POMAGANJE VJERE

“Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je drago!” (Ali Imran, 92)

“Sve što na Allahovom putu potrošite naknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.” (Enfal, 60)

„Što god vi udjelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje." (Sebea 39)

“Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća?” (El-Bekara, 245)

“Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće
bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (Bekara, 274)

Sljedeći ajet pokazuje koliko je udjeljivanje na Allahovom putu korisno djelo: “Oni koji imanja svoja troše na Allahovom
putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome
kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (Bekara, 261)

U hadis kudsijju kojeg prenosi Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O sine Ademov!
Udijeli, pa ću i Ja tebi udijeliti!" (Buharija)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko udijeli polovinu datule iz lijepo stečenog imetka, a Allah prima
samo što je lijepo, Allah će je primiti Svojom desnicom, a zatim je uvećati njenom vlasniku kao što neko od vas odgaja
ždrijebe sve dok ne bude poput brda.” (Muttefekun alejhi)

“Zaklinjem se na tri stvari i dobro upamtite što ću vam reći: sadaka neće čovjeku umanjiti imetak, niti će se čovjeku
učiniti nepravda, pa se u njoj strpi, a da mu Allah neće povećati ponos, i neće čovjek otvoriti vrata prosjačenja a da mu
Allah neće otvoriti vrata siromaštva.” (Bilježi Tirmzi, a Albani kaže da je vjerodostojan)

Od Ebu-Mes'uda el-Ensarija, radijellahu anhu, se prenosi da je neki čovjek došao s devom, vodeći je za povodac, i rekao:
„Dajem je na Allahovu putu." Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je dodao: „Zbog nje ćeš na Sudnjem danu
dobiti sedam stotina deva, sveijedna će biti s povodcem." (Muslim)

– Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, vidio je da ima veoma malo slatke vode koja se vadila
iz bunara zvanog Ruma. Tada Poslanik reče: “Ko će kupiti bunar Ruma i uvakufiti ga muslimanima, pa da dobije nagradu
u Džennetu?” Prije Poslanikovog dolaska uzimanje vode iz tog bunara se naplaćivalo, jer je to bilo privatno vlasništvo.
Poslanik je rekao vlasniku: “Da li ćeš ga prodati za izvor u Džennetu?”, a on odgovori: “Allahov Poslaniče, ja i moja
porodica imamo samo ovaj bunar (kao izvor prihoda).” To je došlo do Osmana, radijallahu anhu, pa ga kupi za trideset
pet hiljada srebrenjaka. Zatim je otišao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: “Da li i meni obećavaš ono
što si ponudio njemu?”, Poslanik odgovori: “Da.” Osman tada reče: “Uvakufio sam ga muslimanima.” (Vidjeti: Tuhfetul-
ahvezi Šerhu Sunenit-Tirmizi, 10/196)

Ibn Šihab ez-Zuhri pripovijeda od AbdurRahmana bin Semure, radijellahu anhu: “Osman, radijallahu anhu, udijelio je
devet stotina i četrdeset deva i šezdeset konja za vojsku u teškoći, koja se spremala za Bitku na Tebuku. Zatim je došao
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sa deset hiljada zlatnika i prosuo ih ispred njega. Poslanik ih poče prevrtati rukom
i govoriti: ‘Nakon ovoga Osmanu nijedno djelo neće naškoditi.’” (Tirmizi, broj hadisa 3785. Sened je vjerodostojan.)

Vrijednosti udjeljivanja:
1. Udjeljivanje u obilju i oskudici je od potpuna imana i lijepa islama.
2. Dokaz je lijepa mišljenja o Allahu i uvjerenja u Njega Svevišnjeg.
3. U tome je zahvalnost Allahu na Njegovoj blagodati, jer je On istinski vlasnik svog imetka.
4. Razlog je Allahove ljubavi i ljubavi stvorenja.
5. Njime se jača zajednica.
6. Udjeljivanje je razlog zadobijanja bereketa u imetku i njegova povećavanja.
7.Udjeljivanje je put koji je vodi do Dženneta.
8. Onoga koji bude udjeljivao Allah će staviti u Svoj hlad na Dan kada drugog hlada neće biti.
Veliko kur’ansko pravilo jeste da će Allah pomoći svakoga onoga koji pomogne Allaha, odnosno Njegovu vjeru: “O
vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći...” (Muhammed, 7); “A Allah će sigurno pomoći one koji Njega
pomažu…” (El-Hadždž, 40).

Pomaganje Allahove vjere stroga je obaveza svakog muslimana i muslimanke shodno njihovim mogućnostima. Onoga
koji pomogne Allaha i Njegovu vjeru, Allah će pomoći na dunjaluku i ahiretu, a onoga koji ne pomogne Allaha i Njegovu
vjeru, On neće pomoći ni na dunjaluku ni na ahiretu. Kur’anski termin pomaganje Allaha, Njegove vjere, sadrži počast,
podsticanje na činjenje dobra i iskrenost u djelu. Poziv na pomaganje Allahove vjere opće je prirode i obuhvata sve
kategorije muslimana i muslimanki. Stoga, fraza “niko me nije pozvao da pomognem Allahovu vjeru” nema mjesta u
životu muslimana. Jer, Uzvišeni Allah prije hiljadu i četiri stotine godina pozvao je cijeli islamski ummet i sljedbenike
Allahovog Poslanika da pomognu i hizmete Allahovu vjeru i sunnet Njegovog Poslanika.

Allahovi pomagači i pomagači Njegove vjere

Kroz dugu historiju čovječanstva i Allahove vjere, od Adema, alejhis-selam, pa sve do našeg Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, nailazimo na kategoriju Allahovi pomagači, pomagači Njegove vjere, Njegovih poslanika i vjerovjesnika i
njihovog sunneta.

Musa, alejhis-selam, traži od svoga Gospodara da mu podari vezira – pomagača u dostavljanju Objave i poslanice
ljudima: “Podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drugom u zadatku
mome...” (Ta-ha, 25–32). Kur’anski termin “vezir” označava pomagača, odnosno onoga koji pomaže u nošenju tereta
određene funkcije i misije, a u slučaju Musaa, alejhis-selam, označava teret dostavljanja Allahove vjere i njen hizmet.

Termin havarijini, učenici i pomagači Isaa, alejhis-selam, poznat je svakom muslimanu i Uzvišeni Allah naveo ih je
primjerom u koji se ugleda u pomaganju Allahove vjere.

Muhadžiri i ensarije spominjat će se sve do Sudnjeg dana i ušli su u historiju islama, pored svoga jakoga imana, sa
požrtvovanjem i hizmetom Allahove vjere: “i siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine
svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu – to su, zaista, pravi
vjernici” (El-Hašr, 8). Allahov je sunnet, zakon na ovome dunjaluku, da postoje pomagači Njegove vjere.

Naredba je upućena onima koji vjeruju, da budu Allahovi pomagači: “O vjernici, pomozite Allahovu vjeru (budite
ensarullah, Allahovi pomagači)...” Potom se navodi uzor u koji se trebamo ugledati: “...kao što su učenici rekli: ‘Mi
ćemo pomoći Allahovu vjeru!’ – kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: ‘Hoćete li me pomoći Allaha radi...’” (Es-Saff, 14).

Pomaganje Allahove vjere zahtijeva konkretna djela, a ne riječi koje ne prati rad. Uzvišeni Allah pojasnio je obaveze
naspram poslaničkog sunneta, što je ujedno pomaganje Allahove vjere: “Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga
budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli” (El-A’raf, 157). Kur’anski
ajet pojasnio je obaveze naspram poslaničkog sunneta i to vjerovanje u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
a potom njegovo podržavanje kao i pomaganje i slijeđenje plemenitog Kur’ana, svjetla. U kur’anskom ajetu ne navodi
se samo vjerovanje u Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, već i djelovanje u obliku podrške i pomaganja.

“Niko me nije pozvao”

Često se čuju ovakve i slične fraze: “Niko me nije pozvao da pomognem i hizmetim Allahovu vjeru”. Niko me nije
obavijestio, poslao poruku… Ukoliko ne znaš da je obaveza pomoći i hizmetiti Allahovu vjeru, pa to je zaista musibet, a
ako znaš, a to ne činiš, pa to je još veći musibet. Uzvišeni Allah, prije hiljadu četiri stotine četrdeset i dvije godine,
pozvao je svakoga vjernika da pomogne Njegovu vjeru: “O vjernici, pomozite Allahovu vjeru (budite ensarullah, Allahovi
pomagači)...” (Es-Saff, 14).

Pa gdje smo mi od svega ovoga ili nam je dovoljan dunjaluk i rad za njega bez potrebe da radimo za Allahovu vjeru i na
taj način pomognemo sebi kako na dunjaluku isto tako i na ahiretu?