RRiF VISOKA ŠKOLA ZA FINANCIJSKI MENADŽMENT U ZAGREBU

PREDDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ RAČUNOVODSTVO I FINANCIJE

NAKNADE VEZANE UZ GODIŠNJI ODMOR

SADRŽAJ:

1. UVOD.................................................................................................................................1
2. OSNOVNA PRAVA I OBVEZE VEZANO UZ KORIŠTENJE GODIŠNJIH ODMORA
…………………………………………………………………………………………….3
2.1. Pravni okvir......................................................................................................................3
2.2. Trajanje godišnjeg odmora...............................................................................................3
2.3. Raspored godišnjeg odmora.............................................................................................3
2.4. Naknada za neiskorištene dane godišnjeg odmora...........................................................3
2.5. Visina naknade.................................................................................................................4
2.6. U kojim slučajevima radnik nema pravo na puni godišnji odmor?..................................4
2.7. Kako se računa broj dana neiskorištenog godišnjeg odmora?.........................................4
2.8. Porezni tretman naknade..................................................................................................5
3. OBRAČUN I ISPLATA NAKNADE ZA NEISKORIŠTENI GODIŠNJI ODMOR........6
4. ODREĐIVANJE NAKNADE PLAĆE ZA VRIJEME GODIŠNJEG ODMORA............9
5. NAKNADA PLAĆE ZA VRIJEME KORIŠTENJA GODIŠNJEG ODMORA DRŽAVNIH
SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA........................................................................................11
5. ZAKLJUČAK...................................................................................................................13
6. LITERATURA.................................................................................................................15
 1. UVOD

Godišnji odmor bismo mogli definirati kao pravo radnika i obvezu poslodavca, čija je
svrha pružanje mogućnosti radniku da se na trošak poslodavca fizički, ali i psihički odmori
nakon neprekidnog rada u duljem trajanju s ciljem obnavljanja njegovih radnih sposobnosti.

Prema Ustavu RH, svaki zaposlenik u Republici Hrvatskoj ima pravo na tjedni odmor te
plaćeni godišnji odmori tih se prava ne može odreći.1

Budući da se radi o jednom od osnovnih prava iz radnog odnosa koje pripada svakom
radniku, ovo pitanje regulirano je, ne samo na zakonodavnoj već i na ustavnoj razini, a nije
ostalo nezapaženo ni u međunarodnoj regulativi. Radnicima za svaku kalendarsku godinu
pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na
poslovima na kojima ga, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće
zaštititi od štetnih utjecaja, imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od pet tjedana.

Radnik koji se prvi put zaposli ili ako ima prekid između dva radna odnosa duži od
osam dana, stječe pravo na godišnji odmor u punom trajanju od 4, tj. 5 tjedana ili dužem (tzv.
puni godišnji odmor), nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod tog poslodavca, u
protivnome ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora. Razmjerni dio se određuje u
trajanju od 1/12 punog godišnjeg odmora i to za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.
Poslodavac je taj na kojemu je dužnost određivanja rasporeda godišnjih odmora i to mora
učiniti do 30. lipnja tekuće godine i o istome obavijestiti radnika 15 dana prije korištenja
godišnjeg odmora.

Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti po svome izboru, uz prethodnu
obavijest poslodavcu. Također, godišnji odmor se može koristiti u dijelovima, s time da
radnik mora tijekom kalendarske godine u kojoj je ostvario to pravo iskoristiti najmanje dva
tjedna u neprekidnom trajanju, ali moguć je i drugačiji dogovor radnika i poslodavca.
Također, neiskorišteni dio godišnjeg odmora, osim ova 2 tjedna, radnik može prenijeti i u
iduću kalendarsku godinu, ali to pravo mu je vremenski ograničeno do 30. lipnja, uz
propisana odstupanja u određenim slučajevima. Uz to, radnik ima određenim situacijama
pravo na tri različite naknade-naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, naknadu za
neiskorišteni godišnji odmor te naknadu štete za neiskorišteni godišnji odmor.

1
Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90,135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10,
85/10, 05/14), čl.56.

1
 Radno vrijeme, odmori i dopusti državnih službenika i namještenika definirani su
Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike.

Predmet ovoga rada su naknade vezane uz godišnji odmor, a cilj rada je utvrditi osnovna
prava i obveze vezane uz korištenje godišnjeg odmora, obračun i isplatu naknade za
neiskorišteni odmor, te način određivanja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg
odmora. Također se u radu poseban osvrt daje na naknade vezane uz godišnji odmor državnih
službenika i namještenika.

2
 2. OSNOVNA PRAVA I OBVEZE VEZANO UZ KORIŠTENJE
GODIŠNJIH ODMORA
2.1. Pravni okvir

Pravila vezana uz korištenje godišnjeg odmora utvrđuju se pravnim okvirom/aktom

koji uređuje prava i obveze iz radnog odnosa kod pojedinog poslodavca. To može biti:
kolektivni ugovor, pravilnik o radu, ugovor o radu. Zakonom o radu propisani su minimalni
zahtjevi koji radni odnos mora zadovoljavati. Dakle, kako god ugovorili, ispod zakonskih
uvjeta ne ide. Znatan broj malih poduzetnika koristi propisane (minimalne) zakonske uvjete
Zakona o radu prilikom sastavljanja ugovora o radu.

2.2. Trajanje godišnjeg odmora

Godišnji odmor traje najmanje četiri tjedna. Pritom se dani računaju prema redovnom
rasporedu rada. Tako, ako radnik ima radno vrijeme od ponedjeljka do petka, dakle pet radnih
dana tjedno, njegov godišnji odmor trajati će najmanje 20 radnih dana. Ukoliko  radno
vrijeme uključuje i subote, tada će imati pravo na minimalno 24 radna dana godišnjeg
odmora. Dulje trajanje godišnjeg odmora može se propisati: ugovorom o radu, pravilnikom o
radu ili kolektivnim ugovorom. Pritom, kada se godišnji odmor koristi u više navrata, isti
treba iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, dok se preostali dio godišnjeg
odmora koristi na način dogovoren s poslodavcem. Po proteku godine, preostali neiskorišteni
dio godišnjeg odmora mora se iskoristiti do 30.06. tekuće godine. Najdulje trajanje godišnjeg
odmora nije propisano.

2.3. Raspored godišnjeg odmora

Zakon propisuje da je poslodavac dužan donijeti Raspored godišnjeg odmora,

najkasnije do 30.06., za tekuću godinu. Radnici moraju biti obaviješteni o tom rasporedu
najmanje 15 dana prije početka korištenja istog. Isti uvjeti vrijede bilo da se radi o ugovoru o
radu: na neodređeno vrijeme ili određeno vrijeme, s punim ili skraćenim radnim vremenom.
Ukoliko je radnik istovremeno zaposlen kod dva poslodavca, ima pravo poslodavcima predati
zahtjev za korištenje godišnjeg odmora u određenom vremenu.

2.4. Naknada za neiskorištene dane godišnjeg odmora

Novost je i da, u slučaju raskida radnog odnosa, poslodavac mora radniku isplatiti
naknadu za neiskorištene dane godišnjeg odmora. Pravo na naknadu radnik ima bez obzira na
3
oblik raskida radnog odnosa. To znači da i u slučaju sporazumnog otkaza, poslovno i osobno
uvjetovanog otkaza, izvanrednog i redovnog otkaza, poslodavac je radniku dužan isplatiti ovu
naknadu. Poslodavac je dužan izdati djelatniku Izjavu o neiskorištenim danima godišnjeg
odmora.

2.5. Visina naknade

Ukoliko naknada nije utvrđena ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim
ugovorom, ista se utvrđuje kao prosjek plaća isplaćenih u protekla tri mjeseca. Pritom, u plaću
ulaze: a) redovna plaća, b) dodaci na plaću (za prekovremeni rad, za rad noću, nedjeljom i
blagdanom), c) dodatak za otežane uvjete rada, d) stimulacije za prebačene norme i sl.

U plaću ne ulaze naknade: dnevnice, prijevoz s posla i na posao, darovi, božićnice i

regres, potpore za bolovanje, jer ne predstavljaju naknadu za rad.

2.6. U kojim slučajevima radnik nema pravo na puni godišnji odmor?

Radnik nema pravo na puni godišnji odmor u sljedećim slučajevima:

1) Novozaposleni radnik stječe pravo na godišnji odmor tek nakon šest mjeseci
neprekidnog rada kod poslodavca, ukoliko mu je to prvo radno mjesto ili je prošlo više od 8
dana između dva radna odnosa. Ukoliko dođe do raskida radnog odnosa unutar prvih 6
mjeseci, računa se razmjerni broj dana godišnjeg odmora za koji poslodavac isplaćuje
naknadu.

2) Kada do raskida radnog odnosa dođe prije 01.07., za tekuću godinu računa se
razmjerni broj dana godišnjeg odmora. Nakon 01.07. radnik ima pravo na puni godišnji
odmor.

2.7. Kako se računa broj dana neiskorištenog godišnjeg odmora?

Nadoknada se u prethodno navedenim slučajevima utvrđuje razmjerno proteku godine,

tj. za svaki odrađeni mjesec radnik ima pravo na po 1/12 od ukupnog broja dana godišnjeg
odmora (GO). Ukoliko dobiveni broj dana nije cijeli broj, zaokružuje se na više kada je >=
0,5 (pola dana i više računa se kao jedan dan). Tako, ako je razmjerni broj dana 6,5 računa se
7 dana.

Razmjerni broj dana GO = (Broj dana GO za cijelu godinu)/12 x navršeni mjeseci rada

4
2.8. Porezni tretman naknade

Naknada se oporezuje kao plaća. Znači da se obračunavaju svi propisani doprinosi, te

porez i prirez. Zato se prosjek plaće potreban za izračun naknade utvrđuje u bruto iznosu. Pa,
koliko preživi do džepa.2

2
Jankac, T.: Osnovna prava i obveze vezano uz korištenje godišnjih odmora, URL:
http://www.ekonos.hr/ostalo/osnovna-prava-i-obveze-vezano-uz-koristenje-godisnjih-odmora/

5
 3. OBRAČUN I ISPLATA NAKNADE ZA NEISKORIŠTENI
GODIŠNJI ODMOR
U ovom odlomku se pojašnjava na koji način utvrditi broj pripadajućih dana godišnjeg
odmora vezanih uz isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor te način na koji se
utvrđuje odnosno obračunava ta naknada.3

Zakon o radu4 (dalje: ZOR) propisuje obvezu poslodavca da u slučaju prestanka

radnog odnosa, radniku koji nije iskoristio godišnji odmor, isplati naknadu umjesto korištenja
godišnjeg odmora.

Još od početka primjene prije važećeg Zakon o radu, kojim je naknada za neiskorišteni

godišnji odmor uvedena u pravni sustav Republike Hrvatske, postavljala su se, a postavljaju
se i danas, mnoga pitanja vezana uz naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.

Posebno se to odnosilo na pitanje ima li na tu naknadu pravo radnik kojem se otkazuje

zbog skrivljenog ponašanja, odnosno je li poslodavac tu naknadu dužan isplatiti radniku ako
ugovor o radu otkazuje radnik. O tim pitanjima izjašnjavalo se i Ministarstvo gospodarstva,
rada i poduzetništva (danas Ministarstvo rada i mirovinskog sustava). U Zakonu o radu
propisano je da „u slučaju prestanka ugovora o radu, radniku koji nije iskoristio godišnji
odmor u cijelosti, isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada se
određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora.“5 U slučaju prestanka
ugovora o radu radniku se prvenstveno treba omogućiti korištenje neiskorištenih dana
godišnjeg odmora, a isplata naknade predstavlja iznimku predviđenu za slučajeve kada radni
odnos prestaje, a godišnji odmor nije moguće iskoristiti. Radnik ovo pravo ostvaruje bez
obzira na način prestanka radnog odnosa.“

Prema važećem ZOR-u, naknada za neiskorišteni godišnji odmor određuje se

razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Iako nije izričito jasno propisan način
obračuna naknade, mišljenja smo da se iznos naknade utvrđuje prema čl.81. ZOR-a6, odnosno u
skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu, s tim da ne može biti

3
IUS-INFO (2016): Obračun i isplata naknade za neiskorišteni godišnji odmor, URL:
https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/27117
4
Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), čl.82.
5
Ibid., čl.82.
6
Ibid., čl.81.

6
manji od prosječne mjesečne plaće radnika u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o
radu, uključujući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

U slučaju da radnik u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu nije radio
(primjerice, jer je bio na bolovanju) tada će osnovica za izračun naknade za neiskorišteni
godišnji odmor biti ona plaća koju bi ostvario da je radio. U prilog tome govori i sudska
praksa: „Kada radnik nije primio plaću u posljednja 3 mjeseca (primao je npr. naknadu plaće
ili plaća uopće nije isplaćivana) naknadu treba utvrditi u odnosu na plaću koju bi radnik
ostvario da je radio“7

Nadalje se postavlja pitanje na koji način obračunati naknadu za neiskorišteni godišnji

odmor. Primjerice, ako radnik ima pravo na 20 dana punog godišnjeg odmora, a radni odnos
prestaje mu 1. kolovoza 2016., pripada mu, u slučaju da nije koristio niti jedan dan godišnjeg
odmora iz 2016., pravo na naknadu za 12 dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2016.
godinu (20 dana punog godišnjeg odmora : 12 mjeseci = 1,66 x 7 mjeseci rada = 11,62 - koji
broj se zaokružuje na 12 dana godišnjeg odmora).

Obračun naknade za neiskorišteni godišnji odmor bio bi sljedeći: osnovica za obračun

naknade (primjerice) iznosi 5.000 kn (radi se o tromjesečnom prosjeku plaće u bruto iznosu
prije prestanka radnog odnosa), taj iznos podijelimo s brojem radnih sati u tri mjeseca prije
prestanka radnog odnosa (svibanj 2016. = 176 radnih sati, lipanj 2016. = 176 radnih sati i
srpanj 2016. = 168 radnih sati), dakle, 5.000 : 173,33 = 28,84 x 96 (broj radnih sati za 12
dana) = 2.768,64 kn.

Naknada za neiskorišteni godišnji odmor može se isplatiti prije isplate plaće za

posljednji mjesec radnog odnosa, zajedno s posljednjom plaćom ili nakon isplate posljednje
plaće.

Naknada za neiskorišteni godišnji odmor predstavlja primitak radnika prema kojem

porez na dohodak treba obračunati kao na dohodak od nesamostalnog rada, odnosno bruto
plaću za redovan rad. Dakle, moraju se obračunati sve propisane obveze – doprinosi iz i na
naknadu, porez i prirez. Pri obračunu predujma poreza osobni odbitak neće se moći iskoristiti
budući da je ili već iskorišten pri isplati plaće ili, ako se isplaćuje nakon odlaska radnika iz
društva, poslodavac ne posjeduje Obrazac PK.

7
Odluka Ustavnog suda RH, broj U-III-3228/2004 od 14. veljače 2005. (NN br. 29/05)

7
 Ako se isplaćuje zajedno s isplatom plaće valja voditi računa o kumulativnom
obračunu poreza. O isplaćenoj naknadi te obračunatim i uplaćenim obvezama poslodavci
dostavljaju podatke Poreznoj upravi na obrascu JOPPD.

8
 4. ODREĐIVANJE NAKNADE PLAĆE ZA VRIJEME GODIŠNJEG
ODMORA

Pravo na naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i način izračunavanja te naknade

propisano je čl.  81. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14; u nastavku: ZR). Prema navedenoj
odredbi ZR-a za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u
visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje
u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva
primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Sukladno navedenom, česti su upiti koja su to primanja u naravi koja predstavljaju

naknadu za rad. Prema čl. 21. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 10/17; u
nastavku: Pravilnik) primicima po osnovi nesamostalnog rada, u skladu s čl. 21. st. 3. Zakona
o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 115/16; u nastavku: Zakon), smatraju se i primici radnika
iz čl. 21. Zakona u stvarima i uslugama koje imaju novčanu vrijednost (dobra, usluge, prava i
ostala primanja u naravi).

No, u osnovicu za izračun naknade plaće uračunavaju  se samo oni primici koji
predstavljaju naknadu za rad bilo da su ostvareni u novcu ili naravi, a to su:
- redovna mjesečna plaća,
- dodaci na plaću za rad u posebnim i otežanim uvjetima,
- noćni rad,
- prekovremeni rad,
- rad nedjeljom i blagdanom,
- plaća po osnovi korištenja službenog automobila u privatne svrhe,
- korištenje stana i sl.

U osnovicu za naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ne uzimaju one

isplate koje nemaju značaj naknade za rad iako se prema poreznim propisima smatraju
primicima od nesamostalnog rada kao što su:
- naknada plaće,
- primici po osnovu potpora vezanih uz osobu radnika,
- potpore zbog obiteljskih razloga i sl.

9
 Iz stipulacije čl. 81. ZR-a vidljivo je da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg
odmora određuje od radnikove „prosječne mjesečne plaće“, stoga se postavlja pitanje da li u
osnovicu za izračun naknade ulaze godišnje i druge povremene isplate koje se isplaćuju po
osnovi ostvarenih rezultat rada  za određeno razdoblje tzv. bonusi? Kako ove isplate nisu
mjesečne isplate one se ne bi trebale u cijelosti uračunavati u osnovicu za izračun naknade
plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iako su ostvarene u nekom od tri prethodna
mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, već samo alikvotni dio isplaćenog iznosa.

Kao što se postavlja pitanje što sve ulazi u osnovicu za određivanje naknade plaće isto
tako je i pitanje: kako se naknada određuje kada radnik prije korištenja prava na godišnji
odmor nije primio plaću nego naknadu plaće (npr. zbog korištenja rodiljnog ili roditeljskog
dopusta, bolovanja i sl.)? Mišljenja smo da u tim slučajevima naknadu plaće treba odrediti od
plaće koju bi radnik ostvario da je radio ta tri mjeseca neposredno prije korištenja godišnjeg
odmora. U prilog našem mišljenju je i shvaćanje Ustavnog suda RH, br. U-III-3228/2004od
14.2.2005. (Nar. nov., br. 29/05). U navedenom slučaju naknadu plaće treba odrediti
primjenom kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu, odnosno u tom slučaju
se naknada plaće određuje od radnikove ugovorene plaće.

U praksi se događa da poslodavci naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora

ne određuju od prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca već se u svrhu
obračuna koriste satima koje je radnik u ta tri mjeseca proveo na radu. Mišljenja smo da je
takav obračun pogrešan jer zbog različitog fonda sati u pojedinim mjesecima ili radi drugih
razloga npr. prekovremenog rada kao i rada u nejednakom rasporedu takav obračun će biti za
radnika nepovoljniji, što radi načela „in favorem laboratoris“ nije pravilan obračun.

I na koncu pitanje je: kako utvrditi vrijednost primitaka u naravi?

Vrijednost primitaka u naravi, prema čl. 22. Pravilnika, utvrđuje se prema tržišnoj vrijednosti
tih primitaka koja je važeća u mjestu davanja (s uključenim porezom na dodanu vrijednost). U
slučaju ako su primici u naravi odobreni radniku uz plaćanje naknade koja je niža od tržišne,
poslodavac i isplatitelj primitka mora utvrditi razliku između tržišne cijene i naknade koju je
radnik platio. Tako utvrđena razlika smatra se primitkom po osnovi nesamostalnog rada.8

8
Đukanović, Lj. (2017): Određivanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, TEB-poslovno savjetovanje,
URL: https://www.teb.hr/novosti/2017/odredivanje-naknade-place-za-vrijeme-godisnjeg-odmora/

10
5. NAKNADA PLAĆE ZA VRIJEME KORIŠTENJA GODIŠNJEG
ODMORA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (dalje: Kolektivni ugovor) propisuje da

puno radno vrijeme službenika i namještenika je 40 sati tjedno. Tjedno radno vrijeme u pravilu je
raspoređeno na 5 radnih dana (od ponedjeljka do petka). Dnevno radno vrijeme ne smije biti kraće od
8 sati, niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada. Prekovremeni rad službenika i
namještenika ne smije trajati duže od 250 sati godišnje. Poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog
vremena.9

Rad službenika i namještenika u punom radnom vremenu omogućuje mu svaki radni dan pravo na
odmor, odnosno stanku u trajanju od 30 minuta, koju je moguće koristiti sukladno rasporedu
utvrđenom od strane čelnika državnog tijela ili pak osobe koju je on za to ovlastio. U slučaju rada u
turnusima po 12 sati, službenik i namještenik ima pravo na odmor od sat vremena neprekidno ili pak
dva puta po pola sata, uzimajući u obzir narav i potrebe posla. Vrijeme odmora se ubraja u radno
vrijeme i ne može se odrediti za prva tri sata nakon početka radnog vremena niti zadnja dva sata prije
završetka radnog vremena, određeno je u čl.10. Kolektivnog ugovora.

„Između dva uzastopna radna dana službenik i namještenik ima pravo na odmor u trajanju od
najmanje 12 sati neprekidno Službenik i namještenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati
neprekidno, a dani tjednog odmora su u pravilu subota i nedjelja.“ 10

Za svaku kalendarsku godinu državni službenik i namještenik ima pravo na plaćeni godišnji
odmor u najkraćem trajanju propisanom općim propisom o radu. Osnovica za izračun godišnjeg
odmora se uvećava u skladu s utvrđenim mjerilima, a o kojima će biti riječi kasnije u radu. 11

Državni službenik se ne može odreći prava na godišnji odmor u zamjenu za isplatu naknade. 12

Tijekom „korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada plaće u

visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne
plaće u prethodna 3 mjeseca (uključujući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za
rad).“13

„Za obračun naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u slučaju kada službenik ili
namještenik u prethodna tri mjeseca u bilo kojem razdoblju u ta tri mjeseca nije ostvario plaću

9
Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20),
čl.8.-9.
10
Ibid., čl.11.-12.
11
Ibid., čl.13.
12
Ibid., čl.15.
13
Ibid., čl.14.

11
već́ naknadu plaće, za potonje razdoblje uzima se plaća koju bi ostvario da je radio u
redovnom radnom vremenu.“14
Službeniku i namješteniku se mora dostaviti odluka o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju
njegova korištenja najmanje 15 dana prije njegova korištenja. Raspored korištenja godišnjeg „odmora
utvrđuje čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti, najkasnije do 15. svibnja tekuće godine.“ 15

Pri donošenju rješenja o godišnjem odmoru u obzir se uzimaju pojedinačno određena mjerila
temeljem kojih državni službenici imaju pravo na uvećanje godišnjeg odmora, a o kojima je bilo riječi
ranije u radu. Pojedinačno određena mjerila utvrđuju se na dan donošenja rješenja o godišnjem
odmoru. U slučaju da se neko pojedinačno određeno mjerilo izmijeni do početka korištenja godišnjeg
odmora, tada je potrebno izmijeniti i rješenje o godišnjem odmoru te u obzir uzeti novonastale
činjenice (mjerila). Ukoliko pak nije doneseno rješenje o godišnjem odmoru, pojedinačno određena
mjerila se utvrđuju na dan početka korištenja godišnjeg odmora za pojedinu kalendarsku godinu. 16

14
Spsh.hr. Tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike prema redoslijedu
članaka, URL: https://spsh.hr/images/Tumačenja_prijašenjeg_saziva_Zajedničke_komisije.pdf
15
Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20),
čl.21.
16
Ibid.

12
 5. ZAKLJUČAK

Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini
određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u
visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja
u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). To je odredba članka 81. Zakona o radu
“N.N” 93/14.

Propisi nejedinstveno definiraju pojam plaće pa je uputno to primjenjivanje kada se na

konkretan slučaj primjenjuje taj propis. Tako, Zakon o radu u članku 91.st.3. definira ovako:
“Pod plaćom se…. Podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo
koje vrste, koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o
radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za
obavljen rad”. Tako npr. može se zaključiti da je i božićnica plaća.

Polazište je u ugovoru o radu koji je osnov za radni odnos, kao pravni odnos prava,
obveza i odgovornosti kako poslodavca tako i radnika. To je osnov i za plaću, ali i za druge
troškove vezane uz obavljanje rada. Troškove snosi poslodavac jer radnik u radnom odnosu
ne snosi nikakve troškove. Poslodavac, pored ostalog radniku isplaćuje troškove putovanja na
službenom putu (prijevoz, smještaj, dnevnica kao povećani trošak i dr.) i slično. Sve ostalo,
osim naknade troškova, predstavlja plaću. Božićnica je primanje u novcu, svojevrsna naknada
za rad za cijelu godinu.

Ima poslodavaca, po naravi posla koji radniku plaćaju troškove smještaja, davanje
službenog auta na korištenje, plaćanja ljetovanja itd. besplatno ljetovanje je primanje u naravi
i predstavlja naknadu za rad, jer to nije pokriće troškova poslovanja koje snosi poslodavac. I
to treba da se računa u naknadu za godišnji odmor.

U praksi se događa da radnik nije radio tri mjeseca (nije primao plaću) prije odlaska na
godišnji odmor. U tom slučaju u osnovicu za utvrđivanje naknade plaće za godišnji odmor
trebala bi se uzeti ona plaća koju bi radnik primio da je radio, onako kako je ugovorena. Pri
tome se ne uzima ono što radnik de facto nije realizirao, kao npr. rad nedjeljom (jer nije
radio), prekovremeni rad i slično. To važi i za davanje razmjernog godišnjeg odmora.

13
Naknada plaće za godišnji odmor isplaćuje se na način i u rokovima kako se isplaćuje plaća,
dakle do 15. u idućem mjesecu. Nema obveze da se naknada isplaćuje unaprijed iako je to
dobro i to čine poslodavci. O tome poslodavac radniku daje ispravu, pa i ako ne isplati
naknadu riječ je o ovršnoj ispravi, sve u roku od 15. dana. Suprotno ponašanje poslodavca
predstavlja prekršaj.

Državni službenici i namještenici imaju pravo na godišnji odmor u skladu sa zakonom

i kolektivnim ugovorima. Državni službenici i namještenici imaju pravo na plaćeni godišnji
odmor u najkraćem trajanju propisanom općim propisima o radu. Osim toga, imaju pravo na
uvećanje godišnjeg odmora s obzirom na pojedinačno određena mjerila. Ako se neko
pojedinačno određeno mjerilo izmijeni do početka korištenja godišnjeg odmora, tada se
mijenja i rješenje o godišnjem odmoru te se u obzir uzimaju nova mjerila. Ako nije bilo
doneseno rješenje o godišnjem odmoru, u tom se slučaju na dan početka korištenja godišnjeg
odmora za pojedinu kalendarsku godinu utvrđuju pojedinačno određena mjerila. Dakle,
ukupno trajanje godišnjeg odmora državnih službenika i namještenika se određuje na način da
se osnovica za izračun godišnjeg odmora uvećava za zbroj svih dodatnih dana utvrđenih
prethodno navedenim mjerilima, s tim da ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi
manje od 20 radnih dana niti više od 30 radnih dana u godini. Državni službenik se ne može
odreći prava na godišnji odmor u zamjenu za isplatu naknade. Raspored korištenja godišnjeg
odmora utvrđuje čelnik državnog tijela, odnosno osobu koju on ovlasti, najkasnije do 15.
svibnja tekuće godine.

14
6. LITERATURA

- Đukanović, Lj. (2017): Određivanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora,

TEB-poslovno savjetovanje, URL: https://www.teb.hr/novosti/2017/odredivanje-
naknade-place-za-vrijeme-godisnjeg-odmora/
- IUS-INFO (2016): Obračun i isplata naknade za neiskorišteni godišnji odmor, URL:
https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/27117
- Jankac, T.: Osnovna prava i obveze vezano uz korištenje godišnjih odmora, URL:
http://www.ekonos.hr/ostalo/osnovna-prava-i-obveze-vezano-uz-koristenje-godisnjih-
odmora/
- Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/17,
12/18, 2/19, 119/19, 66/20)
- Odluka Ustavnog suda RH, broj U-III-3228/2004 od 14. veljače 2005. (NN br. 29/05)
- Spsh.hr. Tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i
namještenike prema redoslijedu članaka, URL:
https://spsh.hr/images/Tumačenja_prijašenjeg_saziva_Zajedničke_komisije.pdf
- Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90,135/97, 08/98, 113/00, 124/00,
28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14)
- Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19)

15