UNIVERZITET „DŽEMAL BIJEDIĆ“

NASTAVNIČKI FAKULTET MOSTAR

OSJETI I VRSTE OSJETA

Seminarski rad

Predmetni profesor: Studentica:

Prof. Dr. Elvis Vardo Irma Devac

Mostar, travanj 2019.

SADRŽAJ

SADRŽAJ..............................................................................................................................................1
UVOD....................................................................................................................................................2
1.OSJETI................................................................................................................................................3
1.1.Apsolutni limen............................................................................................................................3
1.2.Diferencijalni limen......................................................................................................................3
1.3.Teorija detekcije signala...............................................................................................................3
1.4.Osjetna adaptacija.........................................................................................................................4
2.VID.....................................................................................................................................................5
2.1.Svjetlo..........................................................................................................................................5
2.2.Oko...............................................................................................................................................5
2.2.1.Štapići i čunjići......................................................................................................................6
2.2.2.Adaptacija na svjetlo.............................................................................................................6
2.3.Teorije viđenja boja......................................................................................................................6
2.3.1.Trikromatska teorija..............................................................................................................6
2.3.2.Teorija oprečnih procesa........................................................................................................7
2.4.Sljepoća za boje............................................................................................................................7
3.SLUH..................................................................................................................................................8
3.1.Visina i glasnoća zvuka................................................................................................................8
3.2.Uho...............................................................................................................................................8
4.NJUH..................................................................................................................................................9
5.OKUS................................................................................................................................................10
6.KOŽNI OSJETI.................................................................................................................................11
6.1.Dodir i pritisak............................................................................................................................11
6.2.Temperatura................................................................................................................................11
6.3. Bol.............................................................................................................................................12
6.3.1.Bol fantomskog uda.............................................................................................................12
6.3.2.Teorija kontrole prolaza.......................................................................................................12
7.KINESTEZIJA..................................................................................................................................13
8.VESTIBULARNI OSJETI................................................................................................................13
ZAKLJUČAK......................................................................................................................................14
LITERATURA.....................................................................................................................................15

1
UVOD

U svojem svakodnevnom životu doživljavamo velik broj podražaja iz naše okoline. Na

primjer, vidimo boje neba, čujemo zvukove automobila, osjetimo miris cvijeća, itd. i to su
informacije iz okoline kojih smo svjesni, uz to postoji još mnogo podražaja kojih nismo
svjesni, a koji uvelike utječu na naš svakodnevni život.

U ovom ćete radu moći vidjeti da vaša osobna mapa stvarnosti – vaša osobna ulaznica za
pristup u svijet promjenjivog svijetla, zvuka i drugih izvora osjetnog podraživanja – ovisi
pretežito od tkz. pet osjetila: vidu, sluhu, njuhu, okusu i dodiru. Vidjet ćemo, međutim, da je
dodir tek jedno od nekoliko „kožnih osjetila“, koji također uključuju tlačenje, toplo, hladno i
bol. Postoje također osjetila koja nas upozoravaju na položaj našeg tijela, a da ne moramo
doslovno paziti na svaki korak koji učinimo. Kada istražujemo narav svakog od tih osjetila,
vidjet ćemo da vrlo slični osjetni doživljaji mogu dovesti do sasvim različite percepcije kod
različitih ljudi – ili kod iste osobe u različitim prilikama.

Cilj i svrha ovog rada je objasniti i shvatiti što su osjeti, koje vrste osjeta postoje, te kako oni
funkcioniraju kao cjelina. Osjeti nastaju podraživanjem osjetnih receptora i prijenosa osjetnih
informacija u središnji živčani sustav (kralježničku moždinu i mozak). Osjetni receptori
smješteni su u senzornim organima kao što su oči i uši i, kako ćemo vidjeti, u koži i drugim
organima u tijelu. Podraživanje osjetila je mehaničko. Nastaje iz izvora energije poput svijetla
ili zvuka ili prisutnosti kemijskih tvari kao što je kod njuha i okusa.

2
 1. OSJETI

Osjeti nastaju podraživanjem osjetnih receptora i prijenosa osjetnih informacija u središnji

živčani sustav (kralježničku moždinu i mozak). Osjetni receptori smješteni su u senzornim
organima kao što su oči i uši i, kako ćemo vidjeti, u koži i drugim organima u tijelu.
Podraživanje osjetila je mehaničko. Nastaje iz izvora energije poput svijetla ili zvuka ili
prisutnosti kemijskih tvari kao što je kod njuha i okusa.

Prije nego što krenemo s detaljnijim objašnjavanjem osjetila razjasnit ćemo neke pojmove
koji se primjenjuju na sve njih: apsolutni limen, diferencijalni limen, teorija detekcije signala i
osjetna adaptacija.

1.1. Apsolutni limen

Najslabija veličina podražaja koju možemo razlikovati od potpunog pomanjkanja bilo kakvog
podražaja naziva se apsolutni limen za tu vrstu podražaja. Na primjer, iznos fizikalne energije
potreban da aktivira vidni osjetni sustav jest apsolutni limen za svjetlo. Ispod tog limena,
detekcija svjetla je nemoguća.

1.2. Diferencijalni limen

Koliko velika razlika je potrebna u intenzitetu između dva svjetla da bismo jedno od njih
detektirali svjetlijim od drugog? Minimalna razlika u veličini dva podražaja, potrebna da
kažemo da su različiti, njihov je diferencijalni limen.

1.3. Teorija detekcije signala

Na percepciju utječu i psihološki faktori kao što utječe osjetno podraživanje. Teorija detekcije
signala razmatra ljudske aspekte osjeta i percepcije. Intenzitet signala samo je jedan od
čimbenika koji određuju hoće li ljudi opaziti osjetne podražaje (signale) ili razliku između dva
signala. Drugi je stupanj u kojemu se signal može razlikovati od pozadinskog šuma. Lakše je
čuti prijatelja u tihoj sobi nego u sobi u kojoj ljudi zveckaju priborom za jelo, razgovaraju, te
kucaju čašama. Kvaliteta biološkog osjetnog sustava neke osobe je još jedan čimbenik. To
razmatra snagu i oštrinu nečijeg osjetnog sustava. Gledamo je li osjetni kapacitet potpuno
razvijen ili je oslabljen zbog bolesti ili uznapredovali godina. Teorija detekcije signala također
razmatra psihološke faktore kao što su motivacija, očekivanje i učenje.

3
 1.4. Osjetna adaptacija

Postoji izreka da je jedino promjena stalna. Naši osjetni sustavi su zadivljujuće prilagođeni
mijenjanju okoline. Osjetna adaptacija odnosi se na procese s pomoću kojih postajemo
osjetljivi na podražaje slabije jačine, a manje osjetljivi na podražaje stalne jakosti. Većini nas
poznat je proces kojim se vidno osjetilo prilagođuje na slabije intenzitete svjetla. Kad uđemo
u zatamnjenu prostoriju kinematografa, prvo ne vidimo ništa osim slika na ekranu. Međutim,
kako prolazi vrijeme postajemo sve osjetljiviji na liva osoba koje se naleaze oko nas i na
unutarnje oblike prostora kinematografa. Proces postajanja osjetljivim na podraživanje naziva
se senzibilizacija ili pozitivna adaptacija.

4
 2. VID

Naše oči su naši „prozori u svijet“. Vidne informacije smatramo važnijima nego ingormacije
sluha, njuha, okusa i dodira. Stoga što je vid naše dominantno osjetilo, sljepoću držimo
najtežim osjetnim gubitkom (Moore, 1995). Razumijevanje vida zahtijeva trazmatranje naravi
svjetla i oka, glavnog senzornog organa.

2.1. Svjetlo

Vidljivo svjetlo je tvar koja izaziva vidne osjete. To je samo mali dio spektra
elektromagnetske energije koja se opisuje u terminima valne duljine. Te valne duljine variraju
od izuzetno kratkih kozmičkih zraka do radiovalova, koji se protežu nekoliko kilometara.
Radar, mikrovalovi, X zrake također su oblik elektromagnetske energije. Vjerojatno je svatko
vidio dugu. Sir Isaac Newton, britanski znanstvenik, otkrio je da se sunčano svjetlo može
rastaviti u različite boje s pomoću trokutastog tijela od stakla zvanog prizma. Istina je da je
bijelo sunčevo svjetlo doista sastavljeno od svih drugih boja. Valna duljina vidljivog svjetla
određuje njegovu boju. Valna duljina crvenog svjetla dulja je od narančastog i tako dalje
uzduž spektra.

2.2. Oko

Oko – naša živa kamera. Svjetlo ulazi kroz uski otvor i projicira se na osjetljivu površinu.
Svjetlo prvo prolazi kroz prozirnu rožnicu (cornea), koja prekriva prednji dio površine oka.
Količina svjetla koja prolazi kroz rožnicu određena je veličinom otvora mišića nazvanog
šarenica (iris), obojenog dijela oka. Otvor u šarenici naziva se zjenica (pupila). Veličina
zjenice prilagođuje se automatski količini svjetla. Što je svjetlo intenzivnije manji je otvor.
Veličina zjenice osjetljiva je i na emocionalne reakcije: doslovno se može reći „u strahu su
velike oči“. Nakon što je svjetlo prošlo kroz šarenicu, nailazi na leću. Leća se prilagođuje na
sliku mijenjanjem svoje debljine. Promjene u debljini omogućuju projekciju jasne slike
predmeta na mrežnicu. Mrežnica sadrži nekoliko slojeva stanica: štapiće i čunjiće, bipolarne
stanice i ganglijske stanice. Sve te stanice su neuroni. Svjetlo prolazi uz ganglijske stanice i
bipolarne stanice i stimulira štapiće i čunjiće. Štapići i čunjići šalju zatim neuralne poruke
kroz bipolarne stanice u ganglijske stanice. Aksoni milijuna ganglijskih stanica u našoj
mrežnici čine vidni (očni) živac. Vidni živac prenosi senzorne podatke u mozak, gdje se
povezuje s vidnim područjem u okcipitalnom režnju (lobusu). Fovea (središnja jamica) je
najosjetljiviji dio mrežnice. Receptori imaju veću gustoću. Slijepa pjega, neosjetljiva je na

5
vidno podražavanje. To je dio retine gdje s aksoni ganglijskih stanica sakupljaju i stvaraju
vidni živac.

2.2.1. Štapići i čunjići

Štapići i čunjići su fotoreceptori u mrežnici. Fovea se sastoji isključivo od čunjića. Čunjići su

rjeđe raspoređeni kako se ide od fovee prema leći. Nasuprot tome, štapića gotovo i nema u
fovei, ali su raspoređeni mnogo gušće kako se približavamo leći. Štapići su osjetljivi samo na
intenzitete svjetla. Oni nam omogućuju crno bijelo gledanje. Čunjići omogućuju viđenje boja.
Štapići su osjetljiviji na svjetlo nego čunjići. Zbog toga, kako osvjetljenje slabi, navečer ili za
vrijeme noćnih sati, čini se da predmeti gube svoje boje puno prije nego što njihovi obrisi
sasvim izblijede.

2.2.2. Adaptacija na svjetlo

Unutrašnjost kinematografa može nam se u početku činiti suviše mračnom da bismo lako
mogli naći svoja sjedala. Ali kako vrijeme prolazi, postupno jasno vidimo sjedala i druge
ljude. Prilagodba na slabije svjetlo naziva se adaptacija na tamu. Adaptacija na uvjete jačeg
svjetla mnogo je brža. Kad izađemo iz kina u blistavo poslijepodne, može se dogoditi da smo
u početku bolno iznenađeni bezobličnim blještavilom oko sebe. Po po prilici nakon jedne
minute od izlaska na ulicu, svjetlina okoline će oslabjeti i predmeti će ponovno dobiti svoje
rubove.

2.3. Teorije viđenja boja

Naša sposobnost zamjećivanja boja ovisi o prijenosu iz oka u mozak različitih poruka. U
ovom odjeljku istražit ćemo i prosuditi dvije teorije o zamjećivanju svjetla različitih valnih
duljina kao različitih boja: trobojnu (trikromatsku) teoriju i teoriju oprečnih procesa.

2.3.1. Trikromatska teorija

Trobojna teorija temelji se na eksperimentu koji je proveo britanski znanstvenik Thomas

Young ranih 1800-ih. On je projicirao tri svjetla različitih boja na zaslon tako da su se
djelomično preklapala. Našao je da se mijenjanjem intenziteta svjetla može dobiti bilo koja
boja vidnog spektra. Kad sva tri svjetla padnu na istu točku stvaraju bijelo ili bezbojno svjetlo.
Tri svjetla s kojima je Young manipulirao bila su crveno, zeleno i plavo-ljubičasto.

6
 2.3.2. Teorija oprečnih procesa

Ewald Hering predložio je 1870. teoriju oprečnih procesa za viđenje boja. Teorija oprečnih
procesa također drži da postoje tri tipa receptora za boje, ali ne za crveno, zeleno i plavo. On
je smatrao da su paslike moguće zbog ova tri tipa receptora za boje: crveno-zeleno, plavo-žuto
i tip koji sadrži razlike u svjetlini od svjetla do tame.

2.4. Sljepoća za boje

Onaj tko može razlikovati boje vidnog spektra, ima normalan vid za boje i takva osoba se
naziva trikromat. To znači da je ta osoba osjetljiva na crveno-zeleno, plavo-žuto i svijetlo-
tamno. Ljudi koji su potpuno slijepi za boje nazivaju se monokromati i osjetljivi su samo na
svijetlo-tamno. Potpuna sljepoća sasvim je rijetka. Osoba potpuno slijepa za boje vidi svijet
kao što a vidi trikromat na crno-bijeloj televiziji.

Djelomična sljepoća za boje je češća nego potpuna sljepoća za boje. Djelomična sljepoća za
boje vezana je za spol i češće napada pogađa muškarce. Djelomično slijepi za boje nazivaju se
dikromati. Dikromati mogu diskriminirat samo dvije boje crvenu i zelenu ili plavu i žutu i
boje koje su izvedene miješanjem ovih boja.

7
 3. SLUH

Zvuk ili slušni podražaj putuju kroz zrak u valovima. Zvučni valovi posljedica su promjena u
tlaku zraka nastalim uslijed vibracija. Te vibracije mogu proizvoditi vaše glasnice, žice na
gitari ili udarac knjige bačene na stol.

3.1. Visina i glasnoća zvuka

Visina i glasnoća su dvije psihološke dimenzije zvuka. Visina nekog zvuka određena je
njegovom frekvencijom ili brojem cikla u sekundi. Izražava se jedinicom Hertz (Hz). Ljudsko
uho osjetljivo je na zvučne valove čija frekvencija varira između 20 i 20 000 cikla u sekundi.
Glasnoća zvuka određena je visinom ili amplitudom zvučnog vala i obično se izražava u
decibelima (dB).

3.2. Uho

Ljudsko uho je oblikovano i građeno za primanje zvučnih valova, titranje u skladu s njima i
prenošenje svih tih stvari u središtu u mozgu. Na taj način ne samo da nešto čujete nego
možete i prepoznati o čemu se radi. Imate vanjsko uho, srednje uho i unutarnje uho.

Vanjsko uho građeno je tako da se zvučni valovi kroz lijevak provode do bubnjića, tanke opne
koja titra u skladu sa zvukom i tako ih prenosi u srednje i unutarnje uho.

Srednje uho sadrži bubnjić i tri male košćice – čekić, nakovanj i stremen, koje također
prenose zvuk titranjem. Srednje uho radi kao pojačalo, pojačava zvučni tlak.

Ovalni prozorčić prenosi titraje u unutarnje uho u koštanu cijev koja se zove pužnica. Pužnica
ima oblik puževe kućice, a sadrži dvije longitudinalne opne koje je dijele u tri tekućinom
ispunjene komore. Jedna od opni koja se zavijena nalazi u pužnici je bazilarna membrana.

Kortijev organ, katkad nazvan „upravljačkom postajom“ slušanja, pričvršćen je na bazilarnu

membranu. Tisuće slušnih dlačica „plešu“ kao odgovor na titranje bazilarne membrane. To
kretanje gore-dolje generira živčane impulse koji se prenose u mozak kroz snop od 31.000
živčanih stanica koje čine slušni živac. U mozgu se slušne obavijesti prenose u slušna
područja u sljepoočnim režnjevima velikog mozga.

8
 4. NJUH

Njuh i okus kemijski su osjeti. Kod vida i sluha fizikalna energija djeluje na naše osjetne
receptore. Kod njuha i okusa djeluje uzorak molekula tvari koju osjećamo. Mogli bismo reći
da smo zapostavljeni kad se radi o njuhu. Kod psa, na primjer, oko sedam puta više mozgovne
površine povezano je s njuhom.

Ipak, njuh ima važnu ulogu u ponašanju ljudi. Njuh, primjerice, bitno pridonosi teku hrane.
Kad ne biste imali njušne osjete, luk i jabuka bi za vas imali isti okus. Njušni osjeti kod ljudi
slabiji su od onih u pasa, ali ipak možemo otkriti miris miljuniog dijela miligrama vanilije u
litri zraka.

Vonj je uzorak tvari koju osjećamo. Vonjevi se detektiraju pomoću mjesta na receptorskim
neuronima u ofaktornoj membrani smještenoj visoko u svakoj nosnici. Receptorski neuroni
aktiviraju se kad nekoliko molekula tvari u plinovitom stanju dođu u dodir s njima. Živčani
impulsi prenose obavijesti o vonjevima u mozak putem olfaktornog živca. Na taj način se tvar
njuši. Nije jasno koliko ima osnovnih vrsta vonjeva. U svakom slučaju, njušni receptori mogu
reagirati na više vrsta vonjeva. Štoviše, mješavine njušnih osjeta pridonose širokom rasponu
vonjeva koje možemo percipirati.

Osjetilo njuha brzo se adaptira na vonjeve, čak i na vrlo neugodne. To može biti prednost
ukoliko koristite neku svlačionicu ili WC. To može biti i loše ako ste izloženi parama boja ili
dimu, jer ih možemo prestati biti svjesni, a da opasnost od njih i dalje traje. Jedan vonj može
maskirati neki drugi. Na taj način djeluju osvježivači zraka.

9
 5. OKUS

Postoje četiri osnovne okusne kvalitete: slatko, slano, gorko i kiselo. Iako jabuke i luk imaju
isti okus – ili istu mješavinu okusa – njihov tek je različit. Uostalom, ne biste zagrizli hladan
luk tijekom jednog vrućeg dana, zar ne? Tek hrane ovisi o njezinu mirisu, građi, temperaturi
kao i o okusu.

Okus se određuje, percipira, pomoću okusnih stanica – receptorskih neurona smještenim u

okusnim pupoljcima. Imate oko 10 000 okusnih pupoljaka, većinom smještenih blizu rubova i
sa stražnje strane vašeg jezika. Okusni pupoljci su u izvjesnoj mjeri specijalizirani. Neki su
npr. osjetljivi na slatko. Drugi reagiraju na više okusa. Receptori za slatko smješteni su na
vrhu jezika, a područje za slano se prepokriva područjima za slatko i kiselo.

Živimo u različito okusnim svjetovima. Omi među nama koji su smanjeno osjetljivi na slatko
traže dvostruko više šećera kako bi zasladili hranu od onih koji su osjetljivi na slatko. Oni koji
tvrde da uživaju u gorkoj hrani, mogu biti ne osjetljivi za taj okus. Osjetljivost na različite
okusa ima, čini se, značajnu genetsku komponentu. Uzimanjem vruće hrane i stružući svoj
jezik redovno ubijate mnogo okusnih stanica. No ne morate se uznemiriti zbog ove
nenamjerne oralne agresije. Okusne stanice su zečevi okusnih receptora. Razmnožavaju se
dovoljno brzo da se potpuno obnove otprilike jednom tjedno.

Stariji ljudi često se tuže da im hrana ima slab ili nikakav „okus“. No, vjerojatnije je da se kod
njih radi o smanjenju njušne osjetljivosti. Budući da tek hrane čine njezin okus i miris, ili
aroma, stariji ljudi slabije osjećaju tek hrane. Budući da je tek hrane jedna d komponenti
motivacije da je se konzumira, stariji ljudi izloženi su opasnosti da postanu pothranjeni. Često
ih se potiče da otklone pothranjenost dodavanjem hrani više začina kako bi joj se poboljšao
tek.

10
 6. KOŽNI OSJETI

Pomoću kože moguće je razlikovati različite vrste osjeta – dodir, pritisak, toplo, hladno i bol.
Imamo posebne osjetne receptore za pritisak, temperaturu i bol, no neki živčani završeci
reagiraju na više vrsta podražaja.

6.1. Dodir i pritisak

Osjetni receptori smješteni oko korijena dlaka reagiraju na dodirivanje površine kože. Možda
ste primijetili da kada želite „osjetiti“ tkaninu ili teksturu kose vaše prijateljice, morate
pomicati ruku po njoj, jer inače osjet brzo nestaje. Ukoliko pređete rukom po koži i onda je
držite mirnom, osjet dodira će nestati. Ovakvo aktivno dodirivanje uključuje primanje
obavijesti vezane ne samo za dodir kako takav, već i za pritisak, temperaturu i povratne
informacije iz mišića uključenih u pokretanje vaših ruku.

Druge strukture pod kožom su osjetljive na pritisak. Svu svemu ima oko pola milijuna
receptora za dodir i pritisak raspoređenih po tijelu. Neka područja na tijelu osjetljiva su na
dodir i pritisak od drugih.

Osjeti pritiska kao i osjeti dodira podložni su brzoj adaptaciji. Možda vam je trebalo nekoliko
minuta za strateške pokrete vaše ruke kako biste je položili na ruku ili nogu vaše djevojke
(dečka), a onda ubrzo ustanovite kako adaptacija brzo smanjuje taj užitak.

6.2. Temperatura

Receptori za temperaturu su neuroni smješteni neposredno ispod kože. Kad se poveća

temperatura kože, aktiviraju se receptori za toplo. Smanjenje temperature kože aktivira
receptore za hladno. Mišićne promjene povezane s promjenama temperature mogu također
biti važne u percepciji temperature.

Osjeti temperature relativni su. Kad je temperatura našeg tijela normalna, možemo percipirati
kožu druge osobe kao toplu. No, kad imamo povišenu temperaturu, koža druge osobe može
nam se činiti hladnom. Adaptiramo se na razlike u temperaturi. Kad izađemo iz klimatizirane
kuće na žarko sunce, najprije doživljavamo izrazitu vrućinu. Zatim e osjećaj vrućine
smanjuje.

11
 6.3. Bol

Bol je signal da u tijelu nešto nije u redu. Bol ima adaptivno značenje jer nas motivira da s
njom nešto učinimo. Izvor boli je na mjestu kontakta, kao kod nagaženog nožno prsta. Poruka
mozgu o boli počinje oslobađanjem različitih kemijskih tvari uključujući prostaglandine.
Prostaglandini olakšavaju prijenos obavijesti o boli u mozak i pojačavaju cirkulaciju prema
ozlijeđenom području, uzrokujući crvenilo i oteklinu, što zovemo upalom. Upala u to
područje privlači krvna tjelašca koja se bore sa zarazom kako bi organizam zaštitila od
bakterija. Analgična sredstva poput aspirina i ibuprofena djeluju tako da koče proizvodnju
prostaglandina. Obavijest o boli prenosi se iz kralježničke moždine u talamus, a zatim
projicira u koru velikog mozga gdje se percipira mjesto i intenzitet oštećenja.

6.3.1. Bol fantomskog uda

Jedna od fascinantnijih pojava u psihologiji je činjenica da mnogi ljudi osjećaju bol u

udovima koji više ne postoje. Otprilike dva do tri ratna veterana s amputiranim udovima
izvješćuju o boli u udu koji nedostaje ili „fantomskom“ udu. U takvim slučajevima bol se
javlja uz odsutnost ozljede tkiva, ali je bol stvarna. Katkad uključuje aktivaciju živaca u
batiljku odstranjenog uda.

6.3.2. Teorija kontrole prolaza

Jednostavni postupci kao trljanje ili češanje ozlijeđenog nožnog prsta često smanjuju bol.
Zašto? Jedan od mnogobrojnih odgovora leži u teoriji koju je postavio Melzack (1980.). S tog
stajališta, samo se ograničen broj podražaja može istodobno obraditi u živčanom sustavu.
Trljanje ili češanje prsta šalje obavijest u mozak koje se u neku ruku natječu za živčane
stanice. Zbog toga su mnogi neuroni spriječeni u prijenosu obavijesti o boli u mozak.
Mehanizam je analogan zatvaranju „prolaza“ u kralježničkoj moždini.

12
 7. KINESTEZIJA

Kinestezija je izvedena od grče riječi kinesis (pokret) i aisthesis (percepcija). Kad „pokažete
mišić“ na svojoj ruci, osjeti napetosti i čvrstine također potječu od kinestezije. Kinestezija je
osjet koji vas obavještava o položaju i pokretanju dijelova vašeg tijela. Kod kinestezije
senzoričke informacije odlaze u mozak iz zglobova, tetiva i mišića.

8. VESTIBULARNI OSJETI

Vaši vestibularni osjeti vam kazuju jeste li uspravni – fizički, ne moralno. Osjetni organi
smješteni u polukružnim kanalima i drugdje u uhu nadgledaju kretanje vašeg tijela i njegov
položaj u odnosu na silu teže. Kažu vam da li padate i daju podatke o tome da li vaše tijelo
mijenja brzinu kad ste u zrakoplovu ili automobilu koji povećavaju brzinu.

13
ZAKLJUČAK

Osjeti nastaju podraživanjem osjetnih receptora i prijenosa osjetnih informacija u središnji

živčani sustav (kralježničku moždinu i mozak). Osjetni receptori smješteni su u senzornim
organima kao što su oči i uši i, kako ćemo vidjeti, u koži i drugim organima u tijelu.
Podraživanje osjetila je mehaničko. Nastaje iz izvora energije poput svijetla ili zvuka ili
prisutnosti kemijskih tvari kao što je kod njuha i okusa. Naše oči su naši „prozori u svijet“.
Vidne informacije smatramo važnijima nego ingormacije sluha, njuha, okusa i dodira. Stoga
što je vid naše dominantno osjetilo, sljepoću držimo najtežim osjetnim gubitkom (Moore,
1995). Razumijevanje vida zahtijeva razmatranje naravi svjetla i oka, glavnog senzornog
organa. Zvuk ili slušni podražaj putuju kroz zrak u valovima. Zvučni valovi posljedica su
promjena u tlaku zraka nastalim uslijed vibracija. Te vibracije mogu proizvoditi vaše glasnice,
žice na gitari ili udarac knjige bačene na stol. Njuh i okus kemijski su osjeti. Kod vida i sluha
fizikalna energija djeluje na naše osjetne receptore. Kod njuha i okusa djeluje uzorak
molekula tvari koju osjećamo. Mogli bismo reći da smo zapostavljeni kad se radi o njuhu.
Kod psa, na primjer, oko sedam puta više mozgovne površine povezano je s njuhom. Okus se
određuje, percipira, pomoću okusnih stanica – receptorskih neurona smještenim u okusnim
pupoljcima. Pomoću kože moguće je razlikovati različite vrste osjeta – dodir, pritisak, toplo,
hladno i bol. Imamo posebne osjetne receptore za pritisak, temperaturu i bol, no neki živčani
završeci reagiraju na više vrsta podražaja.

Možemo zaključiti da pored pet osnovnih vrsta osjetila, postoje i još neke vrste osjetila kao
što su kinetezija i vestibularni osjeti. Kinestezija je osjet koji vas obavještava o položaju i
pokretanju dijelova vašeg tijela. Vaši vestibularni osjeti vam kazuju jeste li uspravni – fizički.

14
LITERATURA

1. Rathaus, S. (2001. Temelji psihologije. Zagreb: Naklda slap

2. Rot, N. (1985.) Opšta psihologija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
3. http://psihologijazamaturu.blogspot.com/2013/04/osjeti-i-percepcija.html (2.4.2019.)

15