Kad krenete s nečim, npr da pišete blog ili uopšteno bavite se astrologijom ili pišete blog koji se bavi

astrologijom, da li možete ući u to tek tako, lišeni očekivanja i razloga pa i samog cilja (merkura,
saturna i marsa) i samo početi to, nošeni nekom nejasnom čežnjom (neptun) ili nedokučivom
unutrašnjom potrebom (pluton) ili nekom čistom željom za saznanjem(jupiter, još kad imate jupiter
neptun zajedno na mcu), ili se samo ubacite u to vođeni eksperimentom sa samim sobom kojem još
niste sagledali ni početak ni kraj (uran sunce), da li i onda bar na trenutak ne proviri odnekud i
ponese vas bar na tren neko ljudsko očekivanje ili cilj, dok ga i sami brzo, nošeni tim istim silama koje
ga i donesu, samo sad suprotnog pravca, ne odbacite kao nelogično, nemoguće, apsurdno i potpuno
nerealistično.

Jer ko će npr uopšte naići na vas ili neki tamo npr vaš blog, koji se nalazi na ne tako popularnoj
platformi, a ni tamo nije nešto čitan, a da ne pričam da su i on i platforma sklonjeni, sakriveni iza
stotina i miliona drugih sličnih ili drugačijih internet stranica i u takvom izboru da vi i neka vaša
slučajna, amaterska, nerafinirana promišljanja, dileme, pitanja, ideje budete mimo tog mjesta nekom
nešto interesantni na bilo kakav način, mislim šanse za to se ne mjere u promilima, već u nekim
manjim , možda još i neimenovanim jedinicama statistike.

Pa hajde, onda bar možete pisati na miru, sami za sebe, bez sve te pompe i pritiska koju ona stvara,
znajući da i ako negdje nešto pogriješite to ostaje samo vama na teretu u onom vašem eksperimentu
sa samim sobom, neće nikog drugog odvući na neku pogrešnu stranu, naškoditi mu možda emotivno,
intelektualno, materijalno ili na bilo koje druge znane ili neznane načine.

Ali u životu , pokazaće se, ništa nije nemoguće i sve to stoji negdje tu pred nama i čeka samo pravi
trenutak , raspored elemenata i svoju šansu da izroni i pokaže se vama i svijetu, jer vi i svijet jeste
jedno te isto, neraskidivo i vezano, samo toga niste uvijek svjesni .

Npr niste ni očekivali osim u tim malim pomenutim trenucima slabosti , a čak ni u njima to niste
doveli do nivoa riječi pa možda ni misli, da bi vaš sin , kojem ste to pokazali nekad jednom usput
vjerujući da će zaboraviti prije nego što i zapamti, mogao poslije biti vaš najveći pratilac i citirati vama
vas same u nekim trenucima vlastitih životnih dilema, raskrsnica ili izazova. Da ste to znali, sigurno bi
sa malo više strepnje, promišljenosti i odgovornosti ulazili u sve to i razmislili više nego jednom šta
ćete sve reći.

Ili npr nalazite se na ljetovanju, na nekom egzoticnom, udaljenom mjestu, i vratite se navečer u
apartman a dočeka vas poruka na blogu nekog ko bas živi u tom mjestu, a niste ponijeli svoju
omiljenu majicu na kojoj piše astrologus.blogger.ba, niti ste ponijeli mobitel na kojem možda tu i
tamo pokrenete tu stranicu pa da vam je neko preko ramena to mogao vidjeti.

Ili još prije nekog vremena, kad bloggera.ba nije ni bilo, a vi ste imali vaše prve pokušaje tumačenja
nebeskih simbola, što nije ostalno nezapaženo ni kod prijatelja ni kod drugih ljudi koji su vas
okruživali, takođe prijatelja, jer vam prijaju – venerijanski, i neki od njih dođe u doticaj sa čovjekom
koji je u to vrijeme bio poznat po izraženim javnim, političkim nastupima, samostalnim (a i preko
vlastite stranke) pa pomalo i agresivnom borbom protiv okorjelih političkih oligarhija, koji je u
svakom slučaju uzburkavao javni život i ondašnju političku scenu i nije pri tome štedio nikog a
najmanje sebe, i čija će uloga, težnja i upornost u težnji pravdi, u budućnosti svakako zauzeti i već
zauzima važno mjesto u ovim turbulentnim vremenima. O tome će svakako biti govora neki drugi put.
I dakle kad prijatelj njega upozna s vama i onda vam on ponudi da vam pomogne da vam se objavi
knjiga...

Ili...
Šesti april 2020, 7 naveče, teška , uzburkana, pred eksploziju noć, prvi od mnogih vrhunaca krize,
prvi lockdown , svijet se suočava sa u novijim vremenima nepoznatom, neviđenom prijetnjom, strah,
neizvjesnost, zatvorili smo se u svoje domove, okrenuli svako sebi, kad iznenada telefon zvoni, u
poslije siguran sam ne slučajno izabran trenutak, baš u periodu najvećeg rasta mjeseca, koji je baš u
vrijeme poziva pravio lijepi nebeski trokut sa venerom i skupom planeta koji su i izazivali krizu a
kojima smo već pričali, jupiter, saturn, pluton , mars na kraju jarca pocetak vodolije. Sad kad
pogledam tu kartu, sve izgleda sasvim jasno.

Ko li je u to doba, nikog nisam očekivao, na viberu nepoznat broj, mislio sam neko pogriješio.

Neću vas dugo držati u neizvjesnosti, bio je to naš poznati astrolog, ako kod nas pa i bilo gdje uopšte
ima astrologa poznatih široj javnosti, ali je jedno vrijeme vodio prilično slušane radio emisije
posvećene astrologiji, a i mimo toga sam čuo za njega od poznavaoca teme, otišao je poslije u
inostranstvo , čisto onako nošen nekim unutarnjim slutnjama pomiješanim sa već malo sigurnosti
koja je kroz astrologiju dobila oblik, tamo postao veoma uspješan astrolog, koji lijepo živi od toga,
posjećuje seminare po svijetu, sluša predavanja , komunicira i druži se sa najpoznatijim svjetskim
astrolozima...

Znajući unaprijed kakva nas turbulentna vremena očekuju, otkazao je neka putovanja na neke
egzotične Azijske destinacije i vratio se u Bosnu gdje ga je i zatekla kriza, nekako je došao do mog
bloga, pročitao sve što se na prvoj stranici od 10ak, ne znam koliko tekstova može pročitati i pitao me
ima li toga još.

Razgovarali smo oko sat vremena , usporedili iskustva, i unatoč generalno drugačijim pristupima i
orijentacijama našli dosta neuobičajenih zajedničkih tačaka, do kojih smo obojica došli sami za sebe,
vlastitim iskustvom i istraživanjem, mimo bilo kakvih zvaničnih i preovladavajućih paradigmi kojih ima
u astrologiji kao i u bilo čemu drugom. Ukazao mi je na mjesta , mrtve uglove, na kojima bi još mogao
raditi, bio je nesebičan i otvoren u dijeljenju vlastitih teško stečenih iskustava, kroz čitanje,
istraživanje, rad sa stotinama pa i hiljadama klijenata, savjetovanje poznatih firmi i slično, ukazao i na
ona dobra mjesta koja su mi data i u kojima me leži određena ekspanzija , jedno od njih ne npr
pisanje, kad ti merkur stoji na par progresivnih zvijezdi stajacica. Sve u svemu to je bio jedan dobar,
poticajan , neočekivan razgovor koji je poslije prerastao i u druženje.

Uglavnom, pokazalo se , da u životu ništa nije nemoguće, i da svaka stvar koju uradiš, ma koliko mala
i beznačajna izgledala, poslije ima uticaj na sve ostale stvari, koje ionako već stoje negdje tu pred
nama i čekaju samo pravi trenutak , pravi raspored elemenata i svoju šansu da izrone i pokaže se i
nama i svijetu, jer mi i svijet i jesmo jedno te isto, neraskidivo i vezano jedno .