Professional Documents
Culture Documents
Nuklearne rakete napadaju: u septembru, 1983. godine, doživeo je Stanislav Petrov ružan san. Sovjetska centrala ranog
upozoravanja je prijavila start američkih raketa sa nuklearnim bojevim glavama. Apokalipsa? Ili samo lažna uzbuna? Pukovniku je
ostajalo samo nekoliko minuta da donese najvažniju odluku 20. veka.
“Nebo”, kaže sedamdeseto-godišnji Stanislav Petrov, sin sovjetskog vojnog pilota, pukovnik protivvazdušnih snaga, spasilac
sveta u penziji, “nebo ima uvek u rezervi neko iznenađenje”.
Kao onda, kada je nebo pokušavalo da ga prevari, ali Petrov je prozreo “kvaku”. Nije dozvolio da ga zaslepi i prevari.
Računala se godina 1983, hladni rat je bio na vrhuncu. Sovjeti su na svojim vojnim postrojenjima instalirali, od polovine
70-tih godina, preko 400 raketa tipa “SS-20 Saber”, nazivanih i “Užas Evrope”. Dve trećine ovih modernih raketa su bile usmerene na
Zapadnu Evropu, na ciljeve kao što su London, Pariz, Bon, … Svaka raketa je imala snagu približno jedne megatone, dakle, 50 puta je
bila jača od nuklearne bombe “Fat Man”, koja je 1945. godine bila bačena na japanski grad Nagasaki.
Na proleće 1983. godine, lekari iz Ulma su izračunali, kakve bi posledice imao napad sovjetske rakete SS-20 na njihov grad.
Rezultat: u deliću sekunde bi se iznad Ulma stvorila vatrena lopta prečnika nekoliko stotina metara. Centar grada bi bio zbrisan – na
mestu gotske katedrale bi se stvorio veliki krater. U krugu, prečnika preko 4 kilometra oko centra grada, zgrade bi bile srušene kao
kule od karata. Bilans jedne jedine bombe: 123.000 mrtvih, 80.000 teško ranjenih.