dok je pio razmišljao je što bi u njemu
moglo biti. Bio je previsok i pretanak za komad namještaja. Nije mogao
zamisliti nijednu materijalnu vrijednost koju bi Toohey poţelio darovati
njemu. Oĉekivao je nešto manje opipljivo, malen omot s naznakom o
nekoj ucjeni: toliko ga je ljudi pokušavalo, uvijek bez uspjeha, ucijeniti:
vjerovao je kako Toohey ipak ima više pameti od toga.
 Do trenutka kad je završio s pićem, nije uspio pronaći nikakvo
prihvatljivo objašnjenje za sanduk. Zamaralo ga je, kao uporan problem
u kriţaljci. Negdje u ladici imao je alat, našao ga i razbio sanduk.
Bio je to kip Dominique Francon, djelo Stevena Malloryja.
Gail Wynand prišao je stolu i odloţio kliješta tako paţljivo, kao da su
napravljena od krhkog kristala. Zatim se okrenuo i ponovno pogledao
kip. Stajao je gledajući ga, jedan sat.
Tada je prišao telefonu i okrenuo Tooheyjev broj.
"Halo?", zaĉuo se Tooheyjev glas ĉija je promukla nestrpljivost
odavala kako je probuĊen iz duboka sna.
"U redu. DoĊi", rekao je Wynand, prekinuvši vezu.
Toohey je stigao pola sata kasnije. Bio je to njegov prvi posjet
Wynandovu stanu. Wynand je sam otvorio vrata, još uvijek u pidţami.
Nije rekao ništa krenuvši u radnu sobu; Toohey ga je slijedio.
Golo mramorno tijelo, glave zabaĉene unatrag, u ekstazi, pretvorilo je
sobu u mjesto koje nije postojalo: u Stoddardov hram. Wynand je s
išĉekivanjem promatrao Tooheyja, teškim pogledom, punim
suspregnuta bijesa.
"Vi svakako ţelite znati ime modela?", upitao je Toohey s
prizvukom trijumfa u glasu.
"K vragu, ne!", rekao je Wynand. "Ţelim znati ime kipara."
Pitao se zašto se ovo nije svidjelo Tooheyju, ĉije je lice poprimilo
razoĉaravajući izraz.
"Kipar?", rekao je Toohey. "Ĉekajte... da vidim... mislim, znao sam...
To je Steven... ili Stanley?... Stanley, jedno ili drugo... Iskreno... ne
sjećam se."
"Ako si znao kupiti ovo, znao si pitati i za ime kipara, i ne zaboraviti
ga nikada."
"Potraţit ću ga, gospodine Wynand."
"Gdje si ovo pronašao?"
"U nekoj prodavaonici umjetnina, znate, jednoj od onih na Drugoj
ulici."
"Kako je tamo dospjela?"
"Ne znam. Nisam pitao. Kupio sam ga zato što poznajem model."
"Laţeš. Da je to sve što si u ovome vidio, nikada ne bi preuzeo rizik.
Tebi je poznato kako nikoga nikada nisam pustio u svoju galeriju. Da li
si mislio kako ću tebi dopustiti drskost da joj daš doprinos? Nitko se
nikada nije usudio pokloniti mi nešto ovakvo. Ti ne bi riskirao da nisi
bio siguran, prokleto siguran o kakvom se remek-djelu radi. Jasno je
kako ću ga morati primiti. I time ćeš me pobijediti. I jesi."
"Drago mi je to ĉuti, gospodine Wynand."
"Samo ti uţivaj, ali moram ti reći kako mrzim što ovaj dar dolazi od
tebe. Mrzim što si sposoban prepoznati ovo. Ne odgovara ti. Iako sam te
oĉito, krivo procijenio: ti si veći struĉnjak za umjetnost nego što sam
mislio."
"Tako kako je, prihvatit ću kao kompliment i zahvaliti vam,
gospodine Wynand."
"Reci, što je ono što si ţelio? Tvoja je namjera bila da shvatim kako
mi ovo nećeš dati ako ne pristanem na razgovor s gospoĊom Petera
Keatinga?"
"Ali ne, gospodine Wynand. Ovo je dar. Moja je namjera bila samo u
tome da shvatite kako je ovo gospoĊa Petera Keatinga."
Wynand je pogledao u kip i opet u Tooheyja.
"Ti prokleta budalo!", rekao je blago.
Toohey je buljio u njega, zbunjen.
"I ti si ovo upotrijebio kao crvenu lampu u izlogu?", Wynand je
izgledao kao da mu je laknulo. Više nije drţao potrebnim gledati u
Tooheyja. "To je već bolje Toohey. Nisi ti toliko pametan, koliko mi se
u jednom trenu uĉinilo."
"Ali, gospodine Wynand, što...?"
"Zar ti nije bilo jasno kako je ovaj kip najsigurniji naĉin da u meni
ubiješ svaku ţelju za tom tvojom gospoĊom Keating?"
"Niste je vidjeli, gospodine Wynand."
"Oh, ona je vjerojatno prekrasna. Moţda je ĉak i ljepša od ovoga. Ali
ona ne moţe imati ono što joj je kipar udahnuo. A vidjeti isto lice, bez
tog znaĉenja, kao mrtvu karikaturu, zar ne misliš da se zbog toga moţe
zamrziti ţena?"
"Niste je vidjeli, gospodine Wynand."
"Oh, dobro. Vidjet ću je. Rekao sam ti kako ovim trikom moţeš
posve uspjeti ili propasti. Nisam ti obećao da ću spavati s njom, zar ne?
Samo da ću je sresti."
"To je sve što sam ţelio, gospodine Wynand."
 "Reci joj neka nazove moj ured i zakaţe sastanak."
"Hvala vam, gospodine Wynand."
"Usput, laţeš kako ne znaš ime kipara. Ali prevelika je gnjavaţa
natjerati te na priznanje. Ona će mi reći."
"Siguran sam da hoće. Zašto bih vam ja lagao?"
"Bog zna. Kad smo već kod toga, da je ovo bio lošiji kipar, ti bi
ostao bez posla."
"Ali, konaĉno, gospodine Wynand, ja imam ugovor."
"Oh, ostavi to za tvoje radniĉke sindikate, Elsie! A sad ćeš mi
poţeljeti laku noć i nestati."
"Da gospodine Wynand. Ţelim vam laku noć."
Wynand ga je ispratio do hodnika. Na vratima je rekao:
"Loš si trgovac Toohey. Ne znam zašto ti je toliko stalo da se
sretnem sa gospoĊom Keating. Ne znam koliki je tvoj udio u poslu koji
pokušavaš osigurati za tog tvojeg Keatinga. Ali što god bilo u pitanju,
ne moţe biti toliko vrijedno da bi se odrekao neĉega kao što je ovo."
 2

"ZAŠTO NISI NOSILA SVOJU SMARAGDNU NARUKVICU?", PITAO JE PETER

Keating. "Ona Gordonova takozvana zaruĉnica imala je kraljevski safir
u koji su svi piljili."
"Oprosti, Peter. Stavit ću je sljedeći put."
"Bila je zgodna ova zabava. Jesi li se lijepo provela?"
"Ja se uvijek lijepo provedem."
"I ja... Osim... O, Boţe, hoćeš li da ti kaţem istinu?"
"Ne."
"Dominique, umirao sam od dosade. Vincent Knowlton pravi je
udav. I takav prokleti snob. Ne mogu ga podnijeti." I dodao, oprezno:
"Nadam se da nije bilo vidljivo?"
"Ne. Ponašao si se savršeno. Smijao svim njegovim dosjetkama –
ĉak i kad nitko drugi nije."
"Oh, primijetila si? To uvijek uspijeva."
"Da, primijetila sam."
"Misliš kako nije trebalo?"
"Nisam to rekla."
"Misliš kako je... nisko, zar ne?"
"Ja ne mislim da je bilo što nisko."
Utonuo je u naslonjaĉ; brada mu je nezgodno pritiskala prsa, ali bio
je lijen pomaknuti se. Vatra je pucketala u kaminu njegova salona.
Pogasio je sva svjetla osim jedne lampe sa ţutim sjenilom, ali svjetlo
nije uspijevalo stvoriti ugoĊaj intimne opuštenosti: uspjelo je samo
uĉiniti sobu pustom, poput prostora u kojem nitko ne stanuje, u kojem
su sve instalacije iskljuĉene. Dominique je sjedila na drugom kraju sobe,
tanana tijela poslušno prilagoĊena stolcu ĉvrstog naslona; nije izgledala
ukoĉeno, ali njezin stav nije pokazivao udobnost. Bili su sami, svejedno,
ona je sjedila poput dame na javnome mjestu, poput divno odjevene
lutke u izlogu na raskršću ulica prepunih prolaznika.
Vratili su se kući poslije ĉajanke kod Vincenta Knowltona,
uglednoga mladog ĉovjeka, novog Keatingova prijatelja. Veĉerali su
zajedno, u tišini, i pred njima je bila slobodna veĉer. Nisu imali
nikakvih društvenih obaveza do sljedećeg dana.
"Nije trebalo ismijavati teozofiju u razgovoru s gospoĊom Marsh",
rekao je. "Ona u to vjeruje."
"Ţao mi je. Bit ću paţljivija."
Ĉekao je da ona zapoĉne neku temu. Šutjela je. Shvatio je, iznenada,
kako mu se ona nikada nije prva obratila, u svih dvadeset mjeseci
njihova braka. Rekao je sebi kako je to suludo i posve nemoguće,
pokušavajući se prisjetiti neke prigode u kojoj je to uĉinila. Naravno da
jest: pamtio je pitanja: "Kada se veĉeras vraćaš kući?", "Ţeliš li da
pozovemo i Dixone na veĉeru u utorak?", i još puno sliĉnih stvari.
Pogledao je u nju. Nije izgledala kao da se dosaĊuje, ili ga ignorira.
Sjedila je tamo, uspravna i spremna, kao da njegovo društvo u njoj
pobuĊuje punu pozornost: nije uzela knjigu, nije gledala u daljinu
prateći neku misao u svojoj glavi. Gledala je ravno u njega, ne pokraj
njega, ĉinilo se kao da ĉeka razgovor. Shvatio je da uvijek gleda ravno
u njega, kao sada, i upitao se sviĊa li mu se to. Da, sviĊalo mu se, nije
mu davalo razloga za ljubomoru, ĉak ni prema njezinim skrivenim
mislima. Ne, nije mu se sviĊalo, ne posve, jer nije ostavljalo mogućnost
bijega, nijednome od njih.
"Upravo sam proĉitao Kicoša u ţuči", rekao je. "Odliĉna knjiga.
Proizvod iskriĉava mozga, vragoljastog vilenjaka kojemu suze cure niz
lice, klauna sa srcem od zlata koji na trenutak sjedi na boţjem
prijestolju."
"Proĉitala sam taj osvrt. U nedjeljnom broju Zastava."
"Ja sam proĉitao knjigu. Znaš da jesam."
"Lijepo od tebe."
"Da?", njezina mu je pohvala godila.
"To je zaista paţljivo prema autorici. Sigurna sam kako joj se sviĊa
kad ljudi ĉitaju njezine knjige. Vrlo je lijepo što si odvojio vrijeme,
unaprijed znajući što o njoj misliš."
"Nisam znao. Sluĉajno se dogodilo da se sloţim s kritiĉarem."
"Zastave imaju najbolje osvrte na knjige."
"Istina je. Što znaĉi da nema niĉega lošeg ako se ĉovjek s njima
slaţe, zar ne?"
"Nema. Ja se uvijek slaţem."
 "S kime?"
"Sa svima."
"Rugaš li mi se, Dominique?"
"Daješ li mi razloga za to?"
"Ne. Ne vidim ĉime. Ne, svakako ne."
"Onda, ne."
Ĉekao je. Ĉuo se kamion koji je prolazio ulicom ispod prozora, i to
je ispunilo nekoliko sekundi. Kad je zvuk zamro, morao je opet nešto
reći.
"Dominique, volio bih znati što misliš."
"O ĉemu?"
"O... o...", Tragao je za vaţnom temom i završio s: "... Vincentu
Knowltonu."
"Mislim kako je to ĉovjek vrijedan toga da ga se ljubi u straţnjicu."
"Za ime Boga, Dominique!"
"Oprosti. To je loš jezik i loša manira. I posve pogrešno. Pa, da
vidimo: Vincent Knowlton je ĉovjek kojega je dobro poznavati. Stare
obitelji zasluţuju poseban obzir, i mi moramo biti tolerantni prema
mišljenjima drugih, jer tolerancija je najveća vrlina, i bilo bi nepravedno
Vincentu Knowltonu nametati svoje poglede: potrebno je samo dopustiti
mu neka vjeruje što god mu drago, pa će i njemu biti drago tebi pomoći,
jer on je vrlo humana osoba."
"Eto, to je paţljivo", rekao je Keating osjećajući sigurnost
prepoznatljivih fraza, "Tolerancija je vrlo vaţna ...", i zastao. Dovršio
je, praznim glasom: "Rekla si posve isto što i prije."
"Primjećuješ", rekla je bez upitnika na kraju, ravnodušno, kao
jednostavnu ĉinjenicu. Nije to bio sarkazam, volio bi da jest, sarkazam
bi znaĉio priznavanje njegove osobnosti, ţelju da ga se povrijedi. Ali u
njezinu glasu nije bilo niĉega osobnog, svih proteklih dvadeset mjeseci.
Ukoĉeno je gledao vatru. To je trebala biti ĉovjekova sreća –
pospano gledati u vatru svojega ognjišta, u svojoj kući: o tome su mu
oduvijek govorili, o tome je ĉitao. Buljio je u plamen, netremice,
primoravajući sebe na potpuno prepuštanje dokazanoj istini. Samo još
jedna minuta provedena ovako i ja ću biti sretan, ponavljao je,
usredotoĉen. Ništa se nije dogodilo.
 Pomislio je koliko bi uvjerljivo mogao ovu scenu opisati svojim
prijateljima, uĉiniti da mu zavide na njegovoj sreći. Zašto nije mogao
uvjeriti sebe? Imao je sve što je ikada poţelio. Ţelio je superiornost – i u
posljednje dvije godine bio nesumnjivo najbolji u profesiji. Ţelio je
slavu – i imao pet debelih albuma novinskih isjeĉaka. Ţelio je bogatstvo
– i imao dovoljno za luksuzan ţivot, dok god postoji. Imao je sve što je
itko ikada poţelio. Koliko se ljudi muĉilo i patilo kako bi postigli ono
što je on uspio? Koliko njih je sanjalo, krvarilo, i umrlo za ovo, bez
uspjeha? "Peter Keating je najsretniji ĉovjek na zemlji." Koliko je puta
to ĉuo?
Ova posljednja godina bila je najbolja u njegovu ţivotu. Svemu što
posjeduje dodao je i nemoguće – Dominique Francon. Bilo je takvo
zadovoljstvo opušteno se smijati kad bi ga prijatelji, uvijek iznova pitali:
"Peter, kako ti je to uspjelo?" Bilo je takvo zadovoljstvo predstavljati je
neznancima i neobavezno izgovoriti: "Moja ţena", gledajući glup,
nekontroliran bljesak zavisti u njihovim oĉima. Jedanput ga je, na
nekom velikom primanju, elegantni pijanac upitao, pogledom
nepogrešivo odajući namjeru: "Reci, poznaješ li onaj predivan lik
tamo?" "Površno", zadovoljno je odgovorio Keating, "to je moja ţena."
Ĉesto je sebi govorio kako je njihov brak ispao puno bolje nego što
je oĉekivao. Dominique se pretvorila u idealnu ţenu. Potpuno se
posvetila njegovim interesima: udovoljavanju ţeljama njegove
klijentele, zabavljanju njegovih prijatelja, voĊenju njegove kuće. Ništa
nije izmijenila u njegovu ţivotu: ni njegov dnevni ritam, ni njegov
najdraţi jelovnik, ĉak ni razmještaj njegova stana. Nije donijela sa
sobom ništa osim svoje odjeće, nije dodala nijednu knjigu, ni obiĉnu
pepeljaru njegovoj kući. Kad bi iznosio svoje stavove o bilo ĉemu, nije
se protivila, već se slagala s njime. Draţesno, kako i priliĉi, zauzela je
drugo mjesto, nestajući u njegovoj sjeni.
Oĉekivao je oluju koja bi ga podignula i razbila na nekim
nepoznatim grebenima. Nije pronašao ĉak ni potok koji bi se pridruţio
njegovoj mirnoj rijeci. Bilo je više kao da je rijeka nastavila teći a netko
došao plivati njezinim tokom; ne, ĉak ni plivati, bila bi to snaţna, oštra
akcija, već samo plutati, nošen strujom. Da je mogao odrediti njezino
ponašanje nakon vjenĉanja, upravo bi takvo ponašanje traţio.
 Od svega su ga samo njihove noći ĉinile beskrajno nezadovoljnim.
Predavala se kad god bi zatraţio. Ali, uvijek je bilo kao i prvi put: u
njegovim je rukama bilo tijelo bez ţelje, tijelo bez otpora, bez odgovora.
Što se njega ticalo, još uvijek je bila nevina: nikada nije ništa doţivjela s
njim. Svaki put bi, goreći od poniţenja, donosio odluku kako je nikada
više neće dotaknuti. Ali ţelja se vraćala, potaknuta stalnom blizinom
njezine ljepote. Prepuštao se kada više nije mogao izdrţati: ne ĉesto.
Njegova je majka bila ta koja je napokon o njegovu braku izgovorila
ono što se sam bojao priznati: "Ne mogu to više podnijeti", rekla je, šest
mjeseci poslije vjenĉanja. "Kad bi se barem jedanput naljutila na mene,
rekla nešto ruţno, razbila nešto, bilo bi u redu. Ali ovo, ovo ne mogu
podnijeti." "Što to, majko?", upitao je, osjećajući hladan val panike.
"Nema pomoći, Peter", bio je odgovor. Njegova majka, ĉije razloge,
mišljenja, prigovore, nikada nije uspijevao zaustaviti, o njegovu braku
više nije rekla ni rijeĉ. Uzela je mali stan za sebe i odselila. Dolazila je
ĉesto u posjetu i uvijek bila ljubazna s Dominique, ĉudnovato tiha i
pomirena sa sudbinom. Govorio je sebi kako bi trebao biti sretan što se
napokon riješio svoje majke, ali nije bio.
Nije uspijevao otkriti što je Dominique uĉinila da izazove taj
narastajući uţas u njemu. Nije mogao pronaći rijeĉi ni postupke zbog
kojih bi je optuţio. Ali već je dvadeset mjeseci bilo kao veĉeras: nije
mogao podnijeti biti s njom sam, a ipak nije htio pobjeći od nje, i ona ga
nije izbjegavala.
"Veĉeras nam nitko ne dolazi?", upitao je jednoliĉnim glasom,
okrećući se od vatre.
"Ne", rekla je i osmjehnula se osmijehom koji je sluţio kao most do
sljedećih rijeĉi: "Hoćeš li da te ostavim samoga, Petere?"
"Ne!" Bio je to gotovo krik. Ne smijem pokazati paniku, pomislio je
i glasno dodao: "Svakako ne. Drago mi je jednu veĉer provesti sam sa
svojom ţenom."
Neki nejasan instinkt govorio mu je kako ovaj problem mora riješiti,
nauĉiti njihove trenutke nasamo uĉiniti podnošljivim, kako se mora s
tim suoĉiti, zbog sebe, više nego zbog nje.
"Što ţeliš raditi veĉeras, Dominique?"
"Što god ti ţeliš."
"Ţeliš li da odemo u kino?"
 "Ţeliš li ti?"
"Oh, ne znam. Ubit ćemo nekoliko sati."
"U redu. Hajdemo ubiti nekoliko sati."
"Ali, ne. Zašto bi? To zvuĉi grozno."
"Misliš?"
"Zašto bismo bjeţali iz naše vlastite kuće? Hajdemo ostati ovdje."
"Da, Peter."
Ĉekao je, u tišini. I tišina je, pomislio je, takoĊer bjeţanje. Još gori
oblik bjeţanja.
"Hoćeš li da kartamo?"
"Voliš li kartati?"
"Oh, ubit ćemo..." Stao je. Ona se osmjehnula.
"Dominique", rekao je gledajući u nju. "Ti si prelijepa. Ti si...
potpuno prekrasna. Uvijek ti ţelim reći kako se osjećam s tim u vezi."
"Rado bih ĉula kako se osjećaš s tim u vezi."
"Volim te promatrati. I uvijek mislim na ono što je Gordon Prescott
rekao. Rekao je kako si ti savršen rezultat Boţje vjeţbe iz strukturalne
matematike. A Vincent Knowlton je izjavio da si poput proljetnog jutra.
A Ellsworth – Ellsworth je rekao kako si prijekor svakom drugom
obliku ţene na zemlji."
"A Ralston Holcombe?", upitala je.
"Zaboravi!", prasnuo je i okrenuo se prema vatri.
Znam zašto mi je tišina nepodnošljiva, pomislio je. Zato što je njoj
potpuno svejedno govorim li ja ili šutim: kao da ne postojim i kao da
nikada nisam ni postojao... nešto neshvatljivije od smrti – ne biti roĊen...
Osjetio je naglu, grozniĉavu ţelju i mogao joj prepoznati oblik: ţelju da
za nju postane stvaran.
"Dominique, znaš li o ĉemu sam razmišljao?", upitao je.
"Ne. O ĉemu si razmišljao?"
"Razmišljam o tome već neko vrijeme – ja sam – nikome to nisam
spomenuo. I nitko mi to nije predloţio. To je moja vlastita ideja."
"Baš zgodno. O ĉemu se radi?"
"Mislim kako bih volio da se preselimo na selo gdje bih ja sagradio
kuću za nas. Da li bi ti to voljela?"
"Jako. Isto onoliko koliko i ti. Hoćeš li sam projektirati svoju kuću?"
 "Ma kakvi. Bennet će već nešto nacrtati za mene. On radi sve naše
ljetnikovce i pravi je ĉarobnjak u tome."
"SviĊa li ti se ideja svaki dan putovati na posao?"
"Ne, jasno, to je grozna gnjavaţa. Ali znaš, danas svatko tko drţi do
sebe, vozi do grada. Uvijek se osjećam poput bijednog proletera
priznajući da ţivim u gradu."
"Hoćeš li voljeti promatrati drveće, i vrtove, i prirodu oko sebe?"
"Oh, to su gluposti. Kad ću za to imati vremena? Drvo je drvo. Kad
vidiš jedan film o šumi u proljeće, vidio si ih sve."
"Hoćeš li se baviti vrtlarstvom? Kaţu kako je lijepo sam obraĊivati
zemlju."
"Boţe dragi, svakako ne! Kakvo to imanje misliš da ćemo imati?
Moţemo sebi dopustiti vrtlara i to dobrog, i urediti vrt kojim ćemo
zadiviti susjede."
"Hoćeš li se baviti nekim sportom?"
"Da, to bih volio."
"Kojim?"
"Mislim da ću se usavršiti u golfu. Znaš, biti ĉlan golf kluba u mjestu
u kojemu si jedan od najuglednijih graĊana, drugaĉije je nego
povremeno odlaziti na vikende. Ljudi koje susrećeš drugaĉiji su. Puno
finija sorta. A veze koje uspostaviš..." Uhvativši sebe u greški bijesno
je dodao: "Uz to, bavit ću se jahanjem."
"Ja volim jahati. A ti?"
"Nisam nikada imao vremena. Pa, mislim da priliĉno prodrma
unutarnje organe. Ali k vragu, što misli Gordon Prescott: da je on jedina
muškarĉina na zemlji zato što je objesio svoju sliku u jahaćem odijelu
nasred ureda?"
"Pretpostavljam kako će ti goditi malo samoće."
"Pa, ja ne vjerujem u te priĉe o pustim otocima. Mislim da bi kuća
trebala biti vidljiva s auto-ceste, tako da je svi mogu uoĉiti i reći, znaš,
Keatingovo imanje. Tko je do vraga Claude Stengel da ima ladanjsku
kuću, dok ja ţivim u iznajmljenom stanu? Poĉeo je kad i ja, i vidi gdje
je sada, a gdje sam ja, sretan je ako su dva i pol ĉovjeka ĉula za njega, i
zašto bi on sebe parkirao u Westchesteru i..."
Zaustavio se. Ona je sjedila i gledala ga, spokojnog lica.
 "Ma zaboravi!", uzviknuo je. "Ako se ne ţeliš preseliti na selo, zašto
to jednostavno ne kaţeš!"
"Ţarko ţelim sve što ti ţeliš Petere. Ţelim podrţati svaku ideju do
koje si sam došao."
Šutio je, dugo vremena.
"Što radimo sutra naveĉer?", rekao je, prije nego se uspio suzdrţati.
Ustala je, prišla stolu i uzela kalendar.
"Sutra naveĉer nam dolaze Palmersovi", odgovorila je.
"Isuse!", zastenjao je. "Oni su takvi davitelji! Zašto moraju doći?"
Stajala je s kalendarom ispred sebe, drţeći ga vrhovima prstiju, kao
na fotografiji ĉiji je fokus kalendar, dok je njezino tijelo samo nejasan
objekt u pozadini.
"Palmersovi nam moraju doći", rekla je, "kako bismo dobili posao
izgradnje njihove robne kuće. Moramo dobiti taj posao kako bismo u
subotu mogli pozvati Eddingtonove. Eddingtonovi nemaju nikakav
posao za nas, ali su oni u "Tko je tko". Palmersovi su dosadni, a
Eddingtonovi te ignoriraju. Ali, moraš laskati ljudima koje prezireš kako
bi impresionirao ljude koji preziru tebe."
"Zašto moraš govoriti takve stvari?"
"Hoćeš li pogledati ovaj kalendar Peter?"
"Pa što, svi to rade. To je ono za što ţive."
"Da Petere. Skoro svi."
"Ako se ne slaţeš, reci."
"Jesam li rekla nešto o neslaganju?"
Razmislio je, paţljivo. "Ne", morao je priznati. "Ne, nisi... Ali, radi
se o naĉinu na koji promatraš stvari."
"Da li bi više volio da sam otvorenija... kao u vezi Vincenta
Knowltona?"
"Ja bih više volio..." Tada je povikao: "Kad bi imala stav, k vragu,
barem jedanput!"
Upitala je istim, monotonim glasom: "Ĉiji stav Peter? Stav Gordona
Prescotta? Ralstona Holcombea? Ellswortha Tooheyja?"
Okrenuo se prema njoj oslanjajući se na rukohvat naslonjaĉa, napola
uspravljen, iznenada napet. Ono nešto, meĊu njima, poĉinjalo je
dobivati oblik. Osjećao je prvi nagovještaj rijeĉi koje će mu dati ime.
 "Dominque", rekao je blago, razborito, "to je to. Sada znam. Znam u
ĉemu je cijelo vrijeme bio problem."
"Postojao je problem?"
"Ĉekaj. Ovo je beskrajno vaţno, Dominique. Ti nisi nikada,
nijednom, rekla što ti misliš. O bilo ĉemu. Nikada nisi pokazala ţelju.
Za bilo ĉime."
"Što je u tome loše?"
"Ali to je... to je kao smrt. Ti ne postojiš. Ti si samo tijelo. Gledaj
Dominique, moţda ne razumiješ, pokušat ću ti objasniti. Znaš li što je
smrt? Kad se tijelo više ne moţe kretati, kad više nema volje, ni smisla.
Razumiješ li? Ništavilo. Potpuno ništavilo. Dobro, tvoje se tijelo kreće,
ali to je sve. Sve ostalo, ono u tebi, tvoja, oh, nemoj me pogrešno
shvatiti, ne govorim o religiji, ali za to ne postoji druga rijeĉ i reći ću je:
duša, tvoja duša ne postoji. Nema volje, nema znaĉenja. Istinska ti ne
postoji više."
"Što sam istinska ja?", upitala je. Gledala ga je paţljivo, prvi put: ne
s njeţnošću, ali barem paţljivo.
"Što je bilo tko uistinu?", rekao je, ohrabren. "Ne samo tijelo. To je...
to je duša."
"Što je duša?"
"Ti, ono u tebi."
"Ono što misli, vrednuje, odluĉuje?"
"Da! Da, to je to. I ono što osjeća. Ti si, ti si od toga odustala."
"Znaĉi da postoje dvije stvari od kojih se ne moţe odustati, od misli i
od ţelja?"
"Da! Ti razumiješ! I vidiš, za sve oko tebe ti si poput mrtva tijela.
Nešto poput smrti koja hoda. To je gore od bilo kakva svjesnog zloĉina.
To je..."
"Negacija?"
"Da. Samo ĉista negacija. Ti nisi ovdje. Ti ovdje nisi nikada niti bila.
Kad bi mi rekla kako su zavjese u ovoj sobi grozne i poderala ih stavivši
neke koje se tebi sviĊaju, nešto od tebe bi bilo pravo, ovdje, u ovoj sobi.
Ali to nikada nisi uĉinila. Ti nikada nisi rekla kuharu kakav kolaĉ ţeliš
poslije veĉere. Ti nisi ovdje Dominique. Ti nisi ţiva. Gdje je tvoje ja?"
"Gdje je tvoje Peter?", upitala je tiho.
 Sjedio je mirno, širom otvorenih oĉiju. Znala je kako su u ovom ĉasu
njegove misli izravne i jasne poput vizualnog doţivljaja, i da misleći
tako prepoznaje niz proteklih godina.
"To nije istina", rekao je napokon, praznim glasom. "Nije istina."
"Što nije istina?"
"To što si rekla."
"Nisam ništa rekla. Postavila sam ti pitanje."
Njegov je pogled preklinjao neka progovori, neka zanijeĉe. Ustala je
i stala ispred njega: napetost uspravna tijela bila je znak ţivota, ţivota
koji mu je nedostajao i za kojim je ţudio, pozitivno svojstvo namjere, ali
svojstvo suca.
"Poĉinješ primjećivati, zar ne Petere? Da ti razjasnim? Ti nisi nikada
htio da budem istinska. Ti nikada to nisi htio od bilo koga. Ali, ne ţeliš
da se to pokaţe. Ti ţeliš glumu koja pomaţe tvojoj glumi, pravu,
kompliciranu glumu, sazdanu od zapletenih formi i ukrasa, i od rijeĉi.
Samih rijeĉi. Tebi se nije svidjelo ono što sam rekla o Vincentu
Knowltonu. Svidjelo ti se kad sam to isto rekla pod krinkom plemenitih
osjećaja. Ti nisi htio da ja zaista vjerujem. Htio si samo da tebe uvjerim
kako vjerujem. Moja prava duša Peter? Istinska je samo kad je neovisna,
to si otkrio i sam, zar ne Peter? Istinska je samo kad bira zavjese i
kolaĉe, tu si u pravu: zavjese i kolaĉe i religiju, Peter, i oblike zgrada.
Ali, ti to nikada nisi ţelio. Ti si ţelio ogledalo. Ljudi ne ţele ništa osim
ogledala oko sebe. Kako bi ih odraţavala dok su i oni sami samo odraz.
Nešto poput besmislenog beskraja izmeĊu dvaju ogledala u uskom
prolazu. Obiĉno u pomalo vulgarnim hotelima. Odraz odraza i jeka jeke.
Bez poĉetka i bez kraja. Bez središta i bez svrhe. Dala sam ti ono što si
htio. Postala sam ono što si ti, što su tvoji prijatelji, ono što se većina
ĉovjeĉanstva toliko trudi biti – samo bez ukrasa. Ja nisam hodala
unaokolo recitirajući knjiţevne kritike kako bih skrila nedostatak
vlastita stava – ja sam rekla da ga nemam. Nisam posuĊivala kreacije
kako bih skrila vlastitu kreativnu impotenciju – ja jednostavno ništa
nisam stvorila. Nisam rekla kako je jednakost plemenit koncept i
jedinstvo najvaţniji cilj ljudskoga roda – ja sam se samo slagala sa
svima. Ti to zoveš smrću, Peter? Onom vrstom smrti koju sam
nametnula tebi i svima oko sebe. Ali ti – ti to nisi napravio. Ljudima je
lijepo s tobom, sviĊaš im se, uţivaju u tvojem društvu. Ti si njih
poštedio praznine smrti. Time što si je nametnuo – samome sebi."
Nije rekao ništa. Ona se udaljila i sjela u naslonjaĉ, ĉekajući.
Ustao je i napravio nekoliko koraka prema njoj. "Dominique", rekao
je, i pao na koljena. Obgrlio je njezine noge, priljubivši glavu uz njih.
"Dominique, to nije istina – da te nikada nisam volio. Ja te volim i
uvijek sam te volio, ne samo zato... da bih se pokazao pred drugima, to
nije sve, volio sam te. Postoje dvije osobe, ti i još jedan ĉovjek, koji u
meni uvijek izazivate isti osjećaj, ne pravi strah, nego osjećaj neke
prepreke, strme prepreke na koju se mora popeti, poput nareĊenja za
uspon, ne znam kamo... osjećaj kretanja prema gore – uvijek sam mrzio
toga ĉovjeka – ali tebe, tebe sam ţelio, uvijek, zato sam se oţenio
tobom, iako sam znao da me prezireš, i zato si mi trebala oprostiti ovaj
brak, ne se ovako osvećivati, ne ovako, Dominique, Dominique, ja se ne
mogu braniti, ja..."
"Tko je ĉovjek kojega si mrzio, Peter?"
"Nije bitno."
"Tko je on?"
"Nitko, ja..."
"Reci njegovo ime."
"Howard Roark."
Dugo vremena ništa nije rekla. Tada je spustila ruku na njegovu
kosu. Gesta je imala oblik njeţnosti.
"Nikada se nisam ţeljela osvećivati na tebi Peter", rekla je blago.
"Onda – zašto?"
"Udala sam se za tebe iz svojih razloga. Napravila sam ono što ljudi
zahtijevaju da napravimo. Osim što ja ništa ne radim poloviĉno. Oni
koji to mogu imaju u sebi neki rascijep. Laţu sebe kako to ne znaju. Ja
sebe nikada nisam lagala. I tako sam morala napraviti ono što svi vi
radite, ali dosljedno i u potpunosti. Vjerojatno sam te uništila. Kad bih
mogla osjećati, rekla bih oprosti. To nije bila moja namjera."
"Dominique, volim te. Ali bojim se. Zato što si ti nešto promijenila u
meni, još od našega vjenĉanja, kad bih te sada izgubio, ne bih se mogao
vratiti onome što sam bio, ti si uzela nešto što sam imao..."
"Ne, uzela sam nešto što nisi imao. Priznajem, to je gore."
"Što?"
 "Kaţe se kako nema strašnije stvari koju ĉovjeku moţeš napraviti
nego ubiti njegovo samopoštovanje. Ali, to nije istina. Nemoguće je
ubiti samopoštovanje. Najstrašnije je ubiti u ĉovjeku iluziju da ga
posjeduje."
"Dominique, ja... ja ne ţelim više razgovarati."
Spustila je pogled na njega, na njegovo lice na svojim koljenima, i on
je u njezinim oĉima vidio saţaljenje, spoznajući na trenutak koliko je
jeziva stvar saţaljenje, ali tu spoznaju nije zadrţao; zalupio je vratima
prije nego što su u njegovu svijest poĉele prodirati rijeĉi koje bi je
saĉuvale.
Sagnula se i poljubila ga u ĉelo. Bio je to prvi poljubac koji mu je
ikada dala.
"Ne ţelim da patiš Peter", njeţno je rekla. "Ovo, sad, jest pravo, ovo
sam ja, ovo su moje rijeĉi, ne ţelim da patiš, ne mogu osjećati više od
toga, ali toliko, osjećam."
Pritisnuo je usne na njezinu ruku.
Kad je podignuo glavu, gledala je u njega kao da on jest, na trenutak,
njezin muţ. Rekla je: "Peter, kad bi samo mogao ostati ovo – ovo što si
sad..."
"Volim te", rekao je.
Sjedili su šutke još dugo. Nije osjećao pritisak tišine.
Telefon je zazvonio.
Ono što je uništilo trenutak nije bio zvuk, već ţudnja s kojom je
Keating skoĉio odgovoriti na zvuk. Kroz otvorena vrata mogla je ĉuti
njegov glas, gotovo nepristojan od olakšanja.
"Halo?... Oh, halo Ellsworthe!... Ne, ništa... Slobodan kao ptica...
Svakako, doĊi, doĊi odmah... Super!"
"Bio je to Ellsworth", rekao je vrativši se u salon. U glasu je bilo
veselja i malo oholosti. "Ţeli navratiti."
Nije odgovorila.
Zaposlio je sebe ĉišćenjem pepeljara u kojima je bila jedna šibica,
skupljanjem novina, dodavanjem drva u rasplamsanu vatru, paljenjem
svjetiljaka. Usput je zviţdao neku operetnu ariju.
Pojurio je na vrata kad se zaĉulo zvono.
"Baš lijepo", rekao je Toohey ušavši. "Vas dvoje sami pokraj
kamina. Zdravo Dominique. Nadam se kako ne smetam?"
 "Zdravo Ellsworthe", odgovorila je.
"Ti nikada ne smetaš!", rekao je Keating. "Ne mogu ti objasniti
koliko mi je drago što te vidim." Primaknuo je stolac bliţe vatri. "Sjedni
ovamo, Ellsworthe. Što ćeš popiti? Znaš, ĉuvši tvoj glas preko
telefona... Pa, skoro sam poskoĉio kao psetance!"
"Nemoj samo mahati repom", rekao je Toohey. "Ne hvala, ništa ne
ţelim. Kako si, Dominique?"
"Isto kao prije godinu dana."
"Ali ne isto kao prije dvije godine?"
"Ne."
"Što smo mi to radili prije dvije godine?", lijeno je upitao Keating.
"Niste bili u braku", rekao je Toohey. "Pretpovijest. Da vidimo – što
se tada dogaĊalo? Mislim kako je upravo bio završen Stoddardov hram."
"Ah, to", rekao je Keating.
Toohey je upitao: "Jesi li ĉuo nešto o svojem prijatelju Roarku...
Peter?"
"Ne. Mislim kako više od godinu dana nije ništa radio. Ovaj put je
zaista gotov."
"Da, i ja mislim... Što si ti radio Peter?"
"Ništa osobito... Oh, upravo sam proĉitao Kicoša u ţuči."
"Svidio ti se?"
"Da! Znaš, mislim kako je to vrlo znaĉajna knjiga. Zato što je tvrdnja
kako nešto poput slobodne volje uopće ne postoji, toĉna. Mi ne moţemo
promijeniti ono što radimo, ili ono što jesmo. Nije to naša greška. Nitko
za ništa nije kriv. Sve je pitanje podrijetla i... i ţlijezda. Ako si dobar, to
nije tvojom zaslugom, jednostavno imaš sreću sa ţlijezdama. Ako si loš,
nije te nuţno kazniti, naprosto nemaš sreće, i to je sve." Govorio je kao
da se brani, prkosno, s gnjevom neprikladnim za razgovor o
knjiţevnosti. Nije gledao ni Tooheyja ni Dominique, obraćao se
prostoriji i onome ĉemu je ona bila svjedokom.
"U osnovi toĉno", rekao je Toohey. "MeĊutim, da bi bilo logiĉno,
treba reći kako mi ne bismo smjeli razmišljati o kaţnjavanju loših. S
obzirom da oni dovoljno pate bez svoje krivnje, s obzirom kako nemaju
ni sreće ni dara, oni zasluţuju neku vrstu naknade, nešto kao nagradu."
"Ali svakako!", uzviknuo je Keating. "To bi... to je logiĉno."
"I pravedno", dodao je Toohey.
 "Drţiš Zastave u šaci, zar ne Ellsworthe?"
"Na što misliš?"
"Na Kicoša u ţuči."
"Oh. Ne mogu reći da je tako. Ne posve. Uvijek postoje nepredvidive
okolnosti."
"O ĉemu vi to priĉate?", pitao je Keating.
"Interni traĉ", odgovorio je Toohey. Pruţio je ruke prema vatri, i
okretao dlanove iznad nje, kao da se igra. "Usput, Peter, poduzimaš li
nešto po pitanju Stoneridgea?"
"Proklet bio", odgovorio je Keating.
"U ĉemu je stvar?"
"Znaš u ĉemu. Poznaješ kurvinog sina bolje od mene. Takav projekt,
u ovom trenutku, sad kad je to kao kap vode u pustinji, i od sviju ljudi
na svijetu u rukama tog Wynanda."
"U ĉemu je problem s Wynandom?"
"Hajde, Ellsworthe. Ti vrlo dobro znaš kako bih ja, kad bi netko
drugi bio u pitanju, taj projekt dobio ovako", pucnuo je prstima, "ne bih
ĉak trebao ni pitati, vlasnik bi mi sam došao pred noge. Posebno kad bi
znao da arhitekt poput mene u ovom trenutku hladi... u usporedbi s
poslovima koje moja firma moţe raditi. Ali gospodin Gail Wynand!
Ĉovjek bi pomislio kako je on Dalaj Lama, alergiĉan ĉak i na zrak koji
arhitekti udišu."
"Zakljuĉujem kako si pokušao?"
"Oh, nemojmo o tome. Pozlit će mi. Potrošio sam stotine dolara
toveći ruĉkovima i opijajući sve moguće vrste kretena, koji su rekli kako
me mogu povezati s njim. Sve što sam dobio bio je mamurluk. Mislim
da bih lakše došao do pape."
"Zakljuĉujem kako ţeliš Stoneridge?"
"Zafrkavaš li ti mene, Ellsworthe? Dao bih za to desnu ruku."
"Što ne bi bilo mudro. Onda ne bi mogao crtati, niti se pretvarati da
crtaš. Bilo bi poţeljnije dati nešto manje opipljivo."
"Dao bih dušu."
"Bi li, Peter?", rekla je Dominique.
"Kamo smjeraš, Ellsworthe?", prasnuo je Keating.
"Samo praktiĉna sugestija", odgovorio je Toohey. "Tko je bio tvoj
najsposobniji predstavnik do sada i tko ti je osigurao najbolje poslove?"
 "Zašto – pa, Dominique, pretpostavljam."
"Tako je. I budući ne moţeš do Wynanda, a ne bi ti koristilo i da
moţeš, ne misliš li kako je Dominique netko tko bi bio u stanju
nagovoriti ga?"
Keating je buljio u njega. "Ti si poludio, Ellsworthe."
Dominique se nagnula prema naprijed. Izgledala je zainteresirano.
"Po onome što sam ja ĉula", rekla je, "Gail Wynand ne radi usluge
ţenama, osim ako nisu lijepe. A ako su lijepe, to ne radi iz usluge."
Toohey je gledao u nju, naglašavajući time izostanak protivljenja.
"To su gluposti", ljutito je odbrusio Keating. "Kako bi se Dominique
uopće mogla sastati s njim?"
"Tako da telefonira u njegov ured i zakaţe sastanak", odgovorio je
Toohey.
"Tko ti je rekao da će je primiti?"
"On."
"Kad?"
"Kasno sinoć. Ili, da budem precizniji, rano jutros."
"Ellsworthe!", zgranuto je rekao Keating. "Ne mogu vjerovati!"
"Ja mogu", rekla je Dominique. "U protivnome, Ellsworth ne bi ni
zapoĉinjao ovaj razgovor." Osmjehnula se Tooheyju. "Znaĉi, Wynand je
rekao da će me primiti?"
"Da, draga moja."
"Kako si to izveo?"
"Oh, ponudio sam mu vrlo uvjerljiv razlog. MeĊutim, bilo bi
poţeljno ne odlagati. Trebala bi ga nazvati sutra ujutro."
"Zašto ga ne bi nazvala sad?", rekao je Keating. "Oh, pretpostavljam
kako je previše kasno. Zvat će ga odmah ujutro."
Gledala je u njega upola sklopljenih oĉiju i nije rekla ništa.
"Već dosta dugo vremena ne sudjeluješ aktivno u Peterovoj karijeri",
rekao je Toohey. "Zar se ne bi voljela prihvatiti ovakva teškog zadatka,
za Peterovo dobro?"
"Ako to Peter ţeli."
"Ako ja to ţelim!", uskliknuo je Keating. "Zar ste oboje poludjeli?
Ovo je prilika ţivota, ovo..."
Vidio je kako ga promatraju sa zanimanjem i dodao: "Oh, to su
gluposti."
 "Što su gluposti, Peter?", upitala je Dominique.
"Zar će vas zaustaviti gomila traĉeva? Uostalom, svaka druga ţena
svakoga drugog arhitekta, puzala bi na koljenima za takvu prigodu."
"Nijednoj drugoj ţeni arhitekta, takva prigoda ne bi bila ni
ponuĊena", rekao je Toohey. "Nijedan drugi arhitekt nema ţenu poput
Dominique. Ti si na to uvijek bio vrlo ponosan, Peter."
"Dominique se zna brinuti za sebe, u svim okolnostima."
"U to nema nikakve sumnje."
"U redu, Ellsworthe", rekla je Dominique. "Telefonirat ću mu sutra
ujutro."
"Ellsworthe, ti si divan!", rekao je Keating ne gledajući u nju.
"Mislim da mi je sada potrebno piće", rekao je Toohey. "Moramo
ovo proslaviti."
Nakon što je Keating poţurio u kuhinju, Toohey i Dominique su se
pogledali. On se nasmiješio. Pogledao je u vrata kroz koja je Keating
nestao, i tada joj se lagano naklonio, vidljivo dobro raspoloţen.
"Oĉekivao si ovo", rekla je Dominique.
"Jasno."
"Onda Ellsworthe, što je zbilja tvoja namjera?"
"Kako, pa ţelim pomoći kako bi dobila Stoneridge za Petera. Radi se
zbilja o iznimnom poslu."
"Zašto ti se toliko ţuri podvesti me Wynandu?"
"Zar ne misliš kako bi to bilo vrlo zanimljivo iskustvo za sve
ukljuĉene u priĉu?"
"Nisi zadovoljan onime što je moj brak postao, zar ne Ellsworthe?"
"Ne posve. Oko pedeset posto. Ali, ništa na ovome svijetu nije
savršeno. Trudimo se koliko moţemo, a onda se trudimo još malo."
"Tebi je bilo toliko vaţno da se Peter oţeni mnome. Ti si znao kakav
će rezultat biti, bolje od Petera i mene."
"Peter uopće nije znao."
"Pa, uspjelo je – pedeset posto. Stavio si Petera toĉno tamo gdje si
ţelio: vodeći arhitekt u zemlji, sad je blato pod tvojim cipelama."
"Nikada mi se nije sviĊao tvoj stil izraţavanja, ali uvijek je bio
precizan. Ja bih rekao: sad je duša koja maše repom. Tvoj stil je
njeţniji."
"A ostalih pedeset posto Ellsworthe? Promašaj?"
 "Skoro totalni. Moja greška. Trebao sam znati bolje, a ne oĉekivati
kako će netko poput Petera Keatinga, pa ĉak i u ulozi muţa, biti
dovoljan da uništi tebe."
"Dobro, iskren si."
"Rekao sam ti već kako je to jedina metoda koja kod tebe uspijeva.
Usput, sigurno ti nisu bile potrebne dvije godine kako bi otkrila što sam
oĉekivao od tvojega braka?"
"I sada vjeruješ kako bi Gail Wynand mogao dovršiti posao?"
"Mogao bi. Što ti misliš?"
"Mislim kako sam ja opet samo sporedna stvar. Nisi li to jedanput
nazvao 'šlagom'? Što ti imaš protiv Wynanda?"
Nasmijao se i zvuk je otkrio kako ga je pitanje zateklo. Dodala je s
prezirom: "Ne pokazuj zaprepaštenje, Ellsworthe."
"U redu. Govorimo otvoreno. Nemam ništa konkretno protiv
gospodina Gaila Wynanda. Planirao sam upoznati ga s tobom još davno.
Ako te baš zanimaju nebitni detalji, juĉer ujutro napravio je nešto što me
je ozlojedilo. Ima previše dobar dar zapaţanja. I tako, odluĉio sam kako
je došao pravi trenutak."
"A tu se našao i Stoneridge."
"Našao se i Stoneridge. Znao sam kako će se tebi svidjeti taj dio. Ti
nikada ne bi prodala sebe za spas svoje zemlje, svoje duše, ili ţivota
ĉovjeka kojega si voljela. Ali bi prodala sebe za posao Peteru Keatingu,
koji ga ne zavrjeĊuje. Vidi što će na kraju ostati od tebe. Ili, od
gospodina Gaila Wynanda. Sa zanimanjem ću to gledati."
"Posve toĉno, Ellsworthe."
"Sve što sam rekao? Ĉak i dio o ĉovjeku kojega si voljela, ako jesi?"
"Da."
"Ti se ne bi prodala za Roarka? Iako, svakako, ti to ime ne voliš ĉuti
izgovoreno naglas."
"Howard Roark", rekla je jednoliĉnim glasom.
"Hrabra si, Dominique."
Keating se vratio noseći pladanj s koktelima. Oĉi su mu bile
grozniĉave i previše je gestikulirao.
Toohey je podignuo svoju ĉašu i rekao:
"Za Gaila Wynanda i newyorške Zastave!"
 3

GAIL WYNAND JE USTAO I KRENUO JOJ U SUSRET.

"Dobar dan, gospoĊo Keating", rekao je.
"Dobar dan, gospodine Wynand", rekla je Dominique.
Ponudio joj je stolac, ali kad je sjela nije otišao sjesti s druge strane
stola, nego ostao stajati, prouĉavajući je profesionalno i ocjenjivaĉki.
Njegove manire implicirale su samorazumljivu nuţnost, kao da njegovi
razlozi njoj moraju biti dobro poznati te stoga u njegovu ponašanju ne
moţe biti niĉega nepristojnog.
"Izgledate kao stilizirana verzija vaše vlastite stilizirane verzije",
rekao je. "U pravilu, susret s modelom umjetniĉkog djela pretvara
ĉovjeka u ateista. Ali ovoga puta su kipar i Bog bili blizu."
"Koji kipar?"
"Onaj koji je napravio vaš kip."
Osjećao je kako postoji neka priĉa povezana s kipom i sada je u to
bio posve siguran, zbog neĉega na njezinu licu, napetosti koja je na
trenutak proturjeĉila uglaĊenoj ravnodušnosti njezine samokontrole.
"Gdje ste i kada vidjeli taj kip, gospodine Wynande?"
"U mojoj vlastitoj galeriji, ovoga jutra."
"Kako ste ga dobili?"
Sada je na njega došao red da pokaţe zbunjenost. "Zar vi to ne
znate?"
"Ne."
"Vaš prijatelj, gospodin Toohey, poslao mi ga je na dar."
"U zamjenu za ovaj susret?"
"Ne kao neposrednu motivaciju za ono što, pretpostavljam, mislite,
ali u biti – da."
"Nije mi rekao."
"Da li vas smeta što ja posjedujem kip?"
"Ne osobito."
"Oĉekivao sam da ćete reći kako ste oduševljeni."
"Nisam."
 Naslonio se opušteno na rub stola, ispruţenih nogu i prekriţenih
gleţnjeva. Upitao je:
"Zakljuĉujem kako ste izgubili trag tom kipu i pokušavali ga
pronaći?"
"Već dvije godine."
"Ne moţete ga dobiti." I dodao, gledajući je: "Moţda moţete dobiti
Stoneridge."
"Predomislila sam se. Ja sam oduševljena što vam ga je Toohey
darovao."
Osjetio je gorku, malu ţaoku trijumfa, i razoĉaranje, pri pomisli kako
joj moţe proĉitati misli i kako su one, na koncu, posve providne. Upitao
je:
"Zato što vam je to omogućilo ovaj razgovor?"
"Ne. Zato što ste vi pretposljednja osoba na svijetu kojoj bih ţeljela
da ga posjeduje. Ali Toohey je posljednja."
Pobjeda je izblijedjela, ovo nije bilo nešto što bi ţena koja namjerava
dobiti Stoneridge rekla, ili pomislila. Upitao je:
"Niste znali da je kip kod Tooheyja?"
"Ne."
"Morali bismo zajedniĉki razmisliti o našemu prijatelju Ellsworthu
Tooheyju. Ja ne volim ulogu pijuna, a mislim kako je ni vi ne volite, niti
biste je ikad mogli voljeti. Previše je stvari koje Ellsworth Toohey
odbija reći. Ime tog kipara, na primjer."
"To vam nije rekao?"
"Ne."
"Steven Mallory."
"Mallory... Ne onaj koji je pokušao..." Nasmijao se glasno.
"U ĉemu je stvar?"
"Toohey mi je rekao kako se ne moţe sjetiti imena... tog imena."
"Da li vas gospodin Toohey još uvijek uspijeva iznenaditi?"
"Da, nekoliko puta, u posljednjih nekoliko dana. Ima neke osobite
vrste lukavosti u eklatantnosti poput njegove. Vrlo komplicirana vrsta.
Gotovo na razini umjetnosti."
"Ne dijelim vaš ukus."
"Ni na jednom polju? Ni u kiparstvu, niti u arhitekturi?"
"Sigurno ne u arhitekturi."
 "Nije li to najveća pogreška koja se moţe izreći?"
"Vjerojatno."
Pogledao je. I rekao:
"Zanimljivi ste."
"To mi nije bila namjera."
"Što je vaša treća pogreška."
"Treća?"
"Prva je bila u vezi s gospodinom Tooheyjem. U ovakvim bi se
okolnostima oĉekivalo da ćete ga preda mnom veliĉati. Da ćete ga
citirati. Oslanjati se na velik ugled koji on ima u arhitekturi."
"Ali, oĉekivalo bi se i da vi poznajete Ellswortha Tooheyja. Što bi
trebalo diskvalificirati sve citate."
"Namjeravao sam to sam reći, da ste mi dali priliku, koju mi ne
dajete."
"To bi sve trebalo uĉiniti još zabavnijim."
"Vi oĉekujete zabavu?"
"Već se zabavljam."
"Zbog kipa?" Bila je to jedina slaba toĉka koju je otkrio.
"Ne." Glas joj je bio tvrd. "Ne zbog kipa."
"Recite mi, kada je napravljen i za koga?"
"I to vam je gospodin Toohey zaboravio reći?"
"Oĉito."
"Sjećate li se skandala u vezi zgrade pod imenom Stoddardov hram?
Prije dvije godine. Vi ste tada bili na putu."
"Stoddardov hram?... Kako vi znate gdje sam ja bio prije dvije
godine? Ĉekajte! Stoddardov hram. Sjećam se: oskrnavljena crkva, ili
tako nešto što je izbezumilo biblijske brigade."
"Da."
"Bio je...", zastao je. Glas mu je zvuĉao teško i oklijevajuće, kao i
njezin. "U sve to bio je ukljuĉen i kip gole ţene."
"Da."
"Shvaćam."
Zašutio je na trenutak. Tada je rekao oštrim glasom, kao da njime
obuzdava bijes kojemu ona nije mogla otkriti uzrok:
"U to vrijeme sam bio negdje oko Balija. Ţao mi je što je cijeli New
York vidio kip prije mene. Ali kad jedrim, ne ĉitam novine. Postoji
nalog da se otpusti svakoga tko na Wynandovu jahtu donese bilo koje
od Wynandovih izdanja."
"Jeste li ikada vidjeli slike Stoddardova hrama?"
"Ne. Je li zgrada bila dostojna kipa?"
"Kip je bio gotovo dostojan nje."
"Uništena je, zar ne?"
"Da, uz pomoć Wynandovih izdanja."
Slegnuo je ramenima. "Sjećam se kako se Alvah Scarret odliĉno
zabavljao. Bila je to velika priĉa. Ţao mi je što sam je propustio. Ali,
Alvah je dobro napravio posao. Usput, kako ste vi znali da sam ja bio na
putu i zašto vam se podatak o mojoj odsutnosti usjekao u sjećanje?"
"Bila je to priĉa koja me koštala posla ovdje."
"Vašeg posla? Ovdje?"
"Zar niste znali da je moje ime bilo Dominique Francon?"
Ispod dobro skrojena sakoa njegova ramena su se spustila, i savila
prema naprijed: odraţavajući iznenaĊenje i nemoć, istodobno.
Nepomiĉnim je pogledom gledao u nju. Nakon nekog vremena rekao je:
"Ne."
Osmjehnula se ravnodušno. Rekla je: "Ĉini se kako nam je Toohey
ţelio oteţati ovo, što je više moguće."
"K vragu s njime. Ja ovo moram razumjeti. Ovo nema smisla. Vi ste
Dominique Francon?"
"Bila sam."
"Vi ste ovdje radili, u ovoj zgradi, godinama?"
"Šest godina."
"Zašto vas nisam upoznao prije?"
"Sigurna sam kako niste upoznali sve svoje sluţbenike."
"Vjerujem da znate na što mislim."
"Hoćete li da ja to izgovorim umjesto vas?"
"Da."
"Zašto vas nisam pokušala ranije upoznati?"
"Da."
"Nisam imala ni najmanju ţelju."
"Ali, upravo to nema smisla."
"Hoćete li da ovo propustim, ili da shvatim?"
 "Olakšat ću vam izbor. S ljepotom koju vi posjedujete i reputacijom
koju ja uţivam, kako to da niste pokušali napraviti pravu karijeru u
Zastavama?"
"Nikada nisam ţeljela pravu karijeru u Zastavama."
"Zašto?"
"Vjerojatno iz istoga razloga zbog kojega vi zabranjujete
Wynandova izdanja na svojoj jahti."
"To je dobar razlog", rekao je tiho. Onda je, glasom ponovno
leţernim, dodao: "Da vidimo: što je to zbog ĉega ste otpušteni?
Pretpostavljam kako ste išli protiv naše politike?"
"Pokušala sam obraniti Stoddardov hram."
"Zar niste znali bolje nego biti iskreni u Zastavama?"
"Namjeravala sam to sama reći, da ste mi dali priliku."
"Vi se zabavljate?"
"Tada, ne. Voljela sam raditi ovdje."
"Vi ste valjda jedina osoba koja je to rekla u ovoj kući."
"Sigurno sam jedna od dvije."
"Tko je druga?"
"Vi, gospodine Wynand."
"Nemojte u to biti sigurni." Podignuvši glavu ugledao je trag
podsmijeha u njezinim oĉima i upitao: "Rekli ste to samo kako biste me
naveli na ovu izjavu?"
"Da, mislim da jesam", odgovorila je mirno.
"Dominique Francon", izgovorio je njezino ime ne obraćajući se
njoj. "SviĊali su mi se vaši tekstovi. Gotovo bih volio da ste došli
ovamo traţiti svoj stari posao."
"Ja sam ovdje kako bismo razgovarali o Stoneridgeu."
"Ali da, svakako." Nagnuo se natrag u stolac, spreman uţivati u
opširnom nagovaranju. Pomislio je kako će biti zanimljivo ĉuti njezine
argumente, i promatrati je u ulozi molitelja. "Onda, što mi ţelite reći s
tim u vezi?"
"Ja bih ţeljela da taj posao dodijelite mojem muţu. Ja, jasno,
razumijem kako ne postoji nijedan razlog zbog kojega biste mu ga dali,
osim ako ja ne pristanem spavati s vama zauzvrat. Ako to drţite
dovoljno dobrim razlogom, spremna sam to uĉiniti."
 Promatrao ju je u tišini, ne dopuštajući licu bilo kakvu reakciju.
Sjedila je gledajući ga, pomalo zateĉena njegovim ispitivaĉkim
pogledom, kao da njezine rijeĉi ne zasluţuju nikakvu osobitu pozornost.
Iako se intenzivno trudio, sebe nije mogao prisiliti na bilo kakav drugi
dojam, osim, posve nepodesnog dojma, o netaknutoj nevinosti.
Rekao je:
"Trebao sam ja to predloţiti. Ali ne tako grubo, i ne pri prvom
susretu."
"Uštedjela sam vam i vrijeme i laţi."
"Vi zaista volite svojega supruga?"
"Ja ga prezirem."
"Vi vjerujete kako je on artistiĉki genij?"
"Mislim kako je trećerazredni arhitekt."
"Onda zašto, sve ovo?"
"Zabavlja me."
"Mislio sam da jedino mene pokreću takvi razlozi."
"Neka vas to ne smeta. Ne vjerujem kako ste originalnost ikada
drţali poţeljnom vrlinom, gospodine Wynand."
"U stvari, vama je posve svejedno hoće li će vaš muţ dobiti
Stoneridge ili ne?"
"Tako je."
"I nemate nikakvu ţelju spavati sa mnom?"
"Ni najmanju."
"Mogao bih se diviti ţeni koja je u stanju odglumiti nešto poput
ovoga. Osim što ovo nije gluma."
"Nije. Molim vas, nemojte mi se poĉeti diviti. Pokušala sam to
izbjeći."
Kad god bi se smiješio, nikakav vidljiv pokret mišića na njegovu licu
nije bio nuţan, tragovi izrugivanja uvijek su bili prisutni, i samo bi na
trenutak bili oštrije fokusirani, i zatim opet neprimjetno nestali. Fokus je
sada bio jasan.
"Ĉinjenica je", rekao je, "kako sam, na koncu svega, ja vaš osnovni
motiv. I ţelja da mi se prepustite." Ugledao je bljesak u oĉima koji nije
uspjela sakriti dodavši: "Ne, nemojte uţivati u pomisli kako sam toliko
pogriješio. Nisam ovo mislio u uobiĉajenom smislu. Upravo suprotno.
Niste li izjavili kako me smatrate pretposljednjom osobom na svijetu?
Vi ne ţelite Stoneridge. Vi ţelite sebe prodati iz najniţeg razloga,
najniţoj osobi koju ste u stanju pronaći."
"Nisam oĉekivala da ćete to shvatiti", jednostavno je rekla.
"Vi ţelite – muškarci to ponekad rade, ne i ţene – kroz seksualni akt
iskazati svoj potpuni prezir prema meni."
"Ne, gospodine Wynand. Prema sebi."
Tanka crta njegovih usana pomaknula se, kao nagovještaj osobne
spoznaje: bio je to neţeljen pokret i stoga znak slabosti, nestao je ĉim je
nastavio:
"Mnogi ljudi idu do krajnjih granica kako bi se uvjerili da poštuju
sami sebe."
"Da."
"Jasno, potraga za samopoštovanjem dokaz je nedostatka istoga."
"Da."
"Vidite li znaĉenje potrage za samoprezirom?"
"Da ga nemam?"
"I da ga nikada nećete naći."
"Nisam oĉekivala niti da ćete ovo razumjeti."
"Ne mogu reći ništa više, ili ću prestati biti pretposljednja osoba na
svijetu i time postati nepodesan za vaš cilj." Ustao je. "Da li da sluţbeno
objavim kako prihvaćam vašu ponudu?"
Naklonila je glavu.
"U stvari", rekao je, "meni je potpuno svejedno tko će graditi
Stoneridge. Nikada nisam unajmio dobrog arhitekta niti za jednu stvar
koju sam podignuo. Davao sam publici ono što je traţila. Ovoga puta
sam se gnjavio s izborom jer sam umoran od šeprtlja koji su radili za
mene, i jer je teško donijeti odluku bez mjerila, i bez razloga. Siguran
sam kako vas ne smeta ovo što govorim. Ja sam vam iskreno zahvalan
što ste mi dali puno bolji motiv nego sam se nadao naći."
"Drago mi je što niste rekli kako ste se oduvijek divili radu Petera
Keatinga."
"Vi niste meni rekli koliko vam je drago pridruţiti se uglednom nizu
Wynandovih ljubavnica."
"Moţete se naslaĊivati ovime što priznajem, ako ţelite, ali mislim
kako ćemo se dobro slagati."
 "Posve moguće. U najmanju ruku, pruţili ste mi jednu novu
mogućnost: raditi sve što sam i dosada radio, ali iskreno. Hoću li odmah
poĉeti s nareĊenjima? Ne ţelim se pretvarati kako je bilo što drugo u
pitanju."
"Ako ţelite."
"Otputovat ćete sa mnom na dvomjeseĉno krstarenje. Isplovit ćemo
za deset dana. Po povratku bit ćete slobodni vratiti se svojem muţu – s
ugovorom za Stoneridge."
"U redu."
"Trebao bih susresti vašega muţa. Da li bi vama odgovaralo da
veĉeramo zajedno u ponedjeljak naveĉer?"
"Da, ako ţelite."
Kad je ustala kako bi otišla, upitao je:
"Smijem li vam reći koja je razlika izmeĊu vas i vašega kipa?"
"Ne."
"Ali hoću. Zapanjujuće je vidjeti iste elemente upotrijebljene za dvije
kompozicije posve suprotnih tema. Sve što ste vi u tom kipu, ima temu
ekstaze. Ali vaša vlastita tema je patnja."
"Patnja? Nisam svjesna da ju pokazujem."
"Ne, naravno. O tome se i radi. Nijedno sretno biće ne moţe u tolikoj
mjeri biti neosjetljivo na bol."

Wynand je pozvao svojeg agenta za trgovinu umjetniĉkim djelima i

zatraţio neka mu organizira privatnu izloţbu skulptura Stevena
Malloryja. Odbio je upoznati kipara; nikada nije susretao autore radova
koje je volio. Agent mu je odmah ispunio ţelju: od izloţenih predmeta
Wynand je kupio pet, plativši puno više od onoga što se prodavaĉ
usudio zatraţiti. "Gospodin Mallory bi ţelio znati", rekao je agent,
"ĉime je privukao vašu pozornost?" "Vidio sam jedan njegov rad."
"Koji?" "Nije bitno."
Toohey je oĉekivao kako će ga Wynand pozvati nakon razgovora sa
Dominique. Wynand ga nije pozvao. Ali, nekoliko dana poslije, kada su
se sluĉajno sreli u prepunim prostorijama uredništva gradske rubrike,
Wynand je glasno rekao:
"Gospodine Toohey, zar je toliko ljudi pokušalo atentat na vas pa im
ni imena više ne pamtite?"
 Toohey se osmjehnuo i odgovorio: "Siguran sam kako bi toliko njih
voljelo to uĉiniti."
"Vi laskate svojim bliţnjima", odgovorio je Wynand odlazeći.

Peter Keating zurio je u prelijepu dvoranu restorana. Bilo je to

najluksuznije mjesto u gradu, i najskuplje. Keating se naslaĊivao
pomišlju kako je ovdje kao gost Gaila Wynanda. Pokušavao je ne
gledati previše upadljivo u profinjenu eleganciju Wynandove figure s
druge strane stola. Bio mu je beskrajno zahvalan na odluci da ova
veĉera bude na javnome mjestu. Ljudi su piljili u Wynanda, prikrivajući
to diskretno i izvjeţbano, no svejedno, piljili su, a njihova je znatiţelja
ukljuĉivala i dvoje gostiju za Wynandovim stolom.
Dominique je sjedila izmeĊu dva muškarca. Nosila je bijelu svilenu
haljinu, dugih rukava i visoka ovratnika, odjeću kaluĊerice, koja je
izazivala zapanjujući uĉinak veĉernje toalete upravo svojom
posvemašnjom neprikladnošću. Nije nosila nakit. Njezina zlatna kosa
izgledala je poput kapuljaĉe. Mutna, bijela svila pomicala se u kosim
naborima, prateći pokrete njezina tijela, otkrivajući ga hladnom
nevinošću, kao tijelo objekt, javno ţrtvovan, bez potrebe za skrivanjem,
ili ţeljom. Keating ju je smatrao neprivlaĉnom. Primijetio je kako joj se
Wynand divi.
Netko je s nekog udaljenog stola neprestano gledao u njihovu
smjeru, netko visok i krupan. Zatim se veliki oblik podignuo na noge i
Keating je prepoznao Ralstona Holcombea, koji se ţurno pribliţavao.
"Peter, mladiću moj, tako mi je drago što te vidim!", uzviknuo je
Holcombe tresući mu ruku, klanjajući se prema Dominique i upadljivo
ne primjećujući Wynanda. "Gdje ste se sakrili? Zašto vas više ne
viĊamo?" Tri dana prije bili su zajedno na ruĉku.
Wynand je ustao i ljubazno ĉekao, malo naklonjen. Keating je
oklijevao; zatim je, s vidljivim naporom, preko volje, izgovorio:
"Gospodin Wynand – gospodin Holcombe."
"Ali, ne valjda gospodin Gail Wynand?", s veliĉanstvenom
nevinošću izgovorio je Holcombe.
"Gospodine Holcombe, kad biste sreli kauboja s reklame za
Marlboro, da li biste ga prepoznali?"
"Pa, da, pretpostavljam", odgovorio je trepćući Holcombe.
 "Moje je lice, gospodine Holcombe, u istoj mjeri javna banalnost."
Holcombe je promrmljao nekoliko općih fraza i nestao.
Wynand se ljubazno nasmiješio: "Nije bilo potrebno strahovati od
upoznavanja gospodina Holcombea i mene, iako je i on arhitekt."
"Strahovati, gospodine Wynand?"
"Posve nepotrebno, jer je sve već dogovoreno. Zar vam gospoĊa
Keating nije rekla kako je Stoneridge vaš?"
"Ja... ne, nije mi rekla... Ja nisam znao...", Wynand se smiješio, ali je
osmijeh bio nepokretan i Keating je imao osjećao kako mora govoriti
sve dok ne dobije neki znak. "Nisam se nadao... ne tako brzo... svakako,
pomislio sam kako bi ova veĉera mogla biti znak... pomoći vam pri
odluĉivanju..." Izletjelo mu je nenamjerno:
"PrireĊujete li uvijek ovakva iznenaĊenja – baš ovako?"
"Kad god to mogu", ozbiljno je odgovorio Wynand.
"Dat ću sve od sebe kako bih bio dostojan ĉasti koju ste mi ukazali, i
opravdao vaša oĉekivanja, gospodine Wynand."
"U to ne sumnjam", odgovorio je Wynand.
Cijelu veĉer vrlo se rijetko obraćao Dominique. Ĉinilo se kao da
Keating zaokuplja svu njegovu pozornost.
"Javnost je bila naklonjena mojim dosadašnjim ostvarenjima", rekao
je Keating, "ali ja ću Stoneridge uĉiniti svojim vrhunskim dostignućem."
"To je doista veliko obećanje kada se uzme u obzir ugledna lista
vaših djela."
"Nisam se mogao nadati da su moji radovi dovoljno znaĉajni da bi
privukli vašu pozornost, gospodine Wynand."
"Ali, ja ih poznajem vrlo dobro. Cosmo-Slotnick zgrada, to je ĉisti
Michelangelo." Keatingovo lice raširilo se od neizmjerna zadovoljstva:
bilo mu je dobro poznato kakav je autoritet Wynand za pitanja
umjetnosti, i znao je kako ova usporedba nije dana olako. "Zgrada banke
Prudential pravi je Paladium. Slotternova robna kuća kopirani je
Christopher Wren." Keatingovo se lice izmijenilo. "Vidite li kakvu
slavnu druţbu ja dobivam po cijeni jednog ĉovjeka? Zar to nije dobar
posao?"
Keating se napeto osmjehnuo i rekao:
"Slušao sam o vašem iznimnom smislu za humor, gospodine
Wynand."
 "Jeste li ĉuli i za moj deskriptivan stil?"
"Na što mislite?"
Wynand se napola okrenuo u svojem stolcu i promatrao Dominique,
pogledom kojim se pregledava beţivotna stvar.
"Vaša ţena ima divno tijelo, gospodine Keating. Ramena su joj
previše mršava, ali su u iznimnom skladu s ostatkom figure. Noge su joj
previše duge, ali one joj daju eleganciju linije kakvu nalazimo kod
dobrih jahti. Grudi su joj prekrasne, zar ne?"
"Arhitektura je sirova profesija, gospodine Wynand", Keating se
pokušao nasmijati. "Ne priprema ĉovjeka za uzvišeniji oblik
sofisticiranosti."
"Vi me ne razumijete, gospodine Keating?"
"Kad mi ne bi bilo poznato kako ste savršen gospodin, mogao bih
vas pogrešno razumjeti, ali vi mene ne moţete zavarati."
"Upravo to pokušavam izbjeći."
"Zahvalan sam vam na komplimentima gospodine Wynand, ali ja
nisam dovoljno umišljen da bih mislio kako moramo razgovarati o
mojoj ţeni."
"Zašto da ne, gospodine Keating? Pristojno je razgovarati o stvarima
koje su nam – ili će biti – zajedniĉke."
"Gospodine Wynand ja... ja vas ne razumijem."
"Da budem otvoreniji?"
"Ne, ja..."
"Ne? Da prestanemo razgovarati o Stoneridgeu?"
"Oh, da, razgovarajmo o Stoneridgeu! Ja..."
"Ali, mi o njemu i razgovaramo."
Keating je gledao prostorom koji ih je okruţivao. Pomislio je kako se
ovakve stvari ne bi smjele dogaĊati na ovakvom mjestu: profinjena
raskoš ĉinila je sve ovo monstruoznim: poţelio je da se nalaze u vlaţnoj
tamnici. Pomislio je: krv na kamenom podu, to je u redu, ali krv na
skupocjenom tepihu ovog salona...
"Sad znam kako je ovo šala, gospodine Wynande."
"Sad je na meni red diviti se vašem smislu za humor, gospodine
Keating."
"Ovako nešto se... ne radi..."
 "To uopće nije ono što mislite gospodine Keating. Vi mislite kako se
to radi stalno, samo se o tome ne priĉa."
"Nisam mislio..."
"Mislili ste prije nego što ste došli ovamo. I nije vas smetalo.
Priznajem kako se ponašam ogavno. Prekršio sam sva pravila
obzirnosti. Uţasno je okrutno biti iskren."
"Molim vas, gospodine Wynand, hajde... hajdemo odustati od ovoga.
Ja ne znam što se... što se od mene oĉekuje."
"Jednostavno je. Oĉekuje se da mi opalite pljusku." Keating se
zasmijuljio. "Oĉekivalo se da takvo što uĉinite još prije nekoliko
minuta."
Keating je primijetio kako mu se dlanovi vlaţe, i kako ravnoteţu
odrţava drţeći se za salvetu na svojemu krilu. Wynand i Dominique su
jeli, polagano i ljupko, kao da sjede za nekim drugim stolom. Keating je
pomislio kako ne izgledaju poput ljudskih tijela, ni ona, niti on: nešto je
iz njih nestalo: svjetlo kristalnih predmeta u dvorani ĉinilo se kao odsjaj
rendgenskih zraka koji proţdiru meso, ne do kosti, već dublje od toga:
oni su duše, pomislio je, duše koje sjede za veĉerom, duše ispod
sveĉanih odijela, kojima nedostaje posredništvo tijela, zastrašujuće u
ogoljenoj spoznaji, uţasavajuće, jer oĉekivao je vidjeti muĉitelje, a
gledao je nevinost. Pitao se što oni vide, što sadrţava njegova odjeća,
ako je tjelesni oblik prestao postojati.
"Ne?", rekao je Wynand. "Vi to ne ţelite uĉiniti gospodine Keating?
Ali, svakako, ne morate. Recite jednostavno kako ništa od svega ovoga
ne ţelite. Meni je svejedno. Na drugoj strani dvorane sjedi gospodin
Ralston Holcombe. On moţe sagraditi Stoneridge jednako dobro koliko
i vi."
"Ja ne znam na što mislite gospodine Wynand", prošaptao je
Keating. Oĉi su mu bile prikovane za hladetinu od rajĉica na njegovu
tanjuru za salatu: bila je mekana i drhtava, i tjerala ga na povraćanje.
Wynand se okrenuo prema Dominique:
"Sjećate li se našeg razgovora o izvjesnoj potrazi, gospoĊo Keating?
Rekao sam vam kako je to traganje u kojemu vi nikada nećete uspjeti.
Pogledajte svojega supruga, on je pravi struĉnjak u tome, iako se uopće
ne trudi. Tako se to radi. Probajte to jedanput dosegnuti. Nije nuţno
objašnjavati meni kako niste u stanju. Ja to znam. Vi ste, draga moja,
obiĉna amaterka."
Keating je znao kako mora nešto reći, ali nije mogao, toliko dugo
dok je salata stajala ispred njega. Uţas je dolazio s tog tanjura, ne od
nemilosrdnog ĉudovišta s druge strane stola: ostatak prostorije bio je
topao i siguran. Zateturao se prema naprijed i laktom srušio tanjur.
Ispustio je neki zvuk nalik na ispriku. Neĉije tijelo se pojavilo, ljubazni
glasovi govorili su kako im je ţao i proliveno jelo nestalo je s tepiha.
Keating je zaĉuo nekoga dok izgovara: "Zašto ovo radite?", zatim je
ugledao dva lica okrenuta prema njemu i shvatio da je to rekao sam.
"Gospodin Wynand ne radi ovo kako bi tebe muĉio Peter", mirno je
rekla Dominique. "On ovo radi zbog mene. Kako bi vidio koliko mogu
podnijeti."
"To je istina, gospoĊo Keating", rekao je Wynand. "Jednim dijelom.
Drugi je: kako bih opravdao sebe."
"U ĉijim oĉima?"
"Vašim. I vlastitim, vjerojatno."
"Je li potrebno?"
"Ponekad. Zastave su ogavne novine, zar ne? Pa, ja sam svojom
ĉašću platio privilegij poloţaja na kojemu se mogu zabavljati
promatrajući kako ĉast funkcionira kod drugih."
Moja odjeća, pomislio je Keating, sada ne sadrţava ništa, jer me ova
dva lica uopće ne vide. Bio je na sigurnom: njegovo mjesto za ovim
stolom bilo je prazno. Pitao se, s velike, ravnodušne udaljenosti, zašto
njih dvoje gledaju jedno u drugo s takvim mirom, ne kao neprijatelji, ne
kao braća krvnici, nego kao drugovi.

Dva dana prije polaska na plovidbu Wynand je, kasno naveĉer,

telefonirao Dominique.
"Moţete li odmah doći?", upitao je i, zaĉuvši trenutak oklijevanja,
dodao: "O, nije ono što mislite. Drţim se našega sporazuma. Biti ćete
posve sigurni. Ja bih vas samo volio vidjeti veĉeras."
"U redu", rekla je i ostala zateĉena tihim, "Hvala."
Kad su se vrata lifta otvorila na privatnom ulazu u njegov apartman,
on je stajao tamo, ĉekajući, ali joj nije dopustio da iziĊe. Pridruţio joj se
u liftu.
 "Ne ţelim da uĊete u moj stan", rekao je. "Idemo kat niţe."
Liftboj ga je preneraţeno pogledao.
Lift se zaustavio i našli su se ispred zakljuĉanih vrata. Wynand ih je
otvorio i pustio nju neka prva uĊe u njegovu privatnu galeriju. Sjetila se
kako ovamo, osim njega, nitko nikada nije ušao. Ništa nije rekla. On
nije ponudio nikakvo objašnjenje.
Satima je hodala, u tišini, razgledavajući po golemoj prostoriji
ĉudesne umjetniĉke predmete. Tepih je bio mekan i dubok i nikakav se
zvuk nije ĉuo u ovoj sobi bez prozora, ni njihovih koraka, ni grada
izvana. Išao je za njom i zastao kad bi ona stala. Oĉi su mu pratile
njezine, prelazeći s predmeta na predmet. Ponekad bi mu pogled zastao
na njezinu licu. Prošla je pokraj kipa iz Stoddardova hrama i nije se
zaustavila. Nije ju poţurivao niti zaustavljao, kao da je prostor prepustio
njoj. Kad je odluĉila otići, ispratio ju je do vrata. Tada ga je upitala:
"Zašto ste ţeljeli da ovo vidim? Neću zbog toga o vama imati bolje
mišljenje. Moţda samo gore."
"Da, to bih oĉekivao", mirno je odgovorio, "da sam o tome
razmišljao. Ali, nisam. Ţelio sam samo da vidite ovo."
 4

SUNCE JE ZALAZILO KAD SU IZIŠLI IZ AUTOMOBILA. U

prostranstvima neba i sunca, zelenog neba nad površinom srebrne ţive,
još uvijek su, na rubovima oblaka i mesinganim brodskim ukrasima,
blistali vatreni tragovi. Jahta je bila nalik bijeloj brazdi pokreta, tananom
tijelu zaustavljenom tišinom.
Dominique je ugledala zlatna slova Jesam na profinjenom bijelom
pramcu.
"Što znaĉi ovo ime?"
"To je odgovor", rekao je Wynand, "ljudima kojih odavno nema.
Iako su moţda, samo oni vjeĉni. Vidite, reĉenica koju sam u djetinjstvu
najĉešće slušao, bila je: Nisi ti ovdje kako bi odluĉivao."
Sjetila se kako je negdje ĉula da na ovo pitanje nikada prije nije
odgovorio. Njoj je odgovorio odmah, kao da nije svjestan izuzetka.
Osjećala je mir u njegovu ponašanju, neobiĉan i nov za njega, ozraĉje
tihe konaĉnosti.
Brod se pokrenuo ĉim su stupili na palubu, kao da je Wynandov
korak posluţio poput kontakta. Stajao je na ogradi pokraj Dominique, ne
dodirujući ju, i gledao dugaĉku, smeĊu obalu koja se uzdigla prema
nebu, udaljujući se od njih. Tada se okrenuo prema njoj. U njegovim
oĉima nije vidjela prepoznavanje ili poĉetak, samo nastavak pogleda,
kao da je cijelo vrijeme gledao u nju.
Kad su se spustili u potpalublje, ispratio ju je do njezine kabine.
Rekao je: "Molim vas, recite mi ako vam što zatreba", i izišao kroz
sporedna vrata. Primijetila je da ona vode u njegovu kabinu. Zatvorio ih
je za sobom, i više se nije vratio.
Besposleno se šetala prostorom. Po uglaĉanim površinama satenskih
zidova pratila je svoj vlastiti odraz. Ispruţila se u niskome naslonjaĉu,
prekriţila stopala, ruke podignula iza glave i gledala kako se ovalno
brodsko okno od zelenog pretvaralo u modro. Pokrenuvši ruku upalila je
svjetlo: plavetnilo je išĉezlo i postalo glazirani crni krug.
 Stjuard je najavio veĉeru. Wynand je zakucao na njezina vrata, i
otpratio je do salona. Zbunjivalo ju je njegovo ponašanje: bio je vedar,
ali je osjećaj mira u vedrini nagovještavao neobiĉnu ozbiljnost.
Kad su sjeli za stol, upitala ga je:
"Zašto ste me ostavili samu?"
"Mislio sam kako to moţda ţelite."
"Kako bih se priviknula na ideju?"
"Ako to ţelite tako nazvati."
"Priviknula sam se na nju prije nego sam ušla u vaš ured."
"Da, svakako. Oprostite mi što impliciram bilo kakvu slabost u
vama. Znam ja bolje od toga. Usput, niste me pitali kuda plovimo?"
"To bi takoĊer bila slabost."
"Istina je. Drago mi je što vam je svejedno. Zato što ja nikada
nemam neko krajnje odredište. Ovo nije brod kojim se nekamo ide, ovo
je brod kojim se odlazi od svega. Ako pristajem u luke, to je samo iz
ĉistog uţitka isplovljivanja iz njih. Uvijek pomislim: evo još jednog
mjesta koje me nije u stanju zadrţati."
"Nekada sam ĉesto putovala. Uvijek sam se tako osjećala. Rekli su
mi da je to stoga što mrzim ljude."
"Nadam se kako u to niste povjerovali."
"Ne znam."
"Sigurno ste u stanju proniknuti tu otrcanu banalnost. Mislim onu
koja svinju smatra simbolom ljubavi prema ĉovjeĉanstvu, stvorenje koje
pristaje na sve. A zapravo, osoba koja sve voli i svuda se osjeća kao kod
kuće, istinski je ĉovjekomrzac. Ona ne oĉekuje ništa od ljudi i zato ju ne
vrijeĊa nijedan oblik pokvarenosti."
"Mislite na osobu koja kaţe kako ima neĉega dobrog i u najgorima
od nas."
"Mislim na osobu koja je toliko nepoštena da tvrdi kako jednako
cijeni ĉovjeka koji je napravio vaš kip, i onoga koji radi balone u obliku
Mickeyja Mousea, prodajući ih na uglu. Mislim na osobu koja voli ljude
kojima je draţi Mickey Mouse od vašega kipa, a takvih je mnogo.
Mislim na osobu koja s jednakim ţarom voli Ivanu Orleansku i
prodavaĉicu haljina na Broadwayju. Mislim na osobu koja se s istim
oduševljenjem divi vašoj ljepoti i ţenama koje susreće u tramvaju, onim
ţenama koje ne mogu prekriţiti noge a da im ne izviri golo meso iznad
podvezica. Mislim na osobu koja jasan, uporan, neustrašiv pogled
ĉovjeka koji teleskopom prouĉava svemir voli isto koliko i prazan, bijeli
pogled slaboumnika, mislim na jedno vrlo veliko, poţrtvovano,
velikodušno društvo. Jeste li vi ona koja mrzi ljude, gospoĊo Keating?"
"Govorite sve ono što je, od kada pamtim, od kada gledam i mislim,
bilo...", zastala je.
"Muĉenje za vas. Svakako. Ne moţe se voljeti ĉovjeka, a ne mrziti
većinu kreatura koje se pretvaraju kako nose taj naziv. Ili jedno ili
drugo. Ne voli se jednako i Bog i svetogrĊe. Osim kada se ne zna da je
svetogrĊe u pitanju. Zato što se ne zna Bog."
"Što biste rekli kad bih vam odgovorila onako kako meni najĉešće
odgovaraju ljudi, da je ljubav praštanje?"
"Rekao bih kako je to nepristojnost za kakvu vi niste sposobni, iako
vjerujete kako ste struĉnjak po tom pitanju."
"Ili, da je ljubav saţaljenje."
"Oh, prestanite. Uvijek je strašno ĉuti takve stvari. Ĉuti ih od vas
ogavno je, ĉak i u šali."
"Što je vaš odgovor?"
"Ljubav je poštovanje, i oboţavanje, i slava, i pogled prema gore.
Nije flaster za prljave rane. Ali oni to ne znaju. Oni za koje ljubav znaĉi
ljubav prema svima i svemu, nikada nisu voljeli. Oni rade nekakvu vrstu
bljutave juhe od simpatije, saţaljenja, prezira i opće ravnodušnosti,
nazivajući to ljubavlju. Ako se jedanput osjeti što znaĉi voljeti, onako
kako vi i ja znamo – potpuna strast za potpun vrhunac – gubi se
sposobnost za bilo što manje."
"Onako kako vi i ja znamo?"
"To je ono što osjećamo kad gledamo u stvari poput vašega kipa.
Nema u tome praštanja, ni saţaljenja. I poţelim ubiti onoga tko tvrdi
kako ih mora biti. Osim što, vidite, kad netko takav gleda u vaš kip – ne
osjeća ništa. To, ili pas slomljene šape, njemu je isto. On ĉak misli da je
napravio nešto plemenitije ako je psu previo šapu, nego ako je gledao
vaš kip. Stoga, ako traţite bljesak veliĉanstvenoga, ako hoćete
zanesenost, ako traţite Boga i odbijate prihvatiti ispiranje rana u
zamjenu, proglasit će vas ĉovjekomrscem, gospoĊo Keating, jer ste
poĉinili zloĉin poznavanja ljubavi kakvu ĉovjeĉanstvo nije nauĉilo
zasluţiti."
 "Gospodine Wynand, jeste li proĉitali ono zbog ĉega sam dobila
otkaz?"
"Ne. Tada nisam. Sada se ne usuĊujem."
"Zašto?"
Prešavši preko pitanja rekao je, osmjehujući se: "I tako, došli ste k
meni i rekli: 'Vi ste najpodlija osoba na planetu, uzmite me kako bih
nauĉila prezirati sebe. Nedostaje mi ono prema ĉemu se većina ljudi
rukovodi. Oni mogu podnijeti ţivot, ja ne uspijevam.' Primjećujete li što
ste time otkrili o sebi?"
"Nisam oĉekivala da će biti primijećeno."
"Ne. Sigurno ne od strane izdavaĉa Zastava. U redu je. Ja sam
oĉekivao prekrasnu bludnicu, prijateljicu Ellswortha Tooheyja."
Nasmijali su se zajedno. Pomislila je kako je neobiĉno što mogu
razgovarati bez napora, kao da on zaboravlja svrhu ovog putovanja.
Njegov je spokoj stvarao zarazan osjećaj mira meĊu njima.
Promatrala je nenametljivu ljupkost kojom je posluţena njihova
veĉera, bjelinu stolnjaka nasuprot tamnim, crvenim zidovima od
mahagonija. Sve na jahti odisalo je neĉim što ju je natjeralo da pomisli
kako je ovo prvo istinski luksuzno mjesto na koje je ikada kroĉila:
luksuz je bio usputan, pozadina toliko primjerena njemu da ju se moglo
previdjeti. Ovaj je ĉovjek ponizio vlastito bogatstvo. Sretala je bogataše,
ukrućene i prepune strahopoštovanja prema onome što je predstavljalo
njihov vrhunski cilj. Sjaj ovoga mjesta nije bio svrha niti krajnje
ostvarenje ĉovjeka koji je opušteno sjedio s druge strane stola. Pitala se
što je zapravo njegov cilj.
"Brod vam dolikuje", rekla je.
Ugledala je u njegovim oĉima izraz zadovoljstva, i zahvalnosti.
"Hvala vam... I galerija?"
"Da. Osim što za nju ima manje opravdanja."
"Ne ţelim da za mene traţite opravdanja." Rekao je to jednostavno,
bez predbacivanja.
Veĉera je završila. Ĉekala je neizbjeţan poziv. Nije uslijedio. Sjedio
je pušeći cigaretu, razgovarajući o brodu i oceanu.
Njena se ruka sluĉajno našla na stolnjaku, posve blizu njegove.
Primijetila je kako ju gleda. Htjela ju je brzo povući, ali se prisilila da
ju ne pomakne. Sad, pomislila je.
 Ustao je i rekao: "Hajdemo izići na palubu."
Stajali su uz ogradu i promatrali tamnu prazninu. Prostor nije bio
vidljiv, moglo ga se osjetiti samo po strujanju zraka na njihovim licima.
Nekoliko zvijezda dalo je stvarnost nebu. Nekoliko iskrica bijele vatre
dalo je ţivot oceanu.
Stajao je, nehajno pognut, drţeći jednom podignutom rukom
uspravnu šipku. Vidjela je iskre kako lete, oblikuju rubove valova i
uokviruju obrise njegova tijela. I to mu je, takoĊer, dolikovalo.
Rekla je:
Mogu li spomenuti još jednu otrcanu banalnost koju nikada niste
osjetili?"
"Koju?"
"Nikada se niste osjećali malim gledajući ocean."
Nasmijao se. "Nikada. Ni gledajući zvijezde. Niti vrhove planina.
Niti Grand Canyon. Zašto bih? Dok gledam ocean osjećam koliko je
ĉovjek veliĉanstven. Mislim o ĉovjekovoj ĉudesnoj sposobnosti da
sagradi brod i njime osvoji cijeli taj besmisleni prostor. Kad gledam
vrhove planina, mislim na tunele i na dinamit. Kad gledam zvijezde,
mislim na astronaute."
"Da. A taj poseban osjećaj duhovnog zanosa, za koji ljudi kaţu kako
ga doţive promatrajući prirodu, ja nikada nisam dosegla gledajući u nju,
već samo..." Zaustavila se.
"U što?"
"GraĊevine", prošaptala je. "Nebodere."
"Zašto to niste htjeli izgovoriti?"
"Ja... ne znam."
"Dao bih najljepši zalazak sunca na svijetu za jedan pogled na
panoramu New Yorka. Osobito ako se ne vide detalji. Samo oblici.
Oblici i misao koja ih je stvorila. Nebo iznad New Yorka, i ĉovjekova
volja uĉinjena vidljivom. Kakva nam je druga religija potrebna? I onda
mi govore o hodoĉašćima u nekakve moĉvarne rupetine prašuma, kamo
odlaze odati poĉast nekim oronulim hramovima, nekakvom kamenom
monstrumu pakosna lica i debela trbuha, kojega je naĉinio neki gubavi
divljak. Jesu li ljepota i genijalnost ono što ţele vidjeti? Tragaju li za
veliĉanstvenim? Neka doĊu u New York, stanu na obalu Hudsona,
pogledaju, i kleknu. Kada ja gledam grad s mojega prozora, ne, ne
osjećam se ništavnim, osjećam kako bih se, kada bi nam prijetio rat,
poţelio baciti u prostor, preko grada, da zaštitim te graĊevine vlastitim
tijelom."
"Gail, ja ne znam slušam li tebe ili samu sebe."
"Da li ste svjesni onoga što ste upravo rekli?"
Nasmiješila se. "Zapravo ne. Ali neću povući svoje rijeĉi, Gail."
"Hvala ti – Dominique." Glas mu je bio blag i sretan. "Ali mi nismo
govorili o tebi i meni. Govorili smo o drugima." Naslonio se
podlakticama na ogradu, i rekao, promatrajući vodene iskre.
"Zanimljivo je nagaĊati razloge zbog kojih je ljudima toliko stalo same
sebe obezvrjeĊivati. Recimo idejom kako su ništavni pred prirodom.
Nije to banalnost, to je gotovo institucija. Jesi li primijetila kako ĉovjek
koji to izgovara sebe doţivljava pravednikom? Kao da govori, gledaj,
meni je drago što sam patuljak, ja sam u toj mjeri krepostan. Jesi li ĉula
s koliko oduševljenja citiraju neku veliku osobu koja je rekla kako se
pred slapovima Niagare osjeća ništavnom? Kao da se oblizuju od ĉistog
uţitka što je najbolje u njima samo prašina pred brutalnom snagom
potresa. Kao da puţu na sve ĉetiri, trljajući ĉela u blatu ispred
visoĉanstva uragana. Ali, to nije duh koji je oslobodio vatru, paru,
struju, duh koji je preplovio oceane, koji je napravio avione i podignuo
brane... i nebodere. Što je to ĉega se oni boje? Što to toliko mrze, oni
koji vole puzati. I zašto?"
"Kada na to pronaĊem odgovor", rekla je, "pomirit ću se sa
svijetom."
Nastavljao je govoriti, o svojim putovanjima, o kontinentima izvan
tame oko njih, tame koja je prostor pretvorila u mekanu zavjesu
spuštenu na njihove oĉne kapke. Ĉekala je. Prestala je odgovarati. Dala
mu je mogućnost da iskoristi svaku tišinu kako bi ovo okonĉao, izrekao
rijeĉi koje je oĉekivala. Nije ih izgovorio.
"Jesi li umorna, draga moja?", upitao je.
"Ne."
"Donijet ću ti stolac ako ţeliš sjesti."
"Ne, lijepo mi je ovako."
"Malo je hladno. Ali sutra ćemo biti daleko, na jugu, i onda ćeš
vidjeti zapaljeni ocean u noći. Vrlo je lijepo."
"Kada idemo dolje?", upitala je.
 "Ne idemo dolje."
Rekao je to mirno, s nekom ĉudnom jednostavnošću, kao da je
nemoćan pred ĉinjenicom koju ne moţe promijeniti.
"Hoćeš li se udati za mene?", upitao je.
Nije mogla sakriti zaprepaštenje. Predvidio ga je i nasmiješio se tiho,
s razumijevanjem.
"Najbolje je ne reći više ništa." Obazrivo je birao rijeĉi. "Ali tebi je
draţe ĉuti, jer je ta vrsta tišine meĊu nama više nego što imam pravo
oĉekivati. Ti mi ne ţeliš reći puno, ja sam govorio umjesto tebe
veĉeras, pa dopusti da to uĉinim još jedanput. Izabrala si me kao simbol
svojega prezira prema ljudima. Ne voliš me. Ne ţeliš mi dati ništa. Ja
sam samo tvoje oruĊe za samouništenje. Ja sve to znam i prihvaćam, i
ţelim da se udaš za mene. Ako ţeliš napraviti neizrecivo, kako bi se
osvetila cijelome svijetu, to nije ĉin prodaje neprijatelju, već udaja za
njega. To nije suprotstavljanje najgorega u tebi najgoremu u njemu, već
tvojega najgorega najboljemu što on jest. Probala si to jedanput, ali onaj
kojega si uĉinila ţrtvom nije bio vrijedan tvoje namjere. Vidiš, ja
branim svoj sluĉaj tvojim vlastitim razlozima. Moji razlozi, ono što ja
oĉekujem naći u tom braku, nemaju za tebe nikakav znaĉaj i odnosit ću
se prema njima kao takvima. Nije potrebno da ih znaš. Nije potrebno da
ih uzimaš u obzir. Ja ne iznuĊujem nikakva obećanja i ne namećem
nikakve obaveze. Bit ćeš slobodna ostaviti me, kad god to poţeliš.
Uzgred, s obzirom da to tebi nije vaţno, volim te."
Stajala je s jednom rukom ispruţenom iza leĊa, vrhovima prstiju
pritisnutima na ogradu. Rekla je:
"Nisam to ţeljela."
"Znam. Ali ako te zanima, reći ću ti gdje si napravila pogrešku.
Dopustila si mi da vidim najnevinije biće koje sam ikada upoznao."
"Nije li to besmisleno, poslije naĉina na koji smo se upoznali?"
"Dominique, proveo sam ţivot drţeći sve konce na svijetu u svojim u
rukama. Sve sam vidio. Misliš li kako bih mogao povjerovati bilo kojoj
vrlini, osim onoj, koja se pojavila preda mnom u onako uţasno
iskrivljenom obliku, koji si ti odabrala? Ali, ono što ja osjećam ne smije
utjecati na tvoju odluku."
Stajala je gledajući u njega, gledajući s potpunom nevjericom u sve
protekle sate. Usne su joj poprimile oblik njeţnosti. Vidio je to.
Pomislila je kako svaka rijeĉ koju je danas izgovorio pripada njezinom
jeziku, kako njegova ponuda i oblik kakav joj je dao, pripadaju
njezinom svijetu, i pomislila kako je time uništio svoju namjeru, oduzeo
joj motiv koji je ponudio, uĉinio nemogućom degradaciju s ĉovjekom
koji govori poput njega. Iznenada, poţeljela je posegnuti za njim, sve
mu reći, naći trenutak smirenja u njegovu razumijevanju, i zatim
zahtijevati od njega da ju više nikada ne vidi.
Onda se sjećanje vratilo.
Primijetio je pokret njezine ruke. Prsti joj nisu grĉevito drţali ogradu,
otkrivajući potrebu za osloncem, dajući vaţnost trenutku; opustili su se i
sklopili oko nje, kao da bezbriţno drţe neke uzde, kao da okolnosti više
ne zahtijevaju nikakav ozbiljan napor.
Sjetila se Stoddardova hrama. Mislila je na ĉovjeka ispred sebe koji
je govorio o potpunoj strasti i potpunom vrhuncu i obrani nebodera
vlastitim tijelom, i vidjela sliku newyorških Zastava, sliku Howarda
Roarka koji gleda prema gore, u kuću Enright, i naslov: "Jeste li sada
sretni, gospodine Superman?"
Podignula je lice prema njemu i upitala:
"Udati se za tebe? Postati gospoĊa Wynandovih izdanja?"
Zaĉula je napor u njegovu glasu dok je odgovarao: "Ako to ţeliš tako
nazvati, da."
"Udat ću se za tebe."
"Hvala ti Dominique."
Ĉekala je nezainteresirano.
Kada joj se okrenuo, govorio je istim glasom kao cijeloga dana,
mirnim glasom s prizvukom veselja.
"Skratit ćemo plovidbu. Ostat ćemo samo tjedan dana – ţelim te
malo imati ovdje. Otputovat ćeš u Reno dan nakon povratka. Ja ću se
pobrinuti za tvojega supruga. Moţe dobiti i Stoneridge i sve što ţeli i
neka ga vrag nosi. Vjenĉat ćemo se na dan tvojega povratka."
"Da, Gail. Sada idemo dolje."
"Ţeliš li?"
"Ne. Ali ne ţelim da naš brak ima znaĉaj."
"Ja ţelim da ima, Dominique. I zato te neću dotaknuti veĉeras. Ne
dok se ne vjenĉamo. Znam kako je to besmislena gesta. Znam kako
ceremonija vjenĉanja nema nikakva znaĉaja za nijedno od nas. Ali biti
konvencionalan jedina je moguća abnormalnost meĊu nama. Zato je
ţelim. Nemam drugi naĉin kojim bih napravio izuzetak."
"Kako god hoćeš, Gail."
Tada ju je privukao k sebi i poljubio. Bilo je to ispunjenje njegovih
rijeĉi, završna izjava, izjava takva intenziteta da je ona pokušala ukrutiti
tijelo, ne odgovoriti, ali je osjećala kako joj tijelo odgovara,
primoravajući je na zaborav svega osim tjelesne prisutnosti ĉovjeka koji
ju je drţao.
Pustio ju je. Znala je kako je primijetio. Nasmiješio se i rekao:
"Umorna si Dominique. Da ti poţelim laku noć? Ţelio bih ovdje
ostati još malo."
Poslušno se okrenula i sama otišla u svoju kabinu.
 5

"O ĈEMU SE RADI? ZAR NEĆU DOBITI STONERIDGE?", PRASNUO JE

Peter Keating.
Dominique je ušla u salon. Hodao je za njom i zastao na otvorenim
vratima, ĉekajući. Posluţitelj je unio njezine kofere i izišao. Odgovorila
je, skidajući rukavice:
"Dobit ćeš Stoneridge, Peter. Ostalo će ti gospodin Wynand reći
osobno. Ţeli te vidjeti veĉeras. U pola devet. U njegovoj kući."
"Zašto, do vraga?"
"Sam će ti reći."
Pljesnula je rukavicama mekano po dlanu, malom, završnom gestom,
poput toĉke na kraju reĉenice, i okrenula se izići. Preprijeĉio joj je put.
"Baš me briga", rekao je. "Ne dam ni pet para. Mogu igrati tvoju
igru. Vi ste savršeni, zar ne?... Vi koji se ponašate poput vozaĉa
kamiona, ti i taj tvoj Gail Wynand! K vragu pristojnost, k vragu osjećaji
drugih! Pa, i ja to mogu. Iskoristit ću vas oboje i izvući iz toga sve što
mogu, i to je sve što me zanima. Što na to kaţeš? Gubi smisao ako crv
odbije biti povrijeĊen? Kvari veselje, zar ne?"
"Mislim da je tako puno bolje, Peter, i drago mi je."
Nije uspio zadrţati isti stav kad je te veĉeri ušao u Wynandov stan.
Nije uspio izbjeći strahopoštovanje uslijed ĉinjenice kako je primljen u
kuću Gaila Wynanda. Prolazeći preko sobe da bi sjeo za stol, nije
osjećao ništa osim vlastite teţine, i pitao se da li mu stopala ostavljaju
otiske na mekom tepihu, poput stopala ronioca opterećena utezima.
"Ono što vam imam za reći, gospodine Keatingu, nikada ne bi smjelo
biti izgovoreno, niti uĉinjeno", rekao je Wynand. Keating u svojem
ţivotu nije ĉuo ĉovjeka koji govori s toliko svjesne samokontrole. Pala
mu je na pamet suluda pomisao da Wynand svoj glas drţi u stisnutoj
šaci i njome usmjerava svaki slog. "Bilo koja suvišna rijeĉ bila bi
uvreda, zato ću biti kratak. Oţenit ću se vašom suprugom. Ona sutra
putuje u Reno. Ovdje je ugovor za Stoneridge. Potpisao sam ga. U
prilogu je ĉek na dvjesta pedeset tisuća dolara. To je dodatak onome što
ćete dobiti za vaš rad, prema ugovoru. Bit ću vam zahvalan ako sad
izostavite svaki komentar. Jasno mi je kako sam mogao dobiti vaš
pristanak i za manje, ali ţelim izbjeći svaku diskusiju. Bilo bi
neoprostivo ako bi se oko ovoga cjenkali. S tim u vezi, hoćete li, molim
vas, uzeti ovo, i smatrati stvar završenom?"
Pruţio je ugovor preko stola. Keating je vidio blijedo plavi
pravokutnik ĉeka, priĉvršćen spajalicom na vrhu stranice. Srebrni
komadić ţice bljesnuo je ispod svjetla lampe.
Keatingova se ruka nije ispruţila prema papiru. Oblikujući rijeĉi
nezgrapnim pokretima ĉeljusti, rekao je:
"Ne ţelim ga. Imate moj pristanak i bez toga."
Ugledao je izraz zaprepaštenja, gotovo njeţnosti na Wynandovu licu.
"Ne ţelite ga? Ne ţelite ni Stoneridge?"
"Ţelim Stoneridge!", Keatingova se ruka podignula i zgrabila papir.
"Ţelim sve! Zašto bih vam dopustio da se izvuĉete? Zašto bi mene bilo
briga?"
Wynand je ustao. Rekao je s olakšanjem i razoĉaranjem u glasu:
"Upravo tako, gospodine Keating. Na trenutak ste gotovo opravdali
vaš brak. Pustimo neka ostane ono što je bio. Laku noć."
Keating se nije vratio kući. Otišao je u stan Neila Dumonta, svojega
novog projektanta i najboljega prijatelja. Neil Dumont bio je suhonjav,
anemiĉan mladić, iz ugledne obitelji, ramena povijenih od teţine
prevelikog broja slavnih predaka. Nije bio dobar projektant, ali je
poznavao prave ljude; dodvoravao se Keatingu na poslu, kao što se
Keating dodvoravao njemu poslije radnoga vremena.
Zatekao je Dumonta kod kuće. Zajedno su pokupili Gordona
Prescotta i Vincenta Knowltona i krenuli provesti ludu noć. Keating nije
puno pio. Platio je sve raĉune. Platio je više nego je bilo potrebno. S
nestrpljenjem je traţio sve što je mogao platiti. Davao je goleme
napojnice. Neprestano je pitao: "Mi smo prijatelji – nismo li mi prijatelji
– zar nismo?" Gledao je u ĉaše oko sebe i svjetlo koje se presijavalo u
tekućinama. Gledao je u tri para oĉiju; bile su to zamagljene oĉi, ali su
se povremeno okretale prema njemu s odobravanjem. U njima je bilo
blagosti i utjehe.

Te je veĉeri, kofera spakiranih i spremnih, Dominique otišla vidjeti

Stevena Malloryja.
 Roarka nije vidjela dvadeset mjeseci. Malloryja je povremeno
posjećivala. On je znao kako su te posjete predaja u bitci kojoj nije
ţeljela izgovoriti ime; znao je kako zapravo ne ţeli doći, znao je kako su
rijetke veĉeri koje bi provodila kod njega vrijeme istrgnuto iz njezina
ţivota. Nikada joj nije postavljao pitanja i uvijek je bio sretan što je vidi.
Bili su to mirni razgovori, s osjećajem prijateljstva kakvo postoji kod
starih braĉnih parova; kao da je on posjedovao njezino tijelo, ali je ĉar
odavno izblijedjela ne ostavljajući ništa osim spokojne bliskosti. Nikada
ju nije dotaknuo, ali mu je njezino tijelo pripadalo, u nekom dubljem
smislu, dok je izraĊivao njezin kip, i taj poseban odnos meĊu njima
nikada nije nestao.
Nasmiješio se, ugledavši je na vratima.
"Zdravo, Dominique."
"Zdravo, Steve. Smetam li?"
"Ne. UĊi."
Zakupio je studio, golem, neuredan prostor u jednoj staroj kući.
Primijetila je razliku od svojega posljednjeg posjeta. U zraku se osjećalo
veselje, kao da je dugo zadrţavani dah napokon osloboĊen. Primijetila
je rabljeni namještaj, orijentalni sag rijetkoga tkanja i njeţnih boja,
pepeljare od ţada, arheološke iskopine dijelova raznih skulptura, sve što
je poţelio skupiti, potpomognut iznenadnim blagostanjem Wynandova
patronata. Iznad veseloga nereda zidovi su bili zaĉuĊujuće goli. Nije
kupio nijednu sliku. U studiju je visjela samo jedna skica: Roarkov
originalan crteţ Stoddardova hrama.
Gledala je polako oko sebe, primjećujući svaku stvar u sobi i razlog
zbog kojega je tu. Gurnuo je dva stolca prema kaminu, i sjeli su jedno
prema drugome, ispred vatre.
Rekao je jednostavno:
"Clayton, Ohio."
"Što radi?"
"Novu zgradu robne kuće Janer. Pet katova. U glavnoj ulici."
"Koliko je dugo tamo?"
"Skoro mjesec dana."
Bilo je to prvo što bi joj rekao kad god bi došla, ne ĉekajući pitanje.
Njegova jednostavnost i lakoća poštedjele bi je objašnjavanja i
pretvaranja; njegove manire nisu ukljuĉivale komentare.
 "Odlazim sutra, Steve."
"Na koliko dugo?"
"Šest tjedana. Reno."
"Drago mi je."
"Radije ti sada ne bih rekla što ću uĉiniti kad se vratim. Neće ti se
svidjeti."
"Nastojat ću da mi se svidi, ako je to ono što ţeliš uĉiniti."
'To je ono što ja ţelim."
Jedno deblo na gomili ugljena u kaminu još je uvijek imalo oblik;
napuklo na mnogo malih kvadrata svijetlilo je bez plamena, nalik ĉvrsto
napetoj mreţi svjetlećih prozora. Sagnuo se i dodao novo drvo na vatru.
Rastrgalo je mreţu prozora napola i poslalo iskrice uvis, u cigle
pokrivene ĉaĊom.
Priĉao je o svojem radu. Slušala ga je poput emigranta koji na
trenutak ĉuje jezik svoje domovine.
U pauzi je upitala:
"Kako je on, Steve?"
"Kao i uvijek. Znaš da se on ne mijenja."
Šutnuo je deblo. Nekoliko komadića ugljena otkotrljalo se iz kamina.
Gurnuo ih je nogom natrag i rekao:
"Ĉesto mislim kako je on jedini od nas postigao besmrtnost. Ne
mislim pritom na slavu, niti mislim da on neće umrijeti jednoga dana.
Ali, on je ţivi. Mislim kako je on zapravo oliĉenje znaĉenja te ideje.
Znaš u kolikoj mjeri ljudi ĉeznu za vjeĉnošću. A umiru sa svakim
danom koji proĊe. Kad ih sretneš, nisu više ono što si sreo prošli put. U
svakom satu koji prolazi oni ubijaju neki dio sebe. Mijenjaju se, odriĉu
se, proturjeĉe sebi, zovući to sazrijevanjem. Na kraju ne ostaje ništa,
ništa nepromijenjeno i ništa ne izdano, kao da nikakav entitet nije ni
postojao, samo niz pridjeva koji su se pojavili i izblijedjeli u
neoblikovanoj masi. Kako mogu oĉekivati trajnost kada je nisu uspjeli
zadrţati ni na trenutak. Ali Howard – njega je moguće zamisliti kako
postoji zauvijek."
Sjedila je gledajući vatru. Plamen je njezinu licu davao varljiv privid
ţivota. Poslije nekog vremena, upitao je:
"Kako ti se sviĊaju sve nove stvari koje sam kupio?"
"SviĊaju mi se. SviĊa mi se što ih imaš."
 "Nisam ti rekao što mi se dogodilo otkada se nismo vidjeli. Potpuno
nevjerojatno. Gail Wynand..."
"Da, znam za to."
"Znaš? Wynand, od svih ljudi, što se za ime svijeta dogodilo da me
on otkrije?"
"Znam i to. Reći ću ti kad se vratim."
"Ima nevjerojatan ukus. Nevjerojatan za njega. Kupio je najbolje."
"Da, bit će da jest."
I dodala, ne zastajući, ali je on znao kako ne govori o Wynandu:
"Steve, je li ikada pitao za mene?"
"Ne."
"Da li si mu govorio o mojim posjetima?"
"Ne."
"Zbog mene?"
"Ne. Zbog njega."
Znao je kako joj je rekao sve što je ţeljela znati.
Ustala je i rekla:
"Hajdemo popiti ĉaj. Pokaţi mi gdje drţiš stvari. Ja ću ga
pripremiti."

Dominique je otputovala u Reno rano ujutro. Keating je još spavao i

nije ga probudila da bi se oprostili.
Ĉim je otvorio oĉi znao je da je otišla, prije nego li je uopće
pogledao na sat; znao je prema vrsti tišine koja je zavladala kućom.
Pomislio je kako bi trebalo reći: "Oslobodio sam se muke", ali nije to
rekao i nije tako osjećao. Ono što jest osjećao bila je beskrajna, ravna
reĉenica bez subjekta – Nema koristi – što se nije odnosilo ni na njega,
ni na Dominique. Bio je sam i nije bilo potrebe za pretvaranjem. Leţao
je u krevetu, na leĊima, bespomoćno raširenih ruku. Lice mu je bilo
skrušeno, oĉi smetene. Osjećao je kako je ovo kraj, i smrt, ali taj se
osjećaj nije odnosio na gubitak Dominique.
Ustao je i odjenuo se. U kupaonici je našao ruĉnik koji je ona
upotrijebila. Podignuo ga je, pritisnuo na lice i drţao tako dugo
vremena; nije to bila tuga, ni razumijevanje, već bezimena emocija.
Znao je kako ju je volio samo dva puta, one veĉeri kada je Toohey
telefonirao, i sad. Zatim je raširio šaku pustivši neka ruĉnik sklizne na
pod, poput tekućine koja curi izmeĊu prstiju.
Otišao je u ured i radio kao obiĉno. Nitko nije znao da se razvodi, i
nije osjećao potrebu obavijestiti bilo koga. Neil Dumont mu je
namignuo i oteţući rijeĉima dodao: "Nešto si se ušiljio Petere." Slegnuo
je ramenima i okrenuo leĊa. Od pogleda na Dumonta danas mu je bilo
zlo.
Rano je izišao s posla. Vodio ga je nejasan instinkt, nešto poput gladi
na poĉetku, da bi zatim dobilo oblik. Morao je vidjeti Ellswortha
Tooheyja. Morao ga je pronaći. Osjećao se kao brodolomnik koji pliva
prema dalekom svjetlu.
Te se veĉeri prisilio otići u Tooheyjev stan. Ušavši unutra, osjetio je
nejasno zadovoljstvo zbog svoje samokontrole, jer Toohey kao da ništa
nije primijetio na njegovu licu.
"Oh, zdravo Peter", rekao je nemarno. "Tvoj osjećaj za vrijeme
daleko je od idealnoga. Uhvatio si me u najgorem mogućem trenutku. U
guţvi sam do nosa. Ali, nemoj se brinuti. Zašto imamo prijatelje nego
da bi nas ometali? Sjedi, sjedi, treba mi još samo nekoliko minuta."
"Ţao mi je Ellsworthe. Ali... morao sam."
"Osjećaj se kao kod kuće. Samo me ispriĉaj na trenutak, hoćeš li?"
Keating je sjeo i ĉekao. Toohey je radio, praveći zabilješke na
papirima otipkanim pisaćim strojem. Zašiljio je olovku uz zvuk koji je
strugao poput pile po Keatingovim ţivcima. Nagnuo se opet nad papire,
okrećući povremeno šušteće stranice.
Pola sata poslije gurnuo je papire u stranu i nasmiješio se Keatingu.
"To je bilo to", rekao je. Keating je napravio malen pokret unaprijed.
"Sjedi mirno", rekao je Toohey, "samo da obavim još jedan telefonski
razgovor."
Okrenuo je broj Gusa Webba. "Zdravo Gus", rekao je veselo. "Kako
si, ti hodajuća reklamo za kontracepciju?" Keating nikada prije od
Tooheyja nije ĉuo takav ton raspojasane intimnosti, osobit ton bratstva
koje dopušta prostote. Gusov glas prodirao je kroz slušalicu i Keating je
ĉuo kako nešto izgovara i pritom se smije. Iz slušalice su ispadali brzi
zvukovi, negdje iz dubine, kao iz grla koje se iskašljava. Nije bilo
moguće razaznati rijeĉi, samo njihovo svojstvo, svojstvo razuzdanosti i
bezobraštine, s povremenim visokim piskom smijeha.
 Toohey se naslonio u stolac i slušao, smiješeći se. "Da", rekao bi
povremeno, "a ha... Super si to rekao, moj mladiću... prokleto jasno..."
Još se više nagnuo unatrag, podignuvši jedno stopalo u uglaĉanoj,
šiljastoj cipeli, na rub stola. "Slušaj mali, ono što sam ti ţelio reći jest da
privremeno malo olabaviš s Bassettom. Jasno je kako on voli tvoj rad,
ali nemoj ga preplašiti prije vremena. Bez prostih nacrta, moţe li? I drţi
taj svoj jezik za zubima... Znaš ti prokleto dobro tko sam ja da to
kaţem... Tako je... Tako se to radi, mali... Oh, napravio je? Dobro
anĊelĉiću... Pa onda, pa pa – oh, ĉekaj Gus, jesi li ĉuo onaj o engleskoj
dami i vodoinstalateru?" Slijedila je priĉa. Slušalica je hrapavo dreĉala
na kraju. "Dobro, pazi kamo gaziš i što gutaš, anĊele. Laku, laku noć!"
Toohey je spustio slušalicu, rekao: "Sad, Peter", protegnuo se, ustao,
došao do Keatinga, stao ispred njega, ljuljajući se pomalo na svojim
malim stopalima, i pogledao ga jasnim i blagim oĉima.
"Reci Peter, o ĉemu se radi? Da’l se to svijet raspao pred tvojim
nosom?"
Keating je gurnuo ruku u dţep i izvadio ţuti ĉek, presavijen i
zguţvan. Na ĉeku je bio njegov potpis i iznos od deset tisuća dolara na
ime Ellswortha Tooheyja. Pokret kojim mu ga je pruţio nije bila gesta
donatora, nego prosjaka.
"Molim te Ellsworthe... evo... uzmi ovo... za dobru stvar... Radionicu
za sociološka istraţivanja... ili što god ţeliš... ti znaš najbolje... za dobru
stvar..."
Toohey je drţao ĉek vrhovima prstiju, kao da je ljepljiv, nagnuo
glavu u stranu, napućio usta od zahvalnosti, i bacio ga na stol.
"Vrlo lijepo od tebe Peter. Zaista, vrlo lijepo. Kojim povodom?"
"Ellsworthe, sjećaš li se što si jedanput rekao, kako nije vaţno ni tko
smo, ni što radimo, ako pomaţemo drugima? Samo to je vaţno? Samo
to je dobro, zar ne? I ispravno?"
"Nisam to jedanput rekao. Rekao sam milijun puta."
"I zaista je istina?"
"Dakako da jest. Ako je imaš hrabrosti prihvatiti."
"Ti si moj prijatelj, zar ne? Ti si jedini prijatelj kojega imam. Ja... Ja
nisam ni samome sebi prijatelj, ali ti jesi. Meni, mislim, zar ne,
Ellsworthe?"
 "Ali svakako. Što je vrednije od tvojega prijateljstva sa samim
sobom, pomalo nastran koncept, ali posve ispravan."
"Ti razumiješ. Nitko drugi nije u stanju. I, ja se tebi sviĊam."
"NeviĊeno. Kad god naĊem malo vremena."
"Molim?"
"Smisao za humor, Peter, gdje ti je smisao za humor? O ĉemu je
rijeĉ? Boli te trbušĉić? Ili je zatvor u duši?"
"Ellsworthe, ja..."
"Da?"
"Ne mogu ti reći. Ĉak ni tebi."
"Kukavica si, Peter."
Keating je bespomoćno buljio ispred sebe. Glas koji je slušao bio je
ozbiljan i blag, i nije znao što bi trebao osjećati, bol, uvredu ili
povjerenje.
"Dolaziš ovamo da bi mi rekao kako nije vaţno što radiš, a onda se
raspadneš zbog neĉega posve nebitnog. Hajde, budi muško i reci kako
nije vaţno. Reci kako ti nisi vaţan. Povjeruj u to. Imaj tri ĉiste. Zaboravi
svoj mali ego."
"Ja sam nevaţan, Ellsworthe. Ja nisam vaţan. Oh, Boţe, kad bi samo
svi to rekli kao ti! Nisam vaţan. Ja ne ţelim biti vaţan."
"Odakle ti ovaj novac?"
"Prodao sam Dominique."
"O ĉemu priĉaš? O krstarenju?"
"Samo što izgleda kako nije Dominique ono što sam prodao."
"Što te briga ako..."
"Otišla je u Reno."
"Što?"
Nije mogao shvatiti gnjev Tooheyjeve reakcije, ali bio je preumoran
da bi se time bavio. Ispriĉao mu je sve, onako kako se dogodilo; nije
dugo trajalo ni dogaĊanje, niti priĉa o njemu.
"Ti prokleta budalo! Nisi to smio dopustiti!"
"Što sam mogao? Protiv Wynanda?"
"Ali dopustiti da se s njome oţeni!"
"Zašto ne, Ellsworthe? To je bolje od..."
"Nisam pomislio da bi ikad... ali... Oh, prokletstvo, ja sam veća
budala od tebe!"
 "Ali bolje je za Dominique ako..."
"K vragu s tvojom Dominique! Ja govorim o Wynandu!"
"Ellsworthe, što ti je...? Zašto je tebi to vaţno?"
"Šuti, hoćeš li? Pusti me da razmislim."
Trenutak zatim Toohey je slegnuo ramenima, sjeo pokraj Keatinga i
obgrlio ga rukom oko ramena.
"Ţao mi je Peter", rekao je. "Oprosti. Bio sam neoprostivo grub
prema tebi. To je od šoka. Ali ja razumijem kako se ti osjećaš. Osim što
to ne smiješ toliko ozbiljno shvaćati. Nije vaţno." Govorio je
automatski. Misli su mu bile kilometrima daleko. Keating to nije
primjećivao. Ĉuo je samo rijeĉi. One su bile poput proljeća u pustinji.
"Nije vaţno. Ti si samo ĉovjek. To je sve što ţeliš biti. Tko je išta bolji?
Tko ima pravo baciti prvi kamen? Mi smo samo ljudi. I nije vaţno."

"Boţe moj!", rekao je Alvah Scarret. "Neće valjda! Ne s Dominique

Francon!"
"Hoće", rekao je Toohey. "Ĉim se ona vrati."
Scarret bi bio iznenaĊen Tooheyjevim pozivom na ruĉak, kad novost
koju je ĉuo ne bi bila puno veće i bolnije iznenaĊenje.
"Meni je Dominique draga", rekao je Scarret, gurnuvši tanjur u
stranu, naglo izgubivši volju za jelom. "Uvijek mi je bila draga. Ali,
imati nju u ulozi gospoĊe Gaila Wynanda!"
"Toĉno tako se i ja osjećam", rekao je Toohey.
"Uvijek sam mu savjetovao neka se oţeni. To pomaţe. Ostavlja
dojam. Nešto poput osiguranja ugleda, što mu nije na odmet. Uvijek je
klizao po tankom ledu. I prolazilo mu je, do sada. Ali, Dominique!"
"Zašto taj brak smatraš neprikladnim?"
"Pa... pa dobro, nije... Prokletstvo, znaš da nije u redu!"
"Ja znam. A ti?"
"Gledaj, ona je opasna ţena."
"Jest. To je tvoja premisa minor. Tvoja premisa maior, meĊutim,
jest: on je opasan ĉovjek."
"Pa... na neki naĉin... jest."
"Moj poštovani uredniĉe, ti me tako dobro razumiješ. Ali postoje
trenuci u kojima je korisno formulirati stvari. Kooperacija je tendencija
budućnosti. Ti i ja imamo puno toga zajedniĉkoga, iako ti to nerado
priznaješ. Mi smo dvije varijacije iste teme, recimo to tako. Ili, mi
igramo na dvije strane protiv iste sredine, ako ti je draţi tvoj osobni
literarni stil. Ali naš je dragi šef posve drugaĉija melodija. Potpuno
razliĉita misao vodilja – zar ne, Alvah? Naš je dragi šef sluĉajnost u
našoj sredini. Sluĉajnosti su nepouzdani fenomeni. Ti sjediš na rubu
stolca već godinama, zar ne? – paţljivo slijedeći gospodina Gaila
Wynanda. I zato toĉno znaš o ĉemu govorim. Poznato ti je takoĊer kako
niti gospoĊica Dominique Francon nije naša arija. I ti ne ţeliš da takav
odreĊeni utjecaj stupi u ţivot našega šefa. Moram li ĉitav sluĉaj
objasniti još izravnije?"
"Pametan si ti ĉovjek, Ellsworthe", teškim glasom rekao je Scarret.
"To je već godinama oĉito."
"Razgovarat ću s njim. Ti bolje nemoj, ne moţe te podnijeti, ako ti to
smijem reći. Iako ne vjerujem da mogu bilo što uĉiniti. Ne, ako se već
odluĉio."
"Niti ne oĉekujem. Moţeš pokušati, ako ţeliš, iako je uzaludno. Mi
ne moţemo sprijeĉiti taj brak. Jedna od mojih dobrih osobina leţi u
ĉinjenici kako priznajem poraz, kad se mora priznati."
"Ali onda, zašto –"
"Ti ovo govorim? U stilu naše profesije, dajem ti ekskluzivnu
informaciju, Alvah."
"Cijenim to Ellsworthe. Zaista."
"Bilo bi mudro nastaviti tako. Od Wynandovih izdanja, Alvah, ne
smije se olako odustati. U jedinstvu je snaga. Tvoje rijeĉi."
"Na što misliš?"
"Samo o tome da su pred nama teška vremena, dragi prijatelju. I
potrebno je drţati se zajedno."
"Ali, Ellsworthe, ja jesam uz tebe. Uvijek sam bio."
"Netoĉno, ali prijeći ćemo preko toga. Nas zanima samo sadašnje
vrijeme. I buduće. Kao znak meĊusobnog razumijevanja, što kaţeš na to
da se riješimo Jimmyja Kearnsa prvom zgodnom prigodom?"
"Mislio sam kako ti to smjeraš već mjesecima. U ĉemu je problem s
Jimmyjem Kearnsom? On je pametan mladić. Najbolji kazališni kritiĉar
u gradu. Ima mozga. Misli svojom glavom. Zaista obećava."
 "Misli svojom glavom? Nisam vjerovao kako su ti na poslu potrebne
druge glave, osim one koju ti imaš. Treba biti oprezan s onima koji
obećavaju."
"Koga da uguram na njegovo mjesto?"
"Julesa Fouglera."
"Ali do vraga Ellsworthe!"
"Zašto ne?"
"Taj stari kurvin... Preskup je za nas!"
"Ti ga moţeš platiti, ako ţeliš. Pomisli samo kakvo je on ime."
"Ali on je nepodnošljivi stari..."
"Dobro, ne moraš uzeti njega. Razgovarat ćemo o tome drugi put.
Samo se riješi Jimmyja Kearnsa."
"Gledaj Ellsworthe, ja ne skupljam miljenike, meni je svejedno.
Jimmy će dobiti nogu, ako tako ţeliš. Osim što ne vidim koja je razlika,
i kakve to veze ima s ovim o ĉemu smo priĉali."
"Ne vidiš", rekao je Toohey. "Ali vidjet ćeš."

"Gail, znaš da ti ţelim sreću", rekao je Alvah Scarret te veĉeri,

sjedeći u udobnom naslonjaĉu Wynandova stana. "Ti to znaš. Ja samo o
tome mislim."
Wynand je leţao ispruţen na kauĉu, s jednom nogom savijenom i
stopalom druge noge na koljenu. Pušio je i slušao u tišini.
"Poznajem Dominique godinama", rekao je Scarret. "Puno prije nego
si ti uopće ĉuo za nju. Volim je. Volim je, moţe se reći, kao otac. Ali
moraš priznati kako ona nije ono što publika oĉekuje kao gospoĊu
Wynand."
Wynand nije odgovorio.
"Tvoja ţena treba biti javna osoba Gail. Po logici stvari. Javno
vlasništvo. Tvoji ĉitatelji imaju pravo traţiti i oĉekivati odreĊene stvari
od nje. Ona je simbol vrijednosti, ako znaš što mislim. Nešto poput
engleske kraljice. Kako oĉekuješ od Dominique da tome odgovori?
Kako oĉekuješ da ostavi traţeni dojam u javnosti? Toliko divlje
stvorenje, kakvo je ona, ne poznajem. Ima uţasnu reputaciju. Ali,
najgore od svega – razmisli Gail! – razvod! A mi smo potrošili tone
papira braneći svetost doma i nevinost ţenskoga roda. Kako će tvoja
publika to progutati? Kako da im ja prodam tvoju ţenu?"
 "Ne misliš li da bi bilo bolje prekinuti ovaj razgovor, Alvah?"
"Da, Gail", krotko je odgovorio Scarret.
Ĉekao je, s teškim osjećajem nelagode, kao poslije ţestoke svaĊe,
nestrpljiv da se pomiri.
"Znam, Gail!", veselo je uzviknuo. "Znam što ćemo. Vratit ćemo
Dominique natrag u novine, dat ćemo joj ponovno pisati, nešto drugo,
popularnu rubriku o kući. Znaš ono, informacije za kućanice, kuhinja,
djeca i sliĉno. Ja ću s nje skinuti kletvu. Pokazat ću kako je ona dobra,
mala ţenica, ĉije mladalaĉke pogreške nisu vaţne. Uĉinit ću da joj ţene
oproste. Imat ćemo poseban odjeljak – "Recepti gospoĊe Gaila
Wynanda". Bilo bi dobro imati nekoliko slika, znaš ono, haljina s karo
uzorkom, pregaĉa i konvencionalna frizura."
"Prekini Alvah prije nego ti doleti šamar", rekao je Wynand ne
podiţući glas.
"Da, Gail."
Scarret je pokušao ustati.
"Sjedni mirno. Nisam završio."
Scarret je poslušno sjeo.
"Sutra ujutro", rekao je Wynand, "poslat ćeš dopis svima u našim
novinama. Reći ćeš im neka pregledaju svoju arhivu i pronaĊu svaku
sliku Dominique koja ima veze s njezinim starim poslom. Reći ćeš im
neka ih sve unište. Reći ćeš im kako, od sada nadalje, svako
spominjanje njezina imena ili upotreba njezine slike u mojim novinama
znaĉi gubitak posla za cjelokupnu uredniĉku ekipu koja je za to
odgovorna. Kada doĊe odgovarajući trenutak objavit ćeš vijest o mojem
vjenĉanju u svim novinama. To je nemoguće izbjeći. Najkraća objava
koju si u stanju sastaviti. Bez komentara. Bez priĉe. Bez slika. Proširi
informaciju i pobrini se da je svi razumiju. Otkaz će dobiti svatko tko se
ovome ne prikloni, ukljuĉivši i tebe."
"Bez priĉe – o vjenĉanju?"
"Bez priĉe, Alvah."
"Ali dobri Boţe! To je vijest! Sve druge novine..."
"Nije me briga što će objaviti druge novine."
"Ali – zašto, Gail?"
"Ne bi razumio."
 Dominique je sjedila pokraj prozora, slušajući kotaĉe vlaka ispod
sebe. Promatrala je predjele Ohija dok su u sutonu promicali pokraj nje.
Glava joj je bila naslonjena natrag, ruke mlohavo opuštene na jastuku
sjedala. Sjedinjena sa strukturom vagona, nošena naprijed, putovala je
jednako kao i okviri prozora, podovi, pregradni zidovi kupea. Kutovi su
nestajali, skupljajući tamu, samo su prozori ostali ispunjeni svjetlom
veĉeri koja se podizala s tla. Prepustila se blijedoj iluminaciji koja je
ulazila u vagon i vladala njime, tako dugo dok ona nije upalila svjetlo.
Nije imala svijest o razlogu. Ovo putovanje nije imalo cilj, bilo je cilj
samo po sebi, bilo je samo kretanje i metalan zvuk uokolo nje. Osjećala
je nemoć i prazninu, gubeći identitet u bezbolnom otjecanju snage,
zadovoljna što nestaje, i što ništa osim tog predjela u prozoru ne ostaje
jasno.
Kada je, u usporavajućem pokretu iza stakla, ugledala ime "Clayton",
na blijedoj ploĉi ispod nadstrešnice ţeljezniĉke postaje, shvatila je što je
ĉekala. Shvatila je zašto je sjela u ovaj vlak, a ne u brţi, zašto je paţljivo
pratila raspored stanica, iako je dotada za nju to bila samo lista
besmislenih imena. Uzela je torbu, kaput i šešir i istrĉala. Nije se stigla
odjenuti, u strahu da će je pod ispod njezinih nogu odnijeti dalje od
ovoga mjesta. Trĉala je uskim hodnikom do kraja vagona, niz strme
stube. Iskoĉila je na platformu, osjetivši iznenada hladan zimski zrak na
golom vratu. Stajala je, gledajući zgradu kolodvora. Ĉula je kako se vlak
iza nje pokreće i kotrlja dalje.
Tada se odjenula. Prošla je preko platforme, kroz ĉekaonicu, preko
drvenog poda ĉije su daske bile oblijepljene ostacima ţvakaćih guma,
kroz teţak, vruć zrak od ţeljezne peći, do trga iza postaje.
Vidjela je posljednji ţuti trag na nebu iznad niskih krovova. Vidjela
je dugu kaldrmu, malene kuće oslonjene jedna uz drugu, golo drvo
iskrivljenih grana, kosture korova na zjapećem otvoru napuštene garaţe,
zamraĉena proĉelja trgovina, dućan na uglu koji je još radio i blijedo
svijetlo izloga nisko iznad tla.
Nikada nije bila ovdje, ali je osjećala kao da ovo mjesto objavljuje
pravo vlasništva nad njome, sklapajući se oko nje s nekom zloslutnom
intimnošću. Ĉinilo se da tama koja je okruţuje isprobava svoju moć
usisavanja, kao sazvijeţĊe u svemiru koje odreĊuje njezinu orbitu.
Spustila je ruku na poţarni hidrant i kroz rukavicu osjetila kako joj
hladnoća ulazi u prste. Grad ju je obuzeo, direktnim prodiranjem, koju
ni njena odjeća, ni njena svijest nisu mogli zaustaviti. Preostao je mir
neizbjeţnoga. Samo, sada je morala djelovati, i nije bilo teško, sve je
bilo predviĊeno unaprijed. Upitala je prolaznika: "Gdje se nalazi nova
zgrada Janersove robne kuće?"
Hodala je strpljivo mraĉnim ulicama. Hodala je pokraj napuštenih
zimskih tratina i nagnutih trijemova, pokraj praznih terena na kojima je
šuštao korov, preko limenih konzervi, pokraj zatvorenih dućana,
isparavajućih praonica, pokraj prozora bez zavjese iza kojega je ĉovjek
u košulji ĉitao novine, sjedeći uz vatru. Skretala je iza uglova, prelazila
ulice, osjećajući kaldrmu ispod tankih potplata svojih salonskih cipela.
Rijetki prolaznici gledali su zaĉuĊeno u pojavu strane elegancije.
Primijetila je, s jednakom dozom ĉuĊenja. Osjećala je ţelju odgovoriti
im, reći: Kako ne razumijete? – ja ovamo pripadam više nego vi. Zastala
bi, svako malo, sklopivši oĉi: bilo joj je teško disati.
Došla je do glavne ulice i usporila hod. Bilo je tu nekoliko semafora,
automobila parkiranih dijagonalno na trotoaru, kino, izlog s donjim
rubljem i posuĊem. Hodala je ukrućena tijela, gledajući u daljinu.
Na jednoj je strani stare zgrade vidjela odsjaj svjetla, na slijepom
zidu od ţutih cigala, izbrazdanom ĉaĊavim linijama porušene susjedne
kuće. Svjetlost je dolazila iz iskopa. Znala je da je to pravo mjesto.
Nadala se da nije. Ako su radili do kasno, on će biti ovdje. Nije ga
ţeljela vidjeti odmah veĉeras. Ţeljela je samo vidjeti mjesto i zgradu,
nije bila spremna za više od toga. Ali nije mogla stati. Prišla je
neograĊenom iskopu na uglu, otvorenom prema ulici. Zaĉula je
drobljenje ĉelika, vidjela šaku dizalice, sjene ljudi na strmim obroncima
svjeţe iskopane zemlje, ţute ispod svjetla. Nije mogla vidjeti daske koje
su vodile do trotoara, ali je ĉula korake i onda ugledala Roarka kako
izlazi na ulicu. Bio je gologlav, u širokom, otkopĉanom kaputu, koji je
visio na stranama.
Zaustavio se. Pogledao je u nju. Mislila je kako stoji uspravno, kako
je sve jednostavno i normalno, kako gleda sive oĉi i naranĉastu kosu,
kao što ih je uvijek gledala. Iznenadilo ju je kad je pohitao prema njoj,
kad ju je njegova ruka ĉvrsto uhvatila za lakat i kad je rekao: "Bolje
sjedni."
 Tada je shvatila kako ne bi mogla stajati bez te ruke na sebi. Uzeo je
njezin kofer. Poveo ju je preko ulice u tami i prisilio neka sjedne na
stube napuštene kuće. Naslonila se na zatvorena vrata. Sjeo je pokraj
nje. Drţao ju je i dalje ĉvrsto, ne poput zagrljaja, nego poput bezliĉne
podrške, i sebi i njoj.
Nakon nekog vremena, spustio je ruku. Znala je kako je sada sigurna.
Mogla je govoriti.
"To je tvoja nova zgrada?"
"Da. Došla si pješice od postaje?"
"Da."
"Dug je to put."
"Mislim da jest."
Pomislila je kako se nisu pozdravili, i da tako treba biti. Ovo nije bio
ponovni susret nego samo trenutak neĉega što nikada nije prekinuto.
Bilo bi ĉudno kad bi mu rekla, "Zdravo"; nije potrebno pozdravljati
samoga sebe svakoga jutra.
"Kad si ustao?"
"U sedam."
"Tada sam bila u New Yorku. U taksiju, vozeći se prema Centralnoj
postaji. Gdje si doruĉkovao?"
"Na kiosku."
"Onome koji radi cijelu noć?"
"Da. Za vozaĉe kamiona."
"Ideš li tamo ĉesto?"
"Kad god poţelim šalicu kave."
"I, sjediš za šankom? A uokolo su ljudi, i gledaju u tebe?"
"Sjednem za šank kada imam vremena. Uokolo su ljudi. Mislim da
ne gledaju u mene."
"A poslije? Ideš pješice na posao?"
"Da."
"Pješaĉiš svaki dan? Jednom od ovih ulica? Pokraj svih prozora? I
svako tko ţeli moţe ga otvoriti..."
"Ljudi ovdje ne gledaju kroz prozore."
S uzvisine stubišta mogli su vidjeti iskop na suprotnoj strani ulice,
zemlju, radnike, rastuće ĉeliĉne stupove ispod blještavog, jakog svjetla.
Pomislila je kako je ĉudno vidjeti svjeţu zemlju usred ploĉnika i
kaldrme, kao da je komadić tkanine otrgnut s odjeće grada, otkrivajući
golo meso. Rekla je:
"U posljednje dvije godine sagradio si dva ljetnikovca."
"Da. Jedan u Pennsylvaniji i jedan u okolici Bostona."
"Bile su to nevaţne zgrade."
"Jeftine, ako to misliš. Ali vrlo zanimljive za rad."
"Koliko dugo ostaješ ovdje?"
"Još mjesec dana."
"Zašto radiš noću?"
"Ovo je hitan posao."
Preko puta ulice dizalica se pomaknula, drţeći u ravnoteţi dugaĉku
gredu u zraku. Vidjela je kako ju gleda, i znala kako ne misli o tome, ali
bio je to instinktivan odgovor njegovih oĉiju, nešto tjelesno osobno,
bliskost sa svime što se radilo njegovoj zgradi.
"Roark..."
Nisu još izgovorili ime jedno drugome. Bilo je ĉulnog zadovoljstva,
dugo odlaganog, u glasnoj rijeĉi i svijesti kako je ĉuje onaj kojemu je
upućena.
"Roark, to je kamenolom, ponovno."
Nasmijao se. "Ako ţeliš. Osim što nije."
"Poslije Enrightove kuće? Zgrade Cord?"
"Ne mislim o tome tako."
"Kako misliš?"
"Volim raditi. Svaka kuća je poput osobe. Jedinstvena i
neponovljiva."
Gledao je preko ulice. Nije se promijenio. U njemu je postojao isti
osjećaj lakoće, u svim njegovim pokretima, u svemu što je mislio i
radio. Rekla je, reĉenicom bez kraja i poĉetka:
"...zidati peterokatnice do kraja ţivota..."
"Ako je potrebno. Ali ne mislim da će tako i biti."
"Što ĉekaš?"
"Ne ĉekam."
Sklopila je oĉi, ali nije mogla sakriti usne; na njima je bilo gorĉine,
bijesa i boli.
"Roark, da si u gradu, ne bih te došla vidjeti."
"Znam."
 "Ali tu si, na nekom drugom mjestu, u nekoj bezimenoj rupi poput
ove. Morala sam to vidjeti. Morala sam vidjeti ovo mjesto."
"Kada odlaziš?"
"Znaš kako nisam ovdje da bih ostala?"
"Da."
"Zašto?"
"Još se uvijek bojiš kioska i prozora."
"Ne vraćam se u New York. Ne odmah."
"Ne?"
"Ništa me nisi pitao, Roark. Samo da li sam pješaĉila od postaje."
"Što ţeliš da pitam?"
"Sišla sam s vlaka vidjevši naziv stanice", rekla je, tupim glasom.
"Nisam mislila ovamo doći. Putovala sam u Reno."
"A poslije toga?"
"Ponovno se udajem."
"Poznajem li zaruĉnika?"
"Ĉuo si za njega. Zove se Gail Wynand."
Vidjela mu je oĉi. Pomislila je kako bi se trebala nasmijati, jer ga je
konaĉno uspjela šokirati, što nikada nije mislila da će uspjeti. Ali nije se
smijala. On je mislio na Henryja Camerona, na Camerona dok govori:
"Ja nemam odgovor za njih, Howarde. Ostavljam tebi da se suoĉiš s
njima. Ti ćeš im dati odgovor. Svima njima, Wynandovim novinama,
onome što Wynandove novine ĉini mogućim, i svemu što stoji iza toga."
"Roark."
Nije odgovorio.
"To je gore od Petera Keatinga, zar ne?"
"Puno gore."
"Hoćeš li me sprijeĉiti?"
"Ne."
Nije ju dotaknuo od trenutka kada je pustio njezin lakat, a i taj je
dodir bio prikladniji za ambulantu. Pomaknula je ruku i spustila je na
njegovu. Nije povukao prste niti glumio ravnodušnost. Sagnula se, ne
diţući mu ruku s koljena i pritisnula usne na nju. Šešir joj je pao, vidio
je plavu kosu na svojem koljenu, osjetio njezine usne dok ljube njegovu
ruku. Njegovi su prsti drţali njezine, kao odgovor, ali to je bio jedini
odgovor.
 Podignula je glavu i pogledala ulicu. U daljini, iza mreţe golih grana,
visio je osvijetljen prozor. Male kuće nizale su se u mraku, drveće je
stajalo uz uske nogostupe.
Primijetila je svoj šešir na asfaltu, i sagnula se podignuti ga. Nagnula
se naprijed, golom rukom oslonjenom na stube. Kamen je bio star,
ispran, gladak i zaleĊen. Dodir je donio olakšanje. Sjedila je tako, na
trenutak, pognuta, pritišćući dlanom kamen, kako bi osjetila te stube,
svejedno koliko je nogu prešlo preko njih, osjetila ih na naĉin kako je
osjetila hidrant.
"Roark, gdje ţiviš?"
"U kući sa sobama na iznajmljivanje."
"U kakvoj sobi?"
"Obiĉnoj sobi."
"Što ima u njoj? Kakvi su zidovi?"
"Neke tapete. Izblijedjele."
"Kakav namještaj?"
"Stol, stolac, krevet."
"Ne, reci mi detalje."
"Postoji ormar, onda komoda s ladicama. Krevet u kutu pokraj
prozora, veliki stol s druge strane..."
"Uz zid?"
"Ne, stavio sam ga nasuprot, uz prozor, tamo radim. Postoji jedan
obiĉan stolac, naslonjaĉ, savijena lampa i drţaĉ za novine koji nikada ne
koristim. Mislim da je to sve."
"Nema tepiha? Ni zastora?"
"Mislim da je nešto na prozoru, a postoji i nekakav tepih. Pod je
lijepo ulašten, od krasnih starih dasaka."
"Ţelim misliti o tvojoj sobi veĉeras, u vlaku."
Sjedio je gledajući preko ulice. Ona je rekla:
"Roark, pusti me da noćas budem s tobom."
"Ne."
Pratila je njegov pogled prema uzdrhtaloj mašineriji ispod njih.
Upitala je, poslije nekog vremena:
"Kako si dobio ovaj posao?"
"Vlasnik je vidio moje zgrade u New York i svidjele su mu se."
 Ĉovjek u radniĉkim hlaĉama izašao je iz iskopa, zagledao se u tamu
u kojoj su sjedili i pozvao: "Šefe, jeste li to vi tamo?"
"Da", viknuo je Roark.
"DoĊite malo, ako moţete."
Roark je prešao preko ulice. Nije mogla ĉuti njihov razgovor, ali je
ĉula Roarka dok veselo odgovara: "To je lako", nakon ĉega su obojica
sišli niz strminu u iskop. Ĉovjek je stajao pokazujući i objašnjavajući.
Roark je zabacio glavu, gledajući u narastajući ĉeliĉni okvir i kad mu je
puno svjetlo obasjalo lice, vidjela je izraz koncentracije, ne osmijeh, već
izraz koji joj je donio radost, vidjela je sposobnost i disciplinirani razum
na djelu. Sagnuo se, uzeo komadić daske, i izvadio olovku iz dţepa.
Stajao je, jednom nogom naslonjen na gomilu greda, s ploĉom na
koljenima, i crtao brzo, objašnjavajući nešto ĉovjeku koji je zadovoljno
kimao glavom. Nije mogla razaznati rijeĉi, ali osjećala je vrstu
Roarkova odnosa s tim ĉovjekom, i sa svim ostalim ljudima u toj jami,
ĉudnovat osjećaj lojalnosti i bratstva, iako ne od one vrste koju inaĉe
zovu tim imenom. Završio je, dodao ploĉu ĉovjeku i obojica su se
neĉemu nasmijala. Onda se vratio i sjeo na stube pokraj nje.
"Roark", rekla je, "htjela bih ostati s tobom ovdje za sve godine koje
nam preostaju."
Pogledao ju je s paţnjom, ĉekajući.
"Ţelim ţivjeti ovdje." Glas joj je zvuĉao poput rijeke koja pritišće
branu. "Ţivjeti jednako kao i ti. Bez mojeg novca, dat ću ga nekome,
bilo kome, Stevenu Malloryju, ako ţeliš, ili Tooheyjevim udruţenjima,
svejedno. Uzet ćemo ovdje neku kuću, poput ove, i ja ću je odrţavati za
tebe, nemoj se smijati, ja to mogu, i kuhat ću i prat ću tvoju odjeću i
ribat ću pod. A ti ćeš odustati od arhitekture."
Nije se nasmijao. Nije vidjela ništa osim nepromijenjene pozornosti
spremne da sluša dalje.
"Roark, pokušaj me shvatiti, molim te, pokušaj. Nisam u stanju
podnijeti ono što ti rade, ono što će ti raditi. Preveliko je, ti, i zgrade, i to
što osjećaš. Ne moţeš tako još dugo. Neće trajati. Neće ti dopustiti. Ideš
u susret nekoj strašnoj nesreći. Drugaĉije se ne moţe završiti. Odustani.
Uzmi neki nevaţan posao, kao kamenolom. Ţivjet ćemo tamo. Imat
ćemo malo i nećemo davati ništa. Ţivjet ćemo samo za ono što jesmo, i
ono što znamo."
 Nasmijao se. Zaĉula je, u zvuku tog smijeha, iznenaĊujući osjećaj
obzira prema njoj, pokušaj da se ne smije, iako bezuspješan.
"Dominique." Naĉin na koji je izgovorio njezino ime ostao je u njoj,
i uĉinio rijeĉi koje su slijedile podnošljivim. "Volio bih kad bih ti mogao
reći kako je ovo bilo iskušenje, barem na trenutak. Ali nije." Dodao je:
"Kad bih bio uţasno opak, prihvatio bih ovo. Samo da vidim koliko bi
me brzo molila neka se vratim gradnji."
"Da... vjerojatno..."
"Udaj se za Wynanda i ostani s njim. Bit će bolje od ovoga što sada
sebi radiš."
"Smeta li te... ako samo još malo sjedimo ovdje... i ne priĉamo o
tome... samo priĉamo, kao da je sve u redu... samo primirje na pola sata
od svih godina... Priĉaj mi sve što si radio otkada si ovdje, sve ĉega se
moţeš sjetiti..."
Zatim su priĉali, kao da je stubište napuštene kuće avion zaustavljen
negdje u zraku, daleko od zemlje, i od neba; on nije gledao na drugu
stranu ulice.
A onda je, pogledavši sat na svojoj ruci, rekao:
"Za jedan sat kreće vlak na zapad. Hoćeš li da te otpratim do
stanice?"
"Smeta li ti ako prošećemo do tamo?"
"U redu."
Ustala je. Upitala je:
"Do – kada, Roark?"
Rukom je pokazao drugu stranu ulice. "Dok ne prestaneš mrziti sve
ovo, dok god se bojiš, dok ne nauĉiš prestati primjećivati."
Zajedno su hodali do postaje. Osluškivala je zvukove njihovih
koraka pustim ulicama. Pustila je neka joj se pogled vuĉe po zidovima
pokraj kojih su prolazili, i lijepi se za njih. Voljela je ovo mjesto, ovaj
grad, sve što je bilo dio njega.
Prošli su pokraj praznoga zemljišta. Vjetar je donio stari list novina
pred njezine noge. Prilijepio se uz nju upornošću koja kao da je bila
namjerna, odluĉnošću maĉke koja oĉekuje da bude maţena. Pomislila je
kako sve u ovome gradu ima pravo na to. Sagnula se, podignula papir
poravnavajući ga, da bi ga saĉuvala.
"Što to radiš?", upitao je.
 "Za ĉitanje u vlaku", odgovorila je glupo.
Zgrabio je novine, zguţvao ih i bacio u korov. Ništa nije rekla i
nastavili su dalje.
Iznad prazne platforme ţeljezniĉke postaje svijetlila je samo jedna
svjetiljka. Ĉekali su. On je stajao gledajući prugu, u smjeru iz kojega je
vlak trebao stići. Kad su šine zazvonile i zadrhtale, kada je bijeli krug
svjetla zasvijetlio iz daljine, ne prilazeći, samo se šireći, samo rastući u
pomamnom ubrzanju, nije se okrenuo prema njoj. Jureći vagoni odbacili
su njegovu sjenu preko platforme, uĉinili da se razlije preko dasaka i
nestane. Samo na trenutak, ugledala je visoku, uspravnu liniju njegova
tijela nasuprot svjetlu. Lokomotiva je prošla pokraj njih, i vagoni su, uz
kloparanje, usporili. Gledao je prozore dok su se kotrljali u prolazu. Nije
mu mogla vidjeti lice, samo obris njegovih jagodica.
Kad je vlak stao, okrenuo se prema njoj. Nisu se rukovali, i nisu ništa
rekli. Stajali su, gledajući jedno u drugo, na trenutak, kao da stoje u
stavu mirno, kao da je to vojniĉki pozdrav. Onda je ona uzela svoj kofer
i ušla u vagon. Vlak je krenuo sljedećeg trenutka.
 6

CHUCK: A ZAŠTO NE BIZAMSKI ŠTAKOR? ZAŠTO BI ĈOVJEK UMIŠLJAO

kako je superiorniji od njega? Ţivot kuca u svim malim stvorenjima na
polju i u šumi. Ţivot koji pjeva o vjeĉnoj tuzi. Prastaroj tuzi. Pjesmi nad
pjesmama. Mi ne razumijemo – ali kome je stalo do razumijevanja?
Samo knjigovoĊama i pedikerima. I poštarima, takoĊer. Mi samo
volimo. Slatka tajna ljubavi! I to je sve. Pruţi mi ljubav i pusti vodu da
filozofi odu. Kad je Mary uzela štakora beskućnika, srce joj je
prepuknulo i otvorilo se, a ţivot i ljubav pohrlili su unutra. Od bizama
se pravi dobra kopija bunde od nerca, ali ne radi se o tome. Radi se o
ţivotu.
Jake: (ţurno ulazeći) Hej narode, tko ima markicu s likom Georgea
Washingtona?
"Zastor"
Ike je s treskom zaklopio svoj rukopis duboko udahnuvši. Glas mu je
promukao od dva sata ĉitanja na glas, a klimaks svoje drame proĉitao je
u jednom dahu. Pogledao je u publiku, usana iskrivljenih od
podsmijeha, obrva drsko podignutih, ali oĉiju prepunih molbe.
Ellsworth Toohey, sjedeći na podu, ĉešao je kraljeţnicu o nogu
stolca i zijevao. Gus Webb, ispruţen na trbuhu u sredini sobe,
preokrenuo se na leĊa. Lancelot Clokey, strani dopisnik, dohvatio je
svoje piće s ledom i ispio ga do kraja. Jules Fougler, novi kazališni
kritiĉar Zastava, sjedio je nepomiĉno, ne pomaknuvši se nijedanput u
posljednja dva sata. Lois Cook, domaćica, ispruţila je ruke iznad glave,
protegnula se i rekla:
"Isuse, Ike, ovo je ogavno."
Lancelot Clokey je, oteţući rijeĉima, dodao: "Lois, djevojko moja,
gdje drţiš dţin? Nemoj biti takva prokleta škrtica. Ti si najgora
domaćica koju poznajem."
Gus Webb je rekao: "Ja ne razumijem literaturu. To je samo
neproduktivno gubljenje vremena. Pisci će biti likvidirani."
Ike se piskutavo smijao: "Oĉajno, ha?" I mahao rukopisom. "Zaista
oĉajno. Što misliš, zašto sam pisao? Pokaţi mi, ako moţeš, nekoga tko
je u stanju napisati veći promašaj. Ovo je najgora predstava koju ćete u
ţivotu vidjeti."
Sastanak Vijeća ameriĉkih pisaca te je veĉeri bio nesluţbeno
druţenje. Ike je zamolio nekoliko svojih prijatelja da doĊu slušati ĉitanje
njegove najnovije drame. S dvadeset šest godina, napisao ih je već
jedanaest, ali nijedna nije bila izvedena.
"Bolje odustani od teatra, Ike", rekao je Lancelot Clokey. "Pisanje je
ozbiljan posao i nije za svako zalutalo kopile koje to ţeli isprobati."
Prva knjiga Lancelota Clokeyja, prikaz njegovih avantura po stranim
zemljama već se deset tjedana nalazila na listi najprodavanijih knjiga.
"Zašto nije, Lance?", upitao je Toohey slatkim glasom, oteţući
pomalo.
"U redu", prasnuo je Clokey, "u redu, dajte mi piće."
"Grozno", rekla je Lois Cook, miĉući glavu s jedne strane na drugu.
"Savršeno grozno. Toliko grozno da je divno."
"Do vraga", rekao je Gus Webb. "Zašto ja uopće dolazim ovamo?"
Ike je zamahnuo rukopisom i bacio ga u kamin. Papiri su udarili u
zaštitnu mreţu i pali licem na pod, tankih, raširenih, zguţvanih stranica.
"Ako Ibsen moţe pisati drame zašto ne mogu i ja?", rekao je. "On je
dobar, ja sam oĉajan, ali to nije dostatan razlog."
"Nije u svemirskom smislu", rekao je Lancelot Clokey. "Svejedno, ti
jesi oĉajan."
"Ne moraš ponavljati. Ja sam to prvi rekao."
"Ovo je veliki komad", zaĉuo se glas.
Glas je bio polagan, nazalan i otkrivao dosadu. Bilo je to prvi put da
se zaĉuo veĉeras i svi su se okrenuli prema Julesu Fougleru. Karikaturist
ga je jedanput slavno ovjekovjeĉio: nacrtao ga je kao dva odvojena,
ulegnuta kruga, veliki i mali: veliki je predstavljao njegov trbuh, mali –
donju usnu. Nosio je besprijekorno skrojeno odijelo boje koju je nazivao
merde d'oie. Nikada nije skidao rukavice i hodao je sa štapom. Bio je
eminentni dramski kritiĉar.
Jules Fougler ispruţio je svoj štap, okrenuo ga naopako, i ruĉkom
zahvatio rukopis. Privukao ga je do svojih nogu, ali ga nije podignuo.
Ponovio je, gledajući u njega:
"Ovo je velik komad."
"Zašto?", upitao je Lancelot Clokey.
 "Zato što ja tako kaţem", odgovorio je Jules Fougler.
"Jel' to neki vic, Jules?", pitala je Lois Cook.
"Mrzim viceve", rekao je Jules Fougler. "To je vulgarno."
"Rezerviraj mi nekoliko mjesta na premijeri", podsmjehnuo se
Lancelot Clokey.
"Dvije karte na premijeri koštat će osamdeset osam dolara", rekao je
Jules Fougler. "Ovo će biti hit sezone."
Jules Fougler se okrenuo i vidio kako ga Toohey promatra. Toohey
se smiješio, ali to nije bio lagan, bezbriţan osmijeh; bio je to
odobravajući komentar neĉemu što je drţao zaista ozbiljnim. Upućen
drugima, Fouglerov pogled sadrţavao je prezir, opušten na trenutak,
pogledao je Tooheyja s razumijevanjem.
"Zašto ne postaneš ĉlan Vijeća ameriĉkih pisaca, Jules?", upitao je
Toohey.
"Ja sam individualac", bio je odgovor. "Ne vjerujem u organizacije.
Usput, je li to nuţno?"
"Ne, jasno da nije", veselo je odgovorio Toohey. "Ne za tebe, Jules.
Nema niĉega ĉemu bih te ja mogao nauĉiti."
"Ono što mi se sviĊa kod tebe Toohey, jest nedostatak potrebe za
objašnjavanjem."
"Do vraga, ĉemu ovdje objašnjenja? Nas je šestero od istoga soja."
"Pet", rekao je Fougler. "Gus Webb mi se ne sviĊa."
"A zašto ne?", pitao je Gus. Nije bio uvrijeĊen.
"Zato što ne pere uši", odgovorio je Fougler, kao da je pitanje
postavio netko treći.
"A, to", rekao je Gus.
Ike je ustao, stao ispred Fouglera, i piljio u njega netremice, ne
usuĊujući se disati.
"Vama se sviĊa moj komad, gospodine Fougler?", upitao je napokon,
piskutavim glasom.
"Nisam rekao da mi se sviĊa", hladno je odgovorio Fougler. "Mislim
da zaudara. Zato je velik."
"Oh", rekao je Ike i nasmiješio se. Ĉinilo se kao da mu je laknulo.
Pogledom je kruţio po prisutnima, pogledom punim srameţljivoga
trijumfa.
 "Da", rekao je Fougler, "moj pristup kritici, jednak je vašem pristupu
pisanju. Naši motivi su identiĉni."
"Ti si super frajer, Jules."
"Za vas, gospodin Fougler."
"Ti si super frajer i savršena svinja, gospodine Fougler."
Fougler je štapom okrenuo stranice rukopisa ispred svojih nogu.
"Nemate pojma o tipkanju, Ike", rekao je.
"K vragu, pa nisam ja stenografkinja. Ja sam kreativan umjetnik!"
"Moći ćete sebi priuštiti tajnicu kad ova predstava krene. Ja ću biti
obvezan hvaliti je – ako zbog niĉega drugoga, da bih sprijeĉio buduće
zlouporabe pisaće mašine, poput ove. Pisaća mašina je krasan
instrument, i nije predviĊena za silovanje."
"U redu je, Jules", rekao je Lancelot Clokey, "sve je to jako
nadahnuto i pametno i ti si sofisticiran i izniman i slavan – ali zbog ĉega
misliš kako bi trebalo hvaliti ovo sranje?"
"Zato što je – kao što si ti to rekao – sranje."
"Nisi logiĉan, Lance", rekao je Ike. "Ne u kozmiĉkom smislu.
Napisati dobar komad koji svi hvale, nije nešto. To svatko moţe. Svatko
s talentom, a talent je samo hormonalni incident. Ali napisati gomilu
gluposti koju svi hvale, pa, probaj se s time mjeriti."
"Već jest", rekao je Toohey.
"To je pitanje stava", rekao je Lancelot Clokey. Iskrenuo je praznu
ĉašu u usta i sisao posljednji komadić leda.
"Ike bolje od tebe razumije stvari, Lance", rekao je Jules Fougler.
"Upravo je dokazao kako je istinski mislilac, tim svojim malim
govorom, koji je, kad smo već kod toga, bio bolji od ĉitavoga njegovog
dramskog komada."
"O tome ću napisati sljedeći", rekao je Ike.
"Ike je iznio svoje razloge", nastavio je Fougler. "I moje. A takoĊer i
tvoje, Lance. Pogledaj moj sluĉaj, na primjer. Kakvo je dostignuće za
kritiĉara ako hvali dobar komad? Nikakvo. Kritiĉar tada nije više od
proslavljenog potrĉka izmeĊu autora i publike. Gdje je tu nešto za
mene? Zlo mi je od toga. Ja imam pravo svoju vlastitu osobnost utisnuti
u ljudsku svijest. U suprotnome, postajem frustriran, a ja ne vjerujem u
frustraciju. Ali, ako je kritiĉar u stanju nametnuti posve bezvrijedno
djelo – aha, shvaćaš razliku! I zato ću napraviti hit od, kako se ovo zove
Ike?"
"Boli me dupe", rekao je Ike.
"Molim?"
"To je naslov."
"Ah, shvaćam. I zato ću ja napraviti hit od Dupeta."
Lois Cook se glasno nasmijala.
"Svi vi pravite previše proklete buke ni oko ĉega", rekao je Gus
Webb leţeći na podu, s rukama ispod glave.
"A sad, ako ţeliš uzeti u obzir svoj vlastiti sluĉaj, Lance", nastavljao
je Fougler, "Kakvu zadovoljštinu ima dopisnik koji javlja o dogaĊajima
iz svijeta? Publika ĉita o svim mogućim meĊunarodnim krizama i ti si
sretnik ako uopće primijete tvoj potpis. A ti si jednako dobar kao i svaki
general, admiral ili ambasador. I imaš pravo ţeljeti da te ljudi zamijete.
Pa si zato napravio pametnu stvar. Napisao si impozantnu kolekciju
bljuvotina, da, bljuvotina, ali moralno opravdanih. Mudru knjigu.
Svjetske katastrofe upotrijebljene kao pozadina tvojoj maloj, gnjusnoj
osobi. Kako se Lancelot Clokey napio u vrijeme meĊunarodne
konferencije. Koje su ljepotice spavale s Lancelotom Clokeyjem za
vrijeme napada. Kako je Lancelot Clokey dobio dizenteriju u zemlji
gladi. Ali zašto ne, Lancelote? Uspjelo je, zar ne? Ellsworth je uĉinio da
uspije, nije li?"
"Publika voli priĉe o ljudskim sudbinama", odgovorio je Lancelot
Clokey, gledajući bijesno u praznu ĉašu.
"Oh, prekini s glupostima Lance!", uzviknula je Lois Cook. "Pred
kime ti ovdje glumataš? Ti prokleto dobro znaš kako nisu u pitanju
ljudske sudbine, već samo Ellsworth Toohey."
"Nisam zaboravio što dugujem Ellsworthu", mrzovoljno je rekao
Clokey. "Ellsworth je moj najbolji prijatelj. Ipak, on ne bi ništa mogao
napraviti da nije pred sobom imao dobru knjigu."
Osam mjeseci ranije Lancelot Clokey stajao je ispred Tooheyja s
rukopisom u rukama, kao što je sad Ike stajao ispred Fouglera, ne
vjerujući kad mu je Toohey rekao kako će knjiga biti senzacionalan
uspjeh. Ali dvjesto tisuća prodanih primjeraka uĉinilo je da Clokey
nikada više ne prepozna nijednu istinu, niti u jednom obliku.
 "Pa, napravio je to s Kicošom u ţuči", spokojno je rekla Lois Cook,
"a gore smeće nitko nije stavio na papir. Ja bih to trebala znati. Ali,
uspio je."
"I pritom zamalo ostao bez posla", nezainteresirano je dodao
Toohey.
"Što ti radiš s alkoholom, Lois?" obrecnuo se Clokey. "Ĉuvaš ga za
kupanje u njemu?"
"U redu, spuţvo", odgovorila je Lois Cook lijeno se podiţući s poda.
Odgegala se preko sobe, skupljajući poluprazne ĉaše s poda, ispijajući
ostatke, izišla i vratila se s kolekcijom skupih boca. Clokey i Ike poţurili
su posluţiti se sami.
"Mislim kako nisi fer prema Lanceu, Lois", rekao je Toohey. "Zašto
on ne bi napisao autobiografiju?"
"Zato što njegov ţivot nije bio vrijedan ţivljenja, kamoli pamćenja."
"Ah, upravo zato sam ga ja uĉinio bestselerom."
"I ti to meni govoriš?"
"Drago mi je reći nekome."
Bilo je puno udobnih stolaca oko njega, ali Toohey je više volio
ostati na podu. Okrenuo se na trbuh, podignuo torzo na laktove, i
ljuljuškajući se zadovoljno, prebacivao teţinu s lakta na lakat, nogu
široko raširenih na tepihu. Ĉinilo se da uţiva u nesputanoj leţernosti.
"Drago mi je reći nekome. Sljedeći mjesec forsiram autobiografiju
provincijskog zubara koji je zaista iznimna osoba – stoga što ne postoji
nijedan izniman dan u njegovu ţivotu, nijedna iznimna reĉenica u
njegovoj knjizi. Dopast će ti se, Lois. Moţeš li zamisliti potpunu
banalnost dok razgolićuje svoju dušu, kao da je spoznaja u pitanju?"
"Mali ljudi", njeţno je rekao Ike. "Moramo voljeti sve male ljude na
ovom planetu."
"Saĉuvaj to za svoj sljedeći komad", rekao je Toohey.
"Ne mogu", rekao je Ike. "Već je u ovome."
"O ĉemu se uopće radi, Ellsworthe?", iznenadio se Clokey.
"Ah, jednostavno je, Lance. Kad podatak o nekom totalno nebitnom
biću, koje nije napravilo ništa znaĉajnije od toga što je jelo, spavalo i
ogovaralo sa susjedima, postane podatak vrijedan ponosa, vrijedan
objave svijetu, i marljivoga prouĉavanja milijuna ĉitatelja, onda podatak
o nekome tko je sagradio katedralu nije potrebno ni zabiljeţiti ni
objaviti. Stvar perspektive i relativnosti. Dopušteni razmak izmeĊu
ekstrema svakog konkretnog kapaciteta, ograniĉen je. Zvuĉna percepcija
mrava ne ukljuĉuje oluju."
"Govoriš kao dekadentni burţuj, Ellsworthe", rekao je Gus Webb.
"Umiri se, anĊelĉiću", rekao je Toohey, bez prezira u glasu.
"Sve je to divno", rekla je Lois Cook, "osim što ti to radiš previše
dobro, Ellsworthe. Ostat ću bez posla. Još malo i ja ću, ako ţelim biti
zapaţena, zaista morati napisati nešto dobro."
"Ne u ovom stoljeću, Lois", rekao je Toohey. "I vjerojatno, ni u
sljedećem. Kasnije nego što misliš."
"Ali ti nisi rekao...!" Iznenada je zabrinuto uzviknuo Ike.
"Što nisam rekao?"
"Nisi rekao tko će biti producent moje drame!"
"Prepusti to meni", odgovorio je Jules Fougler.
"Zaboravio sam ti zahvaliti", sveĉano je rekao Ike. "I zato ti sad
kaţem hvala. Ima puno glupih predstava, ali ti si izabrao moju. Ti i
gospodin Fougler."
"Tvoja glupost je upotrebljiva, Ike."
"Pa, i to je nešto."
"Puno je to."
"Kako misliš? Reci mi primjer?"
"Nemoj toliko priĉati, Ellsworthe", rekao je Gus Webb. "Imaš
napadaj priĉanja."
"Zaveţi srećo moja. Ja volim priĉati. Hoćeš primjer, Ike? Na primjer,
pretpostavimo da se meni ne sviĊa Ibsen..."
"Ibsen je dobar."
"Jasno da jest, ali pretpostavimo da mi se ne sviĊa. Pretpostavimo da
ţelim sprijeĉiti ljude da gledaju njegova djela. Ne bi koristilo da im bilo
što kaţem. Ali, ako bih im prodao ideju kako si ti jednako dobar kao
Ibsen, oni vrlo brzo ne bi više mogli shvatiti razliku."
"Isuse, zar si ti to u stanju?"
"Bio je to samo primjer, Ike."
"Ali, bilo bi divno!"
"Da. Bilo bi divno. I na kraju više ne bi bilo vaţno što odlaze gledati.
Ništa više ne bi bilo vaţno, ni pisci, ni oni za koje se piše."
"Kako to misliš, Ellsworthe?"
 "Gledaj, Ike. U kazalištu nema mjesta i za Ibsena i za tebe. Toliko
razumiješ, zar ne?"
"U nekom smislu – da."
"Dakle, ti bi htio da ja napravim mjesta za tebe, jel' tako?"
"Sve ove besmislene diskusije voĊene su i prije, i to bolje", rekao je
Gus Webb. "I kraće. Ja vjerujem u funkcionalnu ekonomiĉnost."
"Gdje je to reĉeno, Gus?", upitala je Lois Cook.
"Tko nije ništa, postat će sve – sestro."
"Gus je sirov, ali je dubok", rekao je Ike. "I sviĊa mi se."
"Idi k vragu", rekao je Gus.
Posluţitelj Loise Cook ušao je u sobu. Bio je to dostojanstven, stariji
gospodin, odjeven u veĉernje odijelo. Najavio je Petera Keatinga.
"Pete?", raspoloţeno je rekla Lois Cook. "Ali jasno, ubaci ga unutra,
ubaci ga odmah!"
Keating je ušao i iznenaĊeno zastao, vidjevši skup.
"Oh..., zdravo, svima", turobno je rekao. "Nisam znao da imaš goste,
Lois."
"Nisu to gosti. UĊi Pete, sjedni, uzmi piće, poznaješ sve ovdje."
"Zdravo, Ellsworthe", rekao je Keating, oĉima traţeći podršku.
Toohey je mahnuo rukom, podignuo se na noge i smjestio u
naslonjaĉ, graciozno prekriţivši koljena. Svi su se u sobi automatski
prilagodili iznenadnoj promjeni: sjeli uspravno, skupili noge, izravnali
opuštena usta. Samo je Gus Webb ostao opruţen na podu, kao i prije.
Keating je izgledao uglaĊeno i privlaĉno, donijevši u neprovjetrenu
prostoriju svjeţinu hladnog zraka ulice kojom je hodao. Ali, bio je
blijed, a pokreti su mu bili spori i umorni.
"Oprosti ako smetam, Lois", rekao je. "Nisam znao što bih radio i bio
sam prokleto usamljen, pa sam odluĉio svratiti." Prešao je preko rijeĉi
'usamljen', odbacivši je osmijehom blage autoironije. "Smrtno umoran
od Neila Dumonta i ostale gomile. Poţelio sam društvo koje nadahnjuje.
Nešto poput duševne hrane, ha?"
"Ja sam genij", rekao mu je Ike. "Imat ću predstavu na Broadwayju.
Ja i Ibsen. Tako je rekao Ellsworth."
"Ike nam je upravo proĉitao svoju novu dramu", rekao je Toohey.
"Veliĉanstven rad."
 "Oboţavat ćeš ga, Petere", rekao je Lancelot Clokey. "Zaista je
odliĉan."
"To je remek-djelo", rekao je Jules Fougler. "Nadam se da ćeš ga biti
dostojan, Peter. To je vrsta predstave koja ovisi o onome što su
gledatelji u stanju donijeti sa sobom u teatar. Ako si jedan od onih
knjiški ograniĉenih ljudi, sasušene duše i ograniĉene mašte, ovo nije za
tebe. Ali, ako si pravo ljudsko biće velikoga, ĉistog srca, punog smijeha,
koje je saĉuvalo nepodmitljivu djetinju sposobnost istinske emocije,
onda će za tebe ovo biti nezaboravno iskustvo."
„Jedino ako postanete poput djece, ući ćete u carstvo nebesko", rekao
je Ellsworth Toohey.
"Hvala, Ellsworthe", rekao je Jules Fougler. "To će biti naslov moje
kritike."
Keating je sa ţudnjom gledao Ikea i ostale prisutne. Svi su mu se
ĉinili istinski i nedostiţni, daleko iznad njega po sigurnosti znanja, a
ipak, na licima im je postojao trag topline, dobronamjernog poziva
upućenog onima ispod njih.
Keating je gutao osjećaj njihove veliĉine, kao duševnu hranu zbog
koje je došao ovamo, i osjetio kako se kroz njih, uzdiţe i sam. Oni su
vidjeli kako kroz njega njihov vlastiti znaĉaj postaje realnost. Veza je
uspostavljena i krug je zatvoren. Svi su toga bili svjesni, osim Petera
Keatinga.

Ellsworth Toohey ustao je u obranu moderne arhitekture.

U posljednjih desetak godina, iako je većina novih rezidencija i dalje
graĊena poput vjernih povijesnih kopija, principi Henryja Camerona
odnijeli su pobjedu u komercijalnoj izgradnji: tvornica, poslovnih
zgrada, nebodera. Bila je to blijeda, izobliĉena pobjeda; prinudni
kompromis koji je ukljuĉivao odustajanje od stupova i proĉelja,
dopuštajući nekim zidovima da ostanu goli, ispriĉavajući se zbog oblika,
dobrih samo sluĉajno, dovršenih pojednostavljenim sjećanjem na uvojite
ukrase antike. Mnogi su krali Cameronovu formu: rijetki su razumjeli
njegove misli. Jedini dio njegovih argumenata uvjerljiv kupcima novih
graĊevina bila je ekonomska isplativost: pobjeda je dopirala dotuda.
U zemljama Europe, osobito u Njemaĉkoj, već je dugo postojala
nova škola gradnje, temeljena na podizanju ĉetiri zida i ravnog krova
iznad njih, uz nekoliko otvora. To se zvalo novom arhitekturom.
Sloboda od arbitrarnih pravila za koju se Cameron borio, sloboda koja je
donosila mnoge nove odgovornosti kreativnom stvaratelju, postala je
samo eliminacija svakog napora, ĉak i napora svladavanja povijesnih
stilova. Postala je strogi komplet novih pravila, disciplina svjesne
nekompetencije, kreativnog siromaštva pretvorenog u sustav,
osrednjosti koja se razmetala javno.
"Zgrada sama kreira svoju ljepotu, i njezini ukrasi izvedeni su iz
pravila njezine teme i strukture", rekao je Cameron. "Zgradi nije
potrebna ljepota, ukrasi, ni tema", rekli su novi arhitekti. Bilo je
bezopasno to reći. Cameron i još nekolicina, utrli su put, poploĉavši ga
svojim ţivotima. Oni ostali, kojih je bilo puno više, oni koji su se dobro
osjećali kopirajući Partenon, ugledali su opasnost i našli izlaz: krenuli su
Cameronovim putem u ţelji da ih on odvede do novog Partenona, lakšeg
Partenona, u obliku sanduka, od stakla i betona. Palmino je drvo bilo
slomljeno, došli su nametnici da se njime hrane, izobliĉe ga, skriju, i
odvuku natrag, u prašumu zajedništva.
Prašuma je progovorila.
U "Jednom malom glasu" s podnaslovom, "Ja plivam sa strujom",
Ellsworth Toohey je napisao:
"Dugo vremena oklijevali smo priznati postojanje moćne pojave
poznate kao moderna arhitektura. Takav oprez nuţan je za svaku osobu
na poloţaju mentora ukusa javnosti. Previše ĉesto, izolirane pojave
anomalija, mogu biti pogrešno prepoznate kao širok narodni pokret, i
nuţno je biti obazriv, kako im se ne bi pripisao znaĉaj koji ne
zavrjeĊuju.
Ali, moderna arhitektura izdrţala je test vremena, odgovorila
potrebama mase i nama je drago odati joj poĉast.
Nije neumjesno odrediti mjeru zasluga pionirima ovog pokreta,
meĊu kojima i pokojnom Henryju Cameronu. Eho nagovještaja, najavu
nove grandioznosti, moguće je otkriti u nekim njegovim radovima. Ali,
kao i svi pioniri, i on je bio ograniĉen naslijeĊenim predrasudama
prošlosti, sentimentima srednje klase iz koje je potekao. Podlegao je
praznovjerju ljepote i ornamentike, i budući je ta ornamentika bila
njegova vlastita izmišljotina, bila je inferiorna u odnosu na ustaljene
povijesne oblike.
 Ostalo je na kolektivnom, masovnom pokretu da modernoj
arhitekturi osigura pun i pravi izraz. Danas ga je moguće vidjeti,
prisutnog diljem svijeta, ne poput kaosa individualnih uobraţenja, nego
poput koherentne, organizirane discipline, koja svakom umjetniku
nameće stroge zahtjeve, meĊu kojima i zahtjev da se pojedinaĉno
prikloni kolektivnoj naravi ovoga zanata.
Pravila nove arhitekture formulirana su kreativnošću naroda. Ona su
u istoj mjeri egzaktna kao i pravila klasicizma. Ona zahtijevaju
nenakićenu jednostavnost, sliĉnu poštenju obiĉnog, neiskvarenog
ĉovjeka. Jednako kao što je u prošlosti meĊunarodnog bankarstva svaka
zgrada morala posjedovati razmetljive ukrasne vijence na zidovima,
današnje vrijeme nalaţe svakoj zgradi ravan krov. Jednako kao što je
doba imperijalizma zahtijevalo ulaz sa stupovima u rimskom stilu, doba
humanizma traţi kutne prozore, simbole sunĉeva svjetla podjednako
raspodijeljenog svima.
Oštroumni će jasno uoĉiti sociološko znaĉenje oblika moderne
arhitekture. U starom sustavu eksploatacije, najkorisnijem dijelu
društva, radnicima, nikada nije bilo dopušteno prepoznati vlastitu
vrijednost, njihova stvarna funkcija bila je prikrivena i zamaskirana:
zato je gospodar oblaĉio svoje sluge u livreje s vrpcama od zlata. To se
odrazilo i na arhitekturu razdoblja: funkcionalni elementi gradnje, vrata,
prozori, stubišta, bili su skriveni plaštom besmislenih ukrasa. Ali u
modernoj gradnji, upravo ovi, korisni elementi, simboli mukotrpnog
rada, izlaze na svjetlo dana. Ĉuje li se to glas novoga svijeta u kojemu
će radnik dobiti mjesto koje zasluţuje?
Kao najbolji primjer Moderne arhitekture u Americi, skrećemo vašu
pozornost na novu zgradu kompanije Basset Brush, koja je u završnoj
fazi. To je mala zgrada, ali ona svojim skromnim proporcijama
utjelovljuje svu nepokolebljivu jednostavnost nove discipline, i
predstavlja okrepljujući primjer 'Grandioznosti malih'.
Projektirao ju je Augustus Webb, mladi arhitekt koji puno obećava."

Susrevši Tooheyja, nekoliko dana kasnije, Peter Keating uznemireno

je pitao:
"Reci Ellsworthe, zaista to misliš?"
 "Što to?"
"To, o modernoj arhitekturi."
"Dakako. Kako ti se svidio moj mali ĉlanak?"
"Oh, vrlo je lijep. Vrlo uvjerljiv. Ali, reci mi Ellsworthe, zašto...
zašto si odabrao Gusa Webba? Napokon i ja sam u posljednje vrijeme
napravio neke modernistiĉke stvari. Palmerova kuća je posve ogoljena,
Mowry zgrada, sve sami prozori i ravan krov, Sheldonova robna kuća
je..."
"Daj, Petere, prestani s kukanjem. Tebi sam dovoljno pomagao,
nisam li? Pusti da povremeno poguram i nekoga drugog."
Na ruĉku na kojemu je morao govoriti o arhitekturi, Peter Keating je
izjavio:
"Osvrćući se na svoju dosadašnju karijeru, došao sam do zakljuĉka
kako je moj rad bio temeljen na jedinom ispravnom principu: principu
kako je konstanta promjene nuţnost ţivota. Budući da su zgrade
neodvojive od ţivota, logiĉno slijedi kako i arhitektura podlijeţe
neprestanoj promjeni. Ja osobno, nikada nisam imao predrasuda u tom
smislu: nastojao sam biti otvoren svim glasovima svojega doba. Fanatici
koji su trĉali uokolo govoreći kako sve strukture moraju biti
modernistiĉke, bili su jednako toliko zadrti kao i konzervativci koji nisu
priznavali ništa osim povijesnog stila. Ne ispriĉavam se zbog kuća koje
sam gradio na tradiciji klasike. One su bile odgovor potrebama doba u
kojem su nastale. Ne traţim ispriku niti za svoje moderne projekte. Oni
su najava novoga, boljega svijeta. Moje je mišljenje kako u smjernom
prihvaćanju ovog principa leţi i nagrada i radost zvanja arhitekta."
Bilo je puno uvaţavajućeg publiciteta i laskavih komentara prepunih
zavisti u profesionalnim krugovima, kada je vijest kako je Peter Keating
dobio Stoneridge postala javnom. Pokušao je u sebi izazvati veselje koje
je nekada osjećao u ovakvim prigodama. Nije uspio. Sliĉilo je još uvijek
nekakvom zadovoljstvu, ali bilo je istanjeno i posve blijedo.
Napor projektiranja Stoneridgea ĉinio mu se kao uteg previše teţak
da bi ga se dignulo. Nisu ga smetale okolnosti pod kojima ga je dobio: i
to je, takoĊer, izblijedjelo i izgubilo teţinu u njegovoj svijesti:
prihvaćeno i gotovo zaboravljeno. On se jednostavno nije mogao suoĉiti
sa zadatkom projektiranja velikog broja kuća, što je Stoneridge
zahtijevao. Bio je strašno umoran. Umoran se ujutro budio, i shvaćao
kako cijeli dan ĉeka veĉer da bi ponovno otišao u krevet.
Prepustio je Stoneridge Neilu Dumontu i Bennettu. "Samo naprijed",
iscrpljeno je rekao, "radite što god ţelite." "Koji stil, Peter?", pitao je
Dumont. "Oh, uzmite neki stil nekog razdoblja – vlasnici malih kuća to
uvijek traţe. Ali, neka bude neutralan – zbog reakcije tiska. Neka
evocira prošlost s osjećajem modernosti. Što god ţelite. Meni je
svejedno."
Dumont i Bennett poĉeli su raditi. Keating je promijenio nekoliko
krovnih linija na njihovim skicama i nekoliko prozora. Preliminarne
crteţe odobrio je Wynandov ured. Keating nije znao da li ih je odobrio i
Wynand osobno. Njega više nije susreo.
Dominique je već mjesec dana bila na putu, kad je Guy Francon
objavio svoj odlazak u mirovinu. Keating mu je rekao za rastavu, bez
dodatnih objašnjenja. Francon je mirno primio vijest: "Oĉekivao sam to.
U redu je, Petere. Vjerojatno nije ni tvoja, ni njezina krivnja." Više to
nije spominjao. Nije objasnio ni svoju odluku da se povuĉe, osim što je
rekao: "Davno sam ti to najavio. Umoran sam. Neka ti je sa srećom,
Petere."
Odgovornost za cijelu tvrtku na njegovim plećima, i mogućnost da
na ulaznim vratima stoji samo njegovo ime, uznemirila je Keatinga.
Trebao mu je partner. Odluĉio se za Neila Dumonta. Firma je postala
Peter Keating & Cornelius Dumont. U ĉast dogaĊaja, nekoliko prijatelja
upriliĉilo je malu pijanku, kojoj se Keating nije pridruţio. Obećao je
kako će doći, zaboravio na to i otišao provesti usamljen vikend negdje u
zabaĉenoj prirodi. Sjetio se proslave tek onoga jutra kad je već bila
gotova, dok je hodao zamrznutim šumskim puteljkom.
Stoneridge je bio posljednji ugovor koji je potpisala tvrtka Francon
& Keating.
 7

KAD SE DOMINIQUE SPUSTILA S VLAKA U NEW YORKU, WYNAND JU JE

ĉekao. Nije mu pisala, niti ga ĉula tjednima koje je provela u Renou:
nikoga nije obavijestila o svojem povratku. Ali je njegov uspravan lik na
peronu, miran, s izrazom neĉega konaĉnog, govorio kako je bio u
kontaktu s njezinim odvjetnicima, pratio svaki detalj brakorazvodnog
postupka, znao datum kada je dobila rastavu, sat kada je ušla u vlak i
broj kupea u kojemu je sjedila.
Nije krenuo prema njoj kad ju je ugledao. Ona je bila ta koja je
njemu prišla, znajući kako je ţeli gledati dok hoda prema njemu, koliko
god kratko bilo rastojanje. Nije se osmjehivala, samo je na njezinom
licu bilo draţesne smirenosti koja je, bez promjene izraza, mogla
postati osmijeh.
"Zdravo, Gail."
"Zdravo, Dominique."
Nije mislila na njega dok je boravila na putu, ne jasno i ne s
osjećajem kako je on stvarnost: u trenutku je osjetila prepoznavanje,
radost susreta s nekim tko joj je blizak, i tko joj je potreban.
Rekao je: "Daj mi svoje potvrde za prtljagu. Poslat ću po nju kasnije.
Moj automobil je vani."
Pruţila mu je potvrde i on ih je stavio u dţep. Znali su da se moraju
pokrenuti i prijeći preko platforme, do izlaza, ali je odluka koju su oboje
donijeli unaprijed nestala u tom ĉasu, jer se nisu pokrenuli, nego su
ostali tako, gledajući jedno u drugo.
On je prvi premostio tišinu, blago se osmjehnuvši.
"Kad bih imao pravo to reći, rekao bih ti kako ovo ĉekanje ne bih
podnio, da sam znao da ćeš ovako izgledati. Ali, s obzirom da nemam to
pravo, neću reći ništa."
Nasmijala se: "U redu Gail. I ovo je neka vrsta pretvaranja, ovo što
smo oboje tako neformalni. To svemu daje veći znaĉaj, ne manji, zar
ne? Hajdemo izgovoriti sve što ţelimo."
"Volim te", rekao je bezizraţajnim tonom, kao da su rijeĉi objava
bola, i kao da nisu upućene njoj.
 "Drago mi je što sam ovdje, s tobom. Nisam znala da će mi biti, ali
jest."
"Na koji naĉin, Dominique?"
"Ne znam. Na naĉin da sam zaraţena tobom, pretpostavljam. Na
naĉin neke konaĉnosti i mira."
Tad su shvatili kako je ovo izgovoreno usred pretrpanog perona,
izmeĊu ljudi i prtljaţnih kolica koja su ţurila pokraj.
Hodali su do ulice i njegova automobila. Nije pitala kamo idu: nije
joj bilo vaţno. U tišini je sjedila pokraj njega. Osjećala se podijeljenom,
većim dijelom obuzeta ţeljom da se ne opire, manjim ostavljena da se
pita zašto. Osjetila je potrebu dopustiti mu da je vodi, osjetila povjerenje
bez procjene, bez zadovoljstva, ali svejedno, povjerenje. Poslije nekog
vremena shvatila je kako njezina ruka leţi u njegovoj, kako joj prsti u
rukavicama ĉitavom duljinom dodiruju njegove, kako joj je goli
komadić koţe na zglobu, pritisnut uz njegov. Nije primijetila kad ju je
uzeo za ruku, bilo je to toliko prirodno i bilo je ono što je ţeljela od
prvoga trenutka kad ga je ugledala. Ali, sebi nije htjela dopustiti tu
ţelju.
"Kamo idemo, Gail?", upitala je.
"Po dozvolu. Zatim kod matiĉara. Vjenĉati se."
Polako se uspravila u sjedalu, okrećući lice prema njemu. Nije
povukla ruku, samo su joj prsti postali ukoĉeni, svjesni i daleki.
"Ne", rekla je.
Osmjehnula se, zadrţavši osmijeh previše dugo, u namjernoj,
fokusiranoj preciznosti. Mirno je gledao u nju.
"Ţelim pravo vjenĉanje, Gail. Ţelim ga u najrazmetljivijem hotelu u
gradu. Ţelim raskošne pozivnice, goste, gomilu gostiju, slavne zvijezde,
cvijeće, bliceve i filmske kamere. Ţelim vjenĉanje kakvo javnost
oĉekuje od Gaila Wynanda."
Pustio joj je ruku, jednostavno, bez ljutnje. Na trenutak se ĉinio
dalekim, kao da u sebi traţi rješenje nekog matematiĉkog problema, ne
previše teškog. Onda je rekao:
"U redu. Bit će potreban jedan tjedan da se pripremi. Mogao bih sve
obaviti veĉeras, ali ako su to pozivnice, gostima se mora barem tjedan
dana prije najaviti. U suprotnom, bilo bi nenormalno, a ti ţeliš normalno
Wynandovo vjenĉanje. Odvest ću te do hotela u kojemu ćeš boraviti tih
tjedan dana. Nisam ovo imao u planu, i nisam ništa rezervirao. Gdje bi
ţeljela odsjesti?"
"U tvojem stanu."
"Ne."
"Onda u Nordlandu."
Nagnuo se prema naprijed rekavši vozaĉu:
"Nordland, John."
U predvorju hotela rekao joj je:
"Vidjet ću te za tjedan dana. U utorak, u Noyes-Belmontu, u ĉetiri
sata poslije podne. Pozivnice će morati biti u ime tvojega oca. Reci mu
da ću se javiti. Ja ću se pobrinuti za ostalo."
Naklonio se, ne mijenjajući drţanje: njegov mir je i dalje bio iste,
osobite kvalitete, sastavljene od dviju stvari: hladnokrvnosti zrelog
muškarca toliko sigurnog u svoju sposobnost kontrole da moţe izgledati
leţerno, i jednostavnosti djeteta kojom se dogaĊaji prihvaćaju kao
neminovnost.
Nije ga više srela u toku tog tjedna. Shvatila je kako ga išĉekuje s
nestrpljenjem.
Vidjela ga je ponovno stojeći pokraj njega, ispred matiĉara, koji je
izgovarao rijeĉi braĉne zakletve, u tišini u kojoj je šest stotina ljudi
stajalo ispod raskošnih lustera plesne dvorane hotela Noyes-Belmont.
Okruţenje koje je poţeljela bilo je toliko savršeno, da je
predstavljalo vlastitu karikaturu; nije to bilo vjenĉanje jednog para iz
visokog društva, bio je to bezliĉan prototip rasipne, nakićene
vulgarnosti. Razumio je njezinu ţelju i namjerno je ispunio: nije sebi
olakšao pretjerivanjem, niti je scenu postavio bez milosti, sve je bilo
prekrasno upravo na naĉin kakav bi Gail Wynand, izdavaĉ, izabrao da je
ţelio vjenĉanje pred oĉima javnosti. Osim što Gail Wynand to nije ţelio.
Uĉinio je sebe dijelom predstave, kao da je i sam dio pogodbe, subjekt
podĉinjen istom stilu. Kad je kroĉio u dvoranu, uoĉila je kako gleda
gomilu gostiju kao da ne primjećuje da bi takva guţva odgovarala
premijerama opernih predstava ili najvećim rasprodajama najjeftinije
robe u sezoni, a nikako sveĉanom vrhuncu njegova ţivota. Drţao se
korektno, savršeno uglaĊeno.
Zatim su stajali jedno pokraj drugoga, izmeĊu matiĉara i gomile koja
se pretvorila u more tišine iza njih, gutajući ih oĉima. Nosila je dugaĉku,
crnu haljinu i buket svjeţih jasmina, koji joj je on darovao, crnom
vrpcom priĉvršćen o njezin zglob. Lice joj je, u oblaku crnoga vela, bilo
podignuto prema matiĉaru koji je govorio polako, ostavljajući neka
rijeĉi vise u zraku.
Pogledala je Wynanda. On nije gledao ni nju, ni matiĉara. Shvatila je
kako je sam u prostoriji. Prisvojio je ovaj trenutak i od njega, usprkos
blještavilu i vulgarnosti, napravio tihu sveĉanost za samoga sebe. Odbio
je crkvenu ceremoniju, koju nije poštovao, iako nije mogao imati više
poštovanja ni za drţavnog sluţbenika ispred sebe koji je recitirao
zakonski tekst – no, svejedno, uĉinio ovaj obred ĉinom ĉiste
religioznosti. Pomislila je: kad bih se udavala za Roarka u ovakvom
okruţenju, i Roark bi stajao ovako.
Ostao je netaknut monstruoznošću svega što je uslijedilo. Pozirao je
pokraj nje pred stotinama bliceva, ljubazno udovoljavajući zahtjevima
fotoreportera, najbuĉnijoj gomili unutar gomile. Stajao je uz nju,
rukujući se s pokretnom trakom dlanova, koja se satima razvlaĉila
pokraj njih. Izgledao je netaknut svjetlom, golemim buketima ljiljana,
zvucima gudaĉkog orkestra, rijekom ljudi koja je tekla, pretvarajući se u
deltu ispred stolova punih šampanjca, netaknut gostima koje je ovamo
dovela dosada, zavist i mrţnja, gostima koji su se bezvoljno odazvali
pozivnici na kojoj je pisalo njegovo opasno ime, i onima koji su ovamo
došli utaţiti ţelju za skandalima. Izgledao je nesvjestan toga kako svi
oni njegovu javnu ţrtvu doţivljavaju kao svoje prirodno pravo, kako
svoju prisutnost drţe neophodnim peĉatom svetosti obreda, kako od svih
tih stotina ljudi, samo on i njegova mlada smatraju ovu predstavu
ogavnom.
Promatrala ga je pozorno. Pokušavala je pronaći barem trag uţivanja,
makar na trenutak. Neka prihvati, mislila je, neka se ukljuĉi samo
jedanput, neka pokaţe dušu Zastava u elementu koji joj priliĉi. Nije
vidjela prihvaćanje. Povremeno bi ugledala tragove bola; ali ni bol ga
nije dodirivala posve. I sjetila se kako poznaje samo još jednog ĉovjeka,
koji je govorio o patnji koja prodire samo do odreĊene toĉke.
Kada su i posljednje ĉestitke završile, bili su, prema obiĉajima,
slobodni otići. Ali on nije krenuo. Znala je kako ĉeka njezinu odluku.
Udaljila se od njega, nestajući meĊu gostima: smiješila se, kimala
glavom i slušala uvredljivo glupe razgovore, drţeći ĉašu šampanjca u
ruci.
MeĊu svjetinom je ugledala svojeg oca. Izgledao je ponosno, i
sjetno, i zbunjeno. Mirno je primio obavijest o njezinu vjenĉanju,
rekavši: "Ţelim ti sreću, Dominique. Iskreno to ţelim. Nadam se kako je
on pravi ĉovjek." U glasu je bilo sumnje.
U gomili je primijetila Ellswortha Tooheyja. Uoĉivši da ga gleda,
brzo se okrenuo. Poţeljela se glasno nasmijati, ali se sluĉaj zateĉenog
Ellswortha Tooheyja nije ĉinio dovoljno vaţnim da bi mu se u ovom
trenutku smijalo.
Alvah Scarret se kroz guţvu probio do nje. Pokušavao je reći nešto
prigodno i veselo, ali mu je lice bilo smrknuto i povrijeĊeno. Brzo je
promrmljao nešto o najljepšim ţeljama za njezinu sreću, a onda je
glasno i jasno rekao, vidljivo uzbuĊen:
"Ali zašto, Dominique? Zašto?"
Nije mogla posve povjerovati drskosti koju je pitanje
podrazumijevalo. Hladno je upitala:
"O ĉemu govoriš, Alvah?"
"O vetu, oĉito."
"Kakvom vetu?"
"Znaš ti dobro o kakvom. I sad te ja pitam, zašto su ovdje prisutne
sve proklete novine, svi trećerazredni gradski ĉasopisi, sve novinske
agencije, svi osim Zastava? Svi osim Wynandovih izdanja. Što da
kaţem ljudima? Kako da im objasnim? Kako si to mogla napraviti
svojim bivšim kolegama iz struke?"
"Ponovi mi to još jedanput, Alvah."
"Zar nisi znala kako je Gail zabranio svim našim novinarima dolazak
ovamo? I mi sutra nećemo imati nijednu priĉu, ni reportaţu, ni sliku,
samo dvije reĉenice na osamnaestoj stranici?"
"Ne", rekla je. "Nisam znala."
Pitao se zašto se tako naglo udaljila. Pruţila je ĉašu šampanjca
prvom nepoznatom ĉovjeku u blizini, uvjerena da je konobar. Kroz
svjetinu se probila do Wynanda.
"Idemo, Gail."
"Da, draga moja."
 Stajala je u sredini salona njegova stana, u nevjerici, misleći o tome
kako je sada ovo njezin dom i kako doista nalikuje domu koji bi sama
odabrala.
Promatrao ju je. Nije pokazivao ţelju ni za razgovorom, ni za
dodirom, samo ju je ţelio gledati, ovdje, u njegovoj kući, dovedenu
ovamo, visoko iznad grada, kao da znaĉaj ovoga trenutka ne moţe
podijeliti, ĉak niti s njom.
Polagano je prešla preko sobe, skinula šešir i naslonila se na rub
stola. Pitala se zašto njezina navika da govori malo, i zadrţi stvari za
sebe, nestaje pred njim, zašto ima potrebu za jednostavnom iskrenošću,
onakvom kakvu nikome drugome nije mogla ponuditi.
"Na kraju je bilo po tvojem, Gail. Oţenio si se onako kako si ţelio."
"Da, mislim da jesam."
"Bilo je uzaludno pokušati muĉiti tebe."
"U stvari jest. Ali, nije me previše smetalo."
"Ne?"
"Ne. Ako je to bilo ono što si ti ţeljela, morao sam samo odrţati
obećanje."
"Ali ti si mrzio sve ovo, Gail!"
"U potpunosti. I što onda? Samo je prvi trenutak bio teţak, kada si
to izgovorila u automobilu. Poslije toga bilo mi je gotovo drago."
Govorio je mirno, odgovarajući na njezinu iskrenost: znala je kako
će izbor prepustiti njoj, i slijediti njezin naĉin, šutjeti ili priznati sve što
ona bude ţeljela da prizna.
"Zašto?"
"Zar nisi primijetila svoju pogrešku, ako je to uopće bila pogreška?
Da si posve ravnodušna prema meni, ti ne bi poţeljela da ja patim."
"Ne. To nije bila pogreška."
"Dobar si gubitnik, Dominique."
"Mislim da je i to zarazno, Gail. Ali ima nešto zbog ĉega sam ti
zahvalna."
"Što je to?"
"Zabrana svim Wynandovim izdanjima da pišu o našem vjenĉanju."
Pogledao je u nju oĉima u tom trenutku paţljivim na posve osobit
naĉin, i onda se nasmijao.
"Ne sliĉi tebi, Dominique, da na mi na tome zahvaljuješ."
 "Nije sliĉilo tebi to što si uĉinio."
"Morao sam. Ali, mislio sam kako ćeš biti ljuta."
"Trebala sam biti. Ali nisam bila. Nisam ni sada. Hvala ti."
"Je li moguće biti zahvalan na zahvalnosti? Teško je objasniti, ali
tako se osjećam, Dominique."
Promatrala je blago svjetlo na zidovima koji su ih okruţivali. Svjetlo
je bilo dio prostorije, dajući svemu osobitu kvalitetu, više od materijala i
boja. Pomislila je kako su iza ovih zidova druge prostorije, koje nikada
nije vidjela, a koje sada pripadaju njoj. I shvatila je kako ţeli da budu
njezine.
"Gail, nisam te pitala što ćemo sad? Idemo li na put? Na medeni
mjesec? Smiješno, nisam na to ĉak ni pomislila. Mislila sam na
vjenĉanje i ništa poslije toga. Kao da je tu kraj, a poslije je sve na tebi.
Ni ovo ne sliĉi na mene, zar ne Gail?"
"Osim što mi taj dio ne ide u korist. Pasivnost nije dobar znak. Ne za
tebe."
"Moţe postati, ako budem uţivala u njoj."
"Moţe. Iako neće trajati. Ne, ne idemo nikuda. Osim ako ti ne ţeliš."
"Ne."
"Onda ostajemo ovdje. Još jedan neobiĉan naĉin za napraviti
izuzetak. Odgovara i tebi i meni. Putovanje je oduvijek bilo bijeg, za nas
oboje. Ovaj put ne bjeţimo."
"U redu, Gail."
Kada ju je uzeo u naruĉje i poljubio, njezina ruka ostala je savijena
izmeĊu njihovih tijela, s dlanom na njegovu ramenu. Obrazom je
dodirivala klonuli buketić jasmina na ruci, mirisa još uvijek netaknuta,
punog sjećanja na proljeće.
Ušavši u njegovu spavaću sobu shvatila je kako to nije prostor ĉije su
slike objavljene u bezbrojnim novinama. Stakleni kavez bio je srušen.
Zidovi podignuti na njegovu mjestu ĉinili su zatvoren, nadsvoĊen
prostor ĉvrstih zidova, bez prozora. Bila je osvijetljena i klimatizirana,
ali ni svjetlo, ni zrak nisu ovamo dopirali izvana.
Legla je u njegov krevet i dlanovima ĉvrsto uz sebe pritisnula
hladnu, mekanu plahtu, kako joj se ruke ne bi pomaknule i dotaknule ga.
Ali njezina ukoĉena ravnodušnost nije u njemu izazvala nemoć i bijes.
Razumio je. I nasmijao se. Ĉula ga je dok govori – glasom u kojemu
nije bilo ni njeţnosti, ni obzira, samo zabave – "Ne vrijedi ti,
Dominique." Znajući kako je brana izmeĊu njih podignuta i ona je nije u
stanju zadrţati, osjetila je odgovor svojeg tijela, odgovor gladi,
prihvaćanja i uţitka. Pomislila je kako nije u pitanju ţelja, ĉak ni
seksualni ĉin, nego samo muškarac koji predstavlja ţivotnu silu, i ţena
koja na nju odgovara; kako ovaj ĉovjek ima iskonsku snagu i volju, i
ovaj je ĉin samo njegova najjednostavnija demonstracija, a njezin
odgovor nije upućen ni ĉinu, ni ĉovjeku, već toj moći u njemu.

"Onda?", upitao je Ellsworth Toohey. "Je li ti sad napokon jasno?"

Stajao je leţerno oslonjen na naslon Scarretova stolca, dok je Scarret
piljio u košaru prepunu pisama na podu pokraj stola.
"Tisuće", ţmirkao je Scarret, "tisuće, Ellsworthe. Trebao bi vidjeti
kakvim imenima ga zovu. Zašto nije objavio priĉu o svojem vjenĉanju?
Ĉega se srami? Što to skriva? Zašto se nije vjenĉao u crkvi kao svaki
pristojan ĉovjek? Kako moţe oţeniti rastavljenu ţenu? To je ono što svi
pitaju. A on ĉak neće ni pogledati pisma, on, Gail Wynand, ĉovjek
kojega drţe seizmografom javnoga mnijenja."
"Istina je", rekao je Toohey. "Takav je to ĉovjek."
"Evo, na primjer", Scarret je podignuo pismo sa stola i stao ĉitati. 'Ja
sam poštovana ţena i majka petero djece, i sigurna sam da moja djeca
neće rasti uz vaše novine. Kupovala sam ih ĉetrnaest godina, ali sada,
kad ste pokazali kako ste ĉovjek koji nema pristojnosti, koji se ruga
svetoj instituciji braka, jer ste u preljubu s propalom ţenom, koja je još i
tuĊa ţena, i koja se udala u crnini, kako je jadna i trebala, neću više
ĉitati vaše novine, jer vi niste ĉovjek dobar za malu djecu i zaista sam se
razoĉarala u vama. Vrlo iskreno vaša, gospoĊa Thomasa Parkera.' Ovo
sam mu proĉitao. Nasmijao se."
"A-ha", promrmljao je Toohey.
"Što je to ušlo u njega?"
"Ništa nije ušlo u njega, Alvah. Nešto je napokon izišlo iz njega na
svjetlost dana."
"Usput, znaš li koliko je novina iskopalo onu staru fotografiju gologa
kipa Dominique, iz onoga prokletog hrama, i objavilo je uz priĉu o
vjenĉanju, kako bi ilustrirali zanimanje gospoĊe Wynand za umjetnost,
svinje jedne. Uţivaju što mogu uzvratiti udarac. Osvećuju mu se,
pijavice jedne. Pitam se samo tko ih je podsjetio na tu sliku."
"Ne bih znao."
"Ma, dobro, ovo je samo bura u šalici ĉaja. Zaboravit će oni sve ovo
za nekoliko tjedana. Mislim da neće napraviti previše štete."
"Ne. Ne ovaj incident. Ne sam po sebi."
"Na što misliš? Je li to neko predviĊanje?"
"Ova pisma su predviĊanje, Alvah. Ne pisma sama po sebi, već to što
ih on ne ĉita."
"Oh, glupo se sad brinuti oko toga. Gail zna kad i gdje stati. Nemoj
od miša praviti slona..." Pogledavši Tooheyja, glas mu se naglo
promijenio: "Isuse, Ellsworthe, imaš pravo! Što da radimo?"
"Ništa, prijatelju moj. Još dugo vremena."
Toohey je sjedio na rubu Scarretova stola i vrhom svoje šiljaste
cipele prevrtao pisma u košari ispod, kao da se igra, podiţući ih i
šuškajući papirom. Stekao je zgodnu naviku navraćati u Scarretov ured
u svako doba. Scarret je stekao naviku ovisiti o njemu.
"Reci, Ellsworthe", iznenada je upitao, "jesi li ti zaista ĉovjek lojalan
Zastavama?"
"Alvah, preskoĉi frazeologiju. Nitko ne govori u toj mjeri sluţbeno."
"Ne, mislio sam... znaš što sam mislio."
"Nemam blagog pojma. Tko je ikada bio nelojalan prema kruhu
nasušnom?"
"Da, istina je... Ipak, znaš Ellsworthe, ti si meni drag, ali nikada
nisam siguran da li ti uistinu misliš ono što mi govoriš ili to samo zbog
mene izgovaraš."
"Nemoj sada sebe gnjaviti psihološkim problemima. Zapetljat ćeš se
do kraja. Što ti je na umu?"
"Zašto ti još uvijek pišeš za Nove granice?"
"Zbog novaca."
"Daj, to su mrvice za tebe."
"Pa, to je prestiţni ĉasopis. Zašto ne bih pisao za njega? Nisam ovdje
zaposlen ekskluzivno."
"Nisi, i mene nije briga za koga pišeš sa strane. Ali, Nove granice su
prokleto ĉudne u posljednje vrijeme."
"U vezi ĉega?"
 "U vezi Gaila Wynanda."
"Oh, glupost Alvah."
"Ne gospodine, nisu gluposti. Ti samo nisi primijetio, pretpostavljam
kako ne ĉitaš dovoljno paţljivo, ali ja imam instinkt za takve stvari, i
znam. Znam kad je u pitanju samo neki mlad, nadobudan
pametnjaković, ili kad se radi o ukupnoj politici lista."
"Nervozan si, Alvah, i pretjeruješ. Nove granice su liberalne novine i
oduvijek su kritizirale Wynanda. Svi to rade. On u struci nikada nije
uţivao pretjeranu popularnost. Što mu nije smetalo, zar ne?"
"Ovo je drugaĉije. Ne volim kada je u pozadini nekakav sustav, neka
vrsta posebne namjere, prividno mali potoĉići koji teku uokolo, nevino i
bez smisla, ali prije nego se okreneš, spoje se u rijeku, sve se uklopi
savršeno, i onda..."
"Hvata te paranoja Alvah?"
"Ne sviĊa mi se to. Bilo je u redu kada su ljudi komentirali njegovu
jahtu, i njegove ljubavnice, i tih par skandala s općinskim izborima, što
nikada nije dokazano", dodao je ţurno. "Ali, meni se ne sviĊa kad
ţargonom te nove inteligencije, kojim kao da se sve ĉešće govori, kaţu
kako je Gail Wynand eksploatator, kapitalistiĉki gusar, bolest ovog
doba. To je još uvijek lupetanje Ellsworthe, samo što u ovakvoj vrsti
ima dinamita."
"To je samo moderan naĉin iskazivanja iste stvari, ništa više. Usput,
ne mogu ja biti odgovoran za uredniĉku koncepciju ĉasopisa, samo zato
što im povremeno prodam poneki ĉlanak."
"Da, osim... osim što to nije ono što sam ja ĉuo."
"Što si ĉuo?"
"Ĉuo sam kako financiraš ĉitavu prokletu stvar."
"Tko, ja? Ĉime?"
"Dobro, moţda ne izravno. Ali ĉuo sam kako si ti bio taj, koji je
nagovorio onog alkoholiĉara Ronnyja Pickeringa neka im da injekciju
od stotinu tisuća dolara, baš kad su Nove granice bile na rubu propasti."
"K vragu, to je bilo samo kako bih spasio Ronnyja od ĉaše. Klinac se
potpuno izgubio u piću. To mu je dalo odreĊeni osjećaj višeg smisla u
ţivotu. I to je sigurno bila bolja uporaba tih novaca, nego da mu ih uzmu
plesaĉice u noćnim klubovima, što je inaĉe sluĉaj."
 "Da, ali onda si mogao zauzvrat traţiti od urednika neka se skine
Gailu s vrata."
"Nove granice nisu Zastave. To su novine s principima. Tamo se ne
traţe usluge od urednika, niti im se postavljaju uvjeti."
"U ovome poslu, Ellsworthe? Koga ti zafrkavaš?"
"Pa, ako će te to smiriti, reći ću ti nešto što nisi ĉuo. Oĉekuje se da
ostane tajna, izvedeno je preko puno posrednika. Znaš li kako sam
upravo ja nagovorio Mitchella Laytona da otkupi dobar dio Zastava?"
"Ne!"
"Da."
"Isuse, Ellswothe, pa to je fantastiĉno! Mitchell Layton? Takav
rezervoar moţemo iskoristiti... Ĉekaj malo. Mitchell Layton?"
"Da. Što nije u redu s Mitchellom Laytonom?"
"Nije li to onaj mladić koji ne zna kako izići na kraj s nasljedstvom
koje mu je ostavio djed?"
"Djed mu je ostavio golemo bogatstvo."
"Da, ali on je psihopat. To je onaj koji je prvo bio budist, pa
vegetarijanac, pa unitarist, pa nudist, a sada se sprema podignuti zgradu
proletarijata u Moskvi."
"Pa što?"
"Ali Isuse! Komunist u našem upravnom odboru!"
"Mitch nije crveni. Kako netko moţe biti crveni, s ĉetvrt milijarde
dolara? On je samo blijedo ruţiĉast. Vuĉe na ţuto. Ali ima jako dobro
srce."
"Ali – u Zastavama!"
"Alvah, ti si guzica. Kako ne vidiš. Ja sam zasluţan što je on poţelio
dodati malo love u dobre, stare, konzervativne novine. To će ga izlijeĉiti
od ruţiĉastih namjera i vratiti na pravi put. Uostalom, kakvu štetu moţe
napraviti? Tvoj dragi Gail i dalje ima sve pod kontrolom, zar ne?"
"Zna li Gail za ovo?"
"Ne. Dragi Gail nije bio toliko paţljiv posljednjih godina, kao što je
nekada znao biti. A ti mu bolje nemoj reći. Vidiš što se dogaĊa s njim.
Potrebno ga je malo stisnuti. A tebi je potrebna lova. Budi paţljiv s
Mitchellom Laytonom. On moţe biti od koristi."
"Tako znaĉi."
 "Tako. Vidiš li? Moje je srce na pravom mjestu. Ja jesam pomogao
malome, nejakom liberalnom listiću kao što su to Nove granice, ali ja
sam isto tako donio puno grandiozniju svotu gotovine velikom uporištu
ultrakonzervativizma, kao što su to Zastave."
"Jesi, dakle. Što je prokleto pristojno s tvoje strane, s obzirom da si i
sam neka vrsta radikala."
"Hoćeš li i dalje priĉati o nelojalnosti?"
"Mislim ne. Izgleda kako ćeš ti ipak stati uz stare Zastave."
"Jasno da hoću. Pa, ja volim Zastave. Sve bih za njih napravio. Dao
bih ţivot za newyorkške Zastave."
 8

KORACI TLOM PUSTOG OTOKA VEZUJU ĈOVJEKA ZA OSTATAK ZEMLJE,

ali u svojem apartmanu, iskljuĉenih telefona, Wynand i Dominique nisu
imali osjećaj kako je ispod njih pedeset sedam katova i gomila ĉeliĉnih
šipaka razapetih kroz granit, njima se ĉinilo da im je kuća usidrena u
svemiru, ne kao otok, nego kao planet. Grad je postao samo prijateljska
slika, apstrakcija s kojom nije moguće uspostaviti nikakav kontakt,
nešto poput neba: prizor za divljenje, bez izravne veze s njihovim
ţivotima.
Puna dva tjedna nakon vjenĉanja nisu izišli iz kuće. Mogla je pozvati
lift i prekinuti ove dane kad god je htjela, ali nije. Nije osjećala potrebu
odupirati se, razmišljati, preispitivati. Bila je to opĉinjenost, i mir.
Sjedio je i satima razgovarao s njom, kad god bi poţeljela. Bio je
zadovoljan sjediti u tišini, ako je njoj to bilo draţe, i promatrati je
pogledom kojim je ona promatrala njegovu zbirku umjetniĉkih djela,
jednako dalekim i mirnim. Odgovarao je na svako njezino pitanje. Ne bi
postavio niti jedno. Nikada nije govorio o onome što osjeća. Kad bi
poţeljela samoću, nije ju uznemirivao. Jedne ga je veĉeri, sjedeći u
svojoj sobi s knjigom, ugledala kako stoji vani, u tami, pokraj zamrznute
ograde krovnog vrta; nije gledao unutra, u stan, jednostavno je stajao
tamo, obasjan svjetlom njezina prozora.
Kad su prošla dva tjedna, vratio se na posao, u svoj ured u
Zastavama. Ipak, osjećaj izoliranosti nije nestao, poput teme koja,
jednom zadata, ostaje saĉuvana u budućnosti. Vraćao se kući svaku
veĉer, i grad bi prestao postojati. Nije imao ţelju odlaziti nekamo.
Nikoga nije pozivao u goste.
Iako to nikada nije izgovorio, znala je kako ne ţeli da ona izlazi iz
kuće. Kad se vraćao, pitao bi: "Da li si danas izlazila", nikada: "Gdje si
bila?" Nije to bila ljubomora, ono 'gdje' nije bilo vaţno. Ako je ţeljela
kupiti cipele, uĉinio bi odlaske u prodavaonice nepotrebnima, naruĉivši
neka joj pošalju kompletne kolekcije iz tri dućana, kako bi odabrala ono
što ţeli. Kad je poţeljela vidjeti jedan odreĊeni film, podignuo je na
krovu salu za filmske projekcije. Pokoravala se, prvih nekoliko mjeseci.
Shvativši koliko uţiva u svojoj izoliranosti, prekinula je odmah.
Natjerala ga je da prihvaća pozive i sama pozivala goste u kuću.
Prilagodio se, bez protesta.
Ali jedan je zid zadrţao, i njega nije mogla slomiti, zid koji je
podignuo izmeĊu svoje ţene i svojih novina. U njegovim novinama
njezino ime nikada nije spomenuto. Onemogućavao je svaki pokušaj da
se gospoĊu Gaila Wynanda uvuĉe u društveni ţivot – da predsjedava
udruţenjima, sponzorira dobrotvorne projekte, podrţava raznovrsne
akcije. Nije oklijevao otvoriti njezinu poštu ako bi na njoj bio sluţbeni
ţig, ili zaglavlje koje je odavalo namjenu, uništio bi je bez odgovora, i
rekao joj kako ju je uništio. Slijegala bi ramenima i ništa ne bi
odgovorila.
Ipak, nije se ĉinilo da dijeli njezin prezir prema svojim novinama.
Nije joj dopuštao raspravu o njima. Nije mogla otkriti što on o njima
misli, niti što osjeća. Jedanput, kad je komentirala uvredljiv uvodnik,
hladno je rekao:
"Nikada se nisam ispriĉavao zbog Zastava i nikada neću."
"Ali ovo je zaista ogavno, Gail."
"Mislio sam kako si se udala za izdavaĉa Zastava."
"Mislila sam kako se ti toga ne voliš sjetiti."
"Što ja volim ili ne, ne tiĉe se tebe. Ne oĉekuj od mene da ću
promijeniti Zastave, niti da ću ih ţrtvovati. Ne bih to uĉinio ni za koga
na svijetu."
Nasmijala se: "Ne bih to niti traţila, Gail."
Nije odgovorio osmijehom.
U svojem uredu, u zgradi Zastava, radio je s novom energijom,
nekom vrstom surovog zanosa, koji je iznenadio i one što su ga znali u
njegovim najambicioznijim godinama. Ostajao bi na poslu cijelu noć,
ako je bilo potrebno, što se već dugo nije dogodilo. Ništa se nije
promijenilo u njegovoj ureĊivaĉkoj politici, niti u njegovim metodama.
Alvah Scarret promatrao ga je sa zadovoljstvom. "Pogriješili smo u vezi
njega, Ellsworthe", rekao je svojem starom sugovorniku: "To je onaj
stari Gail, blagoslovljen bio. Bolji nego ikada." "Dragi moj Alvah",
odgovorio je Toohey, „nikada ništa nije tako jednostavno kao što ti
misliš – ni tako brzo." "Ali, on je sretan! Zar ne vidiš koliko je sretan?"
"Biti sretan najopasnija je stvar koja se njemu mogla dogoditi. I
napokon jedanput, kao humanist, ovo govorim za njegovo vlastito
dobro."
Sally Brent odluĉila je nadmudriti svojega šefa. Sally Brent, ponos
Zastava, bila je gojazna, sredovjeĉna ţena koja se odijevala kao model
za reviju dvadeset prvog stoljeća, i pisala kao sobarica. Imala je puno
poklonika meĊu ĉitateljima Zastava. Popularnost joj je donijela višak
samopouzdanja.
Sally Brent je odluĉila napisati priĉu o gospoĊi Gaila Wynanda. Bila
je to upravo njezina vrsta priĉe, a stajala je tu, pred njezinim nosom,
neiskorištena. Uspjela se probiti u Wynandov stan, upotrijebivši taktiku
za ulazak na mjesta kamo nije bila dobrodošla, taktiku koju je nauĉila
kao dobro istrenirana sluţbenica Gaila Wynanda. Ušavši dramatiĉno
kao i uvijek, odjevena u crnu haljinu sa zataknutim suncokretom,
njezinim vjeĉnim ukrasom i zaštitnim znakom, zadihano je rekla
Dominique: "GospoĊo Wynand, ja sam ovdje kako bih vam pomogla da
prevarite muţa."
Onda je namignula vlastitoj zloĉestoći i objasnila: "Naš dragi
gospodin Wynand nije bio fer prema vama uskrativši vam slavu na koju
imate pravo, iz nekog razloga koji ja jednostavno ne razumijem. Ali mi
ćemo ga srediti, vi i ja. Što moţe muškarac kad se mi djevojke
udruţimo? On jednostavno ne zna koliko ste vi zanimljivi novinama.
Ispriĉajte mi svoju priĉu, a ja ću je zapisati, i bit će toliko dobra da će je
on jednostavno morati objaviti."
Dominique je bila sama kod kuće i osmjehnula se naĉinom koji Sally
Brent nikada prije nije vidjela i zato za njega, iako je imala oštar dar
zapaţanja, nije pronašla pridjeve. Dominique joj je ispriĉala svoju priĉu.
Ispriĉala je upravo onakvu priĉu o kakvoj je Sally sanjala.
"Da, svakako", rekla je Dominique, "ja mu pripremam doruĉak.
Šunku s jajima, što je njegovo najdraţe jelo... O, da, gospoĊice Brent, ja
sam jako sretna. Ujutro, kad otvorim oĉi, kaţem sama sebi, sve ovo ne
moţe biti istina, nemoguće da je jadnica poput mene postala ţena
velikog Gaila Wynanda, koji je mogao birati izmeĊu svih ljepotica
svijeta. Znate, godinama sam bila zaljubljena u njega. On je za mene bio
san, divan, nedostiţan san. I sad je san postao stvarnost... Molim vas,
gospoĊice Brent, prenesite moju poruku svim ţenama u Americi:
strpljenje se uvijek nagraĊuje i ljubav ĉeka na nas iza prvog ugla.
Mislim kako je to prekrasna misao, i moţda će pomoći drugim
djevojkama, kao što je pomogla meni... Sve što oĉekujem od ţivota je
usrećiti Gaila, dijeliti s njim njegove radosti i tuge, biti dobra ţena i
majka."
Alvah Scarret proĉitao je priĉu i toliko mu se svidjela da je zaboravio
na svaki oprez. "Objavi je, Alvah", salijetala ga je Sally Brent, "tiskaj
probni otisak, i ostavi ga na njegovu stolu. Vidjet ćeš da će ga odobriti."
Sally Brent otpuštena je iste veĉeri. Njezin skupi ugovor bio je isplaćen,
iako je istjecao tek za tri godine, i reĉeno joj je neka nikada više nogom
ne stupi u zgradu Zastava, kakav god bio razlog.
Scarret se bunio u panici: "Gail, ne moţeš otpustiti Sally! Ne Sally!"
"Kad ne budem mogao otpustiti koga god poţelim, u mojoj kući,
zatvorit ću je, i prokletu zgradu raznijeti u komade!", mirno je
odgovorio Wynand.
"Ali njezini ĉitatelji! Izgubit ćemo njezine ĉitatelje!"
"K vragu s njezinim ĉitateljima."
Te veĉeri za stolom, Wynand je iz dţepa izvadio zguţvani
zamotuljak papira, probni otisak priĉe, i bacio ga, bez rijeĉi, u lice
Dominique, koja je sjedila nasuprot njemu. Pogodio ju je u obraz i pao
na pod. Podignula ga je, razmotala, vidjela što je u njemu, i nasmijala se
glasno.
Sally Brent objavila je ĉlanak o ljubavnom ţivotu Gaila Wynanda.
Na zabavan, intelektualan naĉin, terminologijom socioloških studija,
ĉlanak je iznio podatke koje ne bi objavio ni najgori ţuti tisak.
Objavljen je u Novim granicama.

* * * * *

Wynand je darovao Dominique ogrlicu izraĊenu po njegovoj vlastitoj

zamisli. Bila je naĉinjena od dijamanata bez vidljivih drţaĉa, nepravilno
razmještenih, kao da se puna šaka sluĉajno otvorila i ispustila pregršt
dragog kamenja: na okupu ih je drţala mreţa od platine, ispletena pod
mikroskopom, oku jedva vidljiva. Kad ju je stavio na njezin vrat, kao da
su se kapi vode rasule po njemu.
Stojeći ispred ogledala, spustila je haljinu s ramena, gledala blistave
kapljice na svojoj koţi i rekla:
 "Ona priĉa o kućanici iz Bronxa koja je ubila mladu ljubavnicu
svojega muţa, priliĉno je bijedna, Gail. Iako mislim da postoji nešto još
bjednije, radoznalost ljudi koji podilaze takvoj znatiţelji. I, ustvari, ta
kućanica, koja na slici ima slonovske noge i smeţuran vrat, ĉini ovu
ogrlicu mogućom. Ogrlica je prekrasna. Nosit ću je s ponosom."
Osmjehnuo se; iznenadni sjaj u njegovim oĉima sadrţavao je ĉudnu
osobinu hrabrosti.
"Moţeš tako promatrati stvari", rekao je. "Ali moţeš i drugaĉije.
Volim misliti kako sam uzeo najgori otpadak ljudskoga duha, razum te
ţene i razum ljudi koji ţele ĉitati o njoj, i od toga napravio ovu ogrlicu
na tvojemu vratu. Volim misliti kako sam alkemiĉar koji je u stanju
izvesti takvo proĉišćenje."
Nije uoĉila ispriku, ţaljenje, ili prezir dok je gledao u nju. Bio je to
neobiĉan pogled; primijetila ga je i prije; pogled jednostavnog
oboţavanja. I shvatila je kako postoji stupanj oboţavanja koji samog
oboţavatelja ĉini predmetom dubokog poštovanja.
Sjedila je pred ogledalom, kad je sljedeće veĉeri ušao u njezinu sobu.
Sagnuo se da bi usnama dotaknuo njezin vrat, i ugledao komadić papira
priĉvršćen za rub ogledala. Bila je to dešifrirana poruka kojom je
okonĉana njezina karijera u Zastavama.

OTPUSTI VJEŠTICU. G.W.

Izravnao je ramena i stao, uspravan, iza nje. Upitao je:

"Kako si došla do ovoga?"
"Preko Ellswortha Tooheyja. Mislila sam kako je vrijedno ĉuvanja.
Nisam imala pojma da će jednoga dana biti tako prikladno."
Duboko je pognuo glavu, priznajući autorstvo, i nije rekao ništa više.
Oĉekivala je da će telegram sljedećega jutra nestati. Ali on ga nije niti
dotaknuo. Ona ga takoĊer nije ţeljela maknuti. Ostao je izloţen na
njezinom ogledalu. Dok bi je drţao u svojim rukama ĉesto bi vidjela
kako mu se pogled zaustavlja na komadiću papira. Nije znala o ĉemu
misli.

* * * * *
 U proljeće ga je konvencija izdavaĉa na tjedan dana odvela iz New
Yorka. Bio je to njihov prvi rastanak. Na povratku Dominique ga je
iznenadila, došavši na aerodrom. Bila je vesela i njeţna; u njezinu
ponašanju bilo je obećanje neĉega što nikada nije oĉekivao, u što nije
mogao povjerovati, i shvatio kako vjeruje, u potpunosti.
Kad je ušao u salon njihova stana i srušio se na kauĉ, znala je kako se
ţeli odmoriti u tišini, ponovno osjećajući sigurnost svojega svijeta.
Vidjela je njegove oĉi, nezaštićene i prepuštene njoj. Stala je uspravno i
spremno rekla:
"Bolje se odjeni, Gail. Veĉeras idemo u kazalište."
Podignuo se i osmjehnuo, dok su kose brazde na ĉelu postale
vidljive. Osjetila je posvemašnje divljenje prema njemu: bila je to
savršena kontrola, izuzev brazdi. Rekao je:
"U redu. Smoking ili veĉernje odijelo?"
"Veĉernje odijelo. Imam ulaznice za predstavu Boli te đon. Vrlo ih
je teško nabaviti."
Bilo je to previše: ĉinilo se suludim u tom ĉasu biti sudionikom
natjecanja meĊu njima: nasmijao se, iskreno, u nemoćnom uţasu.
"Dragi Boţe, Dominique, ne to!"
"Zašto ne, Gail? To je najveći hit u gradu. Tvoj vlastiti kritiĉar, Jules
Fougler", prestao se smijati, shvativši – "rekao je kako je to najveća
predstava našega vremena. Ellsworth Toohey najavio ju je kao prvog
vjesnika novog doba. Alvah Scarret je izjavio kako nije pisana tintom
već mlijekom ljudske dobrote. Sally Brent, prije nego što si je otpustio,
napisala je kako se smijala s knedlom u grlu. Pa, to je kumĉe Zastava.
Zakljuĉila sam kako ti to sigurno ţeliš vidjeti."
"Da, svakako", odgovorio je.
Ustao je i otišao se preodjenuti.
Predstava Boli te đon igrala je već puno mjeseci. Ellsworth Toohey
je u svojoj kolumni sa ţaljenjem primijetio kako je došlo do neznatne
promjene naslova: "kao ustupak uskogrudnom konvencionalizmu
srednje klase koja još uvijek kontrolira naš teatar. To je tuţan primjer
ograniĉavanja umjetniĉke slobode. I zato odbijamo ĉuti stare besmislice
o našem društvu kao slobodnom. Izvorni naslov ovog predivnog
komada bila je autentiĉna fraza izvaĊena iz jezika masa, hrabre, ĉiste
elokvencije, koju posjeduju narodni izrazi."
 Wynand i Dominique sjedili su u sredini ĉetvrtoga reda, ne gledajući
jedno u drugo, slušajući predstavu. Ono što se dogaĊalo na sceni bile su
trivijalne besmislice; ono što se dogaĊalo ispod površine, uţasnulo ih je.
Bilo je neĉega mraĉnog u izgovorenim glupostima, neĉega što su glumci
upili poput infekcije; bilo je toga u njihovu smijuljenju, u prepredenosti
njihovih glasova, u njihovim nepristojnim gestama. Bilo je to slavljenje
gluposti izgovoreno poput otkrivenja, drsko zahtijevanje priznanja,
proslava, ne nevinog prkosa, nego svjesne bezobraštine. Autor kao da je
poznavao prirodu svojega rada, i hvalisao se svojom moći da ga uĉini
uzvišenim u oĉima publike, uništavajući svaku sposobnost za uzvišeno u
njoj. Djelo je opravdavalo ocjenu sponzora: zasmijavalo je i zabavljalo,
ali bila je to nepristojna šala izvedena ne na sceni, već s publikom. Kao
da je s pijedestala svrgnut Bog, ali umjesto njega nije postavljen vrag s
maĉem u ruci, nego uliĉni prostak koji srĉe Coca-Colu iz konzerve.
Gledatelji su sjedili zbunjeni, u poniznoj tišini. Kad bi se netko
nasmijao, svi bi se zahvalno pridruţili, sretni što je dokazano kako je
zabava u pitanju. Jules Fougler nije nastojao utjecati ni na koga; on je
samo puno prije i kroz puno kanala, objelodanio informaciju kako
svatko nesposoban uţivati u ovoj predstavi u osnovi predstavlja
bezvrijedno ljudsko biće. "Beskorisno je objašnjavati", rekao je. "Ili ste
dovoljno sposobni da vam se svidi, ili niste."
U pauzi Wynand je zaĉuo neku krupnu ţenu kako kaţe: "Odliĉan
komad. Ne razumijem ga, ali imam osjećaj da je vrlo znaĉajan."
Dominique je upitala: "Hoćeš li da odemo, Gail?"
"Ne", odgovorio je. "Ostat ćemo do kraja."
Sjedio je šuteći u automobilu dok su se vozili kući. Kad su ušli u
salon zastao je, ĉekajući, spreman saslušati i prihvatiti sve. Na trenutak
je osjetila ţelju poštedjeti ga. Osjećala se praznom i vrlo umornom. Nije
ga htjela povrijediti; htjela je zatraţiti njegovu pomoć.
I tada se ponovno sjetila svojih misli u kazalištu. Misli kako je ova
predstava produkt Zastava, neĉega što su Zastave porodile, hranile,
podrţavale, dovele do uspjeha. Zastave koje su zapoĉele i dovršile
uništenje Stoddardova hrama... Zastave New Yorka, 2. studenog 1930.
– "Jedan mali glas" – Bogohuljenje Ellswortha M. Tooheyja – Crkve
našega djetinjstva Alvaha Scarreta – "Jeste li sad sretni, gospodine
Superman?" ... I to uništenje više nije bilo davno zaboravljeni dogaĊaj,
ni usporedba dvaju meĊusobno nemjerljivih entiteta, zgrade i predstave,
ni nesretan sluĉaj, ni pitanje osoba, Ikea, Fouglera, Tooheyja, nje... i
Roarka. Bilo je to bezvremeno natjecanje, bitka dviju apstrakcija, onoga
što je kreiralo zgradu, protiv onoga što je predstavu uĉinilo mogućom,
dvije sile, naglo razgolićene pred njom u svojoj jednostavnoj objavi,
dvije sile koje ratuju od pamtivijeka, koje svaka religija poznaje, jer su
oduvijek postojali i Vrag i Bog, samo su ljudi griješili u predstavljanju
Vraga, on nije bio jedan i velik, on je bio mnoštvo prljavih i malih.
Zastave su uništile Stoddardov hram kako bi napravile mjesto za ovu
predstavu, drugaĉije se nije moglo, nije bilo srednjeg rješenja, izlaza,
neutralnosti, bilo je ili jedno ili drugo, uvijek je bilo tako, i natjecanje je
imalo puno simbola, ali ne i ime, ni rijeĉi... Roark, ĉula je sebe kako
nijemo doziva, Roark... Roark... Roark...
"Dominique... što se dogodilo?"
Zaĉula je Wynandov glas, njeţan i uznemiren. Nikad sebi nije
dopustio pokazati nemir. Uhvatila se za zvuk kao za odraz vlastitoga
lica, onoga što je on na njemu vidio.
Stala je uspravna, sigurna u sebe, i u sebi vrlo tiha.
"Mislim o tebi, Gail."
Ĉekao je.
"Onda, Gail? Potpuna strast za potpun vrhunac?" Nasmijala se,
puštajući neka joj ruke nespretno lamataju kao glumcima koje su vidjeli.
"Reci, Gail, imaš li markicu s likom Georgea Washingtona?... Koliko ti
je godina, Gail? Koliko si teško radio? Više od pola tvojega ţivota je
završeno i veĉeras si vidio svoju nagradu. Svoje krunsko dostignuće.
Jasno je, nijedan ĉovjek nije posve dorastao svojoj najvećoj strasti. Zato,
ako se jako potrudiš i uloţiš golem napor, jednoga ćeš dana moţda
dosegnuti razinu te predstave!"
Stajao je mirno, slušajući, prihvaćajući.
"Mislim kako bi trebao uzeti rukopis tog komada i staviti ga dolje, na
poĉasno mjesto tvoje umjetniĉke galerije. Mislim kako bi trebao
preimenovati brod i nazvati ga Boli te Ċon. Mislim kako bi trebao uzeti
mene i..."
"Smiri se."
"...i staviti me u predstavu kako bih svake veĉeri glumila Mary, Mary
koja je usvojila bizamskog štakora i..."
 "Dominique, smiri se."
"Onda ti govori. Hoću te ĉuti."
"Nikad se nikome nisam opravdavao."
"Hvali se, onda. DoĊe na isto."
"Ako ţeliš ĉuti, zlo mi je od tog komada. Znala si da će mi biti. To je
gore od kućanice iz Bronxa."
"Puno gore."
"Ali, mogu zamisliti nešto još gore. Napisati sjajan komad i ponuditi
ga istoj publici da ga ismije. Dopustiti da te u muĉenika pretvore oni isti
ljudi koje smo noćas gledali kako se ludo zabavljaju."
Shvatio je da ju je nešto dirnulo; nije znao je li to posljedica
iznenaĊenja ili bijesa. Nije znao koliko su joj dobro poznate ove rijeĉi.
Nastavio je:
"Bilo mi je zlo od ovoga. Ali, bilo mi je zlo i od puno drugih stvari
koje su Zastave napravile. Veĉeras je bilo teţe, jer je u svemu postojalo
svojstvo koje seţe dalje od uobiĉajenoga. Neka osobita vrsta zla. Ali,
ako je ovo popularno meĊu budalama, onda je to Zastavino legitimno
podruĉje. Zastave su izmišljene za dobrobit budala. Što još ţeliš da
priznam?"
"Što si osjećao veĉeras."
"Mali pakao. Jer si ti sjedila pokraj mene. To je ono što si htjela, zar
ne? Da osjetim razliku. Ipak, preraĉunala si se. Gledao sam na scenu i
mislio, ovo je ono što ljudi jesu, ovakva je njihova duša, ali ja, ja sam
našao tebe, ja imam tebe, i razlika je bila vrijedna boli. Patio sam
veĉeras, kao što si ţeljela, ali ta bol je prodirala samo do odreĊene
toĉke, a onda..."
"Prestani", povikala je. "Prestani Gail, proklet bio."
Stali su na trenutak, zateĉeni. On se prvi pokrenuo: znao je kako joj
je njegova pomoć potrebna i uhvatio je za ramena. Otrgnula se. Prešla je
preko sobe, do prozora; stala je gledajući grad, gledajući veliĉanstvene,
rasute i rasvijetljene zgrade, u mraku ispod sebe.
Nakon nekog vremena izgovorila je, bezliĉnim glasom, "Oprosti,
Gail."
Nije odgovorio.
 "Nemam ti pravo govoriti takve stvari." Nije se okrenula, raširenim
rukama drţala je rubove okna. "Sad smo kvit, Gail. Vratio si udarac, ako
ti to nešto vrijedi. Ja sam se prva slomila."
"Nisam htio vratiti udarac." Govorio je mirno. "Dominique, što je
bilo?"
"Ništa."
"Ĉega si se sjetila? Nije to ono što sam rekao. Bilo je to nešto drugo.
Što su ti ove rijeĉi znaĉile?"
"Ništa."
"Bol koja prodire samo do odreĊene toĉke. To je bila reĉenica.
Zašto?" Gledala je grad. U daljini je mogla razaznati oblike Cordove
zgrade. "Dominique, vidio sam koliko moţeš podnijeti. Ovo je nešto
strašno, kad tako djeluje na tebe. Moram znati. Ništa nije nemoguće. Ja
ti mogu pomoći, što god to bilo." Nije odgovorila. "U kazalištu, nije to
bila samo predstava za budale. Još nešto ti se dogodilo. Vidio sam ti
lice. A onda se dogodilo i ovdje. Što je to?"
"Gail", rekla je njeţno, "moţeš li mi oprostiti?"
Pustio je neka proĊe trenutak; nije bio spreman za to.
"Što ti imam oprostiti."
"Sve. I veĉeras."
"To je tvoj privilegij. Uvjet pod kojim si se udala za mene. Prisiliti
me da platim za Zastave."
"Ne ţelim te prisiljavati na to."
"Zašto to ne više ţeliš?"
"Jer se ne moţe platiti."
U tišini iza sebe, ĉula je njegove korake.
"Dominique. Što je to bilo?"
"Bol koja staje na odreĊenoj toĉki? Ništa. Osim, što ti nemaš pravo
to reći. Ljudi koji imaju, plaćaju to pravo, cijenom za koju ti nemaš
dovoljno novca. Ali sada više nije vaţno. Reci to ako ţeliš. Ni ja nemam
pravo to izgovoriti."
"To nije sve."
"Mislim kako nam je puno toga zajedniĉkog. Mi smo negdje iste
izdajice. Ne, to je kriva rijeĉ... Da, mislim da je rijeĉ prava. To je jedina
rijeĉ koja ima znaĉenje onoga što mislim."
 "Dominque, ti to ne moţeš osjećati." Glas mu je bio ĉudan. Okrenula
se prema njemu.
"Zašto?"
"Zato što ja to osjećam veĉeras. Izdaju."
"Koga?"
"Ne znam. Kad bih bio religiozan, rekao bih Boga. Ali, nisam
religiozan."
"Mislila sam isto, Gail."
"Zašto bi to i ti osjećala? Zastave nisu tvoje djelo."
"Postoje razliĉiti oblici iste krivnje."
Tada joj je prišao preko dugaĉke sobe, uzeo ju u naruĉje i rekao:
"Ti ne znaš znaĉenje rijeĉi koje upotrebljavaš. Mi imamo puno toga
zajedniĉkog, ali ne i to. Ja bih radije da pljuješ po meni, nego da
pokušavaš podijeliti krivnju sa mnom."
Ostavila je dlan na njegovu obrazu, vrhovima prstiju dodirujući mu
ĉelo.
Upitao je:
"Hoćeš li mi sada reći, što je to bilo?"
"Ništa. Preuzela sam više nego što mogu nositi. Umoran si, Gail.
Zašto ne odeš gore? Ostavi me još malo ovdje. Ţelim samo promatrati
grad. Onda ću ti doći, i bit ću dobro."
 9

DOMINIQUE JE STAJALA POKRAJ BRODSKE OGRADE, OSJEĆAJUĆI

toplinu palube ispod svojih ravnih sandala, sunce na golim nogama, i
vjetar koji nosi njezinu tanku, bijelu haljinu. Gledala je u Wynanda
ispruţenog na leţaljki ispred nje.
Mislila je o promjeni koju je primijetila na njemu, od trenutka kad su
stupili na brod. Promatrala ga je tih ljetnih mjeseci njihove plovidbe.
Vidjela ga je jedanput kako ţuri niz stube u unutrašnjost broda i slika je
ostala u njezinu sjećanju; visok, bijeli lik nagnut naprijed, u zamahu
brzine i samopouzdanja, s rukom na ogradi, koji svjesno riskira pad, i
koji je spreman na novi skok. Nije to bio korumpirani izdavaĉ
popularnog novinskog carstva. Bio je to aristokrat na jahti. Izgledao je,
pomislila je, onako kako ljudi, dok su posve mladi, zamišljaju
aristokraciju, kao blistavu radost u kojoj nema krivnje.
Gledala ga je na toj leţaljki. I pomislila kako opuštanje pristaje samo
onima kojima to nije prirodno stanje, onda kad ĉak i opuštenost poprima
svrhu. Razmišljala je o njemu, o Gailu Wynandu, ĉuvenom po njegovim
iznimnim sposobnostima: ali ovo ovdje nije bila samo snaga
ambicioznog pustolova koji je stvorio lanac novinskih izdanja, ovo
svojstvo koje je ovdje vidjela u njemu, ispruţenom pod suncem poput
odgovora, ovo je bilo više, ovo je bilo prvotni uzrok, sposobnost izvan
univezalne dinamike.
"Gail", rekla je naglo, nehotice.
Otvorio je oĉi i pogledao u nju.
"Volio bih da sam ovo snimio", rekao je. "Zapanjilo bi te ĉuti kako
zvuĉi. Uludo baĉeno ovdje. Rado bih to pustio u spavaćoj sobi."
"Ponovit ću tamo, ako ţeliš."
"Hvala ti, najdraţa moja. A ja obećavam kako neću pretjerati i
podrazumijevati nemoguće. Ti mene ne voliš. Ti nikada nikoga nisi
voljela."
"Zašto to misliš?"
"Da si voljela nekoga, to ne bi bilo samo pitanje cirkuskog vjenĉanja
i ogavne veĉeri u kazalištu. Ti bi ga provela kroz pravi pakao."
 "Kako to znaš, Gail?"
"Zašto neprestano gledaš u mene, još od prvoga susreta? Zato što ja
nisam Gail Wynand o kojemu su ti priĉali. Vidiš, ja tebe volim. A ljubav
jest raditi izuzetke. Kad bi bila zaljubljena, htjela bi biti slomljena,
zgaţena, podĉinjena, pokorena, jer je to ono nemoguće, ono što ti je
nezamislivo u odnosima s drugim ljudima. To bi bio dar, veliĉanstvena
iznimka koju bi ţeljela darovati ĉovjeku kojega voliš. Ali, ne bi ti bilo
lako."
"Ako je to istina, onda ti..."
"Onda ja postajem njeţan i ponizan, na tvoje beskrajno iznenaĊenje,
jer ja sam najgori ţivući podlac."
"Ne vjerujem u to, Gail."
"Ne? Ja nisam više pretposljednja osoba na svijetu?"
"Ne više."
"Pa, najdraţa, ĉinjenica je da jesam."
"Zašto ţeliš u to vjerovati?"
"Ne ţelim. Ali volim biti iskren. To je oduvijek bio moj osobni
luksuz. Nemoj mijenjati mišljenje u vezi mene. Nastavi me doţivljavati
onako kako si to radila nekada, prije nego što smo se sreli."
"Gail, to nije ono što ţeliš."
"Nije bitno ono što ja ţelim. Ne ţelim ništa, osim imati tebe. Bez
tvojega odgovora. Mora biti tako. Ako mi se previše pribliţiš, vidjet ćeš
stvari koje ti se neće svidjeti."
"Kakve stvari?"
"Ti si tako lijepa, Dominique. To je tako ĉudnovata sluĉajnost od
strane Boga, to da postoji osoba ĉiji izgled pristaje njezinoj duši."
"Kakve stvari, Gail?"
"Da li znaš u što si zaista zaljubljena? U integritet. U nemoguće.
Ĉisto, dosljedno, razumno, vjerno sebi, jednome stilu dosljedno,
umjetniĉko djelo. Samo ga je tu moguće naći, u umjetnosti. Ali, ti to
ţeliš u ţivom stvoru. U to si zaljubljena. Pa, vidiš, ja nikada nisam
posjedovao integritet."
"Koliko si u to siguran, Gail?"
"Zar si zaboravila Zastave?"
"K vragu Zastave."
 "U redu, k vragu Zastave. Lijepo je ĉuti kako ti to kaţeš. Ali Zastave
nisu najvaţniji pokazatelj. To što nikada nisam prakticirao bilo kakav
oblik integriteta takoĊer nije vaţno. Ono što jest vaţno; nikada nisam
imao potrebu za tim. Ja mrzim samu koncepciju. Ja mrzim drskost same
ideje."
"Dwight Carson...", rekla je. Ĉuo je zvuk gaĊenja u njezinu glasu.
Nasmijao se. "Da, Dwight Carson. Ĉovjek kojega sam kupio.
Individualist koji je postao oboţavatelj rulje i usput, alkoholiĉar. Ja sam
za to zasluţan. To je gore od Zastava, zar ne? I ne voliš da te na to
podsjećaju?"
"Ne."
"Ali sigurno si o tome ĉula dovoljno ţalopojki. Svi velikani duha
koje sam ja slomio. Mislim da nitko ne shvaća u kojoj sam mjeri pritom
uţivao. To je nekakva vrsta strasti. Ja sam savršeno ravnodušan prema
puţevima poput Ellswortha Tooheyja ili mojega prijatelja Alvaha, i više
nego spreman ostaviti ih na miru. Ali ako ugledam ĉovjeka malo viših
dimenzija, moram od njega napraviti neku vrst Tooheyja. Jednostavno
moram. To je nešto poput ţelje za seksom."
"Zašto?"
"Ne znam."
"Kad smo već kod toga, pogrešno si procijenio Ellswortha
Tooheyja."
"Moguće. Ne oĉekuješ valjda od mene mentalni napor za skidanje
kućice s tog puţa?"
"Proturjeĉiš samome sebi."
"Ĉime?"
"Zašto onda nisi uništio i mene?"
"Raditi izuzetke, Dominique. Tebe volim. Morao sam te voljeti. Ne
bi ti ni Bog pomogao da si muškarac."
"Gail, zašto?"
"Zašto sam sve to napravio?"
"Da."
"Moć, Dominique. Jedino što sam ikada ţelio. Spoznaja da ne postoji
nijedan ţivi ĉovjek kojega ne mogu prisiliti – na sve. Sve što ja hoću.
Ĉovjek kojega ne mogu slomiti, slomit će mene. Ali, bile su mi potrebne
godine da shvatim u kojoj sam mjeri siguran. Kaţu da sam ĉovjek bez
ĉasti, koji je propustio nešto u ţivotu. Pa, nisam propustio mnogo, zar
ne? Ono što jesam – ne postoji."
Govorio je obiĉnim glasom, i iznenada shvatio kako ona sluša s
koncentracijom potrebnom da bi se razaznao šapat, iz kojega je
nedopustivo propustiti slog.
"O ĉemu se radi, Dominique? O ĉemu razmišljaš?"
"Slušam te, Gail."
Nije mu rekla kako slušajući njegove rijeĉi misli na ono što stoji iza
njih. Bilo joj je odjedanput posve jasno da se iza svake reĉenice, kao
dodatna klauzula, ĉuje ono što on nije shvaćao da priznaje.
"Najgora stvar kod poštenih ljudi je ono što oni nazivaju poštenjem",
rekao je. "Poznajem ţenu koja tri dana zaredom nije vjerovala u istu
stvar, ali kad sam joj rekao da nema integritet, ukoĉila se odgovorivši
kako njezino shvaćanje integriteta nije i moje, jer ona naime, nikada
nikome ne bi ukrala novac. Pa, njoj od mene sigurno ne prijeti nikakva
opasnost. Ja nju ne mrzim. Ja mrzim nemoguću koncepciju koju ti tako
strastveno voliš, Dominique."
"Mrziš li?"
"Proveo sam se sjajno dokazujući to."
Prišla mu je i sjela na palubu pokraj njegova stolca, na toplu
površinu ispod njezinih golih nogu. Pitao se zašto ga gleda tako njeţno.
Namrštio se. Znala je kako je malen odraz onoga što je mislila ostao u
njezinim oĉima, i skrenula je pogled.
"Gail, zašto mi sve to govoriš? To nije ono što ţeliš da mislim o
tebi."
"Ne. Nije. Zašto ti govorim sada? Ţeliš li istinu? Zato što se mora
izgovoriti. Zato što ţelim biti pošten prema tebi. Samo prema tebi i
samome sebi. Ali nisam imao hrabrosti izgovoriti to bilo gdje drugdje.
Ne kod kuće. Ne na obali. Samo ovdje, zato što to ovdje ne izgleda
posve stvarno, zar ne?"
"Ne."
"Vjerujem kako sam se nadao da ćeš ovdje to prihvatiti, i još uvijek
misliti o meni kao kada si izgovorila moje ime, na naĉin koji sam
poţelio snimiti."
 Stavila je glavu na sjedalicu i licem se naslonila na njegova koljena,
spuštenih ruku, dodirujući blistavu palubu napola savinutim prstima.
Nije ţeljela pokazati što je zaista ĉula da on danas govori o sebi.

Jedne kasne jesenske veĉeri stajali su zajedno na ogradi krovnog vrta

i promatrali grad. Visoke strijele napravljene od osvijetljenih prozora
bile su nalik kiši koja izbija iz crnog neba i pada u kapima, puneći veliki
bazen vatre ispod njih.
"Evo ih tu, Dominique, veliĉanstvena zdanja. Neboderi. Sjećaš li se?
Oni su bili prvo što nas je spojilo. Mi smo oboje zaljubljeni u njih, i ti i
ja."
Pomislila je kako bi se trebala uvrijediti što on na njih polaţe pravo.
Ali, nije mogla.
"Da, Gail. Zaljubljena sam u njih."
Gledala je uspravne trake svjetla koje su oznaĉavale Cordovu zgradu
i podignula ruku s ograde samo toliko koliko je potrebno da njome
dotakne nevidljiv oblik na udaljenom nebu. Nije osjetila prijekor.
"Volim vidjeti ĉovjeka u podnoţju nebodera", rekao je. "To ga ne
ĉini većim od mrava, nije li to uobiĉajena glupost koja se izgovara u
takvoj prigodi? Proklete budale! Ĉovjek je taj koji ih je napravio, svu tu
zaĉuĊujuću gomilu kamena i ĉelika. To ga ne pretvara u patuljka, to ga
ĉini većim od zgrade. To otkriva njegovu pravu dimenziju na ovome
svijetu. Ono što mi volimo u tim zgradama, Dominique, je sposobnost
kreacije, herojsko u ĉovjeku."
"Voliš li ti herojsko u ĉovjeku, Gail?"
"Volim misliti o tome. Ne vjerujem u to."
Naslonila se na ogradu i promatrala zelena svjetla razvuĉena u ravnu
liniju daleko ispod nje. Rekla je:
"Ţeljela bih te razumjeti."
"Vjerovao sam da sam oĉigledan. Nikada ništa nisam skrivao od
tebe."
Promatrao je elektriĉne znakove koji su u pravilnim razmacima
svjetlucali iznad crne rijeke. Tada je pokazao blijedo svjetlo, daleko na
jugu, nejasno plave boje.
"To je zgrada Zastava. Vidiš, tamo dolje, ono plavo svjetlo? Uĉinio
sam puno toga, ali sam propustio nešto, moţda najvaţnije. U New
Yorku ne postoji Wynandova zgrada. Jednoga dana sagradit ću novu
zgradu Zastava. Bit će to veliĉanstvena graĊevina i nosit će moje ime.
Poĉeo sam u mizernoj rupi u Sluţbenim novinama. Bio sam obiĉni
potrĉko vrlo prljavih tipova. Ali mislio sam, još tada, na Wynandovu
zgradu koja će jedanput biti sagraĊena. Mislio sam na nju svih ovih
godina."
"Zašto je nisi sagradio?"
"Nisam bio spreman."
"Zašto?"
"Nisam ni sada. Ne znam zašto. Znam samo kako mi je beskrajno
vaţno. To će biti konaĉni simbol. Znat ću kad za njega doĊe pravo
vrijeme."
Okrenuo se da bi pogledao na zapad, u komadić blijedoga, rasutoga
svjetla. Pokazao je:
"Tamo sam roĊen. U Hell's Kitchen." Slušala je s paţnjom; rijetko je
govorio o svojim poĉecima. "Bilo mi je šesnaest kad sam stajao na
krovu i gledao grad, kao veĉeras, i odluĉio što ću biti.
Njegov je glas poprimio svojstvo linije kojom se podvlaĉi trenutak,
govoreći: Zapamti, ovo je vaţno. Ne gledajući u njega pomislila je: to je
ono što sam ĉekala, to će mi dati odgovor, to je kljuĉ za njega.
Godinama prije, razmišljajući o Gailu Wynandu, pitala se kako se takav
ĉovjek suoĉava sa svojim radom i svojim ţivotom: oĉekivala je
hvalisanje ili prikriveni sram, ili drskost koja se šepiri vlastitom
krivnjom. Pogledala ga je. Uzdignute glave, oĉiju na razini neba ispred
njega, nije pokazivao ništa od onoga što je nekad oĉekivala: bila je to
objava znaĉaja nezamislivog u ovakvom kontekstu: bila je to objava
hrabrosti.
Znala je kako je u tome kljuĉ svega, ali je zagonetka postala još
zamršenijom. Ipak, nešto je u njoj razumjelo, znalo kako upotrijebiti
kljuĉ i to nešto prisililo ju je da progovori:
"Gail, otpusti Ellswortha Tooheyja."
Okrenuo se prema njoj, zaprepašten.
"Zašto?"
"Gail, slušaj me." U glasu joj je bilo upornosti koju nikada prije nije
pokazala. "Nikada ga nisam htjela zaustaviti. Ĉak sam mu pomagala.
Mislila sam kako je on ono što svijet zasluţuje. Nisam pokušavala
saĉuvati od njega ništa... i nikoga. Nikada nisam mislila kako će Zastave
- Zastave kojima on najbolje pristaje, biti ono što ću poţeljeti spasiti od
njega."
"O ĉemu, za ime svijeta, ti uopće priĉaš?"
"Gail, kada sam se udala za tebe, nisam znala kako ću osjećati
ovakvu vrstu lojalnosti prema tebi. To proturjeĉi svemu što sam radila,
puno više nego što ti mogu reći, to je u nekom smislu katastrofa za
mene, presudni trenutak, ne pitaj me zašto, bit će mi potrebne godine da
shvatim, znam samo da ti to dugujem. Otpusti Ellswortha Tooheyja.
Izbaci ga prije nego bude kasno. Slomio si mnogo manje opakih ljudi i
manje opasnih. Otpusti Tooheyja, kreni na njega i ne odustaj dok ne
zatreš svaki njegov trag."
"Zašto? Zašto upravo sad misliš o njemu?"
"Zato što znam kakve su mu namjere."
"Kakve su mu namjere?'
"Preuzeti kontrolu nad Zastavama."
Glasno se nasmijao; nije to bio podsmijeh, ni gnjev, samo zabava
kojom se ĉeka kraj nekoga blesavog vica.
"Gail..." bespomoćno je rekla.
"Oh, za ime Boga, Dominique! A ja sam uvijek poštivao tvoj sud!"
"Nikada nisi razumio Tooheyja."
"I nije mi stalo. Da li me vidiš kako krećem u napad na Ellswortha
Tooheyja? Tenk da bi uništio stjenicu? Zašto bih otpustio Elsieja? On
pripada vrsti koja mi donosi zaradu. Ljudi vole ĉitati njegove
besmislice. Ja ne otpuštam dobrog lovca na budale samo tako. On mi
koristi, jednako kao i muholovka."
"U tom i jest opasnost. Jednim dijelom."
"Njegovi divni ĉitatelji? Imao sam većih i boljih srcedrapajućih
novinara na svojoj platnoj listi. Kad su neki od njih morali biti izbaĉeni,
bio je to njihov kraj. Njihova popularnost prestajala je pred vratima
Zastava. A Zastave su išle dalje."
"Nije u pitanju njegova popularnost. Već njezina posebna narav. Ne
moţeš se boriti s njime pod njegovim uvjetima. Ti si samo tenk, što je
vrlo ĉisto, jednostavno oruţje. Pošteno oruţje, koje prvo izlazi na frontu
i sravni sve sa zemljom i prima svaki udarac. On je korozivni plin. Od
vrste koja izjeda pluća. Vjerujem da zaista postoji tajna srţ zla, i da je
on poznaje. Ja ne znam što je to. Znam kako je on koristi i znam za ĉime
on teţi."
"Kontrolom Wynandovih izdanja?"
"Kontrolom Wynandovih izdanja kao jednim od sredstava za
postizanje cilja."
"Kakvog cilja?'
"Kontrole svijeta."
Odgovorio je sa strpljivim gnušanjem: "Što je ovo Dominique?
Kakva vrsta šale, i ĉemu?"
"Ozbiljna sam, Gail. Smrtno ozbiljna."
"Kontrola svijeta, draga moja, pripada ljudima poput mene. Tooheyji
ovoga svijeta ne znaju ni kako sanjati o tome."
"Pokušat ću objasniti. Vrlo je teško. Najteţe je objasniti oĉiglednu
stvar koju svi odbijaju vidjeti. Ali ako me saslušaš.."
"Ne ţelim te slušati. Oprosti mi, ali diskusija o ideji kako je
Ellsworth Toohey prijetnja za mene, besmislena je. Ozbiljno razgovarati
o tome je uvredljivo."
"Gail, ja..."
"Ne. Draga, mislim kako ti ne razumiješ dosta toga u vezi Zastava.
Što niti ne ţelim. Ne ţelim da ti u tome uopće sudjeluješ. Zaboravi.
Zastave ostavi meni."
"Je li to zahtjev Gail?"
"To je ultimatum."
"U redu."
"Zaboravi na to. I nemoj sad dobiti strašne komplekse u odnosu na
nekoga toliko velikog kao što je Ellsworth Toohey. Ne sliĉi tebi."
"U redu, Gail. Hajdemo unutra. Hladno je ovdje, a ti si bez kaputa."
Osmjehnuo se u potaji jer je to bila vrsta paţnje koju nikada prije
nije pokazala. Uzeo je njezinu ruku i poljubio je u dlan, drţeći ga prema
svojem licu.

U tijeku mnogih tjedana, kad bi ostajali sami, govorili su malo i

nikada jedno o drugome: u toj tišini nije bilo odbojnosti već
razumijevanja, toliko njeţnog da bi ga rijeĉi ograniĉile. Sjedili bi skupa
u sobi, naveĉer, šuteći, zadovoljni što osjećaju prisutnost onog drugog.
Ponekad bi se pogledali, iznenada, i nasmiješili, oboje, osmijehom koji
je sliĉio stisku ruku.
I onda je, jedne veĉeri, znala da će on progovoriti. Sjedila je za
svojim toaletnim stolom. Ušao je i naslonio se na zid iza nje. Gledao je
njezine ruke, njezina gola ramena: svejedno je imala osjećaj da je ne
vidi: gledao je u nešto veće od njezine ljepote, veće od ljepote njezina
tijela, veće od ljubavi prema njoj; gledao je u sebe – i od toga, znala je,
ne postoji veća pohvala.
"Dišem zbog moje vlastite potrebe, zbog hrane za moje tijelo, zbog
mojega ţivota... Dao sam ti, ne moju ţrtvu, ni moje saţaljenje, već moj
ego i moju ogoljenu ţelju..." Ĉula je Roarkove rijeĉi, Roarkov glas kako
govori u ime Gaila Wynanda, i nije osjećala kako ga izdaje,
upotrebljavajući njegove rijeĉi ljubavi za ljubav drugoga ĉovjeka.
"Gail," rekla je njeţno "jednoga dana morat ću te moliti za oproštenje
što sam se udala za tebe."
Klimnuo je polagano glavom, osmjehujući se. Ona je rekla:
"Oĉekivala sam od tebe da ćeš biti okov koji će me drţati uz ovaj
svijet. Umjesto toga, ti si postao moja obrana. I to moj brak ĉini
nepoštenim."
"Ne. Rekao sam ti kako prihvaćam svaki razlog koji izabereš."
"Ali ti si sve promijenio zbog mene. Ili sam ja to promijenila? Ne
znam više. Napravili smo nešto ĉudno jedno drugome. Dala sam ti ono
što sam ţeljela izgubiti. Onaj osobit osjećaj ţivljenja za koji sam mislila
kako će s ovim brakom nestati zauvijek. Osjećaj kako je ţivot uzvišen.
Ali ti, ti si uĉinio sve što bih uĉinila i sama. Znaš li koliko smo sliĉni?"
"Znao sam to od prvoga ĉasa."
"To je trebalo biti nemoguće. Gail, ţelim sad biti s tobom iz drugog
razloga. Kako bih pronašla odgovor. Vjerujem da ću, kad nauĉim
razumjeti tebe, razumjeti sebe. Odgovor postoji. Postoji ime za ono što
nam je zajedniĉko. Ja ga ne znam. Znam samo da je beskrajno vaţno."
"Vjerojatno. Pretpostavljam kako bih trebao ţeljeti saznati ga. Ali ne
ţelim. Ne mogu sada brinuti zbog bilo ĉega. Ne mogu se ĉak ni bojati."
Pogledala je u njega i rekla vrlo mirno:
"Ja se bojim, Gail."
"Ĉega, najdraţa?"
"Onoga što tebi radim."
 "Što je to?"
"Ne volim te, Gail."
"Ni zbog toga se ne brinem."
Spustila je glavu, i on je gledao u njezinu kosu, nalik sjajnoj kacigi
od uglaĉana metala.
"Dominique."
Lice joj se poslušno podignulo prema njemu.
"Volim te, Dominique. Volim te toliko da ništa drugo nema znaĉaja
za mene, ĉak ni ti. Moţeš li to razumjeti? Samo moja ljubav, ne i tvoj
odgovor. Ĉak ni tvoja ravnodušnost. Nikada nisam uzimao puno od
ljudi. Nisam ţelio puno. Zapravo, nisam ţelio ništa. Ne u ovakvom,
potpunom, nedjeljivom smislu, ne s vrstom ţelje koja postaje ultimatum,
'da' ili 'ne' i kad je 'ne' nemoguće prihvatiti bez smrti. To je ono što si ti
za mene. Ali kad se dostigne to stanje, nije više vaţan objekt ţelje,
vaţna je ţelja sama. Ne ti, već ja. Sposobnost da se tako ţeli. Samo je to
vrijedno osjećanja i slavljenja. A ja to nisam nikada osjetio. Dominique,
ja nikada nisam znao kako reći 'moje', za bilo što. Ne u smislu u kojemu
danas govorim o tebi. Moje. Jesi li to nazvala osjećajem uzvišenog
ţivota? Rekla si tako. Razumjela si. Ja se ne mogu bojati. Ja te volim,
Dominique - volim te, dopustila si da ti to sada kaţem - volim te."
Pruţila je ruku i uzela telegram s ogledala. Zguţvala ga je, polagano
savijajući jedan po jedan prst prema dlanu. On je stajao slušajući zvuk
guţvanja papira. Nagnula se naprijed, otvorila šaku iznad košare za
smeće, i pustila papir neka padne u nju. Ruka joj je na trenutak ostala
mirna, prstiju ispruţenih, okrenutih prema dolje, onako kako ih je
rastvorila.
HOWARD ROARK
 1

LIŠĆE SE SPUŠTALO PREMA DOLJE, TREPEREĆI NA SUNCU. NIJE BILO

zeleno, samo je nekoliko listova, rasutih površinama krošnji, blistalo
zelenilom toliko ĉistim i jasnim da je vrijeĊalo oĉi; ostali nisu bili boja,
samo svjetlost, vatrena srţ metala, ţive iskre bez rubova. I ĉinilo se da je
šuma more svjetla koje polagano vrije stvarajući boju, pjenušavo
zelenilo koje narasta u malim mjehurićima, punim ekstrakta proljeća.
Krošnje su se spajale i svijale iznad puta, sunĉane šare na tlu pomicale
se zajedno s pokretima grana, kao da se svjesno igraju zagrljaja. Mladić
se nadao da ne mora umrijeti.
Ne, ako zemlja moţe biti ovakva, pomislio je. Ne, ako moţe ĉuti
nadu i obećanje glasa, od lišća, stabala i stijena, umjesto rijeĉi. Ali, znao
je kako priroda izgleda ovako samo zato što nikakav trag ljudi nije vidio
već satima, vozeći se biciklom po napuštenoj stazi proplanaka
Pennsylvanije, gdje nikada prije nije bio, gdje je mogao osjetiti ĉudesnu
svjeţinu nedirnutoga svijeta.
Bio je to vrlo mlad ĉovjek. Upravo je završio fakultet, u proljeće
1935. i pokušavao otkriti je li ţivot vrijedan ţivljenja. Nije to bilo
svjesno pitanje. Nije razmišljao o smrti. Znao je samo kako ţeli pronaći
radost, razlog i smisao postojanja, i kako mu se ništa od toga nigdje ne
nudi.
Nije mu se sviĊalo ono ĉemu su ga uĉili u školi. Uĉili su ga puno
toga o odgovornosti prema društvu, o ţivotu posvećenom drugima, o
samopoţrtvovanju. Svi su govorili kako je to divno i nadahnuto. Osim
što on nije osjećao nadahnuće. Nije osjećao ništa.
Nije mogao izraziti rijeĉima ono što od ţivota oĉekuje, ali je to
ovdje, u usamljenosti divljine, osjećao. Prirodu nije doţivljavao s
radošću zdrave ţivotinje, kao pravo i konaĉno odredište, nego s radošću
zdravog ĉovjeka - kao izazov, alat, sredstvo i materijal. I oĉajavao je što
zanos otkriva jedino u divljini, što ovaj veliĉanstveni osjećaj nade
nestaje ĉim se vrati ljudima, i ljudskome radu. Mislio je koliko je to
pogrešno, mislio kako bi ĉovjekov rad morao biti viša razina,
usavršavanje prirode, ne njezina degradacija. Nije htio prezirati ljude,
htio ih je voljeti i diviti im se. Ali, strepio je od pogleda na prvu kuću,
sobu za bilijar i filmski poster, koje će sresti na svojemu putu.
Oduvijek je ţelio skladati, i nikakav drugi identitet nije mogao dati
onome za ĉime je tragao. Ako hoćeš znati što je to, rekao bi sebi, slušaj
poĉetak Prvog koncerta Ĉajkovskoga, ili posljednje taktove
Rahmanjinova Drugog. Ljudi za to nisu otkrili rijeĉi, ni djela, ni misli,
ali otkrili su glazbu. Daj da to vidim samo u jednome ĉinu, u ĉinu
jednog jedinog ĉovjeka na zemlji. Ne sluge i one kojima se sluţi, ne
oltare i ţrtve u krvi, nego finale, ispunjenje, odsutnost svake boli. Ne
pomaţi mi, ne sluţi mi, samo mi dopusti da to jedanput vidim, to je ono
za ĉime ţudim. Ne trudite se oko moje sreće, braćo, pokaţite mi svoju,
pokaţite mi kako je moguća, pokaţite mi svoja dostignuća, i ta
spoznaja dat će mi hrabrost da ostvarim moja.
Na vrhu uzvisine, tamo gdje se put završavao, ugledao je plavi otvor.
Plavetnilo je bilo hladno i ĉisto, kao slika vode uokvirene zelenim
granama. Bilo bi zgodno, pomislio je, doći do ruba, i iza njega ne
ugledati ništa, osim plave boje, samo nebo, iznad, ispred i svuda
unaokolo. Zaklopio je oĉi i nastavio, odgaĊajući stvarnost na trenutak,
darujući sebi san, nekoliko trenutaka vjere da će, kad stigne na vrh i
otvori oĉi, ugledati plavi sjaj neba ispod sebe.
Stopala su mu dodirnula zemlju prekinuvši okretaje: zaustavio se i
pogledao. Stao je mirno.
U širokoj dolini, daleko ispod njega, u prvom svjetlu ranog jutra,
ugledao je grad. Osim što to nije bio grad. Gradovi nisu tako izgledali.
Morao je odgoditi stvarnost još malo, ne traţeći ni pitanja ni odgovore,
samo gledajući.
Na rubovima padina ispred njega nizale su se male zgrade, ploveći
prema dnu. Vidio je nedirnute padine, bez iĉega umjetnog što bi
izmijenilo prirodnu ljepotu terasastih nagiba. Ali, neka je sila znala kako
podignuti kuće na tim obroncima i uĉiniti ih u toj mjeri nuţnim da nitko
nikada više ta brda ne moţe zamisliti lijepima bez njih, kao da su
stoljeća i sudari velikih, slijepih sila, stvarajući ove padine, ĉekajući
svoj konaĉni izraz, bili samo put prema cilju, i ovo je bio cilj, ove kuće
kao dio predjela, oblikovane njim, a ipak vladajuće, jer su mu dale
smisao.
 Bile su to kuće od obiĉnog kamena, poput izboĉina stijena na
zelenim padinama, i od stakla, velikih ploha stakala, iskorištenih kao
poziv suncu da upotpuni te strukture, da svjetlost uĉini dijelom
graĊevine. Bilo je to mnoštvo malih kuća, odvojenih jedna od druge,
posve razliĉitih. Ali, bile su varijacija iste teme, simfonija nastala iz
neiscrpne mašte, u kojoj još zvoni smijeh sile koja ih je stvorila,
nesputane, neograniĉene sile, koja samu sebe izaziva da se istroši,
nikada ne dolazeći do svojega kraja. Glazba, mislio je, obećanje glazbe
koju sam traţio, smisao istoga, pretvoren u stvarnost, tu, pred mojim
oĉima, iako ga ne vidim, samo ĉujem u akordima, i mislio je kako
postoji zajedniĉki jezik za misli, vid i zvuk – je li to matematika...?
Disciplina razuma... glazba je matematika... arhitektura je glazba u
kamenu – i osjetio vrtoglavicu, jer mjesto pod njim nije moglo biti
zbilja.
Vidio je drveće, travnjake, staze koje se penju po brdima, stube
urezane u kamenu, vidio je vodoskoke, bazene, teniska igrališta, ali ni
trag ţivota. Mjesto je bilo nenastanjeno.
Nije ga zaĉudilo, ne onoliko koliko pogled na sve ovo. Bilo je, na
neki naĉin, primjereno, jer ovo nije bio dio poznate stvarnosti. Na
trenutak nije imao ţelju otkriti što jest.
Nakon dugo vremena osvrnuo se oko sebe, i shvatio kako nije sam.
Nekoliko koraka dalje, na obloj stijeni, stajao je ĉovjek i promatrao
dolinu. Ĉinio se posve obuzet prizorom i nesvjestan njegove prisutnosti.
Ĉovjek je bio visok, mršav i imao kosu naranĉaste boje.
Prišao mu je i on ga je pogledao, sivim, mirnim oĉima. Mladić je
iznenada znao kako oboje osjećaju isto, i progovorio kako nikada nigdje
s neznancem ne bi mogao.
"To nije stvarno, zar ne?", pitao je, pokazujući prema dolje.
"Ali, da, jest, sada", odgovorio je ĉovjek.
"To nije filmska kulisa ili neki trik?"
"Ne. To je ljetno naselje. Upravo je završeno. Otvara se za nekoliko
tjedana."
"Tko ga je sagradio?"
"Ja."
"Kako se zovete?"
"Howard Roark."
 "Hvala vam", rekao je mladić. Znao je da paţljive oĉi koje ga gledaju
razumiju sve što te dvije rijeĉi znaĉe. Howard Roark je naklonio glavu i
tako uzvratio pozdrav.
Gurajući bicikl pokraj sebe uskom stazom, spustio se preko
proplanaka u dolinu, do kuća. Roark je gledao za njim. Nikada ga prije
nije vidio i nikada više neće. Nije mogao znati kako je nekomu upravo
dao hrabrost da se suoĉi s cijelim ţivotom.

Roark nije nikada shvatio zašto je izabran da projektira ljetno naselje

u dolini Monadnock.
Dogodilo se to prije godinu i pol dana, u jesen 1933. godine. Kad je
ĉuo za projekt, otišao je do gospodina Caleba Bradleyja, glavnog
ĉovjeka u velikoj kompaniji koja je kupila dolinu i na sve strane
reklamirala izgradnju novog naselja. Otišao je vidjeti Bradleyja više iz
duţnosti, posve bez nade, samo kako bi to odbijanje dodao dugoj listi
prethodnih. Ništa nije gradio u New Yorku još od Stoddardova hrama.
Kad je ušao u Bradleyjev ured, znao je kako mora zaboraviti na
Monadnock, jer mu ga taj ĉovjek nikada neće dati. Bradley je bio nizak i
punašan, zgodnog lica izmeĊu oblih ramena. Bilo je to lice cinika,
neugodno mladoliko, moglo je imati pedeset i dvadeset: pogled plavih
oĉiju odavao je dosadu, i lukavost.
Svejedno, Roark nije mogao zaboraviti dolinu Monadnock. I zato je
govorio o njoj, kao da ne zna da su rijeĉi uzaludne. Gospodin Bradley je
slušao, oĉito zainteresiran, iako ne za ono o ĉemu je Roark priĉao.
Roark gotovo da je mogao osjetiti prisutnost nekoga trećeg u sobi.
Gospodin Bradley rekao je vrlo malo, jedino je obećao kako će sve uzeti
u obzir, i javiti se. Ali, tada je izgovorio nešto posve ĉudno. Upitao je,
glasom u kojemu nije bilo ni najmanjeg traga objašnjenja za svrhu tog
pitanja, ni odobravanja, niti poruge: "Vi ste arhitekt koji je sagradio
Stoddardov hram, zar ne, gospodine Roark?" "Da", odgovorio je Roark.
"Smiješno je što se nisam odmah vas sjetio", rekao je gospodin
Bradley. Roark je otišao misleći kako bi bilo smiješno da jest.
Tri dana kasnije, Bradley mu je telefonirao i pozvao ga u svoj ured.
Roark je došao i susreo se s ĉetvoricom iz Upravnog odbora tvrtke za
izgradnju doline Monadnock. Bili su to dobro odjeveni ljudi, lica
jednako zatvorenih kao što je bilo i lice gospodina Bradleya. "Molim
vas, ponovite gospodi isto ono što ste rekli meni, gospodine Roark",
ljubazno je zamolio Bradley.
Roark je objasnio svoj plan. Ako je ono što ţele sagraditi
neuobiĉajen ljetni kompleks za ljude skromnijih prihoda, kako su
objavili, onda moraju razumjeti da je najgore prokletstvo siromaštva
nedostatak privatnosti: samo najbogatiji i najsiromašniji u gradu mogu
uţivati u ljetnim odmorima; vrlo bogati zato što imaju privatne vile, vrlo
siromašni zato što im ne smeta smrad i prisutnost drugih na pretrpanim
plaţama i u javnim plesnim dvoranama. Ljudi dobrog ukusa i malih
primanja nemaju kamo otići, ako ni odmor, ni uţitak, ne nalaze u
krdima. Ĉemu pretpostavka da siromaštvo u ĉovjeku razvija instinkt
goveda? Zašto tim ljudima ne ponuditi mjesto na kojemu bi, za tjedan ili
za mjesec, po niskoj cijeni, mogli dobiti ono što ţele, i što im je
potrebno? Vidio je dolinu Monadnock. Njegov se plan moţe izvesti. Ne
dirati obronke, ne rušiti ih i ne ravnati s tlom. Ne mravinjak od hotela,
nego male kuće skrivene jedna od druge, gdje se ljudi mogu sretati ili
ne, po vlastitoj ţelji. Ne akvarij od bazena, nego puno malih, privatnih
bazena, ovisno o tome koliko tvrtka namjerava potrošiti, spreman je
pokazati kako je moguće sve to napraviti jeftino. Ne jedan ogromni
kompleks teniskih terena za ekshibicioniste, nego mnogo privatnih,
malih igrališta. Ne mjesto na koje se odlazi kako bi se boravilo u
"rafiniranom društvu" i za dva tjedna pronašao muţ, nego ljetovalište za
ljude koji uţivaju u vlastitom društvu i sve što ţele jest da ih se ostavi
na miru.
Slušali su ga paţljivo. Primijetio je kako se meĊusobno gledaju. Bio
je siguran da je to vrsta pogleda koji ljudi razmjenjuju kad se ne ţele
otvoreno nasmijati govorniku u lice. Ipak, nije moglo biti tako, jer je
ugovor za izgradnju doline Monadnock potpisao dva dana poslije.
Zahtijevao je inicijale gospodina Bradleya na svakom crteţu koji je
izišao iz njegove projektne sobe: pamtio je Stoddardov hram. Gospodin
Bradley stavljao je inicijale, potpisivao, odobravao, suglasio se sa svime
i pristajao na sve. Izgledao je oĉaran idejom da sve prepusti Roarku. Ali,
u njegovu uţurbanom usuglašavanju bilo je neĉega ĉudnog – kao da
gospodin Bradley popušta djeĉjem hiru.
Roark je malo toga uspio saznati o njemu. Govorilo se kako je
bogatstvo stekao poslovima s nekretninama, u vrijeme procvata
floridskog trţišta. Njegova je sadašnja tvrtka navodno raspolagala s
neograniĉenim sredstvima, i mnogi bogati bankari spominjani su kao
dioniĉari. Roark ih nikada nije susreo. Ĉetvoricu iz Upravnog odbora
više nije vidio, osim tijekom kratkih posjeta gradilištu, kada su
pokazivali minimum zanimanja. Gospodin Bradley bio je potpuno
odgovoran za sve, ali, osim briţnog nadzora proraĉuna, ĉinilo se da sve
ţeli prepustiti Roarku.
Tijekom osamnaest sljedećih mjeseci Roark nije imao vremena
razmišljati o gospodinu Bradleyu. Podizao je svoj najveći projekt.
Posljednjih godinu dana ţivio je na gradilištu, u brvnari sklepanoj na
goloj padini, drvenoj kutiji s krevetom, štednjakom i velikim stolom.
Njegovi stari suradnici došli su raditi s njime, neki ostavljajući bolje
poslove u gradu, zato da bi ţivjeli u kolibama i šatorima i radili u
barakama od golih dasaka koje su sluţile kao uredi za arhitekte. Trebalo
je toliko toga izgraditi da nitko od njih nije trošio snagu na vlastito
sklonište. Nisu tada razmišljali o nedostatku udobnosti, ali ni poslije, jer
su godinu provedenu u dolini Monadnock zapamtili kao vrijeme u
kojemu se zemlja prestala okretati, a proljeće trajalo dvanaest mjeseci.
Nisu se sjećali snijega, smrznute površine zemlje, vjetra koji fijuĉe kroz
pukotine dasaka, tankih pokrivaĉa preko vojniĉkih leţaja, ukoĉenih
prstiju koje su ujutro ugrijavali iznad peći na ugljen, da bi njima mogli
našiljiti olovke. Pamtili su samo osjećaj koji oznaĉava proljeće, odgovor
na prve vlati trave, prve pupoljke na golim granama, prvo plavetnilo
neba, odgovor koji je himna, ne travi, drveću ili nebu, nego onome
veliĉanstvenom osjećaju novog poĉetka, trijumfalnog napretka,
sigurnosti u postignuće koje ništa ne moţe zaustaviti. Osjećaj mladosti,
kretanja, smisla i ispunjenja nisu primali od lišća i cvijeća, nego od
drvenih skela, parnih rovokopaĉa, blokova kamenja i plohi od stakla
koje su nicale iz zemlje.
Bili su vojska i ovo je bio rat. Ali, nitko od njih nije o tome tako
mislio, osim Stevena Malloryja. Steven Mallory podignuo je fontane i
sve skulpture u dolini Monadnock. Došao je na gradilište mnogo prije
nego je bilo potrebno. Bitka, mislio je Steven Mallory, opaka je
koncepcija. Nema slave u ratovanju, niti ljepote u kriţarskim pohodima.
Ali, ovo jest borba, ovo jest vojska i ovo jest rat, i najuzvišenije ţivotno
iskustvo za sve koji u tome sudjeluju. Zašto? Gdje je korijen te razlike i
pravilo kojim se moţe objasniti?
Nikome nije o tome govorio. Ali, na Mikeovu licu, kada je ovaj
stigao u društvu elektriĉara, prepoznao je isti osjećaj. Mike nije rekao
ništa, samo mu je namignuo s veselim razumijevanjem. "Rekao sam ti
da ne brineš" bez uvoda je izgovorio "još na sudu. On ne moţe izgubiti,
kamenolom ili bez kamenoloma, suĊenje ili bez suĊenja. Ne mogu ga
pobijediti, Steve, jednostavno ne mogu, ne moţe to ĉitav prokleti
svijet!"
Ali, oni su zaista zaboravili na svijet, pomislio je Mallory. Ovo je
bila nova zemlja, samo njihova. Brda su se uzdizala oko njih, prema
nebu, poput štita. A postojao je još jedan štit, arhitekt koji hoda meĊu
njima, po snijegu ili travi, po padinama, preko kamenja i naslaganih
dasaka, do stolova za crtanje, dizalica, i vrhova narastajućih zidova,
ĉovjek koji je ovo uĉinio mogućim, misao u njemu, ne sadrţaj te misli,
ne rezultat, ne vizija koja je stvorila dolinu Monadnock ili volja koja ju
je uĉinila mogućom, nego metoda njegove misli, naĉelo njezine
funkcije, metoda i naĉelo koji nisu pripadali svijetu izvan ovih brda. To
je stajalo na straţi iznad doline i bitke koja se u njoj vodila.
A onda je, gledajući kako gospodin Bradley dolazi u posjet
gradilištu, bezbojno se smiješi i brzo odlazi, Mallory osjetio bezrazloţan
bijes, i strah.
"Howarde", rekao mu je jedne veĉeri, dok su sjedili uz vatru od suhih
grana na breţuljku iznad doline, "ovo je ponovno Stoddardov hram."
"Da", rekao je Roark, "I ja to mislim. Osim što ne razumijem zašto i
koji im je cilj?"
Leţeći na trbuhu promatrao je staklene površine rasute u mraku
ispod njih; odnekuda su uhvatile odraz i nalikovale fluorescentnim
izvorima svjetla koji sami od sebe niĉu iz zemlje. Rekao je:
"Nije vaţno, Steve, zar ne? Ni što će s ovim napraviti, niti tko će
ovdje ţivjeti. Samo to da smo ga stvorili. Bi li to propustio, kakva god
bila cijena koju će te poslije prisiliti da platiš?"
"Ne", odgovorio je Mallory.
 Roark je ţelio unajmiti jednu kuću i ovdje provesti ljeto, prvo ljeto
postojanja doline Monadnock. Ali, prije nego što je ljetovalište
otvoreno, dobio je brzojav iz New Yorka:
"Rekao sam ti da ću uspjeti, zar ne? Trebalo mi je pet godina da se
riješim prijatelja i braće, ali Aquitanija je sada moja – i tvoja. DoĊi je
završiti. Kent Lansing."
I tako se vratio u New York gledati kako šljunak i cementni pijesak
ĉiste s trupa "Nedovršene simfonije", gledati dizalice kako okreću grede
visoko iznad Central Parka, vidjeti ispunjene rupe prozora, prostrane
terase raširene iznad gradskih krovova, gledati siluetu dovršenog hotela
Aquitanija dok blista u noćnoj panorami parka.
Posljednje dvije godine puno je radio. Dolina Monadnock nije bila
njegov jedini posao. Iz razliĉitih drţava, iz neoĉekivanih dijelova
zemlje, stizali su pozivi: privatne kuće, male poslovne zgrade, skromne
trgovine. Gradio ih je, kradući poneki sat sna u vlakovima i avionima
koji su ga iz doline Monadnock nosili u daleke, male gradove. Priĉa je
uvijek bila ista, za svaki posao koji bi dobio: "Bio sam u New Yorku i
vidio Enrightovu kuću." "Vidio sam Cordovu zgradu." "Vidio sam sliku
hrama koji su srušili." Ĉinilo se da neka podzemna rijeka teĉe ispod
zemlje izbijajući u iznenadnim izvorima, pojavljujući se na površini
nasumce, na nepredvidljivim mjestima. Bili su to mali, skromni poslovi,
ali su omogućavali da nastavi s radom.
Onoga ljeta, u kojemu je bio završen kompleks doline Monadnock,
nije imao vremena brinuti se o njegovoj sudbini. Ali, Steven Mallory je
bio zabrinut. "Zašto je ne reklamiraju, Howarde? Ĉemu ova iznenadna
tišina? Jesi li primijetio? Toliko su priĉali o svojem velikom projektu,
toliko je ĉlanaka objavljeno u tisku prije nego što su poĉeli. Bilo ih je
sve manje i manje dok smo mi gradili. A sad? Gospodin Bradley i
kompanija postali su gluhi i nijemi. Sad, kad se oĉekuje da pripreme
orgije za novinare. Zašto?"
"Ne bih znao", rekao je Roark. "Ja sam arhitekt, ne agent za prodaju
nekretnina. Zašto se brineš? Naš je dio završen, pusti njih neka rade svoj
posao, na svoj naĉin."
"To je prokleto nastran naĉin. Jesi li vidio njihove oglase, onih
nekoliko koje su iscijedili? Ponavljaju sve što si im ti rekao, o odmoru,
miru i privatnosti, ali kako! Znaš li što je zakljuĉak svih tih oglasa?
"DoĊite u Monadnock kako biste umrli od dosade". Zvuĉi kao da
namjerno ţele otjerati ljude!"
"Ja ne ĉitam oglase, Steve."
Ali, mjesec dana nakon otvorenja svaka kuća u dolini Monadnock
bila je unajmljena. Došla je neobiĉna mješavina ljudi: ugledni ĉlanovi
društva koji su sebi mogli dopustiti puno skuplja mjesta, mladi pisci i
nepoznati umjetnici, inţenjeri, novinari i tvorniĉki radnici. Iznenada,
spontano, ljudi su poĉeli govoriti o dolini Monadnock. Postojala je
potreba za takvim mjestom, potreba na koju nitko nije pokušao
odgovoriti. Mjesto je postalo novost, iako privatna, jer je tisak nije
otkrio. Gospodin Bradley nije unajmio agenta za publicitet. Jedan je
ĉasopis objavio ĉetiri stranice slika doline Monadnock, i poslao
novinara da razgovara s Howardom Roarkom. Do kraja ljeta, sve kuće
bile su unajmljene godinu dana unaprijed.
Jednoga ranog jutra u listopadu, vrata Roarkove prijamne sobe širom
su se otvorila i Steven Mallory uletio je unutra, ravno u Roarkov ured.
Tajnica ga je pokušala zaustaviti; Roark je radio i nitko ga nije smio
uznemirivati. Mallory ju je odgurnuo u stranu i ušao u ured, zalupivši
vratima. Stigla je primijetiti samo kako u rukama drţi novine.
Roark je podignuo pogled s crtaćeg stola i spustio olovku. Znao je
kako je Steven Mallory morao imati takav izraz lica kad je pucao na
Ellswortha Tooheyja.
"Pa, Howarde? Ţeliš li znati zašto si dobio dolinu Monadnock?"
Bacio je novine na stol ispred njega. Roark je ugledao naslov na
trećoj stranici "Uhićen Caleb Bradley".
"Sve je tu, unutra", rekao je Mallory."Nemoj ĉitati. Pozlit će ti."
"U redu, Steve, o ĉemu se radi?"
"Prodali su dvjesto posto."
"Tko? Od ĉega?"
"Bradley i njegova banda. Od doline." Mallory je govorio s
neprirodnom, grozniĉavom preciznošću, muĉeći samoga sebe. "Mislili
su kako je bezvrijedno, od samoga poĉetka. Dobili su zemlju gotovo
besplatno, mislili su kako to nije mjesto za ljetovanje, izvan ruke, bez
prometnih veza, bez kina u okolici, mislili su kako je trenutak
nepovoljan i kako neće biti zainteresiranih kupaca. Napravili su puno
buke i prodali akcije bogatim budalama, bila je to samo golema prevara.
Prodali su dvjesto posto akcija. Dobili su dvostruko više nego ih je
stajala gradnja. Bili su sigurni u neuspjeh. Htjeli su da propadne. Nisu
oĉekivali nikakvu podjelu dobiti. Imali su spreman slatki mali plan kako
se izvući iz svega kad mjesto bankrotira. Bili su spremni na sve, osim na
uspjeh u kakav se sve pretvorilo. Ali dalje nisu mogli, jer je sada trebalo
isplatiti jamcima duplo više od onoga što mjesto godišnje zaradi. A
zaraĊuje mnogo. Vjerovali su kako organiziraju siguran neuspjeh.
Howarde, kako ne vidiš? Izabrali su tebe kao najgoreg mogućeg
arhitekta kojega su mogli pronaći!"
Roark je zabacio glavu, smijući se glasno.
"Proklet bio, Howarde! Ovo nije smiješno!"
"Sjedni, Steve. Prestani se tresti. Izgledaš kao da si upravo vidio
livadu punu masakriranih trupala."
"Da. I gore. Vidio sam korijen. Vidio sam ono što te livade ĉini
mogućim. Što je uţas za te proklete budale? Ratovi, ubojstva, poţari,
potresi? K vragu s time! Ovo je uţas, ova priĉa u novinama. To je ono
ĉega bi se ljudi morali uţasavati, boriti se i urlati, i to nazvati najgorim
imenima srama koje poznaju. Howarde, mislim na sva objašnjenja zla i
sve lijekove nuĊene stoljećima. Nijedan nije vrijedio. Nijedan nije
pojasnio, ni izlijeĉio. Ali, korijen zla, moja zapjenjena zvijer, je tu,
Howarde, tu, u toj priĉi. U njoj i u duši filistarskih gadova koji će ju
proĉitati i reći: "Pa što, geniji uvijek moraju patiti, zdravo je to za njih."
I onda pronaći neku seosku ludu i nauĉiti ju kako plesti košare. To je
zvijer na djelu. Howarde, sjeti se Monadnocka. Zatvori oĉi i sjeti se. I
onda pomisli na ljude koji su ga naruĉili, vjerujući kako je to najgore što
mogu stvoriti! Howarde, postoji nešto pogrešno, nešto strašno pogrešno
u svijetu ako je tebi tvoj najveći posao dat kao prljava šala!"
"Kad ćeš prestati misliti o tome? O svijetu i o meni? I nauĉiti
zaboraviti? Kad će Dominique..."
I stao. To ime, jedan pred drugim nisu spomenuli već pet godina.
Vidio je Malloryjev pogled, napetost i iznenaĊenje. Mallory je shvatio
kako su njegove rijeĉi povrijedile Roarka, dovoljno da ga prisile na to
priznanje. Ali, Roark se okrenuo prema njemu i rekao polako:
"Dominique je nekada mislila isto što i ti."
Mallory nikada nije govorio o onome za što je vjerovao da pripada
prošlosti. Tišina meĊu njima uvijek je znaĉila kako Mallory razumije,
kako Roark to zna, i kako se o tome ne govori. Ali, ovaj put Mallory je
reagirao:
"Ĉekaš li još uvijek da se vrati? GospoĊa Gaila Wynanda – prokleta
bila!"
Roark je odgovorio, ne povisivši ton:
"Prekini, Steve."
Mallory je prošaptao:"Oprosti."
Roark je prišao stolu i dodao glasom, ponovno obiĉnim:
"Idi kući, Steve, i zaboravi Bradleyja. Sad će svi oni tuţiti jedni
druge, ali nas neće uvući u to, i neće uništiti Monadnock. Zaboravi, i
nestani, imam posla."
Gurnuo je laktom novine sa stola, i nagnuo se nad listove crtaćeg
papira.

Kad se doznalo za financijske malverzacije u vezi s dolinom

Monadnock, dogodio se skandal, poĉelo je suĊenje, nekolicina gospode
završila je u zatvoru, i nova uprava preuzela je Monadnock u ime
dioniĉara. Roark u tome nije sudjelovao. Imao je posla i nije ĉitao
izvještaje sa suĊenja. Gospodin Bradley, u isprici upućenoj svojim
partnerima, priznao je kako, sve da je proklet, nikada ne bi mogao
predvidjeti da ljetovalište, podignuto prema ludom, asocijalnom planu,
moţe postati uspješno."Uĉinio sam sve što je bilo u mojoj moći,
izabravši najveću budalu koju sam mogao pronaći."
Tad je Austen Heller napisao ĉlanak o Howardu Roarku i dolini
Monadnock. Govorio je o svim zgradama koje je Roark projektirao,
pretvorivši u tekst ono što je Roark govorio svojim graĊevinama. Ali, to
nisu bile uobiĉajeno mirne rijeĉi Austena Hellera – bio je to krik
divljenja, i bijesa. "I neka smo prokleti ako nam veliĉina dolazi kroz
prijevaru!"
Ĉlanak je izazvao burne rasprave u umjetniĉkim krugovima.
"Howarde", rekao je Steven Mallory nekoliko mjeseci poslije. "Ti si
slavan."
"Da", odgovorio je Roark."Pretpostavljam da jesam."
"Tri ĉetvrtine njih uopće ne zna o ĉemu se radi, ali su ĉuli prvu
ĉetvrtinu kako ratuje oko tvojeg imena i sad imaju osjećaj da ga moraju
izgovarati s poštovanjem. Od ĉetvrtine koja ratuje, ĉetiri desetine te
mrzi, tri desetine vjeruje da mora sudjelovati u svakoj raspravi, dvije
desetine ide na sigurno i preteĉe su svakog 'otkrića', a jedna desetina je
ona koja razumije. Ali, svi zajedno otkrili su kako Howard Roark
postoji, i kako je on arhitekt. Sluţbeni glasnik UAA-a spominje te kao
velik, ali neukrotiv talent – Muzej budućnosti izvjesio je slike
Monadnocka, Enrightove i Cordove zgrade i Aquitanije, pod prekrasnim
staklom, odmah pokraj sobe u kojoj su izloţeni radovi Gordona L.
Prescotta. Svejedno – drago mi je."
Kent Lansing rekao je jedne veĉeri: "Heller je odradio sjajan posao.
Sjećaš li se, Howarde, što sam ti jedanput rekao o psihologiji pereca? Ne
preziri posrednika. Nuţan je. Netko im je morao reći. Potrebno je dvoje
za svaku veliku karijeru: velik ĉovjek i ĉovjek, moţda rjeĊi, dovoljno
velik da prepozna veliĉinu, i da to kaţe."
Ellsworth Toohey je napisao: "Paradoks ove besmislene buke leţi u
ĉinjenici da je gospodin Caleb Bradley ţrtva teške nepravde. Njegova
etika podlijeţe kritici, ali njegova je estetika neosporiva. Pokazao je više
zdravog razuma u pitanjima arhitektonskih vrijednosti nego gospodin
Austen Heller, zastarjeli reakcionar, koji je iznenada postao kritiĉar
umjetnosti. Gospodin Caleb Bradley ţrtva je lošeg ukusa svojih stanara.
Prema mišljenju ove kolumne njegova bi presuda trebala biti opozvana,
u znak priznanja njegovog artistiĉkog rasuĊivanja. Dolina Monadnock
jest prijevara - ne samo u financijskom smislu."
MeĊu sloţnom grupom imućne gospode, koja je predstavljala stalan
izvor arhitektonskih narudţbi, bilo je malo odziva na Roarkovu slavu.
Ĉovjek koji bi nekada rekao: "Roark? Nikad ĉuo", danas je govorio:
"Roark? On je samo senzacija."
Ali, bilo je ljudi zadivljenih samom ĉinjenicom da je Roark sagradio
mjesto koje donosi zaradu vlasnicima koji nisu ţeljeli zaraditi; to je bilo
uvjerljivije od apstraktnih rasprava o umjetnosti. I postojala je desetina
koja razumije. U godini nakon izgradnje doline Monadnock, Roark je
podignuo dvije privatne kuće u Connecticutu, kino dvoranu u Chicagu i
hotel u Philadelphiji.
U proljeće 1936., u jednom gradu na Zapadu, dovršeni su planovi za
svjetski sajam koji se trebao odrţati sljedeće godine, meĊunarodnu
izloţbu pod naslovom "Povorka stoljeća". Povjerenstvo društvenih
uglednika zaduţenih za taj projekt, izabralo je Vijeće najboljih
arhitekata u zemlji kako bi projektirali izloţbu. Predstavnici društva
poţeljeli su biti napadno napredni. Jedan od osam izabranih arhitekata,
bio je Howard Roark.
Primivši poziv, Roark se pojavio pred Povjerenstvom i objasnio kako
bi mu bilo drago projektirati izloţbu, ali sam.
"Vi to ne mislite ozbiljno, gospodine Roark", objavio je
predsjedatelj. "Napokon, za izniman pothvat takve vrste, traţimo
najbolje što postoji. Dvije glave su bolje od jedne, a osam glava... zašto,
pa vidite i sami, to su najveći talenti u zemlji, najslavnija imena, znate,
konzultacije, kooperacija i kolaboracija, vi sigurno znate što je potrebno
za velika ostvarenja."
"Znam."
"Onda shvaćate..."
"Ako mene ţelite, morat ćete mi dopustiti da napravim sve sam. Ja
ne radim s vijećima."
"Vi odbijate prigodu poput ove, mjesto u povijesti, mogućnost za
svjetsku slavu, gotovo za, besmrtnost...."
"Ja ne radim s kolektivima. Ja se ne konzultiram, ne kooperiram, ne
kolaboriram."
U arhitektonskim krugovima bilo je puno bijesnih komentara o
Roarkovu odbijanju. Govorilo se: "Uobraţeno kopile!" Ogorĉenje je
bilo neprimjereno oštro i okrutno za obiĉan profesionalni traĉ, ali svi su
ovo doţivjeli kao osobnu uvredu; svi su se osjećali pozvanima
ispravljati, savjetovati i poboljšavati rad svakoga ţivog stvora.
"Ovaj incident savršeno ilustrira asocijalnu i egoistiĉnu prirodu
gospodina Howarda Roarka", pisao je Ellsworth Toohey," aroganciju
neobuzdanog individualizma ĉega je on oduvijek bio personifikacija."
MeĊu osmoricom odabranih za projekt "Povorke stoljeća", našli su
se Peter Keating, Gordon L. Prescott i Ralston Holcombe. "Odbijam
suraĊivati s Howardom Roarkom", izjavio je Peter Keating vidjevši listu
izabranika. "Morat ćete izabrati. Ili on, ili ja." Obaviješten kako je
gospodin Roark odbio sudjelovati u projektu, Keating je preuzeo
vodstvo u Vijeću. Novinske vijesti o napretku izloţbe, spominjale su
"Petera Keatinga i njegove kolege."
U posljednjih nekoliko godina promijenilo se ponašanje Petera
Keatinga: postao je oštar i tvrdoglav. Viĉući je davao nareĊenja i gubio
strpljenje pred najmanjim problemima. Kad je gubio strpljenje, derao se
na ljude; usvojio je vokabular uvreda u kojima je bilo zajedljive,
podmukle, gotovo ţenske zlobe; lice mu je poprimilo neugodan izraz.
U jesen 1936. Howard Roark preselio je svoj ured na posljednji kat
Cordove zgrade. Pomišljao je, projektirajući tu zgradu, kako će jednoga
dana u njoj biti njegove poslovne prostorije. Ugledavši natpis "Howard
Roark, arhitekt", na svojim novim vratima, zastao je trenutak i zatim
otišao do svoje sobe. Njegov je ured, na kraju dugoga niza prostorija,
bio prostor s tri staklena zida, visoko iznad grada. Stao je u sredini sobe.
Kroz velike, ravne površine, mogao je vidjeti robnu kuću Fargo, kuću
Enright i hotel Aquitaniju. Prišao je prozoru okrenutom na jug, i ostao
tako, dugo vremena. Na vrhu Manhattana, daleko ispred sebe, mogao je
vidjeti zgradu Dana, djelo Henryja Camerona.
Jednoga poslijepodneva u studenome, vraćajući se s gradilišta kuće
na Long Islandu, Roark je, tresući mokar kišni ogrtaĉ, ušao u prijamnu
sobu i na licu svoje tajnice ugledao izraz jedva suzdrţanog uzbuĊenja, i
nestrpljenje s kojim je ĉekala njegov povratak.
"Gospodine Roark, ovo je vjerojatno nešto veoma veliko", rekla je.
"Dogovorila sam vam sastanak, za sutra poslijepodne u tri. U njegovu
uredu."
"Ĉijem uredu?"
"Zvao je prije pola sata. Gospodin Gail Wynand."
 2

IZNAD ULAZNIH VRATA STAJAO JE NATPIS, REPRODUKCIJA NOVINSKOG

zaglavlja:

ZASTAVE NEW YORKA

Bio je to mali znak, objava slave i moći koju nije potrebno isticati,
poput suptilnog, ironiĉnog smiješka koji se opravdava zbog ogoljene
ruţnoće zgrade nalik tvornici, zgrade bez ikakvih ukrasa, osim onog što
ovo zaglavlje, samo po sebi, podrazumijeva.
Ulazno predvorje sliĉilo je otvoru peći; dizala su usisavala i iz sebe
izbacivala protok ljudskoga goriva. Ljudi se nisu ţurili, nego se kretali
nekom prigušenom brzinom, s nekom pogonskom svrhom: nitko u tom
predvorju nije uludo trošio vrijeme. Vrata dizala škljocala su poput
zalizaka ventila, zvuk je imao pulsirajući ritam. Crvene i zelene toĉke
svjetla plamtjele su na zidnoj ploĉi, objavljujući napredak dizala visoko
u prostoru.
Ĉinilo se da svime u zgradi upravljaju takve kontrolne ploĉe, u
rukama autoriteta svjesnog svakog pokreta, kao da zgradom struji
usmjerena energija koja funkcionira glatko, bešumno, poput
veliĉanstvenog stroja kojega je nemoguće uništiti. Nitko nije obraćao
pozornost na crvenokosog ĉovjeka koji je, na trenutak, zastao u
predvorju.
Howard Roark pogledao je prema gore, u emajlirani svod. Nikada
nikoga nije mrzio. Negdje u ovoj kući nalazio se njezin vlasnik, ĉovjek
koji je uĉinio da osjeti nešto vrlo blizu tome.
Gail Wynand ovlaš je pogledao u malen sat na svojem stolu. Za
nekoliko minuta imao je sastanak s arhitektom. Intervju, pomislio je,
neće biti teţak; obavio je mnogo takvih razgovora u ţivotu; nije imao
mnogo toga za izgovoriti, znao je što ţeli reći, a od arhitekta se nije
oĉekivalo drugo, osim nekoliko zvukova razumijevanja.
Pogled mu je skrenuo sa sata na probne otiske raširene po stolu.
Proĉitao je uvodnik Alvaha Scarreta o publici koja hrani vjeverice u
Central Parku, i kolumnu Ellswortha Tooheyja o visokoj kvaliteti
izloţbe slika sluţbenika Gradske ĉistoće. Zaĉuo je zujanje signala na
svojem stolu i glas tajnice: "Gospodin Howard Roark, gospodine
Wynand."
"U redu", rekao je Wynand, i iskljuĉio ton. Povlaĉeći ruku ugledao je
tipkovnicu na rubu stola, male toĉke svjetla razliĉitih boja, od kojih je
svaka bila završetak ţice koja se protezala do nekog dijela zgrade, svaka
ţica kontrolirala je nekog ĉovjeka, svaki ĉovjek nadzirao je mnoge
ispod sebe, svaka skupina pridonosila je završnom obliku rijeĉi na
papiru koji je odlazio u milijune kuća, u milijune mozgova, ovi, mali
gumbi od obojene plastike, tu, pod njegovim prstima. Nije bilo vremena
da ga ta misao zabavi, vrata ureda su se otvarala, i maknuo je ruku.
Wynand nije bio siguran je li propustio trenutak, ustao kao što je
pristojnost nalagala ili ostao sjediti zagledan u ĉovjeka koji je ušao;
moţda se odmah podignuo i samo mu se ĉinilo kako je previše vremena
prethodilo tom pokretu. Roark nije bio siguran da li je zastao na ulazu u
sobu, krenuo naprijed ili je ostao stajati i gledati u ĉovjeka iza stola;
moţda nije bilo prekida u koracima i samo mu se ĉinilo kako je zastao.
Ali, postojao je trenutak u kojemu su obojica zaboravili vrijeme i
stvarnost, Wynand razlog zbog kojega je pozvao ovog ĉovjeka, Roark
ĉinjenicu kako je taj ĉovjek muţ Dominique, trenutak u kojem ni vrata,
ni stol, ni trake saga nisu postojale, ništa osim potpune svijesti, u
svakome od njih, o ĉovjeku ispred, ništa osim dvije misli koje su se
susrele na sredini sobe - "Gospodin Gail Wynand" - "Gospodin Howard
Roark."
Wynand je ustao, jednostavnim pokretom ruke pokazujući sjedalicu
uz svoj stol, Roark je prišao i sjeo, i nisu primijetili, ni jedan, ni drugi,
da su se zaboravili pozdraviti.
Osmjehnuvši se, Wynand je rekao nešto što nije namjeravao:
"Mislim da vi nećete htjeti raditi za mene."
"Htio bih raditi za vas", rekao je Roark, koji je došao odbiti posao.
"Jeste li vidjeli što sam gradio?"
"Jesam."
Wynand se nasmijao. "Ovo je drugaĉije. Ovo nije za publiku. Ovo je
za mene."
"Nikada prije niste gradili za sebe?"
 "Ne, ako se izuzme kavez koji imam na krovu, i stara tiskara ovdje.
Moţete li mi reći zašto nikada nisam sagradio ništa za sebe, a imao sam
novaca dovoljno da sagradim grad, ako poţelim? Ne znam. Mislim da vi
znate." Zaboravio je kako ljudima koje zapošljava, zabranjuje drskost
bilo kakve osobne špekulacije o njemu samom.
"Zato što ste bili nesretni", rekao je Roark.
Rekao je to jednostavno, ne kao uvredu; kao da ništa drugo, osim
potpune iskrenosti za njega ovdje nije moguće. Nije to bio poĉetak
intervjua, bila je to sredina, bilo je to poput nastavka neĉega davno
zapoĉetog. Wynand je rekao:
"Objasnite mi."
"Mislim da razumijete."
"Ţelim ĉuti vaše objašnjenje."
"Većina ljudi gradi onako kako ţivi, rutinski i besmisleno. Ali, rijetki
znaju kako je zgrada simbol. Mi ţivimo u svojim mislima i naše
postojanje pokušaj je da tom unutarnjem ţivotu damo fiziĉku realnost,
da ga iskaţemo kretnjom, i oblikom. Za ĉovjeka koji ovo razumije,
njegova kuća objava je njegova ţivota. Ako je ne gradi kad ima novaca,
to je zato što njegov ţivot nije ono što je ţelio da bude."
"Ne mislite li kako sam ja, od svih ljudi na svijetu, posljednja osoba
kojoj je to umjesno izgovoriti?"
"Ne."
"Niti ja." Roark se osmjehnuo. "Ali, vi i ja smo jedini koji se usuĊuju
to izreći. Svejedno koji dio: da nisam imao ono što sam ţelio ili kad bi
se mene moglo ubrojiti u nekolicinu onih koji trebaju razumjeti svaku
vrstu velikih simbola. Ni to ne ţelite negirati?"
"Ne."
"Koliko vam je godina?'
"Trideset šest."
"Imao sam većinu izdanja koje imam danas, kad je meni bilo trideset
šest." I dodao: " Nisam to mislio osobno. Ne znam zašto sam to rekao.
Jednostavno, sjetio sam se toga."
"Što ţelite da projektiram za vas?"
"Moj dom."
Wynand je osjetio kako su te dvije rijeĉi proizvele uĉinak na Roarka,
izvan uobiĉajenog znaĉenja koje su mogle prenijeti, osjetio je to
instinktivno i poţelio upitati: "O ĉemu se radi?" Ali, nije mogao, jer
Roark, zapravo, nije pokazao ništa.
"Vaša dijagnoza bila je toĉna", rekao je Wynand. "Naime, vidite, ja
tek sada ţelim izgraditi svoju kuću. Sada se ne bojim pojavnog oblika
svojega ţivota. Ako hoćete da to izgovorim, kao što ste vi to uĉinili,
sada sam sretan."
"Kakvu vrstu kuće?"
"Ljetnikovac. Kupio sam teren. Imanje u Connecticutu, dvije stotine
hektara. Kakvu vrstu kuće? O tome ćete vi odluĉiti."
"Da li me je gospoĊa Wynand odabrala za ovaj posao?"
"Ne. GospoĊa Wynand ne zna ništa o ovome. Ja sam taj koji se ţeli
preseliti iz grada, a ona se slaţe. Traţio sam neka ona izabere arhitekta,
moja ţena je Dominique Francon i nekada je pisala o arhitekturi. Ali,
izbor je prepustila meni. Ţelite li znati zašto sam izabrao vas? Bilo mi je
potrebno dugo vremena da odluĉim. Bio sam gotovo izgubljen u
poĉetku. Nikada nisam ĉuo za vas. Ne poznajem nijednog arhitekta.
Mislim ovo doslovno, ne zaboravljajući pritom godine koje sam proveo
baveći se nekretninama, graĊevine koje sam gradio i imbecile koji su ih
gradili za mene. Ovo nije Stoneridge, ovo je, kako ste to nazvali, objava
mojega ţivota? Tada sam vidio Monadnock. Bila je to prva stvar zbog
koje sam zapamtio vaše ime. Ali, sebi sam zadao ozbiljan zadatak. Išao
sam uokolo, gledao kuće, hotele, sve moguće vrste zgrada. Svaki put
kad bih ugledao nešto što mi se svidjelo, i pitao tko je to napravio,
odgovor je bio isti: Howard Roark. I tako, pozvao sam vas." Dodao je:
"Je li nuţno reći koliko se divim vašem radu?"
„Hvala", rekao je Roark, na trenutak sklopivši oĉi.
"Znate, ja vas nisam ţelio sresti."
"Zašto?"
"Jeste li ĉuli za moju umjetniĉku galeriju?"
"Da."
"Nikada ne upoznajem ljude ĉija djela volim. Djela mi znaĉe previše.
Ne ţelim da ih ljudi pokvare, što se obiĉno dogaĊa. Autori su
antiklimaks vlastitoga talenta. Ne i vi. Ne smeta me razgovarati s vama.
Govorim vam ovo, jer ţelim da znate kako ja vrlo malo toga poštujem u
ţivotu, ali poštujem stvari u svojoj galeriji, i vaše zgrade, i ĉovjekovu
sposobnost da stvori takva djela. Moţda je to jedina vjera koju
posjedujem." Slegnuo je ramenima. "Mislim da sam uništio, pokvario i
podmitio uglavnom sve što postoji. Ali to nikada nisam dotaknuo. Zašto
me tako gledate?"
"Oprostite. Recite, kakvu kuću ţelite?"
"Ţelim da to bude palaĉa, osim što ja ne mislim da su palaĉe same po
sebi raskošne: toliko su velike, tako promiskuitetno javne. Prava raskoš
je mala kuća. Rezidencija za dvoje ljudi – moju suprugu i mene. Nije
potrebno ostaviti prostor za obitelj, mi ne namjeravamo imati djece. Niti
za goste, ne namjeravamo ih primati. Jedna gostinjska soba, za sluĉaj
potrebe, ne više od toga. Salon, blagovaonica, biblioteka, dvije radne
sobe, jedna spavaća. Dio za poslugu i garaţe. To je osnovna ideja.
Pojedinosti ću vam dati naknadno. Troškovi, kako odredite. Izgled,"
nasmijao se slijeţući ramenima. "Vidio sam vaše kuće. Ĉovjek koji
vama ţeli reći kako bi kuća trebala izgledati, mora biti u stanju napraviti
bolju, ili šutjeti. Reći ću samo kako ţelim da moja kuća posjeduje
svojstvo Howarda Roarka."
"Što je to?"
"Mislim da razumijete."
"Ţelim ĉuti vaše objašnjenje."
"Mislim da su neke kuće samo jeftino paradiranje, samo vanjština,
neke kukavice koje se ispriĉavaju za svaku ciglu, a neke vjeĉno krpanje,
nesposobno, maliciozno i laţno. U vašim kućama iznad svega ostalog,
prevladava jedan osjećaj, osjećaj radosti. Ne spokojne sreće. Nego
teške, zahtjevne vrste radosti. Od one vrste koja ĉini da osjećamo kako
je dostignuće iskusiti je. Netko gleda i misli: Bolji sam ĉovjek, ako
mogu osjetiti ovo."
Roark je rekao polagano, ne tonom odgovora.
"Pretpostavljam kako je bilo neizbjeţno."
"Što?"
"Da ćete vi to vidjeti."
"Zašto to kaţete kao da ţalite što ja to vidim?"
"Ne ţalim."
"Slušajte, nemojte mi uzeti za zlo – ono što sam nekada gradio."
"Neću."
 "Svi ti Stoneridgei i Noyes-Belmont hoteli – i Wynandova izdanja –
uĉinila su za mene vašu kuću mogućom. Nije li to uţitak vrijedan truda?
Je li to sad vaţno? Bila su to sredstva. Vi ste kraj."
"Ne morate se opravdavati preda mnom."
"Ja se nisam opra... Da, vjerojatno jesam."
"Nije potrebno. Nisam mislio o onome što ste gradili."
"Što ste mislili?"
"Kako sam bespomoćan pred bilo kime tko vidi ono što ste vi vidjeli
u mojim zgradama."
"Vama je za susret sa mnom bila potrebna pomoć?"
"Ne. Osim što se u pravilu ne osjećam bespomoćno."
"Ja se u pravilu ne opravdavam, takoĊer. Pa onda, u redu je, zar ne?"
"Da."
"Moram vam reći puno više o kući koju ţelim. Pretpostavljam kako
je arhitekt poput svećenika kojemu se ispovijedamo, koji mora doznati
sve o ljudima koji će ţivjeti u njegovoj kući, jer je ono što im on daje
osobnije od odjeće ili hrane. Molim vas, shvatite ovo na pravi naĉin, i
oprostite ako primjećujete s kakvom mukom govorim – ja se nikada
nisam ispovijedao. Gledajte, ţelim ovu kuću zato što sam potpuno,
beznadno zaljubljen u svoju ţenu... O ĉemu se radi? Mislite kako to nije
vaţno?"
"Ne. Nastavite."
"Ne podnosim vidjeti svoju ţenu meĊu drugim ljudima. Nije to
ljubomora. To je puno više i puno strašnije. Ne podnosim kad ona hoda
gradskim ulicama. Ne mogu je dijeliti, ĉak ni s trgovinama, kinima,
taksijima ili ploĉnikom. Moram ju odvesti daleko. Moram ju staviti
izvan dohvata, tamo gdje ju ništa ne moţe dotaknuti, na nijedan naĉin.
Ova kuća mora biti tvrĊava. Moj arhitekt mora biti moj ĉuvar."
Roark je sjedio, gledajući ravno u njega. Morao je drţati oĉi na
Wynandu kako bi ĉuo što on govori. Wynand je osjećao napetost u
njima, ali ju nije prepoznao kao napor, nego kao snagu; osjećao je
potporu u tom pogledu i otkrio kako mu ništa nije teško priznati.
"Ova kuća treba biti zatvor. Ne, ne baš to. Riznica – kripta koja ĉuva
stvari previše dragocjene da bi ih drugi vidjeli. Ali, mora biti i puno
više. Mora biti odvojen svijet, toliko prelijep, da nam nikada ne
nedostaje onaj koji smo ostavili. Zatvor, snagom vlastitoga savršenstva.
Bez rešetki i rampi – samo vaš talent kao zid izmeĊu svijeta i nas. To je
ono što ţelim od vas. I više. Jeste li ikada zidali hram?"
Na trenutak, Roark nije imao snage odgovoriti; ali shvatio je kako je
pitanje iskreno; Wynand nije znao.
"Jesam", rekao je.
"Onda o ovome poslu mislite kao što biste mislili o hramu. Hramu za
Dominique Wynand... Ţelim da je upoznate prije nego što poĉnete raditi
projekt."
"Upoznao sam gospoĊu Wynand prije nekoliko godina."
"Jeste? Onda razumijete."
"Da."
Wynand je gledao Roarkovu šaku oslonjenu o rub stola, duge prste
pritisnute na staklo, odmah pokraj probnog otiska Zastava. Listovi su
bili neuredno sloţeni; vidio je zaglavlje "Jednog malog glasa". Pogledao
je u Roarkovu ruku. Pomislio je kako bi volio imati bronĉani drţaĉ za
papir, napravljen prema njoj, i kako bi divno izgledao na njegovu stolu.
"Sad znate što ţelim. Poĉnite. Poĉnite odmah. Ostavite sve drugo što
radite. Platit ću vam koliko traţite. Ţelim tu kuću do ljeta... Oh,
oprostite. Previše druţenja s lošim arhitektima. Nisam vas pitao hoćete
li to raditi."
Prvo se pomaknula Roarkova šaka; maknuo ju je sa stola.
"Da", rekao je."Hoću."
Wynand je vidio otiske prstiju na staklu, jasne kao da su prsti urezali
udubljenja na površini: bili su još vlaţni od dodira.
"Koliko vremena trebate?"
"Imat ćete je do srpnja."
"Morate vidjeti teren. Htio bih vam ga pokazati. Mogu li vas odvesti
tamo sutra ujutro?"
"Ako ţelite."
"Budite ovdje u devet."
"U redu."
"Ţelite li da pripremim ugovor? Ne znam kako inaĉe radite. Ja, u
pravilu, prije nego što s bilo kime sklapam posao, nastojim otkriti o
njemu sve, od dana kada se rodio. Vas nikada nisam provjeravao.
Jednostavno sam to zaboravio. Ĉinilo se suvišnim."
"Mogu vam odgovoriti na svako pitanje, ako to ţelite."
 Wynand se osmjehnuo i odmahnuo glavom:
"Ne. Nema niĉega što vas ţelim pitati. Osim u vezi s poslovnim
pojedinostima."
"Ja nikada ne postavljam uvjete, osim jednoga: ako prihvatite idejne
nacrte, kuća mora biti sagraĊena kako je projektirana, bez bilo kakvih
izmjena."
"Svakako. To se podrazumijeva. Ĉuo sam da tako radite. Ali, bi li
vas smetalo ako izostavimo svaki publicitet? Znam koliko bi vam to
profesionalno koristilo, ali ne ţelim da se o ovoj kući piše po
novinama."
"Nemam ništa protiv."
"Moţete li mi obećati kako slike neće doći do novina?"
"Obećavam."
"Hvala. Nadoknadit ću vam to. Moţete raĉunati s Wynandovim
izdanjima kao sa svojim novinskim servisom. Osigurat ću vam svaku
reklamnu potporu koju budete ţeljeli, za vaše ostale projekte."
"Ja ne ţelim nikakvu reklamu."
Wynand se glasno nasmijao. "Reći takvo što, na mjestu poput ovoga!
Mislim da nemate pojma kako bi vaša braća arhitekti vodili ovaj
razgovor. Vi kao da ni u jednom trenutku niste bili zaista svjesni da
razgovarate s Gailom Wynandom."
"Jesam", rekao je Roark.
"Bio je to moj naĉin da vam zahvalim. Nije mi uvijek zadovoljstvo
biti Gail Wynand."
"Ja to znam."
"Predomislit ću se i postaviti vam osobno pitanje. Rekli ste kako ćete
odgovoriti na sva."
"Da."
"Je li vama uvijek zadovoljstvo biti Howard Roark?"
Roark se osmjehnuo. Osmijeh je otkrivao zabavu, iznenaĊenje, i
nenamjeran prezir.
"Odgovorili ste mi", rekao je Wynand.
Ustao je: "Onda sutra u devet ujutro", i pruţio ruku.
Kad je Roark otišao, Wynand se, sjedeći za stolom, osmjehnuo.
Rukom je krenuo prema jednoj tipki na tastaturi, i zastao. Shvatio je
kako mora promijeniti drţanje i vratiti svoje uobiĉajeno ponašanje, jer
nije prihvatljivo govoriti s ostalima onako kako je govorio posljednjih
pola sata. Tada je razumio što je bilo neobiĉno u ovome razgovoru: prvi
put u ţivotu s nekim je ĉovjekom govorio bez oklijevanja, bez pritiska,
bez nuţnosti pretvaranja, bez svega što je oduvijek doţivljavao u
razgovoru s drugima: nije bilo napora, ni potrebe za njime; bilo je kao
da razgovara sa samim sobom.
Pritisnuo je tipku i rekao tajnici:
"Zatraţite od arhiva neka mi dostave sve što imaju o Howardu
Roarku."

"Ovo ne moţeš ni zamisliti", rekao je Alvah Scarret glasom koji je

molio da ga mole za informaciju.
Ellsworth Toohey nestrpljivo je odmahnuo rukom, pokretom kojim
se tjeraju muhe, ne diţući oĉi sa stola.
"Nestani, Alvah, imam posla."
"Ĉekaj, ovo je zanimljivo, Ellsworthe. Zaista zanimljivo. Znam kako
ţeliš ĉuti."
Toohey je podignuo glavu i pogledao u njega, s laganim izrazom
dosade u oĉima, pokazujući kako je ovaj trenutak pozornosti samo
usluga i zatim, razvlaĉeći rijeĉi i naglašavajući svoje strpljenje, upitao:
"U redu. O ĉemu je rijeĉ?"
Scarret nije vidio ništa neprihvatljivo u Tooheyjevu naĉinu: Toohey
se prema njemu tako ponašao već više od godinu dana. Scarret isprva
nije uoĉio promjenu u njihovu odnosu, a kad napokon jest, bilo je
prekasno uvrijediti se, postalo je normalno za obojicu.
Scarret se smješkao poput marljiva uĉenika koji oĉekuje pohvalu od
uĉitelja ĉiju je pogrešku uoĉio.
"Ellsworthe, tvoj privatni FBI je zakazao."
"O ĉemu govoriš?"
"Kladim se da nemaš pojma što Gail radi, a uvijek tvrdiš kako si o
svemu obaviješten."
"Što je to što ne znam?"
"Pogodi tko je danas bio kod njega u uredu?"
"Dragi moj Alvah, nemam vremena za kviz pitanja."
"Ne bi pogodio ni za tisuću godina."
 "Dobro onda, budući da te se mogu osloboditi samo tako da odigram
sporednog komiĉara u tvojem veselom komadu, pitat ću: Tko je to danas
bio kod njega u uredu?"
"Howard Roark."
Toohey se okrenuo prema njemu cijelim licem, zaboravljajući
prikriti znatiţelju, i zapanjeno rekao:
"Ne!"
"Da!", odgovorio je Scarret, zadovoljan reakcijom.
"Dakle, zaista!", rekao je Toohey i prasnuo u smijeh.
Scarret se napola osmjehnuo, zbunjen, nestrpljiv da se ukljuĉi, ali ne
shvaćajući posve što je povod veselju.
"Da, da, smiješno je. Ali... što, toĉno, Ellsworthe?"
"Oh, Alvah, objašnjenje bi predugo trajalo."
"Pomislio sam da, moţda..."
"Gdje ti je osjećaj za spektakl, Alvah? Za vatromet? Ako te zanima
što moţeš oĉekivati, sjeti se samo kako su najgori ratovi uvijek voĊeni
izmeĊu sekti iste vjere, a najveći graĊanski pokolji meĊu braćom iste
rase."
"Ne slijedim te posve..."
"O, dragi moj, imam previše sljedbenika, otresam ih s ramena."
"Pa, drago mi je što se veseliš, iako mislim da je vijest loša."
"Svakako je loša. Ali, ne i za nas."
"Ipak, gledaj. Znaš koliko smo se izloţili, osobito ti, dokazujući kako
od Roarka nema gorega arhitekta u gradu, a sad mu naš šef daje posao,
nije li to neugodna situacija za nas?"
"Ah to... moţda..."
"Pa, drago mi je što to tako primaš."
"Što je radio kod Wynanda? Je li rijeĉ o poslu?"
"To je ono što ne znam. Ne mogu otkriti. Nitko ne zna."
"Jesi li ĉuo da Wynand namjerava graditi?"
"Ne. A ti?"
"Ne. Vjerojatno je moj FBI zaista zakazao. Ali, što da se radi,
trudimo se koliko moţemo."
"Znaš što Ellsworthe, imao sam ideju. Imao sam ideju o tome kako
bismo to mogli iskoristiti."
"Kakvu ideju?"
 "Ellsworthe, Gail je u posljednje vrijeme nemoguć."
Izgovorio je to sveĉanim glasom, kao da otkriva novost. Toohey se, i
dalje sjedeći, napola osmjehnuo.
"Dobro, Ellsworthe, znam, predvidio si to. Imao si pravo. Ti uvijek
imaš pravo. Neka sam proklet ako znam što se s njim dogaĊa:
Dominique, ili neka ţivotna faza, što god bilo, nešto jest. Zašto je
odjedanput toliko bijesan zbog svakog retka u svakom ĉlanku, i zašto
poludi za najmanju sitnicu? Upropastio je tri moja uvodnika - to mi
nikada prije nije napravio. Nikada. Znaš li što mi je rekao? Rekao je:
"Divno je biti majka. Ali, Alvah, za ime Boga, prestani lupetati. Postoji
granica i za intelektualnu izopaĉenost." Kakvu izopaĉenost? Bio je to
najbolji uvodnik za Majĉin dan koji sam ikada napisao. Meni samome
navrle su suze na oĉi. Od kada to on govori o izopaĉenosti? Juĉer je
nazvao Julesa Fouglera mentalnim špekulantom prizemnog tipa, ravno u
lice, i bacio njegov tekst u košaru za smeće. TakoĊer odliĉan tekst - o
radniĉkom kazalištu. Jules Fougler – naše najbolje pero! Nije ĉudo što
Gail ovdje više nema prijatelja. Ako su ga prije mrzili, trebao bi ih ĉuti
sada!"
"Ĉuo sam ih."
"Ellsworthe, on gubi kontrolu. Ne znam što bih da nema tebe i te
sjajne skupine tvojih izabranika. Oni su u biti naša radna snaga, ti tvoji
mladići, ne ove stare svete krave, koje su i tako na izdisaju. Ti bistri
klinci nastavit će Zastave. Ali... slušaj, Gail je prošli tjedan otpustio
Dwighta Carsona. I znaš što, mislim kako je to simboliĉno. Dwight je
bio opterećenje i gnjavaţa, ali, on je bio prvi od Gailovih miljenika, prvi
od mladića koji su prodali dušu. I zato mi je, na neki naĉin, bilo drago
što se motao ovuda, bilo je dobro, bilo je zdravo, bio je to relikt
najboljih Gailovih dana. Uvijek sam govorio kako je to Gailov
sigurnosni ventil. I sad je odjedanput otpustio Carsona - ne sviĊa mi se
to, Ellsworthe, uopće mi se ne sviĊa."
"Što je ovo, Alvah? Priĉaš mi nešto što ne znam ili samo puštaš paru,
ispriĉavam se zbog pomiješanih metafora, na mojem ramenu?"
"Vjerojatno. Ne volim kritizirati Gaila, ali već sam toliko dugo
prokleto bijesan, da sam zreo za ludnicu. Evo na što ciljam: taj Howard
Roark, što ti o tome misliš?"
 "Mogao bih napisati roman kao odgovor, Alvaho. Ovo teško da je
trenutak za takav pothvat."
"Ne, ali, mislio sam, što znamo o njemu? Da je ekscentrik, fanatik, i
budala, u redu, ali što još? Da je jedan od onih ĉudaka koje ne moţeš
preobratiti ni ljubavlju, ni novcem, ni pištoljem velikog kalibra. On je
gori od Dwighta Carsona, gori od svih Gailovih miljenika zajedno.
Dakle? Vidiš li o ĉemu se radi? Što će uĉiniti Gail kad se pojavi takav
ĉovjek?"
"Jednu od nekoliko mogućih stvari."
"Samo jednu, koliko ja poznajem Gaila, a poznajem ga dobro. I zato
se ipak nadam. Ovo mu je odavno bilo potrebno. Gutljaj stare medicine.
Sigurnosni ventil. On će tom tipu slomiti kraljeţnicu, i bit će to opet
stari, dobri Gail. To je najbolje što mu se moţe dogoditi. Vratit će ga u
normalno stanje... Tako ja to vidim, Ellsworthe". Ĉekao je; na
Tooheyjevu licu nije se pojavila ţelja za pohvalom, pa je mlitavo
dovršio: "Moţda ipak griješim... Ne znam... Moţda ovo ne znaĉi ništa...
Mislio sam samo u psihološkom smislu."
"O tome i jest rijeĉ, Alvaho."
"Znaĉi, misliš da će biti tako?'
"Moţda. A moţda će biti nešto puno gore od svega što ti moţeš
zamisliti. Ali, za nas to više nema znaĉaja. Zato što, vidiš Alvaho, u
sluĉaju konaĉnog obraĉuna izmeĊu nas i našega šefa, više se nitko u
Zastavama neće morati bojati gospodina Gaila Wynanda."

Kad je mladi ĉovjek iz arhiva donio debeli omot, Wynand je

podignuo pogled sa stola i rekao:
"Tako puno? Nisam znao da je toliko slavan."
"Pa, znate, to je Stoddardovo suĊenje, gospodine Wynand",
odgovorio je mladić, i stao.
Ništa se nije dogodilo, osim brazdi na ĉelu gospodina Wynanda, ali
on ga nije poznavao dovoljno da bi shvatio što znaĉe. Pitao se samo
zašto odjedanput pomišlja na strah. Trenutak poslije, Wynand je rekao:
"U redu. Hvala."
Mladić je spustio kuvertu na stakleni stol i izišao iz sobe.
Wynand je sjedio gledajući debeli snop ţutog papira. Vidio je njegov
odraz na staklu, kao da je teţina paketa izjela površinu, i pustila
korijenje kroz stol. Gledao je zidove svojeg ureda pitajući se imaju li
dovoljno snage spasiti ga od otvaranja te kuverte.
Zatim se uspravio, stavio laktove na rub stola, ispruţio prste, spojio
ih, pogledao prema dolje, niz nosnice, na površinu stola, ostao tako
trenutak, ozbiljan, ponosan i pribran poput balzamiranog faraona, a onda
je pomaknuo jednu ruku, privukao omot, otvorio ga i poĉeo ĉitati.
Bogohuljenje Ellswortha Tooheyja, Crkve našega djetinjstva Alvaha
Scarreta, uvodnici, govori, izjave, pisma uredništvu, Zastave u punom
pogonu, fotografije, karikature, intervjui, prosvjedne rezolucije, pisma
uredništvu.
Ĉitao je svaku rijeĉ, sistematiĉno, s rukama na rubu stola i prstima
koji su se dodirivali, ne podiţući isjeĉke, ne dodirujući ih, ĉitajući ih
onako kako su se pojavljivali pred njim, pomiĉući ruku samo kako bi ih
okrenuo, i ĉitao sljedeći tekst, pomiĉući ruke mehaniĉkom preciznošću,
podiţući prste kad bi mu oĉi došle do posljednje rijeĉi, ne dopuštajući
da izrezak bude u njegovu vidokrugu ni ĉas više nego što je potrebno.
Ali, dugo je gledao u fotografije Stoddardova hrama. Još dulje je gledao
jednu od Roarkovih fotografija, sliku ĉistog zanosa pod naslovom "Jeste
li sad sretni, gospodine Superman?". Istrgnuo ju je iz ĉlanka koji je
ilustrirala i gurnuo u svoju ladicu. Nastavio je ĉitati.
SuĊenje, svjedoĉenje Ellswortha Tooheyja, Petera Keatinga,
Ralstona Holcombea, Gordona L. Prescotta, bez citata iz svjedoĉenja
Dominique Francon, samo kratak izvještaj. "Obrana je završena".
Nekoliko spominjanja u "Jednom malom glasu", a zatim praznina,
sljedeći izrezak datiran tri godine kasnije, dolina Monadnock.
Bilo je kasno kad je završio s ĉitanjem. Njegove tajnice su otišle.
Osjećao je prazninu soba i prostora oko sebe. Ali, ĉuo je zvuk strojeva:
muklu, vibrirajuću tutnjavu koja je prodirala kroz zidove. Oduvijek je to
volio, pulsirajući zvuk srca zgrade. Slušao je. Tiskali su sutrašnji broj
Zastava. Sjedio je, nepokretan, još dugo vremena.
 3

ROARK I WYNAND STAJALI SU NA VRHU UZVISINE I PROMATRALI DUGE,

valovite obronke padina. Na vrhovima brijega uzdizalo se golo drveće i
spuštalo sve do obale jezera: grane su rezale prostor oštrim,
geometrijskim potezima. Nijanse neba, jasne, njeţno zeleno-plave,
ĉinile su zrak svjeţim. Hladnoća je isprala tonove zemlje otkrivši kako
nisu boja, nego element iz kojeg će boja nastati: u prigušeno smeĊem
bilo je buduće zeleno, u umorno crvenom uvertira plamenom, u sivom
preludij zlatnome. Zemlja je bila nalik skici velike priĉe, nalik
metalnom kosturu graĊevine, koji će biti dovršen i ispunjen,
sadrţavajući već sada, u svojoj goloj jednostavnosti, cjelokupan sjaj
budućih dana.
"Što mislite, gdje bi kuća trebala stajati?", pitao je Wynand.
"Ovdje", odgovorio je Roark.
"Nadao sam se da ćete to reći."
Wynand je vozio od grada, zatim su dva sata hodali stazama njegova
imanja, napuštenim puteljcima, kroz šumu, pokraj jezera, do vrha ovoga
brijega. Wynand je stajao, ĉekajući, dok je Roark promatrao predjele
rasute pod njegovim nogama. Kakve su to uzde, pitao se Wynand, koje
ovaj ĉovjek drţi u rukama, koje dopiru do svake toĉke prostora oko
njega.
Kad se Roark okrenuo prema njemu, Wynand je upitao:
"Mogu li sada govoriti s vama?"
"Svakako", odgovorio je Roark, zabavljen obzirom koji nije traţio.
Wynandov je glas bio ĉist i jasan, poput neba iznad njih, i zraĉio je
jednakim, ledeno zelenim sjajem.
"Zašto ste prihvatili ovaj posao?"
"Zato što sam arhitekt kojega moţete unajmiti."
"Znate na što mislim."
"Nisam siguran."
"Zar me vi ne mrzite iz dubine duše?"
"Ne. Zašto?"
"Hoćete da to prvi izgovorim?"
 "Što?"
"Stoddardov hram."
Roark se nasmijao. "Znaĉi ipak ste se, nakon juĉerašnjeg susreta,
raspitivali o meni."
"Proĉitao sam izreske iz naših novina." Ĉekao je, ali Roark nije
odgovorio. "Sve." Glas mu je bio opor, napola prkos, napola molba.
"Sve što smo o vama napisali." Mir na Roarkovu licu dovodio ga je do
oĉaja. Nastavio je, polagano, dajući puno znaĉenje svakoj rijeĉi:
"Nazvali smo vas nesposobnom budalom, silnikom, šarlatanom,
prevarantom, ego manijakom…"
"Prestanite se muĉiti."
Wynand je zaţmirio, kao da ga je Roark pljusnuo. Nakon nekoliko
trenutaka, rekao je:
"Gospodine Roark, vi me ne poznajete dobro. I zato biste nešto
mogli nauĉiti. Ja se ne ispriĉavam. Ja se nikada ne ispriĉavam za ono što
radim."
"Zašto razmišljate o isprici? Ja ju ne traţim."
"Potpisujem sve što je napisano. Stojim iza svake rijeĉi koju objave
Zastave."
"Nisam traţio da ih se odreknete."
"Znam što mislite. Shvatili ste juĉer kako ja nisam znao za
Stoddardov hram. Zaboravio sam ime arhitekta koji je u sve to bio
ukljuĉen. Zakljuĉili ste kako ja nisam ĉovjek koji je vodio hajku protiv
vas. Imate pravo, nisam. Ali, ne shvaćate kako je ona voĊena posve u
skladu s koncepcijom Zastava. Nitko drugi za to nije odgovoran, osim
mene. Alvah Scarret je radio samo ono što sam ga ja nauĉio. Da sam bio
u gradu, uĉinio bih isto."
"To je vaše pravo."
"Sumnjate da bih to napravio?"
"Da."
"Nisam od vas traţio ni kompliment, ni saţaljenje."
"Ono što vi traţite, ja ne mogu uĉiniti."
"Što mislite da traţim?"
"Da vas ošamarim."
"Zašto ne moţete?"
 "Ne mogu glumiti mrţnju koju ne osjećam", odgovorio je Roark.
"Nije to saţaljenje. To je puno okrutnije od bilo ĉega što bih ja mogao
napraviti. Osim što ja to ne radim iz okrutnosti. Kad bih vas udario, vi
biste mi oprostili Stoddardov hram."
"Zar ste vi onaj kome je potreban oprost?"
"Ne. Vi biste htjeli da je tako. Vama je jasno da je u sve ovo ukljuĉen
ĉin opraštanja. Vama nije posve jasna podjela uloga. Vi biste ţeljeli da
vam oprostim, ili da zatraţim naknadu, što doĊe na isto, i vjerujete kako
bi time sluĉaj bio završen. Ali, gledajte, ja s time nemam ništa. Nisam
jedan od glumaca. Sve što radim, ili osjećam u vezi s tim, nije bitno. Vi
ne mislite na mene. Ne mogu vam pomoći. Ja nisam onaj od kojega vi
strahujete."
"Tko je to?"
"Vi sami."
"Tko vam je dao pravo izgovoriti sve ovo?"
"Vi."
"Nastavite."
"Ţelite i ostalo?"
"Nastavite."
"Mislim da vas boli što ste uĉinili da patim. Ţeljeli biste da niste. Ali,
postoji nešto što vas uţasava puno više od toga. Saznanje da ja uopće
nisam patio."
"Nastavite."
"Vi znate kako ja sada nisam ni ljubazan, ni obziran, nego samo
nezainteresiran. I toga se bojite, jer graĊevine poput Stoddardova hrama
zahtijevaju osvetu, a vi vidite da vam se ne svetim. Iznenadilo vas je što
sam prihvatio ovaj posao. Mislite da je za to bila potrebna hrabrost?
Puno više hrabrosti bilo je potrebno vama da mi ga date. I, vidite, to je
ono što mislim o Stoddardovu hramu. Ja sam s njime završio. Vi niste."
Wynand je opustio ruke, napola otvorivši šake. Ramena su mu se
ulegnula i savila prema naprijed. Rekao je samo:
"U redu. Istina je. Sve to."
Tada se uspravio, s nekom mirnom nezainteresiranošću, kao da svoje
tijelo svjesno izlaţe povredi.
"Nadam se da znate kako ste me, na svoj naĉin, ošamarili."
 "Da, i vi ste to podnijeli. Tako ste ipak postigli svoj cilj. Moţemo li
sada reći kako su naši raĉuni izravnani, i zaboraviti Stoddardov hram."
"Vi ste, ili vrlo mudri, ili sam ja previše proziran. I jedno i drugo je
vaša zasluga. Još nikome nije uspjelo mene uĉiniti oĉitim."
"Da ipak napravim ono što ţelite?"
"Što mislite da sada ţelim?"
"Moje priznanje. Na meni je red da priznam poraz, nije li?"
"Niste li vi uţasavajuće iskreni?"
"Zašto ne bih bio? Ne mogu vam odati priznanje na neuspjelom
pokušaju da patim. Ali, u zamjenu ćete prihvatiti to što ste me uĉinili
sretnim, zar ne? U redu onda. Drago mi je što vam se sviĊam. Mislim da
znate kako je ovo za mene isto tolika iznimka, kolika je vaše pristajanje
na udarac. Meni najĉešće nije vaţno sviĊam li se komu ili ne. Ovaj put
mi je vaţno. I drago mi je."
Wynand se glasno nasmijao: "Vaša nevinost i vaša oholost su
kraljevske. Dijeleći odlikovanja, vi samo veliĉate sebe. Odakle vam ta
suluda ideja da mi se sviĊate?"
"Uvjeren sam kako ne ţelite objašnjenje. Već ste mi prigovorili kako
sam uzrokom vaše oĉitosti."
Wynand je sjeo na srušeno deblo. Nije rekao ništa, ali je u pokretu
bilo i poziva i zahtjeva. Roark je sjeo pokraj, ozbiljna lica, ali na njemu
je ostao trag osmijeha, trag veselja i pozornosti, pokazujući kako je
svaka izgovorena rijeĉ potvrda, ne otkriće.
"Poĉeli ste s dna, zar ne?", pitao je Wynand. "Iz siromašne ste
obitelji?"
"Da. Kako znate?"
"Zato što se svaka pomisao da vam se nešto pruţi, kompliment, ideja
ili bogatstvo, ĉini kao drskost. I ja sam poĉeo na dnu. Što je bio vaš
otac?"
"Radnik u ĉeliĉani."
"Moj je bio luĉki radnik. Jeste li kao dijete radili sve moguće
smiješne poslove?"
"Sve. Najĉešće zidarske."
"Ja sam radio gore od toga. Radio sam gotovo sve. Koji ste posao
voljeli?"
"Zakivati ĉeliĉne konstrukcije."
 "Ja sam volio posao ĉistaĉa ĉizama na trajektu preko Hudsona.
Trebao sam ga mrziti, ali nisam. Ne sjećam se ljudi. Sjećam se grada.
Grada, uvijek prisutnog na obali, grada koji me ĉekao, kao da sam za
njega privezan gumenom trakom. Guma bi se rastegnula, ja bih stigao
do druge obale, ali ona bi se uvijek povlaĉila i vraćala me natrag.
Davala mi je osjećaj kako nikada neću pobjeći od njega, niti će grad
ikada pobjeći od mene."
Roark je znao da Wynand vrlo rijetko govori o svojem djetinjstvu,
prema kakvoći njegovih rijeĉi: jasnih, suzdrţanih, neizlizanih
uporabom, poput novĉića koje nije drţalo puno ruku.
"Jeste li ikada zaista bili gladni i bez krova nad glavom?", pitao je
Wynand.
"Nekoliko puta."
"Povrijedilo vas je?"
"Ne."
"Ni mene. Povrijedilo me nešto drugo. Jeste li kao dijete, poţeljeli
vrištati, gledajući oko sebe zatucanu nesposobnost, znajući koliko toga
je moguće, moguće napraviti dobro, osim što ne posjedujete moć za to?
Ne posjedujete moć razbiti te prazne lubanje oko sebe. Pristati na to da
ti nareĊuju, to je samo po sebi teško, ali, lošiji od tebe? Jeste li to
doţivjeli?"
"Jesam."
"I u sebi zakopali srdţbu, zatomili bijes, odluĉivši kako ćete, makar
vas rastrgali na komade, doĉekati dan kada ćete zavladati tim ljudima,
svim ljudima, i svime što vas okruţuje?"
"Ne."
"Ne? Zaboravili ste?"
"Nisam. Mrzim nesposobnost. To je vjerojatno jedina stvar koju
mrzim. Ali, zbog toga nisam poţelio vladati ljudima. Niti ih uĉiti
neĉemu. Zbog toga radim svoj posao na svoj naĉin, pa makar me
rastrgali u komade."
"To se i dogodilo, zar ne?"
"Ne. Ne u pravome smislu."
"Ne smetaju vas sjećanja? Nikakva?"
"Ne."
 "Mene da. Postojala je jedna noć. Bio sam pretuĉen i dopuzao sam
do nekih vrata, sjećam se ploĉnika, bio je ispred mojega nosa, još uvijek
ga vidim, kamen prošaran kapilarama i bijelim mrljama. Morao sam biti
siguran da se ploĉnik pomiĉe, jer nisam znao krećem li se ja uopće,
morao sam uoĉiti kapilare i te toĉke promijenjene, stići do sljedeće šare
ili pukotine, deset centimetara dalje. Trajalo je dugo, i znao sam kako je
ispod mojega trbuha krv."
U njegovu glasu nije bilo samosaţaljenja: govorio je jednostavno,
kao da govori o nekom drugom, s nejasnim prizvukom ĉuĊenja.
Roark je rekao: "Volio bih ti pomoći."
Wynand se neveselo osmjehnuo. "Vjerujem da bi. Vjerujem ĉak
kako bi to bilo primjereno. Prije dva dana ubio bih svakoga tko bi
pomislio kako je meni potrebna pomoć... Ti, svakako, razumiješ kako ta
noć nije ono što mrzim u svojoj prošlosti. Nije ono ĉega se bojim u
svojim sjećanjima. Ona je samo najmanje uvredljiva da bi bila
spomenuta. O ostalim stvarima se ne moţe priĉati."
"Znam. Mislio sam na ostale stvari."
"Koje su to? Imenuj ih."
"Stoddardov hram."
"Ţeliš mi pomoći u vezi s tim?"
"Da."
"Ti si prokleta budala. Zar ne shvaćaš..."
"Zar ne shvaćaš da to već radim?"
"Kako?"
"Gradeći ovu kuću za tebe."
Roark je ugledao kose brazde na Wynandovu ĉelu. Oĉi su mu bile
veće nego obiĉno, kao da se plavetnilo povuklo iz zjenica, ostavljajući
samo dva bijela ovala da svijetle na licu. Rekao je:
"I naplaćujući to masno."
Vidio je Roarkov osmijeh, zaustavljen prije nego se pojavio.
Osmijeh je govorio kako je ova nenadana uvreda naznaka predaje,
rjeĉitija od razgovora u povjerenju : zaustavljeni osmijeh rekao je kako
mu Roark u ovome neće pomoći.
"Da, svakako", mirno je odgovorio Roark.
Wynand je ustao."Idemo. Gubimo vrijeme. Ima puno vaţnijih stvari
koje me ĉekaju u uredu."
 Na povratku u grad nisu progovorili nijednu rijeĉ. Wynand je vozio
sto pedeset kilometara na sat. Brzina je podignula dva ĉvrsta zida
nejasnih objekata s obje strane ceste: ĉinilo se kao da lete kroz dugaĉak,
zatvoren, bešumni koridor.
Zaustavio se ispred ulaza Cordove zgrade i pustio Roarka neka izaĊe.
Rekao je:
"Slobodni ste posjetiti teren kad god poţelite, gospodine Roark. Nije
potrebno da ja budem prisutan. Sve informacije i podatke koji su vam
potrebni moţete dobiti iz mojeg ureda. Molim vas, ne javljajte mi se
ponovno dok za to ne bude razloga. Bit ću vrlo zauzet. Obavijestite me
kad idejni nacrti budu spremni."

Kad su planovi bili završeni, Roark je telefonirao u Wynandov ured.

Nisu se ĉuli posljednjih mjesec dana. "Priĉekajte molim vas, gospodine
Roark", rekla je tajnica. Ĉekao je. Glas se vratio i obavijestio ga kako
gospodin Wynand ţeli vidjeti nacrte tog poslijepodneva: rekla je u
koliko sati. Wynand se nije javio.
Kad je Roark ušao u njegov ured, Wynand je rekao: "Kako ste,
gospodine Roark", sluţbeno ljubaznim glasom. Na njegovu bezizraţajno
uljudnom licu nije bilo ni traga sjećanja na prisnost.
Roark mu je pruţio planove kuće i veliki crteţ u perspektivi.
Wynand je paţljivo prouĉavao svaki list papira. Dugo je drţao crteţ u
ruci. Onda je podignuo pogled.
"Zaista sam impresioniran, gospodine Roark." Glas je bio uvredljivo
korektan. "Od poĉetka ste ostavili snaţan dojam na mene. Razmislio
sam o svemu, i ţelio bih s vama napraviti osobit ugovor."
Gledao je Roarka blagim, gotovo njeţnim pogledom, kao da
pokazuje kako je pun obzira prema njemu i kako ga ĉuva, netaknuta, za
neki svoj budući cilj.
Podignuo je crteţ s dva prsta, i drţao ga u zraku, okrenut tako da
svjetlo pada na njega: bijeli karton bljesnuo je na trenutak poput
reflektora, jasno istiĉući crne poteze olovkom.
"Vi ovu kuću ţelite vidjeti sagraĊenu?", pitao je mekim glasom. "I
do toga vam je veoma stalo?"
"Da", odgovorio je Roark. Wynand nije pomaknuo ruku, samo je
rastavio prste, i pustio neka crteţ padne licem na stol.
 "Bit će sagraĊena, gospodine Roark. Toĉno onakva kakva je na
ovome crteţu. Pod jednim uvjetom."
Roark je sjedio, naslonjen unatrag, s rukama u dţepovima, pripravan,
ĉekajući.
"Ne ţelite pitati pod kojim, gospodine Roark? Dobro, ja ću vam reći.
Prihvatit ću nacrte za ovu kuću pod uvjetom da vi prihvatite ugovor koji
vam nudim. Ţelim da potpišete ugovor prema kojemu ćete vi biti
iskljuĉivi arhitekt za svaki projekt koji ja ubuduće odluĉim izvesti. Kako
vidite, rijeĉ je o zaista velikom zadatku. Dopustit ću sebi izjavu kako je
pod mojim nadzorom više graĊevinskih poslova nego li ih ima bilo tko
drugi u zemlji. Svatko iz vaše profesije ţelio bi postati moj ekskluzivni
arhitekt. Ja taj poloţaj nudim vama. Zauzvrat, morate poštovati izvjesne
kondicije. Prije nego ih imenujem, ţelio bih istaknuti neke posljedice
vašega mogućeg odbijanja. Kao što vam je poznato, ne volim biti
odbijen. Moć kojom raspolaţem moţe se upotrijebiti na dva naĉina.
Meni bi bilo vrlo jednostavno osigurati da vi nigdje u zemlji ne dobijete
posao. Vi imate malu skupinu sljedbenika, ali nijedan vaš budući
poslodavac ne bi uspio izdrţati vrstu prinude koju mogu primijeniti. Vi
ste u ţivotu već imali izgubljenih razdoblja. Ona su zanemariva u
odnosu na blokadu koju ja mogu uvesti. Moţda ćete morati natrag u
kamenolom, o da, znam za to, ljeto 1928. i Franconov kamenolom u
Connecticutu, kako? - privatni detektivi, gospodine Roark - moţda ćete
morati natrag u kamenolom, osim što ću se ja pobrinuti da i oni budu
zatvoreni za vas. A sad ću vam reći što oĉekujem od vas."
Ni u jednoj priĉi o Wynandu nitko nikada nije spomenuo izraz kakav
je upravo imao na licu. Onih nekoliko koji su ga vidjeli, nisu o tome
govorili. Dwight Carson bio je prvi od njih. Wynandove usne bile su
rastavljene, a oĉi blistale neobiĉnim sjajem. Bila je to slika senzualnog
zadovoljstva doţivljenog iz agonije, agonije ţrtve ili agonije njega
samoga, ili oboje.
"Ja hoću da vi projektirate sve moje buduće komercijalne strukture,
onako kako publika ţeli da komercijalne strukture izgledaju. Vi ćete
graditi kolonijalne palaĉe, rokoko hotele, i poslovne zgrade u
polugrĉkom stilu. Vi ćete prilagoditi vašu jedinstvenu ingenioznost
oblicima koje je odabrao ukus većine, i donijet ćete mi zaradu. Iskoristit
ćete svoj spektakularni talent na vrlo pokoran naĉin. Originalnost i
poniznost u jednom. Drugi to nazivaju skladom. Vi ćete na svoj naĉin
kreirati ono što Zastave znaĉe u mojem podruĉju. Mislite li kako za
nastanak Zastava nije bio potreban talent? Tako će izgledati vaša
buduća karijera. Ali, kuća koju ste projektirali za mene, bit će sagraĊena
kako ste je vi zamislili. Bit će to posljednja Roarkova kuća na svijetu.
Poslije mene neće je imati više nitko. Ĉitali ste o drevnim vladarima
koji su usmrćivali graditelje svojih palaĉa, kako ne bi ponovili slavu
koju su njima donijeli? Ubili bi graditelja, ili mu iskopali oĉi. Moderne
metode su nešto drugaĉije. Do kraja ţivota vi ćete se pokoravati volji
većine. Ne nudim vam nikakve argumente. Samo upozoravam na
alternativu. Vi ste ĉovjek koji razumije obiĉan jezik. Pred vama je
jednostavan izbor: pristanete li, sagradit ćete moju kuću, do koje vam je
toliko stalo, i još puno drugih, koje vam se neće sviĊati, ali će nas
obojicu uĉiniti bogatima. Do kraja ţivota ćete projektirati stambena
naselja poput Stoneridgea. To je ono što ja hoću."
Nagnuo se prema naprijed, ĉekajući reakciju koju je dobro poznavao
i u kojoj je uţivao: bijes, ogorĉenje ili povrijeĊen ponos.
"Ali, svakako", veselo je odgovorio Roark. "Bit će mi drago to raditi.
To je lako."
Pruţio je ruku i uzeo olovku s Wynandova stola i prvi komad papira
koji je ugledao - pismo s utisnutim zaglavljem. Crtao je brzo po poleĊini
pisma. Pokreti njegove ruke bili su brzi i sigurni. Wynand je promatrao
lice nagnuto iznad papira: ĉelo bez bora, ravnu liniju obrva,
koncentrirano, ali neopterećeno naporom.
Roark je podignuo glavu i bacio papir Wynandu preko stola.
"Je li to ono što hoćete?"
Na papiru je stajala Wynandova kuća, s kolonijalnim trijemovima,
gotskim zabatom, dva masivna dimnjaka, nekoliko malih pilastara i
okruglih prozorĉića na zidovima. Nije to bila parodija, nego ozbiljan
posao adaptacije koju bi svaki profesor proglasio primjerom dobrog
ukusa.
"Boţe moj, ne!", uzvik je bio trenutaĉan i instinktivan.
"Onda zaveţi", rekao je Roark. "I više mi nikada nemoj davati
savjete o arhitekturi."
Wynand se nagnuo natrag u stolac i glasno se nasmijao. Nije mogao
prestati. Nije to bio sretan zvuk.
 Roark je umorno protresao glavom. "Ti znaš bolje od ovoga. A za
mene je ovo stara pjesma. Moja asocijalna tvrdoglavost poznata je u
tolikoj mjeri da nisam mislio kako bi itko tratio vrijeme iskušavajući me
opet."
"Howarde, mislio sam ozbiljno. Sve dok nisam vidio ovo."
"Znam da jesi. Nisam znao da moţeš biti takva budala."
"Znao si koliko riskiraš?"
"Nije bilo rizika. Imao sam saveznika kojemu sam mogao vjerovati."
"U ĉemu? U tvojem integritetu?"
"U tvojemu, Gail."
Wynand je sjedio, gledajući površinu stola. Rekao je, poslije nekog
vremena:
"Griješiš."
"Mislim da ne."
Wynand je podignuo glavu; izgledao je iscrpljeno i zvuĉao
ravnodušno:
"Opet se koristiš metodom sa Stoddardova suĊenja, zar ne? 'Obrana
je završena'... Volio bih da sam bio u sudnici, i ĉuo tu reĉenicu... Bacio
si mi još jedanput to suĊenje u lice, zar ne?"
"Nazovi to tako."
"Osim što si, ovaj put, ti pobijedio. Pretpostavljam kako znaš da me
to ne veseli."
"Znam."
"Ne zavaravaj se kako je ovo bio jedan od pokušaja u kojima samo
iskušavaš ţrtvu i drago ti je što si pobijeĊen, nasmiješ se i kaţeš, dobro,
napokon sam našao dostojnog protivnika. Ne zavaravaj se. Ne traţi
takvo opravdanje za mene."
"Ne radim to. Znam što si htio."
"Nekada ne bih ovako lako izgubio. Ovo bi bio samo poĉetak. Znam
da mogu dalje. Ne ţelim isprobavati. Ne zato što bi ti, vjerojatno,
izdrţao do kraja, nego zato što ja ne bih. Ne, nije mi drago i nisam ti
zahvalan... Ali, nije vaţno..."
"Gail, u kolikoj si mjeri u stanju lagati samoga sebe?"
"Ne laţem. Sve što sam upravo rekao, istina je."
"Sve što si rekao, da. Nisam na to mislio."
"Griješiš u onome što misliš. Griješiš što ostaješ ovdje."
 "Ţeliš li me izbaciti?"
"Znaš da ne mogu."
Wynandov pogled skrenuo je s Roarka na crteţ koji je leţao licem
prema stolu. Oklijevao je trenutak, gledajući poleĊinu kartona, a onda
ga je okrenuo. Tiho je rekao:
"Da ti kaţem što mislim?"
"Rekao si mi."
"Howarde, govorio si o kući kao o objavi ţivota. Misliš li da moj
ţivot zavreĊuje ovakvu?"
"Da."
"To je tvoj iskreni sud?"
"Moj iskreni sud, Gail. Najiskreniji i konaĉni. Bez obzira što se u
budućnosti dogodi meĊu nama."
Wynand je spustio crteţ i dugo gledao planove. Kada je podignuo
glavu, izgledao je mirno i pribrano.
"Zašto me nisi potraţio?", pitao je.
"Bio si zauzet privatnim detektivima."
Wynand se nasmijao. "Ah, to? Nisam mogao odoljeti svojim starim
lošim navikama. I, bio sam radoznao. Sada znam sve o tebi, osim o
ţenama u tvojem ţivotu. Ili si bio vrlo diskretan, ili ih nije bilo puno.
Nikakav podatak o tome nigdje ne postoji."
"Nije ih bilo puno."
"Mislim kako si mi nedostajao. To je bila neka vrsta nadomjeska,
skupljanje pojedinosti iz tvoje prošlosti. Zašto me nisi potraţio?"
"Ti si to traţio."
"Da li uvijek tako revno provodiš naredbe?"
"Kada mislim da je pametno."
"Onda, evo jedne, nadam se kako ćeš ju ubrojiti u pametne, doĊi
danas k nama na veĉeru. Ponijet ću ove crteţe, da ih pokaţem svojoj
ţeni. Nisam joj dosada ništa rekao o kući."
"Nisi joj rekao?"
"Ne. Ţelim da ona vidi ovo. I ţelim da se ti susretneš s njom. Znam
kako ti u prošlosti nije bila sklona, proĉitao sam što je pisala. Ali, to je
bilo davno. Nadam se da više nema znaĉaja."
"Ne, nema."
"Onda, hoćeš li doći?"
"Da."
 4

DOMINIQUE JE STAJALA ISPRED STAKLENIH VRATA SVOJE SOBE. NA

zaleĊenim površinama vrta ispred nje Wynand je ugledao odsjaj
zvijezda. Vidio je kako njihov odraz dodiruje obrise njezina lica, svijetli
slabim sjajem na obrvama i ravnim površinama obraza, i pomislio kako
joj ovo osvjetljenje savršeno pristaje. Polagano se okrenula prema
njemu i svjetlo je postalo tanak obrub na blijedoj, ravnoj masi njezine
kose. Nasmiješila mu se, kao uvijek, mirnim pozdravom razumijevanja.
"Što se dogodilo, Gail?"
"Dobra veĉer, draga. Zašto?"
"Izgledaš sretno. Moţda to nije prava reĉ. Ali je najbliţa."
"Lagano je bliţa. Osjećam se lagano, lakšim trideset godina. Što ne
znaĉi da bih opet htio biti ono što sam tada bio. Nitko to ne ţeli. Sve što
osjećaj podrazumijeva sadrţano je u znaĉenju povratka, vraćanju
unatrag, nepromijenjen, onakav kakav danas jesi, još jedanput na
poĉetak. Posve nemoguće, nelogiĉno i divno."
"Ono što taj osjećaj najĉešće znaĉi jest da si nekoga sreo. Ţenu, u
pravilu."
"Jesam. Ali ne ţenu. Muškarca. Dominique, veĉeras si toliko lijepa.
Ali, ja ti to uvijek kaţem, i to nije ono što ti ţelim reći. Ja sam samo
sretan veĉeras, jer si ti toliko lijepa."
"O ĉemu se radi, Gail?"
"Ni o ĉemu osobitom. Samo o spoznaji koliko je toga nevaţno i kako
je jednostavno biti ţiv."
Uzeo je njezinu ruku i dodirnuo ju usnama.
"Dominique, nikada se nisam prestao diviti ĉudu koje se zove naš
brak. Naš brak koji traje. Danas vjerujem kako će trajati zauvijek. Nitko
i ništa neće ga uništiti." Oslonila se unatrag, na staklo.
"Imam dar za tebe. Nije potrebno da me podsjećaš kako ovu reĉenicu
izgovaram previše ĉesto. Imat ću dar za tebe, prije kraja ljeta. Našu
kuću."
"Kuću? Toliko dugo ju nisi spomenuo, mislila sam da si zaboravio
na nju."
 "Samo o njoj mislim posljednjih šest mjeseci. Nisi se predomislila?
Ti ţeliš da preselimo iz grada?"
"Da, Gail, ako ti to toliko ţeliš. Odabrao si nekog arhitekta?"
"Napravio sam više od toga. U mojoj sobi su gotovi nacrti i ţelim da
ih vidiš."
Osmjehnula se i primila ga za zglavak ruke, laganim dodirom
ohrabrenja. Otvorio je širom vrata svoje sobe i pustio nju neka uĊe prva.
Svjetlo je bilo upaljeno a crteţ, okrenut prema vratima, uspravljen na
stolu.
Zaustavila se, s rukama iza leĊa, dlanovima drţeći kvaku. Bila je
predaleko da bi razaznala potpis, ali je poznavala rad, i jedinog ĉovjeka
koji je to mogao stvoriti.
Ramena su joj se pomaknula prema naprijed, savijajući se u
polukrug, polagano, kao da je vezana za jarbol, bez nade za spas, i
njezino se tijelo samo, instinktivno, nijemo, posljednji put oduprlo.
Pomislila je kako bi prizor bio manje jeziv kada bi leţala u krevetu, u
Roarkovu naruĉju, ispred oĉiju Gaila Wynanda; ovaj crteţ, osobniji od
Roarkova tijela, stvoren kao odgovor na istu snagu, snagu Gaila
Wynanda, predstavljao je nasilje nad njome, nad Roarkom, nad
Wynandom, a ipak je, znala je odmah, bio neizbjeţan.
"Ne", prošaptala je, "ovakve stvari nikada nisu sluĉajne."
"Što?"
Ali, ona je, podignuvši ruku, odbila razgovor i krenula prema crteţu,
hodajući sagom koracima bez zvuka. Vidjela je oštar potpis u kutu slike,
"Howard Roark". Bio je manje strašan od samoga nacrta, bio je gotovo
oslonac, gotovo pozdrav.
"Dominique?"
Okrenula se licem prema njemu. Vidio je odgovor i rekao:
"Znao sam kako će ti se svidjeti. Oprosti mi na nespretnosti.
Rijeĉima se veĉeras ne sluţimo najbolje."
Došla je do sofe i sjela naslonivši leĊa na jastuke: pomagali su joj
sjediti uspravno. Pogled joj je bio prikovan za Wynanda. Stajao je
ispred nje, naslonjen na kamin, promatrajući crteţ. Nije mogla pobjeći
od tog crteţa: Wynandovo lice odraţavalo ga je poput ogledala.
"Vidio si ga, Gail?"
"Koga?"
 "Arhitekta."
"Jasno da jesam. Prije manje od sata."
"Kad ste se prvi puta sreli?"
"Prije mjesec dana."
"Cijelo ovo vrijeme si ga poznavao? Svake veĉeri... kad bi dolazio
kući... sjedao za stol..."
"Misliš, zašto ti nisam rekao? Htio sam prvo imati skicu koju ti mogu
pokazati. Zamišljao sam ovakvu kuću, ali nisam to znao objasniti.
Mislio sam kako nitko nikada neće razumjeti što ţelim. On je razumio."
"Tko?"
"Howard Roark."
Morala je to ime ĉuti iz usta Gaila Wynanda.
"Kako si ga izabrao, Gail?"
"Pretraţio sam cijelu zemlju. Svaka zgrada pred kojom sam stao
diveći se, bila je njegovo djelo."
Klimnula je glavom, posve polagano.
"Dominique, siguran sam kako ti to više nije vaţno, ali znam,
odabrao sam arhitekta kojega si ti u Zastavama cijelo vrijeme
kritizirala."
"Ĉitao si moje ĉlanke?"
"Jesam. Ĉudno si to radila. Vidljivo je tvoje divljenje prema njegovu
radu, jednako kao i tvoj prezir. Ali, na suĊenju Stoddardova hrama, stala
si na njegovu stranu."
"Da."
"Jedanput si ĉak radila za njega. Onaj kip, Dominique, napravljen je
za njegov hram."
"Da."
"Sve je to vrlo neobiĉno. Braneći njega, izgubila si posao u
Zastavama. Nisam za to znao, kad sam se odluĉio za njega. Nisam znao
ni za suĊenje. Zaboravio sam njegovo ime, Dominique, a on te je, na
neki naĉin, dao meni. Taj kip je iz njegova hrama. A sada će mi dati i
ovu kuću. Zbog ĉega si ga toliko mrzila, Dominique?"
"Nisam ga mrzila... bilo je to davno."
"Pretpostavljam kako sve to više nema znaĉaja, zar ne?", rekao je
pokazujući crteţ.
"Godinama ga nisam vidjela."
 "Vidjet ćeš ga za jedan sat. Dolazi k nama na veĉeru."
Pomaknula je dlan, prateći prstima šaru na tkanini naslona, kako bi
se uvjerila da moţe.
"Ovamo?"
"Da."
"Pozvao si ga na veĉeru?"
Osmjehnuo se, sjetivši se svojeg otpora prema posjetiteljima, i rekao:
"Ovo je nešto drugo. Ja ga ţelim ovdje. Vjerojatno ga se ne sjećaš
dovoljno dobro, i zato si iznenaĊena."
Ustala je.
"U redu, Gail. Dat ću upute posluzi. Onda ću se odjenuti."

Gledali su jedno u drugo, preko duţine salona u kući Gaila

Wynanda. Pomislila je kako je sve jednostavno. On je oduvijek bio tu.
On je bio pokretaĉka snaga svakog koraka koji je ona napravila u ovim
sobama. On ju je doveo ovamo i sada je došao, traţeći svoje pravo na
ovo mjesto. Gledala ga je i vidjela kao onoga jutra kad se posljednji put
probudila u njegovu naruĉju. Znala je kako ni njegova odjeća ni godine
ne stoje izmeĊu nje i ţivog, netaknutog sjećanja na taj trenutak. I
pomislila je kako je sve ovo bilo neizbjeţno od samoga poĉetka. Od
trenutka kad je pogledala dolje, u kamenolom, moralo je završiti ovako,
u kući Gaila Wynanda, i osjetila je mir konaĉnog, i znala kako je njezin
dio završen: ona je do sada odluĉivala: došao je red na njega.
Stajala je uspravna, podignute glave: površine njezina lica poprimile
su preciznost vojnika i njeţnost ţene; ruke su joj bile mirne, izravnate s
tijelom i dugim, ravnim naborima veĉernje haljine.
"Dobra veĉer, gospodine Roark."
"Dobra veĉer, gospoĊo Wynand."
"Mogu li vam zahvaliti na kući koju ste projektirali za nas? Ljepša je
od svih kuća koje ste napravili."
"Morala je biti, zbog prirode zadatka."
Polagano je okrenula glavu.
"Kako si gospodinu Roarku predstavio ovaj posao, Gail?"
"Kao što sam tebi o njemu priĉao."
 Mislila je o svemu što je Roark morao ĉuti od Wynanda, o svemu na
što je pristao. Uĉinila je pokret prema naslonjaĉu i dva muškarca su ju
slijedila. Roark je rekao:
"Ako se vama kuća sviĊa, to je zasluga gospodina Wynanda, i
njegove zamisli o njoj."
Pitala je: "Vi dijelite uspjeh s naruĉiteljem?"
"Da, na neki naĉin."
"Mislim kako je to u suprotnosti sa svime što pamtim o vašim
profesionalnim naĉelima."
"Ali je u skladu s mojim osobnim."
"Nisam sigurna da sam to ikada uspjela shvatiti."
"Ja sam pristalica konflikta, gospoĊo Wynand."
"Zar je u ovaj projekt ukljuĉen i konflikt?"
"Ţelja da ne budem pod utjecajem svojega klijenta."
"Kako to mislite?"
"Za neke sam ljude volio raditi, za neke ne. Ali, ni jedno, ni drugo
nije imalo znaĉaja. Ovaj put sam znao kako kuća mora biti ovakva,
upravo zato što je osmišljena za gospodina Wynanda. Trebalo je to
prevladati. Ili bolje, trebalo je raditi s tom mišlju i protiv nje. Bio je to
najbolji naĉin rada. Kuća je morala nadmašiti i arhitekta, i naruĉitelja, i
one koji će stanovati u njoj. Uspjela je."
"Ali, kuća - to si ti, Howarde", rekao je Wynand. "To si ipak ti."
Prvi znak emocije na njezinu licu bilo je zaprepaštenje rijeĉju
"Howarde". Wynand ga nije primijetio. Roark jest. Pogledao ju je, bio je
to prvi znak osobnog kontakta. Nije mogla prepoznati znaĉenje, samo
svjesnu potvrdu misli koja ju je zatekla.
"Hvala ti što razumiješ, Gail", odgovorio je.
Nije bila sigurna je li naglasio ime.
"Ĉudno je to", rekao je Wynand. "Ja sam najposesivnija osoba na
ovom planetu. Ja nešto ĉinim stvarima. Ako izaberem obiĉnu pepeljaru
u jeftinoj trgovini i stavim ju u dţep, ona postaje osobita vrsta pepeljare,
drugaĉija od svih ostalih na ovome svijetu, jer je moja. To je nešto
poput posebnog svojstva, nešto poput pozdrava. Osjećam isto u vezi sa
svime što posjedujem. Od mojeg kaputa do najstarijeg linotipa u tiskari,
do primjeraka Zastava na kioscima, do ovoga stana, do moje ţene.
Howarde, ja nikada ništa nisam toliko ţelio kao ovu kuću, koju ti za
mene gradiš. Vjerojatno ću zavidjeti Dominique što će u njoj ţivjeti, ja
sam potpuno lud kad su takve stvari u pitanju. Ipak, ne osjećam kako ću
ju posjedovati, jer, bez obzira na to što ja napravim ili kaţem, ona će
ostati tvoja. Ona će to biti zauvijek."
"Mora biti moja", rekao je Roark. "Ali, u nekom drugom smislu,
Gail, ona je i tvoja, jednako kao i sve ostalo što sam sagradio. Tebi
pripada svaka struktura pred kojom si stao i u sebi ĉuo odgovor."
"U kojem smislu?"
"U smislu tvojeg osobnog odgovora. Ono što osjećaš pred stvarima
koje izazivaju tvoje divljenje jedna je rijeĉ - DA. Afirmacija,
odobravanje, znak prihvaćanja. I to DA je više od odgovora na jedno
pitanje, to je Amen ţivotu, zemlji na kojoj to postoji, zamisli koja je to
stvorila, tebi samome, jer si u stanju vidjeti. Ali, sposobnost izricanja
DA ili NE bit je vlasništva. Tvojeg vlasništva nad tvojim egom. Ili
tvojom dušom, ako ti je draţe. Tvoja duša ima osnovnu, temeljnu
funkciju: sposobnost vrednovanja. DA ili NE, JA HOĆU ili JA NEĆU.
Ne moţeš reći DA ako ne kaţeš JA. Ne postoji tvrdnja, ako ne postoji
onaj tko tvrdi. U tom smislu, sve ĉemu si darovao tvoju ljubav, pripada
tebi."
"U tom smislu, sve dijeliš s drugima?"
"Ne, nije to dijeljenje. Ako slušam simfoniju koju volim, i ja
dobivam ono što i skladatelj. Njegovo DA razlikuje se od mojega. On
nije opterećen mojim odobravanjem, niti o njemu posjeduje toĉno
saznanje. Taj je odgovor previše osoban, za svakoga od nas. Ali,
skladatelj je, dajući sebi ono što ţeli, i meni dao ĉudesno iskustvo. Ja
sam sam kad projektiram kuću, Gail, i ti nikada nećeš saznati na koji je
naĉin moja. Ali, ako si joj izgovorio vlastito "Amen" - ona je i tvoja. I
meni je drago što je tako."
Wynand se osmjehnuo i rekao:
"SviĊa mi se zamisao. Moja je i dolina Monadnock i Enrightova
kuća i Cordova zgrada..."
"I Stoddardov hram", rekla je Dominique.
Obamrla, slušala je razgovor. Wynand nikada nije ovako razgovarao
s gostima u njihovoj kući: Roark nikada nije ovako govorio sa svojim
naruĉiteljem. Znala je da će obamrlost prerasti u bijes, poricanje,
ogorĉenje: sad je to bio samo oštar ton u njezinu glasu, zvuk kojim će
uništiti ono što je upravo ĉula.
Povjerovala je kako je uspjela. Wynand je odgovorio, i rijeĉ je pala
poput kamena:
"Da."
"Zaboravi Stoddardov hram, Gail", rekao je Roark. U glasu je bilo
toliko obiĉnoga, bezbriţnog veselja da nikakav sveĉani oprost ne bi bio
djelotvorniji.
"Da, Howarde", odgovorio je Wynand, osmjehnuvši se.
Vidjela je kako se Roarkove oĉi okreću prema njoj.
"Ja vam nisam zahvalio, gospoĊo Wynand, što ste pristali da budem
vaš arhitekt. Poznato mi je kako sam bio izbor gospodina Wynanda i
kako ste vi mogli odbiti moje usluge. Ţelim reći koliko mi je drago što
niste."
Povjerovat ću, mislila je, zato što je potpuno nevjerojatno, veĉeras ću
prihvatiti sve, veĉeras ga gledam.
Odgovorila je s primjerenom ravnodušnošću: "Zar to nije pokuda
mojeg rasuĊivanja, gospodine Roark, pretpostavka da ću odbiti kuću
koju ste vi zamislili?" I pomislila je kako ništa što bi veĉeras mogla
izgovoriti glasno, nema znaĉenja.
Wynand je pitao:
"Howarde, to DA, jedanput dano, moţe li se povući?"
Ţeljela se nasmijati zbog neopisiva bijesa. Ovo je izgovorio
Wynandov glas: trebao je biti njezin. Kad odgovori, mislila je, mora me
pogledati, mora pogledati u mene.
"Nikada", rekao je Roark gledajući Wynanda.
"Toliko je gluposti izgovoreno o ljudskoj nestalnosti i prolaznosti
svih osjećaja", rekao je Wynand. "Uvijek sam vjerovao kako osjećaj
koji se moţe promijeniti, nikada i nije postojao. Bilo je knjiga koje sam
volio sa šesnaest godina. Volim ih i danas."
Batler je unio pladanj s koktelima. Drţeći svoju ĉašu, promatrala je
Roarka dok je uzimao svoju. I mislila je: on sada meĊu prstima osjeća
staklo kao i ja: samo nam je to zajedniĉko... Wynand je stajao, s ĉašom
u ruci i gledao Roarka kao ĉovjek koji ne moţe povjerovati, ne kao
domaćin, nego kao vlasnik, da u ruci drţi nešto toliko vrijedno... I
mislila je: nisam luda. Samo sam histeriĉna, i to je u redu, ja nešto
izgovaram, nemam pojma što, ali sigurno je primjereno, oni slušaju i
odgovaraju. Gail se smiješi, vjerojatno sam ipak rekla nešto
prihvatljivo...
Kad je najavljena veĉera, ustala je i poslušno ih odvela u
blagovaonicu, poput elegantne zvijeri koju pokreću samo uvjetovani
refleksi. Sjedila je na ĉelu stola, okruţena dvojicom muškaraca, jednog
nasuprot drugom, s obje njezine strane. Promatrala je srebrni pribor za
jelo u Roarkovim rukama, komade uglaĉana metala s inicijalima G.W. i
mislila: ovo sam radila nebrojeno puta - ja , ugledna gospoĊa Gaila
Wynanda - ovdje su sjedili senatori, suci, predsjednici osiguravajućih
društava, tu, s moje desne strane, za to sam trenirana, zbog ovoga se
Gail trudio tolikih mukotrpnih godina, kako bi ovdje primao senatore i
suce - kako bi došla veĉer kad će gost koji će sjediti preko puta njega,
biti Howard Roark.
Wynand je priĉao o nakladništvu: nije se ustruĉavao o tome govoriti
s Roarkom, i ona bi dodala poneku reĉenicu, kad se uĉinila potrebnom.
U glasu joj je bilo blistave jasnoće: bila je nošena strujom, njoj
prepuštena, svaka osobna reakcija postala je suvišna, ĉak i bol, ili strah.
Pomislila je kako će, ako Wynandova sljedeća reĉenica bude: "Ti si
spavala s njim", odgovoriti:"Da, Gail, naravno", s jednakim mirom. Ali,
Wynand je rijetko gledao u nju, a kad jest, prema njegovu je tonu znala
da izgleda posve uobiĉajeno.
Nakon veĉere, kada su se ponovno našli u salonu, gledajući Roarka
pokraj prozora, nasuprot svjetala grada u noći, pomislila je: ovo je
mjesto Gail podignuo kao dokaz vlastite pobjede, kako bi grad zauvijek
bio pred njim, grad u kojemu on napokon jest onaj koji odluĉuje. Ali,
radi ovoga je zapravo sagraĊeno, kako bi na tom prozoru stajao Roark,
Roarkovo tijelo koje zatvara kilometre prostora, ostavljajući vidljivim
samo nekoliko kvadrata osvijetljena stakla izvan konture njegova tijela.
Pomislila je kako veĉeras i Gail to zna. Roark je pušio i ona je gledala
kako se cigareta polagano kreće tamnim nebom, kako je prinosi ustima,
drţi u ispruţenim prstima, i mislila je: to su samo iskre ţara, te svijetle
toĉke u prostoru iza njega.
Tiho je rekla: "Noću bi Gail uvijek promatrao grad. Bio je zaljubljen
je u nebodere."
Shvatila je da govori u prošlom vremenu, i pitala se zašto.
 Nije zapamtila što je rekla kad su razgovarali o novoj kući. Wynand
je donio nacrte iz svoje radne sobe, raširio ih po stolu, i njih su ih troje,
nagnuti naprijed, paţljivo prouĉavali. Roarkova olovka pomicala se
preko ĉvrstih geometrijskih oblika povuĉenih tankom, crnom linijom po
bijelome papiru, upozoravajući na pojedinosti. Ĉula je njegov glas, tu,
pokraj sebe, dok je objašnjavao. Nisu razgovarali o ljepoti niti
afirmaciji, nego o ormarima, stubama, ostavama i kupaonicama. Roark
ju je pitao odgovara li joj raspored. Pomislila je koliko je ĉudno što svi
vjeruju kako će ona zaista ţivjeti u ovoj kući.
Kad je Roark otišao, ĉula je Wynandovo pitanje:
"Što misliš o njemu?"
Osjetila je bijes, nešto opasno, nalik na iznenadni grĉ, i rekla,
prkosno i zastrašeno istodobno:
"Zar te ne podsjeća na Dwighta Carsona?"
"Oh, zaboravi Dwighta Carsona!"
Wynandov je glas, odbijajući ĉinjenice, odbijajući krivnju, zazvuĉao
jednako kao i glas koji je rekao: "Zaboravi Stoddardov hram!"

Tajnica u prijamnoj sobi zapanjeno je pogledala aristokratsko lice

koje je toliko puta vidjela u novinama.
"Gail Wynand", rekao je, naklonivši glavu. "Htio bih vidjeti
gospodina Roarka. Ako nije zauzet. Molim vas, ne uznemirujte ga ako
jest. Nemam dogovoren sastanak."
Ovo ne bi nikada bila u stanju zamisliti: Gail Wynand koji dolazi
nenajavljen i traţi prijem glasom punim dubokog poštovanja.
Najavila je posjetitelja. Roark je došao, osmjehujući se, kao da ne
vidi ništa neobiĉno u ovom posjetu.
"Zdravo, Gail. UĊi."
"Zdravo, Howarde."
Pratio je Roarka do njegova ureda. Iza velikih prozora, grad je
pokrivala tama kasnog poslijepodneva. Padao je snijeg, preko upaljenih
uliĉnih svjetiljki kovitlale su se crne pahuljice.
"Neću te prekidati ako si u poslu, Howarde. Ovo nije vaţno." Roarka
nije vidio pet dana, od veĉere.
"Nisam u poslu. Skini kaput. Da donesu nacrte?"
 "Ne. Ne ţelim s tobom govoriti o kući. Došao sam bez ikakva
povoda. Cijeli dan sam proveo u uredu, sve dok mi se nije zgadilo, i dok
nisam osjetio potrebu doći ovamo. Ĉemu se smiješ?"
"Niĉemu. Osim što si rekao kako nije vaţno."
Wynand ga je pogledao, osmjehnuo se, i klimnuo glavom.
Sjeo je na rub Roarkova stola s lakoćom koju nikad nije osjetio u
vlastitom uredu, s rukama u dţepovima, njišući jednom nogom.
"Potpuno je besmisleno priĉati s tobom, Howarde. Uvijek imam
osjećaj kako ti pokazujem kopiju samoga sebe, a ti si već vidio original.
Ti kao da unaprijed znaš sve što ću reći. Ti i ja nismo sinkronizirani."
"Ti ovo zoveš nesinkroniziranošću?"
"U redu. Previše smo sinkronizirani." Oĉi su mu polagano kruţile
prostorijom. "Ako nam pripada ono ĉemu kaţemo DA, ova je soba
moja?"
"Tvoja."
"Znaš kako se osjećam ovdje? Ne, neću reći da se osjećam kao kod
kuće, mislim da se nigdje, nikada, nisam osjećao kod kuće. I neću reći
da se osjećam kao u palaĉama u kojima sam bio, ili u velikim europskim
katedralama. Osjećam se kao nekada davno, u Hell’s Kitchenu, u
najboljim danima koje sam tamo doţivio, kojih nije bilo puno. Ali,
ponekad - dok ovako sjedim - osim što je to nekada bio srušeni zid na
doku, i što je iznad mene bilo puno zvijezda, a unaokolo, hrpe smeća, i
rijeka koja je zaudarala na trule školjke... Howarde, kad gledaš unatrag,
ĉini li se tebi kako su se svi tvoji dani kotrljali prema naprijed,
ravnomjerno, poput zvukova pisaćeg stroja, jedan nalik drugome? Ili je
bilo zastoja, dostignutih ciljeva, i onda je stroj nastavljao dalje?"
"Bilo je zastoja."
"Jesi li ih prepoznao i odmah znao da su to što jesu?"
"Da."
"Ja nisam. Znao sam tek poslije. Nikada nisam otkrio razloge.
Postojao je trenutak, imao sam dvanaest godina, i stajao iza zida
ĉekajući da me ubiju. Znao sam samo da to neće uĉiniti. Ne ono što se
poslije dogodilo, ni tuĉnjava u kojoj sam sudjelovao, samo taj trenutak
ĉekanja. Ne znam zbog ĉega ga pamtim, niti zašto se ponosim njime. Ne
znam ni zašto ovdje moram razmišljati o njemu."
"Ne traţi razloge."
 "Da li ih ti znaš?"
"Rekao sam ti, ne traţi."
"Od trenutka kad sam tebe sreo, razmišljam o svojoj prošlosti. A
godinama nisam ni pomislio na nju. Ne, nema skrivenih zakljuĉaka koje
bih trebao izvući. Ne pogaĊaju me ta sjećanja, niti me vesele. To je
samo pogled unatrag. Nije to potraga, ĉak ni putovanje. Nešto poput
šetnji bez cilja, lutanja proplancima u predveĉerje, kad si pomalo
umoran. Ako uopće postoji veza s tobom, onda je to samo misao koja
mi se neprestano vraća. Stalno razmišljam kako su tvoj i moj poĉetak
bili isti. Kako smo poĉeli od iste toĉke, od niĉega. Samo to mislim. Bez
komentara. Ne mogu u tome otkriti osobit smisao. Samo to, "poĉeli smo
isto"... Moţeš li mi reći što to znaĉi?"
"Ne."
Wynand se osvrnuo oko sebe i na vrhu jedne police ugledao novine.
"Do vraga, tko ovdje ĉita Zastave?"
"Ja."
"Od kada?"
"Od prije mjesec dana."
"Muĉiš samoga sebe?"
"Ne. Samo radoznalost."
Wynand je ustao, dohvatio novine i prelistao ih. Smijuljeći se, zastao
je na jednoj stranici i podignuo je: bila je to slika projekta izloţbe
Povorke stoljeća.
"Oĉajno, zar ne?", rekao je. "Ogavno je što mi populariziramo takve
dogaĊaje. Ali, odmah se osjetim bolje kad se sjetim kako si postupio s
ĉuvenim gradskim ĉelnicima", zadovoljno se nasmijao "rekavši kako ne
priznaješ ni kooperaciju, ni kolaboraciju."
"Osim što to nije bio postupak, Gail. Samo obiĉan, zdrav razum.
Nitko ne suraĊuje sam sa sobom. Ja mogu kooperirati, ako to tako zovu,
s radnicima koji zidaju moje kuće. Ja im ne mogu pomoći kad polaţu
cigle, a ni oni meni ne mogu pomoći kad projektiram zgradu."
"Volio bih da sam ja izveo takvo što, umjesto što sam prisiljen tim
gradskim uglednicima davati besplatan prostor u novinama. Ali, dobro,
u redu je. Ti si ih nokautirao i za mene." Gurnuo je novine u stranu, bez
ljutnje. "To je kao ruĉak na kojemu sam danas morao biti. Nacionalna
konvencija struĉnjaka za marketing. Moram im osigurati publicitet -
njihovom lupetanju, prenemaganju i slinjenju. Bilo mi je toliko muĉno,
da sam pomislio kako ću podivljati i razbiti neĉiju lubanju. A onda sam
se sjetio tebe. Sjetio sam kako ništa od svega toga tebe ne dotiĉe.
Nacionalna konvencija struĉnjaka za marketing, što se tebe tiĉe, nije ni
postojala. Kao nekakva vrsta ĉetvrte dimenzije koja s tobom ne moţe
uspostaviti vezu. Pomislio sam na to, i bilo mi je lakše."
Naslonio se na policu, jednom nogom ispruţenom prema naprijed,
ruku prekriţenih na grudima i nastavio tihim glasom:
"Howarde, jedanput sam imao maĉe. Ta se prokleta stvar prilijepila
za mene, ta ušljiva, mala zvijer sa smetlišta, samo krzno, blato i kosti,
pratila me kući, nahranio bih je i izbacio van, ali sljedeći dan bila bi opet
tu, i na kraju sam ju zadrţao. Tad mi je bilo sedamnaest godina i radio
sam za Sluţbene novine, uĉeći posao jer sam morao, da bih ţivio.
Dobro, mogao sam to podnijeti, iako ne baš sve. Ponekad je bilo
priliĉno teško. Noću, u pravilu. Jedanput sam pomislio na
samoubojstvo. Ne iz ljutnje, ona bi me nagnala da se više trudim. Ne iz
straha. Iz gaĊenja, Howarde. GaĊenja onakve vrste, koja ĉini svijet
potopljenim pod vodom koja se ne pomiĉe, vodom koja je prokuljala iz
kanalizacije i preplavila sve, nebo, i moj mozak. Tada bih pogledao
maĉe. Ono nije imalo svijest o svemu što se meni gadilo. Ono je bilo
ĉisto, ĉisto u apsolutnom smislu, ne posjedujući sposobnost shvaćanja
ruţnoće svijeta. Ne mogu ti objasniti kakvo je olakšanje za mene bio
pokušaj zamišljanja stanja te svijesti, u tom malom mozgu, pokušaj
doţivljavanja te ţive svijesti, ali ĉiste i slobodne. Legao bih na pod
pokraj njega, stavio lice na taj trbuh, i slušao kako prede. I osjetio bih se
bolje... Eto, Howarde, ja sam tvoj ured nazvao ušljivim smetlištem, a
tebe uliĉnim maĉorom. To je moj naĉin odavanja priznanja."
Roark se osmjehnuo i Wynand je prepoznao osmijeh zahvalnosti.
"Šuti", oštro je rekao Wynand. "Nemoj reći ništa." Prišao je prozoru i
stao, gledajući van. "Nemam pojma zašto sam, k vragu, morao sve ovo
izgovoriti. Ovo su prve sretne godine mojega ţivota. Traţio sam od tebe
da podigneš spomenik mojoj vlastitoj sreći. Došao sam ovamo kako bih
našao predah, i našao sam ga, a onda priĉam ovakve stvari... Dobro, nije
vaţno... Pogledaj ovo odurno vrijeme vani. Jesi li gotov s poslom?
Moţeš li završiti sve za danas?"
"Da."
 "Hajdemo nekamo blizu, na veĉeru."
"Dogovoreno."
"Mogu li upotrijebiti tvoj telefon? Samo da javim Dominique neka
me ne ĉeka."
Okrenuo je broj. Roark je krenuo prema vratima izgovoriti neke
upute prije nego li ode. Ali, na izlazu je zastao. Morao je zastati i ĉuti.
"Dominique, zdravo... Da... Umorna...? Ne, samo si tako zvuĉala...
Neću doći kući na veĉeru, moţeš li me ispriĉati, najdraţa moja...? Ne
znam, moţda kasno... Veĉerat ću u gradu... Ne. Veĉerat ću s Howardom
Roarkom... Halo, Dominique...? Da... Što...? Zovem iz njegova ureda...
DoviĊenja, draga." Spustio je slušalicu.
U njihovom stanu, s rukom na telefonu, Dominique je stajala kao da
veza još nije prekinuta.
Pet dana i pet noći borila se s jednom jedinom ţeljom: otići k njemu.
Vidjeti ga nasamo, bilo gdje, u njegovoj kući, ili uredu ili na ulici, zbog
jednog pogleda ili jedne rijeĉi, ali nasamo. Nije mogla otići. Njezin je
dio bio završen. Kad bude ţelio, on će doći k njoj. Znala je da hoće, i da
će ga ĉekati. Ĉekala je, zahvaljujući toj jednoj misli, na jednu adresu, na
ured u Cordovoj zgradi.
Stajala je, poklopivši rukom slušalicu telefona. Ona nije imala pravo
otići u taj ured. Ali, Gail Wynand jest.

Kada je Ellsworth Toohey na poziv ušao u Wynandov ured, napravio

je nekoliko koraka, i stao. Zidovi Wynandove sobe, jedine luksuzne
prostorije u ĉitavoj zgradi Zastava, bili su obloţeni panelima od pluta i
bakra i na njima nikada nije visjela nijedna slika. Pod staklom, na zidu
nasuprot Wynadova stola, sada je stajala uvećana Roarkova fotografija s
otvorenja Enrightove kuće: Roark na obali rijeke, glave zabaĉene prema
natrag.
Toohey se okrenuo prema Wynandu. Pogledali su se.
Wynand je pokazao na sjedalo i Toohey je sjeo. Smiješeći se,
Wynand je rekao:
"Nikada nisam mislio da ću se sloţiti s vašim teorijama o društvu,
gospodine Toohey, ali vidim da ću ipak morati. Vi ste uvijek kritizirali
hipokriziju više klase i veliĉali vrlinu masa. I sada shvaćam kako ţalim
za prednostima koje sam nekada imao, u svojoj proleterskoj prošlosti.
Da sam još uvijek u Hell's Kitchen, ovaj bih razgovor zapoĉeo sa:
"Slušaj, gnjido..." - ali, budući da sam inhibirani kapitalist, preskoĉit ću
taj dio."
Toohey je ĉekao. Izgledao je zainteresirano.
"Poĉet ću ovim rijeĉima: Slušajte gospodine Toohey. Ja ne znam od
ĉega ste vi napravljeni. Ne zanima me secirati vaše motive. Nisam poput
studenata medicine, neke stvari mi se gade. Zato neću postavljati
pitanja, i ne ţelim objašnjenja. Reći ću vam samo jedno: od sada pa
nadalje, postoji ime koje u vašoj rubrici nikada više nećete spomenuti."
Pokazao je na fotografiju. "Mogao bih vas prisiliti da javno promijenite
stajalište i uţivati u tome, ali radije ću tu temu posve zabraniti. Nijedna
rijeĉ, gospodine Toohey. Nikada više. Nemojte mi sada spominjati vaš
ugovor, ili neke posebne klauzule u njemu. Nije preporuĉljivo. Pišite i
dalje svoju kolumnu, ali zapamtite njezin naslov i posvetite je aktualnim
temama. Neka bude mala, gospodine Toohey. Posve mala."

"Da, gospodine Wynand", bezbriţno je odgovorio Toohey. "Ne

moram pisati o gospodinu Roarku, u ovom trenutku."
"To je sve."
Toohey je ustao. "Da, gospodine Wynand."
 5

GAIL WYNAND SJEDIO JE ZA STOLOM U SVOJEM UREDU ĈITAJUĆI

korekture probnog otiska ĉlanka o moralnim vrijednostima velikih
obitelji. Reĉenice su poput iţvakanih ţvakaćih guma, ţvakanih i
preţvakanih, ispljunutih, ponovno podignutih, išle od usta do usta, do
ploĉnika do potplata cipela, od usana do mozga. Pomislio je na
Howarda Roarka i nastavio ĉitati Zastave; pomisao je donijela
olakšanje.
"Ljupkost je najveća djevojaĉka vrlina. Pazite da svaku veĉer operete
donje rublje, nauĉite razgovarati o nekoj kulturnoj temi, i imat ćete
udvaraĉa, koliko vam drago." "Vaš sutrašnji horoskop ima povoljan
aspekt. Marljivost i poštenje bit će nagraĊeni na polju tehnike,
raĉunovodstva i romantike." "Hobiji gospoĊe Huntington-Cole su
vrtlarstvo, opera i rani ameriĉki porculan. Ona svoje vrijeme dijeli
izmeĊu malenog sina Kita i mnogobrojnih dobrotvornih aktivnosti." "Ja
sam samo Millie, mala sirotica." "Za potpune informacije o dijeti
pošaljite deset centa i adresirani ovitak s markom." Okretao je stranice,
razmišljajući o Howardu Roarku.
Potpisao je reklamni ugovor za oglašavanje s „Kream-O pudingom",
na pet godina, dvije cijele stranice u svim izdanjima, svakoga tjedna.
Ljudi s druge strane njegova stola sliĉili su ţivom slavoluku trijumfa,
spomeniku pobjede, veĉerima punim strpljenja i proraĉuna,
restoranskim stolovima, ĉašama ispijenim naiskap, mjesecima
razmišljanja, njegovoj energiji, njegovoj ţivoj energiji koja se poput
tekućine prelijevala iz ĉaša u otvore oteţanih usana, u zdepaste prste,
preko stola, u dvije cijele stranice svakoga tjedna, u crteţe ţutih kalupa
ukrašenih jagodama, ţutih kalupa išaranih sirupom od ĉokolade. Gledao
je, preko glava tih ljudi, u fotografiju na zidu svojega ureda: u nebo,
rijeku i ĉovjeĉje lice, podignuto uvis.
Ali, boli, pomislio bi. Boli, svaki put kad o njemu mislim. Ĉini sve
podnošljivim, i ljude i ĉlanke i ugovore, podnošljivim zato što toliko
boli. I bol je stimulans. Mislim da mrzim to ime. Nastavit ću ga
ponavljati. To je bol koju ţelim osjetiti.
 Zatim bi sjedio nasuprot Roarku u radnoj sobi svojega stana, i ne bi
osjećao bol: samo ţelju za smijehom, u kojemu nema zlobe.
"Howarde, sve što si u ţivotu radio bilo je pogrešno prema
ustaljenim mjerilima ĉovjeĉanstva. A vidi gdje si. I to je, na neki naĉin,
golema šala na raĉun cijeloga svijeta."
Roark je sjedio u naslonjaĉu pokraj kamina. Prostorijom je plovio
odsjaj vatre: ĉinilo se kao da svjetlo sa svjesnim uţitkom obavija svaki
predmet, ponosno istiĉući njegovu ljepotu, odajući poĉast ukusu ĉovjeka
koji je uspio stvoriti ovakvo okruţenje za sebe. Bili su sami: Dominique
se povukla poslije veĉere. Znala je kako ţele samoću.
"Šala na raĉun svih nas", rekao je Wynand. "Svakog prolaznika na
ulici. Uvijek promatram ljude na ulici. Nekada sam se vozio
podzemnom ţeljeznicom samo da vidim koliko njih drţi Zastave u
rukama. Nekada sam osjećao mrţnju prema njima, ponekad strah. A
sada pogledam u svakoga od njih, i ţelim reći: 'E, jadni glupane!' I to je
sve."
Jednoga jutra nazvao je Roarkov ured.
"Howarde, moţeš li ruĉati sa mnom...? NaĊemo se u Nordlandu za
pola sata."
Ugledavši Roarkovo lice s druge strane stola, nasmijao se i slegnuo
ramenima:
"Ništa vaţno, Howarde. Nikakav osobit razlog. Jednostavno, proveo
sam ogavnih pola sata i poţelio isprati taj okus iz usta."
"Zašto ogavnih pola sata?"
"Slikao sam se s Lancelotom Clokeyjem."
"Tko je Lancelot Clokey?"
Wynand se glasno nasmijao, zaboravljajući uglaĊenu samokontrolu i
zapanjene poglede konobara.
"O tome se radi, Howarde. Zato sam morao ruĉati s tobom. Zato što
samo ti moţeš izgovoriti ovakvo što."
"O ĉemu je rijeĉ?"
"Zar ti ne ĉitaš knjige? Zar ne znaš kako je Lancelot Clokey naš
"najsenzibilniji promatraĉ meĊunarodne scene"? Barem tako tvrde
kritiĉari, u mojim Zastavama. Lancelot Clokey upravo je proglašen
piscem godine, ili nešto sliĉno. U prilogu nedjeljnog izdanja
objavljujemo njegov ţivotopis, i ja sam morao pozirati s rukom oko
njegova ramena. On nosi svilene košulje i zaudara na dţin. Njegova
nova knjiga govori o njegovu djetinjstvu i koliko mu je ono pomoglo da
shvati meĊunarodnu scenu. Prodana je u sto tisuća primjeraka. A ti za
njega nikada nisi ĉuo. Hajde, jedi, Howarde. Volim gledati kako jedeš.
Volio bih da nemaš novaca i nahraniti te ovim ruĉkom, znajući koliko ti
je potreban."
Došao bi krajem dana, nenajavljen, u Roarkov ured, ili u njegov stan.
Roark je ţivio u Enrightovoj zgradi, u jednom od kristalno oblikovanih
prostora iznad East Rivera: imao je radnu sobu, biblioteku i sobu za
spavanje. Namještaj je sam dizajnirao. Wynand dugo vremena nije
razumijevao zašto to okruţenje ostavlja dojam luksuza, sve dok nije
shvatio kako namještaj nije moguće uoĉiti: samo ĉist, otvoren prostor, i
raskoš strogosti koju je teško postići. U financijskom smislu bio je to
najskromniji dom u koji je, u posljednjih dvadeset pet godina, Wynand
ušao kao gost.
"Mi smo isto poĉeli, Howarde", rekao je, osvrćući se po Roarkovoj
sobi. "Prema mojim procjenama i iskustvu, trebao si ostati na dnu. Ali,
nisi. Volim ovu sobu. Volim sjediti u njoj."
"Ja volim tebe vidjeti ovdje."
"Howarde, jesi li ikada imao vlast nad nekim ljudskim bićem?"
"Ne. I ne bih ju prihvatio, kad bi mi bila ponuĊena."
"Ne vjerujem u to."
"Jedanput su mi je nudili, Gail. I ja sam odbio."
Wynand ga je radoznalo pogledao: bilo je to prvi put da je u njegovu
glasu zaĉuo napor.
"Zašto?"
"Morao sam."
"Iz poštovanja prema ĉovjeku?"
"Bila je to ţena."
"Budalo! Iz poštovanja prema ţeni?"
"Iz poštovanja prema samome sebi."
"Ne oĉekuj razumijevanje. Ti i ja, potpune smo suprotnosti."
"Nekada sam u to vjerovao. Htio sam vjerovati."
"Više ne?"
"Ne."
"Zar ne prezireš sve što sam ikada napravio?"
 "Sve za što znam."
"I ipak ti je drago vidjeti me ovdje?"
"Da. Gail, postojao je ĉovjek koji je tebe smatrao simbolom vrlo
osobite vrste zla, koje je uništilo njega, i koje će uništiti mene. Ostavio
mi je svoju mrţnju. Postojao je još jedan razlog. Mislim kako sam te
mrzio prije nego što sam te sreo."
"Znam da jesi. Zašto si promijenio mišljenje?"
"Tebi to ne mogu objasniti."
Odvezli bi se na imanje u Connecticutu, gdje su iz smrznute zemlje
rasli zidovi nove kuće. Wynand bi pratio Roarka kroz buduće prostorije,
i stojeći uz njega, promatrao kako daje naredbe. Ponekad je dolazio sam.
Radnici bi ugledali crni kabriolet dok se penjao vijugavim putem do
vrha brijega, i Wynanda kako stoji u daljini i gleda u zgradu. Svojom je
pojavom uvijek odavao sve što njegov poloţaj podrazumijeva: mirna
elegancija kaputa, kut pod kojim je nagnut šešir, sigurno drţanje, napeto
i opušteno istodobno, ĉinilo bi da se promatraĉ sjeti carstva koje taj
ĉovjek posjeduje: tiskarskih strojeva koji grme cijelim kontinentom,
novina, uglaĉanih korica magazina, svjetala kamera, ţica koje
umreţavaju ĉitav svijet, moći koja ulazi u svaku palaĉu, prijestolnicu,
ulicu, u svaku skrivenu, vaţnu prostoriju, danju i noću, tijekom svake
skupe minute ţivota ovog ĉovjeka. Stajao bi mirno, nasuprot nebu
isprano sive boje, dok su pahuljice lijeno padale pokraj oboda njegova
šešira.
Jednoga dana u travnju, nakon puno tjedana izbivanja, odvezao se
sam do Connecticuta kabrioletom koji je kroz krajolik letio, ne poput
objekta, nego poput duge trake brzine. U maloj kutiji od stakla i koţe
nije osjećao trzaje kretanja: ĉinilo mu se da automobil miruje, spojen sa
zemljom, dok kotaĉi pod kontrolom njegovih ruku ĉine da predjeli lete
pokraj, i potrebno je samo ĉekati da se cilj prema kojem ide dokotrlja do
njega. Volio je kotaĉe automobila jednako kao i svoj radni stol u
Zastavama: davali su mu isti osjećaj opasnog, neukrotivog ĉudovišta
kojim znalaĉki upravljaju njegove ruke.
Nešto se iznenada pojavilo u njegovu vidokrugu, bio je već kilometar
dalje kad je pomislio kako je ĉudno što uopće primjećuje gomile korova
pokraj puta: kilometar poslije bilo je još ĉudnije: korov je bio zelen. Ne
usred zime, pomislio je, i onda zapanjen shvatio da je zima prošla.
Radio je puno posljednjih tjedana, nije imao vremena primijetiti. Vidio
je sada, u prostoru oko sebe, lebdeći nagovještaj zelenog, poput šapta u
zraku. U svijesti su mu se uobliĉile tri misli, u preciznom slijedu, poput
okreta zupĉanika: proljeće je - koliko mi ih je još ostalo - meni je
pedeset i pet.
Bili su to zakljuĉci, ne emocije: nije osjetio ništa, ni ţelju, ni strah.
Bilo je neobiĉno samo to što osjeća vrijeme: nikada nije o svojim
godinama razmišljao u odnosu prema bilo kakvoj vrsti mjere, nikada
nije sebe odreĊivao prema ograniĉenom roku, nije mislio na rok, ni na
ograniĉenje. On je bio Gail Wynand i stajao je mirno, kao ovaj
automobil, a godine su jurile pokraj, kao ovo tlo, i motor u njemu
samome upravljao je njihovim letom.
Ne, pomislio je, ne ţalim ni za ĉime. Ima stvari koje sam propustio,
ali se ne pitam zašto, jer sam sve volio, tako kako je bilo, ĉak i trenutke
praznine, ĉak i neuzvraćeno, i to što sam volio, to je neuzvraćeno u
mojem ţivotu. Ali volio jesam.
Kad bi bila istinita, ta stara legenda o konaĉnom sudu pred kojim se
polaţu raĉuni o vlastitom ţivotu, ja bih ponudio, s najvećim ponosom,
ne ono što sam uĉinio, nego ono što na ovoj zemlji nikad nisam: nikada
nisam traţio odobrenje od bilo koga. Ustao bih i rekao: Ja sam Gail
Wynand, ĉovjek koji je poĉinio svaki zloĉin, osim najvećega: onoga da
prekrasnom ĉinu postojanja pripišem ništavnost i traţim opravdanje
izvan sebe samoga. Ponosan sam što sad, kad razmišljam o kraju, ne
plaĉem poput ljudi mojih godina, pitajući se kakva je bila svrha i
smisao. Ja sam bio i svrha i smisao. Ja, Gail Wynand. To što sam ţivio i
djelovao.
Dovezao se do podnoţja brijega i naglo pritisnuo koĉnicu, zapanjeno
gledajući uvis. U njegovoj odsutnosti kuća je poprimila oblik; mogao ju
je prepoznati, nalikovala je crteţu. Na trenutak se osjećao kao zaĉuĊeno
dijete, jer je kuća zaista izgledala kao na slici, a on kao da nikada nije
posve vjerovao u to. Podiţući se nasuprot blijedome nebu još uvijek je
sliĉila nedovršenoj skici, obrisu prostora ispunjenog akvarelom, s golim
skelama kao potezima crne olovke, nalik ogromnom crteţu na listu
papira blijedoplave boje.
Ostavio je automobil i pješaĉio do vrha brijega. IzmeĊu ljudi na
gradilištu ugledao je Howarda Roarka. Stojeći vani promatrao ga je
kako hoda gradilištem, okreće glavu i podiţući ruku pokazuje nešto.
Primijetio je naĉin na koji se zaustavio: razdvojenih nogu, ruku
opuštenih ravno sa strana, podignute glave; u instinktivnoj pozi
samopouzdanja, energije kontrolirane bez napora, u trenutku koji je
njegovu tijelu dao strukturalnu ĉistoću njegove zgrade. Zgrada jest,
pomislio je Wynand, riješen problem napona, ravnoteţe i zaštite od
protuudara.
Razmišljao je: u ĉinu zidanja zgrade nema emocionalnog znaĉenja;
to je mehaniĉki posao, poput polaganja vodoinstalacija ili izrade
automobila. Pitao se zašto onda, gledajući Roarka, osjeća isto što i u
svojoj galeriji. On pripada nedovršenoj zgradi, pomislio je Wynand,
puno više nego gotovoj, više nego projektnoj sobi; ovo je njegovo pravo
okruţenje, ono mu dolikuje, kao što je Dominique rekla da meni
dolikuje brod.
Kad je Roark izišao, zajedno su prošetali obronkom brijega obraslog
drvećem. Sjeli su na srušeno deblo i kroz šumski guštik gledali kuću u
daljini. Šiblje je bilo suho i golo, ali je u drskom, radosnom šikljanju
uvis bilo svojstvo proljeća, uzbuĊenje samosvjesne svrhe.
Wynand je pitao:
"Howarde, jesi li ikada bio zaljubljen?"
Roark se okrenuo kako bi ga pogledao u lice, i mirno odgovorio:
"Još uvijek jesam."
"Ali, dok hodaš gradilištem, ono što osjećaš, veće je od toga?"
"Mnogo veće, Gail."
"Razmišljao sam o ljudima koji kaţu kako sreća nije moguća na
ovome svijetu. Pogledaj koliko se svi trude pronaći neku radost u
ţivotu. Pogledaj koliko se muĉe otkriti ju. Zbog ĉega bi ijedno ţivo biće
pristalo na patnju? Po kojem to razumljivom pravu itko moţe zahtijevati
od ĉovjeka da postoji zbog bilo ĉega, osim zbog vlastite sreće? Svatko
od njih ju ţeli. Svaki dio u njima ju ţeli. Ali, nikada ju ne nalaze. Pitam
se zašto. Oni kukaju i govore kako ne razumiju smisao ţivota. Postoji
osobita vrsta ljudi, koju prezirem. Ona koja traţi viši smisao, ili
"univerzalni cilj", koja ne zna zašto bi ţivjela, koja jadikuje kako mora
"pronaći sebe". Ĉuješ to svuda oko nas. Ĉini se kako je ta otrcana
banalnost postala sluţbena fraza našega vijeka. U svakoj knjizi koju
otvoriš. U svakoj slinavoj ispovijedi. Kao da je to priznanje plemenit
ĉin. Ja bih rekao da nema sramnijeg."
"Pogledaj, Gail." Roark je ustao, ispruţio ruku, otrgnuo debelu granu
s drveta i uhvatio je s obje šake za krajeve: zatim je, dok su mu se prsti i
zglobovi naprezali od napora, polagano savio u luk. "Sad od nje mogu
napraviti što hoću: mašnu, koplje, štap ili ogradu. To je smisao ţivota."
"Tvoja snaga?"
"Tvoj rad", bacio je granu. "Materijali koje ti zemlja nudi i ono što ti
od njih uĉiniš... O ĉemu razmišljaš, Gail?"
"O fotografiji na zidu mojeg ureda."

Saĉuvati prisebnost, po njegovoj ţelji, biti strpljiva, od strpljenja

uĉiniti aktivnu obavezu koja se izvršava svaki dan, stati ispred Roarka, i
dopustiti svojem miru da mu kaţe: "Ovo je najteţe od svega što si
mogao zahtijevati od mene, ali drago mi je, ako je to ono što ti ţeliš." -
to je bila disciplina s kojom je ţivjela Dominique.
Bila je prisutna poput mirnog promatraĉa. U tišini ih je gledala.
Ţeljela je razumjeti Wynanda. Ovdje je bio odgovor.
Prihvatila je Roarkove posjete njihovoj kući i spoznaju kako je u tim
veĉernjim satima on Wynandovo, a ne njezino društvo. Primala ga je
kao ljubazna domaćica, nezainteresirana i nasmiješena, ne kao osoba,
nego kao jedan od probranih predmeta u Wynandovoj kući; za vrijeme
veĉere sjedila bi na ĉelu stola i nakon toga ih ostavljala same u radnoj
sobi.
U salonu, s ugašenim svjetlima i otvorenim vratima, sjedila bi sama,
uspravna i tiha, oĉiju uprtih u traku svjetlosti koja je dopirala ispod vrata
radne sobe, na suprotnoj strani hodnika. Mislila je: ovo je moj zadatak,
ĉak i u samoći, u mraku, bez drugog znanja, osim vlastitoga, gledati u ta
vrata, kao što sam gledala u njega ovdje, bez ţaljenja. Roark, ako je ovo
kazna koju si izabrao za mene, podnijet ću je u potpunosti, ne kao ulogu
koju igram u tvojoj prisutnosti, nego kao obavezu koja se izvršava
nasamo, znaš da mi nije teško podnijeti nasilje, ali strpljenje jest, ti si
odabrao najteţe, i ja to moram, i ja to darujem tebi... najdraţi... moj...
Kad bi ju Roark pogledao, u oĉima mu nije bilo ni poricanja, ni
sjećanja. Pogled je jednostavno govorio kako se ništa nije promijenilo i
kako je svaka izjava suvišna. Ĉinilo joj se da ĉuje njegove rijeĉi: Zašto
se ĉudiš? Jesmo li se mi ikada rastali? Tvoj salon, tvoj suprug, i grad od
kojega strepiš s druge strane prozora, jesu li sad stvarni, Dominique?
Razumiješ li? Poĉinješ li shvaćati? "Da", rekla bi iznenada, glasno,
nadajući se kako će se rijeĉ uklopiti u razgovor koji su oni upravo
vodili, znajući da Roark to ĉuje kao odgovor.
Nije to bila kazna koju je on izabrao za nju. Bila je to disciplina
nametnuta i jednome i drugome, posljednje iskušenje. Razumjela je
njezinu svrhu, kad je otkrila kako njezinu ljubav dokazuje i ova soba, i
Wynand, ĉak i njihova zajedniĉka ljubav prema Wynandu, ove
nemoguće okolnosti, njezina prisilna šutnja, sve prepreke koje joj
dokazuju kako nikakve prepreke ne mogu postojati.
Nije se s njime vidjela nasamo. Ĉekala je.
Odbijala je posjete gradilištu. Rekla bi Wynandu: "Vidjet ću kuću
kad bude dovršena". Nikada ga nije ispitivala o Roarku. Puštala bi neka
joj se vide ruke spuštene na naslonjaĉ, ruke kao intimni barometar
izdrţljivosti, ne dopuštajući im olakšanje nagloga pokreta, kad bi se
Wynand kasno noću vratio i govorio kako je veĉer proveo kod Roarka u
stanu, stanu koji ona nikada nije vidjela.
Jedanput se dovoljno slomila da upita:
"Što je ovo, Gail? Opsesija?"
"Pretpostavljam", i dodao je: "Ĉudno je što ga ti ne voliš."
"Nisam to rekla."
"Ja to vidim. Nisam previše iznenaĊen. To je tvoj naĉin. Odbijaš da ti
se svidi, upravo stoga što pripada vrsti ljudi koja bi ti se trebala
svidjeti... Nemoj mi zamjerati moju opsesiju."
"Ne zamjeram ti."
"Dominique, bi li ti razumjela kad bih rekao kako te volim još više
od kad poznajem njega? Ĉak, ţelim ovo izgovoriti, ĉak i kada leţiš u
mojem zagrljaju, više je nego što je bilo. Osjećam veće pravo na tebe."
Govorio je s jednostavnim povjerenjem koje su u posljednje tri
godine darovali jedno drugome. Sjedila je gledajući ravno u njega, kao
uvijek. U njezinu je pogledu bilo njeţnosti bez podsmjeha, i tuge bez
saţaljenja.
"Ja razumijem, Gail."
Zatim je upitala:
"Što je on tebi, Gail? Tvoje svetište?"
 "Moja pokora", odgovorio je Wynand.
Kada je Dominique otišla na gornji kat, prišao je prozoru i stao,
gledajući nebo. Glave zabaĉene prema natrag, osjećajući zatezanje
mišića u vratu upitao se da li taj poseban osjećaj sveĉanosti pri pogledu
u nebo potjeĉe, ne od misli koje obuzimaju ĉovjeka, nego od njegove
uzdignute glave.
 6

"OSNOVNI NESPORAZUM MODERNOG DRUŠTVA", GOVORIO JE

Ellsworth Toohey, "leţi u intelektualnoj zabludi kako su sloboda i
prisila u suprotnosti. Da bismo riješili ovaj divovski problem koji muĉi
suvremeni svijet, moramo razjasniti našu mentalnu zbrku. Moramo
postići filozofsku perspektivu. U osnovi, sloboda i prisila su jedno.
Dopustite mi jednostavan primjer. Kad prelazite ulicu, semafori
ograniĉavaju vašu slobodu kretanja. Ali, ta vas prisila oslobaĊa straha da
ćete biti pregaţeni kamionom. Ako ste dobili posao uz zabranu da ga
napustite, to ugroţava vašu slobodu izbora karijere. Ali, oslobaĊa vas
straha od nezaposlenosti. Kad god nam je nametnuta prisila, automatski
stjeĉemo novu slobodu. To dvoje se ne moţe odijeliti. Samo
prihvaćanjem potpune prisile moţemo ostvariti potpunu slobodu."
"Tako je", kriknuo je Mitchell Layton. Oglasio se poput vatrogasne
sirene. Svi prisutni pogledali su Mitchella Laytona.
Zavaljen u tapeciranom naslonjaĉu svojega salona, ispruţenih nogu i
opuštena trbuha, sliĉio je antipatiĉnom dijetu koje se ruţno ponaša. Sve
u vezi s Michellom Laytonom bilo je poloviĉno, ne posve, korak do
uspjeha: tijelo mu je zapoĉelo rast kao visoko, ali se predomislilo i
ostavilo ga dugoga torza iznad kratkih, zdepastih nogu; lice mu je imalo
njeţne kosti, ali se meso našalilo s njima i naraslo preko njih,
nedovoljno da bude debelo, ali dovoljno da izgleda kao da ima
zaušnjake. Mitchell Layton se durio. Nije to bio povremeni izraz lica, ni
pitanje facijalnog rasporeda. Bio je to kroniĉan atribut, proširen na
njegovo ukupno biće. Durio se ĉitavim tijelom.
Michell Layton naslijedio je ĉetvrt milijarde dolara, i potrošio
trideset tri godine svojega ţivota u nastojanju da se iskupi.
Ellsworth Toohey, odjeven u veĉernje odijelo, stajao je naslonjen na
komodu. U njegovoj opuštenosti bilo je ljupke neformalnosti i malo
drskosti, kao da ljudi oko njega ne zasluţuju savršeno ponašanje.
Pogledom je kruţio po sobi. Nije to bila posve moderna soba, niti
posve kolonijalna i nedostajalo joj je tek malo da bude u stilu
francuskog imperijalizma: namještaj je imao ravne površine i noge u
obliku labuĊih vratova, bilo je tu crnih ogledala i jakih elektriĉnih
svjetiljki, kroma i tapiserija: jedinstvo je postojalo u jednoj jedinoj
osobini: u skupoći svega.
"Tako je", ponovio je Mitchell Layton ratobornim glasom, kao da
oĉekuje da se svi suprotstave, pa ih unaprijed vrijeĊa. "Ljudi prokleto
previše dramatiziraju s tom slobodom. Hoću reći, to je nejasna,
zloupotrebljavana rijeĉ. Ja ĉak nisam siguran da je to neki prokleti
blagoslov. Mislim da bi ljudi bili puno sretniji u društvu nedvojbenog
ustroja i jedinstvenog oblika, poput narodnog kola. Znate koliko su
narodna kola lijepa. I ritmiĉna. To je zato što su bili potrebni naraštaji
kako bi ih usavršili, i što ne daju mogućnost svakoj budali da ih mijenja.
To je ono što nam je potrebno. Ustroj mislim, i ritam. I ljepota,
takoĊer."
"Vrlo primjerena usporedba, Mitch", rekao je Ellsworth Toohey.
"Uvijek sam govorio kako imaš kreativan duh."
"Hoću reći kako ono što ljude unesrećuje nije premala mogućnost
izbora, nego prevelika", rekao je Michell Layton. "Moraju odluĉivati,
stalno moraju nešto odluĉivati, vjeĉno razapeti u svim smjerovima. Ali,
u društvu s ĉvrstim pravilima, ĉovjek bi se osjećao sigurno. Nitko mu ne
bi neprekidno dosaĊivao da nešto napravi. Nitko ne bi morao ništa
napraviti. Hoću reći, naravno, osim rada za opće dobro."
"Vaţne su jedino duhovne vrijednosti", rekao je Homer Slottern.
"Moramo biti u tijeku i drţati korak sa svijetom. Ovo je stoljeće
duhovnosti."
Homer Slottern imao je veliku glavu i pospan pogled. Gumbi za
manšete na njegovoj košulji, napravljeni od rubina i smaragda, izgledali
su kao komadi salate popadali po bjelini. Bio je vlasnik triju robnih
kuća.
"Morao bi postojati zakon koji bi prisilio ljude da prouĉavaju
mistiĉne tajne prošlosti", rekao je Mitchell Layton. "Sve je to već
napisano u egipatskim piramidama."
"Tako je, Mitch", sloţio se Homer Slottern. "Mnogo se toga moţe
reći o misticizmu. TakoĊer o dijalektiĉkom materijalizmu..."
"To nije proturjeĉno", Mitchell Layton otezao je rijeĉi s prezirom.
"Svijet budućnosti bit će spoj i jednoga i drugog."
 "Stoji ĉinjenica", rekao je Ellsworth Toohey, "kako su to samo
površinski razliĉite manifestacije iste stvari. Iste namjere." Naoĉale su
mu bljesnule kao da su obasjane iznutra: kao da se izgovarajući ovo, u
sebi naslaĊuje.
"Samo znam da je nesebiĉnost jedino moralno naĉelo", rekla je
Jessica Pratt, "najplemenitije naĉelo i sveta duţnost, puno vaţnija od
slobode. Nesebiĉnost je jedini put prema sreći. Sve koji odbiju biti
nesebiĉni, ja bih ustrijelila. Da ih oslobodim bijede. Kad i tako ne mogu
biti sretni."
Jessica Pratt govorila je glasom punim ĉeţnje. Imala je njeţno,
ostarjelo lice na kojemu nije bilo traga šminke, ali je koţa bila nalik
prahu, kao da će na prstu koji je dotakne ostati trag bijele prašine.
Jessica Pratt imala je staro obiteljsko ime, nikakav kapital i veliku
strast: ljubav prema mlaĊoj sestri Renee. Rano su ostale bez roditelja i
Jessica je svoj ţivot posvetila podizanju mlaĊe sestre. Ţrtvovala je sve:
nikad se nije udala, godinama se muĉila, spletkarila, varala - i
trijumfirala, kad se ova udala za Homera Slotterna.
Renee Slottern sjedila je sklupĉana na tabureu grickajući kikiriki.
Povremeno bi posegnula za kristalnom zdjelom na stolu i uzimala još.
Nije pokazivala nikakvu drugu ţelju. Njezine blijede oĉi blaţeno su
gledale s blijedoga lica.
"Pretjeruješ, Jess", rekao je Homer Slottern. "Ne moţeš oĉekivati da
svi budu sveci."
"Ne oĉekujem ništa", krotko je odgovorila Jessica Pratt. "Odavno
sam od toga odustala. Ali, obrazovanje je ono što nam je svima
potrebno. Uvjerena sam da gospodin Toohey to razumije. Kada bi svi
bili prisiljeni na odgovarajuću izobrazbu, svijet bi bio bolji. Ako
prisilimo ljude da budu dobri, bit će slobodni da budu sretni."
"Ovo je posve beskorisna rasprava", rekla je Eve Layton. "Nijedno
inteligentno biće današnjice ne vjeruje u slobodu. Ona je prevladana.
Budućnost pripada društvenom planiranju. Prisila je zakon prirode. Što
je oĉito."
Eve Layton bila je ljepotica. Stajala je ispod svjetala lustera, glatke
crne kose priljubljene uz glavu, u blijedo zelenoj satenskoj haljini, ţivoj
poput vode koja se svakog ĉasa moţe razliti i otkriti ostatak njezine
meke, preplanule koţe. Imala je osobit dar uĉiniti saten i parfem
modernim jednako kao i stol od aluminija. Bila je to Venera koja iz
mora izranja na palubi podmornice.
Eve Layton je vjerovala kako je njezina ţivotna misija biti
prethodnica, svejedno ĉega. Njezina metoda je oduvijek bila neustrašiv
skok u prazno, i pobjedonosni završetak ispred sviju ostalih. Njezina
filozofija sastojala se od jedne reĉenice: "Meni je sve dopušteno". U
razgovoru, parafrazirala je to omiljenom izrekom: "Ja? Ja sam dan
poslije sutra." Bila je iskusna jahaĉica, vozaĉica trkaćih automobila,
vješta pilotkinja, šampionka u plivanju. Primijetivši da su u modu ušle
ideje, bila je spremna na skok, kao pred svakom provalijom. Doskoĉila
je daleko naprijed, meĊu najnaprednije. Doskoĉivši, zaprepašteno je
shvatila kako postoje ljudi koji njezin pothvat dovode u pitanje. Nikada
prije nitko nije sumnjao u njezina dostignuća. Postala je nestrpljiva i
ljuta na sve koji se nisu slagali s njezinim politiĉkim stajalištima. Bilo je
to pitanje osobnosti. Morala je imati pravo, jer ona je bila dan poslije
sutra.
Njezin suprug, Mitchell Layton, mrzio ju je iz dna duše.
"Ovo je savršeno opravdana rasprava", odbrusio je. "Ne mogu svi
biti tako konpetentni kao ti, draga moja. Drugima se mora pomoći i to je
moralna obaveza intelektualnih voĊa. Hoću reći, mora se skinuti taj
bauk s rijeĉi prisila. Nema prisile kad se radi o pravoj stvari. Hoću reći,
u ime ljubavi. Ali ja ne znam što uĉiniti da ova zemlja to shvati.
Amerikanci su toliko konzervativni."
Nije mogao oprostiti svojoj zemlji što mu je dala ĉetvrt milijarde
dolara i onda mu propustila dati odgovarajući dio poštovanja. Njegovi
pogledi na umjetnost, knjiţevnost, povijest, biologiju, sociologiju i
metafiziku, nisu imali isti prolaz kao njegovi ĉekovi. Ţalio se da ga ljudi
previše ĉesto poistovjećuju s njegovim bogatstvom i mrzio ih je, jer
njega samoga nisu prepoznavali.
"Mnogo toga se moţe reći o prisili", izjavio je Homer Slottern. "Pod
uvjetom da je planirana na demokratski naĉin. Na prvome mjestu mora
biti opće dobro, voljeli mi to ili ne."
Prevedeno na govorni jezik, stajalište Homera Slotterna sastojalo se
od dva meĊusobno protuslovna dijela, što mu nije smetalo, jer su u
njegovoj svijesti ostali bez prijevoda. Kao prvo, osjećao je kako su
apstraktne teorije besmislica, ali ako kupci traţe upravo takve, posve je
opravdano prodati ih i iz toga izvući dobit. Kao drugo, osjećao je
nelagodu, jer je u ţurbi ostvarivanja dobiti, zapostavio ono što ljudi
zovu duhovnim ţivotom; moţda su Toohey i njemu sliĉni ipak o tome
imali nešto reći. Što ako mu oduzmu robne kuće? Zar bi zaista bilo lakše
ţivjeti kao poslovoĊa trgovina u vlasništvu drţave? Zar bi plaća
poslovoĊe osigurala ugled i luksuz koje sada uţiva, a oslobodila ga
odgovornosti koju nosi privatno vlasništvo?
"Je li istina da će u budućem društvu svaka ţena spavati sa svakim
ĉovjekom kojega poţeli?", pitala je Renee Slottern. Poĉelo je kao
pitanje, ali je presahnulo prije kraja. U biti, odgovor je nije osobito
zanimao. Osjećala je samo bljedunjavu znatiţelju: kako bi to bilo biti s
nekim koga se zaista ţeli, i kako je to ţeljeti nekoga.
"Razgovarati o osobnom izboru je glupost", rekla je Eve Layton. "To
više nije u modi. Osobnost kao takva, ne postoji. Postoji samo
kolektivni entitet. Što je oĉito."
Ellsworth Toohey se osmjehnuo i nije rekao ništa.
"Morali bismo uĉiniti nešto s masama", izjavio je Mitchell Layton.
"Njima je potreban voĊa. One ne znaju što je za njih dobro. Hoću reći,
ne mogu razumjeti zašto ljudi od intelekta, i oni na poloţajima poput
naših, razumiju veliki ideal kolektivizma i spremni su ţrtvovati osobnu
korist, dok radni ĉovjek, koji od toga ima najviše koristi, ostaje glupavo
nezainteresiran. Ne mogu razumjeti zašto radnici u ovoj zemlji pokazuju
toliko malo simpatije za kolektivizam."
"Ne moţeš?", pitao je Ellsworth Toohey. Naoĉale su mu bljesnule.
"Dosadno mi je sve ovo", ljutito ih je prekinula Eve Layton, šećući
sobom, dok se svjetlo slijevalo niz njezina ramena.
Razgovor se prenio na umjetnost i dnevne autoritete iz svih podruĉja.
"Lois Cook izjavila je kako rijeĉi moraju biti osloboĊene od nasilja
razuma. Rekla je kako je ugnjetavanje rijeĉi razumom, jednako
kapitalistiĉkom izrabljivanju masa. Rijeĉima mora biti dopušten
sporazum s razumom kroz kolektivnu nagodbu. Tako je rekla. Zaista je i
zabavna i osvjeţavajuća."
"Ike - kako mu je ono ime - kaţe da je kazalište instrument ljubavi.
Prema njemu, potpuno je pogrešno misliti da se djelo ostvaruje na
pozornici, jer se zapravo dogaĊa u srcu publike."
 "U posljednjem broju nedjeljnih Zastava, Jules Fougler je izjavio
kako će kazalište u budućnosti biti nepotrebno. Rekao je da je
svakodnevnica obiĉnog ĉovjeka umjetniĉko djelo jednako koliko i
najbolja Shakespeareova tragedija. Potreba za dramaturgom postat će
suvišna. Kritiĉari će jednostavno promatrati ţivote masa, i za javnost
procjenjivati njihove umjetniĉke vrijednosti. To je rekao Jules Fougler.
Sad, nisam siguran bih li se sloţio, ali to jest posve nov kut gledanja na
stvari. "
"Lancelot Clokey rekao je kako je britanskome carstvu odzvonilo.
On vjeruje kako više neće biti ratova, jer radniĉka klasa to neće
dopustiti, a meĊunarodni će bankari i trgovci oruţjem biti izbaĉeni iz
sedla. Lancelot Clokey kaţe kako je svemir misterij, i kako mu je majka
najbolji prijatelj. Kaţe kako predsjednik Bugarske za doruĉak jede
haringe."
"Gordon Prescott drţi da su ĉetiri zida i strop sukus arhitekture.
Moţda i pod. Sve ostalo je kapitalistiĉko razmetanje. On kaţe kako bi
trebalo zabraniti bilo kakvu gradnju, dok god se svakom stanovniku
ovog planeta ne osigura krov nad glavom... Što s Patagoncima? Na
nama je nauĉiti ih da ţele krov nad glavom. Prescott to naziva
dijalektiĉkom nadprostornom solidarnošću."
Ellsworth Toohey nije rekao ništa. Stajao je, smiješeći se viziji
golemog pisaćeg stroja. Svako slavno ime koje bi ĉuo, bilo je tipka na
njegovoj tastaturi, svako je kontroliralo jednu oblast, svako je udaralo,
svako ostavljalo svoj otisak, sve zajedno uklapalo se u povezane
reĉenice na golemom, praznom papiru. Pisaći stroj, mislio je,
pretpostavlja ruku koja pritišće gumbe na tastaturi.
Prenuo se, ĉuvši dureći glas Mitchella Laytona:
"O da, Zastave, proklete bile!"
"Znam", rekao je Homer Slottern.
"Propadaju" rekao je Mitchell Layton. "Definitivno propadaju. Bila
je to neviĊena investicija za mene. I jedini put kad je Ellsworth
pogriješio."
"Ellsworth nikada ne griješi", rekla je Eve Layton.
"Ipak jest, ovoga puta. On je bio taj koji me je savjetovao neka
kupim dio tih ušljivih novina."
 Ugledavši Tooheyjeve oĉi, meke poput baršuna, uţurbano je dodao:"
Hoću reći, ne ţalim se, Ellsworthe. U redu je. Moţda mi posluţi kao
olakšica za porez. Ali, to prljavo, reakcionarno smeće, definitivno ide
nizbrdo."
"Imaj malo strpljenja Mitch", rekao je Toohey.
"Ti ne misliš kako bih trebao prodati akcije, i izvući se iz toga?"
"Ne, Mitch. Ne mislim."
"U redu, ako ti tako kaţeš. Ja to sebi mogu priuštiti. Ja mogu sebi sve
priuštiti."
"Ali ja, bogami, ne mogu!" IznenaĊujućom ţestinom uzviknuo je
Homer Slottern. "Došlo je dotle da je u Zastavama besmisleno
oglašavati. Nije u pitanju samo cirkulacija - ona je u redu - ali postoji taj
neki osjećaj - vrlo ĉudan predosjećaj... Ellsworthe, razmišljam o tome da
raskinem ugovor."
"Zašto?"
"Jesi li ĉuo za pokret "Mi ne ĉitamo Wynanda"?"
"Ĉuo sam."
"Vodi ga netko po imenu Gus Webb. Oni lijepe naljepnice na stakla
automobila, i po javnim toaletima. Fućkaju kad se u kinima prikazuju
Wynandove novosti. Ne mislim da se radi o nekoj velikoj grupi, ali...
Prošli tjedan neka krajnje ruţna ţena napravila je scenu u mojoj robnoj
kući, onoj na Petoj aveniji, nazivajući nas neprijateljima radniĉke klase
jer naši oglasi izlaze u Zastavama. To je moguće zanemariti, ali postaje
ozbiljno kada jedna od naših najstarijih mušterija, mila, mala starica iz
Connecticuta, republikanka već treću generaciju, zove i kaţe da bi
moţda trebala zatvoriti svoj raĉun kod nas, jer je od nekoga ĉula da je
Wynand diktator."
"Gail Wynand ne zna ništa o politici, osim onoj najprimitivnije
vrste", rekao je Toohey. "On još uvijek razmišlja u terminima
demokratske zajednice Hell's Kitchen. Bilo je neke osobite nevinosti u
politiĉkoj korupciji tog vremena, ne mislite li tako?"
"Baš me briga. Ne govorim ja o tome. Hoću reći, Zastave su postale
odreĊena vrsta pasive. Posao trpi zbog toga. Ĉovjek mora biti oprezan
ovih dana. Poveţeš se s pogrešnim ljudima i prije nego doĊeš k sebi,
kreće neka klevetniĉka kampanja i ti si uvuĉen u nju. Ja si ne mogu
priuštiti takve stvari."
 "Nije to posve neopravdano klevetanje."
"Baš me briga. Ne dam ja niti pet para je li istinito ili nije. Tko sam
ja da riskiram posao zbog Gaila Wynanda? Ako je javno mnijenje protiv
njega, moje je da jednostavno zbrišem što dalje mogu. I ja nisam jedini.
Ima nas puno koji mislimo isto. Jim Ferris iz Ferrisa & Symsa, Billy
Shultz iz Vimo kokica, Bud Harper iz Djeĉje konfekcije i... k vragu, ti ih
sve poznaješ, sve su to tvoji prijatelji, naša ekipa, liberalni biznismeni.
Svi mi ţelimo povući oglase iz Zastava."
"Imaj malo strpljenja, Homere. Ja ne bih ţurio. Za sve postoji pravi
trenutak. Postoji nešto što zovu psihološki momentum."
"U redu. Drţim te za rijeĉ. Ali, postoji - postoji i taj predosjećaj u
zraku. Jednoga od ovih dana moglo bi postati opasno."
"Moglo bi. Reći ću ti kad bude."
"Ja sam mislila da Ellsworth radi u Zastavama", rekla je Renee
Slottern odsutno, s ĉuĊenjem u glasu.
Svi su se okrenuli prema njoj, s prezirom i saţaljenjem.
"Naivna si, Renee", rekla je Eve Layton, slegnuvši ramenima.
"Ali, što nije u redu sa Zastavama?"
"Gledaj dijete, ne zamaraj sebe prljavom politikom", odgovorila je
Jessica Pratt. "Zastave su grešne novine. Gospodin Wynand vrlo je zao
ĉovjek. On zastupa sebiĉne interese bogatih."
"Ja mislim kako je on vrlo zgodan", rekla je Renee." Vrlo seksi."
"O, Boţe !" uzviknula je Eve Layton.
"Pa što, Renee ima pravo reći svoje mišljenje", istoga trenutka ljutito
je uzvratila Jessica Pratt.
"Netko mi je rekao da je Ellsworth Toohey predsjednik Udruţenja
Wynandovih radnika", nastavila je Renee.
"Ali ne, draga moja. Ja nikada nisam bio predsjednik. Bilo ĉega. Ja
sam samo obiĉan ĉlan. Jednako kao i svaki dostavljaĉ u poduzeću."
"Zar uopće postoji Udruţenje Wynandovih radnika?" upitao je
Homer Slottern.
"Bio je to samo klub", odgovorio je Toohey. "Prije godinu dana
postao je Udruţenje."
"Tko ga je organizirao?"
"Tko to zna? Dogodilo se manje više, spontano. Kao i svi masovni
pokreti."
 "Ja mislim da je Wynand kopile", objavio je Mitch Layton. "Što on
uopće zamišlja da je? Ja doĊem na sastanak dioniĉara, a on nas tretira
kao sluge. Zar moj novac ne vrijedi isto koliko i njegov? Zar ja nisam
vlasnik golemog komada njegovih prokletih novina? Ja mogu njega
nauĉiti nešto o novinarstvu. Ja imam ideja. Ĉemu ta prokleta arogancija?
Samo zato što je sve sam zaradio? Zar mora biti takav prokleti snob
samo zbog toga što je potekao iz Hell's Kitchen? Zar su drugi ljudi krivi
što nisu imali sreću roditi se u njoj, i otuda se uzdignuti? Nitko ne
shvaća koliko je strašan hendikep roditi se bogat. Ljudi jednostavno
podrazumijevaju kako bi bio nitko i ništa da ti sve nije bilo dano
unaprijed. Hoću reći, da sam ja imao sreću kao Gail Wynand, danas bih
ja bio dva puta bogatiji od njega i tri puta slavniji. Ali, on je toliko
uobraţen da to uopće ne razumije!"
Svi prisutni su šutjeli, slušajući rastuću histeriju u glasu Mitchella
Laytona. Eve Layton pogledala je u Tooheyja, bezglasno dozivajući u
pomoć. Toohey se nasmiješio i koraknuo prema naprijed.
"Stidim te se, Mitch", rekao je.
Homer Slottern je ostao bez daha. Nitko se nikada nije suprotstavio
Mitchellu Laytonu po ovom pitanju; nitko se Mitchellu Laytonu nije
suprotstavljao ni po jednom pitanju.
Donja usna Mitchella Laytona nestala je.
"Sramim te se, Mitch", bez milosti je ponovio Toohey, "što
usporeĊuješ sebe s osobom u toj mjeri podlom kao što je Gail Wynand."
Usne Mitchella Laytona opustile su se u nešto gotovo nalik osmjehu.
"Istina je", skromno je rekao.
"Ne, ti nikada ne bi mogao ponoviti karijeru Gaila Wynanda. Ne s
tvojom njeţnom dušom i humanim porivima. To je ono što te sputava,
Mitch, ne tvoj novac. Koga je briga za novac? Vrijeme novca pripada
prošlosti. Tvoja priroda je ono što te sputava, ti si previše profinjen za
surovu konkurenciju kapitalistiĉkog društva. Ali, i ono, takoĊer, pripada
prošlosti."
"Što je oĉito", rekla je Eve Layton.
Bilo je kasno kada je Toohey otišao. Bio je u dobrom raspoloţenju i
odluĉio pješice otići kući. Gradske ulice, teške od praznine, prostirale su
se svuda uokolo, tamne mase zgrada dizale su se u nebo, same i
nezaštićene. Sjetio se neĉega što je, jedanput davno, rekao Dominique:
"Komplicirana mašinerija, kao što je naše društvo... I samo pritisak
malim prstom na jedno mjesto... na centar njegove ukupne gravitacije...
uĉinit će da se raspadne u bezvrijednu hrpu staroga ţeljeza..."
Nedostajala mu je Dominique. Poţelio je da je veĉeras bila prisutna, i
ĉula ovaj razgovor.
Nepodijeljeno je vrilo u njemu. Stao je na sredinu ulice, zabacio
glavu, i, gledajući u vrhove nebodera, nasmijao se na sav glas.
Po ramenu ga je dotaknuo policajac i upitao: "Sve u redu,
gospodine?"
Toohey je ugledao gumbe, plavu tkaninu zategnutu preko širokih
prsa, ozbiljno lice, jako i strpljivo: ĉovjeka isto toliko ĉvrstog i
pouzdanog kao što su bile zgrade oko njih.
"Vršite svoju duţnost?" upitao je Toohey, dok mu je smijeh, poput
trzaja, odjekivao u glasu. "Ĉuvate red, i zakon, i pristojnost, i ljudske
ţivote." Policajac se poĉešao po potiljku. "Trebali biste me zatvoriti."
"U redu je, u redu", rekao je policajac. "Produţite. Svi mi ponekad
popijemo koju više."
 7

TEK KAD JE I POSLJEDNJI RADNIK OTIŠAO, PETER KEATING JE OSJETIO

tugu i tupu slabost u pregibima laktova. Stajao je u hodniku i gledao u
strop. Pod grubom naslagom boje, još je uvijek mogao razaznati obrise
ĉetvrtasta otvora, odakle su stube bile maknute i prolaz zatvoren. Stari
ured Guyja Francona više nije postojao. Poduzeće Keating & Dumont
imalo je sada samo jedan kat.
Pomislio je na stubište pokriveno crvenim sagom po kojemu se
penjao prvi put, drţeći crteţe vrhovima prstiju. Pomislio je na ured
Guyja Francona i odsjaje leptira na uglaĉanom namještaju. Pomislio je
na ĉetiri godine tijekom kojih je taj ured pripadao njemu. Znao je, ovih
posljednjih godina, što se dogaĊa s poduzećem: znao je to vrlo dobro
dok su ljudi u radnim odijelima uklanjali stube i zatvarali otvor na
stropu. Ali, tek je ovaj kvadrat bijele boje za njega sve uĉinio stvarnim i
konaĉnim.
Odavno se prepustio procesu propadanja. Nije donio odluku da se
prepusti - odluka bi znaĉila pozitivnu aktivnost - jednostavno, dogodilo
se i on je pustio neka se dogodi. Bilo je lako i gotovo bezbolno, poput
omamljenosti koja vuĉe prema dolje u ništa strašnije od dobrodošlog
sna. Tupa bol izvirala je iz ţelje da shvati zbog ĉega se dogodilo.
Postojala je izloţba "Povorka stoljeća", ali, ona sama po sebi, nije
bila dovoljno znaĉajna. Izloţba je otvorena u svibnju. Bila je promašaj.
Kakva korist od zavaravanja, pomislio je Keating, zašto ne izgovoriti
pravu rijeĉ? Promašaj. Potpun promašaj. "Naslov ovog pokušaja bio bi
posve primjeren, napisao je Ellsworth Toohey, "ako pretpostavimo da su
stoljeća projahala pokraj nas". Sve ostalo napisano o arhitektonskoj
vrijednosti izloţbe bilo je u istom stilu.
S gorĉinom i sjetom sjećao se Keating koliko su on, i ostalih sedam
arhitekata, savjesno radili projektirajući te objekte. Istina, sebe je stavio
u prvi plan i preuzeo cijeli publicitet, ali on posve sigurno nije otišao
toliko daleko da se istiĉe i u poslu. Radili su skladno, od sastanka do
sastanaka, odustajući od sebe u ime drugih, u pravom kolektivnom
duhu, ne namećući drugima osobne predrasude ili sebiĉnost vlastitih
ideja. Ĉak je i Ralston Holcombe zaboravio na renesansu. Sagradili su
moderne zgrade, modernije od svega do tada viĊenog, modernije od
izloga Slotternove robne kuće. Nije mislio da zgrade izgledaju poput
"traga paste za zube kad netko nogom stane na tubu, ili kao stilizirana
verzija zapletaja crijeva" kako ih je opisao jedan od kritiĉara.
Svejedno, ĉini se da je publika tako mislila, ako je publika uopće u
stanju misliti. Nije znao reći. Znao je samo kako su ulaznice za
"Povorku stoljeća" podijeljene sudionicima nagradnih igara, i kako je
glavna atrakcija izloţbe, spas u financijskom smislu, bila osoba pod
imenom Juanita Fay, plesaĉica, koja je od odjeće imala samo ţivog
pauna ispred sobe.
Ali, što ako je izloţba propala? To nije pogodilo ostale arhitekte iz
Vijeća. Gordonu L. Prescottu išlo je bolje nego ikada. Nije to bio razlog,
mislio je Keating. Poĉelo je prije izloţbe. Nije znao reći kada.
Moglo je biti toliko objašnjenja. Gospodarska kriza sve ih je
pogodila: neki su se uspjeli oporaviti, barem djelomiĉno, poduzeće
Keating & Dumont nije. Odlaskom Guyja Francona iz tvrtke i krugova u
kojima je okupljala naruĉitelje, nešto je nestalo. Keating je morao
priznati kako je bilo umjetnosti, vještine i osobite vrste nelogiĉne
energije u karijeri Guyja Francona, ĉak ako se umjetnost sastojala samo
u njegovom društvenom šarmu, i ako se energija trošila samo na
hvatanje zbunjenih milijunaša. Bilo je nekog uvrnutog smisla u reakciji
ljudi na Guyja Francona.
U onome na što su danas ljudi reagirali, nije uspijevao vidjeti ni
traĉak razuma. Vodeće mjesto u profesiji, prema osrednjim mjerilima,
zauzimao je Gordon L. Prescott, predsjednik Vijeća ameriĉkih
graditelja: Gordon L. Prescott, koji je drţao predavanja o
transcendentalnom pragmatizmu arhitekture i društvenom planiranju,
koji je stavljao noge na stolove projektnih soba, koji je sluţbenim
veĉerama prisustvovao u hlaĉama za golf, i koji se na sav glas ţalio na
posluţenu juhu. U otmjenim krugovima bio je popularan kao arhitekt
liberalnog tipa. UAA je još uvijek postojalo, poput dosadne, uvrijeĊene
veliĉine, općepoznate kao staraĉki dom. Zvanjem je vladalo Vijeće
ameriĉkih graditelja, govoreći kako na gradilištima mogu raditi samo
ĉlanovi sindikata, iako nitko nije uspio smisliti kako to postići. Kad god
bi se u rubrici Ellswortha Tooheyja pojavilo ime arhitekta, uvijek je to
bio Augustus Webb. S trideset devet, Keating je slušao kako njega
samoga opisuju kao staromodnog.
Odustao je od pokušaja da razumije. Podsvjesno je znao kako
objašnjenje promjene koja guta svijet oko njega, pripada onima koja ne
ţeli razumjeti. U mladosti, osjećao je slab prezir prema radovima Guyja
Francona i Ralstona Holcombea, ali oponašati ih nije bilo više od
neduţne šale. Znao je kako Gordon L. Prescott i Gus Webb
predstavljaju u toj mjeri drsku, bezobzirnu prevaru, da zatvaranje oĉiju
pred njom nadilazi ĉak i njegove prilagodljive kapacitete. Nekada je
vjerovao kako ljudi u Holcombeu vide veliĉinu, i nalazio je opravdano
zadovoljstvo u posuĊivanju od njegove posuĊene veliĉine. Znao je da u
Prescottu nitko ne vidi ništa. Osjećao je nešto mraĉno i zlobno u naĉinu
na koji su ljudi govorili o Prescottovoj genijalnosti; kao da se ne radi o
odavanju poĉasti, nego o pljuvanju po samom pojmu genijalnosti. Po
prvi put, Keating nije bio u stanju slijediti ljude: bilo je previše jasno,
ĉak i njemu, kako je naklonost javnosti prestala biti prepoznavanje
vrijednosti, i postala gotovo obiljeţje srama.
Nastavljao je, nošen inercijom. Nije mogao sebi dopustiti cijeli kat s
uredima i nije koristio više od polovice prostorija, ali drţao ih je,
plaćajući razliku iz vlastitoga dţepa. Morao je trajati. Izgubio je velik
dio bogatstva u neopreznoj burzovnoj akciji. Ipak, ostalo je dovoljno da
ţivi udobno do kraja ţivota. Sve ovo nije ga uznemirivalo; novac više
nije imao nekadašnje znaĉenje. Ono što ga je uţasavalo bila je
neaktivnost, prijeteća neizvjesnost koja se nazirala iza nje, ako ritam
rada koji je poznavao, prestane postojati.
Hodao je sporo, pogrbljenih ramena, ruku stisnutih uz tijelo, kao da
mu je neprestano hladno. Poĉeo se debljati. Lice mu je bilo podbuhlo,
glava se pognula, a podbradak naslonio na ĉvor kravate. Tragovi
nekadašnje ljepote ostali su vidljivi, i ĉinili ga još ruţnijim; kao da je
netko bugaĉicom pritisnuo crte njegova lica, razvodnio ih, i uĉinio
neprepoznatljivim. Pio je ĉesto, bez radosti.
Pozvao je majku da se vrati i stanuje s njim. Došla je. Sjedili bi u
salonu tijekom dugih veĉeri i šutjeli. Ne iz zlovolje, nego iz potrebe da
jedno drugome pruţe sigurnost. GospoĊa Keating nije imala prijedloga,
ni prigovora. Umjesto toga, prema sinu je pokazivala novu vrstu
njeţnosti, proţetu panikom. Pripremala bi mu doruĉak, iako su imali
poslugu: napravila bi njegovo najdraţe jelo - francuske palaĉinke, one
koje je oboţavao kad mu je bilo devet godina i leţao bolestan od
rubeole. Ako bi primijetio njezin trud i pokazao zahvalnost, klimnula bi,
trepnula, i okretala glavu u stranu, pitajući samu sebe zašto joj se oĉi
pune suzama.
Upitala bi iznenada, nakon tišine: "Bit će u redu, Petey, zar ne?" I on
bi, ne traţeći objašnjenje, odgovarao: "Da, majko, sve će biti u redu",
ulaţući sve što mu je ostalo od saţaljenja u napor da zvuĉi uvjerljivo.
Jedanput je rekla: "Ti si sretan, Petey, zar ne?" Pogledao ju je i
shvatio kako se ne podsmjehuje, oĉi su joj bile raširene i preplašene.
Kad nije uspio odgovoriti, zajecala je i rekla: "Ali, ti moraš biti sretan!
Petey, moraš! Inaĉe, zašto sam ja ţivjela?" Htio je ustati i zagrliti ju, reći
joj kako je sve u redu, a onda se sjetio onoga što mu je Guy Francon
rekao na dan njegova vjenĉanja: "Ţelim da se ponosiš mnome, Peter.
Ţelim vjerovati kako je sve imalo nekog znaĉaja." Nije se mogao
pomaknuti. Osjetio je da se pred njime isprijeĉilo nešto što nije u stanju
shvatiti, nešto što ne smije pustiti u svoju svijest. Okrenuo joj je leĊa.
Jedne je veĉeri, bez uvoda, rekla: "Petey, mislim kako bi se trebao
oţeniti. Mislim kako bi puno bolje bilo da si oţenjen. "Nije znao što bi
odgovorio i, dok je nasumice traţio rijeĉi kojima se kaţe nešto veselo,
dodala je: "Petey, zašto... zašto se ne oţeniš s Catherine Halsey?"
Osjećajući kako mu se u oĉi penje bijes i pritišće oteţale kapke,
okrenuo se polagano prema njoj i onda je pred sobom ugledao malu,
zdepastu priliku, bespomoćnu, punu nekog oĉajniĉkog ponosa, spremnu
primiti svaku uvredu koju joj moţe nanijeti, spremnu primiti je
unaprijed, i znao je da je to najhrabrije što je ikad uĉinila. Bijes je
nestao, jer je njezinu bol osjetio jasnije od vlastitog šoka. Podignuo je
ruku i pustio da mlitavo padne, ostavljajući pokretu da govori. Samo je
dodao: "Nemoj, majko..."
Vikendom, ne ĉesto, ali jedanput ili dvaput na mjesec, nestajao bi iz
grada. Nitko nije znao kamo odlazi. GospoĊa Keating se brinula, ali nije
postavljala pitanja. Sumnjala je da negdje postoji neka ţena, i to loša, jer
inaĉe ne bi tako mrzovoljno izbjegavao temu. GospoĊa Keating uhvatila
je sebe kako se nada da je upao u zamku najgore, najgramzljivije drolje,
koja ima dovoljno pameti u glavi da ga prisili na ţenidbu.
 On je odlazio u brvnaru koju je unajmio u brdima, iznad jednog
zabitog sela. Tamo je drţao boje, ĉetke i platna. Dane je provodio
slikajući. Nije znao objasniti potrebu za tom neostvarenom ambicijom iz
mladosti, koje se njegova majka uţasavala, i koju je preokrenula u
arhitekturu. Nije znao zašto je poticaj postao neodoljiva potreba, ali
pronašao je brvnaru i volio odlaziti tamo.
Nije mogao reći kako voli slikati. Nije to bilo zadovoljstvo, niti
opuštanje, više od svega, bilo je to muĉenje samoga sebe, ali to zapravo
nije bilo vaţno. Sjedio bi na platnenoj sjedalici ispred štafelaja i gledao
u prazna prostranstva brda, šuma i neba. Tiha bol bila je jedino što je
pokušavao iskazati, skrušena, nepodnošljiva blagost ispred prizora
zemlje oko njega, i nešto tvrdo, paralizirano, kao jedino sredstvo
izraţaja. Nastavljao je s pokušajima. Gledao je svoja platna, i znao kako
ne sadrţavaju ništa više od djeĉje nezrelosti. Nije bilo bitno. Nitko ih
neće vidjeti. Slagao ih je paţljivo u kut brvnare, i zakljuĉavao vrata prije
nego što se vraćao u grad. U svemu tome nije bilo zadovoljstva, ni
ponosa, ni rješenja: niĉega, osim osjećaja mira dok bi sjedio sam pred
platnom.
Pokušavao je ne misliti na Ellswortha Tooheyja. Nejasni instinkt
govorio mu je da će, ako izbjegne tu temu, saĉuvati dragocjenu
prisutnost duha. Za Tooheyjevo ponašanje prema njemu, postojalo je
samo jedno objašnjenje, i izabrao je da ga ne formulira.
Toohey se udaljio od njega. Razmaci izmeĊu njihovih susreta
povećavali su se iz godine u godinu. Pristajao je na to, govoreći sebi
kako je Toohey zauzet. Tooheyjevo javno prešućivanje njegova
postojanja postalo je više nego oĉito. Govorio je sebi kako ima vaţnijih
tema o kojima Toohey mora pisati. Tooheyjev kritiĉki osvrt na
"Povorku stoljeća" bio je nizak udarac. Znao je kako ga ne zasluţuje.
Prihvaćao je svaku krivnju. Mogao si je dopustiti da sumnja u sebe. Ono
što nije mogao, bilo je sumnjati u Tooheyja.
Neil Dumont ga je konaĉno prisilio da ponovno razmišlja o
Tooheyju. Neil, koji je s bijesom govorio o stanju u svijetu, o suzama
nad prolivenim mlijekom, o promjeni kao o zakonu egzistencije, o
prilagodljivosti i vaţnosti ulaska na prava vrata. Iz dugoga, nesreĊenog
govora, Keating je razabrao kako je s poslom, kakav su do tada
poznavali, svršeno, kako će vlada preuzeti sve projekte, htjeli oni to ili
ne, kako je graĊevinska industrija na samrti, kako će vlada uskoro biti
jedini poduzetnik, i kako je najbolje ukljuĉiti se sada, odmah, ako uopće
ţele biti ukljuĉeni. "Pogledaj Gordona Prescotta", rekao je Neil Dumont,
"i to kakav je sladak, mali monopol on stvorio s poštanskim zgradama i
planskom izgradnjom. Pogledaj kako se Gus Webb na silu gura u sve."
Keating nije odgovorio. Neil Dumont mu je u lice sasuo njegove
vlastite, skrivene misli. Znao je kako se uskoro mora suoĉi s time, i
pokušavao odgoditi taj trenutak. Pokušavao je ne misliti na naselje
Cortlandt.
Cortlandt je bio stambeni projekt vlade koji se zidao u Astoriji, na
obali East Rivera. Planiran kao divovski eksperiment jeftinoga
stanovanja, trebao je posluţiti kao model cijeloj zemlji i cijelome
svijetu. Keating je više od godinu dana slušao kako arhitekti samo o
tome govore. Plan je bio odobren, teren izabran, ali ne i arhitekt.
Keating je odbijao priznati samome sebi u kojoj mu je oĉajniĉkoj mjeri
potreban taj projekt, i koliko malo ima šanse dobiti ga.
"Slušaj, Peter, recimo popu pop, a bobu bob. Mi smo na nizbrdici, i
toga si svjestan. U redu, potrajat ćemo još koju godinu, odrţavat ćemo
se na tvojem ugledu. A onda? Nije to naša pogreška. Radi se o tome da
su privatna poduzeća mrtva. To je povijesni proces. Dolazi budućnost.
Zato trebamo pripremiti daske za surfanje, dok još moţemo. Ima jedna
dobra, jaka daska, koja ĉeka djeĉaka dovoljno pametnog da je zgrabi:
projekt Cortlandt."
Ĉuvši to ime, izgovoreno glasno, Keating se pitao zašto odjekuje
poput prigušena zvona, poput zvuka kojim poĉinje i završava nešto što
on više nije u stanju zaustaviti.
"Na što misliš, Neil?"
"Cortlandt. Ellsworth Toohey. Znaš na što mislim."
"Neil, ja..."
"U ĉemu je tvoj problem, Pete? Slušaj, svi se smiju. Svi kaţu da bi,
kad bi kojim sluĉajem bili osobiti miljenici Ellswortha Tooheyja, poput
tebe, na primjer, dobili Cortlandt ovako", pucnuo je svojim manikiranim
prstima. "Samo tako, i, nikome nije jasno što ĉekaš. Ti znaš da tvoj
prijatelj Ellsworth ima glavnu ulogu u ovoj stambenoj predstavi."
"To nije istina. Nema. On nema nikakav sluţbeni poloţaj. On nikada
nema sluţbeni poloţaj."
 "Koga ti zavaravaš? Većina likova koji donose odluke u većini
poduzeća, njegovi su igraĉi. Proklet bio ako znam kako ih je pridobio,
ali jest. O ĉemu je rijeĉ, Pete? Zar se bojiš zatraţiti uslugu od
Ellswortha?"
To je to, pomislio je Keating, više nema uzmaka. Nije mogao
priznati sebi kako se boji zatraţiti uslugu od Ellswortha Tooheyja.
"Ne", odgovorio je muklo. "Nije me strah. Neil, ja ću... U redu, Neil,
razgovarat ću s Tooheyjem."

Ellsworth je sjedio ispruţen u naslonjaĉu, u kućnom ogrtaĉu. Tijelo

mu je imalo oblik slova X - ruku istegnutih iznad glave, prema
krajevima jastuka, nogu raširenih poput škara. Kućni ogrtaĉ bio je od
svile s uzorkom zaštitnog znaka Cotyjeva pudera, bijelim jastuĉićima za
puder na naranĉastoj podlozi. Izgledalo je provokativno i veselo,
savršeno elegantno u ĉistoj gluposti. Ispod toga, Toohey je nosio
pidţamu od zguţvanoga lana. Oko tankih gleţnjeva mlatarale su
nogavice svijetlozelene boje.
Ovo zaista nalikuje Tooheyju, pomislio je Keating: ovakva poza,
nasuprot strogoj profinjenosti sobe: jedno platno slavnog slikara na zidu
iza njega, a sve ostalo skromno poput samostanske ćelije, ne, pomislio
je Keating, poput skrovišta kralja u egzilu, kralja koji prezire razmetanje
ovozemaljskim dobrima.
Tooheyjeve oĉi bile su tople, vesele, ohrabrujuće. Toohey je osobno
odgovorio na telefon: Toohey je odmah pristao na sastanak. Keating je
razmišljao: dobro je ovo, dobro je biti ovako nesluţbeno primljen. Ĉega
sam se bojao? Zašto sam sumnjao? Mi smo stari prijatelji.
"Boţe", zijevajući je rekao Toohey, "ĉovjek se zaista umori od
svega. DoĊe trenutak u svakom danu kada dobiješ ţelju opustiti se poput
najgorega propaliteta. Došao sam kući i shvatio da više ni trenutak
nisam u stanju ostati odjeven. Osjećao sam se kao prokleti seljak - sve
me svrbjelo - morao sam se skinuti. Ne smeta te, Peter, zar ne? S nekim
ljudima nuţno je biti uštogljen i sluţben, ali s tobom, nije nuţno."
"Ne, jasno da nije."
"Mislim da ću poslije leći u kadu. Nema boljega od vruće kupke da
bi se ĉovjek osjetio kao parazit. Voliš li vruću kupku, Peter?"
"Ali... da... pretpostavljam..."
 "Udebljao si se, Peter. Još malo, i izgledat ćeš odurno u kadi. Debljaš
se a izgledaš upalo. Vrlo loša kombinacija. Estetski posve pogrešna.
Debeli bi morali biti sretni i veseli."
"Ja... ja sam dobro, Ellsworthe. Radi se samo..."
"Nekada si imao lijepu dispoziciju. Ne smiješ to izgubiti. Poĉet ćeš
ljudima ići na ţivce."
"Ja se nisam promijenio, Ellsworthe." Odjedanput je naglasio rijeĉi.
"Ja se uopće nisam promijenio. Isti sam kao kad sam projektirao zgradu
Cosmo-Slotnick."
S nadom je pogledao u Tooheyja. Toohey bi morao shvatiti navještaj,
Toohey koji shvaća mnogo delikatnije stvari. Ĉekao je pomoć. Toohey
ga je promatrao, slatkim i praznim pogledom.
"Ali, Peter, u filozofskom smislu to je pogrešno stajalište. Promjena
je osnovno naĉelo svemira. Sve se mijenja. Godišnja doba, cvijeće,
ptice, moral, ljudi i zgrade. Dijalektika, Peter."
"Da, jasno. Stvari se tako brzo mijenjaju, na tako smiješan naĉin. Ne
primijetiš, a onda odjedanput, jednoga jutra, tu su. Sjećaš se, prije samo
nekoliko godina, Lois Cook, Gordon Prescott, Ike i Lance, bili su nitko i
ništa. A sada su na vrhu, Ellsworthe, i tvoji su. Kamo god se okrenem,
koje god ime ĉujem, sve samo tvoji ljudi. Nevjerojatan si, Ellsworthe.
Kako to itko moţe postići, za samo nekoliko godina..."
"Jednostavnije je nego ti se ĉini, Peter. Zato što razmišljaš u
kategoriji individua. Misliš kako se obraĊuje jedna po jedna. Ali, dragi
moj, za to ne bi bili dostatni ţivoti stotinu propagandnih agenata. To je
moguće izvesti puno brţe. Ovo je doba pronalazaka kojima se štedi
vrijeme. Ako ţeliš da nešto izraste, ne njeguješ svako sjeme posebno.
Samo staviš odreĊeno gnojivo. Priroda uĉini ostalo. Ĉini se kako ti
vjeruješ da sam jedino ja odgovoran. Ali, nisam. Gospode, nisam. Ja
sam samo jedan od mnogih, jedna poluga u veoma širokom pokretu.
Veoma širokom i veoma starom. Jednostavno. dogodilo se da sam
izabrao podruĉje tvojega zanimanja - podruĉje umjetnosti - jer sam
smatrao da su tu u fokusu svi presudni elementi zadatka koji je pred
nama."
"Da, svakako, ali, hoću reći, mislim da si bio vrlo pametan. Mislim,
ako si znao odabrati mlade talentirane ljude, koji imaju budućnost.
Proklet bio ako znam kako si ih prepoznao. Sjećaš li se onoga groznog
prostora u kojemu smo odrţavali sastanke Vijeća ameriĉkih graditelja?
Nitko nas nije ozbiljno shvaćao. Ljudi su ti se smijali što gubiš vrijeme
na glupe organizacije."
"Dragi moj, Peter, ljudi se povode za tolikim pogrešnim
pretpostavkama. Na primjer, onom prastarom, zavadi, pa vladaj. U redu,
ima ona svoju primjenu. Ali, u našem je stoljeću otkrivena puno
plodonosnija formula. Ujedini i vladaj."
"Na što misliš?"
"Ništa što bi ti mogao shvatiti. Ne smijem previše opterećivati tvoju
snagu. Izgledaš kao da je baš i nemaš."
"Oh, ja sam dobro. Moţda sam samo malo zabrinut, jer..."
"Zabrinutost je gubljenje emocionalnih rezervi. Vrlo nepromišljena
aktivnost. Nedostojna prosvijećenoga bića. Uzevši u obzir da smo mi
samo proizvod našega metabolizma i gospodarskih ĉimbenika koji nas
okruţuju, ne postoji baš ništa, u vezi s bilo ĉime, što moţemo uĉiniti. I
ĉemu se onda brinuti? Dakako, postoje prividne iznimke. Samo
prividne. Okolnosti koje nas zavedu pa povjerujemo da se radi o
slobodnoj volji. Na primjer, tvoj dolazak ovamo na razgovor o
Cortlandtu."
Keating je zatreptao, zahvalno se osmjehnuvši. I pomislio: ovo baš
sliĉi njemu, pogoditi i poštedjeti me muĉnih uvoda.
"Upravo tako, Ellsworthe. Upravo sam o tomu htio razgovarati s
tobom. Divan si. Ĉitaš me kao knjigu."
"Kakvu knjigu, Peter? Šund roman? Ljubavnu priĉu? Kriminalistiĉki
triler? Ili jednostavno, plagijat? Ne, idemo reći, priĉu u nastavcima.
Dugu, zanimljivu, uzbudljivu priĉu, kojoj nedostaje samo posljednje
poglavlje. Posljednje poglavlje se zagubilo. Neće ga biti. Osim, jasno,
ako to ne bude Cortlandt. Da, to bi bio primjeren kraj." Keating je
ĉekao, ogoljenih, napetih oĉiju, zaboravljajući stid, zaboravljajući
molbu koju je trebalo prikriti. "Izniman projekt, Cortlandtovo naselje.
Veći od Stoneridgea. Sjećaš li se Stoneridgea, Peter?"
On je samo opušten sa mnom, mislio je Keating, on je umoran, on ne
moţe stalno imati takta, on ne shvaća što...
"Stoneridge. Veliki, rezidencijalni pothvat Gaila Wynanda. Jesi li
ikada razmišljao o karijeri Gaila Wynanda, Peter? Od luĉkog štakora do
Stoneridgea, znaš li što znaĉi takav pomak? Moţeš li izraĉunati napor,
energiju, patnju, s kojom je Gail Wynand na tome putu plaćao svaki
korak? A pogledaj mene, mene koji u šaci drţim nešto puno veće od
Stoneridgea, bez ikakva uloţenog napora." I dodao, spustivši ruku:
"Ako drţim. Moţda je to samo stilska figura. Nemoj me doslovno
shvatiti, Peter."
"Ja mrzim Wynanda", rekao je Keating, teškim glasom, gledajući u
pod. "Mrzim ga više od bilo koga na svijetu."
"Wynanda? On je takvo naivno stvorenje. Dovoljno je naivan da
vjeruje kako je ljudima novac prvenstvena motivacija ."
"Zato ti nisi, Ellsworthe. Ti si ĉovjek od integriteta. Zato ja vjerujem
u tebe. Ti si sve što imam. Kad bih prestao vjerovati u tebe, ne bi bilo
više niĉega... nigdje."
"Hvala ti, Peter. To je lijepo od tebe. Histeriĉno, ali lijepo."
"Ellsworthe... ti, ti znaš što osjećam prema tebi."
"Imam neku ideju."
"I vidiš, zato ne mogu shvatiti."
"Što?"
Morao je izgovoriti. Odluĉio je kako to nikada neće izgovoriti, ali
morao je.
"Ellsworthe, zašto si me odbacio? Zašto više ne pišeš o meni? Zašto
je to stalno, u svakoj kolumni, svuda, kod svakog posla u kojem imaš
mogućnost birati, uvijek Gus Webb?"
"Ali, Peter, zašto ne?"
"Ali... ja..."
"Ţao mi je što vidim da me nisi razumio. Za sve ove godine ti ništa
nisi nauĉio o mojim naĉelima. Ja ne vjerujem u individualizam, Peter.
Ne vjerujem da je bilo koji ĉovjek više od onoga što bilo tko drugi moţe
biti. Vjerujem kako smo svi jednaki i meĊusobno zamjenjivi. Mjesto na
kojemu si ti danas, sutra moţe preuzeti bilo tko. Rotacija ravnopravnih.
Nisam li ti to oduvijek tumaĉio? Zašto misliš da sam odabrao tebe?
Zašto sam te postavio tamo gdje si bio? Kako bih saĉuvao struku od
onih koji bi postali nezamjenjivi. Kako bih ostavio mogućnost za sve
Gus Webbove ovoga svijeta. Što ti misliš, zašto se ja borim protiv,
primjerice, Howarda Roarka?"
Keatingov mozak je bio modrica. Oĉekivao je da će biti modrica, jer
se osjećao kao da ga je udarilo nešto ravno i tvrdo, i oĉekivao je da će
postati crno i plavo i oteĉeno, iako trenutaĉno nije osjećao više od
slatkaste obamrlosti. Ono malo misli koje je bio u stanju razaznati,
govorile su kako ideje o kojima sluša dolaze iz nekoga višeg moralnog
reda, onoga koji je uvijek prihvaćao, i stoga mu ne prijeti nikakvo zlo,
nikakvo zlo nije namijenjeno njemu. Tooheyjeve oĉi gledale su ravno u
njega, tamne, njeţne, pune najboljih namjera. Moţda poslije... znat će
poslije... Ali, jedna se misao probila i zadrţala u nekom dijelu njegove
svijesti. To je razumio. Ime.
I dok je njegova jedina nada za pomilovanjem poĉivala na Tooheyju,
nešto neobjašnjivo se pokrenulo u njemu i nagnuo se naprijed, znajući
da će povrijediti, ţeleći povrijediti: usne su mu se zaokruţile u
nezamisliv osmijeh, otkrivajući zube, i meso:
"Tu si promašio, zar ne, Ellsworthe? Pogledaj gdje je danas Howard
Roark."
"O, dragi moj, kako je besmisleno raspravljati s mozgovima koji vide
samo oĉito. Ti nisi sposoban shvatiti naĉela, Peter. Ti razmišljaš samo u
okvirima liĉnosti. Misliš li zaista kako ja nemam druge misije u ţivotu,
nego brinuti se za sudbinu našega dragog Howarda Roarka? Gospodin
Roark samo je jedan detalj, meĊu mnogima. Bavio sam se njime kad mi
je odgovaralo. Bavim se njime još uvijek, iako ne izravno. Ipak,
priznajem ti, gospodin Howard Roark je za mene velik izazov. Ponekad
pomislim kako će biti prava šteta ako mu se nikada više ne suprotstavim
osobno. Ali, moţda to uopće ne bude potrebno. Baveći se naĉelima,
Peter, izbjegavaš gnjavaţu osobnih sukoba."
"Kako to misliš?"
"Mislim da moţeš slijediti jednu od dvije procedure. Moţeš posvetiti
ţivot ĉupanju svakog pojedinaĉnog korova koji izraste, i deset ţivota bit
će ti premalo, ili moţeš pripremiti tlo tako da rasprostreš odreĊenu
kemikaliju, koja će svakom korovu sprijeĉiti rast. Drugo je brţe.
Govorim "korov", jer je to uobiĉajen simbol koji te neće zastrašiti. Isti je
postupak, dakako, primjeren i kad se radi o drugom ţivom raslinju koje
ţeliš iskorijeniti - heljdi, krumpiru, naranĉama, orhidejama ili pitomom
zvonĉiću."
"Ellsworthe, ne razumijem o ĉemu govoriš."
"Jasno da ne razumiješ. U tome i jest moja prednost. Takve stvari
govorim javno svaki dan - i nitko nema pojma o ĉemu priĉam."
 "Jesi li ĉuo da Howard Roark gradi privatnu kuću za Gaila
Wynanda?"
"Dragi moj Peter, misliš li da sam ĉekao da mi ti to kaţeš?"
"Pa kako ti se to sviĊa?"
"Zašto bi to mene uopće trebalo zanimati?"
"Ĉuo si da su Roark i Wynand najbolji prijatelji? I to kakvi prijatelji,
po onome što slušam! Onda? Poznato ti je što moţe napraviti Wynand.
Što on moţe napraviti od Roarka. Pokušaj ga sad zaustaviti! Samo
pokušaj! Pokušaj..."
Zagrcnuo se, progutao, i zaustavio. Uhvatio je sebe kako bulji u
Tooheyjev goli gleţanj izmeĊu pidţame i raskošnih, krznenih papuĉa.
Nikada nije pomislio na prizor gologa Tooheyja: nekako, nikada nije
mislio da Toohey ima fiziĉko tijelo. Bilo je neĉega pomalo nepristojnog
u tom gleţnju: samo koţa, plaviĉasto-bijela, rastegnuta preko tananih
kostiju. Uĉinila je da se prisjeti sasušenih pilećih kostiju, preostalih na
tanjuru nakon veĉere; kad bi ih se samo dotaknulo, bez napora, puknule
bi same. Uhvatio je sebe u ţelji da ispruţi ruku, stisne taj ĉlanak izmeĊu
palca i kaţiprsta, i zaokrene prstima.
"Ellsworthe, došao sam razgovarati o Cortlandtovu naselju!" Nije
mogao maknuti pogled s gleţnja. Nastavio je, u nadi da će mu rijeĉi
donijeti spas.
"Ne viĉi, Peter. O ĉemu se radi...? Cortlandtovu naselju? I, što si o
tome htio reći?"
Zateĉen, sada je morao podignuti pogled. Toohey je nevino ĉekao.
"Ţelim ga projektirati", rekao je glasom koji je iz njega izlazio poput
paste iz tube."Ţelim da ga daš meni."
"Zašto bih ga ja tebi dao?"
Nije bilo odgovora. Da je rekao: Zato što si ti napisao kako sam ja
najveći ţivući arhitekt, podsjetnik bi posluţio kao dokaz da Toohey u to
više ne vjeruje. Nije se mogao suoĉiti s takvim dokazom, ni s
Tooheyjevim mogućim odgovorom. Zurio je u dvije tanke, crne dlake
na plaviĉastom gleţnju, jednu ravnu, i drugu savijenu u kovrĉu.
Odgovorio je, poslije duge stanke:
"Zato što mi je oĉajniĉki potreban, Ellsworthe."
"Znam da jest."
 Više se nije imalo što reći. Toohey je pomaknuo gleţanj, podignuo
noge na rub naslonjaĉa i zadovoljno se rastegnuo.
"Izravnaj se, Peter. Izgledaš groteskno."
Keating se nije pomaknuo.
"Zbog ĉega misliš da o izboru arhitekta za Cortlandt odluĉujem ja?"
Keating je podignuo glavu, osjetivši naglo olakšanje. Pretpostavio je
previše, uvrijedio je Tooheyja, u tome je bila stvar, jedino u tome.
"Ali, koliko sam razumio... govori se... rekli su mi kako ti imaš
najveći utjecaj na taj projekt... na te ljude... i Washington... i uopće..."
"Iskljuĉivo nesluţbeno. Nešto poput struĉnjaka za pitanja arhitekture.
Ništa drugo."
"Da, svakako... To je... ono što sam mislio."
"Ja mogu preporuĉiti arhitekta. To je sve. Ništa ne mogu jamĉiti.
Moja rijeĉ nije presudna."
"To je sve što sam ţelio, Ellsworthe. Jednu rijeĉ preporuke od
tebe..."
"Ali, Peter, ako ja nekoga preporuĉujem, moram imati objašnjenje.
Ne mogu upotrijebiti svoj navodni utjecaj samo zato da bih progurao
prijatelja, zar ne?"
Keating je zurio u kućni ogrtaĉ misleći: bijeli jastuĉići za puder,
zašto bijeli jastuĉići? To je ono što me izluĊuje, kad bi samo to skinuo
sa sebe.
"Tvoj poloţaj u struci nije više ono što je bio, Peter."
"Rekao si "da proguram prijatelja", Ellsworthe..." Bio je to gotovo
šapat.
"Dobro, svakako sam ja tvoj prijatelj. Uvijek sam to i bio. U to ne
sumnjaš, zar ne?"
"Ne... Nisam u stanju, Ellsworthe..."
"Dobro onda, razvedri se malo. Reći ću ti istinu. Mi smo zaglibili s
tim prokletim Cortlandtom. Postoji jedna vrlo nezgodna pojedinost u
svemu. Pokušao sam projekt dobiti za Gusa Webba i Gordona Prescotta,
mislio sam kako to više pripada njihovom podruĉju djelovanja, nisam
znao da ćeš biti toliko zainteresiran. Ali, nijedan od njih nije prošao.
Znaš li što je najveći problem stambene izgradnje? Ekonomija, Peter.
Kako projektirati moderan stan koji je moguće iznajmiti za petnaest
dolara na mjesec? Jesi li ikada pokušao to riješiti? Pa, to je ono što se
oĉekuje od arhitekta koji će napraviti Cortlandt, ako ga uopće naĊu.
Jasno, selekcija stanara je od koristi, o njima ovisi visina najma, obitelji
koje na godinu zaraĊuju više, plaćaju više od onih s manjim prihodima,
to ti je poznato, iskorištava se gubitnik kako bi se pomoglo još većem
gubitniku. Ali, kako god, cijena kuće i odrţavanja mora biti najniţa
moguća. Deĉki iz Washingtona ne ţele opet ono, slušao si o tome: o
vladinim projektima u kojima kuće stoje deset tisuća dolara po komadu,
a privatni investitor ih moţe podignuti za pet puta niţu cijenu. Cortlandt
mora biti uzoran projekt. Primjer za cijeli svijet. Najbriljantniji,
najefikasniji primjer genijalnog graĊevinskog planiranja i ekonomske
izgradnje ikada postignute na ovom planetu. To je ono što veliki deĉki
traţe. Gordon i Gus nisu uspjeli. Pokušali su i bili odbijeni. Zaprepastilo
bi te kad bi znao koliko je njih pokušalo. Peter, ja te ne bih mogao
prodati njima ni na vrhuncu tvoje karijere. Što im mogu reći o tebi? Sve
iza ĉega ti stojiš je pliš, pozlata i mramor, stari Guy Francon, Cosmo-
Slotnick, Frinkova nacionalna banka i onaj mali pobaĉaj od svjetske
izloţbe koji nikada neće vratiti uloţeno. Ono što oni ţele jest kuhinja
milijunaša za plaću nadniĉara. Misliš li da ti to moţeš?"
"Ja... ja imam ideja, Ellsworthe. Pratio sam struku... ja.... ja sam
prouĉavao nove naĉine... ja bih mogao..."
"Ako moţeš, tvoj je. Ako ne moţeš, sve moje prijateljstvo neće ti
pomoći. A Bog mi je svjedok da bih ti ţelio pomoći. Izgledaš kao
pokisla stara kokoš. Evo što ću uĉiniti za tebe, Peter. DoĊi sutra u moj
ured i dat ću ti sve podatke da ih odneseš doma i odluĉiš hoćeš li time
razbijati glavu. Riskiraj, ako ţeliš. Napravi mi skice. Ništa ti ne mogu
obećati, ali, ako se uspiješ pribliţiti problemu, ja ću nacrte dostaviti
pravim ljudima i poduprijeti te cijelim ugledom koji posjedujem. To je
sve što za tebe mogu uĉiniti. Ne ovisi o meni. Sve zaista ovisi o tebi."
Keating je sjedio gledajući ga. Oĉi su mu bile pune nemira,
nestrpljenja i beznaĊa.
"Ţeliš li pokušati, Peter?"
"Hoćeš li mi dati da pokušam?"
"Jasno da hoću. Zašto ne? Bio bih oduševljen kad bi ti, od svih ljudi
na svijetu, bio onaj koji će im izmusti lovu."
"Što se tiĉe mojeg izgleda, Ellsworthe", rekao je naglo, "što se tiĉe
mojeg izgleda... nije to zato što me toliko smeta biti gubitnik... to je zato
što ne razumijem kako sam mogao tako skliznuti... s vrha... bez ikakva
razloga..."
"Pa, Peter, kontemplacija o tome bila bi zastrašujuća. Neobjašnjivo
je uvijek zastrašujuće. Ali, ne bi bilo zgorega da si zastao i zapitao se da
li je ikada postojao ijedan razlog da uopće budeš na vrhu... Oh, hajde,
Peter, nasmij se, samo se šalim. Ako izgubiš smisao za humor, izgubio
si sve."

Toga jutra, nakon posjete Ellsworthovu sobiĉku u zgradi Zastava,

Keating se vratio u svoj ured. Sa sobom je donio torbu punu
dokumenata o Cortlandtu. Raširio je papire po velikom stolu i zakljuĉao
vrata. U podne, zatraţio je neka mu jedan od crtaĉa donese sendviĉ, a
naveĉer je naruĉio još jedan. "Da ti pomognem, Pete?", pitao je Neil
Dumont. "Mogli bismo se posavjetovati i raspraviti i..." Keating je
odmahnuo glavom.
Sjedio je za stolom ĉitavu noć. Nakon nekog vremena, prestao je
gledati u papire: sjedio je mirno i razmišljao. Nije mislio o grafikonima i
brojkama rasprostrtim ispred sebe. Prouĉio ih je. Znao je što ne moţe
napraviti.
Kad je primijetio da se razdanilo, kad je pred svojim zakljuĉanim
vratima zaĉuo korake ljudi koji su došli na posao i shvatio kako je
zapoĉeo novi radni dan, ovdje i svugdje u gradu, ustao je, prišao svojem
stolu, prelistao telefonski imenik, i okrenuo broj.
"Ovdje Peter Keating. Ţelio bih dogovoriti sastanak s gospodinom
Howardom Roarkom."
Dobri Boţe, mislio je ĉekajući, uĉini da me ne primi. Uĉini da me
odbije. Dobri Boţe, uĉini da me odbije i imat ću pravo mrziti ga do
kraja ţivota. Ne daj da me primi.
"Odgovara li vam sutra, u pola ĉetiri poslijepodne, gospodine
Keating?", rekao je miran, ljubazan glas tajnice. "Gospodin Roark će
vas ĉekati."
 8

ROARK JE ZNAO KAKO MORA SAKRITI ZAPREPAŠTENJE I ZNAO JE KAKO

je prekasno za to: na usnama Petera Keatinga ugledao je blijed osmijeh,
straviĉan zbog mirenja sa sviješću o raspadu.
"Zar si ti samo dvije godine mlaĊi od mene, Howarde?", bilo je prvo
što je rekao, gledajući u lice ĉovjeka kojega nije vidio šest godina.
"Ne znam, Peter, mislim da jesam. Meni je trideset sedam."
"Meni je trideset devet - to je sve."
Krenuo je prema sjedalici ispred Roarkova stola, pipajući rukom.
Zaslijepio ga je stakleni obruĉ naĉinjen od tri zida Roarkova ureda.
ZaĉuĊeno je gledao u nebo i grad. Ovdje nije imao osjećaj visine, ĉinilo
mu se da zgrade leţe pod njegovim nogama, ne istinski grad, nego
minijature slavnih gradskih zdanja, nelogiĉno male i previše blizu, i kao
da bi, ako se sagne, svaku od njih mogao podignuti rukom. Vidio je crne
crtice što su bili automobili i ĉinilo mu se da puţu, tako im je dugo
trebalo da prijeĊu blok veliĉine njegova prsta. Vidio je kamen i ţbuku
grada kao supstancu koja upija i istodobno odraţava svjetlost, nizove
ravnih, vertikalnih površina istoĉkanih prozorima, svaku kao reflektor
obojen ruţiĉasto, zlatno i purpurno, i izmeĊu njih iskrzane pruge
sivoplavog, koje im daju oblik, kutove i odmak. Svjetlost je iz zgrada
tekla prema nebu i uĉinila da jasno plavetnilo ljeta postane nevaţno,
poput blijede vode prosute preko razbuktale vatre. Boţe, pomislio je
Peter Keating, tko su ljudi koji su stvorili ovo? - i sjetio se kako je bio
jedan od njih.
Na trenutak, nasuprot spoju dva staklena zida iza stola, ugledao je
Roarkov lik, uspravan i vitak; onda je Roark sjeo, licem prema njemu.
Keating je pomislio na ljude izgubljene u pustinji, izgubljene na
moru, ljude koji pred nijemom vjeĉnošću neba moraju govoriti istinu.
Pred najveliĉanstvenijim gradom na svijetu, bio je red na njega.
"Howarde, da li je ovo ona straviĉna ideja o okretanju i drugog
obraza, to što si mi dopustio doći?"
Nije ĉuo svoj glas. Nije znao kako u njemu ima dostojanstva.
 Roark ga je pogledao bez rijeĉi; ovo je bila veća promjena od
nabrekla lica.
"Ne znam, Peter. Ne, ako se misli na istinski oproštaj. Da sam bio
povrijeĊen, nikada ti ne bih oprostio. Da, ako se misli na ovo što radim.
Ne vjerujem da ijedan ĉovjek moţe zaista povrijediti drugoga, na bilo
koji znaĉajan naĉin. Ne moţe ga povrijediti, niti mu moţe pomoći. Ja ti
nemam što oprostiti."
"Bilo bi bolje da imaš. Bilo bi manje okrutno."
"Vjerojatno imaš pravo."
"Nisi se promijenio, Howarde."
"Mislim da nisam."
"Ako je ovo kazna koju moram trpjeti, ţelim da znaš kako je
prihvaćam i razumijem. Nekada bih mislio kako je to mala cijena."
"Promijenio si se, Peter."
"Znam da jesam."
"Ţao mi je ako to mora biti kazna."
"Znam. I vjerujem ti. Ali, u redu je. To je samo posljednja od svih.
Sinoć je bilo puno gore."
"Kad si odluĉio doći ovamo?"
"Da."
"Onda više nemaš razloga za strah. O ĉemu je rijeĉ?"
Keating je sjedio uspravno, mirno, ne kao prije tri dana, nasuprot
osobi u kućnom ogrtaĉu, nego gotovo kao ĉovjek siguran u sebe.
Govorio je polagano, bez samilosti:
"Howarde, ja sam parazit. Cijeloga ţivota bio sam parazit. Ti si
projektirao moja najbolja djela na Stantonu. Ti si projektirao prvu kuću
koju sam ikada sagradio. Ti si projektirao zgradu Cosmo-Slotnick. Ja
sam se hranio tobom i svima koji su nalik tebi, a ţivjeli su prije nas.
Ljudima koji su zamislili Partenon, gotiĉke katedrale, prve nebodere. Da
oni nisu postojali, ja ne bih znao kako staviti kamen na kamen. U ţivotu
nisam dodao ni kvaku onome što su oni stvorili. Uzeo sam ono što nije
bilo moje, a zauzvrat nisam dao ništa. Nisam imao što dati. Ovo nije
gluma Howarde, ja sam vrlo svjestan ovoga što govorim. I došao sam
ovamo kako bi me ti ponovno spasio. Ako me ţeliš izbaciti, uĉini to
sad."
Roark je odmahnuo glavom, i u tišini, rukom dao znak neka nastavi.
 "Pretpostavljam kako ti je poznato da sam kao arhitekt propao.
Dobro, moţda ne posve, ali sam blizu toga. Ostali mogu trajati na ovaj
naĉin, još puno godina, ali ne i ja, ne, zbog onoga što sam bio. Ili se
mislilo da jesam. Ljudi ne opraštaju ĉovjeku koji propada. Moram ostati
na visini onoga što misle o meni. Meni je potreban ugled koji ne
zasluţujem, za ostvarenja koja nisam postigao, da bih spasio ime na
koje nemam pravo. Dana mi je posljednja mogućnost. Znam da je
posljednja. I znam kako ju ne mogu iskoristiti. Ovo nije moj pokušaj da
ti utrapim katastrofu od projekta i zatraţim od tebe popravak. Ja traţim
tvoj projekt i dopuštenje da na njega stavim svoje ime."
"Kakav je to projekt?"
"Cortlandt."
"Stambeno naselje?"
"Da. Ĉuo si za njega?"
"Znam sve o njemu."
"Tebe zanimaju stambeni projekti, Howarde?'
"Tko ti ga je ponudio? Pod kakvim uvjetima?"
Keating je objasnio precizno, bez emocija, prenoseći svoj razgovor s
Tooheyjem kao da se radi o saţetku sudskog zapisnika koji je davno
proĉitao. Povadio je papire iz torbe, spustio ih na stol, i nastavio
govoriti, dok ih je Roark pregledavao. Jednom ga je prekinuo: "Ĉekaj
malo, Peter. Stani." Keating je ĉekao, dugo vremena. Vidio je Roarkovu
ruku dok je prevrtala stranice i znao kako Roark ni ne gleda u njih. Kad
mu je Roark rekao: "Nastavi", Keating je poslušno nastavio, ne
dopustivši sebi nijedno pitanje.
"Pretpostavljam kako ne postoji razlog zbog kojega bi ti ovo uĉinio
za mene", zakljuĉio je. "Ako znaš riješiti njihov problem, moţeš otići k
njima i sve ovo napraviti sam."
Roark se osmjehnuo. "Misliš da bih mogao preskoĉiti Tooheyja?"
"Ne. Mislim da ne bi."
"Tko ti je rekao da mene zanimaju stambena naselja?"
"A kojeg arhitekta ne zanimaju?"
"Dobro, mene da. Ali, ne onako kako ti misliš."
Ustao je. Bio je to brz pokret, nestrpljiv i napet. Keating je sebi
dopustio prvi dojam: bilo je zaista neobiĉno vidjeti Howarda Roarka
dok potiskuje uzbuĊenje.
 "Moram razmisliti, Peter. Ostanimo na tome. DoĊi sutra naveĉer u
moj stan. Tada ću ti odgovoriti."
"Ti me... ne odbijaš?"
"Ne još."
"Ti bi mogao... poslije svega što se dogodilo...?"
"K vragu s tim."
"Ti ćeš razmisliti..."
"Ne mogu ti sada odgovoriti, Peter. Treba mi vremena. Nemoj s time
raĉunati. Mogao bih od tebe zatraţiti nešto nemoguće."
"Sve što hoćeš, Howarde. Sve."
"Razgovarat ćemo o tome sutra."
"Howarde, ja... kako ti uopće mogu zahvaliti, barem na..."
"Ne zahvaljuj. Ako ovo budem radio, imat ću svoje razloge i
oĉekivat ću isto toliko koristi koliko i ti. Moţda i više. Zapamti samo da
ja ne radim pod drugim uvjetima."

* * * * *

Sljedeće veĉeri Keating je došao u Roarkov stan. Nije znao je li taj

susret oĉekivao s nestrpljenjem, ili nije. Modrica na mozgu se širila.
Mogao je djelovati, ne i procjenjivati.
Stojeći u sredini Roarkove sobe, polagano je promatrao stvari oko
sebe. Bio je zahvalan Roarku na svemu što nije rekao. Napokon je tome
sam dao ime, upitavši:
"Ovo je kuća Enright, zar ne?"
"Da."
"Ti si je sagradio?"
Roark je klimnuo glavom i rekao: "Sjedni, Peter", znajući dobro o
ĉemu se radi.
Keating je donio svoju torbu; spustio je na pod i naslonio na nogu
sjedalice. Torba je izgledala pretrpano i teško, i on ju je oprezno
odloţio. Zatim je raširio ruke, zaboravio pokret, ostao tako i rekao:
"Onda?"
"Peter, moţeš li na trenutak zamisliti kako si sam na svijetu?"
"Na to mislim posljednja tri dana."
 "Ne. Ne govorim o tome. Moţeš li zaboraviti sve što su te uĉili
ponavljati, i misliti, zaista misliti, svojom glavom? Postoje stvari koje
ću traţiti da razumiješ. To je moj prvi uvjet. Reći ću ti što ţelim. Ako to
shvatiš, reći ćeš, poput većine ljudi, kako nije vaţno. Ali, ako to kaţeš,
ja ovo neću moći raditi. Ne, osim ako ti u potpunosti ne shvatiš, cijelom
svojom sviješću, koliko je to vaţno."
"Pokušat ću, Howarde. Bio sam... iskren s tobom juĉer."
"Jesi. Da nisi, odbio bih te još tada. Sada vjerujem da si moţda u
stanju razumjeti, i napraviti svoj dio."
"Ti bi ovo prihvatio?"
"Moţda. Ako mi dovoljno ponudiš."
"Howarde, sve što traţiš. Sve. Prodao bih dušu..."
"To je jedna od stvari koju ţelim da shvatiš. Prodati dušu najlakše je
na svijetu. Svi to rade, svakog sata svojega ţivota. Ali, ako zatraţim da
saĉuvaš dušu, da li bi razumio zašto je to puno teţe?"
"Da... mislim da bih."
"Onda? Nastavi. Ĉekam da mi daš razlog zbog kojega bih ja ţelio
raditi Cortlandt. Ĉekam tvoju ponudu."
"Moţeš uzeti sav novac koji meni plaćaju. Meni nije potreban.
Moţeš traţiti dvostruko. Ja ću ti platiti dvostruki honorar."
"Znaš ti bolje, Peter. Zar misliš da me time dovodiš u iskušenje?"
"Spasio bi mi ţivot."
"Znaš li ijedan razlog zbog kojega bih ja tebi ţelio spasiti ţivot?"
"Ne."
"Onda?"
"To je velik društveni projekt, Howarde. Humani pothvat. Sjeti se
sirotinje i bijede u kojoj ţivi. Ako bi im mogao omogućiti udoban ţivot,
na razini njihovih primanja, mogao bi uţivati u vlastitoj plemenitosti."
"Peter, juĉer si bio iskreniji."
Spuštena pogleda, Keating je tiho rekao:
"Ti bi to volio raditi."
"Da, Peter. Sad govoriš mojim jezikom."
"Što traţiš?"
"Sad ti mene slušaj. Godinama radim na rješavanju problema
jeftinog stanovanja. Nikada nisam mislio na sirotinju koja ţivi u bijedi.
Mislio sam na potencijale modernog doba. Na nove materijale, sredstva,
mogućnosti koje se nude, i koje je moguće iskoristiti. Danas postoji
toliko primjera ĉovjekove genijalnosti, svuda oko nas. Toliko mnogo
proizvoda koji se mogu upotrijebiti. Moguće je zidati jeftino, pametno,
jednostavno. Imao sam dovoljno vremena za istraţivanje. Nakon
Stoddardova hrama nije bilo previše posla. Nisam oĉekivao rezultate.
Istraţivao sam zato što ne mogu pogledati u neki materijal i ne pomisliti
što se s njime moţe napraviti. I ĉim to pomislim, moram raditi na tome.
Kako bih našao odgovor, i svladao prepreke. Godinama sam se time
bavio. Volio sam to. Radio sam zato što je postojao problem i ja sam
ţelio pronaći rješenje. Ti ţeliš znati kako sagraditi stan koji se moţe
iznajmiti za petnaest dolara na mjesec? Ja ću ti pokazati kako ga
sagraditi za deset."
Keating se nehotice nagnuo prema naprijed.
"Ali, prvo, ţelim da razmisliš i kaţeš mi zašto sam posvetio godine
ovom poslu. Zbog novca? Slave? Ljubavi prema bliţnjem?
Nesebiĉnosti?" Keating je polagano odmahnuo glavom. "U redu.
Poĉinješ shvaćati. Zato, bez obzira na to što radimo, nemojmo priĉati o
sirotinji koja ţivi u bijedi. Ona s ovim nema ništa, iako ne zavidim
nikome tko to pokušava objasniti glupanima. Vidiš, mene nikada nisu
zanimali naruĉitelji, samo njihovi arhitektonski zahtjevi. Njih smatram
dijelom svoje graĊevinske teme i problematike, materijalom kojim
gradim, jednako kao kad se radi o ĉeliku ili ciglama. Cigle i ĉelik nisu
moj motiv. Nisu to ni naruĉitelji. I jedno i drugo samo su sredstva za
moj rad. Peter, prije nego što moţeš nešto napraviti za druge, moraš biti
ĉovjek koji nešto radi. Ali, da bi radio, moraš voljeti sam rad, ne
njegove sekundarne posljedice. Rad, ne ljude. Tvoj rad, ne bilo koji
mogući objekt tvojega dobroĉinstva. Bit će mi drago ako ljudi kojima je
to potrebno, dobiju bolje uvjete ţivota u kući koju sam ja projektirao.
Ali, to nije motiv mojega rada. Ni moj razlog za rad. Ni moja nagrada."
Prišao je prozoru i stao, promatrajući treperave odsjaje grada u
tamnoj rijeci.
"Juĉer te je zanimalo koji arhitekt nije zainteresiran zidati stambena
naselja za siromašne. Ja mrzim ĉitavu prokletu ideju. Poštujem pokušaj
da se omogući pristojno stanovanje ĉovjeku koji zaraĊuje petnaest
dolara na tjedan. Ali, ne na štetu drugih ljudi. Ne, ako se time povećava
porez i ostale najamnine i ako zbog toga ĉovjek koji zaraĊuje ĉetrdeset
dolara na tjedan mora ţivjeti u mišjoj rupi. To je ono što se dogaĊa u
New Yorku. Nitko sebi ne moţe dopustiti pristojan stan, osim bogatih i
sirotinje. Jesi li vidio preureĊene stare kvartove u kojima su prisiljeni
ţivjeti parovi prosjeĉnih primanja? Jesi li vidio njihove kuhinje u
ormarima i njihove vodoinstalacije? Prisiljeni su na takav ţivot, jer nisu
dovoljno nesposobni. Oni zaraĊuju ĉetrdeset dolara na tjedan i njih ne
primaju u stanove koje dotira vlada. A upravo oni osiguravaju novac za
vladine stambene projekte. Plaćaju porez, porez koji povećava njihovu
stanarinu. I onda se oni sele iz ureĊenih kuća u neureĊene i, još dalje, u
stanove pokraj ţeljezniĉke pruge. Ne osjećam potrebu kazniti ĉovjeka
koji vrijedi samo petnaest dolara na tjedan. Ali, neka sam proklet ako
razumijem zašto ĉovjek koji zaraĊuje ĉetrdeset treba biti kaţnjen, i to u
korist onih koji su manje sposobni od njega. Znam, postoje mnoge
teorije o toj temi, i bezbrojne rasprave. Ali, pogledaj posljedice.
Arhitekti još uvijek podupiru vladine stambene projekte. Poznaješ li
ikoga tko ne insistira na planskoj izgradnji gradova? Htio bih ga pitati
zašto vjeruje da će biti prihvaćen baš njegov plan? Ako i bude tako, s
kojim pravom ga moţe nametnuti ostalima? Ako ne, što će biti s
njegovim poslom? Pretpostavljam da bi odgovorio kako neće ni jedno,
ni drugo. On hoće konzilije, konferencije, kooperacije i saveze. A
rezultat će biti "Povorka stoljeća". Peter, svatko od vas u tom
povjerenstvu napravio bi bolji posao sam, nego što ste ga zajedno
napravili vas osmorica. Pitaj se ponekad, zašto."
"Mislim da znam... Ali, Cortlandt..."
"Da. Cortlandt. Dobro, rekao sam ti sve o stvarima u koje ne
vjerujem, kako bi shvatio što traţim, i s kojim pravom. Ne vjerujem u
vladine stambene projekte. Ne ţelim ĉuti ni rijeĉ o tome koliko su
plemeniti. Mislim da nisu. Ali, ni to nema znaĉenja. To nije moj
prioritet. Kao ni to tko ţivi u kući, ili tko je naruĉio njezinu izgradnju.
Samo kuća, sama po sebi. Ako se već gradi, onda bi se barem trebala
sagraditi dobro."
"Ti ovo... hoćeš raditi?"
"Svih ovih godina, baveći se tim problemom, nisam se nadao da će
rezultati ikada dobiti praktiĉnu primjenu. Prisilio sam sebe ne nadati se.
Znao sam kako nije razumno oĉekivati mogućnost pokazati što se moţe
izvesti na širokom planu. Tvoja vladina naselja, izmeĊu ostaloga,
poskupjela su izgradnju toliko da nijedan pojedinac ne moţe izgraditi
nešto sliĉno, ali ni bilo što drugo, kad je rijeĉ o jeftinom stanovanju. A
meni nijedna vlada nikada neće dati posao. Toliko i sam razumiješ.
Rekao si kako ne bih došao dalje od Tooheyja. Nije on jedini. Mene
nikada nije zaposlilo nijedno ministarstvo, konzilij ili komitet, javni ili
privatni, osim ako se netko nije zauzimao za mene, kao Kent Lansing,
na primjer. Za to postoji razlog, ali nećemo sada o tome. Ţelim samo da
razumiješ u kojoj si mjeri ti meni potreban, tako da ono što napravimo
bude poštena razmjena."
"Ja sam tebi potreban?"
"Peter, ja volim ovo što sam osmislio. Ţelim da se realizira. Ţelim to
ţivo, upotrijebljeno, sagraĊeno. Ali, svaka ţiva stvar je integrirana. Znaš
li što to znaĉi? Potpuna, ĉista, ostvarena, cijela. Znaš li što je naĉelo
integracije? Misao. Jedna misao, jedna osnovna misao koja je stvorila
svaku stvar i svaki njezin bitan dio. Misao koju nitko ne moţe dotaknuti,
ni promijeniti. Ţelim projektirati Cortlandt. Ţelim ga vidjeti sagraĊenog.
Ţelim da bude sagraĊen toĉno onako kako ga ja budem projektirao."
"Howarde... ja, neću reći "to je ništa"."
"Ti razumiješ?"
"Da."
"Volim biti plaćen za svoj rad. Ali, u ovom sluĉaju, mogu bez toga.
Volim da ljudi znaju kako je rad moj. Ali, mogu i bez toga. Volim kad
moj rad stanare uĉini sretnima. Ali, ni to nije bitno. Jedino što jest bitno,
moj cilj, moja nagrada, moj poĉetak i kraj, jest rad sam po sebi. Moj rad,
izveden na moj naĉin. Peter, ne postoji ništa na svijetu što mi moţeš
ponuditi, osim toga. Ponudi mi to, i imat ćeš sve što ja mogu dati. Moj
rad, izveden na moj naĉin. Intimna, osobna, sebiĉna, egoistiĉna
motivacija. To je jedini naĉin na koji funkcioniram. To je sve što ja
jesam."
"Da, Howarde. Razumijem. Potpuno."
"Onda, evo što ti nudim: projektirat ću Cortlandt. Ti ćeš na njega
staviti svoje ime. Ti ćeš zadrţati cijeli honorar. Ali, jamĉit ćeš mi da će
biti izgraĊen toĉno onako kako ga ja budem zamislio."
Keating ga je pogledao i na trenutak ostao tako, svjesno, namjerno
zagledan u njega.
 "U redu, Howarde." I dodao: "Gledam te kako bih ti pokazao da
toĉno znam što traţiš i što ja obećavam."
"Znaš da neće biti lako?"
"Znam da će biti uţasno teško."
"Da, bit će. Jer se radi o velikom projektu. Osobito zato što se radi o
vladinom projektu. Bit će ukljuĉeno bezbroj ljudi, svi s autoritetom, svi
sa ţeljom da ga upotrijebe. Vodit ćeš tešku bitku. Bit će ti potrebna
hrabrost mojih uvjerenja."
"Pokušat ću ih biti dostojan, Howarde."
"Nećeš moći, ako ne shvatiš kako ti dajem povjerenje svetije - i
plemenitije, ako ti je ova rijeĉ draţa - od bilo kakve altruistiĉke namjere
koju moţeš imenovati. Ako ne shvatiš kako ovo nije usluga, kako ja ovo
ne radim zbog tebe, ni zbog budućih stanara, nego zbog sebe, i kako ti
na ovo nemaš nikakvih prava, osim pod ovim uvjetima."
"Da, Howarde."
"Morat ćeš sam smisliti kako to postići. Morat ćeš napraviti ţeljezni
ugovor sa svojim šefovima i zatim se boriti sa svakim birokratom koji
će nailaziti u razmacima od pet minuta, cijele iduće godine, moţda i
dulje. Ja neću imati nikakvo jamstvo, osim tvoje rijeĉi. Ţeliš li mi je
dati?"
"Dajem ti svoju rijeĉ."
Roark je iz dţepa izvadio dva lista papira otipkanog teksta, i pruţio
ih prema njemu.
"Potpiši."
"Što je to?"
"Ugovor izmeĊu nas dvojice, s pojedinostima našega dogovora. Po
jedan primjerak za svakoga. Vjerojatno nema pravni znaĉaj. Ali, mogu
ga drţati nad tvojom glavom. Ne bih te mogao tuţiti. Mogao bih ga
objaviti. Ako je ugled ono što ti ţeliš, nećeš dopustiti da iziĊe u javnost.
Ako u bilo kojem trenutku izgubiš hrabrost, zapamti da gubiš sve ako se
predaš. Ali, ako odrţiš rijeĉ - ja ti dajem moju - i to je napisano - ovo
neću nikada nikome otkriti. Cortlandt će biti tvoj. Na dan kad bude
završen, poslat ću ti moj primjerak i moţeš ga spaliti, ako ţeliš."
"U redu, Howarde."
Keating je potpisao, pruţio pero i Roark se potpisao na papir.
 Na trenutak je Keating ostao sjedeći, gledajući u njega, a onda je
polagano izgovorio, kao da pokušava razabrati nejasan oblik vlastite
misli:
"Tebe bi svi nazvali budalom... Rekli bi kako sam ja taj koji
dobiva..."
"Ti ćeš dobiti sve što društvo moţe ponuditi. Zadrţat ćeš novac.
Preuzet ćeš svu slavu i ĉast koju će ti bilo tko dati. Ti ćeš primiti
zahvalnost stanara, koju moţda budu osjećali. A ja, ja ću uzeti ono što
nitko nikome ne moţe dati - osim ĉovjek samome sebi. Ja ću sagraditi
Cortlandt."
"Ti dobivaš više, Howarde."
"Peter!", u glasu se zaĉuo trijumf. "Ti to razumiješ?"
"Da..."
Roark se nagnuo preko stola i njeţno nasmijao. Bio je to najsretniji
zvuk koji je Keating ikada ĉuo.
"Uspjet će ovo, Peter. Uspjet će. Bit će dobro. Napravio si nešto
divno. Nisi sve pokvario, zahvalivši mi."
U tišini, Keating je klimnuo glavom.
"Opusti se sada, Peter. Ţeliš li piće? Noćas nećemo o pojedinostima.
Samo sjedi i navikni se na mene. Prestani me se bojati. Zaboravi sve što
si juĉer rekao. Ovo je sve promijenilo. Poĉinjemo od poĉetka. Mi smo
sada partneri. Ti moraš napraviti svoj dio. To je legitimni dio. Usput,
ovako ja zamišljam suradnju. Ti ćeš se baviti ljudima. Ja ću graditi
kuću. Mi ćemo oboje raditi ono što radimo najbolje, najpoštenije što
znamo."
Prišao je Keatingu i pruţio mu ruku.
Sjedeći nepomiĉno, ne diţući glavu, Keating je prihvatio ruku. Prsti
su mu se, na trenutak, stegnuli na njoj.
Kad mu je Roark donio piće, Keating je progutao tri velika gutljaja i
sjedio, gledajući po sobi. Prstima je ĉvrsto drţao ĉašu i ruka mu je bila
mirna: ali led je, svako malo, zazveckao, bez vidljiva razloga.
Teškim pogledom prelazio je po sobi, preko Roarkova tijela. Mislio
je: nije to namjerno, nije to zato da me povrijedi, on to ĉak i ne zna, ali
to je u njemu, u njegovu biću, taj izgled stvorenja sretnog što je ţivo. I
shvatio kako zapravo nikada nije istinski vjerovao da ijedan stvor moţe
biti sretan samo zato što mu je ţivot dat.
 "Ti si... tako mlad, Howarde... tako mlad... Jedanput sam ti predbacio
kako si prestar i previše ozbiljan... Sjećaš li se kada si radio za mene,
kod Francona?"
"Pusti to, Peter. Išlo nam je dobro bez sjećanja."
"To je zato što si ljubazan. Ĉekaj, ne mršti se. Pusti da izgovorim.
Moram govoriti o neĉemu. Znam kako ovo nisi htio spomenuti. Boţe,
koliko sam ţelio da ne spomeneš! Morao sam se ohrabriti, te noći,
zaštititi sebe od svega što mi moţeš baciti u lice. Da je ovo moja kuća,
moţeš li zamisliti što bih ja napravio, ili rekao? Ti nisi dovoljno tašt."
"Ali, ne. Previše sam tašt, ako to ţeliš tako nazvati. Ne radim
usporedbe. O sebi nikada ne razmišljam usporeĊujući se s bilo kime.
Jednostavno odbijam vrednovati sebe kao dio bilo ĉega. Ja sam egoist."
"Da. Jesi. Ali, egoisti nisu dobri. Ti jesi. Ti si najegoistiĉniji i
najbolji ĉovjek kojega znam. Što je besmisleno."
"Moţda su koncepti besmisleni. Moţda oni ne znaĉe ono što su ljude
nauĉili da znaĉe. Ali pustimo to. Ako o neĉemu moraš govoriti, govori o
onome što ćemo raditi." Nagnuo se, kako bi pogledao kroz otvoren
prozor. "Stajat će tu dolje, ispod nas. Ovaj dugaĉak, crni prostor - to je
Cortlandt. Kad bude dovršen, moći ću ga vidjeti s ovog prozora. Tad će
biti dio grada. Peter, jesam li ti ikada rekao koliko volim ovaj grad?"
Keating je progutao ostatak tekućine u ĉaši.
"Mislim kako bih sada radije otišao, Howarde. Ne osjećam se dobro
veĉeras."
"Zvat ću te za nekoliko dana. Najbolje da se ovdje nalazimo. Nemoj
dolaziti k meni u ured, netko bi mogao posumnjati. Usput, kad dovršim
skice, morat ćeš ih prekopirati svojom rukom, na svoj naĉin. Neki bi
ljudi mogli prepoznati moj naĉin crtanja."
"Da... u redu..."
Keating je ustao i zastao na trenutak, nesigurno gledajući u svoju
torbu: zatim se sagnuo i podignuo je. Promrmljao je nekoliko nejasnih
rijeĉi o odlasku, uzeo šešir, došao do vrata, zaustavio se i opet pogledao
dolje, u torbu.
"Howarde, donio sam nešto što sam ti ţelio pokazati."
Vratio se u sobu i stavio torbu na stol.
 "Nikome to nisam pokazao", prsti su mu nespretno otvarali kopĉe.
"Ni majci, ni Ellsworthu Tooheyju. Htio bih da mi ti kaţeš ima li neĉega
u ovome..."
Pruţio je Roarku šest svojih crteţa.
Roark ih je pregledao, jednog po jednog. Potrošio je više vremena
nego što mu je bilo potrebno. Kad se mogao pouzdati u sebe, podignuo
je pogled, odmahnuvši glavom u nijemom odgovoru na rijeĉi koje
Keating nije izgovorio.
"Prekasno je, Peter", rekao je blago.
Keating je klimnuo glavom. "Mislim da sam... to znao."
Kada je Keating otišao, Roark se naslonio na dovratak, i zatvorio oĉi.
Bio je bolestan od saţaljenja.
Nikada prije to nije osjetio, ni kada se Henry Cameron srušio na
podu ureda, ni kada je gledao Stevena Malloryja kako jeca pred njim. Ti
su trenuci bili ĉisti. Ali, ovo je bilo saţaljenje, ova potpuna svijest o
ĉovjeku bez vrijednosti i nade, ova svijest o konaĉnom,
nenadoknadivom. Bilo je poniţenja u ovom osjećaju, njegovog osobnog
poniţenja što mora izreći takvu presudu nekom ĉovjeku, što mora
upoznati osjećaj u kojemu nema trunke poštovanja.
Ovo je saţaljenje, rekao je sebi, i onda je podignuo glavu, zapanjen.
Nešto je strašno pogrešno sa svijetom, mislio je, u kojemu se ovakav
monstruozni osjećaj naziva vrlinom.
 9

SJEDILI SU NA OBALI JEZERA, WYNAND POGRBLJEN NA KAMENOJ

stijeni, Roark ispruţen na tlu, Dominque uspravna, kruta tijela,
uzdignuta iz plavog kruga njezine suknje na travi.
Na brdu iznad njih stajala je Wynandova kuća. Terasasta polja rasla
su postupno, stvarajući uzvisinu brijega. Kuća je imala oblik vodoravnih
pravokutnika koji se uspinju u oštroj, uspravnoj projekciji, poput
grupacije sve kraćih zastoja, svaki od njih kao zaseban prostor, koji
svojim oblikom i veliĉinom u postupnom nizu povezuje linije katova.
Izgledalo je kao da se iz široke dnevne sobe na prvoj razini, ruka
pomicala polako, dajući oblik sljedećem koraku, podupirući ga dodirom,
a onda je zastala, i nastavila u odvojenim potezima, oštrijim, brţim od
prethodnih, i završavala, umorna, negdje u nebu. Ĉinilo se kao da je
polagani ritam uspinjanja površina preuzet, naglašen, ubrzan i
prelomljen u akorde staccato finala.
"Volim je promatrati odavde", rekao je Wynand. "Juĉer sam proveo
cijeli dan gledajući kako se na njoj mijenja svjetlost. Howarde, gradeći
je, jesi li toĉno znao što će joj sunce ĉiniti, u svakom trenutku dana? Iz
svakoga kuta? Da li je i sunce pod tvojom kontrolom?"
"Svakako", odgovorio je Roark ne diţući glavu. "Naţalost, ne i
ovdje. Pomakni se, Gail. Radiš mi sjenu. Ţelim da mi sunce grije leĊa."
Wynand je skliznuo na travu. Roark je leţao na trbuhu, lica
zagnjurenog u jednu ruku, naranĉaste kose rasute po bijelom rukavu,
dok je dlanom druge, ispruţene ruke dodirivao tlo. Dominique je
promatrala travke izmeĊu njegovih prstiju. Prsti bi mu se ponekad
stisnuli gnjeĉeći travu lijenim, senzualnim uţitkom.
Ispred njih se prostiralo jezero, ravna plahta potamnjela na rubovima,
kao da se drveće iz daljine primicalo okruţujući ga, spremajući ga za
noć. Sunce je na površini vode urezalo blještav krug. Dominique je
pogledala kuću i pomislila kako bi voljela stajati tamo, na prozoru, i
gledati ovu bijelu priliku, na ovoj pustoj obali, na podnoţju ovoga
brijega, iscrpljenu, ispraţnjenu, s dlanom na tlu.
 Ţivjela je u kući već mjesec dana. Nije vjerovala da će ikada moći.
Onda je Roark rekao: "Za deset dana, kuća će biti spremna za vas,
gospoĊo Wynand", i ona je odgovorila: "Da, gospodine Roark."
Prihvatila je kuću, dodir stubišne ograde pod prstima, zidove koji
okruţuju zrak koji udiše. Prihvatila je prekidaĉe za svjetlo koje pali prije
mraka, i ţice za struju koje je on ugradio u zidove; vodu koja je tekla
kad bi okrenula slavinu, iz vodovoda koji je on postavio; toplinu
otvorenog ognjišta u ljetnim noćima, ispred kamina zidanog kamen po
kamen, prema njegovim nacrtima. I mislila: svaki trenutak, svaka
potreba mojega postojanja…I mislila: Zašto ne? Isto je i s mojim tijelom
- pluća, vene, ţivci, mozak - pod istom su kontrolom. Kuća i ona postali
su jedno.
Pristala je na noći u kojima je leţeći u Wynandovu naruĉju, otvarala
oĉi kako bi vidjela oblik spavaće sobe koju je Roark nacrtao, stišćući
zube u divljem zadovoljstvu koje je bilo i odgovor i izrugivanje
neutaţenoj gladi njezina tijela, i prepuštala se, ne znajući koji joj ga
ĉovjek pruţa, tko od njih dvojice, ili i jedan i drugi, zajedno.
Wynand ju je promatrao dok je hodala sobama, silazila niza stube,
stajala na prozoru. Ĉula je kako govori: "Nisam znao da kuća moţe biti
skrojena za ţenu, poput haljine. Ti sebe ne moţeš vidjeti ovdje, kao što
ja mogu, ti ne moţeš vidjeti koliko je ova kuća u potpunosti tvoja. Svaki
kut, svaki dio, svaka soba, okruţenje je za tebe. Razmjerna je tvojoj
veliĉini, tvojemu tijelu. Ĉak i vrsta zidova odgovara kvaliteti tvoje koţe,
na neki osobit naĉin. Ovo je Stoddardov hram podignut jednoj osobi, i
moj je. To je ono što sam ţelio. Ovdje te grad ne moţe dotaknuti.
Oduvijek sam imao osjećaj kako će mi te grad oduzeti. Grad, koji mi je
dao sve što imam. Ne znam zašto ponekad pomislim da će doći po
svoje. Ali, ovdje si sigurna, i ovdje si moja." Htjela je vrisnuti: "Gail, ja
ovdje njemu pripadam više nego ikada."
Roark je bio jedini gost kojemu je Wynand dopuštao ulazak u
njihovu kuću. Pristala je na Roarkove posjete krajem tjedna. Na to je
bilo najteţe pristati. Znala je kako ju ne dolazi muĉiti, nego zato što ga
Wynand poziva i zato što voli biti s Wynandom. Sjećala se kako mu je
jedne veĉeri, drţeći se rukom za ogradu stubišta koje je vodilo do
njezine spavaće sobe, rekla: "DoĊite sutra ujutro na doruĉak kad god
budete ţeljeli, gospodine Roark. Samo pritisnite gumb u blagovaonici."
"Hvala vam, gospoĊo Wynand. Laku noć."
Samo ga je jedanput srela samog. Bilo je rano ujutro, poslije noći
koju je provela bez sna, misleći o njemu, na drugoj strani hodnika.
Ustala je prije nego što se kuća razbudila. Hodala je do podnoţja
brijega, nalazeći utjehu u neprirodnom miru zemlje oko sebe, miru
punom svjetla bez sunca, lišća bez pokreta, tišine zasićene išĉekivanjem.
Zastala je, ĉuvši korake iza sebe, i naslonila se na drvo. On je nosio
kupaće gaće prebaĉene preko ramena i išao prema jezeru. Stao je ispred
nje, stajali su mirno, kao da je sve na planetu stalo, i gledali jedno u
drugo. Nije ništa rekao, okrenuo se i nastavio. Ona je ostala, oslonjena o
stablo, i nakon nekog vremena krenula prema kući.
Sad je, sjedeći pokraj jezera, slušala dok mu je Wynand govorio:
"Howarde, izgledaš kao najveći lijenĉina na zemlji."
"Ja to i jesam."
"Nikada nisam vidio nekoga toliko opuštenog."
"Pokušaj ne spavati tri noći za redom."
"Rekao sam ti da doĊeš još juĉer."
"Nisam mogao."
"Hoćeš li se ovdje onesvijestiti?"
"Volio bih. Ovdje je divno." Podignuo je glavu, oĉiju prepunih
smijeha, kao da ne vidi kuću iznad njih, kao da ne govori o njoj. "Ovako
bih volio umrijeti. Ispruţen na nekoj obali poput ove, zatvoriti oĉi i ne
vratiti se nikada više."
Ona je pomislila: misli su nam iste: to nam je još uvijek zajedniĉko:
Gail ne bi razumio: nisu to on i Gail: ovaj put smo to on i ja.
Wynand je rekao:"Ti, ludi stvore. Ovo ne sliĉi tebi, ĉak ni u šali.
Ubijaš se zbog neĉega. Što je to?"
"Otvor za ventilaciju, u ovome ĉasu. Vrlo tvrdoglav otvor."
"Za koga to radiš?"
"Naruĉitelja... sad imam sve moguće vrste naruĉitelja."
"Moraš li raditi noću?"
"Da, u ovom sluĉaju. Zaista poseban posao. Ne mogu ga ni u ured
odnijeti."
"O ĉemu priĉaš?"
"Ni o ĉemu. Zaboravi. Vidiš da sam gotovo zaspao."
 Mislila je: ovo je odavanje priznanja Gailu – ovo prepuštanje puno
povjerenja – on se opušta kao maĉka – maĉke se opuštaju samo s
ljudima koje vole.
"Strpat ću te u sobu poslije veĉere i zakljuĉat ću vrata", rekao je
Wynand."Ostavit ću te da spavaš dvanaest sati."
"Dogovoreno."
"Hoćeš li da ustanemo rano i odemo na kupanje prije nego svane?"
"Gospodin Roark je umoran, Gail", oštro je rekla Dominique.
Roark se podignuo na lakat i pogledao je ravno u oĉi, s
razumijevanjem.
"Ti si preuzeo sve loše navike ljudi koji putuju na posao, Gail',
nastavila je. "Namećeš svoje seoske obiĉaje ustajanja u zoru gostu koji
nije na to nauĉen." I mislila je: dopusti neka ostane moj, taj jedan
trenutak dok hodaš prema jezeru, ne daj da Gail i to uzme, kao sve
ostalo. "Ne moţeš nareĊivati gospodinu Roarku kao da je tvoj
zaposlenik u Zastavama."
"Ne znam nikoga na svijetu kome bih radije nareĊivao nego
gospodinu Roarku", veselo je odgovorio Wynand. "Kad god mi uspije."
"Oĉito ti uspijeva."
"Meni ne smetaju naredbe, gospoĊo Wynand", rekao je Raork. "Ne
od ĉovjeka Gailovih sposobnosti."
Pusti me da ovaj put pobijedim, molim te, tebi ne znaĉi ništa, nema
smisla i nema znaĉenja, ali odbij ga, odbij ga u ime sjećanja na trenutak
koji nije pripadao njemu.
"Mislim kako vam je potreban odmor, gospodine Roark. Potrebno
vam je da sutra ujutro spavate dugo. Reći ću posluzi neka vas ne
uznemiruje."
"Ali, ne, hvala. Bit će mi dobro za nekoliko sati, gospoĊo Wynand.
Volim plivati prije doruĉka. Pokucaj mi na vrata kad budeš spreman
Gail, idemo zajedno."
Gledala je u prostranstvo šuma i jezera, bez znaka drugog ţivota, bez
ijedne kuće u blizini, samo voda, drveće i sunce, samo njihov svijet, i
pomislila kako ima pravo - oni su pripadali jedno drugome - njih troje.

Na nacrtu Cortlandtova naselja bilo je šest zgrada, svaka visoka

petnaest katova, svaka u obliku nepravilne zvijezde ĉiji se krakovi
pruţaju iz središnje osi. U njoj su bila dizala, stubišta, sustav grijanja i
ostale komunalije. Stanovi su se širili iz središta u obliku izbaĉenih
trokuta. Prostor izmeĊu krakova dopuštao je svjetlu i zraku dolazak s tri
strane. Stropovi su bili montaţni, unutarnji zidovi od plastiĉnih cigli
kojima nisu bili potrebni ni gips ni boja. Elektriĉne i vodovodne
instalacije postavljene su u metalne cijevi na rubovima podova,
dostupne za popravke i zamjene bez skupih troškova rušenja: kupaonice
i kuhinje bile su industrijski proizvedene gotove jedinice: pregradni
zidovi napravljeni od lakog metala mogli su se prema potrebi rastaviti
kako bi se otvorila velika prostorija, ili sastaviti kako bi se prostori
odvojili. Bilo je vrlo malo hodnika i predvorja za ĉišćenje, što je znaĉilo
minimum troškova i rada za odrţavanje zgrade. Cijeli plan bio je
kompozicija sastavljena od trokuta. Zgrade od lijevanog betona
predstavljale su sloţeni model jednostavnih struktura, nije bilo ukrasa,
ni potrebe za njima, oblici su imali ljepotu skulpture.
Ellsworth Toohey nije gledao u planove koje je Keating raširio po
njegovu stolu, samo u crteţ perspektive, zurio je u njega otvorenih usta.
Onda je glavu zabacio prema natrag i grohotom se nasmijao.
"Peter", rekao je, "ti si genij." I dodao: "Mislim da toĉno znaš što
time hoću reći."
Keating ga je promatrao bez izraza na licu, bez radoznalosti. "Uspio
si u onome na što sam ja potrošio cijeli ţivot, u onome u ĉemu su
stoljeća ljudi i krvavi ratovi prije nas zakazali. Skidam ti kapu, Peter, s
divljenjem i strahopoštovanjem."
"Pogledaj planove", rekao je Keating bezvoljno. "Moguće je
iznajmiti stanove za deset dolara na tjedan."
"U to ne sumnjam. Ne moram gledati. O, da, Peter, ovo će proći! Ne
brini se. Ovo će biti prihvaćeno! Ĉestitam, Peter."

"Ti, prokleta budalo!", rekao je Gail Wynand. "Što to radiš?"

Bacio je na Roarkov stol primjerak Zastava presavijen na unutarnjoj
strani. Na njoj je bio crteţ pod naslovom: "Cortlandtovo naselje, vladin
projekt vrijedan 15.000.000 dolara. Zida se u Astoriji. Arhitekti Keating
& Dumont."
Roark je letimiĉno pogledao sliku i upitao: "Na što misliš?"
 "Ti to prokleto dobro znaš. Zar misliš kako ja svoju umjetniĉku
zbirku biram prema potpisima? Ako je ovo nacrtao Peter Keating, ja ću
pojesti svaki primjerak današnjih Zastava."
"Ovo je nacrtao Peter Keating, Gail."
"Ti, budalo. Što ti je na umu?"
"Ako ne ţelim razumjeti o ĉemu govoriš, neću razumjeti, što god ti
rekao."
"Oh, moţda bi i mogao, ako objavim priĉu o izvjesnom stambenom
naselju koje je projektirao Howard Roark, što bi bila ekskluzivna vijest,
i što bi izvrgnulo ruglu gospodina Ellswortha Tooheyja, koji je lik iza
svih drugih likova u većini ovih prokletih projekata."
"Objavi i tuţit ću te svim sudovima."
"Zaista bi to uĉinio?"
"Da. Zaboravi, Gail. Zar ti nije jasno kako ne ţelim razgovarati o
tome."
Nešto kasnije, Wynand je pokazao crteţ Dominique i pitao:
"Tko je ovo projektirao?"
Pogledala je u sliku. "Jasno", bio je njezin jedini odgovor.

"Kakva vrsta "promijenjenog svijeta", Alvah? Promijenjenog kako?

U što? Tko radi te promjene?"
Lice Alvaha Scarreta bilo je malo uznemireno, ali najvećim dijelom
nestrpljivo, dok je gledao probne otiske svojega teksta Majčinsvo u
promijenjenom svijetu, raširene po Wynandovu stolu.
"Kome je to vaţno, Gail", promrmljao je nezainteresirano.
"To bih i ja volio znati - kome je vaţno?" Podignuo je ĉlanak i ĉitao
na glas: "Svijet kakav smo poznavali više ne postoji, nestao je zauvijek,
i besmislica je zavaravati se. Mi ne moţemo natrag, mi moramo
naprijed. Današnje majke moraju dati primjer svojim emotivnim
pristupom, podiţući egoistiĉne osjećaje prema vlastitoj djeci na višu
razinu - na svu djecu svijeta. Majke moraju voljeti svako dijete u kvartu,
ulici, gradu, drţavi, na kontinentu i u cijelome velikom, bijelom svijetu -
isto onoliko koliko vole i svoju malu Mary ili svojega Johna." Wynand
se s gaĊenjem namrštio. "Alvah? U redu je podvaljivati im gluposti. Ali,
ovakvu vrstu gluposti?"
Alvah je pokušavao izbjeći pogled.
 "Gail, izgubio si korak s vremenom." Rekao je to dubokim glasom u
kojemu se zaĉulo upozorenje, kao da škripe zubi, još uvijek tiho,
trenirajući za poslije.
Ovakvo ponašanje bilo je do te mjere neobiĉno za Alvaha Scarreta
da Wynand više nije imao volje nastaviti razgovor. Povukao je kosu crtu
preko teksta, ali je potez plavom olovkom izgledao umorno i blijedo.
Rekao je: "Idi i sklepaj nešto drugo, Alvah."
Scarret je ustao, pokupio trake papira, okrenuo se i izašao iz sobe ne
progovorivši ni rijeĉ.
Wynand je zaĉuĊeno gledao za njim, zabavljen i pomalo zgaĊen.
Već nekoliko godina znao je kako su novine postupno, jedva
primjetno i bez njegove odluke, preuzele novi trend. Primjećivao je
oprezna "nova gledišta", poluinformacije, blijede aluzije, odreĊene
pridjeve na odreĊenim mjestima, isticanje nekih tema, nepotrebno
umetanje politiĉkih zakljuĉaka. Ako je ĉlanak govorio o sporu izmeĊu
poslodavca i radnika, poslodavac je bio predstavljen kao krivac,
jednostavnim izborom rijeĉi, svejedno kakve su ĉinjenice bile u pitanju.
Ako se reĉenica odnosila na prošlost, bila je to uvijek "mraĉna prošlost",
ili "ropotarnica povijesti". Ako je izjava ukljuĉivala osobne motive, bilo
je to uvijek "voĊeno sebiĉnošću" ili "potaknuto pohlepom". Kriţaljke su
traţile definiciju "zastarjele osobe" i davale rijeĉ "kapitalist" kao
rješenje.
Wynand je na sve to slijegao ramenima, s ironijom i
omalovaţavanjem. Njegova ekipa, mislio je, dobro je uvjeţbana: ako je
ovo smjer današnjice, novinari ga automatski preuzimaju. Sve to nema
nikakva znaĉaja. Spreĉavao je takve tekstove na naslovnicama, ostalo
nije bilo vaţno. Bila je to samo nova moda, a on je preţivio dovoljno
modnih promjena.
Nije ga zabrinjavao pokret "Mi ne ĉitamo Wynanda". Uzeo je jednu
od njihovih naljepnica iz muškog toaleta , zalijepio je na prednje staklo
svojeg automobila i dodao: "Ni mi". Stajala je tamo dovoljno dugo da je
primijeti i fotografira novinar iz neutralnog ĉasopisa. U svojoj je
novinarskoj karijeri ukrštao maĉeve, bio proklet i kritiziran od strane
najvećih nakladnika tog doba, najlukavijih koalicija financijske moći:
aktivnosti nekoga pod imenom Gus Webb, nisu uspijevale izazvati
njegovu pozornost.
 Znao je kako Zastave gube nešto od svoje popularnosti. "Prolazni
hir", rekao je Scarretu slegnuvši ramenima. Objavio bi nagradni natjeĉaj
šaljivih rima, ili seriju kupona za popularne ploĉe, vidio malo
poboljšanje naklade te istoga ĉasa zaboravljao problem. U sve to nije se
mogao ukljuĉiti punom snagom, iako nikada prije nije osjećao toliku
ţelju za radom. Svakoga jutra ušao bi u ured izgarajući od energije.
Nakon pola sata, uhvatio bi sebe kako prouĉava šare na stropu, i u
mislima recitira djeĉje pjesmice. Nije to bila dosada, ni zadovoljstvo
zijevanja, više dosadna potreba za zijevanjem koja ne uspijeva posve.
Nije mogao reći kako ne voli svoj posao: rad mu je, jednostavno, postao
odbojan, nedovoljan da ga potakne na odluku, nedovoljan da stisne
šake, dovoljan samo da namršti nos.
Nejasno je zakljuĉio kako uzrok leţi u novom ukusu javnosti. Nije
bilo razloga da ga ne slijedi i profesionalno iskoristi s istim uspjehom
kao i sve prethodne. Ali, nije se uspijevao ukljuĉiti. Nisu to bili moralni
obziri. Nije to bilo pravo stajalište, racionalno utemeljeno: nije to bio
prkos u ime stajališta od vaţnosti. Moţda samo osjećaj pedantnosti,
nešto u vezi s ĉistoćom: oklijevanje koje ĉovjek osjeća prije nego li
zagazi u blato. Mislio je: nije vaţno, proći će, ponovno ću se ukljuĉiti
kada se pojavi nova tema, ovu ću radije prosjediti skrštenih ruku.
Nije znao zašto je sastanak s Alvahom Scarretom u njemu izazvao
nelagodu, jaĉu nego obiĉno. Pomislio je koliko je smiješno što se Alvah
upušta u takve budalaštine. Ipak, bilo je tu još neĉega: neĉeg osobnog u
Alvahovu nastupu, gotovo objava kako više ne vidi potrebu za
uvaţavanjem mišljenja svojega šefa.
Moram otpustiti Alvaha, pomislio je i onda se, zaprepašten, glasno
nasmijao samome sebi: otpustiti Alvaha? - mogao bih onda i planet
zaustaviti, ili, ono nezamislivo, zatvoriti Zastave.
Ipak, tog ljeta i u jesenskim mjesecima, bilo je dana kada je volio
Zastave. Kada bi sjedio za stolom, ruku poloţenih pokraj stranica ispred
sebe, dlanova pokrivenih svjeţom tiskarskom bojom, i smiješeći gledao
ime Howarda Roarka u svojim novinama.
Iz njegova je ureda poslana poruka svima odgovornim u kući:
Propagirajte Roarka. U umjetniĉkom dijelu, dodatku o nekretninama,
uvodniku, rubrikama i kolumnama, informacije o Howardu Roarku
objavljivane su redovito. Nije bilo puno prigoda u kojima se arhitektima
mogao dati publicitet, zgrade nisu imale znaĉaj novinskih vijesti, ali
Zastave su uspijevale spomenuti Roarkovo ime u javnosti pod svakim
mogućim izgovorom. Wynand je redigirao svaku rijeĉ. Materijal je
odudarao od svega ostalog u Zastavama: bio je napisan s ukusom. Nisu
to bile senzacionalistiĉke priĉe, nije bilo Roarkovih slika za doruĉkom,
podilaţenja znatiţelji publike, pokušaja da se priĉa nametne: samo
obzirno, dostojanstveno priznavanje veliĉine jednog umjetnika.
Nikada o tome nije priĉao s Roarkom, niti je to Roark ikada
spomenuo. O Zastavama nisu razgovarali.
Vraćajući se svake veĉeri u svoju novu kuću, Wynand bi na stolu
nalazio primjerak Zastava. Nakon vjenĉanja zabranio je da ih donose u
kuću. Vidjevši ih prvi put, nasmiješio se, i nije rekao ništa.
Zatim je, jedne veĉeri, progovorio o njima. Listao je stranice i došao
do ĉlanka o mjestima za ljetni odmor: većim dijelom bio je to tekst o
dolini Monadnock. Podignuo je glavu i pogledao Dominique na drugoj
strani sobe. Sjedila je na podu ispred kamina.
"Hvala ti, draga", rekao je.
"Na ĉemu, Gail?"
"Na osjećaju za trenutak u kojemu ću poţeljeti Zastave vidjeti
ovdje."
Prišao je i sjeo na pod pokraj nje. Zagrlio je njezina tanka ramena i
dodao:
"Pomisli na sve politiĉare, filmske zvijezde, gostujuće prinĉeve i
krvoloĉne ubojice o kojima su Zastave trubile svih ovih godina. Sjeti se
mojih velikih ratova s tramvajskim prijevoznicima, priĉa o
prostitutkama i organskom povrću. Konaĉno jedanput, Dominique,
mogu pisati o onom u što vjerujem."
"Da, Gail..."
"Sva moć koju sam ţelio, dosegnuo i nikada iskoristio... Sada će
vidjeti što ja mogu uĉiniti. Prisilit ću ih da mu odaju priznanje koje
zasluţuje. Ja ću mu dati slavu koja mu pripada. Mišljenje javnosti?
Javnost misli ono što ja hoću."
"Vjeruješ li da on to ţeli?"
"Vjerojatno ne. Nije me briga. Potrebno mu je i to će dobiti. Ja hoću
da dobije. Kao arhitekt on je društveno vlasništvo. On ne moţe sprijeĉiti
novine da o njemu pišu, ako ţele."
 "Sve te ĉlanke o njemu, ti pišeš?"
"Većinu."
"Gail, kakav si ti veliki novinar mogao biti."
Kampanja je donijela rezultate, iako ne one koje je oĉekivao. Široka
javnost ostala je ravnodušna. Ali intelektualni krugovi, umjetniĉki
svijet, ljudi iz profesije, ismijavali su Roarka. Komentari su prenošeni
Wynandu: "Roark? Oh, da, Wynandov ljubimac." "Glamurozno dijete
Zastava." "Genij ţutog tiska." "Zastave sada rasprodaju umjetnost -
pošaljite isjeĉke s kutija ili neki suvisli tekst." "Što se ĉudite? Ja sam to
oduvijek i mislio o Roarku - talent koji odgovara Wynandovu tisku."
"Vidjet ćemo", prezrivo bi odgovorio Wynand, i nastavljao svoj
privatni rat.
Svaki posao na koji je mogao utjecati dobivao je Roark. Od proljeća,
osigurao mu je ugovor za izgradnju jaht-kluba na Hudsonu, za poslovnu
zgradu i dvije privatne rezidencije. "Donijet ću ti više nego što moţeš
podnijeti", rekao je. "Nadoknadit ću ti sve propuštene godine."
Austen Heller jedne je veĉeri rekao Roarku: "Ako smijem biti drzak,
Howarde, dao bih ti savjet. Da, svakako, radi se o apsurdnom pothvatu
gospodina Wynanda. Ti i on kao nerazdruţivi prijatelji proturjeĉite
svakoj racionalnoj koncepciji koju sam ikada imao. Napokon, u društvu
postoje kaste, ne, ne govorim Tooheyjevim jezikom, ali, postoje
graniĉne crte meĊu ljudima koje se ne mogu prijeći."
"Da, postoje. Osim što nitko nikada nije dao pravo objašnjenje o
tome gdje bi se one trebale povući."
"Slušaj, prijateljstvo je osobna stvar. Ali, postoji dio u svemu koji
mora biti prekinut, i ti ćeš me saslušati ovaj put."
"Slušam."
"Mislim kako je lijepo što ti nabavlja sve te poslove. Siguran sam
kako će za nagradu preskoĉiti jedan krug pakla, gdje mu je mjesto
osigurano. Ali, on mora prestati s publicitetom kojim te obasipa u
Zastavama. Moraš ga prisiliti da prestane. Zar ti nije jasno kako je
potpora Zastava, sama po sebi, dovoljna da diskreditira svakoga?"
Roark nije odgovorio. "Howarde, to ti nanosi profesionalnu štetu."
"Znam."
"Hoćeš li ga zaustaviti?"
"Ne."
 "Ali, zašto, do vraga?"
"Rekao sam da ću te saslušati, Austene. Ne i da ću razgovarati o
njemu."
Kasno poslijepodne jedne jesenske veĉeri, Wynand je ušao u
Roarkov ured. Ĉesto bi tako navraćao, krajem radnog dana. Kad su izišli
na ulicu, rekao je: "Lijepa je ova veĉer. Howarde, hajdemo prošetati.
Postoji zemljište koje ţelim da vidiš."
Odveo ga je u Hell's Kitchen. Hodali su oko velikog trokuta, dva
bloka izmeĊu Devete i Jedanaeste avenije, pet blokova od sjevera do
juga. Roark je gledao prljavu pustoš, urušene kuće, gomile neĉega što su
nekada bili zidovi od crvenih cigli, nakrivljene ulaze, trule grede,
rastegnutu uţad sa sivim rubljem u uskim svjetlarnicima, ne kao znak
ţivota, nego kao maligni stadij raspadanja.
"Sve ovo je tvoje?", pitao je Roark.
"Sve što vidiš."
"Zašto mi to pokazuješ? Zar ne znaš da je za arhitekta ovo jeziviji
prizor od polja punog trupala?"
Pokazavši na bijeli ulaz u nov restoran s druge strane ulice, Wynand
je rekao: "Hajdemo unutra."
Sjeli su uz prozor, za ĉist, metalni stol, i Wynand je naruĉio kavu.
Izgledao je prirodno ovdje, jednako kao u najekskluzivnijim restoranima
u gradu. Bilo je neĉega neobiĉnog u njegovoj eleganciji: nije vrijeĊala
okolinu, ĉinilo se kao da je preobraţava, kao što bi prisutnost kralja koji
nikada ne mijenja svoje manire, svaku kuću u koju uĊe pretvarala u
palaĉu. Nagnuo se naprijed, oslonio laktovima na stol, i kroz paru vrele
kave s pozornošću i zabavom gledao Roarka. Prstom je pokazao nešto
na drugoj strani ulice.
"To je prvi komad zemljišta koji sam ikada kupio, Howarde. Bilo je
to davno. Nisam ga taknuo od tada."
"Za što ga ĉuvaš?"
"Za tebe."
Roark je prinio tešku bijelu šalicu usnama, netremice gledajući
Wynanda, oponašajući njegov pogled. Znao je da Wynand oĉekuje
nestrpljiva pitanja: umjesto toga, sjedio je mirno.
"Ti tvrdoglavo kopile!", Wynand se nasmijao i predao. "U redu.
Slušaj. Ovo je mjesto gdje sam roĊen. Kada sam prvi put mogao
pomisliti na kupovinu zemljišta, kupio sam ovo. Kuću po kuću. Kvart
po kvart. Trajalo je dugo. Mogao sam kupiti bolje terene i odmah
zaraditi na njima, kao što sam to poslije ĉinio, ali ĉekao sam, sve dok
nisam imao ovo. Znao sam kako će proći godine prije nego što ću ga
moći iskoristiti. Vidiš, tada sam odluĉio kako će ovo biti mjesto na
kojemu će jednog dana stajati Wynandova zgrada... U redu, šuti koliko
ţeliš, ja vidim kakav izraz imaš na licu."
"Oh, Boţe, Gail..."
"U ĉemu je stvar? Ţeliš li ovo? Po svaku cijenu?"
"Dao bih ţivot za ovo, ali onda ne bih mogao zidati. To si htio ĉuti?"
"Nešto sliĉno. Neću traţiti tvoj ţivot. Ali, lijepo je ponekad ostaviti
te bez daha. Hvala ti što si u šoku. Znaĉi da razumiješ što Wynandovo
zdanje podrazumijeva. Najvišu strukturu u gradu. I najveliĉanstveniju."
"Znao sam da ćeš to htjeti."
"Neću još graditi. Ali, ĉekao sam, svih ovih godina. Hoću da sad i ti
ĉekaš sa mnom. Znaš li da, na neki naĉin, uţivam kad te muĉim? Da
sam u tome uvijek uţivao?"
"Znam."
"Doveo sam te ovamo kako bih ti rekao da je tvoja, onda kad ju
odluĉim sagraditi. Ĉekao sam, jer se nisam osjećao spremnim. Od kad
sam tebe sreo, znam da jesam, i ne mislim to zato što si ti arhitekt. Ali,
morat ćemo priĉekati još malo, godinu ili dvije, da se stanje u zemlji
popravi. Ovo je pogrešno vrijeme za gradnju. U redu, svi tvrde da je
vrijeme nebodera prošlo. Da su zastarjeli. Ne dam na to ni pet para.
Uĉinit ću da sam sebe isplati. Wynandova tvrtka ima urede po cijelome
gradu. Ţelim ih pod istim krovom. U šaci drţim dovoljno vaţnih ljudi i
mogu ih prisiliti da iznajme ostatak. Moţda će ovo biti posljednji
neboder podignut u New Yorku. Utoliko bolje. Posljednji i najveći."
Roark je sjedio gledajući ruševine na drugoj strani ceste.
"Srušiti, Howarde. Sve to. Preorati. Mjesto na kojemu ja nisam bio
onaj tko odluĉuje. Zamijenjeno parkom i Wynandovim zdanjem.
Najljepše kuće u New Yorku uludo su graĊene, stisnute jedna uz drugu,
izgubljene po kvartovima. Moja će se kuća vidjeti. Ona će vratiti ţivot
ĉitavom okruţenju. Pusti neka ju ostali slijede. Oni koji će reći kako je
lokacija pogrešna. Tko odreĊuje pravu lokaciju? Pusti ih neka otkriju.
Ovo bi mogao postati novi centar grada - kada grad ponovno oţivi.
Planirao sam to još kada su Zastave bile trećerazredan list. Nisam se
preraĉunao, zar ne? Znao sam što ću postati... Ovo je spomenik mojem
ţivotu, Howarde. Sjećaš li se što si rekao kada si prvi put došao u moj
ured? Objava mojega ţivota. Bilo je stvari u prošlosti na koje nisam
ponosan, ali one na koje jesam ostat će. Kad mene više ne bude, zgrada
će biti Gail Wynand. Znao sam da ću, kad doĊe vrijeme, naći pravog
arhitekta. Nisam znao kako će on biti mnogo više od arhitekta kojemu
dajem posao. Drago mi je što se ovako dogodilo. Ovo je na neki naĉin
nagrada. Ovo je kao da mi je oprošteno. Moje posljednje i najveće
dostignuće bit će i tvoje najveće. Neće to biti samo spomenik meni,
nego i najbolji dar koji mogu dati ĉovjeku koji mi znaĉi više od sviju na
svijetu. Pogledaj uţas s druge strane ulice. Ţelim sjediti ovdje i
promatrati te dok ga gledaš. To je ono što ćemo uništiti - ti i ja. Iz toga
će izrasti Wynandova zgrada, od Howarda Roarka. Ĉekao sam ovo od
dana kad sam roĊen. Od dana kada si ti roĊen, ĉekao si svoju pravu,
veliku priliku. Tu je Howarde, preko puta ulice. Tvoja - od mene."
 10

KIŠA JE PRESTALA, ALI JE PETER KEATING POŢELIO DA PONOVNO

padne. Ploĉnici su blistali od vlage, zidove kuća pokrivale su tamne
mrlje, i kako nije dolazilo s neba, izgledalo je da se grad kupa u
hladnome znoju. Zrak je bio teţak, mrak je prerano pao, uznemirujući
kao prijevremena starost, prozori su bili lokve ţutoga svjetla. Keating je
propustio pljusak, ali osjećao se mokrim do kostiju.
Izišao je s posla prije kraja radnog dana i pješice krenuo kući. Ured
mu se ĉinio nestvarnim, već dugo vremena. Stvarnost bi nalazio samo u
veĉerima, kada je, iskradajući se, odlazio u Roarkov stan. Nije to
skrivanje, bijesno bi rekao samome sebi, i znao kako zapravo jest, iako
je, prolazeći predvorjem Enrightove kuće i penjući se dizalom, sliĉio
ĉovjeku s nekom zakonitom obavezom. Bio je to nejasan nemir, potreba
da se zagleda u svako lice, strah da ne bude prepoznat; bio je to teret
anonimne krivnje, krivnje bez objekta, zastrašujući osjećaj krivnje
prema nepostojećoj ţrtvi.
Preuzimao je od Roarka grube skice za svaki detalj Cortlandta, i
davao ih svojim sluţbenicima kako bi ih pretvorili u radne nacrte.
Slušao je Roarkove upute. Pamtio je dokaze koje će ponuditi
poslodavcima, protiv svakog mogućeg prigovora. Pamtio je kao
magnetofon. Kad bi nakon toga izdavao naredbe svojim sluţbenicima,
glas mu je zvuĉao poput snimljene vrpce. Bilo mu je svejedno.
Prihvaćao je sve.
Hodao je polagano, ulicama punim kiše koja je odbijala pasti.
Podignuvši pogled, ugledao je prazan prostor tamo gdje su stajali vrhovi
poznatih zgrada; nije sliĉilo magli, ni oblaku, nego ĉvrstom premazu
sivog neba koji je izazvao golemo, bezglasno razaranje. Prizor kuća koje
nestaju u nebu uvijek je u njemu izazivao nelagodu. Nastavio je hodati,
spuštena pogleda.
Prvo što je primijetio bile su cipele. Znao je da mora vidjeti lice te
ţene, da je samo instinkt samoodrţanja otrgnuo pogled s njega i pustio
da svjesno promatranje poĉne s cipelama. Bile su to ravne, smeĊe
mokasinke, pretjerano samosvjesne, previše sjajne na blatnjavom
ploĉniku, pune prezira prema kiši i ljepoti. Pogled mu se dizao prema
smeĊoj suknji, krutoj jakni, skupoj i hladnoj poput odore, prema šaki s
rupom na prstu skupe rukavice, prema ovratniku s besmislenim
ukrasom: krivonogim Meksikancem u hlaĉama od crvenog emajla -
priĉvršćenog tamo u nespretnom pokušaju drskosti - sve do tankih
usana, naoĉala, do oĉiju.
"Katie", rekao je.
Stajala je ispred izloga knjiţare: pogled joj je zastao, oklijevajući
izmeĊu njega i naslova knjige koju je gledala; zatim se, s
prepoznavanjem vidljivim u poĉetku osmijeha, pogled vratio na naslov
knjige kako bi ga do kraja prouĉila i zapamtila. Onda su okrenula
Keatingu. Bio je to ljubazan osmijeh: ne napor kojim se prikriva
gorĉina, niti dobrodošlica; samo ljubazan.
"Dakle, Peter Keating", rekla je. "Zdravo Peter."
"Katie...", nije uspijevao pruţiti joj ruku ni joj prići bliţe.
"Zamisli samo, ovako naletjeti na tebe, ali jasno, New York je veliko
selo, iako pretpostavljam, bez boljih karakteristika." U glasu joj nije bilo
napora.
"Što ti radiš ovdje? Mislio sam... Ĉuo sam..." Znao je kako ima dobar
posao u Washingtonu, i kako se ondje preselila prije dvije godine.
"Samo poslovni put. Sutra letim natrag. Ne mogu reći da ţalim. New
York izgleda tako mrtvo, tako usporeno."
"Pa, drago mi je ako voliš svoj posao... ako si mislila... ako si na to
mislila?"
"Volim svoj posao? To je tako glupo reći. Washington je jedini zreo
grad u ovoj zemlji. Ne razumijem kako ljudi uopće mogu bilo gdje
drugdje ţivjeti. Što ima novo kod tebe, Peter? Vidjela sam tvoje ime u
novinama, prije nekoliko dana, u vezi s neĉim vaţnim."
"Ja... ja radim... Nisi se puno promijenila, Katie, nisi zaista, zar ne?
Mislim, tvoje lice - izgledaš isto kao i prije - na neki naĉin..."
"Ovo je jedino lice koje imam. Zašto ljudi uvijek govore o promjeni,
ako se ne vide nekoliko godina? Juĉer sam naletjela na Grace Parker, i
ona je jednostavno morala napraviti inventuru mojeg izgleda. Mogla
sam ĉuti svaku rijeĉ prije nego što ju je izgovorila "Izgledaš tako lijepo -
ni dan starije, zaista Catherine". Ljudi su takvi provincijalci."
"Ali... ti zaista izgledaš lijepo... Lijepo je... vidjeti te opet."
 "I meni je drago što te vidim. Što ima novo u graĊevinskoj
djelatnosti?"
"Ne znam... Ono o ĉemu si ĉitala, sigurno je Cortlandt... Radim
naselje Cortlandt, stambeno..."
"Da, svakako. O tome je bila rijeĉ. Mislim kako je to vrlo dobro za
tebe, Peter. To što ne radiš samo zbog osobne zarade i debelog
honorara, nego nešto od društvenog znaĉaja. Arhitekti bi morali prestati
otimati novac, i posvetiti malo vremena radu za vladu i šire ciljeve."
"Ali, većina bi to odmah prihvatila kad bi mogla, u taj je lobi najteţe
ući, to je zatvoreni..."
"Znam, znam. Zaista je nemoguće uĉiniti da zidari shvate našu
metodu rada, i zato su sve što slušamo samo te glupe, dosadne
jadikovke. Ne bi smio ĉitati Wynandove novine, Peter."
"Ja nikada ne ĉitam Wynanda. Kakve to uopće ima veze s... Oh, ja...
ja ne znam o ĉemu mi uopće priĉamo, Katie."
Mislio je kako mu ona ne duguje ništa, ili sav mogući bijes i prezir
koji moţe osjetiti, a ipak postojala je jedna ljudska obaveza koju je ona
još uvijek imala prema njemu; dugovala mu je dokaz kako je ovaj susret
napor za nju. Nije ga bilo.
"Mi bismo zaista morali razgovarati o mnogoĉemu, Peter." Rijeĉi bi
ga ohrabrile da nisu izgovorene takvom lakoćom. "Ali, ne moţemo
ovdje stajati cijeli dan." Pogledala je sat na ruci. "Imam oko sat
vremena, mogao bi me odvesti nekamo na ĉaj, i tebi je potreban,
izgledaš smrznuto."
Bio je to prvi komentar o njegovu izgledu, to i površni pogled bez
reakcije. Ĉak je i Roark, sjetio se, bio šokiran vidjevši promjenu.
"Da, Katie. To bi bilo divno. Ja..." Poţelio je da to nije ona prva
predloţila; upravo su to trebali uĉiniti; ţelio je da ona ne bude u stanju
smisliti pravu stvar, ne tako brzo. "Hajdemo naći neko mjesto, mirno
mjesto..."
"Idemo u Thorpes. Odmah iza ugla. Imaju odliĉne vegetarijanske
sendviĉe."
Uhvatila ga je pod ruku dok su prelazili ulicu i pustila ga na drugoj
strani. Gesta je bio automatska: nije ju primijetila.
Pokraj ulaza u Thorpes stajala je polica sa slatkišima i kolaĉima.
Velika zdjela ušećerenih badema, zelenih i bijelih, zurila je u Keatinga.
Mjesto je mirisalo na sirup od naranĉi. Prigušeno svjetlo stvaralo je
dojam guste, naranĉaste izmaglice: miris je svjetlo ĉinio ljepljivim.
Stolovi su bili previše mali, previše blizu.
Sjedio je zagledan u papirnati ĉipkasti podloţak, na crnom,
staklenom stolu. Ali, podignuvši oĉi prema Catherine, shvatio je kako je
oprez suvišan: ona nije reagirala na njegov pogled, njezin je izraz
ostajao isti, bilo da je on prouĉavao njezino lice ili lice ţene za
susjednim stolom: izgledala je kao da ne posjeduje svijest o samoj sebi.
Njezina usta, pomislio je, to se najviše promijenilo: usne uvuĉene
unutra koje ostavljaju vidljivim samo blijedi rub mesa oko otvora
zapovjedniĉkog izraza; usta koja izdaju naredbe, pomislio je, ali ne
vaţne, ni nemilosrdne, nego male, zle naredbe - o vodovodu i
dezinfekciji. Vidio je fine bore oko oĉiju i koţu poput papira poravnatog
nakon guţvanja.
Govorila je o svojem poslu u Washingtonu, i on je tmurno slušao.
Nije ĉuo rijeĉi, samo zvuk njezina glasa, suh i hrapav.
Prišla im je konobarica u uštirkanoj, ljubiĉastoj odori. Catherine je
kratko rekla:
"Vaš specijalitet, ĉajni sendviĉ. Molim."
Keating je rekao:
"Šalicu kave." Ugledao je Catherinin pogled i u nagloj panici da bi se
mogao osramotiti, osjećajući da ne smije priznati kako nije u stanju
progutati ni zalogaj, osjećajući da bi ju takvo priznanje razbjesnilo,
dodao: "Šunku i sir na raţenom kruhu, mislim."
"Peter, kakve su to grozne prehrambene navike? Ĉekajte malo. Ti ne
ţeliš to, Peter, to je vrlo loše za tebe. Moraš naruĉiti svjeţu salatu. A i
kavu je loše piti u ovo doba dana. Amerikanci piju previše kave."
"U redu", sloţio se Keating.
"Ĉaj i salatu, konobarice... i, oh, konobarice! - bez kruha, poĉeo si se
debljati, Peter, malo dijetalnih krekera. Molim."
Keating je priĉekao da se ljubiĉasta odora udalji i onda, s nadom u
glasu, rekao:
"Promijenio sam se, zar ne, Katie? Izgledam oĉajno?"
Ĉak bi i podcjenjivaĉki komentar znaĉio neku osobnu vezu.
"Što? Oh, da, moguće. Nije zdravo. Ali, Amerikanci ne znaju ništa o
pravilnim prehrambenim navikama. Jasno, muškarci su opĉinjeni
vanjskim izgledom. Puno su taštiji od ţena. Ţene danas zaista
preuzimaju cjelokupan produktivni rad, i one će izgraditi bolji svijet."
"Kako se to gradi bolji svijet, Katie?"
"Pa, ako se uzme u obzir odreĊujući ĉimbenik, koji je svakako
ekonomski..."
"Ne, ja... nisam na to mislio... Katie, već sam dugo vrlo nesretan."
"Ţao mi je što to ĉujem. Previše ljudi ovih dana tako govori. To je
zato što smo u razdoblju tranzicije i ljudi se osjećaju iskorijenjeno. Ali,
ti si uvijek imao vedru narav, Peter."
"Da li... da li se sjećaš kakav sam bio?"
"Boţe, Peter, govoriš kao da je prošlo šezdeset godina!"
"Ali, dogodilo se toliko toga. Ja..." Zaigrao je na sreću, morao je:
najnezgrapniji naĉin ĉinio se najlakšim:" Bio sam oţenjen. Rastavio sam
se."
"Da, ĉitala sam o tome. Bilo mi je drago kad si se rastavio." Nagnuo
se prema naprijed. "Ako se tvoja ţena mogla udati za Gaila Wynanda,
imao si sreću što si je se riješio."
Ton kroniĉnog nestrpljenja nije nestao dok je ovo izgovarala. Morao
je priznati: to je bilo sve što je njoj ta tema znaĉila.
"Katie, ti si vrlo obzirna i vrlo mila... ali prestani glumiti", rekao je,
znajući uţasnut kako ovo nije gluma. "Prestani... Reci, što si onda
mislila o meni... Reci mi sve... Neće mi smetati... Ţelim ĉuti... Kako ne
razumiješ? Osjećat ću se bolje, ako ĉujem."
"Ali, Peter, ti sigurno ne ţeliš da se upuštamo u nekakvo uzajamno
optuţivanje? Smatrala bih to taštim od tebe, kad ne bi bilo tako
djetinjasto."
"Što si osjećala, onog dana kada nisam došao, i kada si ĉula da sam
se oţenio?" Nije znao koji ga to nagon kroz obamrlost vodi u okrutnost,
kao da mu je samo to preostalo. "Katie, patila si onda?"
"Da, naravno da sam patila. Svi mladi pate u takvim situacijama.
Poslije sve izgleda smiješno. Plakala sam i vikala strašne stvari ujaku
Ellsworthu i on je morao pozvati lijeĉnika koji mi je dao nešto za
smirenje. I onda sam se, tjednima poslije, onesvijestila na ulici bez
ikakva razloga, što je bilo zaista neugodno. Ništa novo u takvim
situacijama, pretpostavljam, svi to proĊu, kao kroz djeĉje bolesti. Zašto
bih ja bila iznimka? - što bi rekao ujak Ellsworth." Shvatio je kako do
ovoga ĉasa nije znao da postoji nešto strašnije od ţive uspomene na bol:
mrtva uspomena. "I svakako, znamo da je tako najbolje. Ne mogu se
zamisliti kao tvoja ţena."
"Ne moţeš, Katie?"
"Hoću reći, kao bilo ĉija ţena. Ne bi uspjelo, Peter. Po
temperamentu, ja nisam stvorena za kućanstvo. To je toliko usko i
sebiĉno. Jasno, razumijem što ti osjećaš, i to cijenim. Posve je ljudski
sad osjećati nešto kao kajanje, jer si napravio ono što se zove ostaviti
djevojku na cjedilu." Ustuknuo je. "Vidiš kako sve to zvuĉi glupo.
Prirodno je što ti malo ţališ, to je normalan refleks, ali mi moramo biti
objektivni, mi smo odrasli, razumni ljudi, ništa nije toliko ozbiljno, mi
zapravo ne moţemo utjecati na ono što jesmo, mi smo jednostavno tako
zadani, pripišemo sve iskustvu i idemo dalje."
"Katie! Ti ne govoriš nekoj posrnuloj djevojci kako da riješi svoje
probleme! Ti govoriš o sebi!"
"Postoji li bitna razlika? Svi imamo iste probleme i svi osjećamo
isto."
Gledao je kako gricka tanak komadić kruha premazan neĉim zelenim
i primijetio da je i njemu posluţeno jelo. Prevrtao je vilicom po zdjeli
salate, prisilivši se da zagrize sivi komad dijetalnog krekera. Otkrio je
koliko je ĉudno izgubiti automatski refleks za jelo i ulagati svjestan
napor u to; kreker se ĉinio nejestivim, nije ga mogao saţvakati: pokretao
je vilice ne uspijevajući smanjiti koliĉinu zrnaste kaše u ustima.
"Katie... već šest godina... razmišljam kako ću te jednoga dana
zamoliti za oproštenje. Sada za to imam mogućnost, ali neću to
napraviti. Ĉini... ĉini mi se besmislenim. Znam da je strašno to reći, ali
tako je. Bila je to najgora stvar koju sam u ţivotu napravio, i to ne zato
što sam tebe povrijedio. Povrijedio te jesam, Katie, moţda i više nego
što znaš, ali to nije moj najveći grijeh... Katie, ţelio sam se oţeniti
tobom. To je jedino što sam ikada zaista ţelio. I to je neoprostivo, to što
nisam uĉinio ono što sam ţelio. Osjećaj je prljav i besmislen i
monstruozan, kao da se radi o ludilu, jer u njemu nema razuma, ni
ponosa, nego sama bol, i to uzaludna... Katie, zašto nas neprestano uĉe
kako je lako i stoga zlo raditi ono što ţelimo i kako nam je potrebna
disciplina u obuzdavanju sebe? Najteţe na svijetu jest raditi ono što
ţelimo. I zahtijeva najveću moguću hrabrost. Mislim na ono što zaista
ţelimo. Kao što sam ja ţelio oţeniti tebe. Ne onako kao što poţelim
spavati s nekom ţenom, ili napiti se, ili vidjeti svoje ime u novinama.
Takve stvari, to nisu ţelje, takve stvari ljudi ĉine kako bi izbjegli ţelje,
jer je prevelika odgovornost zaista ţeljeti nešto."
"Peter, ovo što govoriš vrlo je ruţno i sebiĉno."
"Moguće. Ne znam. Ja sam tebi oduvijek morao reći istinu. O svemu.
Ĉak i kad ju nisi traţila. Morao sam."
"Da. Jesi. Bila je to hvale vrijedna osobina. Ti si bio šarmantan
momak, Peter."
Ono što me vrijeĊa je zdjela zašećerenih badema na polici, pomislio
je u tupom bijesu. Bademi su bijeli i zeleni: nemaju razloga biti zeleni u
ovo doba godine: zeleni i bijeli, boje Dana sv. Patrika, najvećeg irskog
praznika, kada su takvi slatkiši u svim izlozima, praznik sv. Patrika
oznaĉava proljeće, ne, više od toga, vrijeme prekrasnog išĉekivanja,
trenutak prije dolaska proljeća.
"Katie, neću ti reći kako sam još uvijek zaljubljen u tebe. Ne znam
da li je tako. Nikada se nisam zapitao. Sada više nema znaĉaja. Ne
govorim ovo zato što se neĉemu nadam, ili mislim, ili pokušavam...
Samo znam kako sam te volio, Katie, volio sam te, što god da sam s
time uĉinio, ĉak i ako je ovo posljednji put da to mogu izgovoriti, volio
sam te, Katie."
Pogledala ga je, i izgledala je zadovoljno. Ne uzbuĊeno, ni sretno, ni
ţalosno; samo zadovoljno na neki usputan naĉin. Kada bi ona bila prava
usidjelica, pomislio je, frustrirana socijalna radnica, ono što se obiĉno
misli o takvim ţenama, vrsti koja omalovaţava seks u umišljenoj
predodţbi o vlastitoj vrlini, i to bi bilo priznanje, makar u odbojnosti.
Ali, ovo, ovo zadovoljno razumijevanje, ovo je obznanilo da se radilo o
obiĉnoj romansi, neĉemu što se dogaĊa svima, uobiĉajenoj slabosti bez
većih posljedica: bila bi jednako zadovoljna da je ove rijeĉi izgovorio
bilo koji drugi ĉovjek - bilo je nalik tom Meksikancu od crvena emajla
na njezinu ovratniku - prezrivom ustupku ljudskoj taštini.
"Katie... Katie, hajdemo reći da se ovo sada ne raĉuna, ovo je samo
sjećanje na prošlost, zar ne? Ovo ne moţe promijeniti sve što je bilo, zar
ne, Katie...? Ljudi se uvijek ţale kako je prošlost konaĉna, kako ju je
nemoguće promijeniti - ali meni je drago što je tako. Mi ju ne moţemo
pokvariti. Moţemo misliti o njoj, zar ne? Zašto ne? Mislim, kao što si
rekla, kao odrasli ljudi, ne zavaravajući sebe, ne nadajući se niĉemu,
samo gledajući unatrag... Sjećaš li se kada sam prvi put došao u tvoj stan
u New Yorku? Bila si tako mala i sićušna, i kosa ti je padala na sve
strane. Rekao sam ti kako nikada neću voljeti drugu ţenu. A ti si
odgovorila da znaš."
"Sjećam se."
"Kad smo bili zajedno... Katie, puno je toga ĉega se sramim, ali
nijednog trenutka koji smo proveli zajedno. Kada sam te pitao hoćeš li
se udati za mene, ne, nikada te to nisam pitao, rekao sam samo da smo
zaruĉeni, a ti si rekla "Da", bilo je to na klupi u parku, i padao je snijeg."
"Da."
"Imala si smiješne vunene rukavice, bez prstiju. Sjećam se, na vuni
su bile kapi vode, poput kristala i svjetlucale su pod svjetlima prolazećih
automobila."
"Da, mislim kako je prihvatljivo ponekad pogledati unatrag. Ali,
perspektiva se širi. S godinama postajemo bogatiji duhom."
Dugo je šutio i onda rekao bezbojnim glasom:
"Ţao mi je."
"Zašto? Zaista si sladak, Peter. Uvijek govorim da su muškarci
sentimentalni."
Mislio je: ovo nije gluma, ovako nitko ne moţe glumiti, osim ako
gluma ne dolazi iznutra, a onda nema granica, nema spasa, nema
realnosti...
Nastavila je priĉati i ubrzo, bila je to opet priĉa o Washingtonu.
Odgovarao bi kad je bilo nuţno.
Pomislio je kako je oduvijek vjerovao u jednostavan kontinuitet, u
prošlost koja se nastavlja na danas, i ako je u prošlosti postojao gubitak,
danas ga nadomješta bolom, bolom koja dogaĊajima daje oblik
besmrtnosti. Nije znao da postoji ovakvo uništenje, mogućnost da se
ubije unatrag - za nju sve ovo nikada nije postojalo.
Pogledala je sat na ruci i nestrpljivo uzdahnula:
"Već kasnim. Moram poţuriti."
Teškim glasom je rekao:
"Hoće li te smetati ako te ne otpratim, Katie? Nije to nepaţnja. Samo
mislim da je tako bolje."
 "Naravno da ne. Posve sam sposobna sama naći put i uostalom,
formalnosti su suvišne meĊu starim prijateljima."
Pokupila je torbu i rukavice, zguţvala papirnatu salvetu u lopticu
koju je uredno bacila u šalicu od ĉaja, i dodala: "Nazvat ću te telefonom
kad sljedeći put doĊem u grad, i pojest ćemo opet nešto skupa. Iako, ne
znam kad će to biti. Toliko sam zauzeta, putujem na sve strane, prošli
mjesec u Detroitu, idući tjedan u St. Louis, ali, kad me opet pošalju u
New York, javit ću ti se telefonom, zdravo Peter, bilo je baš
simpatiĉno."
 11

GAIL WYNAND JE PROMATRAO BLISTAVU PALUBU SVOJE JAHTE. DRVO I

mesingani okovi, uţareni od sunca, ĉinili su ga svjesnim svega što ga je
okruţivalo: kilometara prostora ispunjenog suncem, meĊu gorućim
površinama oceana i neba. Bila je veljaĉa, i jahta je stajala mirno,
ugašenih motora, na jugu Tihog oceana.
Oslonivši se na ogradu, pogledao je Roarka u vodi. Roark je plutao
na leĊima, raširenih ruku, zatvorenih oĉiju, tijela ispruţena u ravnoj crti.
Boja njegove koţe svjedoĉila je o mjesec dana provedenih na suncu.
Wynand je pomislio kako upravo ovako voli doţivjeti i prostor i
vrijeme: kroz snagu broda, potamnjelu Roarkovu put i tamnu boju
vlastite ruke, naslonjene na ogradu.
Prošlo je nekoliko godina od posljednje plovidbe. Ovaj put, htio je
da Roark bude njegov jedini gost. Dominique je ostala kod kuće.
Prije polaska, Wynand mu je rekao: "Ubijaš se, Howarde. Radiš
tempom koji nitko ne moţe izdrţati. Još od Monadnocka, zar ne? Imaš li
dovoljno hrabrosti za pothvat koji je tebi najteţi, odmor?"
Zanijemio je kad je Roark, bez protivljenja, prihvatio poziv. Roark se
osmjehnuo:
"Ne bjeţim od posla, ako si iznenaĊen. Znam kad je potrebno stati,
ali ne mogu stati ako ne stanem posve. Znam da sam pretjerao. U
posljednje vrijeme trošim previše papira, i radim oĉajne stvari."
"Radiš li ti ikada oĉajne stvari?"
"Vjerojatno više od svih ostalih arhitekata i s manje opravdanja.
Jedina razlika na koju se mogu pozvati jest u tome što moje škrabanje
po papiru završava u mojoj košari za smeće."
"Moram te upozoriti, bit ćemo odsutni mjesecima. Ako poĉneš ţaliti
i plakati za svojim crtaćim stolom nakon prvog tjedna, poput sviju koji
nikada nisu nauĉili na nerad, neću te vratiti natrag. Kao kapetan, ja sam
najgori tiranin. Imat ćeš sve što poţeliš, osim papira i olovke. Neću ti
ostaviti ĉak ni slobodu govora. Kad jedanput stupiš nogom na brod,
nema više razgovora o gredama, plastici ili armiranom betonu. Nauĉit
ću te jesti, spavati i ţivjeti kao pravi, truli milijunaš."
 "Volio bih to probati."
Posao u uredu nije zahtijevao Roarkovu prisutnost nekoliko sljedećih
mjeseci. Svi su projekti bili završeni. Dva nova posla poĉinjala su tek na
proljeće.
Dovršio je skice koje su Keatingu bile potrebne za Cortlandt.
Izgradnja je trebala uskoro poĉeti. Prije odlaska na plovidbu, jednoga
kasnog dana u prosincu, Roark je otišao posljednji put pogledati teren na
kojemu će se graditi Cortlandt. Stojeći kao bezimeni promatraĉ, u
gomili besposlenih znatiţeljnika, promatrao je bagere koji su
prekopavali zemlju praveći mjesto za buduće temelje. East River je bila
široka rijeka puna mutne, crne vode, iza koje su se, kroz rasutu
izmaglicu pahuljica, nazirali tornjevi grada, nalik nejasnom, plaviĉastom
akvarelu.
Dominique se nije protivila kad joj je Wynand rekao kako bi rado s
Roarkom otišao na dugu plovidbu. "Najdraţa moja, ti znaš da ovo nije
bjeţanje od tebe? Potrebno mi je samo malo odmora od svega. Biti s
Howardom isto je kao biti sam sa sobom, samo lakše."
"Svakako, Gail. U redu je."
Ali, on se, pogledavši u nju, iznenada nasmijao, i kao ĉovjek koji ne
vjeruje vlastitim oĉima rekao: "Dominique, mislim da si ljubomorna. I
mislim kako je to prekrasno, i ja sam mu zahvalniji nego ikada, ako si
zbog ovoga ljubomorna na mene."
Nije mu mogla priznati kako jest, ni razlog.
Jahta je isplovila krajem prosinca. Roark se smijao Wynandovu
razoĉaranju kad je otkrio da nije potrebno uvoditi disciplinu. Roark nije
govorio o gradnji, leţao je satima ispruţen na suncu i besposliĉario
poput struĉnjaka za dokolicu. Rijetko su razgovarali. Bilo je dana kad
Wynand nije bio siguran jesu li izmijenili koju reĉenicu. Ĉinilo mu se
posve moguće da nisu. Njihov spokoj bio je najbolje sredstvo
komunikacije.
Danas su zajedno skoĉili s broda i plivali u oceanu. Wynand se prvi
popeo na brod. Stojeći na ogradi promatrao je Roarkovo tijelo u vodi i
pomislio na moć koju posjeduje. Mogao je narediti da se jahta pokrene,
otplovi dalje i prepusti tu crvenokosu glavu suncu i moru. Pomisao je
donijela zadovoljstvo, osjećaj snage - i osjećaj predaje, kroz spoznaju da
ga nikakva sila ne moţe prisiliti da tu moć upotrijebi. Sva fiziĉka
sredstva bila su u njegovim rukama: nekoliko kontrakcija glasnih ţica
kojim izdaje naredbu, neĉija ruka koja otvara ventil, i poslušni stroj bi se
pokrenuo. Nije to pitanje morala, pomislio je, ni grozote samoga ĉina;
moguće je ostaviti ĉovjeka u moru ako o tome ovisi sudbina svijeta. Ali,
ne postoji ništa što bi njega na to prisililo. On, Gail Wynand, s ĉvrstim
osloncem drvene palube pod nogama, bio je bespomoćno biće u ovom
ĉasu. Roark, plutajući poput izgubljena debla, imao je veću moć od
stroja u utrobi broda. Zato što je, pomislio je Wynand, iz takve moći
stroj stvoren.
Kad se Roark vratio na palubu Wynand je, ugledavši njegovo tijelo i
potoke vode koji se slijevaju s trokutastih površina, rekao:
"Pogriješio si u Stoddardovu hramu, Howarde. Taj kip nije trebala
biti Dominique, nego ti."
"Ne, ja sam prevelik egoist za takvo što."
"Egoist? Egoist bi to oboţavao. Koristiš rijeĉi na krajnje ĉudan
naĉin."
"Na egzaktan naĉin. Ne ţelim biti simbol bilo ĉega. Ja sam samo ja."

Ispruţen na leţaljci, na palubi jahte, Wynand je s uţitkom promatrao

svjetiljku, krug brušenog, mlijeĉnog stakla na pregradi, koji mu, reţući
crnu prazninu prostora, pruţa skrovište unutar ĉvrstih zidova svjetla.
Slušao je zvuk motora u dubini broda, osjećao topao noćni zrak na licu,
i svuda oko sebe vidio samo prostranstvo palube, ograĊene i konaĉne.
Ispred njega, naslonjen na ogradu, stajao je Roark. Visok lik u
bijelome, nasuprot zatamnjenu prostoru, glave podignute uvis, onako
kako je Wynand pamtio da je podiţe prema nedovršenim zgradama.
Šakama se drţao za ogradu. Kratki rukavi otkrivali su njegove ruke
svjetlu, uzduţne brazde sjena isticale su napete tetive i vratne ţile.
Wynand je mislio o motoru u utrobi broda, o neboderima,
prekooceanskim brodovima; o svemu što je stvorila ljudska ruka.
"Howarde, ovo sam ţelio. Da budeš ovdje, sa mnom."
"Znam."
"Znaš li o ĉemu se zapravo radi? O škrtosti. Ja sam škrtac kada su u
pitanju dvije stvari na svijetu: Dominique i ti. Ja sam milijunaš koji
nikada ništa nije imao. Sjećaš li se što si rekao o vlasništvu? Ja sam
poput divljaka koji je otkrio privatno vlasništvo, i potpuno poludio.
Smiješno je to. Sjećaš li se Ellswortha Tooheyja?"
"Zašto njega?"
"Mislim na ono što propovijeda. Pitam se u posljednje vrijeme,
razumije li on zaista to što zastupa. Nesebiĉnost u apsolutnom smislu?
Hej, to sam bio ja. Zna li on da sam ja utjelovljenje njegova ideala?
Dobro, on ne bi odobrio moje motive, ali motivi nikada ne mijenjaju
ĉinjenice. Ako je prava nesebiĉnost ono za ĉime teţi, u filozofskom
smislu, a gospodin Toohey jest filozof, u smislu koji je izvan
materijalnih dobara, eto, neka pogleda mene. Ja nikada ništa nisam
imao. Ja nikada nisam ništa ţelio. Bilo mi je prokleto svejedno, u
najopćenitijem smislu kojem se Toohey moţe nadati. Pretvorio sam
sebe u barometar, podloţan pritisku cijeloga svijeta. Glasovi njegovih
masa dizali su me i spuštali. Jasno da sam usput zaradio bogatstvo.
Mijenja li to u biti realnost slike? Pretpostavimo da sam darovao svaku
paru koju sam stekao. Pretpostavimo da nikada nisam niti ţelio novac,
da sam sve radio iz ĉistog altruizma, kako bih sluţio ljudima. I što bih
onda uĉinio? Upravo ono što jesam. Pruţio najveće zadovoljstvo
najvećem broju. Iskazao mišljenja, ţelje i ukuse većine. Većine koja mi
je dala povjerenje i potporu, svojom slobodnom voljom, glasaĉkim
listićima koje svakoga jutra u obliku novca ostavljaju na novinskim
kioscima. Wynandove novine? Trideset jednu godinu one predstavljaju
sve, osim Gaila Wynanda. Ja sam izbrisao svoj ego u puno većoj mjeri
od bilo kojega sveca zakljuĉanog u samostanu. A ipak, ljudi mene
smatraju pokvarenim. Zašto? Svetac u izolaciji ţrtvuje samo materijalna
dobra. Mala je to cijena za slavu njegove duše. Odriĉući se cijeloga
svijeta, on u tajnosti nagomilava blago svoje duše. A ja, ja sam uzeo
automobile, svilene pidţame, stan na vrhu zgrade, i u zamjenu, svijetu
dao svoju dušu. Tko je više ţrtvovao, ako se vrlina dokazuje ţrtvom?
Tko je pravi svetac?"
"Gail... nisam vjerovao da ćeš to sebi ikada priznati."
"Zašto ne? Znao sam što radim. Traţio sam vlast nad kolektivnom
dušom, i dobio sam ju. Kolektivnu dušu. Što je relativno zbrkana
koncepcija, ali, ako je netko zaista ţeli vizualizirati, neka samo uzme
primjerak Zastava."
"Da..."
 "Jasno, Toohey bi odgovorio kako to nije ono što se podrazumijeva
pod altruizmom. On misli kako ja ne bih smio prepustiti ljudima odluku
o onome što ţele. Kako bih ja morao odluĉivati. Kako bih ja morao
odrediti, ne ono što se sviĊa meni ili njima, nego ono što ja mislim da bi
se njima trebalo sviĊati, i onda im to trebam gurnuti u usta. Znaĉi silom,
jer njihov dobrovoljni izbor jesu Zastave. Pa, što da ti kaţem, danas na
svijetu postoji nekoliko takvih altruista."
"Svjestan si toga?"
"Svakako. Što drugo raditi ako ĉovjek mora sluţiti ljudima? Ako
mora ţivjeti za druge? PovlaĊivati ţeljama drugih i biti optuţen za
nemoral, ili drugima nametati vlastitu zamisao o sveopćem dobru. Znaš
li ti za treću mogućnost?"
"Ne."
"Što onda preostaje? Gdje poĉinje plemenitost? Što poĉinje tamo
gdje prestaje altruizam? Vidiš li ti u što sam zaljubljen?"
"Da, Gail." Wynand je osjetio oklijevanje u Roarkovu glasu: zvuĉalo
je gotovo kao tuga.
"Što ti je? Zašto ti je takav glas?"
"Ţao mi je. Oprosti. Sjetio sam se neĉega. Već dugo o tome mislim.
Osobito ovih dana dok me tjeraš da se besposleno izleţavam na suncu."
"O meni?"
"O tebi, izmeĊu ostaloga."
"I, što si odluĉio?"
"Ja nisam altruist, Gail. Ja ne odluĉujem o drugima."
"Ne moraš se brinuti za mene. Ja se jesam prodao, ali nemam o tome
nikakvih iluzija. Nikada nisam postao Alvah Scarret. On zaista vjeruje u
ono u što vjeruje javnost. Ja prezirem javnost. To je moje jedino
opravdanje. Prodao sam svoj ţivot, ali za dobru cijenu. Za vlast. Nikada
ju nisam iskoristio. Danas ju mogu upotrijebiti za što god ţelim. Za ono
u što vjerujem. Za Dominique. Za tebe."
Roark se okrenuo u stranu. Kad je ponovno pogledao u Wynanda,
rekao je samo:
"Nadam se da je tako, Gail."
"O ĉemu si razmišljao svih ovih dana?"
"O naĉelu koje stoji iza dekana, onog koji me izbacio sa Stantona."
"Kakvom naĉelu?"
 "Onom koje uništava svijet. Onom o kojem si govorio. Pravoj
nesebiĉnosti."
"Idealu za koji kaţu da ne postoji?"
"Griješe. Postoji, iako ne onako kako ga zamišljaju. To je ono što
dugo vremena nisam uspijevao shvatiti kod ljudi. Oni nemaju sebe. Oni
ţive kroz druge. Oni ţive drugorazredne ţivote. Pogledaj Petera
Keatinga."
"Ti ga pogledaj. Ja ga ne mogu podnijeti."
"Pogledao sam ono što je od njega ostalo, i pomoglo mi je razumjeti.
On plaća cijenu, i pita se za koji grijeh, i govori sebi kako je bio previše
sebiĉan. U kojem je to ĉinu, ili misli, uopće postojalo njegovo Ja? Što je
bio njegov ţivotni cilj? Veliĉina - u oĉima drugih. Slava, divljenje,
zavist - sve što dolazi od drugih. Drugi su odredili njegova uvjerenja,
koja nije imao, ali ga je zadovoljilo što drugi vjeruju da ih ima. Drugi su
bili njegova pokretaĉka snaga i njegov primarni motiv. On nije ţelio biti
velik, samo je ţelio da to drugi o njemu misle. On nije ţelio graditi,
samo je htio biti slavljen kao graditelj. PosuĊivao je od drugih, kako bi
ostavio dojam na druge. Evo tvoje prave nesebiĉnosti. Izdao je sebe,
odustavši od sebe. A svi ga smatraju sebiĉnim."
"To je obrazac kojega se drţi većina ljudi."
"Da! I zar nije u tome korijen svakog nedostojnog ĉina? Ne
sebiĉnost, nego upravo pomanjkanje sebe. Pogledaj ih. Ĉovjeka koji
krade i laţe, ali ĉuva fasadu ugleda. On zna da je lopov, ali drugi misle
kako je pošten i on iz toga crpi samopoštovanje, iz druge ruke,
poloviĉno. Ĉovjeka koji prisvaja zasluge za tuĊa dostignuća. On zna da
je mediokritet, ali je velik u oĉima drugih. Hulju, prepunu frustracija,
koja propovijeda ljubav prema slabima, i drţi se onih koji imaju manje,
kako bi se, u usporedbi s njima, osjetio nadmoćno. Ĉovjeka kojemu je
novac jedini cilj. Ja, dakako, ne vidim zla u ţelji da se novac zaradi. Ali,
novac je sredstvo samo do odreĊene toĉke. Ako ga ĉovjek ţeli iz
osobnih razloga, kako bi ulagao u svoj posao, stvarao, studirao, putovao,
uţivao u luksuzu, on je legitimno sredstvo. Ali, ljudi koji novac stavljaju
na prvo mjesto, idu mnogo dalje od toga. Osobni luksuz je sporedna
posljedica. Ono što oni ţele jest razmetanje: pokazivanje, šokiranje
drugih, ostavljanje dojma na njih. To su poloviĉni, drugorazredni ljudi.
Pogledaj naše takozvane kulturne djelatnike. Predavaĉ koji izgovara
posuĊene, preţvakane fraze, koje ne znaĉe ništa, koje ni njemu ne znaĉe
ništa, i ljude koji ga slušaju bez ikakva zanimanja za ono što ĉuju, ali
sjede, i slušaju, kako bi svojim prijateljima rekli da su bili na predavanju
slavne osobe. Sve su to drugorazredni ljudi."
"Da sam ja Ellsworth Toohey, pitao bih, skupljaš li ti to argumente
protiv sebiĉnosti? Zar ih sve ne pokreće isti, sebiĉni motiv: biti
primijećen, voljen, biti cijenjen?"
"-od drugih. Po cijenu njihova samopoštovanja. Na najznaĉajnijem
podruĉju, podruĉju vrijednosti, rasuĊivanja, duha, misli, oni stavljaju
druge iznad sebe, upravo kako altruizam to zahtijeva. Ĉovjek koji je
zaista sebiĉan, nije podloţan odobravanju drugih. Njemu ono nije
potrebno."
"Mislim da to Toohey razumije. To je ono što mu pomaţe u širenju
njegovih opakih gluposti. Slabost i kukaviĉluk. Lako je upravljati
drugima. Teško je imati vlastito stajalište. Pred publikom je moguće
glumiti vrlinu. Ne i pred sobom. Tvoj je ego najstroţi sudac. Oni bjeţe
od toga. Oni ĉitave ţivote provode bjeţeći. Puno je lakše dati nekoliko
tisuća u dobrotvorne svrhe i uţivati u vlastitoj plemenitosti, nego
temeljiti samopoštovanje na osobnim mjerilima za osobna dostignuća.
Lako je traţiti nadomjeske za sposobnost, nudeći u zamjenu: ljubav,
šarm, dobrotu, milosrĊe. Ali, za sposobnost, nema nadomjeska."
"Upravo je to granica preko koje drugorazredni ljudi ne prelaze.
Njima nisu vaţne ĉinjenice, ideje, ni rad. Njima su vaţni samo drugi
ljudi. Oni ne pitaju: "da li je ovo istina?" Oni pitaju da li drugi misle da
je to istina. Oni ne prosuĊuju, nego ponavljaju. Oni ne rade, nego
ostavljaju dojam da rade. Ne zanima ih dostignuće, nego predstava. Ne
talent, nego prijateljstvo. Ne zasluge, nego veze i kontakti. Što bi se
dogodilo s ovim svijetom kad ne bi bilo onih koji rade, stvaraju, misle i
proizvode? Onih koje zovu egoistima. Ne moţe se misliti tuĊom
glavom, niti raditi tuĊim rukama. Kad onemogućiš sposobnost
samostalnog rasuĊivanja, onemogućio si svijest. Zaustaviti svijest znaĉi
zaustaviti ţivot. Drugorazredni nemaju svijest o zbilji. Njihova realnost
nije u njima, nego negdje u prostoru koji odvaja jedno tijelo od drugoga.
Ne entitet - nego odnos, usidren u ništa. To je praznina koju nisam
uspijevao shvatiti kod ljudi. To me zaustavljalo pred svakim
suoĉavanjem s nekim povjerenstvom. Ljudi bez ega. Stajalište bez
racionalnog rasuĊivanja. Kretanje bez koĉnica i motora. Moć bez
odgovornosti. Drugorazredni djeluju, ali je razlog njihova djelovanja u
svim ostalim ţivim bićima. On je svugdje i nigdje, i s njim nije moguće
raspravljati. Nije dostupan za rasprave. Ne moţeš mu se obratiti, on te
ne moţe ĉuti. Sudi ti se pred nepostojećim sucem, sudi ti slijepa,
podivljala masa, kako bi te uništila bez razloga i smisla. Steven Mallory
nije mogao definirati ĉudovište, ali je znao da ono postoji. To je
pobješnjela zvijer od koje on strahuje. Ljudi drugoga reda."
"Mislim da to tvoji poloviĉni prijatelji znaju, koliko god se trudili to
sebi ne priznati. Primjećuješ kako prihvaćaju sve, osim ĉovjeka koji
stoji sam. Njega odmah prepoznaju. Instinktivno. Prema njemu osjećaju
osobitu vrstu pritajene mrţnje. Opraštaju kriminalcima. Dive se
diktatorima. Kriminal i nasilje su povezani, meĊusobno ovisni. Njima su
ti spojevi nuţni. Oni moraju nametnuti svoje bijedne, male pojave,
svakom ĉovjeku kojega sretnu. Neovisan ĉovjek ih uništava, jer u njemu
ne mogu postojati, a to je jedini oblik postojanja koji poznaju. Obrati
pozornost na maligni otpor prema svakoj ideji koja se zauzima za
individualnost, na mrţnju prema neovisnom ĉovjeku. Osvrni se na
vlastiti ţivot, Howarde, i na ljude koje si susretao. Oni znaju. Oni se
boje. Ti si im trn u oku."
"To je zato što neki osjećaj ĉasti uvijek ostaje u njima. Oni su i dalje
ljudska bića. Ali, njih su nauĉili traţiti sebe u drugima. Iako još nitko
nije dosegnuo potpuno poniţenje u kojemu je svako samopoštovanje
suvišno. Nitko to ne bi preţivio. I onda je, nakon stoljeća bombardiranja
doktrinom altruizma kao vrhunskog ideala, ĉovjek to prihvatio na jedini
naĉin na koji moţe. Traţeći samopoštovanje u drugima. Ţiveći
drugorazredan ţivot. Otvorivši time put najvećim uţasima. Tako je
nastao zastrašujući oblik sebiĉnosti, koji istinski sebiĉnjak ne bi mogao
ni zamisliti. I sada se, kako bismo izlijeĉili svijet koji nestaje zbog
nesebiĉnosti, zahtijeva da uništimo svoje Ja. Slušaj ono što danas
propovijedaju. Pogledaj sve oko sebe. Razmišljao si zašto pate, tragajući
za srećom koju nikada ne nalaze. Kad bi barem jedan ĉovjek stao i
zapitao se je li ikada posjedovao potpunu osobnu strast, našao bi
odgovor. Vidio bi da sve njegove ţelje, napori, snovi i ambicije imaju
motiv u drugima. On se, u biti, ne muĉi toliko zbog materijalnog
bogatstva, koliko zbog iluzije drugorazrednih - ugleda. Peĉata koji mu
daju drugi, a ne on sam. On ne nalazi nikakvu radost u naporu, niti mu
uspjeh donosi radost. On za nijednu stvar ne moţe reći: "Ovo sam ţelio
jer sam ja to ţelio, a ne zato kako bi mi susjedi zavidjeli." I onda se pita
zašto je nesretan. Svaki oblik sreće je intiman. Naši najveći trenuci
samo su naši, imaju motiv u nama, nedodirljivi su za ostale. Stvari koje
su nam dragocjene i svete, skrivamo od promiskuitetne podjele s
drugima. Ali, danas nas uĉe kako iz sebe treba izbaciti sve na svjetlo
dana, u svaĉije ruke. Uĉe nas traţiti sreću u domovima kulture. Mi ĉak
nemamo ni ime za kvalitetu na koju mislim - za samodostatnost ljudske
duše. Teško je to nazvati sebiĉnošću ili egoizmom, znaĉenje rijeĉi
izokrenuto je, one danas oznaĉavaju Petera Keatinga. Gail, mislim kako
je jedini smrtni grijeh na zemlji taj da ti drugi budu najvaţniji. Uvijek
sam od ljudi koje volim zahtijevao nešto posve odreĊeno. Uvijek sam to
mogao trenutaĉno prepoznati - i to je jedina kvaliteta koju poštujem u
ĉovjeku. Prema njoj biram prijatelje. Sad znam što je to. Ego koji je
dostatan samome sebi. Sve drugo nije bitno."
"Drago mi je što priznaješ da imaš prijatelje."
"Ja ĉak priznajem da ih volim. Ali, ja ih ne bih mogao voljeti kad bi
oni bili osnovni razlog mojega postojanja. Jesi li primijetio kako Peter
Keating nema više nijednog prijatelja? Vidiš li zašto? Ako netko ne
poštuje sebe, ne moţe voljeti ni poštovati druge. "
"K vragu s Peterom Keatingom! Mislio sam na tebe i tvoje
prijatelje."
Roark se osmjehnuo. "Gail, da ovaj brod tone, dao bih svoj ţivot da
te spasim. Ne zato što je to vrsta obaveze. Samo zato što mi se ti sviĊaš,
zbog mojih razloga i kriterija. Mogao bih umrijeti za tebe. Ali, ne bih
mogao, i ne bih htio, ţivjeti za tebe."
"Howarde, koji su to razlozi i kriteriji?"
Roark ga je pogledao, shvativši kako je rekao sve ono što mu nije
namjeravao reći. Odgovorio je.
"Ti nisi roĊen da budeš drugorazredan ĉovjek."
Wynand se nasmijao. Ĉuo je samo rijeĉi, ništa više.
Poslije, kad se Wynand spustio u svoju kabinu, Roark je ostao sam
na palubi. Stajao je pokraj ograde i gledao u beskrajnu prazninu oceana.
Pomislio je: "Nisam mu spomenuo najgorega od svih drugorazrednih
ljudi: ĉovjeka koji ţeli vlast."
 12

BIO JE TRAVANJ KAD SU SE ROARK I WYNAND VRATILI U GRAD. PREMA

plavetnilu neba neboderi su izgledali ruţiĉasto, uzdignuti kameni
blokovi u nezamislivoj boji porculana. Maleni ĉuperci zelenila pokrivali
su grane drveća na ulicama.
Roark je otišao u svoj ured. Rukovao se sa suradnicima primjećujući
napor kojim prikrivaju osmijehe, sve dok jedan mladić nije uzviknuo:
"Do vraga, zašto ne izgovoriti koliko nam je drago što si se vratio, šefe!"
Roark se nasmijao: "Samo naprijed. Ja vama ne mogu reći koliko mi je
prokleto drago što sam ovdje." Sjeo je za svoj stol u crtaćoj sobi i, dok
su se njihovi glasovi miješali, slušao izvještaje o tri protekla mjeseca.
Igrao se ravnalom, ne opaţajući što radi, poput ĉovjeka koji nakon
dugog izbivanja u rukama drţi zemlju svojeg imanja.
Kasno poslijepodne, sjedeći sam za stolom, uzeo je novine. Nije ih
otvorio posljednja tri mjeseca. Ugledao je ĉlanak o izgradnji Cortlandta
i naslov: "Peter Keating, arhitekt. Gordon L. Prescott i Augustus Webb,
pridruţeni projektanti."
Sjedio je vrlo mirno.
Te veĉeri, otišao je vidjeti Cortlandt.
Prva zgrada bila je gotovo dovršena. Stajala je sama, na velikom,
praznom zemljištu. Radnici su već otišli kućama: na baraki noćnog
ĉuvara gorjelo je malo svjetlo. Zgrada je imala kostur onoga što je
Roark projektirao, i na njemu, ljupkom simetrijom rasporeĊene ostatke
kostiju deset razliĉitih vrsta. Vidio je saĉuvanu osnovnu ekonomiĉnost
plana i neshvatljive oblike umetnute uz nepotreban trošak; raznolikost
modeliranih masa zamijenjenu monotonijom nasilnih kocki; dograĊeno
novo krilo zaobljenog krova, koje je iz zidova raslo poput tumora, i u
njemu gimnastiĉku dvoranu; nizove dodanih balkona napravljenih od
metalnih cijevi obojenih u dreĉavo plavo, kutne prozore otvorene bez
razloga, urezan otvor za nepotrebna vrata s oblim, metalnim krovom
pridrţavanog stupom, kao u trgovinama šešira na Broadwayju; tri
okomite trake cigala bez logiĉnog poĉetka i kraja – stil u arhitekturi
poznat kao "suvremeni Bronx"; ploĉu s reljefom iznad ulaza i na njoj
masu mišića, meĊu kojima je bilo nemoguće razaznati radi li se o tri ili
ĉetiri tijela; jedno je imalo podignutu ruku, i u njoj odvijaĉ.
Na novim staklenim prozorima stajali su bijeli kriţevi, još svjeţi od
boje. Izgledalo je primjereno, kao prekriţena pogreška. Po nebu se širila
pruga crvenoga svjetla, u smjeru sjevera, iza Manhattana; zgrade New
Yorka, tamne i prave, uzdizale su se nasuprot njoj.
Roark je stajao preko puta praznog prostora buduće ulice, pred
prvom zgradom Cortlandta. Stajao je uspravno, napetih vratnih mišića,
šaka stisnutih i odvojenih od tijela, onako kako bi stajao ispred voda za
strijeljanje.

Nitko nije znao reći kako se to dogodilo. Iza svega nije postojala
skrivena namjera. Jednostavno, dogodilo se.
Prvo je Toohey, jednoga jutra, rekao Keatingu da će Gordon L.
Prescott i Gus Webb biti na platnom popisu kao pridruţeni projektanti.
"Zašto te to smeta, Peter? Nisu plaćeni od tvojega honorara. Neće
umanjiti tvoj ugled, ti si i dalje glavna faca. Neće biti više od tvojih
crtaĉa. Ja samo ţelim mladićima osigurati potporu. Mala veza s ovim
projektom uĉinit će mnogo za njihov ugled. Meni je stalo do toga."
"Ali, ĉemu? Nema niĉega što bi oni mogli raditi. Sve je već
napravljeno."
"Ma samo ako prije kraja bude potrebna koja mala izmjena. Olakšat
ćeš posao vlastitom timu. Moţeš s njima podijeliti troškove. Daj, nemoj
biti škrt."
Toohey je govorio istinu: nije imao skrivene namjere.
Keating nije uspijevao otkriti kakve veze imaju Prescott i Webb, s
kime, u kojem uredu, pod kakvim uvjetima, meĊu bezbrojnim osobama
ukljuĉenim u ovaj projekt. Odgovornosti su bile toliko isprepletane, da
nitko nije bio siguran u bilo ĉiji autoritet. Bilo je jasno samo da Prescott
i Webb imaju prijatelje te da Keating nije u stanju drţati ih izvan posla.
Izmjene su poĉele s gimnastiĉkom dvoranom. GospoĊa zaduţena za
izbor budućih stanara, zahtijevala je dvoranu za vjeţbanje. Ona je bila
socijalna radnica, i njezina se zadaća završavala otvaranjem ovog
projekta. Uspjela je dobiti stalno zaposlenje time što si je osigurala titulu
ravnateljice društvene rekreacije Cortlandta. Gimnastiĉka dvorana nije
bila predviĊena u originalnom planu, u blizini naselja bile su dvije škole
i rekreacijski centar. Izjavila je kako je to skandal i nepravda prema
djeci siromašnih ljudi. Prescott i Webb dodali su dvoranu. Slijedile su
nove izmjene, iskljuĉivo estetske. Na gradilištu, precizno prilagoĊenom
ekonomiĉnoj izgradnji, gomilali su se troškovi. Ravnateljica društvene
rekreacije otputovala je u Washington razgovarati o pojedinostima za
malo kazalište i dom kulture, koje je ţeljela dodati dvjema novim
zgradama u Cortlandtu.
Izmjene projekta dolazile su postupno, jedna po jedna. Odobrenja
izmjena pristizala su iz glavnih uprava. "Ali, mi smo spremni za
poĉetak!", jadikovao je Keating. "Pa što onda?", razvlaĉeći slogove
dodavao bi Gus Webb. "Stajat će ih samo koju tisuću više." "Sad, što se
tiĉe balkona", rekao je Gordon L. Prescott, "oni daju dojam modernog.
Ti sigurno ne ţeliš da ta prokleta stvar bude posve gola. Depresivno je.
Uz to, ti ne razumiješ psihologiju. Ljudi koji će ovdje ţivjeti, naviknuti
su sjediti na poţarnim stubama. Oni to vole. Njima će to nedostajati.
Moraš im dati mjesto na kojemu će moći sjediti na svjeţem zraku...
Troškovi? Ako te toliko brinu troškovi, imam ideju kako moţemo bitno
uštedjeti. Napravit ćemo garderobe bez vrata. Što će im vrata na
garderobi? To je tako staromodno." Sva vrata su izbaĉena.
Keating se borio. Bila je to bitka kakvu nikada nije vodio, ipak,
pokušavao je sve što je mogao, do posljednjih granica svoje iscrpljene
snage. Išao je od ureda do ureda, dokazivao, prijetio, molio. Ali, on nije
imao utjecaja, za razliku od njegovih pridruţenih projektanata, koji kao
da su kontrolirali neku podzemnu rijeku isprepletanih pritoka.
Pretpostavljeni su slijegali ramenima, i slali ga nekome drugom.
Problem estetike nikoga nije zanimao. "Kakva je razlika?" "Ne ide to iz
tvojega dţepa, zar ne?" "Tko si ti, da bi sve bilo po tvome? Pusti
mladiće neka i oni nešto doprinesu."
Ţalio se Ellsworthu Tooheyju, ali ni njega to nije zanimalo. Bio je
zauzet drugim poslovima, i nije imao ni najmanju ţelju izazivati
birokratski problem. Istina je bila da on svoje štićenike nije nagovarao
na sve te artistiĉke pothvate, ali nije vidio razloga ometati ih. Ĉitava
stvar ga je zabavljala. "Ellsworthe, ali to je oĉajno! Ti znaš da je
oĉajno!" "Pa, pretpostavljam da jest. Zašto se ti brineš, Peter? Tvoji
prljavi i siromašni stanari ne bi ionako znali cijeniti delikatne detalje
arhitektonske umjetnosti. Pobrini se samo da im vodoinstalacije rade."
 "Ali, zašto? Zašto? Zašto?", jadikovao je Keating pred svojim
pridruţenim suradnicima. "Pa, imamo i mi valjda pravo na rijeĉ u
svemu?", rekao je Gordon L. Prescott. "I mi ţelimo iskazati našu
individualnost."
Kada se Keating pozvao na svoj ugovor, reĉeno mu je: "U redu,
samo naprijed. Tuţi vladu. Probaj samo." Povremeno, u njemu se raĊala
ţelja za ubojstvom. Nije bilo nikoga koga bi mogao ubiti. Kad bi to i
mogao uĉiniti, ne bi znao izabrati ţrtvu. Nitko nije bio odgovoran. Nije
bilo svrhe, ni razloga. Sve se, jednostavno, dogodilo.
Veĉer nakon Roarkova povratka, Keating je došao u njegov stan.
Nije bio pozvan. Roark je otvorio vrata, i rekao: "Dobra veĉer, Peter",
ali Keating nije bio u stanju uzvratiti pozdrav. U tišini su ušli u radnu
sobu. Roark je sjeo. Stojeći na sredini sobe, Keating je muklim glasom
upitao:
"Što ćeš napraviti?"
"Sad to moraš prepustiti meni."
"Nisam ih mogao sprijeĉiti, Howarde... nisam mogao."
"Vjerujem."
"Što sada moţeš? Ne moţeš tuţiti vladu."
"Ne."
Keating je pomislio kako bi trebao sjesti, ali se udaljenost do sjedala
ĉinila prevelikom. Osjećao se kao da bi svaki pokret bio suviše upadljiv.
"Što ćeš meni napraviti, Howarde?"
"Ništa."
"Hoćeš da priznam istinu? Svima?"
"Ne."
Nakon nekoga vremena, Keating je prošaptao:
"Hoćeš li dopustiti da tebi prepustim honorar... sve... i..."
Roark se osmjehnuo.
"Ţao mi je...", prošaptao je Keating, skrenuvši pogled.
Ĉekao je, a onda je molba za koju je znao kako ju ne smije izustiti, iz
njega izišla kao:
"Strah me je, Howarde..."
Roark je klimnuo glavom.
"Što god da uĉinim, to neće biti zato da bih povrijedio tebe, Peter. I
ja sam kriv. Obojica smo krivi."
 "Ti si kriv?"
"Ja sam onaj koji te uništio, Peter. Od samoga poĉetka. Time što sam
ti pomagao. Postoje stvari u kojima se pomoć ne smije traţiti, ni davati.
Nisam trebao raditi tvoje projekte na Stantonu. Nisam trebao raditi
zgradu Cosmo-Slotnick. Ni Cortlandt. Natovario sam ti više nego što si
mogao podnijeti. To je kao struja koja je previše jaka za elektriĉno kolo.
Izbaci osiguraĉ. Došlo je vrijeme da obojica platimo. Bit će ti teško, ali
meni će biti puno teţe."
"Ti bi radije... da ja sada odem, Howarde?"
"Da."
Na vratima, Keating je dodao:
"Howarde, oni to nisu napravili namjerno."
"To sve ovo ĉini još gorim."

Dominique je zaĉula zvuk automobila koji se penjao uz brdo.

Pomislila je kako se Wynand vraća kući. Radio je do kasno u gradu,
svaku veĉer, posljednja dva tjedna od povratka. Zvuk motora ispunio je
tišinu proljeća na selu. U kući se nije ĉuo nikakav zvuk; samo tiho
šuštanje njezine kose dok je naslanjala glavu unatrag, na jastuk
naslonjaĉa. Na trenutak je izgubila svijest o automobilu koji se
pribliţava; bio je to toliko poznat zvuk u ovo doba noći, dio samoće i
skrovitosti svega unaokolo.
Ĉula je kako se automobil zaustavlja pred ulazom. Vrata nikada nisu
zakljuĉavali; nije bilo susjeda, ni gostiju koje bi mogla oĉekivati. Ĉula
je kako se otvaraju vrata i korake u prizemlju. Koraci nisu stali, nego su
sigurno nastavili uza stube. Ruka je okrenula kvaku.
Bio je Roark. Pomislila je, dok je ustajala, kako on nikada prije nije
ušao u njezinu sobu; ali on je poznavao svaki dio ove kuće, jednako kao
što je poznavao svaki dio njezina tijela. Nije osjećala uzbuĊenje, samo
sjećanje na jedno, ono iz prošlosti, i misao: sigurno sam tada bila
zateĉena, sada nisam. Dok se podizala i stajala pred njim, sve je
izgledalo vrlo jednostavno.
Pomislila je: ono najvaţnije, meĊu nama nikada nije moralo biti
izgovoreno. Uvijek je bilo upravo ovako. On me dosada nije ţelio
vidjeti nasamo. On je sada ovdje. Ja sam ga ĉekala i ja sam spremna.
"Dobra veĉer, Dominique."
 Ĉula je ime izgovoreno kako bi ispunilo prazninu od pet proteklih
godina. Odgovorila je mirno:
"Dobra veĉer, Roark."
"Hoću da mi pomogneš."
Stajala je na ţeljezniĉkom peronu u Claytonu, u Ohaju, na klupi za
svjedoke na Stoddardovu suĊenju, na rubu kamenoloma, zato da bi s
njom podijelio reĉenicu koju sad ĉuje.
"Da, Roark."
Prešao je preko sobe koju je za nju sagradio, i sjeo nasuprot njoj:
dijelila ih je širina prostora. Shvatila je kako i sama sjedi, nesvjesna
vlastitih pokreta, svjesna samo njegovih, kao da njegovo tijelo ima dva
para ţivaca: njegove i njezine.
"Idući ponedjeljak, toĉno u pola dvanaest noću, ţelim da se odvezeš
do Cortlandta."
Primijetila je kako osjeća vlastite kapke: ne bol, samo svijest o
njima; kao da su se ukrutili i ne mogu se pomaknuti. Vidjela je prvu
zgradu Cortlandta; znala je što slijedi.
"Moraš biti sama u svojem automobilu, na povratku s nekog
unaprijed dogovorenog sastanka. Mjesta s kojega se moţeš vratiti samo
ako prolaziš pokraj Cortlandta. Moraš ostati bez benzina, ispred
gradilišta, toĉno u pola dvanaest. Zatrubi sirenom, tamo je jedan stari
ĉuvar. Kad on izaĊe, zamoli ga neka ti pomogne, i pošalji ga na najbliţu
crpku. Udaljena je oko kilometar."
Odgovorila je mirnim glasom:
"Da, Roark."
"Kad on ode, iziĊi iz automobila. Preko puta zgrade je velik komad
praznog zemljišta, i iza njega, nešto poput rova. Idi tamo, najbrţe što
moţeš, i legni na zemlju. Nakon nekog vremena moći ćeš se vratiti u
automobil. Znat ćeš kad bude bilo moguće. Pusti neka te pronaĊu u
njemu i neka se tvoja priĉa, pribliţno, uklapa u sve."
"Da, Roark."
"Razumjela si?"
"Da."
"Sve?"
"Sve."
Stajali su. Vidjela je samo njegove oĉi, i osmijeh.
 Ĉula je kako kaţe:
"Laku noć, Dominique." Izišao je iz sobe, i zaĉula je zvuk
automobila koji se udaljava. Mislila je na osmijeh.
Znala je kako njemu nije potrebna pomoć u onome što je odluĉio
uĉiniti; mogao je naći drugi naĉin da se riješi noćnog ĉuvara; dopustio
joj je da sudjeluje, jer u suprotnome ono što slijedi ne bi preţivjela;
znala je kako je ovo iskušenje.
Nije mu htio dati ime; htio je da razumije, i da se ne boji. Nije mogla
prihvatiti Stoddardovo suĊenje, pobjegla je u strahu od svijeta koji će ga
povrijediti, ali, na ovo je pristala. Pristala je s potpunim mirom. Bila je
slobodna, i on je to znao.

Put je vodio tamnim, ravnim prostorima Long Islanda, ali se

Dominique ĉinilo da vozi uzbrdo. Samo je taj osjećaj bio neobiĉan:
osjećaj uspona, kao da auto juri u nebo. Gledala je put pred sobom dok
je komandna ploĉa automobila na rubu njezina vidokruga sliĉila
ureĊajima u kokpitu aviona. Sat je pokazivao 23:10.
Pomisao ju je zabavila: nikada nisam nauĉila voziti avion, ali sada
znam kakav je to osjećaj: upravo ovo, slobodan prostor u kojemu nema
napora. Ni teţine. To je ono što se dogaĊa u atmosferi, ili je to moţda,
meĊuplanetarni prostor? - tamo gdje se lebdi, gdje ne postoji zakon
gravitacije. Nikakvi zakoni, nikakva gravitacija. Ĉula je sebe kako se
smije glasno.
Osjećaj uspona... Sve drugo bilo je normalno. Nikada nije tako dobro
vozila. Mislila je: ovo je dosadan, mehaniĉki posao, voziti auto, znaĉi
prisebna sam, jer mi se voţnja ĉini tako lakom, poput disanja, ili
gutanja, poput instinktivne radnje koja ne zahtijeva pozornost.
Zaustavljala se pred crvenim svjetlima, obješenim u zraku iznad
kriţanja nepoznatih ulica, nepoznatih predgraĊa, skretala, pretjecala
ostala vozila, sigurna kako se veĉeras njoj nikakva nesreća ne moţe
dogoditi. Njezin je auto pokretao daljinski upravljaĉ - jedan od onih
automatskih zraka o kojima je negdje ĉitala, jesu li to bili svjetlosni ili
radijski signali? - ona je samo sjedila za volanom.
Mogla je misliti na male, beznaĉajne stvari, biti bezbriţna i...
neozbiljna, pomislila je, posve neozbiljna. Bilo je osobite jasnoće u
tome: biti prirodniji od prirodnog, kao što je kristal ĉišći od ĉistoga
zraka. Postojale su samo male stvari: tanka svila njezine kratke, crne
haljine, naĉin na koji joj ona dotiĉe koljeno, micanje prstiju u cipeli kad
bi pomaknula stopalo, ime "Dannyjeva kavana", ispisano zlatnim
slovima na crnome prozoru, koji je ostao iza nje.
Bila je odliĉno raspoloţena na veĉeri koju je priredila ţena poznatog
bankara, nekog vaţnog Gailova prijatelja, ĉijega se imena više nije
mogla sjetiti. Bila je to divna veĉer u golemoj vili na Long Islandu. Bili
su zaista sretni što je vide, i bilo im je toliko krivo što i Gail nije mogao
doći. Pojela je sve što su stavili pred nju. Imala je odliĉan tek, kao onih
rijetkih dana u djetinjstvu, kad bi dojurila kući nakon sati provedenih u
šumi, razveselivši majku, uvjerenu kako će joj kći odrasti kao anemiĉna.
Zabavljala je goste za stolom priĉama iz djetinjstva, nasmijavala ih bez
prestanka, i to je bila najveselija veĉer koje se domaćin mogao prisjetiti.
Poslije, u salonu s prozorima otvorenim prema tamnome nebu, nebu bez
mjeseca, nebu koje se pruţalo dalje od drveća, dalje od grada, sve do
obala East Rivera, ona se smijala i priĉala, osmjehivala svima oko sebe,
s toplinom koja je uĉinila da govore o onome što im je najdraţe. Voljela
je sve te ljude i oni su znali da su voljeni, voljela je svako ţivo biće na
planetu i jedna joj je ţena rekla: "Dominique, nisam imala pojma da ti
moţeš biti toliko divna!" Odgovorila je: "Zato što nemam ni jedne
jedine brige na ovome svijetu."
Sve ĉega je bila svjesna bio je sat na njezinoj ruci i misao da iz kuće
mora izići prije 22:50. Nije imala ideje o tome kako reći da odlazi, ali
se, u 22:45 već ispriĉala, korektno i uvjerljivo, i u 22:50, njezina noga
bila je na papuĉici gasa.
Bio je to zatvoren kabriolet, crne boje, s crvenim koţnim sjedalima.
Pomislila je kako John, njihov vozaĉ, lijepo odrţava tu koţu. Od
automobila neće ostati ništa, i bilo je posve u redu da za svoju
posljednju voţnju izgleda najbolje što moţe. Kao ţena za svoju prvu
noć. Ja se nikada nisam pripremila za svoju prvu noć, ja nisam imala
prvu noć, samo nešto istrgnuto iz mene i okus prašine kamenoloma u
ustima.
Kad su crne, okomite trake istoĉkane svjetlima ispunile prozore
njezina automobila, pitala se što se dogodilo sa staklom. I onda je
shvatila kako vozi pokraj East Rivera, i da je na drugoj strani New
York. Nasmijala se i pomislila, ne, nije to New York, to je moja
privatna fotografija zalijepljena na prozoru mojeg auta, sve to, ovdje, na
ovoj maloj površini stakla, pod mojim prstima, moje je, sada jest moje, i
prešavši dlanom preko zgrada, od Batteryja do mosta Queensborough,
rekla je: moje je Roark, i ja to dajem tebi.

Lik noćnog ĉuvara u daljini bio je visok pedeset centimetara. Kad

bude visok dvadeset, krenut ću, pomislila je Dominique. Stajala je
pokraj auta, i poţeljela da ĉuvar hoda brţe.
Zgrada je bila crni masiv koji u jednoj toĉki podupire nebo. Ostatak
neba se savio, njeţno, nisko, nad ravnu površinu tla. Najbliţe kuće i
ulice bile su udaljene godinama, daleke, na obodu prostora, nepravilne
poput malih zubaca slomljene pile. Pod cipelom je osjećala velik
oblutak i smetao joj je, ali se nije micala, da se ne bi ĉulo škripanje. Nije
bila sama. Znala je da je on negdje u toj kući, za širinu ulice udaljen od
nje. Nikakav zvuk nije dopirao otuda, nikakvo svjetlo, sve što je vidjela
bili su bijeli kriţevi na tamnim prozorima. Njemu svjetlo nije bilo
potrebno, on je znao svaki hodnik, svako stubište.
Ĉuvar je nestao u daljini. Otvorila je vrata automobila, odloţila torbu
i šešir, i zalupila ih ponovno. Ĉula je zvuk zatvaranja kad je već
prelazila ulicu, trĉeći praznim prostorom, što dalje od zgrade.
Osjećala je svilenu haljinu dok joj se lijepila za noge i to je posluţilo
kao opipljiv razlog za trĉanje, probijanje naprijed, najbrţe što se moglo.
Na tlu je bilo rupa i suhog šiblja, jedanput je pala, primijetivši to tek kad
je već nastavila trĉati.
U mraku je ugledala rov. Pala je na koljena, na njegovo dno, i
ispruţena na trbuhu priljubila lice uz zemlju.
Osjećala je pulsiranje u bokovima i izvinula tijelo u jednom, dugom
trzaju, da zemlju osjeti cijelom duţinom nogu, grudima, koţom na
rukama. Bilo je isto kao da leţi u Roarkovu krevetu.
Zvuk je došao poput udarca u potiljak. Osjetila je micanje zemlje oko
sebe i skoĉila je na noge, na rub rova. Gornji dio Cortlandtove kuće
izokrenuo se i visio nepokretno, dok je slomljena traka neba rasla preko
nje. Ĉinilo se da je nebo prerezalo kuću napola. Onda je traka postala
tirkizna. Zatim više nije bilo gornjega dijela, okviri prozora i grede
letjeli su zrakom, kuća se širila preko neba, dugaĉak jeziĉac crvene boje
izbijao je iz njezinoga središta. Još jedan udarac šakom, pa još jedan,
zasljepljujuće svjetlo, a onda su staklene površine nebodera zasvijetlile
na površini rijeke, blistajući poput šljokica rasutih po njoj.
Nije se sjetila upozorenja da ostane leţati u rovu, nije bila svjesna da
stoji, dok komadi ţeljeza i stakla padaju oko nje. Njezina je zbilja, dok
su se zidovi rastvarali i kuća raspuknula poput plika, bila jedino misao o
njemu, negdje tamo, negdje iza svega. Graditelj koji mora rušiti, koji
poznaje svaku kljuĉnu toĉku te konstrukcije, koji je stvorio delikatnu
ravnoteţu opterećenja i oslonaca, mislila je o njemu kako bira te toĉke,
stavlja eksploziv, poput lijeĉnika koji se pretvorio u ubojicu, struĉno
uništavajući srce, pluća i mozak istodobno. On je bio tamo, on je to
gledao, i ono što je time sebi ĉinio, bilo je puno strašnije od onoga što je
uĉinio zgradi. Ali, on je bio tamo, i to pozdravio.
Vidjela je na trenutak grad obliven svjetlom, mogla je vidjeti ukrasne
štukature i hrbate prozora kilometrima daleko i pomislila je na sobe u
tami po ĉijim stropovima liţe ova vatra, vidjela je osvijetljene vrhove
tornjeva nasuprot nebu, vidjela je njegov grad, i sada, njezin.
"Roark!", vrisnula je. "Roark! Roark!" Nije znala da vrišti. Od
eksplozije nije mogla ĉuti svoj glas.
Trĉala je preko polja prema ruševini u dimu, trĉala je preko
slomljenog stakla, zabijajući stopala u zemlju, namjerno, pri svakom
koraku, uţivajući u boli. Jer za nju više nije bilo boli koju bi mogla
osjetiti, nikada više. Oblak prašine stajao je nad poljem poput krova.
Negdje daleko zaĉuli su se prvi zvuci sirena.
Bio je to još uvijek automobil, iako je zadnji dio bio zgnjeĉen
komadom visoke peći, a na krovu su leţala vrata dizala. Dopuzala je do
prednjeg sjedala. Moralo je izgledati kao da nikada odovuda nije otišla.
Pokupila je pregršt stakla i rasula ga po krilu i kosi. Uzela je oštar
komad i razrezala se po vratu, rukama i nogama. Ono što je osjećala nije
bila bol. Vidjela je krv koja se slijevala po rukama, kapala u krilo,
natapala crnu svilu, curila po njezinim bedrima. Glava joj je pala
unatrag. Teško je disala, otvorenih usta. Nije htjela stati. Bila je
slobodna. Bila je neranjiva. Nije znala da je prerezala arteriju. Osjećala
se lakom. Smijala se zakonu gravitacije.
Kad su je našli policajci iz prvih kola koja su stigla na mjesto
nesreće, bila je bez svijesti, s još samo nekoliko minuta ţivota preostalih
u tijelu.
 13

DOMINIQUE JE, OTVORIVŠI OĈI, PREPOZNALA SVOJU SPAVAĆU SOBU.

Bio je to njezin prvi svjesni susret s okolinom. Znala je kako su je
ovamo doveli poslije puno dana provedenih u bolnici. Uĉinilo joj se na
trenutak da je soba premazana svjetlom. Kristalna jasnoća, pomislila je,
to je sve što je ostalo i što će zauvijek ostati. Ugledala je Wynanda kako
stoji uz njezin krevet. Promatrao ju je, kao da uţiva u prizoru.
Prisjećala se njegovih posjeta bolnici. Tada nije izgledao ovako, kao
da se zabavlja. Znala je kako su mu lijeĉnici rekli, one prve noći, da ona
neće preţivjeti. Htjela je svima objaviti da hoće, da sada nema drugog
izbora nego ţivjeti: osim što je bilo posve nevaţno bilo što reći, bilo
kome, ikada više.
Bila je kod kuće. Osjećala je zavoje na vratu, nogama i lijevoj ruci,
ali je s njezinih šaka, poloţenih na pokrivaĉu, gaza bila skinuta:
preostalo je samo nekoliko tankih, crvenih oţiljaka.
"Ti blesava, mala ludo!", veselo je rekao Wynand. "Zar si morala biti
toliko uspješna?"
Leţala je na bijelim jastucima, rasute, mekane, plave kose, u bijeloj
bolniĉkoj haljini visokog ovratnika, i izgledala mlaĊa nego kad je bila
dijete. Bila je slika blaţenosti kakva se oĉekuje i ne nalazi u djetinjstvu,
slika potpune sigurnosti, nevinosti i mira.
"Ostala sam bez benzina", odgovorila je. "Ĉekala sam u autu kad je
odjedanput..."
"Tu sam priĉu već ispriĉao policiji. Kao i noćni ĉuvar. Ali, zar nisi
znala da se sa staklom radi diskretnije?"
Pomislila je kako Gail izgleda odmorno, i samouvjereno. Ovo je sve
promijenilo i za njega, u istome smislu.
"Nije me boljelo", rekla je.
"Kad ponovno odluĉiš glumiti nevinog prolaznika, dopusti da ti dam
nekoliko savjeta."
"Povjerovali su, zar ne?"
"O, da, jesu. Morali su, jer si zamalo poginula. Iako ne razumijem
zašto je on, spašavajući ţivot noćnog ĉuvara, umalo ţrtvovao tvoj?"
 "Tko?"
"Howard Roark, draga moja. Howard Roark."
"Kakve on veze ima s ovim?"
"Draga moja, ti nisi na saslušanju. Ali, bit ćeš, i trebat ćeš bit
uvjerljivija. Iako, mislim da će ti uspjeti. Oni se neće sjetiti Stoddardova
suĊenja."
"Oh."
"Uĉinila si to onda, i uvijek ćeš to ĉiniti. Što god ti mislila o njemu
samome, o njegovu radu misliš isto što i ja."
"Gail, tebi je drago što sam ovo napravila?"
"Da."
Vidjela je kako gleda njezinu šaku, poloţenu na rub kreveta.
Kleknuo je, poljubio joj ruku, ne podiţući je, ne dodirujući prstima,
samo usnama. Bilo je to jedino ĉime je pokazao što su svi ovi dani koje
je provela u bolnici, znaĉili za njega. Podignula je ruku i pogladila ga po
kosi. I pomislila: bit će ti strašnije nego da sam umrla, Gail, ali bit će
dobro, neće boljeti, na ovome svijetu više nema boli, niĉega u usporedbi
s ĉinjenicom da postojimo - on, ti i ja - razumio si sve što je vaţno, iako
ne i to da me više nemaš.
Podignuo je glavu i ustao.
"Nisam ti mislio predbacivati. Oprosti."
"Neću umrijeti, Gail. Osjećam se divno."
"Izgledaš tako."
"Uhićen je?"
"Pušten je uz kauciju."
"Sretan si zbog toga?'
"Drago mi je što si to uĉinila. I što je to bilo za njega. Drago mi je što
je on to uĉinio. Morao je."
"Da. Bit će to još jedno Stoddardovo suĊenje."
"Ne posve."
"Gail, svih ovih godina, ti si ĉekao još jednu šansu?"
"Da."
"Mogu li vidjeti novine?"
"Ne. Tek kad ustaneš."
"Ni Zastave?"
"Osobito ne Zastave."
 "Volim te, Gail. Ako izdrţiš do kraja..."
"Ne podmićuj me. Ovo nije nešto izmeĊu tebe i mene. Nije ĉak ni
izmeĊu njega i mene."
"Nego izmeĊu tebe i Boga?"
"Ako hoćeš to tako nazvati. Ali, nemojmo o tome dok sve ne završi.
Dolje je netko tko ĉeka da te vidi. Ovdje je svaki dan."
"Tko?"
"Howard Roark, tvoj ljubavnik. Hoćeš li mu dati priliku da ti
zahvali?'
Ton ismijavanja, ton kojim je izgovorio najnevjerojatnije što je
mogao zamisliti, govorio je koliko je daleko od toga da pogodi istinu.
Rekla je:
"Da. Ţelim ga vidjeti. Što ako odluĉim uzeti ga za ljubavnika?"
"Ubio bih vas oboje. Sad legni mirno, ne pomiĉi se, lijeĉnik je
zabranio da se napreţeš. Imaš dvadeset šest razliĉitih šavova na tijelu."
Izišao je iz sobe, i ona je ĉula njegove korake kako se spuštaju
stubama.

Prvi policajac koji je stigao na mjesto eksplozije pronašao je iza

kuće, na obali rijeke, ureĊaj kojim je aktiviran dinamit. Pokraj njega je
stajao Roark, s rukama u dţepovima, gledajući ono što je preostalo od
Cortlandta.
"Prijatelju, znaš li ti nešto o ovome?", upitao je policajac.
"Bolje me uhiti", odgovorio je Roark. "Govorit ću na suĊenju."
Na sva pitanja koja su slijedila, nije dao nijedan odgovor.
Ranih sati sljedećega jutra, Wynand je za njega poloţio kauciju.
Wynand je bio priseban na hitnoj pomoći, kad je vidio kakve ozljede
ima Dominique, i kad su mu rekli da neće preţivjeti. Bio je priseban kad
je telefonirao, budio suca i organizirao kauciju za Roarka. Stojeći u
uredu upravnika lokalnog zatvora, odjedanput se poĉeo tresti. "Vi,
proklete budale", siktao je kroz zube, izgovarajući psovke koje je nauĉio
na dokovima. Zaboravio je sve okolnosti, osim jedne: da je Roark iza
rešetaka. Bio je to ponovno Rastegnuti Wynand iz Hell’s Kitchen, i bila
je to ponovno vrsta bijesa kakva bi ga zahvatila naglo, u davnim
danima, bijesa koji je osjećao iza srušenoga zida, ĉekajući da bude
ubijen. Osim što je znao da je on danas Gail Wynand, vlasnik
kraljevstva, i nije shvaćao ĉemu bilo kakva vrsta pravne procedure. Nije
shvaćao zašto ne bi razbio zatvor, šakama ili novinama, u ovome ĉasu
ĉinilo mu se isto, jer je htio ubiti, morao ubiti, kao one noći, iza zida,
braneći vlastiti ţivot.
Uspio je nekako potpisati papire, uspio doĉekati da Roarka izvedu iz
ćelije. Zajedno su izišli van. Roark ga je vodio, pridrţavajući ga ispod
ruke, i prije nego su stigli do automobila, Wynand se pribrao. U autu je
upitao:
"Ti si to uĉinio?"
"Jesam."
"Borit ćemo se zajedno."
"Ako od ovoga ţeliš napraviti vlastiti rat."
"Prema trenutaĉnim procjenama, moje se bogatstvo procjenjuje na 40
milijuna dolara. Vjerujem kako je to dosta za bilo kojeg odvjetnika
kojega poţeliš, ili za ĉitavu profesiju."
"Ne ţelim odvjetnika."
"Howarde, nećeš valjda opet prilagati fotografije?"
"Ne. Ovaj put, ne."

Roark je ušao u sobu i sjeo na stolac uz krevet. Dominique je mirno

leţala, gledajući ga. Osmjehnuli su se jedno drugome. Rijeĉi su opet
suvišne, pomislila je i upitala:
"Bio si u zatvoru?"
"Nekoliko sati."
"Kako je bilo?"
"Nemoj sad poĉinjati kao Gail."
"Gail je to teško podnio?"
"Veoma."
"Ja neću."
"Moţda ću morati ići u zatvor na nekoliko godina. Znala si to kada si
mi pristala pomoći."
"Da, znala sam."
"Raĉunam na tebe, da ćeš se brinuti za Gaila, ako odem."
"Raĉunaš na mene?"
Pogledao ju je i klimnuo glavom. "Najdraţa moja...", zazvuĉalo je
kao prijekor.
 "Da?", prošaptala je.
"Zar ti sada nije jasno kako sam ti pripremio klopku?"
"Ĉime?"
"Što bi uĉinila da te nisam zamolio za pomoć?"
"Bila bih s tobom, u tvojemu stanu, u Enrightovoj kući, ovoga
trenutka, javno i otvoreno."
"Znam. Ali, sada ne moţeš. Ti si gospoĊa Gaila Wynanda, ti si izvan
svake sumnje, i svi vjeruju kako si se sluĉajno zatekla na mjestu
eksplozije. Kada bi dopustila da saznaju što smo mi jedno drugome, bilo
bi to priznanje moje krivnje."
"Tako znaĉi."
"Ţelim da ostaneš izvan ovoga. Ako si ikada pomišljala sa mnom
podijeliti moju sudbinu, zaboravi. Neću ti reći što namjeravam, jer te
jedino tako mogu drţati pod nadzorom, do suĊenja. Dominique, ako me
osude, ţelim da ostaneš s Gailom. Raĉunam na to, ja ţelim da ostaneš s
njim, i da mu nikada ne kaţeš ništa o nama: vi ćete biti potrebni jedno
drugome."
"A ako te oslobode?"
"Onda...", pogledom je prešao po sobi, spavaćoj sobi Gaila
Wynanda. "Neću to ovdje izgovoriti. Ali, ti znaš odgovor."
"Voliš ga puno?"
"Da."
"Dovoljno da ţrtvuješ..."
Osmjehnuo se. "Toga se bojiš od prvoga dana mojeg dolaska
ovamo?"
"Da."
Pogledao ju je. "I mislila si kako je moguće?"
"Ne."
"Ne moj rad, i ne ti, Dominique. Nikada. Ali, ovoliko mogu uĉiniti
za njega. Mogu mu prepustiti tebe, ako moram otići."
"Oslobodit će te."
"To nije ono što ţelim ĉuti od tebe."
"Ako te osude, ako te zakljuĉaju u zatvor ili te stave u lance, ako
svaki naslov u novinama bude blato na tvojem imenu, ako ti zauvijek
zabrane graditi, ako me ne puste da te ikada više vidim, neće biti vaţno.
Ne previše. Samo do odreĊene toĉke."
 "Ĉekao sam sedam godina Dominique, da to izgovoriš."
Uzeo je njezinu ruku, podignuo ju i prinio svojim usnama. Drţao ju
je tako, i ona je osjećala njegove usne tamo gdje su prije bile
Wynandove. Tada je ustao.
"Ĉekat ću", rekla je. "Šutjet ću. Neću te traţiti. Obećavam."
Osmjehnuo se i klimnuo glavom. Onda je izišao.

"DogaĊa se, u iznimnim prigodama, da se svjetske sile, ĉija veliĉina

prelazi naše sposobnosti razumijevanja, susretnu u jednom,
jedinstvenom dogaĊaju, poput zraka skupljenih lećom u toĉku najvišeg
sjaja, svima vidljivu. Takav je dogaĊaj nasilje nad Cortlandtom. Tu, u
mikrokozmosu, zlo koje se obrušilo na naš jadni planet od prvoga dana
njegova roĊenja iz svemirske magle, postaje konaĉno prepoznatljivo.
Egoizam jednoga ĉovjeka suprotstavljen svim idejama milosrĊa,
humanizma i bratstva. Egoizam pojedinca koji uništava buduće domove
obespravljenih. Ego jednog ĉovjeka koji osuĊuje tisuće ljudi na uţas
vlaţnih podruma, prljavštinu, bolest i smrt. U ĉasu kada probuĊeno
društvo, s novom sviješću o humanitarnim obavezama ulaţe
veliĉanstven trud da spasi potlaĉene, kada se najveći talenti društva
ujedinjuju da za njih stvore pristojan dom, egoizam jednoga ĉovjeka
pretvara u prah sva dostignuća drugih. A zašto? Zbog nekakvog
nejasnog pitanja osobne taštine, zbog isprazne samovaţnosti. Iskreno,
ţalim što zakoni naše drţave za takav zloĉin ne predviĊaju ništa više od
zatvorske kazne. Takav bi ĉovjek morao biti lišen ţivota. Društvu bi
moralo biti dopušteno riješiti se ljudi poput Howarda Roarka."
Tako je govorio Ellsworth Toohey na stranicama Novih granica.
Odgovorio mu je eho cijele zemlje. Eksplozija Cortlandta trajala je
pola minute. Eksplozija pobješnjele javnosti trajala je i trajala, kao da u
zraku stoji oblak usitnjene ţbuke iz kojega bez prestanka padaju staklo,
hrĊa i otpaci.
Javni tuţitelj je podignuo optuţnicu protiv Howarda Roarka, koji je
izjavio: "Ne osjećam se krivim." Nakon toga odbio je svaki komentar.
Pušten je uz kauciju koju je poloţio Gail Wynand, i ĉekao poĉetak
suĊenja.
Bilo je puno nagaĊanja o njegovim motivima. Neki su spominjali
profesionalnu zavist. Ĉulo se kako postoji odreĊena sliĉnost izmeĊu
dizajna Cortlandta i Roarkova arhitektonskog stila, kako su Keating,
Prescott i Webb moţda malo posudili od Roarka, ali "to je bila legitimna
adaptacija", "ne postoji vlasništvo nad idejama", "u demokraciji
umjetnost pripada svima", i kako je Roark bio moţda potaknut
osvetniĉkim bijesom umjetnika koji vjeruje da su kopirali njegove ideje.
Ništa od svega nije bilo posve jasno, ali nitko se nije previše brinuo
zbog motiva. Sve se to konaĉno svodilo na problem pojedinca protiv
većine. Pojedinac nije imao pravo na motiv.
Radilo se o zgradi podignutoj iz dobroĉinstva, za siromašne. Zgradi
podignutoj na desecima tisuća godina uĉenja kako su milosrĊe i
samopoţrtvovnost apsoluti u koje se ne sumnja, mjerilo vrline i
vrhunski ideal. Deset tisuća godina u kojima se propovijedalo o sluţenju
i ţrtvovanju - ţrtvovanju kao osnovnom naĉelu ţivota - sluţiti ili biti
sluţen, uništiti ili biti uništen, ţrtvovanje je plemenito, iskoristi to kako
znaš, s koje god strane ţeliš, sluţenje i ţrtvovanje, sluţenje, sluţenje,
sluţenje...
Nasuprot tomu stajao je ĉovjek koji nije ţelio sluţiti, ni vladati.
Ĉovjek koji je poĉinio jedini neoprostivi zloĉin.
Bio je to skandal, praćen uobiĉajenom bukom i uobiĉajenom
samodopadnošću pravednih, kako i priliĉi svakom linĉu. Ali, u
ogorĉenju svakoga tko je o tome govorio, bilo je silovitoga, osobnog
bijesa.
"On je samo egomanijak, bez osjećaja za moral."
- rekla je ugledna gospoĊa dotjerana za dobrotvornu priredbu, ne
usuĊujući se ni pomisliti kakva bi joj mogućnost osobnog izraza
preostala i ĉime bi se mogla razmetati pred prijateljima, ako bi
dobrotvorni rad prestao biti vrlina kojom se sve iskupljuje.
- rekao je socijalni radnik koji u ţivotu nije pronašao svrhu, niti je u
svojoj sterilnoj duši bio u stanju proizvesti je, ali je uţivao u vlastitom
ćudoreĊu i nezasluţenom priznanju drugih, milostivo gurajući prste u
tuĊe rane.
- rekao je pisac koji ne bi znao pisati kad bi mu tema o sluţenju i
ţrtvovanju bila oduzeta - pisac koji je u uši pozornih slušatelja jecao
koliko ih voli i kako će ih uvijek voljeti, i molio da, zauzvrat, i oni njega
vole, makar malo.
 - rekla je novinarka koja je upravo kupila vilu na selu, jer je s toliko
njeţnosti pisala o malim ljudima.
- rekli su svi mali ljudi ţeljni priĉa o ljubavi, velikoj ljubavi, ljubavi
koja ne bira, ljubavi koja sve obuhvaća, sve prašta i sve dopušta.
- rekao je svaki drugorazredan ĉovjek koji ne bi mogao postojati kad
ne bi postojao kao pijavica na dušama drugih.
Ellswort Toohey je samo gledao, slušao i smiješio se.
Gordon L. Prescott i Gus Webb odlazili su na veĉere i koktele: s
njima se postupalo s njeţnom, ljubopitljivom usrdnošću, kao da su
upravo preţivjeli katastrofu. Izjavljivali su kako ne razumiju kakav je
uopće motiv Roark mogao imati, i zahtijevali pravdu.

Peter Keating nije nikamo odlazio. Odbio je susretati se s novinarima.

Odbio je susresti se s bilo kime. Ali, dao je pismenu izjavu kako Roark
nije kriv. Njegova je izjava sadrţavala ĉudnovatu reĉenicu, posljednju u
tekstu, koja je glasila: "Ostavite ga na miru, molim vas, moţete li ga
ostaviti na miru?"
Oko Cordove kuće šetali su prosvjednici, ĉlanovi Vijeća ameriĉkih
graditelja. Nije bilo svrhe jer se u Roarkovim uredima nije radilo.
Poslovi koji su trebali zapoĉeti, otkazani su.
Bila je to solidarnost: debitantica koja je pedikirala noge, kućanica
koja je birala mrkvu, knjigovoĊa koji je ţelio postati pijanist ali nije,
pronašavši izgovor u sestri kojoj mora pomagati, radnik koji je mrzio
svoj posao, intelektualac koji je sve mrzio, ujedinjeni poput braće u
pravu na zajedniĉki bijes, bijes koji lijeĉi dosadu, bijes koji ih spašava
od njih samih, a oni su dobro znali kakav je blagoslov biti spašen od
sebe samoga. Ĉitatelji su bili jednodušni. Tisak je bio jednoglasan.
Gail Wynand krenuo je protiv svih.
"Gail", zgranuto je rekao Alvah Scarret. "Ne moţemo braniti
dinamitaša!"
"Ušuti, Alvah", odgovorio je Wynand, "prije nego ti razbijem zube."
Na sredini svojeg ureda Gail Wynand je stajao uspravno, glave
zabaĉene prema natrag, zadovoljan što je ţiv, kao one daleke noći na
palubi trajekta, nasuprot svjetlostima grada ispred sebe.
"U prljavim optuţbama koje slušamo ovih dana", pisalo je u
uvodniku Zastava, potpisanim velikim slovima Gail Wynand, "svi kao
da zaboravljaju jednu pojedinost: Howard Roark se vlastima predao
sam, svojevoljno. Ako je on raznio tu zgradu, zar je morao ostati na
mjestu zloĉina i biti uhićen? Ali, mi ne ĉekamo ĉuti njegove razloge.
Optuţili smo ga bez suda. Mi ţelimo da on bude kriv. Oĉarani smo
ovim sluĉajem. Ono što slušate nije indignacija, nego naslada. Svaki
nepismeni manijak, svaki ništavni idiot koji poĉini gnjusan zloĉin,
dobiva od nas mrvicu saţaljenja, i pokreće vojsku ĉovjekoljubivih
branitelja. Ali, genijalan ĉovjek kriv je po definiciji. Stoji tvrdnja: velika
je nepravda osuditi ĉovjeka samo zato što je slab i malen. Pitanje je
ipak, koji stupanj izopaĉenosti je dostignulo ovo društvo ako osuĊuje
ĉovjeka samo zato što je jak i velik? Takvo je, meĊutim, ukupno
moralno ozraĉje našega stoljeća, stoljeća drugorazrednih."
"Ĉujemo povike", pisalo je u drugome Wynandovu uvodniku, "kako
Howard Roark svoju karijeru provodi na sudovima. To je istina.
Ĉovjeku poput Howarda Roarka ovo društvo neprestano sudi. Koga to
optuţuje, Roarka ili društvo?"
"Mi nikada nismo pokušali shvatiti što je to što zovemo
veliĉanstvenim u ĉovjeku i kako to prepoznati", pisalo je u sljedećem
Wynandovu uvodniku. "Zakljuĉili smo, u stanju opće otupjelosti, kako
se veliĉina mjeri samopoţrtvovnošću. Ţrtvovati sebe, ponavljamo poput
imbecila, najveća je od svih vrlina. Stanimo trenutak i razmislimo o
tome. Da li je ţrtvovanje vrlina? Moţe li ĉovjek ţrtvovati svoj
integritet? Svoju ĉast? Svoju slobodu? Ideale? Uvjerenja? Iskrenost
svojih osjećaja? Neovisnost svojih misli? To je najvrednije što ĉovjek
posjeduje. Sve što ţrtvuje da bi to saĉuvao i nije ţrtva, nego unosan
posao. Nijedan razlog ni naĉelo, nisu dostatni da bi ĉovjek to ţrtvovao.
Nije li vrijeme da prestanemo propovijedati zle i opasne besmislice?
Ţrtvovati sebe? Upravo sebe ne moţe se i ne smije ţrtvovati. Ne postoji
ništa vrednije divljenja od ĉovjeka koji nije ţrtvovao svoje Ja."
Ovaj uvodnik citiran je u Novim granicama i mnogim drugim
novinama pod naslovom: "Vidi tko se javlja!"
Gail Wynand se smijao. Otpor ga je hranio i jaĉao. Bio je to rat, a on
već godinama nije uţivao u pravoj bitki, još od vremena kad je usprkos
golemim prosvjedima sviju iz struke, postavljao temelje svojega carstva.
Bilo mu je darovano nemoguće, nezamisliv san svakoga ĉovjeka:
upotrijebiti polet i ţar mladosti zajedno s mudrošću koju je donijelo
iskustvo. Nov poĉetak i vrhunac, istodobno. Ţivio sam ĉekajući,
pomislio je, ovakav trenutak.
Dvadeset dva njegova dnevna lista, svi magazini i filmske novosti,
dobili su istu naredbu: Obraniti Roarka. Uvjeriti javnost. Razbiti
atmosferu linĉa.
"Kakve god bile ĉinjenice", objasnio je Wynand svojim novinarima,
"ovo suĊenje neće biti na osnovu njih. Ovo će se suĊenje temeljiti na
mišljenju javnosti. Mi smo oduvijek odreĊivali mišljenje javnosti.
Uĉinimo to opet. Plasirajte im Roarka. Ne zanima me kako. Tome sam
vas već nauĉio. Vi ste struĉnjaci za plasman. Pokaţite mi sada koliko
vrijedite."
Tišina je bila jedini odgovor: novinari su se pogledavali, Alvah
Scarret je brisao znoj s ĉela, ali, pokorili su se.
Zastave su objavile sliku Enrightove kuće pod naslovom: "Da li je
ovo ĉovjek kojega ţelite uništiti?" Zatim fotografiju Wynandove kuće:
"Moţe li netko ovo nadmašiti?" Sliku doline Monadnock: "Zar je ovo
ĉovjek koji društvu nije ništa dao?"
Zastave su objavile Roarkov ţivotopis, potpisan imenom za koje
nitko nikada nije ĉuo; napisao ga je Gail Wynand. Zastave su objavile
seriju ĉlanaka o poznatim suĊenjima nevinim ljudima, osuĊenima samo
zbog predrasuda vremena u kojemu su ţivjeli. Zastave su pisale o
velikim liĉnostima koje je društvo pretvorilo u muĉenike: o Sokratu,
Galileu, Pasteuru, misliocima, znanstvenicima, dugom nizu junaka koji
su stajali sami i prkosili mnoštvu.
"Ali, Gail, za ime Boga, Gail, to je bilo vladino stambeno naselje!",
jadikovao je Alvah Scarret.
Wynand ga je bespomoćno pogledao:" Sve vas oĉito nije moguće
uvjeriti kako to nije bitno. U redu, idemo pisati o planskoj izgradnji koju
sponzorira vlada."
Zastave su objavile izvješća o stambenim namještaljkama: ucjenama,
nestruĉnosti, zgradama zidanim pet puta skuplje od cijene koju bi
naplatio privatni poduzetnik, o podignutim i napuštenim naseljima, o
oĉajnim promašajima koji su prihvaćani, hvaljeni, kojima se sve
opraštalo, zaštićenih poput svetih krava altruizma. "Kaţe se da je put u
pakao poploĉan dobrim namjerama", pisale su Zastave. "No, moţda nas
nikada nisu nauĉili razabrati koje to namjere konstruiraju dobro? Nije li
vrijeme da nauĉimo? Na ovome svijetu nikada nije bilo toliko dobrih
namjera, izreĉenih tako glasno. A pogledajte ga samo."
Uvodnike Zastava pisao je Gail Wynand, s plavom olovkom u ruci,
stojeći uz pult u slagarnici, ispisujući na golemim komadima tiskovnog
papira, slova velika dva centimetara. Na kraju tekstova, povuĉeni oštrim
potezima, uvijek bi bili slavni inicijali: G.W. Nikada prije u njima nije
bilo toliko neprikrivenoga ponosa.
Dominique se oporavila i preselila u njihovu ladanjsku kuću.
Wynand je vraćajući se kasno noću, ĉesto sa sobom dovodio Roarka.
Sjedili bi skupa u salonu, pokraj prozora kroz koje je ulazila proljetna
noć. Ispod zidova kuće tamne padine brijega spuštale su se blago prema
jezeru: voda je svjetlucala izmeĊu drveća, daleko dolje. Nisu razgovarali
o suĊenju. Wynand je priĉao o kampanji koju vodi, neutralno, kao da se
sve to nimalo ne odnosi na Roarka. Stojeći u sredini sobe, rekao bi:
"U redu, bila je dostojna prezira, ukupna karijera Zastava. Ali, ovime
će se iskupiti, Dominique. Znam kako ti nikada nisi razumjela zašto ja
nisam osjećao sram. Zašto volim Zastave. Sada ćeš vidjeti odgovor.
Moć. Imam moć koju nikada nisam upotrijebio. Sada ćeš vidjeti korist i
smisao. Mislit će ono što ja ţelim da misle. Napravit će ono što im ja
kaţem da naprave. Zato što ovo jest moj grad i ja jesam onaj tko ovdje
odluĉuje. Howarde, prije nego što poĉne suĊenje, ja ću ih obraditi do te
mjere da neće postojati porotnik koji bi se usudio okriviti tebe."
Nije mogao spavati. Nije ţelio spavati. "Idite vi", rekao bi Roarku i
Dominique. "Brzo ću doći." Zatim bi Dominique, iz svoje spavaće sobe,
i Roark iz sobe za goste, s druge strane hodnika, satima slušali odjeke
Wynandovih koraka po terasi. Bilo je nekakvoga radosnog nemira u
tome zvuku, svaki korak zvonio je kao baĉeno sidro, kao izjava
zakucana o pod.
Jedanput su, kasno noću, kad ih je Wynand poslao na spavanje,
zastali na stubištu. U salonu ispod njih zaĉuo se oštar prasak šibice;
zvuk je donio sliku ruke koja pali prvu cigaretu iz niza koji će trajati do
zore, malen, crveni ţar koji će krećući se od kraja do kraja terase, pratiti
udarce koraka.
Pogledali su prema dolje, i onda jedno u drugo.
"Ovo je uţasno", rekla je Dominique.
"Divno je", odgovorio je Roark.
 "On ti ne moţe pomoći, što god uĉinio."
"Znam da ne moţe. Ne radi se o tome."
"On riskira sve što ima da bi spasio tebe. On ne zna da će me
izgubiti, ako se ti spasiš."
"Dominique, što bi za njega bilo gore? Izgubiti tebe, ili svoj rat?"
Klimnula je glavom, slaţući se. Dodao je: "Ti znaš kako nisam ja ono
što ţeli spasiti. Ja sam samo izgovor."
Podignula je ruku i dotaknula mu obraz, lagano, vrhovima prstiju.
Nije sebi mogla dopustiti više od toga. Okrenula se i otišla prema svojoj
sobi, slušajući kako se na njegovoj zatvaraju vrata.
"Nije li primjereno", pisao je Lancelot Clokey u tekstu koji su
objavile mnoge novine, "što Wynandova izdanja brane Howarda
Roarka? Ako još itko sumnja u moralnu problematiku ovog
uţasavajućeg sluĉaja, ovo je dokaz tko je tko, tko kome pomaţe.
Wynandova izdanja, ta utvrda ţutoga tiska, vulgarnosti, korupcije i
smeća, ta smišljena uvreda javnog ukusa i pristojnosti, to intelektualno
podzemlje predvoĊeno ĉovjekom koji ima manju svijest o naĉelima od
kanibala, Wynandove novine zaista jesu pravo mjesto za veliĉanje
Howarda Roarka, i on je s punim legitimitetom njihov junak. Nakon što
je ĉitav ţivot posvetio uništenju integriteta tiska, primjereno je da Gail
Wynand danas pruţa punu potporu prijatelju iz redova dinamitaša."
"Sve ove govorancije", rekao je javno Gus Webb, "su gluposti. Reći
ću vam o ĉemu se radi. Taj tip Wynand, sa svojim je nekretninama
godinama otimao golemu lovu, baš golemu, guleći koţu glupanima.
Sad, sviĊa li se njemu kad vlada pokaţe zube i izbaci ga iz igre, zato da
bi mali ĉovjek dobio krov nad glavom i zahod za svoje klince? Moţete
se kladiti u što hoćete da mu se ne sviĊa, i to nimalo. To je dogovorena
akcija te dvojice, Wynanda i tog crvenokosog, i ako mene pitate, deĉko
je od Wynanda pokupio dobru lovu da odradi posao."
"Iz pouzdanih izvora doznajemo", pisalo je u nekom radikalnom
listu, "kako je Cortlandt bio samo prvi korak divovskog plana da se
sabotira i digne u zrak svaki vladin projekt, svaka elektriĉna centrala,
pošta i škola u Americi. Ovu urotu, kako vidimo, vodi Gail Wynand, i
još neki okorjeli kapitalisti njegova kova, što ukljuĉuje nekolicinu
najbogatijih ljudi u zemlji."
 "Premalo pozornosti posvećeno je ţenskom aspektu ovoga sluĉaja",
pisala je Sally Brent u Novim granicama. "Uloga koju je odigrala
gospoĊa Gaila Wynanda u najmanju je ruku, krajnje sumnjiva. Nije li
nevjerojatna podudarnost što je upravo gospoĊa Wynand, baš u pravome
trenutku, udaljila noćnog ĉuvara? A sada njezin muţ pokreće nebo i
zemlju u obranu gospodina Roarka? Da nismo zaslijepljeni glupom,
besmislenom, zastarjelom kavalirštinom prema takozvanim lijepim
ţenama, ovaj dio priĉe ne bi bio zataškan. Da nema našega
strahopoštovanja pred društvenim poloţajem gospoĊe Wynand i
takozvanim ugledom njezina supruga, koji, kad smo već kod toga, od
sebe radi pravu budalu, postavili bismo nekoliko pitanja o priĉi prema
kojoj je ona zamalo poginula u eksploziji. Kako mi to uopće znamo?
Lijeĉnike je moguće potplatiti, kao i svakoga drugog, a gospodin Gail
Wynand je struĉnjak u takvim stvarima. Ako sve ovo uzmemo u obzir,
moţda napokon ugledamo obrise neĉega što se moţe nazvati krajnje
odioznim ţivotnim stilom."
"Stajalište koje zauzimaju Wynandove publikacije", pisalo je u
jednome malom, konzervativnom listu, "istodobno je neshvatljivo i
sramotno."
Broj prodanih primjeraka Zastava padao je iz tjedna u tjedan,
brzinom koja se povećavala s padom, kao u dizalu bez kontrole.
Naljepnice i znaĉke s natpisom 'Mi ne ĉitamo Wynanda' mnoţile su se
na zidovima, u podzemnim prolazima, na automobilskim staklima i
ovratnicima kaputa. U kinima su Wynandove filmske novosti
doĉekivane zviţducima. Zastave su nestale s novinskih kioska:
prodavaĉi su ih morali drţati, ali su ih skrivali ispod pulta i vadili
gunĊajući, samo na zahtjev. Teren je bio spreman, temelji davno
uzdrmani: sluĉaj Cortlandt osigurao je završni udarac.
Roark je bio gotovo zaboravljen u buri nezadovoljstva protiv Gaila
Wynanda. Najoštriji prosvjedi dolazili su upravo iz redova njegovih
ĉitatelja: ţenskih klubova, svećenika, majki, krugova malih obrtnika.
Alvah Scarret morao je biti udaljen iz sobe u kojoj su se svaki dan
razvrstavala pisma uredništvu: u poĉetku ih je ĉitao, ali su se kolege s
posla pobrinule da to više ne radi - ponavljanje iskustva, zakljuĉili su,
dovelo bi do srĉanog udara.
 Zaposlenici Zastava radili su u tišini. Nije više bilo potajnog
pogledavanja, prigušenih psovki, traĉeva u toaletima. Neki su dali otkaz.
Ostali su radili, sporo, s naporom, kao ljudi koji su priĉvrstili pojaseve
za spašavanje i ĉekaju neizbjeţno.
Gail Wynand je primijetio oklijevanje u svemu oko sebe. Kad bi
ušao u zgradu Zastava, sluţbenici bi se ukopali na mjestu, ali je odgovor
na njegov pozdrav dolazio sekundu prekasno; ako bi se osvrnuo, vidio je
poglede koji ga prate. "Da, gospodine Wynand", kako su uvijek
odgovarali na njegove naredbe, bez stanke izmeĊu posljednjega sloga
njegova glasa i prvoga sloga njihovih glasova, sad je kasnilo. Stanka je
bila gotovo opipljiva: odgovor je zvuĉao poput reĉenica na ĉijem
poĉetku, umjesto na kraju, stoji upitnik.
"Jedan mali glas" se nije oglasio o sluĉaju Cortlandt. Dan nakon
eksplozije, Wynand je pozvao Tooheyja u svoj ured i rekao: "Slušaj, ti.
Nijedno slovo o ovome u tvojoj rubrici. Razumiješ? Što radiš i za koga
navijaš izvan ovih zidova nije moj problem, u ovome trenutku. Ali, ako
budeš previše navijao, pozabavit ću se tobom kad ovo proĊe."
"Da, gospodine Wynand."
"Što se tiĉe tvoje rubrike, ti si gluh, glup i slijep. Nemaš pojma o
eksploziji. Nikada nisi ĉuo za nekog tko se zove Roark. Ne znaš ništa o
nekakvom Cortlandtu. Sve dok si u ovoj kući."
"Da, gospodine Wynand."
Wynandov stari prijatelj i odvjetnik koji je za njega godinama radio,
pokušao ga je zaustaviti.
"Gail, o ĉemu se radi? Ponašaš se kao dijete, kao ţutokljunac. Saberi
se ĉovjeĉe."
"Prekini", rekao je Wynand.
"Gail, ti si... ti si bio najveći novinar na svijetu. Zar te ja moram
upozoravati na oĉigledno? Nepopularna tema opasna je za svakoga. Za
popularne novine ona je samoubojstvo."
"Ako ne prekineš, isplatit ću te i uzeti drugog odvjetnika."
Wynand je poĉeo raspravljati s uglednicima koje je susretao na
ruĉkovima i veĉerama. Nikada prije nije se prepirao oko neke teme, niti
ju zastupao. Jednostavno bi izgovorio svoj zakljuĉak paţljivim
slušateljima. Više ih nije bilo. Okruţivala ga je nezainteresirana tišina,
napola dosada, napola prezir. Ljudi koji su upijali svaku njegovu rijeĉ
kada bi govorio o burzi, nekretninama, propagandi, politici, sada nisu
pokazivali nikakvo zanimanje za njegovo mišljenje o umjetnosti,
veliĉini i apstraktnoj pravdi.
Ĉuo je nekoliko odgovora:
"Da, Gail, da, jasno. Ali, s druge strane mislim da je to prokleto
sebiĉan ĉin obiĉnog pojedinca. To i jest problem današnjega svijeta,
sebiĉnost. Ima je previše, svuda oko nas. Lancelot Clokey je to i rekao u
svojoj novoj knjizi, sjajna knjiga, posvećena njegovu djetinjstvu,
sigurno si je ĉitao, vidio sam tvoju sliku s Clokeyjem. Clokey je
proputovao svijet i zna o ĉemu govori."
"Da, Gail, ali zar nisi ti pomalo staromodan u ovome sluĉaju? Ĉemu
sve te priĉe o velikim ljudima? Što je veliko u glorificiranom polagaĉu
cigli? Tko je uopće velik? Mi smo svi samo ţlijezde, kemija, i ono što
smo pojeli za doruĉak. Lois Cook je to odliĉno objasnila u onoj maloj,
kako se ono zvala knjiga, da, "Kicoš u ţuĉi". Pa, gospodine, tvoje
Zastave su tu knjigu uzdizale u zvijezde."
"Ali, gledaj, Gail, on je morao prvo pomisliti na druge, ne na sebe.
Mislim da ĉovjek u ĉijem srcu nema ljubavi, ne vrijedi puno. Slušao
sam to sinoć na predstavi, velika predstava, novi Ikeov komad, kako
mu je ono do vraga prezime? Moraš to pogledati, tvoj Jules Fougler
nazvao je predstavu hrabrom i suptilnom teatarskom poemom."
"Sve si to dobro objasnio, Gail, i ne znam što bih rekao protiv toga,
ne znam gdje si pogriješio, ali ne zvuĉi mi ispravno jer je Ellsworth
Toohey, nemoj me pogrešno razumjeti, ja apsolutno nisam pristalica
njegovih politiĉkih stajališta, znam da je radikal, ali s druge strane mora
se priznati da je velik idealist, velikoga srca, dakle, Ellsworth Toohey je
rekao..."
Bili su to milijunaši, bankari, industrijalci, poslovni ljudi, koji su se u
prigodnim govorima na sluţbenim ruĉkovima neprestano ţalili kako ne
razumiju zašto svijet ide k vragu.
Jednoga jutra dok je Wynand, izašavši iz svojeg automobila ispred
zgrade Zastava, prelazio preko ulice, u susret mu je potrĉala ţena.
Ĉekala ga je pred ulazom. Bila je krupna, srednjih godina, u prljavoj
pamuĉnoj haljini i sa zguţvanim šeširom na glavi. Lice joj je bilo
podbuhlo, oronulo, usne bez oblika, a oĉi crne, okrugle i uţarene. Stala
je ispred Wynanda i u lice mu bacila pregršt truloga lišća od cikle. Nije
bilo ploda, samo lišće, mekano i sluzavo, povezano uzicom. Pogodilo ga
je u obraz, palo i otkotrljalo se ploĉnikom.
Wynand je mirno stajao, gledajući ţenu. Vidio je bijelo meso,
pobjedonosno otvorena usta, zlo lice uvjereno u svoju vrlinu. Prolaznici
su je zadrţali, i ona je izvikivala neizrecive prostote. Wynand je
podignuo ruku i spustio glavu, dajući im znak neka ju puste, i ušao u
zgradu Zastava. Na obrazu mu je ostala mrlja zelenkasto-ţute boje.
"Ellsworthe, što da radimo?", jadikovao je Alvah Scarret. "Što?"
Ellswort Toohey je sjedio naslonjen na rub svojega stola, i
osmjehivao se kao da bi najradije izljubio Scarreta.
"Zašto ne dignu ruke od te proklete priĉe, Ellsworthe? Zašto se ne
dogodi nešto veliko i skine ovo s naslovnih stranica? Zar ih ne bismo
mogli preplašiti nekom meĊunarodnom krizom, ili neĉim sliĉnim? U
ĉitavom ţivotu nisam vidio da ljudi toliko polude zbog ovakve sitnice!
Podmetnuti dinamit! Boţe, Ellsworthe, pa to je sluĉaj za posljednju
stranicu! Imamo to svaki mjesec, gotovo u svakom štrajku, sjećaš li se?
- štrajk krznara, štrajk radnika kemijskih ĉistionica... oh, do vraga!
Ĉemu ovaj bijes? Koga je briga! Zašto im je ovo vaţno?"
"Postoje okolnosti Alvah, u kojima problemi o kojima je rijeĉ uopće
nisu navodne ĉinjenice. Reakcija javnosti samo se ĉini pretjeranom, ali
zapravo nije. Ne bi smio biti tako zlovoljan. IznenaĊuješ me. Trebao bi
zahvaliti svojoj sretnoj zvijezdi. Vidiš, upravo sam na to mislio kad sam
govorio o pravome trenutku. Pravi trenutak uvijek se pojavi. Proklet bio
ako sam oĉekivao da ću ga dobiti ovako, na tanjuru! Razvedri se malo,
Alvaho. Sada mi preuzimamo stvar."
"Kakvu stvar?"
"Wynandova izdanja."
"Ti si lud, Ellsworthe. Kao i svi. Posve lud. Kako to misliš? Gail ima
51% od..."
"Alvah, oboţavam te! Ti si srce, Alvah, i ja te puno volim, samo kad
ne bi bio takva budala, takva prokleta budala, pa da mogu i razgovarati s
tobom. Boţe, kad bih barem s nekim mogao razgovarati!"
Ellsworth Toohey je jedne veĉeri pokušao razgovarati s Gusom
Webbom, ali se razoĉarao. Gus Webb je razvlaĉeći rijeĉima zakljuĉio:
"Tvoj je problem, Ellsworthe, što si previše romantiĉan. Previše
prokleto metafiziĉan. Što se toliko naslaĊuješ? Ova stvar nema praktiĉne
vrijednosti. Nema se u što zagristi, nakon tjedan ili dva. Da ju je barem
raznio punu ljudi, nekoliko djece u komadima, onda bi imao nešto.
Onda bih i ja to volio. Pokret bi to mogao iskoristiti. Ali, ovo? Hej,
poslat će budalu u zatvor i kraj. Ti - realist? Ti si neizljeĉiv primjerak
intelektualca. Eto, to je ono što jesi. I ti misliš kako si ĉovjek
budućnosti? Ne zavaravaj se, srećo. Ja sam taj."
"Imaš pravo, Gus", odgovorio je Toohey, i uzdahnuo.
 14

"TOLIKO JE LIJEPO OD VAS, GOSPODINE TOOHEY", PONIZNO JE REKLA

gospoĊa Keating. "Jako mi je drago što ste došli. Ne znam što raditi s
Peteyem. Nikoga ne ţeli vidjeti. Ne odlazi na posao. Bojim se za njega,
gospodine Toohey. Oprostite mi što vas gnjavim. Moţda mu vi moţete
pomoći da se izvuĉe iz ovoga. On vas oboţava, gospodine Toohey."
"U to sam uvjeren. Gdje je?"
"Tamo, u svojoj sobi. Ovuda, gospodine Toohey."
Bio je to neoĉekivan posjet. Toohey godinama nije dolazio. GospoĊa
Keating je osjećala iskrenu zahvalnost. Hodala je ispred njega hodnikom
i otvorila vrata bez kucanja, u strahu da će njezin sin, kad najavi
posjetitelja, odbiti ga primiti. Vedro je rekla:
"Gledaj, Petey, kakvoga gosta imam za tebe!"
Keating je podignuo glavu; sjedio je za pretrpanim stolom, pognut
ispod slaboga svjetla iskrivljene svjetiljke. Rješavao je kriţaljku
izrezanu iz nekih novina. Na stolu je bila ĉaša osušenog ruba crvene
boje, što je nekada bio sok od rajĉica, kutija slagalica, špil karata i
Biblija.
"Zdravo, Ellsworthe", rekao je osmjehnuvši se. Nagnuo se naprijed,
kao da će ustati, ali je na pola puta odustao.
Vidjevši osmijeh, gospoĊa Keating je brzo izišla i zatvorila vrata za
sobom.
Osmijeh je išĉeznuo, ne pokazavši se do kraja. Bio je to instinkt
sjećanja. Zatim se vratilo sjećanje na mnoge stvari koje je nastojao ne
razumjeti.
"Zdravo, Ellsworthe", ponovio je, bespomoćno.
Stojeći ispred njega, Toohey je sa zanimanjem promatrao sobu i stol.
"Dirljivo, Peter", rekao je. "Vrlo dirljivo. Siguran sam da bi on to
cijenio, kad bi mogao vidjeti."
"Tko?"
"Nisi baš priĉljiv u posljednje vrijeme, zar ne, Peter? Niti osobito
društven?"
"Ja sam te ţelio vidjeti, Ellsworthe. Ţelio sam razgovarati."
 Toohey je uhvatio stolac za naslon, teatralnim ga pokretom okrenuo
zrakom u širokom luku, spustio pokraj stola, i sjeo.
"Pa, zato sam ovdje", rekao je. "Da bih ĉuo što mi imaš reći."
Keating je šutio.
"Onda?"
"Ne smiješ misliti kako se nisam s tobom htio vidjeti, Ellsworthe.
To... ono što sam rekao majci, neka ne pušta nikoga... to se odnosilo
samo na novinare. Progone me."
"Oh, kako se vremena mijenjaju! Sjećam se kad te se nije moglo
odvojiti od njih."
"Ellsworthe, meni nije ostalo nimalo smisla za šalu. Ni najmanje."
"Što je sretna okolnost. U suprotnome bi umro od smijeha."
"Ja sam tako umoran, Ellsworthe... Drago mi je što si došao."
Svjetlo se odbijalo od Tooheyjevih naoĉala i Keating mu nije mogao
vidjeti oĉi: samo dva kruga prevuĉena metalnim premazom, poput
ugašenih svjetala automobila u kojima je odraz neĉega što se pribliţava
iz daljine.
"Misliš da se ovime moţeš izvući?", pitao je Toohey.
"Ĉime?"
"Ulogom pustinjaka. Velikim ispaštanjem. Lojalnom šutnjom."
"Ellsworthe, što je tebi?"
"On znaĉi nije kriv, zar ne? Ti samo lijepo moliš neka ga ostavimo
na miru?"
Keatingova ramena su se pomaknula naprijed, više u pokušaju nego
u pokretu uspravljanja, ali ipak u pokušaju, i ĉeljust mu se pokrenula
dovoljno da izgovori:
"Što hoćeš?"
"Cijelu priĉu."
"Zašto?"
"Traţiš da ti olakšam? Traţiš dobar izgovor, Peter? Mogao bih ti
pomoći, znaš. Mogao bih ti dati trideset tri izgovora, sve same plemenite
razloge, i ti bi progutao svaki od njih. Ali, nisam osobito raspoloţen da
ti olakšavam. Reći ću samo istinu: zato da bih ga poslao u zatvor,
tvojeg junaka, tvojeg idola, tvojeg velikodušnog prijatelja, tvojeg anĊela
ĉuvara!"
"Nemam ti što ispriĉati, Ellsworthe."
 "Bolje prizovi to malo preostale pameti i shvati kako mi nisi
dorastao. Priĉat ćeš ako ja ţelim da priĉaš, a ja nemam vremena za
gubljenje. Tko je projektirao Cortlandt?"
"Ja."
"Zar tebi nije jasno da sam struĉnjak za arhitekturu?"
"Ja sam projektirao Cortlandt."
"Kao i Cosmo-Slotnick?"
"Što hoćeš od mene?"
"Hoću te na klupi za svjedoke, Petey. Hoću da na sudu ispriĉaš cijelu
priĉu. Tvoj prijatelj nije tako proziran. Ja ne znam što on sprema. To
zadrţavanje na mjestu zloĉina je previše lukavo. Znao je kako će biti
osumnjiĉen, i igra igru. Bog zna što će izgovoriti na sudu. Svi su zapeli
oko motiva. Ja znam što je njegov motiv. Nitko mi ne bi vjerovao kad
bih pokušao objasniti, i zato ćeš ti sve to reći pod zakletvom. Reći ćeš
istinu. Ti ćeš im reći tko je projektirao, i zašto."
"Ja sam ga projektirao."
"Ako to misliš izjaviti na sudu, morat ćeš napraviti nešto u vezi s
kontrolom mišića. Zašto drhtiš?"
"Ostavi me na miru."
"Prekasno je za to, Petey. Jesi li ikada ĉitao Fausta?"
"Što hoćeš?"
"Glavu Howarda Roarka."
"On nije moj prijatelj. On to nikada nije bio. Znaš što mislim o
njemu."
"Znam, ti prokleta budalo! Znam da si ga cijeloga ţivota oboţavao.
Kleknuo si, oboţavao ga, i zabio mu noţ u leĊa. Nisi imao dovoljno
hrabrosti ĉak ni za vlastitu pakost. Nisi se mogao odluĉiti. Mene si
mrzio, oh, ne misliš valjda kako to ne znam? - i slijedio me. Njega si
volio, i uništio ga. O da, uništio si ga potpuno, Petey, i sada nemaš kamo
pobjeći i morat ćeš ići do kraja."
"Zašto ti je on toliko vaţan? Zašto je tebi sve ovo toliko vaţno?"
"Davno si se to trebao zapitati. Ali, nisi. Što samo govori kako si
znao, oduvijek znao. To je razlog zbog kojega drhtiš. Zašto bih ti ja
pomagao da laţeš samome sebi? Radio sam to deset godina. Zato si me i
slijedio, jednako kao i svi drugi. Ali, ne moţe se dobiti nešto u zamjenu
za ništa. Premda moje socijalistiĉke teorije tvrde suprotno. Dobio si ono
što si od mene traţio. Sad je moj red."
"Ne ţelim razgovarati o Howardu. Ne moţeš me prisiliti."
"Ne? Zašto me onda ne izbaciš van? Zašto me ne uhvatiš za grlo i
zadaviš? Puno si jaĉi od mene. Ali, nećeš. Ne moţeš. Vidiš li sada
prirodu snage, Petey? Fiziĉka sila? Mišići, pištolji, novac? Trebao bi se
naći s Gailom Wynandom. Imaš mu toliko toga za reći. Hajde, Peter.
Tko je projektirao Cortlandt?"
"Ostavi me na miru!"
"Tko je projektirao Cortlandt?"
"Pusti me!"
"Tko je projektirao Cortlandt?"
"Gore je... ovo... što ti radiš... mnogo gore..."
"Od ĉega?"
"Od onoga što sam ja napravio Luciusu Heyeru."
"Što si mu napravio?"
"Ubio sam ga."
"O ĉemu priĉaš?"
"Ono je bilo bolje. Pustio sam ga neka umre."
"Ne priĉaj gluposti."
"Zašto ţeliš ubiti Howarda?"
"Ne ţelim ga ubiti. Ţelim ga u zatvoru. Razumiješ? U zatvoru. U
ćeliji. Iza rešetaka. Zakljuĉanog, onemogućenog, zavezanog - i ţivog.
Ustajat će kad mu kaţu da ustane. Jest će ono što mu daju. Kretat će kad
mu kaţu da krene i stat će kad mu narede. Ići će u tvornicu raditi vreće
od jute, kad mu odrede, i radit će kako mu odrede. Gurat će ga ako ne
bude išao dovoljno brzo i tresnuti u lice kad im se prohtije, i prebit će ga
gumenim crijevom, ako ne bude slušao. I on će slušati. Primat će
naredbe. On će primati naredbe!"
"Ellsworthe", vrisnuo je Keating, "Ellsworthe!"
"Zlo mi je od tebe! Ne moţeš podnijeti istinu? Ne, ti je traţiš
zašećerenu. Zato mi je draţi Gus Webb. Napokon netko tko nema
iluzija!"
Ĉuvši vrisak, gospoĊa Keating je naglo otvorila vrata.
"Van", proderao se Toohey.
Povukla se unatrag i Toohey je zalupio vrata za njom.
 Keating je podignuo glavu: "Nemaš pravo tako razgovarati s
majkom. Ona nema ništa s tobom."
"Tko je projektirao Cortlandt?"
Keating je ustao. Obamrlim nogama dovukao se do komode, izvukao
ladicu, izvadio iz nje zguţvani komad papira, i pruţio ga Tooheyju. Bio
je to njegov ugovor s Howardom Roarkom.
Toohey je ĉitao, zagrcnuvši se jedanput, suho i kratko. Onda je
pogledao Keatinga.
"Što se mene tiĉe, Peter, ti si potpun uspjeh. Osim što povremeno
poţelim odvratiti pogled od prizora mojih uspjeha."
Keating je stajao pokraj komode, spuštenih ramena i praznih oĉiju.
"Nisam oĉekivao da ćeš sve imati napismeno, ovako, s njegovim
potpisom. Znaĉi to je on za tebe napravio, a ti mu ovako vraćaš... Ne,
povući ću uvredu Peter. Morao si. Tko si ti da mijenjaš zakone
povijesti? Razumiješ li što ovaj papir predstavlja? Neostvareno
savršenstvo, stoljetni san, cilj svih filozofskih škola. Ti si njega
upregnuo. Uĉinio si da radi za tebe. Ti si uzeo njegovo ostvarenje,
njegovu nagradu, njegov novac, njegovu slavu i njegovo ime. Mi smo
samo maštali i pisali o tome. Ti si nam dao praktiĉnu demonstraciju.
Svaki filozof, od Platona do danas, morao bi ti odati priznanje. Jer evo
ga konaĉno, tu pred nama, kamen mudraca, kojim se zlato pretvara u
olovo. Morao bih biti sretan, ali eto, samo sam ĉovjek, i nisam. Zlo mi
je. Svi drugi su, Platon i svi ostali, zaista vjerovali kako će uspjeti od
olova stvoriti zlato. Ja sam od samoga poĉetka znao istinu. Ja sam bio
iskren prema sebi, Peter, što je najteţi oblik iskrenosti. Onaj od kojega
svi vi bjeţite, po svaku cijenu. I ne krivim te u ovom ĉasu, Peter, to jest
najteţe."
Umorno je sjeo, drţeći rubove papira u rukama i rekao:
"Ako ţeliš znati koliko je teško, reći ću ti: sve što ţelim u ovome
trenutku jest zapaliti ovaj komad papira. Shvati to kako ţeliš. Ne traţim
pohvalu, jer znam da ću ga sutra poslati javnom tuţitelju. Roark to neće
nikada znati, bilo bi mu svejedno i da zna, ali je istina da je postojao
trenutak u kojemu sam poţelio spaliti ga."
Paţljivo je presavio papir i spremio ga u dţep. Keating je pratio
njegove pokrete, pomiĉući cijelu glavu, kao meĉe koje prati kretanje
vunenog klupka.
 "Zlo mi je od vas!", rekao je Toohey. "Boţe, koliko mi je zlo od
vaših licemjernih sentimentalnosti. Vi radite sve isto što i ja,
deklamirate sve ĉemu sam vas nauĉio, koristite se time, ali nemate
dovoljno pristojnosti priznati sebi ono što radite. Pozelenite kad vidite
istinu. Pretpostavljam da je to dio vaše prirode, i to jest moje glavno
oruţje – ali, Boţe dragi! Umoran sam od toga. Potreban mi je predah od
vas. Eto, ja cijeloga ţivota moram glumiti, zlim, podlim, malim
mediokritetima poput tebe. Kako bih zaštitio vaše osjećaje, vaše
poloţaje, vašu savjest i spokoj duše koju nemate. To je cijena koju
plaćam za ono što hoću, ali ja barem znam da ju plaćam i nemam iluzija
ni o cijeni, niti o vrijednosti onoga što kupujem."
"Što ti... hoćeš..., Ellsworthe?"
"Vlast, Petey."
U stanu iznad njih zaĉuli su se koraci, nekoliko zvukova na stropu,
veselo skakutanje, ĉetiri ili pet udaraca petom. Luster se zanjihao i
Keatingova glava se poslušno podignula uvis. Zatim se opet vratila
Tooheyju. On se smiješio, gotovo ravnodušno.
"Ti... si uvijek govorio...", poĉeo je Keating s naporom, i zastao.
"Uvijek sam upravo to govorio. Jasno, otvoreno i precizno. Nije
moja krivnja što si odbijao ĉuti. Mogao si, dakako, ali nisi htio. Što je za
mene bilo bolje nego da si gluh. Rekao sam kako namjeravam vladati.
Poput svih mojih duhovnih preteĉa. Ja samo imam više sreće od njih, jer
sam naslijedio plodove njihovih napora, i jer ću vidjeti ostvarenje
velikoga sna. Vidim ga već sada, svuda oko sebe. Prepoznajem ga. Ne
sviĊa mi se. Nisam to ni oĉekivao. Uţitak nije dio moje sudbine. Moja
će zadovoljština biti primjerena mojim sposobnostima. Ja ću vladati."
"Nad ĉime?"
"Tobom. Svijetom. To je samo pitanje otkrivanja mehanizma. Ako
nauĉiš kako zavladati dušom jednoga jedinog ĉovjeka, moţeš zavladati
ĉovjeĉanstvom. U pitanju je duša, Peter, duša. Ne biĉevi, maĉevi, poţari
i pištolji. Zato su Cezar, Atila i Napoleon bili budale, i nisu trajali. Mi
hoćemo. Duša, Peter, jest ono ĉime se ne moţe vladati. Ona mora biti
slomljena. Zabij u nju upravljaĉ, uhvati ga šakom, i ĉovjek je tvoj. Ne
treba ti biĉ, on će ga sam donijeti i traţit će da ga biĉuješ. Ubaci ga u
rikverc, i njegov mehanizam radit će za tebe. Upotrijebi ga protiv njega
samoga. Ţeliš otkriti kako se to radi? Reci, jesam li ti ikada lagao? Sve
si ovo godinama slušao i odbijao ĉuti, i to je tvoja pogreška, ne moja.
Postoji toliko naĉina. Evo jednoga. Uĉini da se ĉovjek osjeća malim.
Uĉini da se osjeća krivim. Uništi sve njegove teţnje i njegov integritet.
Teško je to. Najgori od vas naslijepo tragaju za idealom, na neki svoj,
pomaknuti naĉin. Pokvari to iznutra. Iskoristi to protiv ĉovjeka. Usmjeri
ga ka cilju koji uništava svaki integritet. Propovijedaj nesebiĉnost. Reci
mu kako mora ţivjeti za druge. Reci mu kako je ljubav prema bliţnjemu
najviše dostignuće. Nitko to nikada nije dosegnuo, i nitko nikada ni
neće. Svaki ţivi instinkt u njemu buni se protiv toga. Ali, zar ne vidiš
rezultat? Ĉovjek shvaća kako nije sposoban za ono što je prihvatio kao
najveću vrlinu i osjeća se krivim, grešnim, u osnovi bezvrijednim. Ako
je vrhunski ideal izvan njegova dosega, on će na kraju odustati od svih
ideala, od svih teţnji, od svakog osjećaja o vlastitoj vrijednosti. Osjetit
će se obaveznim propovijedati ono što sam nije u stanju ĉiniti. Ali, ne
moţe se biti dobar poloviĉno i pošten pribliţno. Oĉuvanje integriteta
krvava je bitka. Zašto ĉuvati ono što je već pokvareno? Tu njegova
duša gubi samopoštovanje. I tvoj je. I bit će sretan da te sluša, jer više ne
vjeruje sebi, jer se osjeća nesigurno, i prljavo. To je jedan naĉin. Evo
drugoga. Uništi ĉovjekov osjećaj za vrijednost. Uništi njegovu
sposobnost da prepozna veliĉinu i sposobnost da ju dosegne. Velikim
ljudima ne moţe se vladati. Mi ne ţelimo nikakve velike ljude. Ali,
nemoj poricati samu koncepciju. Pokvari je iznutra. Veliĉina je rijetka,
zahtjevna i iznimna. Postavi standarde za ostvarenja koja su dostupna
svima, najgorima, najmanje sposobnima, i uništit ćeš poticaj za naporom
u svim ljudima, i velikim i malim. Uništit ćeš potrebu za napretkom, za
savršenstvom. Ako ismiješ Roarka i proglasiš Petera Keatinga za
velikog arhitekta, uništio si arhitekturu. Ako hvališ Lois Cook, uništio si
knjiţevnost. Ako se diviš Ikeu, upropastio si kazalište. Ako veliĉaš
Lancelota Clokeyja, pokopao si tisak. Ne ruši svetišta jer ćeš uplašiti
ljude. Podigni hramove mediokritetima i hramovi će pasti, sami od sebe.
Postoji još jedan naĉin. Uništi ih smijehom. Smijeh je sredstvo
ĉovjekove sreće. Nauĉi ga koristiti kao sredstvo destrukcije. Pretvori ga
u podsmijeh. To je lako. Reci im da se svemu podsmjehuju. Reci im da
je osjećaj za humor vrlina bez granica. Ne dopusti da u ĉovjekovoj duši
ostane bilo što sveto, i njegova duša mu više neće biti sveta. Uništi
divljenje, i ubio si junaka u ĉovjeku. Hihotom se ne divi. Pokorit će se, i
neće biti granica tom pokoravanju, jer sve je dopušteno, i sve je
smiješno. Evo još jednog naĉina. Moţda najvaţnijeg. Ne dopusti im da
budu sretni. Sretni ljudi dovoljni su sami sebi. Od njih nemaš koristi.
Sretni ljudi su slobodni ljudi. Zato ubij njihovu radost ţivljenja. Oduzmi
im sve što im je drago i vaţno. Ne dopustiti im da ikada imaju ono što
ţele. Uĉini da osjećaju kako je svaka osobna ţelja grijeh. Dovedi ih do
stanja u kojemu reći "Ja ţelim", prestaje biti njihovo prirodno pravo i
postaje sramotna izdaja. Altruizam je ovdje od velike pomoći. Nesretni
će te traţiti. Traţit će utjehu, potporu, izbavljenje. Priroda ne dopušta
vakuum. Kad jedanput isprazniš ĉovjeku dušu, ostaje ti prostor koji
moţeš ispuniti ĉime ţeliš. Ne razumijem zašto si tako zabezeknut,
Peter? Ovo je naĉin stariji od sviju. Pogledaj u prošlost. Pogledaj bilo
koji etiĉki sustav od orijenta do danas. Nisu li svi propovijedali
ţrtvovanje vlastitog uţitka? Ispod svih kompliciranih verbalizama, nisu
li svi imali zajedniĉki lajtmotiv - ţrtvovanje, samoodricanje? Zar nisi u
stanju prepoznati refren: "Odreci se, odreci, odreci?" Pogledaj moral
današnjega doba. Sve u ĉemu se uţiva, od cigareta, seksa, ambicija i
ţelje za dobiti, smatra se izopaĉenim i grešnim. Dokaţi da nešto ĉovjeka
ĉini sretnim, i prokleo si to. Tako smo daleko otišli. Vezali smo sreću uz
griţnju savjesti. I uhvatili ĉovjeĉanstvo za gušu. Baci svoje prvoroĊeno
ĉedo u ţrtveni kotao, legni na ĉavle, idi u pustinju ubiti tjelesno, nemoj
nedjeljom ići u kino, ne pokušavaj se obogatiti, ne puši, ne pij. Sve je to
ista taktika. Velika taktika. Budale misle kako su takvi tabui besmislice,
obiĉne gluposti, prevladani ostaci prošlosti. Ali, besmislice uvijek imaju
svrhu. Ne gubi vrijeme analizirajući glupost, zapitaj se samo ĉemu sluţi.
Svaki etiĉki sustav koji je veliĉao ţrtvovanje, narastao je u svjetsku silu,
i upravljao milijunima ljudi. Svakako, potrebno je uljepšati ga. Moraš
ljudima reći kako će apsolut sreće dosegnuti samo ako se odreknu svega
što ih ĉini sretnima. Kod toga ne moraš biti previše jasan. Koristi velike,
maglovite rijeĉi: "Sklad univerzuma", "Vjeĉni duh", "Boţanska svrha",
"Nirvana", "Raj", "Rasna superiornost", "Diktatura proletarijata".
Pokvari iznutra, Peter. To je najstariji naĉin od sviju. Farsa traje
stoljećima i ljudi još uvijek nasjedaju na nju. Iako ju je lako razotkriti:
samo slušaj bilo kojeg proroka i ako ĉuješ da govori o ţrtvovanju, bjeţi.
Bjeţi kao od kuge. Razum nam govori da tamo gdje ima ţrtvovanja, ima
i onih koji ubiru ţrtvene plodove. Gdje god postoji sluţba, postoji i onaj
kojem se sluţi. Ĉovjek koji ti govori o ţrtvovanju, govori o robovima i
gospodarima, i namjerava gospodariti. Ali, ako ikada ĉuješ ĉovjeka koji
ti kaţe kako moraš biti sretan, kako je to tvoje prirodno pravo, tvoja
prva obveza prema samome sebi, biti će to ĉovjek koji ne traţi tvoju
dušu. Ĉovjek koji se ne pokušava okoristiti tobom. Osim što bi vi, da se
on pojavi, zaurlali iz tih praznih glava, vrišteći da je on sebiĉni
monstrum. I zato će prijevara trajati još puno, puno stoljeća. Ovdje si,
meĊutim, moţda nešto zapazio. Rekao sam: 'Razum nam govori'. Vidiš
li? Ljudi imaju oruţje za borbu. Razum. Zato moraš biti posve siguran
da si im ga oduzeo. Prereţi granu na kojoj sjede, ali budi oprezan.
Nemoj otvoreno osporavati. Nikada ništa ne osporavaj otvoreno, time bi
otkrio karte. Nemoj reći kako je razum zlo, iako su neki otišli tako
daleko i postigli zaĉuĊujući uspjeh. Reci samo kako je razum ograniĉen.
Kako postoji nešto više od njega. Što? Ni u tome nije nuţno biti previše
jasan. Polje je neiscrpno: "Instinkt", "Osjećaj", "Otkrivenje", "Boţanska
intuicija", "Dijalektiĉki materijalizam". Ako te uhvate u nekom
kljuĉnom detalju i optuţe kako nema logike u tome što govoriš, spreman
si. Odgovori kako postoji nešto izvan logike. Kako nije nuţno misliti,
već osjećati. Kako je nuţno vjerovati. Onemogući razum i sve će karte
biti u tvojim rukama. Moći ćeš plasirati što god ţeliš i kad god to ţeliš.
Ulovio si ga, tvoj je. Moţe li se vladati ĉovjekom koji misli? Mi nećemo
ljude koji misle."
Keating je sjedio na podu, pokraj komode i mislio: jednostavno sam
umoran i zato sam kleknuo na koljena. Nije se mogao odvojiti od
komode, osjećao se sigurnijim oslonjen na nju; kao da se u njoj još
uvijek nalazi pismo koje je predao.
"Peter, sve si ovo već ĉuo. Deset godina gledaš kako to radim.
Gledaš kako to isto rade svuda po svijetu. Zašto si zgaĊen? Nemaš
nikakva prava buljiti u mene s tim prepotentnim zaprepaštenjem. Ti si
sudionik. Uzeo si svoj dio i ne moţeš natrag. Strah te je što vidiš kamo
sve to vodi. Mene nije, i ja ću ti reći: u svijet budućnosti. Svijet kakav ja
ţelim. Svijet pokornosti i jedinstva. Svijet u kojemu misao svakog
ĉovjeka neće biti njegova, već samo pokušaj pogaĊanja misli u mozgu
susjeda, koji neće imati svojih misli već će pokušati pogoditi misao
drugog susjeda, koji neće imati nikakvih misli, i tako dalje, Peter, po
cijelom planetu. Jer svi se moraju sloţiti sa svima. Svijet u kojemu
nijedan ĉovjek neće imati vlastitih ţelja, već će cjelokupan napor
usmjeriti na zadovoljenje ţelja susjeda, koji neće imati drugih ţelja osim
zadovoljavanja ţelja drugog susjeda, koji uopće nema ţelja - diljem
planeta, Peter. Jer svi moraju sluţiti svima. Svijet u kojemu ĉovjek neće
raditi kako bi zadovoljio tako bezazlenu pobudu kao što je novac, već
kako bi zadovoljio bezglavu neman koja se zove - ugled. Odobravanje
drugih, njihovo dobro mišljenje, mišljenje ljudi kojima neće biti
dopušteno pravo na mišljenje. Hobotnica, samo kraci, bez mozga.
ProsuĊivanje, Peter? Ne prosuĊivanje, samo stav većine. Prosjek
napravljen na nulama, jer nikakva individualnost nije dopuštena. Svijet
ĉiji je motor zaustavljen, i ĉije jedno srce pumpa jedna ruka. Moja ruka,
i ruke još nekolicine odabranih, nalik meni. Onih koji znaju što vas
pokreće, vas, veliki, predivni prosjek, vas koji niste gnjevno dignuli
glave kad smo vas nazvali prosjekom, vas male, vas obiĉne, vas koji
volite taj naziv i prihvaćate ga. Vi ćete biti ustoliĉeni i oboţavani, vi,
mali ljudi, vi ćete postati apsolutni vladari, oni zbog kojih će se svi
prethodni previjati od zavisti, vi vrhunski, bezgraniĉni, Bog, Prorok i
Kralj u jednome. Vox populi. Prosjeĉni, obiĉni, općeniti. Znaš li što je
prava suprotnost ega? Banalnost, Peter. Vladavina banalnosti. Ali, ĉak
je i plemensko društvo netko morao osnovati. Mi ćemo biti osnivaĉi.
Vox dei. Mi ćemo uţivati u potpunoj pokornosti ljudi koji nisu nauĉili
ništa osim pokoravati se. Nazvat ćemo to "sluţenje narodu". Dodjeljivat
ćemo ordenje za sluţenje. Padat ćete u panici jedni preko drugih kako
biste dokazali tko sluţi bolje i više. MeĊu vama neće biti drugih razlika.
Drugih oblika osobnih rezultata. Vidiš li u toj slici Howarda Roarka?
Ne? Onda ne gubi vrijeme na glupa pitanja. Sve nad ĉime se ne moţe
vladati, mora nestati. A ako se ĉudaci nastave povremeno raĊati, neće
preţivjeti dulje od dvanaestog roĊendana. Kad im mozgovi prorade,
osjetit će tlak i eksplodirati. Tlak je mjerilo vakuuma. Znaš li kakva
sudbina ĉeka bića iz morskih dubina kad izaĊu na svjetlost sunca?
Toliko o budućim Roarkovima. Vi ostali, smiješit ćete se i pokoravati.
Jesi li primijetio kako se imbecili uvijek smiješe? Prva bora na
ĉovjekovu ĉelu dodir je Boga. Dodir misli. Ali mi nećemo imati ni
Boga, niti misli. Glasat će se samo osmjesima. Pokretna traka osmijeha
na kojoj svi glasaju za. Sad, kad bi ti bio malo inteligentniji, kao na
primjer tvoja bivša ţena, upitao bi: a što je s vama, vladarima? Što je s
Ellsworthom M.Tooheyjem? I ja bih odgovorio: da, u pravu si. Ja neću
imati ništa više od tebe. Ja neću imati druge svrhe osim zadovoljiti tebe.
Lagati tebi, laskati, hvaliti te i rasplamsavati tvoju taštinu. Drţati govore
o ljudima i o općem dobru. Peter, moj jadni, stari prijatelju, ja sam
najnesebiĉnije stvorenje koje si ikada susreo. Ja imam manje slobode
nego ti kojega sam prisilio prodati dušu. Ti si na koncu konca
upotrebljavao ljude kako bi izvukao korist za sebe. Ja ne traţim ništa za
sebe. Ja upotrebljavam ljude zbog onoga što im mogu napraviti. To je
moja jedina svrha i jedina nagrada. Ja nemam skrivenog cilja. Ja hoću
vlast. Hoću moj svijet budućnosti. Da se svi ţrtvuju i nitko ne profitira.
Da svi pate, i nitko ne uţiva. Da stane progres. U stagnaciji je jednakost.
Svi podjarmljeni volji sviju. Sveopće ropstvo, u kojemu ne postoji ĉak
ni dignitet gospodara. Robovanje ropstvu. Zatvoreni krug i potpuna
jednakost – svijet budućnosti."
"Ellsworthe... ti si..."
"Poludio? Bojiš se to izgovoriti? Sjediš tu i na ĉelu ti piše, ta rijeĉ,
tvoja posljednja nada. Poludio? Pogledaj oko sebe. Uzmi bilo koje
novine i proĉitaj naslove. Nije li blizu? Nije li već tu? Sve o ĉemu sam
govorio? Zar to Europa nije već progutala, a mi posrćemo kako bismo je
sustigli? Sve o ĉemu sam ti govorio sadrţano je u jednoj, jedinoj rijeĉi -
kolektivizam. Zar to nije boţanstvo ovoga stoljeća? Raditi zajedno.
Misliti - zajedno. Osjećati - zajedno. Ujediniti se, sloţiti se, pokoriti?
Pokoriti, sluţiti, ţrtvovati. Divide et impera - na poĉetku. A zatim -
ujedini i vladaj. To smo konaĉno otkrili. Sjećaš li se rimskoga cara koji
je rekao kako ţeli da ĉovjeĉanstvo ima samo jedno grlo, pa da ga moţe
prerezati? Stoljećima su mu se smijali. Mi ćemo biti oni koji se
posljednji smiju. Mi smo dosegnuli ono što njemu nije pošlo za rukom.
Mi smo ljude nauĉili kako se ujediniti. To je stvorilo jedan vrat za jednu
uzdu. Mi smo otkrili ĉarobnu rijeĉ - kolektivizam. Pogledaj Europu,
blesane. Zar ne vidiš ispod koještarija, i ne prepoznaješ suštinu? Jedna
je zemlja objavila kako pojedinac nije ništa, a kolektiv je sve. Pojedinac
je zlo, masa boţanstvo. Nisu dopušteni motivi ni vrline osim onih koje
sluţe proletarijatu. To je jedna verzija. Ima ih još. Zemlja koja
objavljuje kako pojedinac nema prava i kako je domovina sve.
Pojedinac je zlo, rasa boţanstvo. Nisu dopušteni ni motivi vrline, osim
onih koji sluţe naciji. Ludim li ja ili je to već postala surova realnost
dva kontinenta? Obrati pozornost na kljuĉni manevar. Ako ti je zlo od
jedne verzije, gurnut ćemo te u drugu. Uĉinit ćemo da se vrtiš u krugu.
Zakljuĉali smo vrata. Laţirali smo novĉić, glava, kolektivizam, pismo,
kolektivizam. Bori se protiv doktrine koja uništava individualno s
doktrinom koja uništava individualno. Odustani od svoje duše zbog
kolektiva, ili odustani zbog voĊe. Ali, odustani, odustani, odustani.
Moja tehnika, Peter. Ponudi otrov kao hranu i otrov kao protuotrov.
Uljepšaj detalje i drţi se glavne ideje. Daj budalama neka biraju, daj im
neka se vesele, ali ne zaboravi svoj pravi cilj. Ubiti individuu. Ubiti
ĉovjekovu dušu. Ostalo će doći samo po sebi. Pogledaj što se danas
dogaĊa u svijetu. Misliš li još uvijek da sam ja lud, Peter?"
Keating je sjedio na podu, raširenih nogu. Podignuvši jednu ruku
prouĉavao je vrhove prstiju, zatim ju je stavio u usta, i odgrizao
zanokticu. Pokret je bio varka, bio je to ĉovjek sveden na samo jedno
osjetilo, osjetilo sluha i Toohey je znao kako nikakav odgovor neće
uslijediti.
Keating je pokorno ĉekao; izgledalo je kao da mu je svejedno; zvuk
je prestao, i njegova je jedina uloga bila sjediti, dok se ne zaĉuje
ponovno.
Toohey je spustio dlanove na rukohvate stolca, podignuo ih iz
zglobova, lupio u drvo malenim udarcem rezignirane konaĉnosti i ustao:
"Hvala ti, Peter", rekao je ozbiljnim glasom. "Iskrenost je teško
iskorijeniti. Proveo sam cijeli ţivot drţeći govore pred velikim
auditorijima. Ovo je govor za koji nikada nisam dobio prigodu."
Keating je podignuo glavu. Glas mu je zvuĉao poput akontacije na
uţas; u njemu nije bilo straha, samo jeka sati koji će uslijediti:
"Nemoj otići, Ellsworthe."
Stojeći nad njim, Toohey se blago nasmiješio.
"To je odgovor, Peter. To je moj dokaz. Ti znaš tko sam, znaš što
sam ti napravio, nemaš više iluzija o mojoj vrlini. Ali, ne moţeš bez
mene i nikada nećeš moći. Pokoravao si mi se u ime ideala. Pokoravat
ćeš mi se i bez njih. To je sve što je od tebe ostalo... Laku noć, Peter."
 15

"OVO JE OGLEDAN SLUĈAJ. ONO ŠTO O NJEMU MISLIMO, ODREDIT ĆE

nas same. U osobi Howarda Roarka moramo uništiti sile sebiĉnosti i
antisocijalnog individualizma, prokletstvo vremena u kojemu ţivimo,
dovedenog ovdje do krajnjih konsekvencija. Kao što je na poĉetku ove
kolumne spomenuto, drţavni tuţitelj danas posjeduje dokaz - ĉiju
prirodu u ovome trenutku ne moţemo otkriti - kojim se nepobitno
utvrĊuje krivnja Howarda Roarka. Narod traţi da pravda bude
zadovoljena."
Ovo je objavljeno u "Jednom malom glasu", krajem mjeseca srpnja.
Gail Wynand ĉitao je tekst u svojem automobilu, vraćajući se s
aerodroma. Otputovao je u Chicago u posljednjem pokušaju da zadrţi
velikog oglašivaĉa koji je odbio obnoviti ugovor vrijedan tri milijuna
dolara. Dva dana vještih pregovora nisu donijela rezultate: ugovor je
raskinut. Na izlasku iz aviona u Newarku, Wynand je kupio sva
newyorška izdanja. Vozaĉ je ĉekao da ga odveze kući. U kolima je
proĉitao "Jedan mali glas".
Na trenutak nije bio siguran koje novine drţi u rukama. Pogledao je
ime na zaglavlju: to jesu bile Zastave, i rubrika je bila tu, na svojem
mjestu, prva kolumna, prva strana, drugi dio.
Nagnuo se naprijed i rekao je šoferu neka ga odveze u ured. Sjedio
je, s novinama raširenim na koljenima, sve dok se automobil nije
zaustavio pred zgradom Zastava.
Primijetio je odmah, ĉim je ušao u hol, u pogledu dvojice novinara
koji su upravo izlazili iz dizala, u drţanju ĉovjeka koji se zatekao ondje,
jedva se suzdrţavajući da se ne okrene i zabulji u njega, u iznenadnoj
ukoĉenosti sviju u prijamnoj sobi, u zaustavljenom zvuku pisaćega
stroja na stolu jedne od tajnica, podignutoj ruci druge - išĉekivanje. I
znao kako su svi koji rade za njega prepoznali nagovještaj
nezamislivoga.
Bio je to prvi tupi udarac: išĉekivanje je znaĉilo sumnju, i nešto je
bilo vrlo pogrešno ako je itko mogao posumnjati u ishod sluĉaja izmeĊu
Ellswortha Tooheyja i njega.
 Nije imao vremena razmišljati o dojmovima. Nije mogao obratiti
pozornost na bilo što osim na osjećaj napetosti, pritisak na kostima lica,
zubima, obrazima, hrptu nosa, i znao kako ga mora prevladati, smiriti,
zaustaviti.
Ušao je u ured, bez pozdrava. Ispred njegova stola, klonuo u stolcu,
zaţarenih obraza, ĉekao je Alvah Scarret. Vrat mu je bio omotan
mokrom gazom. Wynand se zaustavio u sredini sobe: lice mu je bilo
mirno i svi ljudi vani osjetili su olakšanje. Alvah Scarret je znao bolje.
"Gail, ja nisam bio ovdje", zakrkljao je isprekidanim šaptom koji
više nije sliĉio glasu. "Nisam bio ovdje posljednja dva dana. Laringitis,
Gail, pitaj mojega doktora. Nisam bio ovdje. Upravo sam ustao iz
kreveta, pogledaj me, imam ĉetrdeset, mislim temperaturu, doktor mi je
zabranio, ali... mislim, ustajati, Gail, ja nisam bio ovdje, nisam bio!"
Nije bio siguran da ga Wynand ĉuje. Pustio ga je neka završi, i ĉinilo
se kao da zvuci dopiru do njega, iako sa zakašnjenjem. Onda je rekao:
"Tko je bio u redakciji?"
"Pa... radili su Allen i Falk."
"Otpusti Hardinga, Allena, Falka i Tooheyja. Otkupi Hardingov
ugovor. Ne i Tooheyjev. Ţelim da u sljedećih petnaest minuta svi
napuste zgradu."
Harding je bio izvršni urednik, Falk redaktor tekstova, Allen direktor
redakcije; u Zastavama su radili više od deset godina. Scarret je
izgledao kao netko kome su upravo priopćili kako je protiv predsjednika
Amerike podignuta optuţnica, kako je New York pogoĊen meteorom, a
Kalifornija potonula u Tihi ocean.
"Gail!" kriknuo je. "Ne moţemo!"
"IziĊi van."
Scarret je izišao.
Wynand je pritisnuo gumb na svojemu stolu i kao odgovor na drhtav
ţenski glas s druge strane, rekao:
"Ne primajte nikoga."
"Da, gospodine Wynand."
Pritisnuo je drugi gumb i rekao šefu prodaje:
"Zaustavite svaki primjerak na ulici."
"Gospodine Wynand, prekasno je! Većina je već..."
"Zaustavite prodaju."
 "Da, gospodine Wynand."
Ţelio je spustiti glavu na stol, leţati nepokretno i predahnuti, ali
predah koji je njemu bio potreban nije postojao, veći od sna, veći od
smrti, predah od ţivota koji nikada nije ţivio. Ţelja je bila skrivena
poruga njemu samome, jer znao je kako bol i pritisak u glavi znaĉe
suprotno, potrebu za akcijom, toliko jaku da ga paralizira. Nespretno je
prevrtao po stolu traţeći ĉist komad papira, ne sjećajući se gdje stoji.
Morao je napisati uvodnik koji će sve objasniti i uzvratiti udarac. Nije
imao vremena. Nije osjećao pravo ni na jednu minutu dok to ne bude
napisano.
Pritisak je nestao s prvom rijeĉi koju je stavio na papir. Dok mu se
ruka brzo kretala, pomislio je na moć koju posjeduju rijeĉi, naknadno za
one koji ih ĉuju, prvo za onoga koji ih pronalazi: moć izljeĉenja, moć
rješenja, nalik probijanju zapreke. I mislio kako moţda, osnovna
zagonetka, koju znanstvenici nikada nisu odgonetnuli, leţi upravo u
onome što se dogaĊa dok se misli pretvaraju u rijeĉi.
Zaĉuo je potmulu tutnjavu, zidovi ureda podrhtavali su, pod je
vibrirao. Tiskalo se popodnevno izdanje njegovih novina, mali tabloid
Clarion. Osmjehnuo se. Ruka mu je nastavila brţe, kao da je zvuk dao
novu energiju njegovim prstima.
Iz uvodnika je izostavio uobiĉajeno: "Mi". Pisao je: "...i ako se moji
ĉitatelji ili moji neprijatelji meni smiju zbog ovog incidenta, prihvaćam
podsmijeh i drţim ga otplatom duga koji jest moj. Zasluţio sam da mi se
smiju."
Mislio je: ovi udarci, to kuca srce ove zgrade - koliko je sati? - ili je
to moje vlastito srce? - doktor mi je jedanput stavio stetoskop u uho i
pustio me slušati otkucaje vlastitoga srca, zvuĉalo je isto ovako, rekao je
kako sam zdrav kao zvijer i kako mogu još godinama, još... godinama...
"Ja sam svojim ĉitateljima nametnuo podlu hulju, ĉija je duhovna
konstitucija moje jedino opravdanje. Nisam dosegnuo stupanj prezira
prema društvu koji bi mi dopustio smatrati ga opasnim. Ja još uvijek
previše poštujem svoje sugraĊane da bih Ellswortha Tooheyja mogao
nazvati prijetnjom."
Kaţu da zvuk nikada ne umire, već nastavlja trajati u svemiru, što se
dogaĊa s otkucajima ĉovjekova srca? - toliko ih je puno u pedeset šest
godina - mogu li se opet sakupiti, u nekoj vrsti kondenzatora, i
upotrijebiti još jedanput? Kad bi se ponovno zaĉuli, da li bi rezultat bio
pulsiranje ovih tiskarskih strojeva?
"Ispod zaglavlja mojih novina, ja sam mu bio pokrovitelj te iako je
javno pokajanje ĉudan, poniţavajući ĉin za vrijeme u kojemu ţivimo, to
je kazna koju odreĊujem sebi."
Nije to pedeset šest godina mekanih, lakih udara koje ĉovjek nikada
ne ĉuje, odvojenih i konaĉnih, nisu to zarezi, već toĉke, ĉitava linija
toĉaka na stranici, skupljenih da nahrane tiskarske preše, ne pedeset
šest, već trideset jedna, dvadeset pet je bilo potrebno za pripremu, bilo
mi je dvadeset pet kad sam iznad vrata stavio ploĉu s novim imenom,
izdavaĉ ne mijenja ime novina, ovaj mijenja, Zastave New Yorka –
Zastave Gaila Wynanda...
"Ja traţim oproštaj od svakog ĉovjeka koji je ikada ĉitao ove
novine."
Zdrava zvijer, ovo što iz mene izlazi je zdravo, moram tog doktora
dovesti ovamo i pustiti ga neka oslušne ove strojeve, mrštit će se, na
svoj dobar, uglaĊen, zadovoljan naĉin, doktori ponekad vole vidjeti
primjere savršenoga zdravlja, dovoljno je rijetko, moram ga razveseliti,
bit će to najzdraviji zvuk koji je ikada ĉuo, i reći će kako Zastave mogu
još godinama...
Vrata njegova ureda otvorila su se i unutra je ušao Ellsworth Toohey.
Wynand ga je pustio neka prijeĊe preko sobe, i priĊe stolu. Pomislio je
kako je ovo što osjeća radoznalost, ako se radoznalost poveća na
nezamislivu dimenziju, poput crteţa kukaca velikih kao kuća, koji
proganjaju ljude u nedjeljnom dodatku Zastava, radoznalost, jer je
Ellsworth Toohey još uvijek bio u zgradi, jer je uspio ući ovamo
usprkos njegovu nareĊenju, i jer se smijao.
"Došao sam po svoj neplaćeni odmor, gospodine Wynand", rekao je
Toohey. Lice mu je bilo mirno, nije izraţavalo zadovoljstvo: lice
umjetnika koje zna kako je pretjerivanje poraz i savršenstvo
uvredljivosti postiţe time što ostaje mirno.
"I kako bih vam rekao da ću se vratiti. Na ovaj posao, u ovu rubriku,
u ovu zgradu. U meĊuvremenu, vi ćete shvatiti prirodu svoje pogreške.
Oprostite mi, znam kako je ovo dokaz lošeg ukusa, ali ovu prigodu
ĉekao sam trinaest godina i mislim kako sebi mogu dopustiti nagradnih
pet minuta. I tako, vi ste bili posesivan ĉovjek, gospodine Wynand, i
voljeli ono što je vaše? Jeste li se ikada upitali na ĉemu poĉiva vaše
vlasništvo? Ikada zastali i osigurali temelje? Ne, vi ste praktiĉan ĉovjek.
Praktiĉni ljudi bave se bankovnim raĉunima, nekretninama, reklamnim
ugovorima i sigurnim investicijama u zlato. Oni ostavljaju nepraktiĉnim
intelektualcima poput mene zabavu kemijske analize pozlate, kako bi
nešto nauĉili o prirodi i podrijetlu zlata. Oni se bave reklamnim
ugovorima za pudinge, a nama prepuštaju trivijalnosti poput kazališta,
filma, radija, škola, prikaza knjiga i arhitekture. Bacaju nam mrvice
kako bi nas primirili, ako se već ţelimo gnjaviti s nevaţnim detaljima
ţivljenja, dok oni proizvode novac. Jer novac je moć. Nije li tako,
gospodine Wynand? Vi ste htjeli moć, zar ne, gospodine Wynand? Moć
nad ljudima? Vi, bijedni amateru. Da ste ikada razumjeli prirodu vaše
vlastite ambicije, znali biste kako joj niste dorasli. Vi niste u stanju
upotrijebiti nuţne metode, i sumnjam da biste podnijeli rezultate. Vi
nikada niste bili dovoljno velika hulja. Nije mi problem priznati vam to,
jer ja ne znam što je gore: biti velika hulja ili biti divovska budala. I zato
ću se ja vratiti. A kada se vratim, ja ću voditi ove novine."
Wynand je mirno odgovorio:
"Kad se vratite. A sada, van."

Redakcija Zastava objavila je štrajk.

Svi ĉlanovi Sindikata Wynandovih sluţbenika prestali su s radom.
Pridruţilo im se puno onih koji nisu bili ĉlanovi. Tipografski radnici
ostali su na poslu.
Wynand nikada nije obraćao pozornost na sindikat. Plaćao je više od
sviju ostalih izdavaĉa, i nikada se nije suoĉio s ekonomskim prituţbama.
Ako su se njegovi sluţbenici ţeljeli zabavljati slušajući govorancije, nije
u tome vidio razloga za brigu. Dominique ga je pokušala upozoriti:
"Gail, ako se ljudi organiziraju zbog plaća, radnog vremena ili
praktiĉnih zahtjeva, na to imaju potpuno pravo. Ali kad ne postoji
nikakav opipljiv razlog, bolje je biti na oprezu." "Draga moja, koliko
puta ti moram ponoviti? Ne miješaj se u Zastave."
Nikada se nije potrudio ustanoviti tko su ĉlanovi sindikata. Sada je
otkrio kako je ĉlanstvo malobrojno, ali presudno: obuhvaćalo je sve
kljuĉne ljude, ne velike direktore, već one odmah ispod njih, struĉno
odabrane: aktivne, male, nezamjenljive osobe: najbolje novinare,
redaktore, pomoćnike urednika. Pregledao je njihovu dokumentaciju:
većina je primljena u posljednjih osam godina, na osnovu preporuke
Ellswortha Tooheyja.
Radnici koji nisu pripadali sindikatu, pridruţili su se štrajku iz
razliĉitih razloga: neki stoga što su mrzili Wynanda, neki stoga što su se
bojali ostati i što se to ĉinilo lakšim od analize ĉitavog sluĉaja. Jedan, do
juĉer stidljiv sluţbenik, presreo je Wynanda u hodniku i povikao:
"Vratit ćemo se mi, dragi moj, ali će onda biti druga vremena!" Neki su
otišli izbjegavajući svaki susret s Wynandom. Ostali su igrali na
sigurno: "Gospodine Wynand, mrzim ovo što radim, nemam ništa s tim
sindikatom, ali štrajk je štrajk. Ja ne mogu biti štrajkolomac." "Iskreno,
gospodine Wynand, ne znam tko ima pravo. Ellsworth je izveo prljavi
trik i Harding to nije smio dopustiti, ali tko moţe danas znati tko je u
pravu. Ja samo znam kako ne mogu protiv štrajka. Ne mogu. Štrajk je
štrajk."
Štrajkaši su postavili dva zahtjeva: vraćanje na posao ĉetvorice
otpuštenih, i promjenu stava Zastava u odnosu na sluĉaj Cortlandt.
Harding, izvršni urednik, napisao je ĉlanak kojim objašnjava svoj
stav, objavljen u Novim granicama: "Ja jesam ignorirao nareĊenja
gospodina Wynanda u odnosu na politiku lista, što je vjerojatno akt bez
presedana u profesiji izvršnog urednika. Uĉinio sam to s punom sviješću
o odgovornosti koju imam. Gospoda Toohey, Allen, Frank i ja osobno,
nastojali smo spasiti Zastave zbog sviju koji u njima rade, zbog njezinih
dioniĉara, i njezinih ĉitatelja. Ţeljeli smo mirnim putem urazumiti
gospodina Wynanda. Nadali smo se kako će odustati i pomiriti se s
okolnostima, kad na kioscima ugleda Zastave koje podrţavaju stav
većine novina u zemlji. Nama je dobro poznat despotski, nepredvidiv i
beskrupulozan karakter našega poslodavca, no ipak smo se odluĉili na
rizik, spremni ţrtvovati sebe, u ime duţnosti koju kao profesionalci
imamo. Iako prihvaćamo pravo vlasnika na odreĊivanje stava lista u
odnosu na politiĉka, sociološka i ekonomska pitanja, drţimo da cijeli
sluĉaj prelazi granice pristojnosti ako vlasnik, od ljudi koji posjeduju
samopoštovanje, traţi obranu obiĉnog kriminalca. Mi ţelimo da
gospodin Wynand shvati kako su dani diktature pojedinca iza nas. Mi
moramo imati neka prava na odluke tamo gdje zaraĊujemo za ţivot.
Ovo je bitka za slobodu tiska."
 Harding je imao šezdeset godina, imanje na Long Islandu i puno
slobodnoga vremena koje je provodio u gaĊanju glinenih golubova i
uzgoju fazana. Nije imao djece. Njegova ţena predsjedavala je
Radionicom za sociološka istraţivanja; glavni predavaĉ, gospodin
Toohey, upoznao ju je s pokretom. GospoĊa Harding svojeruĉno je
ispisala objavljeni tekst.
Allen i Falk nisu bili ĉlanovi Sindikata. Allenova kći je bila lijepa,
mlada glumica koja je nastupala u svim Ikeovim komadima. Falkov brat
radio je kao tajnik Lancelota Clokeyja.
Sjedeći za stolom u svojem uredu, Gail Wynand promatrao je hrpe
papira ispred sebe. Imao je beskrajno puno posla, ali jedna slika se
neprestano vraćala i nije se mogao riješiti ni nje, niti osjećaja koji je ona
izazivala. Nad svime što je radio lebdjela je slika djeĉaka u dronjcima
koji stoji ispred stola glavnog urednika: "Znaš li kako se piše maĉka?"
"Znaš li ti kako se piše antropomorfologija?" Likovi su blijedjeli i
miješali se, ĉinilo mu se kao da djeĉak stoji pred njegovim stolom,
ĉekajući, i jedanput je povikao: "Nestani!" Shvativši što radi, pomislio
je u bijesu:" Pucaš, budalo, a ovo nije trenutak". Više nije govorio
glasno, ali se razgovor nastavljao, u tišini, dok je ĉitao, pregledavao i
potpisivao papire. "Nestani! Nema ovdje nikakva posla za tebe!" "Bit ću
u blizini. Upotrijebite me kad god poţelite. Ne traţim da mi platite."
"Oni tebe plaćaju, kako ne shvaćaš, ti mala ludo? Oni te plaćaju."
Normalnim glasom govorio je u telefon:" Recite Manningu kako
moramo ubaciti još nešto... Pošaljite mi korekture što prije moţete... I
sendviĉ. Bilo kakav."
Nekoliko starijih sluţbenika ostalo je s njim, i neki redakcijski
dostavljaĉi. Dolazili su svakog jutra na posao, ĉesto izgrebeni po licu i s
krvavim tragovima na ovratnicima; jedan se skotrljao u hodniku
razbijene glave, i bio odveden kolima hitne pomoći. Nije to bila
hrabrost, ni lojalnost: samo inercija. Predugo su ţivjeli u uvjerenju kako
će doći kraj svijeta ako izgube svoj posao u Zastavama. Stariji nisu
shvaćali, mladima nije bilo stalo.
Dostavljaĉi su slani na novinarske zadatke. Većina onoga što su
donosili u redakciju bila je takve kvalitete da se Wynand, zaboravivši na
oĉaj, jednostavno morao smijati: u ţivotu nije ĉitao tako krut jezik:
mogao je prepoznati ponos i ambiciju mladog ĉovjeka koji je napokon
postao novinar. Nije se smijao kada su tekstovi, bez popravaka,
objavljeni u Zastavama. Nije bilo nikoga da ih redigira.
Pokušao je zaposliti nove ljude. Ponudio je izvrsne plaće. Oni koje je
traţio rekli su kako ne ţele raditi za njega. Nekolicina je odgovorila na
poziv, iako bi više volio da nisu, mada im je dao posao. Bili su to ljudi
kakve nijedna ugledna novinska kuća nije zapošljavala već godinama:
ona vrsta ljudi, kojima do prije samo mjesec dana, ne bi bilo dopušteno
ući u predvorje Zastava. Neki od njih izbaĉeni su nakon dva dana, neki
su ostali. Većinu vremena provodili su u pripitom stanju. Ponašali su se
kao da Wynandu ĉine uslugu. "Zašto si stalno loše volje, Gail, stari
druţe?" izgovorio je jedan, i bio baĉen niz stube. Slomio je ĉlanak i
sjedeći u podnoţju, gledao u Wynanda s potpunim zaprepaštenjem na
licu. Drugi su bili mudriji i jednostavno se motali uokolo, lukavo
pogledavajući Wynanda, namigujući, kao da naglašavaju partnerstvo u
zloĉinu.
Obratio se školama za novinare. Nijedna mu nije odgovorila. Od
udruţenja studenata jednog fakulteta stigla je rezolucija koju su
potpisali svi ĉlanovi: "...Zapoĉinjući naše karijere s golemim
poštovanjem ugleda profesije u koju ulazimo, posvećujući sebe borbi za
dignitet tiska, osjećamo kako nitko meĊu nama ne bi imao pravo na
samopoštovanje prihvaćanjem ponude kakva je Vaša."
Urednik dnevnih novosti ostao je za svojim stolom. Urednik gradske
rubrike napustio je posao. Wynand je uskakao na njegovo mjesto, na
mjesto glavnog urednika, telegrafista, korektora, dostavljaĉa. Nije
izlazio iz zgrade. Spavao je na kauĉu u svojem uredu, kao onih prvih
godina kad je Zastave postavljao na noge. Bez sakoa, bez kravate,
razdrljene košulje, trĉao je gore-dolje stubama, koracima koji su
odjekivali poput rafala strojnice. Nestao je ĉovjek koji radi u dizalu:
nestali su i drugi, nitko nije znao kamo i zašto: da li zbog potpore
štrajkašima, ili samo zbog gubitka hrabrosti.
Alvah Scarret nije uspijevao razumjeti Wynandov mir. Savršen stroj,
što je u njegovoj svijesti uvijek bila predodţba o Wynandu, nikada nije
bolje radio. Rijeĉi su bile kratke, nareĊenja brza, odluke trenutaĉne. U
zbrci tiskarskih strojeva, olova, masti, boje, otpadnog papira,
neoĉišćenih ureda, napuštenih stolova, stakla koje se iznenada raspadalo
pod udarcima cigli s ulice, Wynand se kretao kao lik dvostruko
eksponiran, odudarajući od pozadine, mjesta i mjerila. On ne pripada
ovamo, mislio je Scarret, jer ne izgleda moderno, on jednostavno ne
izgleda moderno, svejedno kakve hlaĉe imao na sebi, izgleda kao netko
tko pripada gotskoj katedrali. Glava patricija, ponosno drţanje, lice od
samih, ĉvrstih kostiju, bio je to kapetan broda, za koji svi, osim njega,
znaju da tone na dno.
Alvah Scarret je ostao. Ošamućeno se gegao uokolo ne shvaćajući
zbilju koja ga je okruţivala, svakoga jutra iznova zateĉen prizorom
štrajkaša ispred zgrade. Nijednom nije bio povrijeĊen, osim što je
nekoliko rajĉica palo na staklo njegova automobila. Pokušavao je
pomoći Wynandu: pokušavao je raditi svoj posao i posao još petorice,
ali nije uspijevao dovršiti ni svoj uobiĉajeni dnevni plan. Raspadao se
polagano, klecajući koljenima, hodajući poput pokretnog upitnika.
Svima je smetao, sve je prekidao neprestanim pitanjima: "Ali, Zašto?
Zašto? Tako odjedanput, tako iznenada?"
Vidjevši bolniĉarku dok hoda predvorjem u kojemu je bila
organizirana stanica prve pomoći, bolniĉarku koja je nosila košaru punu
krvavih zavoja u peć za spaljivanje, okrenuo je glavu, osjećajući kako će
mu pozliti. Ne zbog prizora, već zbog onoga što je on podrazumijevao:
ova ugledna kuća tako sigurna u savršenstvu svojih uglaĉanih podova,
tako cijenjena zbog svojega odnosa prema suvremenom poslovanju, ovo
mjesto na kojemu su se dogaĊale razumne stvari, kao što je pisana rijeĉ i
ugovor o kupoprodaji, mjesto gdje su primani oglasi i gdje se
razgovaralo o golfu, u razmaku od nekoliko dana, postalo je poprište po
kojemu neko nosi krvave zavoje. Zašto? - pitao se Alvah Scarret.
"Ne razumijem", mrmljao je bezbojnim, monotonim glasom,
obraćajući se svima oko sebe. "Ne razumijem kako je Ellsworth stekao
takvu vlast... Ellsworth, ĉovjek od kulture, idealist, ne prljavi uliĉni
radikal, nego toliko ljubazan, duhovit i, o Boţe, takav erudit! Ĉovjek
koji se neprestano šali ne moţe biti nasilan ĉovjek, Ellsworth ovo nije
htio, on nije znao kuda ovo vodi, on voli ljude, za njega bih stavio ruku
u vatru..."
Jedanput se dovoljno osmjelio i u Wynandovu uredu izgovorio:
"Gail, zašto ne pregovaraš? Zašto se napokon ne susretneš s njime?"
"Zaveţi!"
 "Ali Gail, moţda ima nešto istine i na njihovoj strani. To su novinari.
Znaš kako se kaţe, sloboda tiska..."
I tada je konaĉno ugledao bijes na koji je danima ĉekao, nadajući se
da je izbjegnut: plave zjenice koje nestaju u slijepoj, svjetlećoj bjelini
oĉnih jabuĉica na licu koje je postalo udubina i ruke koje podrhtavaju. I
još nešto, što nikada prije nije vidio: Wynanda koji se obuzdava, bez
zvuka, bez olakšanja. Vidio je znoj napora na udubljenim
sljepooĉnicama i šake poloţene na rub stola.
"Alvah... da ja nisam tjedan dana sjedio na stubama Gazette, gdje bi
bio tisak, o ĉijoj slobodi oni priĉaju?"
Ispred zgrade i po unutarnjim hodnicima, straţarili su policajci.
Pomagalo je, iako ne puno. Jedne veĉeri u predvorje zgrade baĉena je
kiselina. Nagrizla je staklene prozore u hodniku i ostavila leprozne mrlje
na njima. Jedan od tiskarskih strojeva zaustavila je vreća pijeska.
Razbijeni su prozori samoposluţivanja, ĉiji se vlasnik oglašavao u
Zastavama. Mnogo malih oglašivaĉa raskinulo je ugovore. Wynandovi
kamioni za dostavu bili su presretani, jedan je vozaĉ poginuo. Sindikat
Wynandovih radnika protestirao je protiv nasilja koje sindikat nije
poticao: većina ĉlanova nije znala tko jest. Nove granice objavile su
nešto o ispadima vrijednim ţaljenja, pripisavši ih "spontanom izljevu
opravdanog gnjeva naroda."
Homer Slottern, u ime grupe koja je sebe nazivala Liberalnim
poslovnim ljudima poslao je Wynandu pismo o prekidu ugovora.
"Tuţite nas, ako ţelite. Uvjereni smo kako postoji legitimni razlog za
raskid. Mi smo potpisali reklamni ugovor s respektabilnim listom, ne s
novinama koje su postale javna sablazan i na naša vrata dovode
štrajkaše, ugroţavaju naš posao i koje nitko više ne ĉita." Grupa je
ukljuĉivala većinu najvećih oglašivaĉa u Zastavama.
S prozora svojeg ureda, Gail Wynand je promatrao grad.
"Ja sam podupirao štrajkaše u vrijeme kad je to predstavljalo
opasnost. Posvetio sam ĉitav ţivot borbi protiv Gaila Wynanda. Nikada
nisam pomislio kako će doći dan, ili okolnosti, koje će me primorati da
izgovorim, što upravo ĉinim, da ja stojim na njegovoj strani", napisao je
Austen Heller u Kronici.
Wynand mu je poslao poruku: "Idi k vragu. Nisam traţio da me
braniš. G.W."
 Nove granice su Austena Hellera prikazale kao: "reakcionara koji se
prodao velikom Kapitalu." Intelektualke iz viših krugova izjavile su
kako je Austen Heller zastarjela pojava.
Gail Wynand je, stojeći kao i uvijek uz pult u redakciji, pisao
uvodnik. Njegovi nezainteresirani radnici nisu primjećivali nikakvu
promjenu na njemu: nije bilo ţurbe, nije bilo izljeva bijesa. Nikoga nije
bilo da primijeti kako su neke radnje neobiĉne i posve nove: odlazio bi u
tiskaru, stajao, gledajući u bijela isparavanja divovskih strojeva, i
osluškivao. Podignuo bi olovni slog s poda u pripremnoj sobi, stegnuo
ga odsutno rukom, kao da je dragi kamen, i paţljivo odloţio na stol da
se opet iskoristi. Bavio se i drugim beskorisnim otpadom, ne
primjećujući, instinktivno: skupljao bi olovke, popravljao pokvareni
pisaći stroj dok su telefoni, na koje se nitko nije javljao, neprestano
zvonili. Nije to bila štednja, potpisivao je ĉekove ne gledajući iznos, dok
se Scarret pitao koliko ga košta svaki dan koji prolazi. Radilo se o
stvarima koje su bile dio kuće u kojoj je volio svaku kvaku, stvarima
koje su pripadale Zastavama, stvarima koje su pripadale njemu.
Kasno poslijepodne, svaki dan, zvao bi telefonom Dominique u kuću
na selu.
"Sve je u redu. Sve je pod kontrolom. Ne slušaj paniĉare... Ne, k
vragu, znaš kako ne ţelim razgovarati o prokletom listu. Reci mi kako
izgleda vrt... Jesi li danas bila na kupanju...? Priĉaj mi o jezeru... Što
imaš na sebi...? Slušaj veĉeras u osam na radiju tvoju najdraţu stvar,
Drugi koncert Rahmanjinova... Da, imam dovoljno vremena za takve
informacije...Dobro, razumijem, bivšu novinarku nemoguće je
obmanuti, proĉitao sam program... Dakako, imamo dovoljno ljudi, ja
sam samo nepovjerljiv prema novim deĉkima... stigao sam proĉitati
novine..., i, najvaţnije od svega, nemoj dolaziti u grad. Obećala si mi
to... Laku noć, najdraţa moja..."
Spuštao bi slušalicu i sjedio, osmjehujući se. Pomisao na selo bila je
poput pomisli na daleki kontinent, s druge strane neprelaznog oceana:
budila je u njemu osjećaj zatoĉenika u tvrĊavi pod opsadom. I sviĊao
mu se, ne podatak, već osjećaj. Lice mu je bilo nalik nekom pradavnom
pretku koji se borio na bedemima zamka, braneći ga ţivotom.
Jedne je veĉeri otišao u restoran preko puta ulice: danima nije pojeo
cijeli obrok. Vraćao se natrag ulicama još uvijek svijetlim, pokrivenim
tihom, smeĊom izmaglicom ljeta, kao da oslabjeli traci, udobno
rasprostrti toplim zrakom, nemaju snage otići sa suncem kojega već
odavno nema. Traci su zrak ĉinili ĉistim, a ulice prljavim. Kutovi starih
kuća bili su pokriveni tamnim mrljama boje umornih naranĉi. Ispred
zgrade Zastava štrajkaši su hodali ukrug. Bilo ih je osam i marširali su
širokim ploĉnikom. Prepoznao je jednog mladića, policijskog doušnika,
ostale nikada nije vidio. Nosili su transparente: "Toohey, Harding,
Allen, Frank...", "Sloboda tiska...", "Gail Wynand gazi ljudska prava..."
Pogled mu je ostao prikovan za jednu ţenu. Kukovi su joj poĉinjali
od gleţnjeva, prelijevajući se preko uskog remenja na cipelama: imala je
široka ramena i dug kaput od jeftinoga tvida, preko golema, zdepastog
tijela. Ruke su joj bile male, bijele, ruke iz kojih stvari ispadaju po
kuhinji. Umjesto usana stajao je samo oštar prorez. Hodala je gegajući
se, ali zaĉuĊujuće okretno. Svaki je korak bio izazov cijelome svijetu
neka ju pokuša povrijediti, objavljujući s nekom pakosnom stidljivošću
kako joj ništa ne bi bilo draţe, kako bi to bila savršena šala sa svijetom,
to da je pokuša povrijediti, pokuša, samo neka pokuša. Wynand je znao
da nikada nije radila u Zastavama: ne bi ni mogla: izgledala je poput
nekoga kome je nemoguće nauĉiti ĉitati: koraci su s radošću dodavali
kako to i nije nuţno. Nosila je plakat: "Mi zahtijevamo..."
Pomislio je na noći koje je proveo spavajući u naslonjaĉu u staroj
zgradi Zastava, onih prvih pet godina, kada je trebalo otplatiti nove
strojeve i kada su Zastave morale biti na ulicama prije konkurencije:
noći u kojima je iskašljavao krv i odbijao otići doktoru, i tek se poslije
otkrilo kako je to bila samo iscrpljenost.
Poţurio je u zgradu. Tiskarske mašine su radile. Stajao je tako,
osluškujući.
Noću bi zgrada utihnula. Ĉinila se većom, kao da je zvuk sa sobom
odnio sve iz nje. Po dugim, tamnim hodnicima, nizala su se svjetla
otvorenih vrata. Odnekuda se ĉuo zvuk usamljenog pisaćeg stroja,
ravnomjeran, poput vode koja kaplje iz slavine. Wynand je šetao
hodnicima. Mislio je kako su ljudi bili spremni raditi za njega kada je na
gradskim izborima podupirao prevarante, kada je uništavao reputacije
skandaloznim klevetama, kada je plakao nad majkama kriminalaca.
Ljudi od talenta, ljudi od ugleda, ţudjeli su raditi za njega. Sada je, po
prvi put u svojoj karijeri, bio pošten i svoju najveću bitku vodio uz
pomoć štrajkolomaca, skitnica, pijanaca i radnika nesposobnih ĉak i dati
otkaz. Moţda krivnja nije, pomislio je, na onima koji danas odbijaju
raditi za mene.

Sunce je udaralo u ĉetvrtast, kristalni drţaĉ za olovke na njegovu

stolu. Uĉinilo je da pomisli na hladno piće u vrtu, bijelu odjeću, dodir
trave na goloj koţi laktova. Pokušavao je ne gledati u veselo
svjetlucanje, i nastavljao s pisanjem. Bilo je rano jutro drugog tjedna
štrajka. Povukao se u ured naredivši neka ga ne uznemiruju, morao je
završiti ĉlanak, znajući kako traţi izgovor za jedan sat u kojemu ne
mora gledati sve što se oko njega dogaĊa.
Vrata su se otvorila, bez najave, i unutra je ušla Dominique. Od dana
njihova vjenĉanja njoj je bilo zabranjeno ući u Zastave.
Ustao je, s nekom pokornom poslušnošću u pokretima, ne dopustivši
sebi pitanje. Nosila je laneno odijelo boje koralja, i zastala kao da se iza
nje pruţa jezero, a sunĉevi zraci s površine vode podiţu do pregiba
njezine odjeće. Rekla je:
"Gail, došla sam po svoj stari posao u Zastavama."
Okrenuo se stolu, skupio ispisane papire, pruţio ih i rekao:
"Odnesi ovo u redakciju. Pokupi telegrafske vijesti i donesi mi ih
ovamo. Poslije se javi Manningu u uredništvo."
Neizreciv rijeĉima, ili pokretom, nezamisliv, potpun spoj dvaju bića
u savršenom razumijevanju, postignut je malim sveţnjem papira koji je
iz njegove ruke prešao u njezinu. Prsti im se nisu dotaknuli. Okrenula se
i izišla van.
Dva dana kasnije ĉinilo se kako nikada nije napustila Zastave. Osim
što sada nije pisala tekstove o arhitekturi, već radila sve za što je bila
potrebna sposobna ruka. "U redu je, Alvah", rekla je Scarretu. "Od ţene
se oĉekuje da zna šivati. Ja sam ovdje da bih pokrpala gdje je god
potrebno, ali Boţe, kako se brzo dere ova odjeća! Samo me zovi kada se
netko od tvojih novinara izbezumi više nego obiĉno."
Scarret nije mogao shvatiti ni njezin ton, ni naĉin, ni njezinu
prisutnost. "Ti si pojas za spašavanje, Dominique", rekao je s tugom.
"Ovo je kao nekada, sresti te ovdje, i sve bih dao da je kao nekada. Ne
razumijem samo zašto Gail ovdje nije dopuštao ni tvoju sliku, kada je
ovo bilo pristojno, ugledno mjesto, a sada, kad je sigurno koliko i zatvor
u kojemu su kaţnjenici podigli uzbunu, on dopušta da ovdje radiš!"
"Zaboravi komentare, Alvah. Nemamo vremena."
Napisala je odliĉan osvrt na film koji nije vidjela, izvještaj o
konferenciji na kojoj nije bila. Ubacila je nove recepte u "Ţensku
rubriku", kada se dama koja je ureĊivala istu, jednoga jutra nije pojavila
na poslu. "Nisam imao pojma da znaš kuhati", rekao je Scarret. "Nisam
ni ja", odgovorila je Dominique. Jedne je veĉeri otišla napraviti izvještaj
o poţaru koji je izbio na dokovima, nakon što se otkrilo kako jedini
deţurni novinar leţi bez svijesti, na podu muškoga toaleta. "Dobro je
ovo", rekao je Wynand proĉitavši tekst, "ali pokušaj ponovno i
otpuštena si. Moţeš raditi ovdje samo pod jednim uvjetom, da ne
napuštaš zgradu."
Bilo je to sve ĉime je prokomentirao njezinu nazoĉnost. Obraćao joj
se kad bi bilo nuţno, kratko i jednostavno, kao i svakome drugom
sluţbeniku. Davao joj je nareĊenja. Bilo je dana kada nisu imali
vremena ni vidjeti jedno drugo. Spavala je u naslonjaĉu u biblioteci.
Ponekad, naveĉer, kad bi za to bilo vremena, došla bi malo predahnuti k
njemu u ured. Razgovarali bi o svemu i svaĉemu, o malim dnevnim
dogaĊanjima, u dobrom raspoloţenju, poput svih braĉnih parova koji
prepriĉavaju uobiĉajenu rutinu svojih ţivota.
Nisu spominjali ni Roarka niti Cortlandt. Primijetivši Roarkovu sliku
na zidu, upitala je: "Kada si je objesio?" "Prije više od godinu dana."
Bila je to jedina primjedba o Roarku. Nisu razgovarali o rastućem
nezadovoljstvu javnosti. Nisu razmišljali o budućnosti. Nalazili su
utjehu u zaboravu na pitanje koje je postojalo izvan zidova ove zgrade:
moglo je biti zaboravljeno jer meĊu njima više nije imalo znaĉenja:
odgovor je dat, preostao je samo mir jednostavnog zadatka: ĉekao ih je
posao, posao izdavanja novina, i radili su ga zajedno.
Došla bi, nepozvana, kasno noću, sa šalicom vrele kave i on bi je
zahvalno uzeo, ne prekidajući pisanje. Nalazio bi svjeţe sendviĉe na
stolu kad su mu bili najpotrebniji. Nije imao vremena pitati se gdje ih
ona pronalazi. Onda je otkrio kako je u ormar stavila elektriĉno kuhalo i
zalihu namirnica. Spremala mu je doruĉak, kad je radio noću, donosila
hranu na komadu kartona umjesto podloška, dok je oko njih vladala
tišina opustjelih ulica, a prvi zraci sunca padali na krovove.
 Jedanput ju je našao kako s metlom u ruci ĉisti ured: ĉistaĉa više nije
bilo, ţena koja je spremala pojavljivala se i nestajala, nitko nije imao
vremena to primijetiti.
"Zar te zato plaćam?" upitao je.
"Ne moţemo raditi u svinjcu. Nisam pitala za što me plaćaš, ali
oĉekujem povišicu."
"Ostavi to, za ime Boga! Suludo je."
"Što je suludo? Ĉisto je, zar ne? Nije mi trebalo puno vremena. Zar
nisam ovo dobro pospremila?"
"Jesi."
Naslonila se na drţaĉ od metle i nasmijala: "Ti vjerojatno misliš isto
što i svi ostali: kako sam ja nešto poput luksuznog objekta, izdrţavana
ţena iz visokog društva, nije li tako, Gail?"
"Da li je ovo naĉin na koji bi mogla ţivjeti da hoćeš?"
"Ovo je naĉin na koji sam oduvijek ţeljela ţivjeti, da sam za to
mogla pronaći razloga."
Nauĉio je kako je izdrţljivija od njega. Nikada nije pokazala ni
najmanji znak umora. Pretpostavljao je kako ipak spava, ali nije
uspijevao otkriti kada.
U svakom trenutku, u svakom dijelu zgrade, ne viĊajući ga satima,
bila bi ga svjesna, znajući kada mu je najpotrebnija. Jedanput je zaspao,
ispruţen po stolu. Otvorivši oĉi, ugledao ju je kako ga promatra. Svjetla
su bila ugašena, ona je sjedila na stolcu pokraj prozora, obasjana
mjeseĉinom, okrenuta prema njemu. Prvo što je vidio bilo je njezino
lice. Podiţući se s naporom, u tom prvom ĉasu, prije no što se posve
pribrao i vratio u stvarnost, osjetio je oštru bol, nemoć i oĉajniĉki otpor,
zaboravljajući sve što ih je dovelo do ovoga, znajući samo kako su
zajedno osuĊeni na neke straviĉne, beskrajne muke, i kako je voli.
Vidjela je to na njegovu licu prije nego se uspravio. Prišla mu je,
stala pokraj stolca, uhvatila rukama njegovu glavu i prislonila je uz
svoju: drţala ga je i on nije odolio, klonuvši u njezinu naruĉju. Poljubila
ga je u kosu šapćući:"Sve će biti dobro, Gail, bit će dobro."

Jedne veĉeri, posle trećeg tjedna štrajka, Wynand je izišao iz zgrade

ne mareći hoće li na povratku zateći bilo što. Otišao je vidjeti Roarka.
 Nije mu se javljao od poĉetka opsade. Roark ga je ĉesto zvao:
Wynand je odgovarao, samo odgovarao, odbijajući produljiti razgovor.
Upozorio je Roarka na samome poĉetku: "Ne pokušavaj doći. Dao sam
jasna nareĊenja. Neće te pustiti unutra." Morao je zaboraviti stvaran
oblik koji je ovaj rat mogao dobiti: morao je zaboravi fiziĉku ĉinjenicu
Roarkova postojanja: sjećanje je donosilo sliku okruţnog zatvora.
Pješice je prešao dug put do Roarkove kuće. Hod je razdaljinu ĉinio
većom i sigurnijom: voţnja taksijem previše bi pribliţila Roark zgradi
Zastava. Hodao je pogleda prikovana metar ispred sebe: nije ţelio
podići oĉi i vidjeti grad.
"Dobra veĉer, Gail", mirno je rekao Roark kad je Wynand ušao.
"Ne znam koja vrsta lošeg ponašanja je upadljivija", rekao je
Wynand bacivši šešir na stolić pokraj vrata, "sasuti istinu u lice, ili se
praviti lud. Reci to, znam kako izgledam jezivo."
"Izgledaš jezivo. Sjedni, odmori se, ne govori ništa. Napunit ću ti
kadu toplom vodom, ne, ne izgledaš toliko prljavo, ali godit će ti, za
promjenu. Priĉat ćemo poslije."
Wynand je odmahnuo glavom, i ostao stojeći pokraj vrata.
"Howarde, Zastave ti ne pomaţu. Uništavaju te."
Bilo mu je potrebno osam tjedana da to izgovori.
"Da", rekao je Roark. "I što onda?'
Wynand nije pokušavao ući u sobu.
"Gail, nije vaţno, što se mene tiĉe. Ja i tako ne raĉunam na podršku
javnosti."
"Ţeliš li da se predam?"
"Ţelim da se ne predaš, makar te to stajalo svega što imaš."
Vidio je da Wynand razumije, i da je to ono s ĉime se pokušava ne
suoĉiti, i vidio ţelju da mu on to izgovori.
"Ja od tebe ne oĉekujem spas. Mislim kako imam šanse za pobjedu.
Štrajk ne moţe ni popraviti, niti pokvariti stvari. Ne brini za mene. I ne
predaj se. Ako izdrţiš do kraja, ja ti više neću biti potreban."
Ugledao je izraz bijesa, prosvjeda, i prihvaćanja. Dodao je:
"Ti znaš o ĉemu govorim. Bit ćemo bolji prijatelji nego ikada prije.
Posjećivat ćeš me u zatvoru, ako bude potrebno. Ne, ne mršti se, ne
tjeraj me da izgovorim bilo što više. Ne sad. Meni je drago zbog ovoga
štrajka. Znao sam kako se nešto ovakvo mora dogoditi, kad sam te prvi
put susreo. Ti si znao puno prije toga."
"Obećao sam ti prije dva mjeseca... i hoću odrţati..."
"Odrţao si."
"Zar me ti zaista ne prezireš? Reci mi sada. Došao sam to ĉuti."
"U redu. Saslušaj me. Susret s tobom neponovljiv je dogaĊaj u
mojem ţivotu. Postojao je Henry Cameron, koji je umro za ono za što
bih umro i sam. Ti si izdavaĉ prljavih tabloida. Ali to njemu nisam
mogao reći, i zato govorim tebi. Postoji Steven Mallory, koji nikada nije
radio kompromise sa svojom dušom. Ti nisi radio ništa osim što si svoju
prodavao na svaki mogući naĉin. Njemu to ne mogu reći, i zato to tebi
govorim. Je li to ono što si oduvijek ţelio ĉuti od mene? Ali ne predaj
se!"
Okrenuo se i dodao: "To je sve. Nećemo više o tom prokletom
štrajku. Sjedni, donijet ću ti piće. Opusti se, prestani izgledati kao da si
došao iz pakla."

Kasno noću Wynand se vratio u Zastave. Uzeo je taksi. Više nije bilo
vaţno. Nije ni primijetio razdaljinu.
Dominique je rekla:"Vidio si Roarka?"
"Da? Kako znaš?"
"Ovo je prijelom nedjeljnog broja. Oĉajan je, ali morat će posluţiti.
Poslala sam Manninga kući jer je bio pred kolapsom. Jackson je dao
otkaz, ali moţemo i bez njega. Alvahov tekst je grozan, više mu ni
pravopis ne ide, ispravila sam ga, samo, reci mu kako si ti to napravio."
"Idi spavati. Ja ću preuzeti Manningovo mjesto. Mogu raditi još
satima."
Nastavljali su dalje, prolazili su dani, u prijamnoj prostoriji rasle su
gomile vraćenih novina, ispadajući u hodnik, bijeli paketi papira nalik
kockama od mramora. Sve manje primjeraka Zastava izlazilo je iz tiska,
ali su gomile nastavljale rasti. Prolazili su dani, dani herojskog napora
da se izdaju novine koje su se vraćale neprodane i neproĉitane.
 16

NA DUGAĈKOM, UGLAĈANOM STOLU OD MAHAGONIJA REZERVIRANOM

za ĉlanove upravnog odbora stajao je monogram u intarziji: G.W.,
reprodukcija inicijala pisanih njegovom rukom, detalj koji je oduvijek
iritirao sve prisutne. Sada za to nisu imali vremena, ali bi poneki zalutali
pogled, vidjevši ih, bljesnuo od zadovoljstva.
Ĉlanovi upravnog odbora sjedili su oko stola. Bio je to prvi sastanak
u povijesti tvrtke koji nije sazvao Wynand. Ali, sastanak se odrţavao i
Wynand je bio prisutan. Tekao je treći mjesec štrajka.
Wynand je stajao pokraj stolca na ĉelu stola. Izgledao je kao slika u
muškom ĉasopisu, profinjen lik s bijelim rupĉićem u gornjem dţepu
tamnog odijela. U svima je budio neobiĉne asocijacije: na engleske
krojaĉe, Dom lordova, Londonsku kulu, na pogubljenog engleskog
kralja, ili je to bio kancelar? koji je tako lijepo umro.
Svi prisutni izbjegavali su pogled u ĉovjeka ispred sebe. Zbog
ohrabrenja i potpore onome što su namjeravali izreći, bilo im je draţe
misliti na prosvjednike vani, na namirisane, izmanikirane dame koje
uzvikuju potporu Ellsworthu Tooheyju po salonskim primanjima, na
široko, plosnato lice djevojke koja Petom avenijom nosi transparent "Mi
ne ĉitamo Wynanda".
Wynand je mislio o porušenom zidu na obali Hudsona. Ĉuo je
korake kako se pribliţavaju, s tri bloka udaljenosti. Samo što ovaj put u
njegovoj ruci nije bilo struje koja bi napinjala mišiće.
"Postalo je besmisleno. Što je ovo? Poslovna organizacija ili
dobrotvorno društvo za obranu prijatelja?"
"Tristo tisuća dolara, samo prošli tjedan... Nije bitno kako sam
saznao, Gail, uostalom, nema tajni, rekao mi je tvoj bankar. Dobro, to je
tvoj novac, ali ako oĉekuješ povrat od ovih novina, moram te upozoriti
kako smo postali imuni na tvoje trikove. Nećeš to moći natovariti
korporaciji, ni jednu jedinu paru, ovaj put ti neće uspjeti Gail, prekasno
je, prošlo je vrijeme tvojih lukavih poteza."
Wynand je gledao kako mesnate usne ĉovjeka proizvode zvuk i
mislio: ti si vodio Zastave, od samoga poĉetka, ti to nisi znao, ali ja
jesam, bio si to ti, bile su to tvoje novine, više nema niĉega što bi trebalo
spasiti.
"Da, Slottern i njegova ekipa spremni su se odmah vratiti na posao, i
sve što traţe je pristanak na zahtjeve Sindikata. Oni će preuzeti stare
ugovore, pod starim uvjetima, ĉak i ne ĉekajući da ti podigneš rotaciju,
što će, prijatelji moji, slobodno to mogu reći, biti priliĉno teško, i mislim
kako je to više nego u redu s njihove strane. Juĉer sam razgovarao s
Homerom i on mi je dao rijeĉ, trebam li reći o kojem se iznosu radi
Wynande, ili to znaš i bez mene?"
"Ne, senator Eldridge te nije htio primiti... Hej, Gail, preskoĉi to, svi
znamo da si prošli tjedan odletio u Washington. Ono što ti ne znaš je to
da senator Eldridge hoda uokolo priĉajući svima kako ovo ne bi dotakao
ni štapom dugim dva metra. A veliki šef Craig je morao hitno na
Floridu? Praviti društvo bolesnoj ujni? Nitko od njih neće te izvući iz
ovoga, Gail. Ovo nije posao cementiranja cesta, niti slatki mali
dioniĉarski skandal. A ti nisi ono što si nekada bio."
Wynand je mislio: nikada nisam bio, nikada nisam ovdje ni bio,
zašto se bojite gledati u mene? Zar ne znate kako sam posljednji meĊu
vama? Polugole ţene u nedjeljnim prilozima, bebe u roto-gravurama,
uvodnici o vjevericama iz parka, bili su to izrazi vaših duša, pravo tkivo
vaših duša, ali gdje je bila moja?
"Neka sam proklet ako u ovome vidim ikakvog smisla. Da oni traţe
povišice plaća, to bih razumio, rekao bih ti kreni na kretene koliko god
stajalo. Ali ovo, ovo prokleto intelektualno iţivljavanje? Zar da
ostanemo bez gaća zbog tamo nekih principa?"
"Kako ne razumiješ? Zastave su sad crkvena publikacija, a gospodin
Gail Wynand evangelistiĉki propovjednik. Voda nam je došla do guše,
ali mi imamo ideale."
"Ma, da je u pitanju pravi problem, politiĉki problem, ali ovdje se
radi o nekom ludom dinamitašu koji je raznio neku rupu. Svi nam se
smiju. Reći ću ti pošteno Wynande, pokušao sam ĉitati te tvoje
uvodnike, i ako hoćeš moje iskreno mišljenje, veće smeće nikada nije
tiskano. Ti k‘o da pišeš za profesore univerziteta!"
Wynand je mislio: tebe poznajem, ti si onaj koji bi udijelio trudnoj
drolji, ne i izgladnjelom geniju, tvoje lice mi je poznato od prije, ja sam
te našao i doveo, ako sumnjaš u svoj rad sjeti se lica toga ĉovjeka, za
njega pišeš - ali gospodine Wynande, nemoguće je sjetiti se njegova
lica; moguće je, dijete moje, moguće, vratit će ti se kao podsjetnik, vratit
će se i traţit će svoje - i ja ću platiti cijenu, davno sam potpisao bjanko
ĉek koji je sada stigao na naplatu - bjanko ĉek uvijek glasi na ukupan
iznos svega što imaš.
"Ovo su srednjovjekovne okolnosti, sramotne za demokraciju!"
cvilio je glas. Pripadao je Mitchellu Laytonu. "Vrijeme je da ovdje
netko kaţe nešto u vezi toga. Jedan ĉovjek upravlja svim tim novinama
kako mu je volja - što je ovo? - XIX. stoljeće?" Layton se durio,
gledajući negdje u smjeru bankara s druge strane stola. "Je li se netko
ovdje ikada zapitao kakve su moje ideje? Ja imam ideje. Mi moramo
udruţiti ideje. Hoću reći, timski rad, jedan veliki orkestar. Vrijeme je da
ove novine poĉnu voditi modernu, liberalnu, progresivnu politiku.
Uzmimo recimo pitanje nadniĉara..."
"Umukni Mitch", rekao je Alvah Scarret: njegovim ĉelom kotrljale
su se graške znoja: nije znao zašto: htio je da Upravni odbor odnese
pobjedu: ali, u sobi je bilo neĉega... Previše je toplo ovdje, pomislio je,
kad bi samo netko otvorio prozor.
"Neću umuknuti!" povikao je Mitchell Layton. "Nisam ja ništa gori
od..."
"Molim vas, gospodine Layton", prekinuo ga je bankar.
"U redu", odgovorio je Layton. "U redu. Samo ne zaboravite tko
ovdje ima najviše dionica, poslije Supermana." Pokazao je prstom na
Wynanda, ne gledajući u njega. "Samo to ne zaboravite. Sjetite se tko će
ovdje odluĉivati!"
"Gail", rekao je Alvah Scarret gledajući Wynanda izmuĉenim i
zaĉuĊujuće iskrenim pogledom. "Gail, nema pomoći. Ali, moţemo
spasiti preostalo. Gledaj, ako priznamo pogrešku u vezi Cortlandta i....
ako primimo natrag Hardinga... on je vrijedan ĉovjek... i moţda,
Tooheyja..."
"U ovom razgovoru ime Toohey neće biti spomenuto", rekao je
Wynand.
Mitchell Layton otvorio je usta i opet ih zatvorio.
"Tako je, Gail!" povikao je Alvah Scarret."Bravo! Moţemo se
nagoditi i dati im ponudu. Promijenit ćemo našu politiku prema
Cortlandtu, to je neizbjeţno, ne zbog prokletog Sindikata, već kako
bismo vratili rotaciju, Gail, ponudit ćemo im to i primiti natrag
Hardinga, Allena, Falka, ali ne i To..... ne i Ellswortha. Mi ćemo
popustiti, a popustit će i oni. Svi će saĉuvati obraz. Jel' tako, Gail?"
Wynand je šutio.
"Mislim da je tako, gospodine Scarret", odgovorio je bankar.
"Mislim da je to rješenje. Napokon, gospodinu Wynandu mora biti
omogućeno saĉuvati svoj ugled. Mi moţemo ţrtvovati... kolumnista, i
potpisati primirje."
"Ja ne mislim tako!" proderao se Mitchell Layton. "Uopće ne
mislim! Zašto bismo mi ţrtvovali gospodina... velikog liberala, samo
zato..."
"Ja sam uz gospodina Scarreta", rekao je ĉovjek koji je spominjao
senatore, i odobravajući glasovi su se pridruţili, a ĉovjek koji je
kritizirao uvodnike, u općoj je galami uzviknuo: "Mislim da je Gail
Wynand ipak fantastiĉan šef!" Izbjegavajući pogled Mitchella Laytona,
sada je gledao u Wynanda, oĉekujući podršku. Wynand ga nije
primijetio.
"Gail?" ponovio je Scarret, "Gail, što kaţeš?"
Nije bilo odgovora.
"K vragu Wynande, ovo je sad ili nikad! Ovako dalje ne ide!"
"Odluĉi se ili odstupi!"
"Ja ću te isplatiti!" derao se Layton. "Ţeliš prodati? Ţeliš prodati i
nestati do vragu?"
"Za ime Boga, Wynande, nemoj biti budala!"
"Gail, to su Zastave", prošaptao je Scarret. "Naše Zastave..."
"Bit ćemo uz tebe Gail, svi ćemo dodati lovu, podići ćemo dobre
stare novine ponovno na noge, raditi kako ti kaţeš, ti ćeš biti šef, ali za
ime Boga, ponašaj se sada kao šef!"
"Mir, gospodo, mir! Wynande, ovo je konaĉna odluka: promijenit
ćemo politiku u svezi Cortlandta, uzet ćemo Hardinga, Allena i Franka
natrag, i spasit ćemo što se spasiti moţe. Da ili ne?"
Nije bilo odgovora.
"Wynande, ti znaš da je, il' tako il' zatvaraš Zastave. Ne moţeš
pobijediti, ĉak i kad bi nas sve isplatio. Predaj se, ili zatvori Zastave.
Pametnije ti je predati se."
 To je ĉuo. Ĉuo je to i u svim drugim govorima. Ĉuo je to danima
prije ovoga sastanka. Znao je to bolje od sviju prisutnih. Zatvoriti
Zastave.
Vidio je pred sobom samo jednu sliku: ploĉu s novim imenom iznad
ulaznih vrata Gazette.
"Popusti, pametnije ti je."
Koraknuo je unatrag. Iza njega nije bilo zida, samo jedna strana
stolca. Pomislio je na onaj trenutak u svojoj spavaćoj sobi, u kojem je
umalo pritisnuo okidaĉ. Znao je kako to sada radi.
"U redu", rekao je.

To je samo zatvaraĉ za bocu, mislio je Wynand gledajući dolje, u

svjetlucavu mrlju pod svojim nogama: zatvaraĉ za bocu utisnut u
ploĉnik. Ulice New Yorka prepune su takvih stvari, zatvaraĉa,
pribadaĉa, znaĉaka, lanaca sudopera, ponekad izgubljenog nakita: sve je
to sada bilo nalik jedno drugome, izravnato, zgaţeno: zato ploĉnici
svjetlucaju noću. Gnojivo grada. Netko je ispraznio bocu, i bacio
zatvaraĉ. Koliko je automobila prešlo preko njega? Moţe li se
upotrijebiti još jedanput? Ako netko klekne, i golim ga prstima pokuša
išĉupati, hoće li uspjeti? Nisam imao pravo nadati se spasu. Nisam imao
pravo kleknuti i traţiti izbavljenje. Prije milijun godina, kada se raĊala
zemlja, postojala su bića nalik meni: muhe uhvaćene u smolu koja je
postala jantar, ţivotinje uhvaćene u mulj koji je postao kamen. Ja sam
ĉovjek dvadesetog stoljeća, i postao sam komadić lima na ploĉniku,
preko kojega prelaze kamioni New Yorka.
Hodao je polagano, podignuta ovratnika. Pred njim su se pruţale
opustjele ulice i u daljini kuće, nalik knjigama razliĉitih veliĉina, bez
reda sloţenih na polici. Kvartovi kojima je prolazio vodili su do
zamraĉenih kanala: uliĉne svjetiljke prekrivale su grad zaštitnim
omotaĉem, mjestimiĉno napuklim. Skrenuo je iza ugla i ugledao, daleko
naprijed, nagnuto svjetlo. Do tamo je bilo još tri ili ĉetiri bloka.
Svjetlo je dolazilo od izloga zalagaonice. Trgovina je bila zatvorena,
ali je iznad ulaza blještala ţarulja kako bi obeshrabrila kradljivce koji su
na to spali. Stajao je gledajući u izlog i pomislio kako na svijetu nema
jadnijega prizora. Stvari koje su ljudima bile svete, koje su im bile
najdraţe, izloţene svaĉijem pogledu, cjenjkanju i pogaĊanju, obiĉno
smeće ravnodušnim oĉima stranaca, izjednaĉeno u odbaĉenoj gomili,
pisaći strojevi i violine, alati snova, stare fotografije i vjenĉano prstenje
- znamenje ljubavi, zajedno sa zamašćenim hlaĉama, posudama za kavu,
pepeljarama, pornografskim figurama od gipsa: ostaci oĉaja, zaloţeni,
ne prodati, ne odrezani u ĉistoći konaĉnog ĉina, već ponuĊeni u
mrtvoroĊenoj nadi iz koje nema izbavljenja. "Zdravo, Gail", rekao je
stvarima u izlogu, i nastavio dalje.
Pod stopalima je osjetio ţeljeznu rešetku i zapahnuo ga je miris
prašine, znoja i prljavoga rublja, gori od mirisa stoĉnog sajma, jer je u
njemu bilo neĉega poznatog, domaćeg, kao da je raspadanje postalo
uobiĉajena rutina. Bile su to rešetke ventilacije podzemne ţeljeznice.
Ovo ostaje od gomile, pomislio je, od ljudskih tijela stisnutih u masu,
bez mjesta za pokret, bez zraka za disanje. Ovo je ukupan zbroj, iako je
tamo dolje, meĊu natrpanim ljudskim mesom, bilo moguće pronaći i
miris škrobljene bijele haljine, ĉiste kose, zdrave, mlade koţe. Takva je
priroda ukupnih zbrojeva i traganja za najniţim zajedniĉkim
nazivnikom. Što onda ostaje od mnoštva mozgova stiješnjenih skupa,
bez zraka, bez prostora, meĊusobno izjednaĉenih? Zastave, pomislio je,
i nastavio dalje.
Moj grad, rekao je sebi, grad koji sam volio, grad kojim sam
vjerovao da vladam.
Napustio je sastanak Upravnog odbora rekavši: "Preuzmi, Alvah,
dok se ja ne vratim." Nije zastao pogledati Manninga omamljenog od
umora u redakciji, ni ljude uokolo koji su još uvijek radili i ĉekali ne
znajući što je odluĉeno na sastanku: nije zastao vidjeti Dominique.
Scarret će im reći. Izišao je iz zgrade, otišao do svojega stana i sjedio
sam u spavaćoj sobi bez prozora. Nitko ga nije došao uznemiriti.
Izišao je na ulicu tek kad je bilo sigurno, kada se već spustio mrak.
Prošao je pokraj novinskog kioska, i vidio kasna poslijepodnevna
izdanja koja objavljuju završetak štrajka. Sindikat je prihvatio
Scarretove uvjete. Znao je kako će se Scarret pobrinuti za ostalo. Scarret
će preurediti sutrašnju naslovnicu Zastava. Scarret će napisati uvodnik.
Tiskarske preše se upravo okreću, pomislio je, sutrašnje izdanje Zastava
bit će na ulicama za jedan sat.
Hodao je bez cilja. Njegovo nije bilo ništa, ali on je bio vlasništvo
svakog dijela ovoga grada. Zato je bilo u redu da grad sada odreĊuje put
kojim će ići, i da ga sluĉajne ulice vode. Evo mene, gospodari moji,
pomislio je, dolazim vas pozdraviti i priznati; ići ću pokorno kamo god
ţelite. Ja, ĉovjek koji je ţelio moć.
Ţena koja sjedi, raširenih, debelih koljena, na ulazu stare kuće od
smeĊih cigli, ĉovjek u sakou od bijeloga brokata koji ugurava trbuh u
taksi ispred poznatog hotela, mali ĉovjek ispred dućana na uglu koji
ispija pivo, ţena na prozoru stambene zgrade naslonjena na prljavi
poplun, vozaĉ taksija parkiranog na uglu, pijana gospoĊa s orhidejom za
stolom uliĉnog kafića, bezuba prodavaĉica ţvakaćih guma, ĉovjek s
kratkim rukavima naslonjen na ulaz dvorane za biljar, sve to su moji
gospodari. Moji vlasnici, vladari bez lica.
Stani, rekao je sebi, i prebroj osvijetljene prozore ovoga grada. Nećeš
moći. Ali, iza svakog ţutog kvadrata koji se, jedan za drugim, uspinju
do samoga neba, ispod svake ţarulje, sve do tamo - vidiš li onu iskru
iznad rijeke koja nije zvijezda? - ţive ljudi koje nikada nećeš susresti, a
koji su tvoji gospodari. Za postavljenim stolovima, u salonima, u
njihovim krevetima i njihovim podrumima, u njihovim radnim sobama i
kupaonicama. Jureći podzemnom ţeljeznicom ispod tvojih nogu.
Gmiţući liftovima kroz vertikalne pukotine oko tebe. Drmusajući se u
autobusima. Tvoji gospodari, Gail Wynand. Postoji mreţa, dulja od svih
kablova koji prolaze gradskim zidovima, šira od svih isprepletenih cijevi
za vodu, plin i kanalizaciju, postoji skrivena mreţa razapeta oko tebe u
koju si uhvaćen, a ĉije krajeve drţe sve ruke u gradu. One povlaĉe
konce i ti se pokrećeš. Ti si vladao ljudima. Ti si drţao uzde. Ali uzde su
samo konop s omĉom na oba kraja.
Moji gospodari, anonimni, sluĉajni. Oni su mi dali apartman, ured,
jahtu. Njima, svakome od njih koji je poţelio, za iznos od tri centa,
prodao sam Howarda Roarka.
Prošao je pokraj mramornog ulaza, uskog otvora urezanog duboko u
zgradu, iz kojega je izbijalo svjetlo i hladnoća rashladnih ureĊaja. Bilo
je to kino i na velikoj reklami duginih boja, svijetlio je naslov: "Romeo i
Juliet." Na plakatu je pisalo: "Besmrtni klasik Billa Shakespearea! Bez
iĉega laţno intelektualnog u njemu! Obiĉna ljubavna priĉa o djeĉaku iz
Bronxa koji sreće djevojku iz Brooklyna. Obiĉna priĉa iz susjedstva,
obiĉna kao ti i ja."
 Prošao je pokraj ulaza u krĉmu. Vonjalo je po bljutavom pivu. Za
stolom je sjedila ţena, nagnuta naprijed, grudima dodirujući drvenu
površinu. Svirala je Wagnerova Pjesma večernjoj zvijezdi, prilagoĊena
ritmu swinga.
Ugledao je drveće Central parka i oborio pogled. Prolazio je pokraj
hotela Aquitanija.
Došao je do ugla ulice. Druge je uspio izbjeći, ovaj ne. Bio je to
neosvijetljeni ugao, komad ploĉnika zaglavljen izmeĊu zidova zatvorene
garaţe i stupova pokretnih stepenica za postaju metroa. Ugledao je
krajiĉak kamiona koji zamiĉe u ulicu. Nije vidio natpis, ali je znao koji
je to kamion. Novinski kiosk zgurio se ispod stubišta ţeljezne
konstrukcije. Polagano je podignuo pogled. Bila je tu, pred njim: svjeţa
hrpa novinskog papira. Sutrašnje Zastave.
Nije joj prišao. Stajao je, ĉekajući. Imam još nekoliko minuta,
pomislio je, u kojima neću znati.
Gledao je kako se ispred kioska, jedan za drugim, zaustavljaju
bezliĉni ljudi. Došli su po razne novine, ali vidjevši naslovnu stranicu,
kupovali su i Zastave. Ĉekao je, naslonjen na zid. To je u redu, pomislio
je, biti posljednji koji će saznati što sam rekao.
Onda više nije mogao odlagati: kupci su otišli, kiosk je stajao
napušten, novine raširene ispod ţutog svjetla, ĉekajući njega. U tami iza
ţarulje nije mogao razaznati lice prodavaĉa. Ulica je bila pusta: dugaĉak
koridor ispunjen kosturom uzdignute postaje, zidovi s mrljama,
isprepletani ţeljezni nosaĉi. Poneki prozor bio je osvijetljen, ali iza njih
kao da nije bilo nikoga. Vlak je protutnjao iznad njegove glave,
dugaĉak, metalni zvuk, koji je ţeljezne stupove zabio još dublje u
zemlju. Metalna masa koja kao da sama od sebe juri kroz noć.
Priĉekao je neka zvuk zamre, i prišao kiosku. "Zastave", zatraţio je.
Nije vidio tko mu ih je prodao, ĉovjek ili ţena. Vidio je samo kvrgavu,
tamnu šaku koja je novine gurnula prema njemu.
Krenuo je dalje, i zastao, na sredini ulice. Na naslovnoj stranici bila
je slika Howarda Roarka. Bila je to dobra slika. Mirno lice, izraţenih
jagodica, nepokolebljivih usana. Oslonivši se na ĉeliĉni stup, proĉitao je
uvodnik:
"Mi smo oduvijek nastojali našim ĉitateljima ponuditi istinu, bez
straha i bez predrasuda...
...dobronamjeran obzir i pravo na nevinost sve dok se ne dokaţe krivnja,
upravo prema ĉovjeku optuţenom za skandalozan zloĉin...
...ali nakon detaljne istrage, i u svjetlu novih dokaza koji su nam
predoĉeni, prinuĊeni smo priznati kako smo moţda bili neprimjereno
blagi...
...osviješteno društvo s novom odgovornošću prema potlaĉenima...
...pridruţujemo se mišljenju javnosti...
...prošlost, karijera i lik Howarda Roarka, kao da svjedoĉe u prilog
općeg dojma kako je u pitanju karakter dostojan prezira, opasan,
neprincipijelan, asocijalan tip ĉovjeka...
...ako mu se dokaţe krivnja, što se ĉini neizbjeţnim, Howard Roark
mora biti osuĊen na najstroţu kaznu predviĊenu zakonom...
Bilo je potpisano: "Gail Wynand."
Podigavši pogled shvatio je da stoji u širokoj, osvijetljenoj ulici, na
uskom ploĉniku, ispred voštane lutke u izlogu izazovno ispruţene na
satenskom naslonjaĉu: lutka je bila odjevena u blijedoruţiĉasti negliţe i
sjajne sandale, a niska perli visjela je s jednog podignutog prsta.
Nije znao kada su mu novine ispale iz ruku. Osvrnuo se oko sebe:
bilo bi nemoguće naći izgubljene novine u nekoj od ulica kojima je i ne
znajući prošao. Ĉemu, pomislio je? Ima ih još. Grad ih je prepun.
"Susret s tobom neponovljiv je dogaĊaj mojega ţivota..."
Howarde, ja sam taj uvodnik napisao prije ĉetrdeset godina. Napisao
sam ga jedne noći, stojeći na krovu svoje zgrade, kad mi je bilo
šesnaest.
Hodao je dalje. Pred njim se pruţala još jedna ulica, iznenadni rez
duge praznine, i lanac zelenih semafora rastegnut prema horizontu,
poput beskrajne brojanice. Kreni, pomislio je, od jedne do druge zelene
kuglice. Nisu to prave rijeĉi, govorio je sebi, ali su se rijeĉi ponavljale sa
svakim korakom: Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa.
Prošao je pokraj izloga s polovnim cipelama istrošenih nošenjem,
pokraj ulaza u misionarsku zgradu s kriţem obješenim iznad vrata,
pokraj izblijedjelog plakata politiĉara koji se kandidirao prije dvije
godine, pokraj prodavaonice s košarama trulog povrća odloţenih na
ploĉniku. Ulice su se preplitale, zidovi pribliţavali. Mogao je namirisati
zadah rijeke, dok su se rijetke uliĉne svjetiljke gubile u magli.
Bio je u Hell's Kitchen.
 Fasade kuća oko njega bile su nalik zidovima koji su se naglo, bez
milosti rastvorili, otkrivajući skrivena dvorišta, izlaţući pogledu truleţ,
bez srama i skanjivanja. Do njega su doprli krici iz kafića na uglu: nije
znao što im je uzrok: radost ili tuĉa.
Stajao je nasred ulice. Polako je podizao oĉi, gledajući u svaku
mraĉnu pukotinu, sve više, preko prljavih zidova, prozora, do krovova.
Nikada se odovuda nisam izvukao.
Nikada se nisam spasio. Ja sam se predao trgovcu špecerajem,
mornarima na feribotu, vlasniku biljarske dvorane. Nisi ti onaj tko ovdje
odluĉuje. Nisi ti onaj tko ovdje odluĉuje. Ti nikada, nigdje nisi
odluĉivao, Gaile Wynande. Ti si samo dodao sebe onome o ĉemu
odluĉuju drugi.
Tada je pogledao prema gore, preko kuća, u veliĉanstvene formacije
nebodera u daljini. Vidio je lebdeće niske svjetala koje rastu u tmini,
blistav toranj usidren u ništavilu, malen, uţareni kvadrat koji visi na
nebu. Poznavao je sve slavne zgrade kojima su ova svjetla pripadala,
mogao je rekonstruirati njihove oblike u prostoru. I pomislio je: vi ste
moji suci i moji svjedoci, vi koji se nezaustavljivo uzdiţete iznad trošnih
krovova, vi koji svoj ĉudesni napon šaljete ka zvijezdama, daleko od
mrtvila, umora i sluĉajnosti. Kilometar dalje, s oceana, oĉi ništa drugo
neće vidjeti, ništa drugo neće imati znaĉaja, samo vaše prisustvo i grad.
Poput onih ĉasnih ljudi koji stoje osamljeni, u nizu stoljeća, da bismo
mi, pogledavši unatrag, mogli reći kako je ljudska rasa postojala prije
nas. Od vas se ne moţe pobjeći; ulice se mijenjaju, ali dovoljno je
podignuti pogled, i vi ste tu, nepromijenjeni. Gledate me veĉeras dok
hodam ovim ulicama. Gledali ste sve moje korake, svih mojih godina.
Vi ste ono što sam izdao. Jer ja sam roĊen da budem jedan od vas.
Nastavljao je s hodom. Bilo je kasno. Ispod stupova uliĉnih
svjetiljaka, na ploĉnicima, leţali su netaknuti krugovi svjetla.
Povremeno bi se ĉula sirena, poput zvona na vratima koje odjekuje
hodnicima napuštena stana. Prolazeći, gledao je odbaĉene novine: na
ulici, na ogradi parka, u ţiĉanim košarama na uglovima. Ĉesto su to bile
Zastave. Mnogo je primjeraka Zastava veĉeras proĉitano u gradu.
Popravljamo rotaciju, Alvah, pomislio je.
 Stao je. Pred sobom, na prljavom ploĉniku, ugledao je novine
raširene na naslovnoj stranici. Bile su to Zastave. Bila je to Roarkova
slika. Vidio je sivi otisak gumene pete na njegovu licu.
Sagnuo se, polagano kleknuo, i s obje ruke podignuo papir. Presavio
je stranicu i stavio je u dţep.
Nepoznata gumena peta, nestala negdje u gradu, neke nepoznate
cipele kojoj sam ja dao slobodu da gazi.
Ja sam ih sve oslobodio. Ja sam stvorio one koji su me uništili.
Postoji zvijer na zemlji, zauzdana vlastitom nemoći. Ja sam je pustio na
slobodu. Oni bi ostali nemoćni. Oni ne mogu stvoriti ništa. Ja sam im
dao oruţje. Dao sam im svoju snagu, svoju energiju, ţivu moć svojega
bića. Ja sam stvorio veliĉanstveni glas i dopustio njima da diktiraju
rijeĉi. Ţena koja mi je bacila trulo lišće u lice imala je pravo na to. Ja
sam joj ga dao.
Sve moţe biti izdano. Svakome moţe biti oprošteno. Ali ne i onima
koji nemaju hrabrosti za svoju vlastitu veliĉinu. Alvahu Scarretu će biti
oprošteno. On nije imao što izdati. Bit će oprošteno i Mitchellu Laytonu.
Ali ne i meni. Ja nisam bio roĊen da budem ĉovjek drugog reda.
 17

BIO JE LJETNI DAN, VEDAR I HLADAN, KAO DA JE SUNCE ZAKLONJENO

nevidljivom koprenom vode koja svu snagu topline pretvara u oštrinu
svjetla, dodajući blistavilo konturama zgrada. Po ulicama, razasuti poput
ostataka sive pjene, leţali su primjerci Zastava. Grad je s podsmijehom
ĉitao objavu Wynandove predaje.
"To sam ĉekao", rekao je Gus Webb, pokretaĉ akcije "Mi ne ĉitamo
Wynanda." "Vješto je to izveo", rekao je Ike. "Da mi je danas, barem na
trenutak, vidjeti lice velikog gospodina Gaila Wynanda", rekla je Sally
Brent. "Uostalom, bilo je i vrijeme", rekao je Homer Slottern. "Baš
lijepo. Wynand se predao", rekla je ţena stisnutih usana, koja je o
Wynandu znala vrlo malo, o ĉitavom problemu ništa, ali je voljela priĉe
o porazima. U kuhinji, poslije veĉere, debela ţena istresla je ostatke
hrane na novine: nikada nije ĉitala prvu stranu, samo nastavke ljubavnih
romana u drugome dijelu: zamotala je kore od luka i janjeće kosti u
primjerak Zastava.
"Ovo je fantastiĉno", rekao je Lancelot Clokey. "Osim što me
sindikat razoĉarao, Ellsworthe. Kako su te mogli tako prodati?" "Nemoj
biti glup, Lance", odgovorio je Toohey. "Kako to misliš?" "Ja sam im
rekao neka prihvate uvjete." "Ti?" "Da, da." "Ali Boţe! "Jedan mali
glas"..." "Izdrţat ćeš mjesec ili dva bez njega, zar ne? Danas sam podnio
tuţbu upravi sindikata kojom zahtijevam vraćanje na moje radno mjesto
u Zastavama. Postoji više naĉina da se odere maĉka, Lance. Jedanput,
kada joj slomiš kiĉmu, deranje koţe postaje nevaţno."
Te je veĉeri Roark pritisnuo zvono na ulazu Wynandova stana.
Otvorio je batler i rekao: "Gospodin Wynand vas ne moţe primiti,
gospodine Roark." Na ploĉniku, preko puta ulaza u zgradu, Roark je
podignuo glavu i gledao u kvadrat svjetla, visoko iznad krovova. Bio je
to prozor Wynandove radne sobe.
Došao je sljedeće jutro u njegov ured u Zastavama. Wynandova
tajnica je rekla: "Gospodin Wynand vas ne moţe primiti", i dodala,
uljudno, glasom kojim se izvršavaju nareĊenja:"Gospodin Wynand vam
poruĉuje kako vas nikada više ne ţeli vidjeti."
 Roark mu je poslao dugaĉko pismo. "...razumijem Gail, nadao sam
se kako ćeš uspjeti, ali ako je moralo biti ovako, poĉni ponovno, od ove
toĉke. Znam što sebi ĉiniš. Nije to zbog mene i nije na meni, ali, ako ti
moţe pomoći, ponovit ću sve što sam ti ikada rekao. Ništa se nije
promijenilo. Ti si za mene sve ono što si uvijek bio. Nije to pitanje
opraštanja, jer se takvo što ne postavlja kao pitanje meĊu nama. Ali, ako
nisi u stanju oprostiti sebi, dopusti da ja to uĉinim. Dopusti da kaţem
kako nije vaţno, kako ovo nije tvoja konaĉna presuda. Dopusti mi pravo
da ti poklonim zaborav. Osloni se na moju vjeru dok se ne oporaviš.
Znam kako to nitko nikomu ne moţe ponuditi, ali, ako sam za tebe još
uvijek ono što sam bio, prihvati. Nazovi to transfuzijom koja ti je
potrebna. I primi je. Ovo je teţe od borbe sa štrajkom. Uĉini to za mene,
ako ti je tako lakše. Ali uĉini. Vrati se. Bit će još mogućnosti. Ono što
misliš da si izgubio ne moţe se ni izgubiti, niti naći. Nemoj od toga
odustati."
Pismo se vratilo, neotvoreno.
Zastave je ureĊivao Alvah Scarret. Wynand je sjedio u svojem uredu.
Sa zida je skinuo sliku Howarda Roarka. Bio je prisutan potpisivanjima
ugovora, obraĉunima troškova, sastancima raĉunovodstva. Scarret je
preuzeo brigu o politici lista. Wynand nije ĉitao Zastave.
Kad bi se Wynand pojavio, u bilo kojem dijelu zgrade, sluţbenici su
se klanjali kao i prije. On je još uvijek bio motor, i znali su da je opasniji
nego ikada, bio je to motor koji juri nizbrdo, bez sagorijevanja i
koĉnica. Spavao je u svojem stanu. Nije vidio Dominique. Scarret mu je
rekao da se vratila u njihovu kuću na selu. Jedanput je zatraţio od
tajnice neka pozove Connecticut. Stajao je pokraj njezina stola dok je
pitala je li gospoĊa Wynand kod kuće. Batler je odgovorio potvrdno.
Tajnica je prekinula vezu i Wynand se vratio u svoj ured.
Mislio je kako samome sebi daje nekoliko dana: onda će se vratiti
Dominique, i njihov će brak biti ono što je na poĉetku ţeljela: "GospoĊa
Wynandovih izdanja". On će se sloţiti.
Ĉekaj, ponavljao je sebi u agoniji nestrpljenja, ĉekaj. Moraš nauĉiti
kako se suoĉiti s njom, ovakav kakav si sada. Nauĉiti biti prosjak. Ne
smiješ oĉekivati ono na što nemaš prava. Nema jednakosti, otpora, nema
ponosa u suoĉavanju s njome. Samo prihvaćanje. Stati pred nju kao
ĉovjek koji nema što ponuditi, kao netko tko će ţivjeti samo od njezine
milosti. Bit će to prezir, ali doći će od nje, i znaĉit će odnos. Pokaţi joj
kako razumiješ. Ima dostojanstva u javnome priznavanju da ga više
nema. Nauĉi to. Ĉekaj... Sjedio je u svojem stanu, glave poloţene na
naslonu za ruke. U praznim sobama oko njega nije bilo svjedoka...
Dominique, ništa ti neću reći, osim kako si mi beskrajno potrebna. I
kako te volim. Rekao sam jedanput da to ne uzimaš u obzir. Iskoristit ću
to sada, kao što prosjak koristi limenu šalicu. Ali, iskoristit ću. Volim
te...
Dominique je leţala ispruţena na obali jezera. Kroz grane iznad sebe
mogla je vidjeti kuću na vrhu brijega. Leţala je na leĊima, s rukama
ispod glave. S iskrenom predanošću prouĉavala je pokrete lišća ispod
neba i to ju je ĉinilo sretnom. Divna je ova nijansa zelenoga, mislila je,
postoji razlika u boji raslinja i boji stvari, u ovoj ima svjetla, ovo nije
samo zeleno, nego ţiva snaga drveta uĉinjena vidljivom. Ne moram
spuštati pogled, vidim i grane i stablo i korijenje, dok gledam ovu boju.
Plamen na njezinim rubovima je sunce, ne moram ga vidjeti, znam kako
ĉitava priroda oko mene danas izgleda. Treperavi svijetleći krugovi, to
je jezero, osobita vrsta svjetlosti koju odraz vode stvara, jezero je danas
prelijepo. I bolje ga je ne vidjeti, samo naslućivati, prema ovim
krugovima. Nikada prije nisam znala uţivati u ovome, u prizoru zemlje,
kakva prekrasna pozadina, iako nema znaĉenja, osim kao pozadina.
Nekada me vrijeĊala pomisao na one kojima pripada. Sada je mogu
voljeti. Ona nije njihova. Ništa nije njihovo. Oni nisu nikada pobijedili.
Vidjela sam ţivot Gaila Wynanda i sada znam. Zemlju se ne moţe
mrziti u njihovo ime. Previše je lijepa. Ona jest pozadina, ali ne za njih.
Znala je što će uĉiniti, ali je sebi dala nekoliko dana. Nauĉila sam,
pomislila je, podnositi sve osim sreće. Sada moram nauĉiti kako nju
izdrţati. Kako se ne slomiti pod njom. To je jedino znanje koje će mi od
sada biti potrebno.

Roark je stajao na prozoru svoje kuće u dolini Monadnock. Iznajmio

ju je preko ljeta i dolazio ovamo da bi bio sam, da bi se odmorio. Bila je
tiha veĉer. Prozor je bio otvoren prema hrptu stijene, raslinju i nebu.
Preko vrhova krošnji u tami protezala se pruga sunĉeva svjetla. Znao je
kako su ispod njega druge kuće, ali ih nije vidio. Volio je, kao i svi
drugi stanari, naĉin na koji je ovo mjesto sagraĊeno. Zaĉuo je zvuk
automobila koji se pribliţavao s druge strane kuće. ZaĉuĊeno je
oslušnuo. Nije oĉekivao nikoga. Auto je stao. Roark je prišao vratima i
otvorio ih. Nije se zaĉudio vidjevši Dominique.
Ušla je u kuću kao da je iz nje izišla prije manje od sat vremena. Nije
imala šešir, ni ĉarape, samo sandale i lanenu haljinu kakva se odijeva za
šetnju sporednim seoskim putevima, ravnu, kratkih rukava, tamno plave
boje, odjeću za rad u vrtu. Nije izgledala kao da je vozila kroz tri
drţave, nego kao da se vratila iz šetnje okolicom. Znao je da je
sveĉanost ovog trenutka upravo u tome što mu sveĉanost nije potrebna:
što ga nije potrebno isticati, ni izdvajati, nije to bila ova, posebna veĉer,
bio je to dovršeni znaĉaj svih sedam proteklih godina.
"Howarde."
Stajao je kao da gleda zvuk svojeg imena u sobi. Njegovo je bilo sve
što je ikada ţelio imati.
Ali je, ĉak i sada, ostala jedna bolna misao.
"Dominque, ĉekaj dok se oporavi."
"Znaš da se neće oporaviti."
"Imaj malo saţaljenja."
"Ne govori njihovim jezikom."
"Nije imao izbora."
"Mogao je zatvoriti Zastave."
"One su njegov ţivot."
"Ovo je moj."
Nije znao da je Wynand jedanput rekao kako je ljubav raditi
izuzetak; niti je Wynand ikada saznao kako ga je Roark volio dovoljno
da napravi najveći, u tom jednom ĉasu, traţeći kompromis. Onda je
shvatio koliko je beskorisno, kao i svako ţrtvovanje. Njegove
izgovorene rijeĉi bile su potpis ispod njezine odluke:
"Volim te."
Osvrnula se oko sebe da bi joj obiĉna stvarnost zidova i stolaca
pomogla saĉuvati hrabrost koju je skupljala za ovaj trenutak. Zidovi
koje je on zamislio, stolac na kojemu je on sjedio, kutija njegovih
cigareta na stolu, obiĉne, svakodnevne sitnice mogle su zablistati
ĉudesnim sjajem u trenutku kada ţivot postaje ovo što je sad.
"Howarde, znam što namjeravaš uĉiniti na sudu. I zato se ništa neće
promijeniti ako već sada otkriju istinu o nama."
 "Ništa se neće promijeniti."
"Kad si došao one veĉeri i rekao mi za Cortlandt, nisam te pokušala
zaustaviti. Znala sam što moraš, bilo je vrijeme da odrediš pravila po
kojima moţeš dalje. Ovo je moj Cortlandt. Moja eksplozija. Pusti me
neka ju napravim na moj naĉin. Ne postavljaj mi pitanja. Ne štiti me.
Što god da se dogodi."
"Znam što namjeravaš."
"Znaš i da moram?"
"Da."
Svinula je ruku u laktu i prstima napravila kratak pokret unatrag, kao
da predmet razgovora baca iza leĊa. Bilo je reĉeno i završeno.
Udaljila se od njega, prelazeći preko sobe lakim korakom,
pretvarajući ovo mjesto u svoj dom, pokazujući kako će njegova
prisutnost biti dio svih dana koji dolaze, i stoga nije bilo potrebno uĉiniti
ono što je najviše ţeljela: stati i pogledati u njega. Znala je i što odlaţe,
jer nije bila spremna, jer nikada neće biti spremna. Pruţila je ruku da
uzme cigarete sa stola.
Njegovi prsti sklopili su se iznad njezinog zglavka i povukli joj ruku
unatrag. Okrenuo ju je prema sebi, zagrlio i dotaknuo njezine usne
svojima. Znala je kako svaki trenutak iz proteklih sedam godina, u
kojemu je ovo ţeljela, zaustavljajući bol u nadi da moţe, nije prošlost,
znala je da nikada nije prestao, da je trajao i dalje, saĉuvan, dodajući
staroj gladi novu. Sada je sve to morala osjetiti odjedanput: dodir
njegova tijela, odgovor njezinoga i zajedniĉko išĉekivanje.
Nije znala je li hrabrost koju je skupljala za sreću bila od pomoći: ne
previše, pomislila je, dok ju je on podizao rukama, nosio do stolca i
sjedao, drţeći je u krilu, smijući se bez glasa, kao što bi se smijao
djetetu, dok je samo ĉvrstina njegova zagrljaja govorila o brizi i nekom
ozbiljnom oprezu. Onda je postalo jednostavno, nije više bilo niĉega što
bi pred njim trebalo zatajiti i prošaptala je: "Da, Howarde... toliko..." ,
on je rekao: "Bilo mi je jako teško - svih ovih godina." I godinama je
došao kraj.
Skliznula je na pod, laktovima se naslonivši na njegova koljena,
pogledala ga i nasmiješila se: znala je kako nikada ne bi dosegnula ovaj
bijeli spokoj kad on ne bi bio zbroj svih boja, svih boli koje je
upoznala. "Howarde, od svoje volje, potpuno i zauvijek... bez ograda,
bez straha od svega što mogu napraviti tebi ili meni... u svakom obliku
koji ţeliš... kao tvoja ţena ili ljubavnica, skriveno ili javno... ovdje ili u
namještenoj sobi, u nekom gradu u blizini zatvora gdje ću te viĊati kroz
ţiĉanu mreţu... neće biti vaţno... Howarde, i ako pobijediš na sudu - ni
to neće biti previše vaţno. Ti si davno pobijedio... Ja ću ostati ono što
jesam, i ostat ću s tobom, sada i zauvijek, na koji god naĉin ţeliš..."
Drţao je njezine ruke u svojima i vidjela je kako mu se ramena
savijaju prema naprijed, vidjela je nemoć, predaju ovome trenutku
kakvu je osjećala i sama, znajući da se ĉak i bol moţe ispovjediti, ali da
ispovjediti sreću znaĉi ostati nezaštićen, posve prepušten svjedoku, i da
oni to mogu, jedno pred drugim, bez potrebe za zaštitom. Spuštala se
noć, soba je nestajala u tami, ostao je samo prozor i njegova ramena
nasuprot nebu.
Probudilo ju je sunce u oĉima. Leţeći na leĊima gledala je strop kao
što je nedavno gledala lišće: bez pokreta, prepoznavajući okolicu samo
snagom nagovještaja. Izlomljeni trokuti svjetla na ĉetvrtastim, umjetnim
ciglama, geometrija sjaja i oblika koje je on stvorio, govorili su da je
jutro i da je to spavaća soba u Monadnocku. Sjaj je bio bijel, odajući da
je vrlo rano i da zraci prolaze ĉistim zrakom, bez prepreka u prostoru
izmeĊu ove sobe i sunca. Pokrivaĉ, teţak, mekan i intiman na njezinom
golom tijelu, znaĉio je sve što i protekla noć. A koţa koju je dodirivala
rukom, bio je Roark usnuo pokraj nje.
Skliznula je s kreveta. Prišla je prozoru, uhvativši raširenim rukama
otvorena okna. Pomislila je, ako se okrene, na podu iza neće biti njezine
sjene, kao da zraci sunca prolaze kroz tijelo u kojemu nema teţine.
Morala je poţuriti, prije nego li se on probudi. Pronašla je njegovu
pidţamu i odjenula je. Paţljivo zatvorivši vrata za sobom, otišla je u
dnevni boravak, podignula telefonsku slušalicu i zatraţila broj najbliţe
policijske postaje.
"Ovdje gospoĊa Gaila Wynanda", rekla je. "Govorim iz kuće
gospodina Howarda Roarka u dolini Monadnock. Ţelim prijaviti kraĊu
mojega prstena sa safirom... prošle noći... oko pet tisuća dolara... dar
gospodina Howarda Roarka... Moţete li stići ovamo za jedan sat...?
Hvala vam."
Ušla je u kuhinju, stavila vodu za kavu i stajala, gledajući usijani
elektriĉni grijaĉ, kao da na ovoj planeti ne postoji ljepše svjetlo.
 Pokraj golemog prozora u dnevnom boravku postavila je stol za
doruĉak. Roark je ušao odjeven u kućni ogrtaĉ i nasmijao se vidjevši je
u svojoj pidţami. Rekla je: "Nemoj se odijevati. Sjedni. Hajdemo
doruĉkovati."
Završavali su s jelom kad se pred kućom zaĉuo zvuk automobila.
Osmjehnula se i prišla vratima kako bi ih otvorila.
Na ulazu su stajala dva policajca i dva reportera lokalnih novina.
"Dobro jutro", rekla je Dominique. "UĊite."
"GospoĊa... Wynand?" pitao je policajac.
"Tako je. GospoĊa Gaila Wynanda. UĊite."
U prevelikoj pidţami tamne tkanine koja je visjela preko zavezanog
pojasa, s rukavima duljim od prstiju, odisala je istom profinjenom
elegancijom kao kada bi, u svojoj najboljoj veĉernjoj haljini, doĉekivala
goste. Ĉinilo se kako samo ona u svemu ovome ne vidi ništa neobiĉno.
Policajac je nesigurno drţao blok u rukama i ona mu je, kao dobar
novinar, pomagala pronaći prava pitanja i na njih davala jasne odgovore.
"Bio je to prsten s kamenom od safira. Skinula sam ga i ostavila
ovdje, na stolu pokraj moje torbe, prije nego što sam otišla u krevet...
Bilo je oko deset naveĉer... Jutros, kad sam ustala, nije ga više bilo...
Da, prozor je bio otvoren... Ne, ništa nismo ĉuli... Ne, nije bio osiguran,
nisam stigla, gospodin Roark mi ga je tek nedavno poklonio... Ne, nema
posluge ni drugih gostiju... Da, samo izvolite, pogledajte stan... dnevni
boravak, spavaća soba, kupaonica i kuhinja... Da, svakako gospodo,
pogledajte i vi. Novinari, pretpostavljam? Imate li nekih pitanja?"
Nije ih bilo. Priĉa je bila potpuna. Reporteri nikada nisu ovakvu
priĉu dobili na ovakav naĉin.
Izbjegavala je Roarkov pogled. Ali on je odrţao obećanje. Nije
pokušao zaustaviti je, niti joj pomoći. Odgovarao je, kad bi ga pitali,
onoliko koliko je bilo nuţno da bi podrţao njezinu izjavu.
Posjetitelji su otišli, kao da su jedva ĉekali otići. Ĉak je i policajcu
bilo jasno da zbog prstena nije potrebno otvarati istragu.
Dominique je rekla:
"Ţao mi je. Znam kako je ovo za tebe bilo strašno. Ali, nije postojao
drugi naĉin da završimo u novinama."
"Trebala si mi reći koji sam ti od tvojih safira ja poklonio."
"Nikada nisam imala nijedan. Ne volim safire."
 "Ovo je preciznije podmetanje dinamita od onoga u Cortlandtu."
"Da, i Gail je sada baĉen meĊu one kojima pripada. On znaĉi misli
kako si ti neprincipijelan, antisocijalan tip? Neka sada gleda kako
Zastave blate mene. Zašto bi on bio pošteĊen? Oprosti Howarde, ali ja
nemam tvoj osjećaj za samilost. Ja sam proĉitala onaj uvodnik. Nije
potrebno bilo što reći. Nemoj poĉeti o samopoţrtvovnosti jer neću
podnijeti... nisam toliko jaka koliko onaj policajac vjerojatno misli.
Nisam ovo uĉinila zbog tebe. Tebi sam samo oteţala, na sve što imaju
protiv tebe dodala sam još i skandal. Ali, Howarde, sada smo zajedno, ti
i ja, protiv svih. Ti ćeš biti osuĊenik, a ja preljubnica. Howarde, sjećaš li
se kako nisam imala hrabrosti dijeliti te s kioscima hrane i prozorima
nepoznatih ljudi? Sada mi je svejedno ako ovu noć razvuku po svim
njihovim novinama. Ljubavi moja, razumiješ li zašto sam sretna i zašto
sam slobodna?"
Rekao je:
"Kada sve ovo proĊe, nikada te neću podsjetiti na to da plaĉeš,
Dominique."

Priĉa je, ukljuĉivši i pidţamu, kućni ogrtaĉ, stol s doruĉkom i samo

jedan krevet u stanu, istoga dana izišla u poslijepodnevnim izdanjima
newyorških novina.
Alvah Scarret ušao je u Wynandov ured, bacivši novine na stol. Sve
do ovoga trenutka nije shvaćao koliko voli Wynanda: bio je toliko
povrijeĊen da je svoje osjećaje mogao iskazati samo uvredama. Gušio se
od bijesa:
"Proklet da si, glupane! Bolje ni ne zasluţuješ! Tako ti i treba, ti,
blesavi stvore! I što ćemo sad mi uĉiniti?"
Wynand je ĉitao priĉu i sjedio, gledajući u tekst. Scarret je stajao
ispred stola. Ništa se nije dogodilo. Bio je to samo ured u kojemu sjedi
ĉovjek koji ĉita novine. Vidio je Wynandove ruke: bile su mirne. Ne,
pomislio je, nitko ne moţe drţati ruke ovako, bez oslonca, a da mu ne
drhte.
Kad je Wynand podignuo glavu, u njegovim oĉima nije bilo niĉega
osim blagog ĉuĊenja, kao da se pita što Scarret uopće radi ovdje.
Uţasnut, Scarret je prošaptao:
"Gail, što da radimo?"
 "Pa, objavi ovo", rekao je Wynand."Ovo jest vijest."
"Ali... kako?"
"Kako god ţeliš."
Iz Scarreta je izletjelo, jer je znao kako se radi o sada ili nikada, znao
je kako nikada više neće imati smjelosti za ovakav pokušaj, i jer je bio
zateĉen ovdje, bez snage da se povuĉe prema vratima:
"Gail, ti moraš zatraţiti rastavu." Ustanovio je kako još uvijek stoji
na istome mjestu, ne gleda u Wynanda, i viĉe kako bi uopće mogao
govoriti: "Gail, nemaš drugog izbora! Moraš saĉuvati ono što je od
tvojeg ugleda ostalo! Ti se moraš rastati od nje, i ti si onaj koji mora
traţiti razvod!"
"U redu."
"Hoćeš li? Sada? Odmah? Hoćeš li da Paul odmah preda papire na
sud?"
"U redu."
Scarret je ţurno izišao iz sobe, odjurio do svojeg ureda, zalupio
vratima, zgrabio telefon i pozvao Wynandova advokata. Objasnio je i
dodao u istome dahu: "Ostavi sve što radiš, i odmah podnesi tuţbu Paul,
sada, danas, ovoga trena, prije nego li se predomisli."
Wynand se odvezao u kuću na selu. Dominique je bila tamo i ĉekala
ga.
Kada je ušao u sobu ustala je, kako meĊu njima ne bi bilo nijednog
komada namještaja, kako bi se cijelim svojim tijelom suoĉila s njime.
Stojeći s druge strane praznog prostora, on ju je gledao kao da istodobno
vidi njih oboje, poput neutralnog promatraĉa koji vidi i Dominique i
ĉovjeka pred njom, ne kao Gail Wynand.
Ĉekala je, ali on je šutio.
"Dakle, Gail, dala sam ti priĉu koja će povećati rotaciju."
Ĉuo je, ali je gledao kao da nema znaĉaja. Gledao je poput
sluţbenika banke koji objašnjava nepoznatoj osobi da joj je raĉun
zatvoren jer su prekoraĉena dopuštena sredstva. Rekao je:
"Htio bih znati samo jedno, ako mi ţeliš reći. Da li je to prvi put od
našega vjenĉanja?"
"Da."
"Ali nije prvi put?"
"Ne. On je prvi ĉovjek s kojim sam bila."
 "Trebao sam znati. Udala si se za Petera Keatinga. Odmah poslije
Stoddardova suĊenja."
"Ţeliš znati sve pojedinosti? Reći ću ti. Srela sam ga kad je bio
radnik u kamenolomu. Zašto ne bi znao? Svezat ćeš ga u lance ili poslati
na prinudni rad. Bio je radnik u kamenolomu. Nije traţio moj pristanak.
Prisilio me je. Tako je poĉelo. Ţeliš ovo upotrijebiti? Objaviti u
Zastavama?"
"Volio te."
"Da."
"A ipak je podignuo ovu kuću za nas."
"Da."
"Samo sam to htio znati."
Okrenuo se otići.
"Proklet bio!" povikala je. "Ako sve moţeš ovako prihvatiti, nisi
imao pravo postati to što si postao!"
"Zato i prihvaćam."
Izišao je iz sobe, tiho zatvorivši vrata.
Te je veĉeri, Guy Francon nazvao Dominique. Od odlaska u
mirovinu ţivio je sam, na svojem imanju u blizini kamenoloma. Nije
odgovarala na pozive, ali je uzela slušalicu kad je sobarica rekla tko
zove. Umjesto bijesa koji je oĉekivala, zaĉula je miran glas:
"Zdravo, Dominique."
"Zdravo, oĉe."
"Sada ćeš ostaviti Wynanda?"
"Da."
"Ne bi se trebala vraćati u grad. Nije nuţno. Ne pretjeruj. DoĊi i
ostani ovdje, kod mene. Do... Cortlandtova suĊenja."
Sve ono što nije rekao, ton kojim je ovo rekao, siguran i jednostavan,
gotovo sretan, uĉinio je da ona nakon nekoliko trenutaka odgovori:
"U redu, oĉe." Bio je to glas djevojĉice, glas kćeri, umorne,
povjerljive, vesele i tuţne istodobno: "Stići ću oko ponoći. Ostavi mi
ĉašu mlijeka i sendviĉ."
"Probaj ne juriti kao obiĉno. Ceste nisu najbolje."
Kad je stigla, Guy Francon ju je ĉekao pred ulazom. Osmjehnuli su
se jedno drugome, i znala je kako neće biti ni pitanja, niti prebacivanja.
Odveo ju je do male blagovaonice u kojoj je postavio veĉeru, na stolu
pokraj prozora otvorenog prema mirnom vrtu. Mirisalo je na travu,
svijeće na stolu i pregršt jasmina u srebrnoj vazi.
Sjedila je drţeći rukom hladno staklo: on je sjedio nasuprot, polako
ţvaĉući sendviĉ.
"Ţeliš li da razgovaramo, oĉe?"
"Ne, ţelim da popiješ svoje mlijeko i odeš u krevet."
"Dogovoreno."
Uzeo je jednu maslinu i prouĉavao je pozorno, okrećući obojeni
plastiĉni štapić. Onda je pogledao u nju.
"Slušaj, Dominique. Ja ne pokušavam razumjeti. Ali jedno znam,
ovo je dobro za tebe, ovaj put, u pitanju je pravi ĉovjek."
"Da, oĉe."
"Sretan sam zbog toga."
Klimnula je glavom.
"Reci gospodinu Roarku da je ovamo dobrodošao, kad god zaţeli."
Osmjehnula se. "Kome da kaţem, oĉe?"
"Reci... Howardu."
Glava joj je klonula na ruku poloţenu na stolu. Gledao je plavu kosu,
obasjanu svjetlošću svijeća. Rekla je, jer je glas bilo najlakše
kontrolirati:
"Ne daj da zaspem ovdje. Umorna sam."
Odgovorio je:
"Oslobodit će ga, Dominique."

Prema Wynandovoj naredbi, u njegov su ured svakoga dana

donošena sva newyorška izdanja. Ĉitao je svaki redak, o svemu što se u
gradu pisalo, i šaptalo. Svi su znali kako je priĉa namještena: ţena
multimilijardera ne bi prijavila nestanak prstena vrijednog samo pet
tisuća, uzevši u obzir ostale okolnosti: ipak, nikoga to nije sprijeĉilo da
povjeruje u priĉu i komentira je na svoj naĉin. Najuvredljivije opaske
štampane su na stranicama Zastava.
Alvah Scarret otkrio je bitku kojoj se mogao posvetiti sa ţarom
većim nego ikad. Osjećao je kako se ovime iskupljuje za svaki, moţda
nelojalan, postupak prema Wynandu. Pronašao je naĉin kako sprati
ljagu s njegova imena. Krenuo je u boj kako bi Wynanda svima
prikazao kao ţrtvu velike strasti prema pokvarenoj ţeni: Dominique je
bila ta koja ga je natjerala da podupre nemoralnu stvar, protiv njegova
vlastitog stava, ona je zamalo uništila novine svojega supruga, njegov
ugled, njegovu reputaciju, njegovo ţivotno djelo, kako bi spasila
svojega ljubavnika. Scarret je preklinjao ĉitatelje neka oproste
Wynandu, oproste tragiĉnoj ljubavi koja je samu sebe ţrtvovala.
Scarretovi proraĉuni bili su temeljeni na obrnutoj proporciji: svaki
prljavi epitet baĉen na Dominique u svijesti ĉitatelja budio je simpatije
prema Wynandu, usput hraneći Scarretov talent za ocrnjivanje. Uspjelo
je. Javnost je odgovorila, osobito stare ĉitateljice Zastava. Pomagalo je
sporom, bolnom procesu obnavljanja lista.
Poĉela su pristizati pisma podrške, velikodušna u saţaljenju,
neobuzdana u najgorim pogrdama na raĉun Dominique Francon. "Kao u
dobra, stara vremena Gail", govorio je oduševljeni Scarret. "Kao
nekada", i slagao sva pisma na Wynandov stol.
Sam u svojem uredu, Wynand je sjedio, gledajući hrpu pred sobom.
Scarret nije mogao znati kako je to najgora patnja koju je Wynand ikad
upoznao. Prisilio je sebe, i sve proĉitao. Dominique, koju je ĉuvao od
Zastava...
Kad su se susreli u hodniku, Scarret ga je pogledao išĉekujući, s
molećivim i sretnim smiješkom, kakvim dobar uĉenik poslije nauĉene i
dobro napravljene zadaće, ĉeka pohvalu uĉitelja. Wynand je šutio.
Scarret se dovoljno osmjelio i upitao:
"Bilo je vješto, zar ne, Gail?"
"Da."
"Imaš li neku ideju kako bismo to još malo izmuzli?"
"To je tvoj posao, Alvah."
"Ona je zaista bila kriva za sve. Puno prije ovoga. Onda kad si je
oţenio. Ja sam od tad u strahu. Tada je i poĉelo. Sjećaš li se kad si nam
zabranio da pokrivamo vjenĉanje? To je bio znak. Ona je uništila
Zastave. Ali, neka sam proklet ako ih ponovno ne podignem, na
njezinom lešu. Onakve kakve su nekada bile. Naše stare Zastave."
"Da."
"Imaš li kakav prijedlog, Gail? Što još ţeliš da uĉinim?"
"Alvaho, što god ţeliš."
 18

PRED OTVORENIM PROZOROM VISILA JE GRANA I LIŠĆE JE TREPERILO

prema nebu, podsjećajući da sunce, ljeto i neiscrpna zemlja ĉekaju biti
iskorišteni. Dominique je mislila o svijetu kao pozadini. Wynand je
mislio o dvije ruke koje svijaju granu, objašnjavajući smisao ţivota.
Lišće je padalo, dodirujući vrhove tornjeva New Yorka s druge strane
rijeke. Neboderi su stajali poput sunĉanih kopalja, bjeliĉastih od
udaljenosti i ljeta. Svjetina je ispunila dvoranu kako bi prisustvovala
suĊenju Howarda Roarka.
Roark je mirno sjedio na optuţeniĉkoj klupi i slušao.
U trećem redu iza njega, sjedila je Dominique. Promatraĉima se
ĉinilo da se osmjehuje. Nije to bio osmijeh: gledala je lišće ispred
prozora.
Gail Wynand sjedio je u dnu dvorane. Ušao je kad se prostorija već
napunila. Zastavši na trenutak u prolazu izmeĊu redova, promotrio je
oko sebe, kao da ne primjećuje poglede i bliceve koji su oko njega
sijevali, kao da ne vidi nikakav razlog da to ne ĉini. Nosio je sivo ljetne
odijelo i panama šešir oboda podignutog s jedne strane. Pogledom je
prešao preko Dominique kao i preko sviju ostalih u sudnici. Kad je sjeo,
pogledao je u Roarka. Od trenutka kad je ušao, pratile su ga Roarkove
oĉi. Kad su im se pogledi sreli, Wynand je okrenuo glavu.
"Motiv koji optuţba namjerava dokazati", govorio je tuţitelj u
svojem uvodnom obraćanju poroti, "je izvan domene normalnih ljudskih
emocija. Većini nas ĉinit će se monstruozan i neshvatljiv."
Dominique je sjedila s Malloryjem, Hellerom, Enrightom, Mikeom i
- Guyem Franconom, na opće zgraţanje njegovih prijatelja. S druge
strane, slavna imena oblikovala su komet: od malog vrha, daleko
naprijed, gdje je sjedio Ellsworth Toohey, rep uglednika protezao se
kroz mnoštvo: Lois Cook, Gordon L. Prescott, Gus Webb, Lancelot
Clokey, Ike, Jules Fougler, Sally Brent, Homer Slottern, Mitchell
Layton.
 "Jednako kao dinamit koji je raznio zgradu, motiv ovoga ĉovjeka
raznio je svaki humani osjećaj u njegovoj duši. Pred vama sjedi,
gospodo porotnici, najstrašnija vrsta eksploziva na zemlji - egoist."
Na stolcima, na ispustima prozora, u prolazima, stisnuta uz zidove,
monolitna masa ljudskih tijela ostavljala je vidljivim samo ovale lica:
lica usamljena, razliĉita, ni nalik jedno drugome. Iza svakoga su bile
godine ţivota, proţivljenog ili poluproţivljenog, napor, nada i pokušaj:
pošten ili nepošten, ali pokušaj. Na sva lica utisnuo je isti peĉat: na
osmijehu sa zlobom, na usne opuštene od odustajanja, na usne stisnute u
nesigurnom dostojanstvu, na svima je stajao peĉat patnje.
"...I u ĉasu kada svijet, suoĉen s divovskim problemima, traţi
odgovore na odluĉujuća pitanja o opstanku ĉovjeĉanstva, ovaj ĉovjek
pridaje svojem sudu o umjetnosti, tako nebitnoj i neshvatljivoj
problematici, dovoljno znaĉaja da ona postane njegova jedina opsesija i
njegov motiv za zloĉin protiv ĉovjeĉanstva."
Ljudi su došli svjedoĉiti procesu koji se pretvorio u senzaciju, vidjeti
poznate liĉnosti, pronaći temu razgovora, biti viĊeni, i ubiti vrijeme.
Vratit će se poslovima koje ne ţele, obiteljima koje ne vole, prijateljima
koje nisu izabrali, salonima, veĉernjim toaletama, ĉašama za koktel,
filmovima, bolu koji se ne priznaje, nadi koja je umrla, ţeljama koje
nisu ostvarene, nego ostavljene lebdjeti iznad puteva kojima se nije
krenulo, danima napora da se ne izgovori, ne misli, zaboravi, preda i
odustane. Ipak, svatko od njih doţivio je jedan nezaboravan trenutak,
neko jutro u kojemu se ništa nije dogodilo, glazbu koju su iznenada ĉuli
i koja nikada više nije zvuĉala isto, lice neznanca u autobusu, trenutak u
kojemu su upoznali drugaĉiji osjećaj ţivota. I svatko od njih pamtio je
sate neke besane noći, nekog popodneva kada je padala kiša, u crkvi, na
praznoj ulici, u smiraj dana, kada se u njima raĊalo pitanje zašto je na
ovome svijetu toliko boli i toliko ruţnoće. Nisu pokušali naći odgovor,
nastavljali su ţivjeti kao da nikakav odgovor nije nuţan. Ali su svi
poznavali trenutke u kojima su, u samoći ogoljelog poštenja, osjetili
potrebu za njim.
"...nemilosrdni, arogantni egoist, koji je odluĉio raditi po svojem,
kakva god bila cijena..."
Na klupama za porotnike sjedilo je dvanaest ljudi. Slušali su
pozorno, bez emocija. Uokolo se šaptalo kako porota izgleda
neumoljivo. Bila je sastavljena od dva direktora industrijskih koncerna,
dva inţenjera, matematiĉara, vozaĉa kamiona, zidara, elektriĉara, vrtlara
i tri tvorniĉka radnika. Izbor porote dugo je trajao. Roark je traţio
izuzeće mnogih. Ovu dvanaestoricu odabrao je sam. Tuţitelj se sloţio,
rekavši sebi kako je ovo rezultat amatera koji na sebe preuzima zadatak
vlastite obrane: pravi advokat birao bi njeţnije tipove, one koji bi
suptilnije reagirali na molbu za milost. Roark se odluĉio za najtvrĊa lica.
"...Da je to plutokratski zamak, ali stambeno naselje, gospodo
porotnici, stambeno naselje!"
Na viskom podiju, sudac je sjedio ukrućeno i uspravno. Imao je
sijedu kosu i lice strogog, vojnog oficira.
"...Ĉovjek školovan kako bi sluţio društvu, graditelj koji se pretvorio
u razaratelja..."
Glas je nastavljao, uvjeţbano i sa sigurnošću. Lica u dvorani slušala
su s istom pozornošću kakvu bi poklonili i nekoj usputnoj veĉeri: veĉeri
koja zadovoljava, ali je nakon sat vremena osuĊena na zaborav. Slagali
su se sa svakom reĉenicom: slušali su ih i prije: o tome su oduvijek
slušali. Bila su to pravila po kojima svijet ţivi i podrazumijevala su se,
kao i lokva ispred nogu.
Tuţitelj je pozvao svoje svjedoke. Policajac koji je uhitio Roarka
poloţio je zakletvu i izjavio kako je optuţenog našao dok je stajao
pokraj elektriĉnog detonatora. Noćni ĉuvar objasnio je kako su ga
udaljili s mjesta dogaĊaja: njegovo svjedoĉenje bilo je kratko: tuţitelj
nije ţelio isticati ulogu koju je imala Dominique. Nadzornik radova
posvjedoĉio je o nestanku dinamita s gradilišta. Uglednici Cortlandta,
graĊevinski inspektori, procjenitelji, izmjenjivali su se, opisujući zgradu
i visinu štete. Time je okonĉan prvi dan suĊenja.
Peter Keating bio je prvi svjedok pozvan sljedećega jutra.
Sjedio je na mjestu za svjedoke, pognut prema naprijed. Poslušno je
gledao u tuţitelja.
S vremena na vrijeme, pogled bi mu odlutao. Promatrao je porotu,
gledatelje, Roarka, ne primjećujući razliku.
"Gospodine Keating, molim vas izjavite pod zakletvom jeste li vi
projektirali naselje koje vam se pripisuje, poznato pod imenom
Cortlandt?"
"Ne, nisam."
 "Tko ga je projektirao?"
"Howard Roark."
"Na ĉiji zahtjev?"
"Moj."
"Zašto ste njega potraţili?"
"Zato što to nisam mogao napraviti sam."
Nije bilo poštenja u njegovu glasu, nije postojao napor da bi se istina
takve vrste izgovorila: nije bilo zvuka ni istine, niti laţi: samo
ravnodušnost.
Tuţitelj mu je pruţio komad papira. "Je li ovo ugovor koji ste
potpisali?"
Keating je drţao papir u ruci. "Da."
"To je potpis Howarda Roarka?"
"Da."
"Budite tako ljubazni i proĉitajte ovaj ugovor poroti."
Keating je ĉitao na glas, ravnim, uvjeţbanim glasom. Svi prisutni
zaboravili su kako je ovo svjedoĉenje trebala biti senzacija. To nije bio
slavni arhitekt koji javno priznaje svoju nesposobnost, već samo ĉovjek
koji napamet recitira nauĉenu lekciju. Ĉinilo se da bi, ako ga prekinu,
poĉeo od poĉetka.
Odgovorio je na mnoga pitanja. Kao dokaz, tuţitelj je priloţio
Roarkov originalni nacrt Cortlandta koji je Keating saĉuvao, kopije koje
je Keating od njega napravio i fotografije Cortlandta onakvoga kakav je
podignut.
"Zašto ste vi tako uporno odbijali izvrsne strukturalne izmjene koje
su predloţili gospodin Gordon L. Prescott i gospodin Gus Webb?"
"Bojao sam se Howarda Roarka."
"Poznavajući njegov karakter, što ste oĉekivali?"
"Svašta."
"Kako to mislite?"
"Ne znam. Bojao sam se. Uglavnom sam se bojao."
Pitanja su se nastavljala. Bila je to neuobiĉajena priĉa, ali publika se
dosaĊivala. Nije zvuĉalo kao svjedoĉenje aktera. Ĉinilo se da su svi
ostali svjedoci puno osobnije povezani sa sluĉajem.
 Kad je Keating sišao s mjesta za svjedoke, gledatelji su imali ĉudan
osjećaj da je sve ostalo isto: ĉin izlaska ovog ĉovjeka nije izazvao
nikakvu promjenu, kao da nitko stvaran nije napustio dvoranu.
"Kriviĉni postupak je završen", rekao je javni tuţitelj.
Sudac je pogledao Roarka.
"Rijeĉ ima obrana", rekao je. U glasu je bilo blagosti.
Roark je ustao:"Poštovani sude, ja neću pozivati svjedoke. Ovo će
biti moje svjedoĉenje i moja obrana."
"Poloţite zakletvu."
Roark se zakleo. Stajao je ispred mjesta za svjedoke. Publika ga je
promatrala, uvjerena kako mu nema spasa. Zato nitko od prisutnih nije
osjetio ni otpor niti nesigurnost koju je Roark uvijek izazivao u većini
ljudi. Zato su po prvi put mogli vidjeti ono što on zaista jest: ĉovjek
potpuno nesposoban za strah.
Strah o kojemu su oni mislili nije bio uobiĉajene vrste - strah kao
odgovor na pravu opasnost, već kroniĉan, skriven strah u kojem su
ţivjeli sami. Pamtili su tuţne i samotne sate u kojima ĉovjek zna sve
prave rijeĉi koje je mogao izgovoriti, ali ih nije našao, mrzeći one koji
su mu oduzeli hrabrost. Bijedu spoznaje po kojoj je ĉovjek na slici o
sebi uvijek jak i sposoban, blistavoj slici koja nikad ne postaje zbiljom.
Snovi? Samoobmana? Ili ubijena realnost, nikada roĊena, uništena tom
korodirajućom emocijom kojoj se ni ime ne zna: strah, potreba,
ovisnost, mrţnja?
Roark je stajao pred njima nevinošću ĉovjeka koji stoji sam pred
sobom. Ali, Roark je stajao ispred gomile koja ga mrzi, i oni su
iznenada shvatili kako on ne poznaje taj osjećaj. U bljesku jednoga
trenutka, shvatili su naĉin kojim on misli. I pitali se: da li je meni
potrebno bilo ĉije odobrenje? - Ima li ono Znaĉaj? - Sputava li me? I u
tom kratkom trenutku, svaki je ĉovjek bio slobodan, dovoljno slobodan
da osjeti dobronamjernost prema svim drugim ljudima u prostoriji.
Bio je to samo trenutak, trenutak tišine prije no što je Roark
progovorio:
"Prije puno tisuća godina, prvi je ĉovjek otkrio kako zapaliti vatru.
Vjerojatno su ga spalili na istoj lomaĉi koju je upalio za svoju braću.
Smatran je zloduhom koji se udruţio s vragom. Ali, od tada nadalje,
ljudi su imali vatru koja ih je grijala, na kojoj su kuhali hranu, kojom su
osvijetlili svoje pećine. Ostavio im je na dar nešto što nisu stvorili sami,
i sa zemlje uklonio tamu. Stoljećima poslije, prvi ĉovjek je otkrio kotaĉ.
Vjerojatno su ga muĉili na istom kotaĉu koji je svoju braću nauĉio
raditi. Smatran je uljezom u zabranjena podruĉja. Ali, od tada nadalje,
ljudi su mogli putovati dalje od horizonta. Ostavio im je na dar nešto što
nisu stvorili sami, i otvorio putove svijeta.
"Taj prvi, nepokoreni ĉovjek, stoji na poĉetku svakog poglavlja,
svake legende koju ĉovjeĉanstvo pamti o svojim poĉecima. Prometej je
bio prikovan za stijenu i komadale su ga grabeţljive ptice, jer je od
bogova uzeo vatru. Adam je osuĊen na patnju, jer je probao plod s
drveta znanja. Kakva god bila legenda, negdje u tami svih sjećanja,
ĉovjeĉanstvo zna da njegova slava poĉinje s jednim ĉovjekom, i zna da
taj ĉovjek uvijek plaća svoju hrabrost.
"Tijekom svih stoljeća, bilo je ljudi koji su, naoruţani samo svojom
vizijom, prvi kretali novim putovima. Koliko god se razlikovali njihovi
ciljevi, jedno im je bilo zajedniĉko: bio je to prvi korak, novi put,
neposuĊena vizija i kao odgovor je došla - mrţnja. Veliki stvoritelji,
filozofi, umjetnici, znanstvenici, pronalazaĉi, stoje sami nasuprot ljudi
svojega vremena. Svaka nova, velika misao, bila je osporena. Svaki
velik, nov pronalazak, bio je ţigosan. Prvi je motor drţan glupošću.
Avion nemogućim. Elektriĉna mreţa izopaĉenom. Anestezija grešnom.
Ljudi neposuĊenih vizija, išli su naprijed. Borili se, patili i platili. Ali
pobijedili jesu.
"Nijednog stvoritelja nije pokrenula ţelja da sluţi svojoj braći, jer su
braća odbijala dar koji ugroţava lijenost i rutinu njihovih ţivota. Njegov
jedini motiv bila je njegova istina. Njegova vlastita istina i njegov
vlastiti trud da je dosegne, na samo njegov naĉin. Simfonija, knjiga,
motor, filozofija, avion ili graĊevina, to je bio njegov cilj i to je bio
njegov ţivot. Ne oni koji slušaju, ĉitaju, koriste, vjeruju, lete ili stanuju
u njegovim ostvarenjima. Ostvarenje samo, ne i njegovi korisnici.
Ostvarenje, ne korist koju drugi od toga imaju. Ostvarenje koje daje
oblik njegovoj istini. On je svoju istinu smatrao vaţnijom od svih stvari
i od svih ljudi.
"Vizija pojedinca, njegova snaga i hrabrost, dolazile su iz njegove
duše. Ljudska duša je, meĊutim, on sam. Suština koja ĉini njegovu
svijest. Misliti, osjećati, prosuĊivati, ĉiniti, funkcije su ega.
 "Stvoritelji nisu bili nesebiĉni. U tome jest sva tajna njihove snage:
da je sebi dovoljna, sobom motivirana, izazvana sama sobom. Prvi
razlog, izvor energije, sila ţivota. Osnovni pokretaĉ. Stvoritelj nije
sluţio nikome i niĉemu. On je ţivio za sebe.
"I samo ţiveći za sebe, mogao je doseći stvari koje su slava
ĉovjeĉanstva. Takva je priroda svih ostvarenja.
"Ĉovjek ne moţe preţivjeti, osim pomoću svijesti. On na zemlju
dolazi bez oruţja. Sve ĉime raspolaţe jest njegov mozak. Ţivotinje do
hrane dolaze pomoću sile. Ĉovjek ne posjeduje kandţe, oĉnjake, rogove,
ni veliku snagu mišića. On svoju hranu mora zasaditi, ili uloviti. Da bi
zasadio, potreban mu je proces misli. Da bi ulovio, potrebno mu je
oruţje, da bi ga napravio, proces misli. Od ove najjednostavnije potrebe,
do najviše religijske apstrakcije, od kotaĉa do nebodera, sve što mi
jesmo i sve što imamo, proizišlo je iz jednoga, jedinstvenog svojstva
ĉovjeka – sposobnosti mišljenja.
"Ali misaona sposobnost vezana je uz pojedinca. Ne postoji
kolektivni mozak. Ne postoji kolektivna misao. Dogovor koji postigne
grupa ljudi samo je kompromis, prosjek izvaĊen iz mnoštva
individualnih spoznaja. On je sekundarna posljedica. Glavni ĉin, proces
razmišljanja, mora izvesti ĉovjek sam. Moguće je podijeliti jedan obrok
na puno ljudi. Nije moguće provariti ga kolektivnim trbuhom. Nijedan
ĉovjek ne moţe svojim plućima disati za drugoga. Nijedan ĉovjek ne
moţe svojim mozgom misliti za drugoga. Sve funkcije tijela i duha su
osobne. One se ne mogu dijeliti ni prenositi.
"Mi nasljeĊujemo djela i misli drugih ljudi. NasljeĊujemo kotaĉ.
Radimo kolica. Kolica postaju automobil. Automobil postaje avion. Ali,
tijekom tog ukupnog procesa, od drugih preuzimamo samo krajnji
proizvod njihovih misli. Kreativna sposobnost je pokretaĉka snaga koja
taj proizvod uzima kao materijal i upotrebljava ga stvarajući nov.
Kreativna sposobnost ne moţe biti dana ni preuzeta, podijeljena ni
posuĊena. Ona pripada jednom, jedinstvenom ĉovjeku. Ono što ona
stvara, pripada stvoritelju. Ljudi uĉe jedni od drugih. Ali ukupno uĉenje
je samo razmjena materijala. Nitko nikome ne moţe darovati sposobnost
mišljenja. A samo ta sposobnost je naše jedino sredstvo preţivljavanja.
"Ĉovjeku na ovoj zemlji ništa nije dano. Sve što mu je potrebno
mora proizvesti. I ovdje se ĉovjek suoĉava s osnovnom alternativom: on
moţe preţivjeti samo na jedan, od dva moguća naĉina: neovisnim
radom vlastitog uma, ili kao parazit koji se hrani mozgovima drugih.
Stvoritelj stvara. Parazit posuĊuje. Stvoritelj se s prirodom suoĉava sam.
Parazit se s prirodom suoĉava preko posrednika.
"Stvoritelj ţivi za svoj rad. Njemu nisu potrebni drugi. Njegov
osnovni cilj je u njemu samom. Parazit ţivi kroz druge. Njemu su
potrebni drugi. Drugi postaju njegov glavni motiv.
"Osnovna potreba stvoritelja jest neovisnost. Razumna svijest ne
moţe raditi pod bilo kakvim oblikom prisile. Nju nije moguće
ograniĉiti, ţrtvovati ili podrediti bilo kojim obzirima. Njoj je nuţna
potpuna sloboda i djelovanja i motiva. Za stvoritelja, svi odnosi s
ljudima su sekundarni.
"Osnovna potreba drugorazrednog ĉovjeka je osigurati veze s drugim
ljudima, kako bi se prehranio. On odnose stavlja na primarno mjesto. On
objavljuje kako ĉovjek postoji da bi sluţio drugima. On propovijeda
altruizam.
"Altruizam je doktrina koja zahtijeva ţivljenje za druge, i stavljanje
drugih ispred sebe.
"Nijedan ĉovjek ne moţe ţivjeti za druge. On ne moţe podijeliti svoj
duh jednako kao što ne moţe podijeliti svoje tijelo. Ali, poloviĉan
ĉovjek koristi altruizam kao alat za iskorištavanje drugih, izokrećući
osnovna naĉela morala, uĉeći ljude kako da na sve naĉine unište
stvoritelja. Uĉeći ljude kako je ovisnost vrlina.
"Ĉovjek koji pokušava ţivjeti za druge, ovisan je o njima. On je
parazit po motivu, i stvara parazite od onih kojima sluţi. To je odnos
koji, u svojem nemogućem konceptu, raĊa samo meĊusobnu korupciju.
U stvarnosti, najbliţi primjer ĉovjeka koji ţivi kako bi sluţio drugima,
jest rob. Ako je tjelesno ropstvo ogavno, koliko je ogavnija koncepcija
duhovnog ropstva? Porobljeni rob ipak ima ponos. Njegova zasluga je
rezistentnost i svijest o strahoti vlastitoga poloţaja. Ĉovjek koji se
dobrovoljno pretvara u roba, najniţa je od svih kreatura. On je
degradacija ljudskoga dostojanstva i degradacija koncepcije ljubavi. Ali
to je bit altruizma.
"Ljude uĉe kako najveća vrlina nije dosegnuti, nego davati. Ne moţe
se dati ono što nije stvoreno. Stvaranje dolazi prije raspodjele, ili nema
niĉega za raspodjelu. Potreba stvoritelja dolazi prije potrebe bilo kojega
zamislivog korisnika. Svejedno, nas uĉe diviti se drugorazrednom
ĉovjeku koji dijeli darove koje nije stvorio, više nego ĉovjeku koji je te
darove uĉinio mogućima. Mi se divimo aktu dobroĉinstva. Ravnodušni
smo pred ĉinom dostignuća.
"Ljude uĉe kako je njihov prvi zadatak olakšati patnje drugih. Ali,
patnja je bolesno stanje. Suoĉen s tim, ĉovjek nastoji pruţiti pomoć i
utjehu. Pretvoriti to u najviši oblik vrline znaĉi uĉiniti patnju
najvaţnijim dijelom ţivota. Tada je patnja drugih ţeljena, u protivnome,
kako dokazati vrlinu? To je priroda altruizma. Stvoritelj nije opsjednut
bolešću, već ţivotom. A ipak on je taj koji iskorjenjuje bolesti
ĉovjekova tijela i duha, i umanjuje patnju, uspješnije nego je to ijednom
altruistu ikada pošlo za rukom .
"Ljude uĉe kako je vrlina slagati se s drugima. Stvoritelj je ĉovjek
koji se protivi. Ljude uĉe kako je vrlina plivati niz struju. Stvoritelj pliva
uzvodno. Ljude uĉe kako je vrlina u zajednici. Stvoritelj je ĉovjek koji
stoji sam.
"Ljude uĉe kako je ego sinonim za zlo, a nesebiĉnost vrhunska
vrlina. Stvoritelj je egotist u apsolutnom smislu, dok je nesebiĉan ĉovjek
netko tko ne misli, ne osjeća, ne prosuĊuje, ne djeluje. Sve su to
funkcije koje zahtijevaju ego - nas same.
"Ovaj temeljni obrat je smrtonosan. Problem koji je krivo
protumaĉen ostavlja ĉovjeka bez alternative, i bez slobode. Kao izbor
izmeĊu dobra i zla, ponuĊena su mu dva koncepta: altruizam i egoizam.
Pod egoizmom se podrazumijeva ţrtvovanje drugih radi sebe. Pod
altruizmom, ţrtvovanje sebe radi drugih. Ĉovjek je time nepovratno
vezan uz druge i ne preostaje mu ništa osim izbora patnje. Njegove
vlastite patnje radi drugih, ili patnje nametnute drugima radi sebe. Kad
se tomu doda radost samopoţrtvovanja, klopka je zatvorena. Ĉovjek je
postao prisiljen prihvatiti mazohizam kao ideal, pod prijetnjom sadizma
kao alternative. Ovo je najveća prevara ikada poĉinjena nad
ĉovjeĉanstvom.
"Ovo je trik kojim su ovisnost i patnja zauvijek ustoliĉeni kao temelji
ţivota.
"Izbor nije ţrtvovanje, ni dominacija. Izbor je ovisnost ili neovisnost.
Kodeks stvoritelja ili kodeks drugorazrednog ĉovjeka. To je osnovno
pitanje. Poĉiva na alternativi izmeĊu ţivota i smrti. Kodeks stvoritelja
nastao je iz potrebe razumne svijesti koja ĉovjeku omogućava
preţivljavanje. Kodeks drugorazrednog ĉovjeka nastao je iz potrebe
svijesti nesposobne za preţivljavanje. Sve što proistjeĉe iz ĉovjekova
neovisnog ega je dobro. Sve što dolazi iz ovisnosti ĉovjeka od drugih,
jest zlo.
"Egoist u apsolutnom smislu, nije ĉovjek koji ţrtvuje druge. To je
ĉovjek koji nema nikakvu potrebu iskorištavati druge na bilo koji naĉin.
On ne postoji kroz njih. On se ne obazire na njih, ni u jednom vaţnom
pitanju. Ni u svojim htijenjima, ni u svojim motivima, ni u svojim
ţeljama, niti izvorom svoje energije. On ne postoji zbog drugih, i ne
traţi od nikoga da postoji zbog njega. Ovo je jedini oblik bratstva i
uzajamnog poštovanja moguć meĊu ljudima.
"Stupnjevi sposobnosti razlikuju se, ali je osnovno naĉelo isto:
ljudska neovisnost, odgovornost i ljubav za posao kojim se bavi,
odreĊuju njegov talent kao radnika, i njega kao osobu. Neovisnost je
jedino mjerilo ljudske vrline i znaĉaja. Ono što ĉovjek jest i što je od
sebe uĉinio, ne ono što posjeduje, ili ono što je uĉinio za druge. Nema
supstituta za osobno dostojanstvo. Ne postoji drugo mjerilo osobnog
dostojanstva, osim neovisnosti.
"U svim pravim odnosima nema ţrtvovanja, nikoga nikome.
Arhitektu su potrebni naruĉitelji, ali on svoj rad ne podreĊuje njihovim
ţeljama. On je njima potreban, ali oni ne naruĉuju kuću kako bi njemu
isplatili honorar. Ljudi razmjenjuju svoj rad slobodnim, meĊusobnim
dogovorom zbog zajedniĉke koristi, kad se njihovi interesi sloţe i kad tu
razmjenu ţele. Ako je ne ţele, nisu primorani baviti se jedni drugima.
Mogu traţiti dalje. Ovo je jedini mogući oblik odnosa meĊu jednakima.
Sve drugo su odnosi robova i gospodara, ţrtve i krvnika.
"Nijedno ostvarenje nije izvedeno kolektivno, odlukom većine. Svaki
stvaralaĉki cilj dostignut je pod vodstvom jedne, individualne misli.
Arhitektu je potrebno puno ljudi kako bi podigao kuću. Ali on od njih ne
traţi da glasaju o njegovu projektu. Oni rade zajedno, po slobodnom
dogovoru i svatko od njih slobodan je u svojoj pravoj ulozi. Arhitekt
upotrebljava ĉelik, staklo, beton, koje proizvode drugi. Ali materijal
ostaje samo to: staklo, ĉelik, beton, dok ga on ne dotakne. Ono što od
toga stvori njegov je individualni proizvod i njegovo individualno
vlasništvo. Ovo je jedini oblik prave kooperacije meĊu ljudima.
 "Prvo pravo na svijetu je pravo na ego. Ĉovjekova prva duţnost je
prema sebi. Njegovo moralno pravo je da njegov najvaţniji cilj nikada
ne bude u drugima. Njegova moralna obaveza je da radi ono što ţeli,
pod uvjetom da njegova ţelja primarno ne ovisi od drugih. Ovo
ukljuĉuje sve njegove kreativne sposobnosti, njegovo mišljenje i njegov
rad. Ovo ne ukljuĉuje djelokrug lopova, altruista i diktatora.
"Ĉovjek radi i misli sam. Ali, ĉovjek ne moţe krasti, iskorištavati i
vladati, ako ne postoje drugi. KraĊa, eksploatacija i vlast pretpostavljaju
ţrtvu. Podrazumijevaju ovisnost. To je podruĉje drugorazrednih.
"Vladari nisu egoisti. Oni ne stvaraju ništa. Njihovo ukupno
postojanje temeljeno je na drugima. Njihov je cilj u njihovim
podanicima, u procesu porobljavanja. Oni su jednako ovisni koliko i
prosjaci, socijalni radnici i kriminalci. Oblik ovisnosti je irelevantan.
"Ali ljude su nauĉili da drugorazredne: tirane, careve, diktatore,
smatraju eksponentima egoizma. Ova je prevara dovela do uništavanja
ega i u sebi i u drugima. Svrha prevare bila je uništiti stvoritelja. Što je
sinonim za isto.
"Od postanka svijeta, dva neprijatelja stoje suĉeljeni: Stvoritelj i
ĉovjek drugog reda. Kada je prvi stvoritelj izmislio kotaĉ, drugorazredni
ĉovjek je odgovorio, izmislivši altruizam.
"Stvoritelj; osporavan, onemogućavan, optuţivan, kaţnjavan i
iskorištavan, nastavljao bi, išao naprijed, svojom energijom pokrećući
ĉovjeĉanstvo. Drugorazredni ĉovjek nije pridonosio ovom procesu
niĉim, osim zaprekama. Borba danas ima novo ime: pojedinac protiv
kolektiva.
"Opće dobro" kolektiva - rase, klase, nacije - dalo je razlog i
opravdanje za svaku tiraniju ikada nametanu ljudima. Svaki povijesni
zloĉin poĉinjen je u ime altruizma. Da li se ijedan ĉin sebiĉnosti mogao
mjeriti s krvoprolićima izvršenim od strane pristalica altruizma? Je li
pogreška u licemjerstvu ljudi, ili u prirodi samoga naĉela? Najstrašniji
koljaĉi bili su najiskreniji. Vjerovali su u savršeno društvo do kojega se
stiţe preko giljotina i streljaĉkih vodova. Nitko nije doveo u pitanje
njihovo pravo na ubijanje, jer, ubijali su iz altruistiĉkih pobuda. Bilo je
opće prihvaćeno ţrtvovanje ĉovjeka radi drugih. Glumci su se mijenjali,
ali je radnja tragedije ostajala ista. Humanist poĉinje s deklaracijom o
ljubavi, i završava u moru krvi. To traje i trajat će, sve dok ljudi budu
vjerovali kako je svaki ĉin opravdan ako je nesebiĉan. Time se altruistu
dopušta djelovanje, a njegove ţrtve prisiljava na patnju. VoĊe
kolektivistiĉkih pokreta ne traţe ništa za sebe. Ali, pogledajte rezultate.
"Jedino dobro koje ĉovjek moţe napraviti za druge i jedini pravi
odnos meĊu ljudima je - ruke k sebi!
"Pogledajte sada rezultate društva podignutog na naĉelu
individualizma. Ovu našu zemlju. Najplemenitiju zemlju u povijesti
ljudi. Zemlju najvećih dostignuća, najvećeg napretka, najveće slobode.
Ova zemlja nije nastala na nesebiĉnom sluţenju, ţrtvovanju, odricanju,
ili bilo kojem drugom postulatu altruizma. Ona je temeljena na
ĉovjekovu pravu na potragu za srećom. Ne tuĊom. Svojom vlastitom,
sebiĉnom i osobnom. Pogledajte rezultate. Pogledajte sami u sebe.
"To je prastari konflikt. Ljudi bi se pribliţili istini, ali je ona svaki
put bila uništavana, i civilizacije su propadale, jedna za drugom.
Civilizacija je progres prema društvu osobnosti. Ukupna egzistencija
divljaka bila je javna, odreĊena zakonima njegova plemena. Proces
kojim se ĉovjek oslobaĊao od drugih jest civilizacija.
"Danas je, u naše vrijeme, kolektivizam, vladavina drugorazrednih,
ĉudovište iz davnina, pušteno s lanca i divlja oko nas. Ĉovjeka je sveo
na razinu intelektualne bijede kojoj nema ravne na zemlji. Dosegnuo je
stupanj uţasa bez presedana. Otrovao je svaki mozak. Progutao je
većinu Europe. Proţdire i našu zemlju.
"Ja sam arhitekt. Znam što će nastati, prema naĉelima gradnje. Mi se
pribliţavamo svijetu u kojemu sebi ne mogu dopustiti da ţivim.
"Sad znate zašto sam raznio Cortlandt.
"Ja sam projektirao Cortlandt. Ja sam vam ga dao. Ja sam ga uništio.
Uništio sam ga jer sam izabrao da ne postoji. Bio je to dvostruki
monstrum: oblikom i implikacijom. Morao sam uništiti i jedno i drugo.
Oblik su osakatila dvojica drugorazrednih, prisvojivši sebi pravo da
popravljaju ono što nisu stvorili, i što ne mogu dosegnuti. Njima je
dopušteno da to uĉine prema općem, prešutnom uvjerenju kojim
altruistiĉka namjena zgrade nadvisuje sva ostala prava i protiv ĉega ja
ne mogu ništa.
"Pristao sam projektirati Cortlandt, da bih ga vidio sagraĊena
onakvoga kakvog sam ga zamislio, ne iz bilo kojeg drugog razloga. Bila
je to cijena koju sam odredio za svoj rad. I ja nisam plaćen.
 "Ne krivim Petera Keatinga. On je bio nemoćan. Imao je ugovor sa
svojim poslodavcima. Ignorirali su ga. Obećano mu je da će struktura
koju je ponudio biti podignuta onakva kakvom je zamišljena. Obećanje
je prekršeno. Ĉovjekova ljubav prema integritetu njegova djela i
njegovo pravo da ga oĉuva, smatra se danas nepotrebnim, nejasnim i
nebitnim. Ĉuli ste tuţitelja dok je to govorio. Zašto je kuća unakaţena?
Bez razloga. Takvi postupci nikada nemaju razloga, osim ako nije u
pitanju taština nekog drugorazrednog ĉovjeka koji smatra da posjeduje
pravo na bilo ĉije vlasništvo, duhovno ili materijalno. Tko im je
dopustio da to naprave? Nitko posebno, meĊu mnoštvom autoriteta.
Nikome nije bilo vaţno, ni dopustiti, niti zabraniti. Nitko nije bio
odgovoran. Nitko ne moţe poloţiti raĉun. Takva je priroda svakog
kolektivnog pothvata.
"Ja nisam plaćen onako kako sam traţio. Ali, vlasnici Cortlandta od
mene su dobili ono što su traţili. Oni su traţili projekt za izgradnju
najjeftinije moguće strukture. Nisu pronašli nikoga tko je to mogao
napraviti. Ja sam mogao, i ja sam napravio. Prisvojili su moje pravo na
moj rad i uĉinili da ga dam kao dar. Ali, ja nisam altruist. Ja ne dajem
darove ovakve vrste.
"Kaţu kako sam uništio domove siromašnih ljudi. Zaboravlja se
kako oni ne bi imali ove domove, da nije bilo mene. Oni koji se brinu o
siromašnima, morali su potraţiti mene, koji se nikada nisam brinuo,
kako bi im mogli pomoći. Vjeruje se da neimaština budućih stanara
njima daje pravo na moj rad, da njihova potreba konstituira pravo na
moj ţivot. Da je moja duţnost bila uĉiniti sve što je od mene zatraţeno.
To je kredo drugorazrednih koji danas proţdire ĉovjeĉanstvo.
"Došao sam ovamo izjaviti kako ne priznajem niĉije pravo ni na
jednu minutu mojega ţivota. Ni na jedan dio moje energije. Ni na jedno
moje ostvarenje. Bez obzira tko to traţi, koliko ih ima i koliko je velika
njihova potreba.
"Htio sam doći ovamo i reći: ja sam ĉovjek koji ne postoji zbog
drugih.
"Moralo je biti izgovoreno. Svijet nestaje u orgijama samoodricanja.
"Htio sam doći ovamo i reći kako integritet ĉovjekova kreativnog
rada ima veći znaĉaj od bilo kakve dobrotvorne akcije. Oni meĊu vama
koji ovo ne razumiju, jesu ljudi koji uništavaju svijet.
 "Htio sam doći ovamo i objaviti svoja pravila. Ja ne ţelim postojati
prema bilo kojim drugim.
"Ja ne priznajem obaveze prema drugim ljudima, osim jedne:
poštovanje njihove slobode i odbijanje udjela u društvu robova. Mojoj
zemlji dajem deset godina ţivota koje ću provesti u zatvoru, ako moja
zemlja više ne postoji. Provest ću ih u sjećanju i zahvalnosti prema njoj.
Bit će to moj akt lojalnosti, moje odbijanje ţivota i rada u onome što je
umjesto nje nastalo.
"Moj ĉin lojalnosti prema svakom stvoritelju koji je ikada ţivio i bio
prinuĊen patiti zbog sila odgovornih za Cortlandt koji sam ja uništio.
Svakom satu njegove mukotrpne samoće, negiranju, razoĉarenju,
zlouporabi koju je bio prinuĊen ţivjeti, i pobjedama koje je izvojevao.
Svakom stvoritelju ĉije je ime znano, i svakome koji je ţivio, patio, i
nestao nepriznat, prije no što je uspio ostvariti svoje djelo. Svakom
stvoritelju uništena tijela, ili duše. Henryju Cameronu. Stevenu
Malloryju. Ĉovjeku koji ne ţeli da mu ime bude izgovoreno, ali koji
sjedi u ovoj dvorani i zna da govorim o njemu."
Roark je stajao, rastavljenih stopala, ruku spuštenih sa strana,
uzdignute glave, onako kako je stajao pred nedovršenim graĊevinama.
Kada je ponovno sjeo na optuţeniĉku klupu mnogima se ĉinilo da još
uvijek stoji pred njima: bila je to slika trenutka koji se urezao u
pamćenje.
Slika je ostala u njihovoj svijesti i u toku duge pravne diskusije koja
je uslijedila. Slušali su kako sudac objašnjava tuţitelju da je optuţeni u
osnovi promijenio svoj stav: priznao je djelo, ali ne i krivnju: spomenuto
je pitanje privremene neuraĉunljivosti: na poroti je ostalo odluĉiti je li
okrivljeni znao prirodu i vrstu onoga što je uĉinio i, ako jest, je li znao
kako je ĉin pogrešan. Tuţitelj nije imao prigovora: u sudnici je vladala
neobiĉna tišina i on je bio siguran kako je već odnio pobjedu. Odrţao je
završni govor. Nitko nije zapamtio što je rekao. Sudac je dao upute
poroti. Ustali su i napustili sudnicu.
I publika je ustala, spremajući se izići, bez ţurbe, znajući kako sada
dolaze dugi sati ĉekanja. Wynand u dnu dvorane, i Dominique u trećem
redu sjedili su nepomiĉno.
 Ĉuvar je prišao Roarku da bi ga izveo iz sudnice. Roark je ustao. Oĉi
su mu se na trenutak zaustavile na Dominique, i zatim na Wynandu.
Onda se okrenuo i pošao za ĉuvarom.
Bio je već na vratima kad se zaĉuo rezak zvuk, i nakon toga trenutak
tišine u kojemu su svi shvatili kako je to kucanje na zatvorenim vratima
porotniĉke sobe. Presuda je bila donesena.
Oni koji su već stajali, ostali su tako, zateĉeni, dok se sudac vraćao
na svoje mjesto. Porota je ušla u dvoranu.
"Neka optuţeni ustane", rekao je sluţbenik suda.
Howard Roark iskoraĉio je naprijed i stao, gledajući porotu. U dnu
dvorane, ustao je i Gail Wynand.
"Gospodine prvi porotniĉe, jeste li donijeli presudu?"
"Jesmo, poštovani sude."
"Kakva je vaša presuda?"
"Nije kriv."
Prvi pokret Roarkove glave nije bio pogled u grad s druge strane
prozora, ni u suca, ni u Dominique. Pogledao je Wynanda.
Wynand se oštro okrenuo i izišao. Bio je prvi ĉovjek koji je napustio
sudnicu.
 19

RODGER ENRIGHT OD VLADE JE OTKUPIO TEREN, PLANOVE I RUŠEVINE

Cortlandta. Naredio je neka se uklone svi preostali komadi temelja i
ostavi ĉista rupa u zemlji. Unajmio je Howarda Roarka da ponovno
sagradi ĉitavo naselje. Enright je, uzevši samo jednog izvoĊaĉa radova i
poštujući strogu ekonomiĉnost planova, uspio financirati projekt
izgradnje jeftinih stanova s vrlo solidnom zaradom za sebe. Nisu se
postavljala pitanja o prihodima, profesijama, djeci ili dijetama budućih
stanara: naselje je bilo otvoreno svima koji su se ţeljeli useliti i plaćati
najam, svejedno jesu li mogli platiti više negdje drugdje, ili ne.
Krajem kolovoza Gail Wynand je dobio rastavu braka. Dominique
nije uloţila prigovor, niti prisustvovala kratkoj proceduri. Wynand je
stajao kao ĉovjek pred prijekim sudom, slušajući hladne pravne termine
kojima je opisivan doruĉak u Monadnock dolini, gospoĊa Gaila
Wynanda i Howard Roark, slušajući kako njegovu ţenu ţigošu kao
preljubnicu, njemu dodjeljuju naklonost suda, status nevino
povrijeĊenoga i papir kojim dobiva pravo na slobodu u svim godinama
koje dolaze, i na tišinu svih veĉeri koje su pred njim.
Ellsworth Toohey dobio je parnicu na upravnom odboru Sindikata
radnika. Wynandu je nareĊeno neka ga vrati na posao.
Istoga poslijepodneva, Wynandova tajnica telefonirala je Tooheyju i
rekla kako gospodin Wynand oĉekuje da se prije devet sati naveĉer
pojavi na poslu. Toohey se osmjehnuo i spustio slušalicu.
Osmjehivao se i kad je te veĉeri ušao u zgradu Zastava. Navratio je u
redakciju gradske rubrike, mahnuo svima, rukovao se, napravio
nekoliko duhovitih primjedbi o novim filmovima, cijelo vrijeme drţeći
se zaĉuĊeno kao da je juĉer bio ovdje, pa ne razumije ĉemu ovaj
trijumfalan doĉek.
Onda se polagano prošetao do svojeg ureda, i stao. Znao je, dok se
zaustavljao, da mora ući i ne pokazati zapanjenost, koju je upravo
pokazao: na otvorenim vratima njegova ureda stajao je Gail Wynand.
"Dobra veĉer, gospodine Toohey", mekano je rekao. "UĊite."
 "Zdravo, gospodine Wynand", odvratio je Toohey ljubaznim glasom,
ohrabren sposobnošću mišića lica da se rastegnu u osmijeh, i snagom u
nogama koje su koraĉale.
Ušao je i nesigurno zastao. Bio je to njegov ured, nepromijenjen,
njegov pisaći stroj i sloţena gomila ĉistoga papira pokraj njega. Ali
vrata su ostala otvorena i na njima je stajao Wynand, u tišini, oslonjen
na dovratak.
"Sjednite za svoj stol, gospodine Toohey. Poĉnite s radom. Moramo
poštovati zakon."
Toohey je slegnuo ramenima, kao da se preko volje pokorava
sudbini, prešao preko sobe i sjeo za stol. Poloţio je dlanove na površinu
stola, raširio ruke, i onda ih spustio u krilo. Dohvatio je olovku,
razgledao njezin vrh, i vratio je na mjesto.
Wynand je podignuo ruku do visine prsa tako da su ispruţeni prsti i
nadlaktica oblikovali trokut: gledao je u sat na svojoj ruci:
"Sada je deset do devet. Vi ste ponovno na svojem poslu, gospodine
Toohey."
"I ja se kao dijete tomu veselim. Iskreno, gospodine Wynand,
vjerojatno ne bih trebao priznati, ali mi je sve ovo ovdje prokleto
nedostajalo."
Wynand nije pokazivao namjeru otići. Stajao je pognut, kao i obiĉno,
ramenima naslonjen na dovratak, prekriţenih ruku, šakama drţeći
laktove. Na stolu je gorjela lampa zelenog, ĉetvrtastog sjenila: vani je
još uvijek bilo svjetla, tragova umorno smeĊeg na nebu boje limuna.
Prerano i preslabo osvjetljenje stvaralo je u sobi ţalostan osjećaj veĉeri.
Prostorijom se širila mala lokva svjetla koja nije mogla ukloniti tamne,
napola rasplinute oblike ulica, ni dosegnuti vrata i uĉiniti bezopasnim
Wynandovu nazoĉnost.
Sjenilo je podrhtavalo i Toohey je osjećao kloparanje ispod svojih
nogu: radile su tiskarske preše. Shvatio je kako ih već neko vrijeme
ĉuje. Bio je to umirujući zvuk, pouzdan i stvaran. Puls srca novina,
novina koje će ga prenijeti svuda po svijetu. Dug, ravnomjeran tijek
odvojenih udaraca, poput špekula koje se u ravnoj liniji kotrljaju jedna
za drugom, poput otkucaja ĉovjekova srca.
Toohey je škrabao olovkom po papiru, sve dok nije shvatio da papir
leţi ispod lampe i da Wynand moţe vidjeti kako po njemu crta ljubiĉice,
ĉajnik i profil s bradom. Ispustio je olovku, osmjehnuvši se samome
sebi. Otvorio je ladicu i s paţnjom gledao hrpe indigo papira i spajalica.
Nije imao pojma što se od njega oĉekuje: ne zapoĉinje se s pisanjem
kolumne samo tako. Pitao se zašto je traţeno da ponovno preuzme svoj
posao u devet sati ove veĉeri. Pretpostavio je kako je to Wynandov
naĉin da pretjerivanjem umanji poraz, i nije imao ţelju razmatrati dalje
ĉitavu stvar.
Tiskarski strojevi su radili, otkucaji srca skupljali se i emitirali
ponovno. Nije se ĉuo nikakav drugi zvuk. Toohey je zakljuĉio kako je
apsurdno nastavljati s ovim ako je Wynand već otišao, ali je mudrije ne
dignuti pogled, i otkriti da je još tu.
Pogledao je ipak, nakon nekog vremena. Wynand je stajao na istome
mjestu. Svjetlo je na njemu izdvojilo dvije bijele toĉke: dugaĉke prste
jedne šake sklopljene na laktu, i visoko ĉelo. Ĉelo je bilo ono što je
Toohey ţelio vidjeti: ne, nije bilo kosih bora iznad obrva. Oĉi su bile
dva ĉvrsta, bijela ovala, jedva primjetna izmeĊu trokutastih sjena na
licu. Ovali su bili upereni u Tooheyja. Ali lice je bilo prazno, bez ikakva
nagovještaja.
Nakon nekog vremena, Toohey je izgovorio:
"Zaista, gospodine Wynand, ne postoji nikakav razlog da mi ne
bismo pronašli zajedniĉki jezik."
Wynand nije odgovorio.
Toohey je podignuo komad papira i stavio ga u stroj. Sjedio je
gledajući u tipke, pridrţavajući bradu s dva prsta, u pozi koju je
zauzimao prije nego što zapoĉne bitku rijeĉima. Slova tastature
svjetlucala su pod svjetiljkom, poput lebdećih krugova sjajnog nikla u
tami sobe.
Strojevi su stali.
Toohey se trgnuo, automatski, prije no što je shvatio kako se trgnuo.
Bio je novinar, a to je bio zvuk koji ne staje samo tako.
Wynand je pogledao u sat na svojoj ruci i rekao:
"Sada je devet sati. Vi ste izgubili svoj posao, gospodine Toohey.
Zastave su prestale postojati."
Sljedeći dogaĊaj kojega je Toohey postao svjestan bila je njegova
ruka koja pada na slova pisaćega stroja. Zaĉulo se metalno krkljanje
isprepletenih poluga, i mali udarac valjka.
 Šutio je i znao kako mu je lice ogoljeno jer je Wynand rekao:
"Da, radio si ovdje trinaest godina... Da, sve sam ih otkupio,
ukljuĉivši i Mitchella Laytona, prije dva tjedna..." U glasu nije bilo
emocija: "Ne, deĉki u gradskoj rubrici nisu znali. Samo oni u redakciji."
Toohey se pokrenuo. Podignuo je jednu spajalicu, drţao je na dlanu i
onda ga okrenuo, puštajući neka malen komad metala padne,
promatrajući s blagim ĉuĊenjem konaĉnost zakona koji mu ne dopušta
ostati na dlanu okrenutom prema dolje.
Ustao je i stao, gledajući u Wynanda s druge strane sivoga tepiha.
Wynandova glava se pomaknula, nagnuvši se malo prema jednom
ramenu. Bilo je to lice kojemu nikakve barijere više nisu bile potrebne,
jednostavno lice, bez ljutnje, zatvorenih usana razvuĉenih u malen
osmijeh bola, gotovo skroman.
Wynand je rekao:
"Ovo je bio kraj Zastava... Mislio sam kako je primjereno doĉekati
ga s tobom."

Mnoge su se novine nadmetale za usluge Ellswortha Tooheyja. On se

odluĉio za Kurir, prestiţni list uglednog renomea, i pomalo nejasne
ureĊivaĉke politike. Već nakon prvog dana na novom poslu, Ellsworth
Toohey je sjedio na rubu stola pomoćnog urednika, i razgovarao o
gospodinu Talbotu, vlasniku Kurira, kojega je imao priliku susresti
samo nekoliko puta.
"Ali što s njim kao ĉovjekom?" pitao je Ellsworth Toohey. "Ĉemu se
on osobno divi? Bez ĉega bi se raspao u komadiće?"
U sobi na drugoj strani hodnika svirao je radio i netko je pojaĉao
glazbu:"Vrijeme", glas je sveĉano treštao, "stupa dalje..."

Roark je sjedio za projektnim stolom u svojem uredu i radio. Iza

zidova od stakla blistao je grad u zraku ispranom prvim hladnim danom
listopada.
Zazvonio je telefon. Olovka u Roarkovoj ruci se zaustavila.
Nestrpljivo se okrenuo. Nikada ga nisu prekidali u poslu. Prišao je stolu
i podignuo slušalicu:
 "Gospodine Roark", rekla je njegova tajnica s malom nelagodom u
glasu, umjesto isprike, "Gospodin Gail Wynand ţeli znati da li bi vam
odgovaralo da sutra u ĉetiri poslijepodne doĊete u njegov ured?"
S druge strane slušalice dugo vremena ĉula je samo tišinu.
"Je li on na vezi?", pitao je Roark. Znala je da mu glas ne zvuĉi tako
zbog loših linija.
"Ne, gospodine Roark. Njegova tajnica."
"Da. Da. Recite joj da."
Prišao je stolu i gledao skice znajući kako danas više nije u stanju
nastaviti s radom, bilo je to prvo odustajanje na koje ga je ikada nešto
prisililo. Teret nade i olakšanja bio je previše velik.
Kada se Roark pribliţio ulazu u zgradu u kojoj su nekada bile
Zastave, vidio je kako je ploĉa s imenom uklonjena. Umjesto nje nije
bilo niĉega, samo izblijedjeli pravokutnik na zidu. Znao je da je u zgradi
ostala redakcija Clariona i ispraţnjeni katovi ureda. Clarion,
trećerazredni veĉernji tabloid, bio je jedini predstavnik Wynandovih
izdanja u New Yorku.
Ušao je u lift. Bilo mu je drago što je jedini ĉovjek u njemu. Osjetio
je naglu, divlju posesivnost prema malom metalnom kavezu. Bio je
njegov, opet naĊen, njemu vraćen. Intenzitet olakšanja govorio je o
jaĉini boli koja je time završila: osobite boli, drugaĉije od svih ostalih u
njegovu ţivotu.
Ušavši u Wynandov ured znao je kako mora prihvatiti tu bol i nositi
je zauvijek jer ne postoji ni izljeĉenje, niti nada. Wynand je sjedio iza
stola i ustao kada je Roark ušao, gledajući ravno u njega. Wynandovo
lice bilo je više od lica stranca: lice stranca je neotkrivena mogućnost
koja se nudi ako se netko odluĉi uloţiti trud: ovo je bilo poznato lice,
zauvijek zatvoreno i nedostupno. Lice na kojemu nije bilo ni boli, niti
odustajanja, već samo trag sljedećeg koraka, u kojemu se odustaje ĉak i
od boli. Lice daleko i mirno, s dostojanstvom osobite vrste, ne osobine
ţivoga stvora, nego s dostojanstvom kipa na srednjovjekovnom grobu,
koje svjedoĉeći o nekadašnjem sjaju, zabranjuje skrnavljenje ostataka.
"Gospodine Roark, ovaj razgovor je nuţan, ali vrlo teţak za mene.
Molim vas za primjereno ponašanje."
 Roark je znao kako je posljednja gesta njeţnosti koju moţe ponuditi
bila ne pokazati osjećaje. Znao je kako će se slomiti ono što je preostalo
od ĉovjeka pred njim, ako izgovori samo jednu rijeĉ: Gail.
Odgovorio je:
"Da, gospodine Wynand."
Wynand je podignuo ĉetiri lista otkucana pisaćim strojem, i pruţio ih
preko stola.
"Molim vas proĉitajte ovo i potpišite, ukoliko ste suglasni."
"Što je to?"
"Vaš ugovor za projektiranje zgrade Wynand."
Roark je ispustio papire na stol. Nije ih mogao drţati. Nije mogao
gledati u njih.
"Molim vas, paţljivo me saslušajte, gospodine Roark. Ovo mora biti
objašnjeno i shvaćeno. Ţelim odmah zapoĉeti izgradnju zgrade Wynand.
Ţelim da to bude najviša kuća u gradu. Nemojte ulaziti u raspravu sa
mnom o ekonomskoj opravdanosti u ovom trenutku. Ja je ţelim
sagraĊenu. Bit će iskorištena, i to je sve što vas zanima. U njoj će biti
Clarion i svi drugi uredi Wynandove kompanije koji su danas posvuda
po gradu. Ostatak prostora biti će iznajmljen. Imam dovoljno preostalog
utjecaja da to mogu garantirati. Ne morate se bojati kako podiţete
beskorisnu zgradu. Ja ću vam u pismenom obliku dostaviti sve detalje i
zahtjeve. Ostalo je na vama. Projektirat ćete onako kako vi ţelite. Vaša
odluka biti će konaĉna. Moje odobrenje neće biti potrebno. Imat ćete
svu vlast i potpun autoritet. To stoji u ovom ugovoru. Ali, ţelim da
razumijete kako neće postojati nikakva potreba da se susrećem s vama.
U svim pitanjima tehniĉke i financijske prirode mene će zastupati agent.
Vi ćete s njime raditi. Vi ćete s njime odrţavati sve buduće sastanke.
Recite njemu koje graĊevinske izvoĊaĉe ţelite za ovaj posao. Ako
ustanovite kako vam je komunikacija sa mnom nuţna, obavite je preko
njega. Od vas se ne oĉekuje pokušaj sastajanja sa mnom. Ako to uĉinite,
bit ćete odbijeni. Ja ne ţelim razgovarati s vama. Ja vas nikada više ne
ţelim vidjeti. Ako ste spremni sloţiti se s ovim uvjetima, molim vas,
proĉitajte ugovor i potpišite ga."
Roark je uzeo pero i potpisao, ne gledajući u papir.
"Niste ga proĉitali", rekao je Wynand.
Roark je bacio papire preko stola.
 "Molim vas potpišite oba primjerka."
Roark je potpisao.
"Hvala vam", rekao je Wynand, potpisao se i pruţio ugovor Roarku.
"Ovo je vaš primjerak."
Roark je stavio ugovor u dţep.
"Nisam spomenuo financijski dio ovog ugovora. Opće je mišljenje
kako takozvano Wynandovo carstvo više ne postoji. Ono je zdravo i radi
kao i uvijek diljem zemlje, osim u New Yorku. Trajat će koliko i ja. Ali
će sa mnom prestati. Namjeravam likvidirati većinu. U svezi toga, vi
nećete imati nikakvih ograniĉenja dok projektirate zgradu. Slobodni ste
odrediti troškove koje vi drţite potrebnim. Zgrada će postojati dugo
nakon što nestanu filmske novosti i tabloidi."
"Da, gospodine Wynand."
"Pretpostavljam kako ćete zgradu ţeljeti izgraditi na ekonomiĉan
naĉin, u smislu odrţavanja. Ali, neka vas ne brine povrat uloţenih
sredstava. Ne postoji nitko kome bi trebala biti vraćena."
"Da, gospodine Wynand."
"Ako uzmete u obzir današnje stanje u svijetu i katastrofu prema
kojoj ide, moţda ćete ovaj pothvat smatrati neumjesnim. Vrijeme
nebodera je prošlost. Ovo je doba stambenih naselja. Što je uvijek
uvertira za doba pećina. Ali vas nije strah prkositi svijetu. Ovo će biti
najviši neboder ikada podignut u New Yorku. I primjereno je.
Posljednje ĉovjekovo ostvarenje na zemlji prije nego ĉovjeĉanstvo uništi
sebe sama."
"Ĉovjeĉanstvo sebe nikada ne uništava, gospodine Wynand. Niti bi o
sebi trebalo misliti kao uništenom. Ne tako dugo dok radi stvari poput
ove."
"Koje?"
"Zgrade Wynand."
"To ostaje na vama. Mrtve stvari, poput Zastava, samo su financijsko
gnojivo koje ih ĉini mogućima. Što i jest njihova prava funkcija."
Podignuo je svoju kopiju ugovora, stavio je preciznim pokretom u
unutrašnji dţep sakoa i, ne mijenjajući ton u glasu, dodao:
"Rekao sam vam jedanput kako ova kuća treba biti spomenik mojem
ţivotu. Nije ostalo ništa ĉemu bi se spomenik trebao podignuti.
Wynandova zgrada neće imati ništa, osim onoga što joj vi budete dali."
 Ustao je pokazujući time kako je razgovor završen. I Roark je ustao
naklonivši glavu u pozdrav. Zadrţao ju je tako, trenutak dulje nego je
bilo potrebno.
Na vratima je zastao i okrenuo se. Wynand je stajao, nepokretan, iza
stola. Pogledali su jedan u drugoga.
Wynand je rekao:
"Podigni je kao spomenik duhu kakav je tvoj... i kakav je moj mogao
biti."
 20

JEDNOGA PROLJETNOG DANA, OSAMNAEST MJESECI KASNIJE,

Dominique je, hodajući prema gradilištu zgrade Wynand, gledala
nebodere oko sebe. Podizali su se iz neoĉekivanih toĉaka, iz niskih linija
krovova. Bilo je u njima neke zapanjujuće naglosti, kao da su izbili
sekundu prije nego ih je ugledala, kao da će ih, ako se osvrne i pogleda
dovoljno brzo, vidjeti dok rastu.
Skrenula je iza ugla u Hell's Kitchen i došla do goleme, rašĉišćene
površine.
Po raskopanoj zemlji milili su strojevi, poravnavajući budući park. Iz
njegova centra uzdizao se prema nebu ogroman, dovršen kostur zgrade
Wynand. Vrh isprepletene ĉeliĉne konstrukcije još je uvijek bio gol.
Staklo i zidovi pokrivali su dio duge linije povuĉene kroz prostor.
Sjetila se kako kaţu da u srcu zemlje ţivi vatra, zarobljena i skrivena.
Ali ona ponekad, pomislila je, probija kroz glinu, ţeljezo, granit i izbija
na slobodu. Onda postaje nešto nalik ovome.
Došla je do drvene ograde koja je okruţivala zgradu. Na njoj su
stajale ploĉe s imenima poduzeća koja su osigurala materijal za
izgradnju najviše kuće na svetu. "Nacionalni ĉelik", "Ludlow staklo",
"Wells-Clairmont elektriĉne instalacije", "Dizala Kessler", "Nash &
Dunning, izvoĊaĉ radova".
I stala. Ugledala je nešto što nikada prije nije vidjela. Prizor je bio
poput dodira ruke na ĉelu, ruke onih bajkovitih bića koja posjeduju
ĉudesnu moć izljeĉenja. Ona nije poznavala Henryja Camerona i nije
ĉula kad je to izgovorio, ali se u ovom ĉasu osjećala kao da jest: "I ja
znam kako će, ako izdrţiš do kraja, to biti pobjeda Howarde, ne samo
tvoja, već pobjeda neĉega što pokreće svijet, i nikada ne dobiva
priznanje. Osvetit će sve one koji su pali prije tebe, koji su patili onako
kako ćeš ti patiti."
Vidjela je, na ogradi oko najveće zgrade New Yorka, ploĉu s
natpisom:

"Howard Roark, arhitekt"

 Prišla je kabini nadzornika. Ĉesto je dolazila ovamo, gledati kako
napreduje izgradnja. Ali u kabini je bio nov ĉovjek, koji nju nije
poznavao. Zatraţila je vidjeti Roarka.
"Gospodin Roark je na vrhu, pokraj cisterne za vodu. Tko ga traţi,
gospoĊo?"
"GospoĊa Roark", odgovorila je.
Ĉovjek je pronašao nadzornika i on ju je, kao i uvijek, pustio neka
se popne jednom od dizalica, s podom od nekoliko dasaka i uţetom
umjesto ograde, koje se podiţu s vanjske strane zgrade.
Sigurnim korakom u visokim potpeticama stala je na nju i
podignutom rukom uhvatila kabel za vuĉu. Daske su podrhtavale ispod
njezinih nogu, vjetar joj je priljubio haljinu uz tijelo, i gledala je kako se
zemlja polagano udaljava.
Podignula se iznad širokih izloga prodavaonica. Kanali ulica tonuli
su sve dublje ispod nje. Dizala se iznad reklama za kina, crnih podloga
prekrivenih neonskim spiralama u boji. Pokraj nje su prolijetali prozori
ureda, poput dugih traka stakala, padajući prema dolje. Skladišta su
nestajala smanjujući se, zajedno s blagom koje ĉuvaju u sebi. Tornjevi
hotela nagnuli su se poput krakova propelera i sklopili ispod nje.
Dimnjaci tvornica postali su zapaljena palidrvca, automobili na ulicama
pokretne sive kockice. Sunce je pretvorilo vrhove zgrada u svjetionike
koji se okreću, bacajući duge, bijele zrake preko grada. Grad se širio,
pruţajući se u uglatim redovima prema rijekama. Zastao je, uhvaćen,
izmeĊu dvije crne ruke od vode, preskoĉio preko njih i otkotrljao se u
daljinu, u izmaglicu polja i neba.
Ravni krovovi spustili su se poput pedala pritiskujući grad prema
dolje, uklanjajući ga s njenog puta u visinu. Prošla je pokraj staklenih
kutija u kojima su ostale blagovaonice, kuhinje i djeĉje sobe. Vidjela je
vrtove na krovovima kako lebde poput rupĉića raširenih na vjetru.
Neboderi su je pokušavali sustići i odustajali. Daske ispod njezinih nogu
podigle su se iznad antena radio postaja.
Dizalica se njihala poput klatna nad gradom, jureći uz bok zgrade.
Prošla je liniju završenih graĊevina. Niĉega više nije bilo ispod nje osim
ĉeliĉnih ligamenata i prostora. Osjećala je visinu u bubnjićima, sunce u
oĉima, zrak u podignutoj bradi.
 Ugledala ga je kako stoji, iznad nje, na najvišoj platformi zgrade
Wynand. Mahnuo joj je rukom.
Linija oceana prerezala je nebo. Ocean se uspinjao, grad nestajao u
dubini. Prošla je ukrasne tornjeve velikih banaka, krune sudova,
podignula se iznad zvonika crkava.
Onda je ostao samo ocean, nebo, i lik Howarda Roarka.

Kraj
 O AUTORU

AMERIKANKA RUSKOG PODRIJETLA, AYN RAND, ROĐENA JE KAO Alisa

Zinovjevna Rosenbaum u Sankt Peterburgu 2. veljaĉe 1905. godine.
Diplomirala je filozofiju i povijest na sanktpeterburškom Sveuĉilištu
1925. Godinu dana kasnije otputovala je u posjet roĊacima u Chicago i
odluĉila nikada više ne vratiti se u Rusiju.
"Ako ţivot moţe imati osnovnu temu – a ja vjerujem kako je svaki
ţivot koji je vrijedan ţivljenja ima – moja se svodi na jednu rijeĉ –
individualizam."
Društvena klima Rusije na poĉetku prošloga stoljeća – kolektivizam,
altruizam, ţrtvovanje u ime nekoga višeg cilja, kultura kojom dominira
osjećaj tragiĉnog i malevolentnog – odredili su osnovne smjernice
objektivizma – filozofskog pravca koji je uspostavila Ayn Rand.
Objektivizam je okarakterizirala kao "filozofiju ţivljenja na zemlji"
utemeljenu u stvarnosti ĉiji je cilj definirati ljudsku prirodu i prirodu
svijeta koji ga okruţuje. "Moja filozofija u biti je koncept ĉovjeka kao
herojskog bića, ĉija je vlastita sreća moralna svrha njegova ţivota, u
kojemu su produktivna dostignuća njegova najplemenitija aktivnost, dok
je njegova jedina potpunost u razumu." Naziv objektivizam proistjeĉe iz
naĉela kako su ljudsko znanje i vrijednosti objektivne: njih ne stvaraju
misli pojedinca, nego ih odreĊuje priroda same stvarnosti koju ljudski
um otkriva. Rand je izabrala naziv objektivizam jer je filozofski termin
egzistencijalizam, kojemu je bila sklonija, već bio upotrijebljen.
Svoje ideje izloţila je u romanima The Fountainhead / Veličanstveni
izvor (1943.) i Atlas Shrugged / Pobunjeni Atlas (1957.) te u ĉasopisima
kao što su The Objectivist Newsletter (1962.-66.) The Objectivist (1966.-
71.), The Ayn Rand Letter (1971.-76.) Njezini filozofski radovi
objavljeni su u zbirkama For the New Intellectual (1961.), The Virtue of
Selfishness (1964.), Introduction to Objectivist Epistemology (1979.),
Capitalism: The Unknown Ideal (1966.), The Romantic Manifesto
(1969.), Philosophy: Who Needs It (1982.)
 Napisala je ĉetiri filmska scenarija Red Pawn 1932., Love Letters
1945., You Came Alone 1945., The Fountainhead 1949. i dramu Night
of January 16th 1934.
Roman koji joj je donio svjetsku slavu, Veličanstveni izvor, zapoĉela
je pisati 1935. godine. U liku glavnog junaka Howarda Roarka,
predstavila je po prvi put onakvog heroja kakav je od poĉetka bio
osnovni razlog njezinog pisanja – idealnog ĉovjeka – ĉovjeka "kakav bi
morao i mogao biti". Veličanstveni izvor odbilo je dvanaest izdavaĉa i
napokon je objavljen 1943. u izdanju The Bobbs-Merrill Company,
nakon što je urednik koji ga je predloţio zaprijetio otkazom ako njegov
izbor ne bude uzet u obzir. Bio je to prvi sluĉaj u povijesti izdavaštva da
knjiga u ĉiju reklamu nije uloţeno ni centa, godinu dana poslije prvog
izdanja postane najprodavanija knjiga u Americi, samo zahvaljujući
usmenim preporukama.
Odmah nakon izlaska Veličanstvenog izvora, Ayn Rand je zapoĉela s
radom na Pobunjenom Atlasu. Trebalo joj je ĉetrnaest godina da ga
dovrši. Bilo je to njezino posljednje literarno djelo. Umrla je u New
Yorku 6. oţujka 1982.
Veličanstvenim izvorom, romantiziranom prezentacijom
provokativne etike racionalnog egoizma, i Pobunjenim Atlasom,
gigantskim romantiĉnim epom, dramatizacijom stavova objektivizma,
Ayn Rand zauzela je kultnu poziciju na ameriĉkoj literarnoj, društvenoj
i politiĉkoj sceni. Skoro trideset godina nakon njezine smrti, i gotovo
sedamdeset godina poslije prvog izdanja Veličanstvenog izvora,
zanimanje za njezina djela traje i dalje. Ayn Rand prevedena je na
većinu svjetskih jezika, a ono što je za ţivota napisala, tiska se i danas u
stotinama tisuća primjeraka godišnje. Prema njezinoj ţelji, od tantijema
njezinih knjiga dotiraju se autori, publikacije, znanstveni radovi
profesora, eseji studenata.
Njezina vizija ĉovjeka i njezina filozofija promijenile su ţivote
milijuna ĉitatelja te iako posthumno, ona još uvijek ima nesmanjen
utjecaj na mnoge generacije Amerikanaca.
Ovo izdanje je prvi prijevod knjige Veličanstveni izvor na hrvatski
jezik, gotovo sedamdeset godina nakon njezina objavljivanja.