Naš svet knjiga

Naš svet knjiga

Naš svet knjiga

„Jače, Lucky, jače.“ Jenna je rukom zgrabila njegovo dupe i povukla ga

prema sebi.
Lucky se nadao da će kuhinjski stol na kojem ju je jebao izdržati niz
njegovih žestokih nabijanja u Jenninu pičkicu.
Dok je stojao, gledao kako njegov kurac uranja u nju, podignula je
svoje bokove da bi ga primila dublje. Držao se za rub stola da ne bi
odletio preko poda. Njene ruke su pale sa strane i skoro srušile pladanj s
desertom sa stola.
Zašto su žene uvijek pokušavale kuhati za njega? Kad god je negdje
došao, žene su se uvijek trudile pokazati svoje kulinarske sposobnosti.
Sve osim jedne – Willa.
Kad mu je njeno ime proletjelo kroz misli, skoro su isisale život iz
njegovog kurca. Nova misao mu se stvorila u glavi – njeno zaobljeno
tijelo ispod njega na ovom stolu umjesto Jenne.
Lucky je gledao kako Jenna umače prst u kremu od vanilije i maže
preko svoje bradavice.
„Posluži se,“ ponudila je.
Lucky se sagnuo, polizao kremu dok se nije otopila na njenoj koži.
„Izvrsno,“ rekao je, polizao i zadnju mrvicu prije nego se ispravio.
Osjetio je kako mu se kurac trza dok je svršavao u kondom, koji je
uvijek nosio kad je jebao Jennu ili bilo koju drugu ženu.
„Bolja od Willine kreme?“
Lucky se ponovno nagnuo preko nje, polizao joj bradavicu.
„Puno bolja.“
„Kad drugi puta donese kolač na crkvenu večeru, mogu joj reći da si ti
rekao da je moja krema bolja,“ likovala je Jenna.
Lucky je osjetio kako mu se kurac spustio na te njezine riječi, a narav
mu je planula. Uhvatio ju je rukom oko vrata, stišćući je dovoljno čvrsto
da bi shvatila poruku, a da joj nije stvarno nanio bol.
„Nećeš joj reći ni jednu jebenu riječ ako očekuješ da me ponovo vidiš.
Je li ti jasno?“
Jenna je raširila oči. „Da Lucky.“
Lucky ju je pustio i odmaknuo se. Ljutito je skinuo kondom, bacio ga u
smeće prije nego je gurnuo svoj kurac u hlače i zakopčao ih.
Drhteći, Jenna je sjela na stol, držeći se za grlo. „Sranje Lucky samo
sam se šalila.“
Naš svet knjiga

„Nemoj se ponašati kao da sam te ozlijedio. Držao sam te i čvršće dok

si svršavala,“ odbrusio joj je.
Jenna je sišla sa stola i uzela svoje kratke hlačice i top.
„Nisam očekivala da ćeš toliko popizditi zbog šale. Zašto ti je stalo što
Willa misli?“ Pogledala ga je intenzivno.
„Jebe mi se tko što misli o meni, ali me je briga kad neko namjerno želi
povrijediti nekoga drugoga. Bolje pitanje je zašto ti želiš povrijediti
Willu?“
„To je bila samo jebena šala!“
Lucky ju je gledao i znao je da laže.
„Koji god problem imaš s Willom, mene ne miješaj u to. Neću biti
sretan ako me uvučeš između vas dvije.“
„Kako te mogu uvući osim ako ne postoji nešto između tebe i Wille?“
„Jedino što postoji između Wille i mene je činjenica da sam bio njen
pastor.“ Lucky ju je oštro pogledao.
„Da raščistimo nešto Jenna; nema ništa između Wille i mene. I sama bi
ti rekla da me čak ne smatra ni prijateljem. Također, nema ništa ni
između tebe i mene osim kad poželim laku ševu.“ Rekao joj je okrutno.
Jenna se zaledila na njegove izravne riječi.
„Mislila sam pošto se u zadnje vrijeme često viđamo...“
„Dolazio sam češće zato što mi se sviđa to što mi daješ. Kad mi dosadi,
prestat ću dolaziti. Nemoj misliti da je nešto više od toga. Razočarat ćeš
se.“
„Moram se spremiti za posao.“ Jenna je krenula proći pokraj njega, ali
Lucky ju je uhvatio za ruku.
„Ne želim te povrijediti Jenna, ali neću ti reći da ima nešto među nama
kad nema.“
Jenna je naglo kimnula glavom. „Ne brini se Lucky, shvatila sam
poruku,“ otresla se na njega, istrgnula svoju ruku i krenula prema
spavaćoj sobi.
Lucky je uzdahnuo kad je čuo da su se vrata spavaće sobe zalupila.
Otišao je prema ulaznim vratima.
Nije ništa obećao Jenni. Umislila je u svojoj glavi puno više nego je
stvarno, a to je samo jebanje.
Lucky je hodao prilazom do svog motora pokraj Jennine kuće, vidio je
Willu kako stoji u dvorištu s djecom koju je udomila kad su im roditelji
umrli.
Lucky je odbio priznati da mu je neugodno zato što ga je vidjela. Vidio
ju je ranije kad je ušla u svoju kuću dok je parkirao svoj motor na
Naš svet knjiga

Jenninom prilazu i osjetio njen pogled na sebi. Ležerno joj je mahnuo i

otišao u Jenninu kuću.
Stidljiva žena se kad god ga je vidjela uvijek jako zarumenila i pri tome
je izbjegavala njegov pogled. Kao da je uvjerila samu sebe ako ga ne
gleda da će nekim čudom postati nevidljiva.
„Što jebote?“ Lucky je stao kad je prilazio svome motoru. Netko je
crvenim sprejom napisao „Bogohulnik“ na njegov motor. Ljutnja ga je
pogodila u dušu zbog uvrede.
Zadnjih nekoliko godina Lucky je bio na tajnom zadatku u ulozi
pastora u Treepointu, Kentacky. Jedna od stvari kojima se radovao dok je
pokušavao raskrinkati međudržavni lanac trgovine drogom je bio njegov
motor.
Kad je podigao pogled, vidio je da ga Willa krišom promatra.
„Jesi li vidjela tko je ovo učinio?“ Lucky je čuo optužbu u vlastitom
glasu, ali bilo je prekasno da se smiri jer je Willa problijedjela. Baš nije
imao sreće sa ženama do sad.
Willa mu je prišla, petero djece ju je pratilo.
„Nešto nije u redu...?“ ostala je bez teksta kad je vidjela njegov motor.
„Tek smo izašli van. Chrissy i Caroline su vidjele mačku lutalicu kad
su se igrale vani, željele su je nahraniti...“
Lucky je pogledao prugastu mačku koja je zadovoljno jela tunu iz
limenke pokraj Willine kuće.
Zatim je pogledao djecu. „Jeste li sigurni da niste čuli ili vidjeli nešto?“
„Jennina kuća je bliža tvom motoru. Mogao si ga lako vidjeti iz njenog
dnevnog boravka. Ako ti nisi ništa vidio, zašto bi mi vidjeli?“ rekla je
Willa.
Lucky je pocrvenio zbog neugode i ljutnje na njeno logično objašnjenje.
„Zato što ja nisam taj koji stalno gleda kroz prozor.“
Još jednom, Willa se zacrvenila. „Idem donijeti nešto s čime ćeš očistiti
boju.“
Požurila je u kuću, ostavljajući ga samog s petoro djece koji su ga
gledali s različitim izrazima lica - od previše neprijateljskih pogleda dvije
starije djevojčice do troje mlađe djece koja su ga mrko gledala.
„Nismo vidjeli tko je dirao tvoj motor,“ Leanne je rekla, gledajući ga
direktno u oči.
Lucky je znao djecu poprilično dobro od kad je bio na tajnom zadatku
kao pastor. Leonne i Sissy su sestre, njihova majka Georgia je bila članica
njegove župe koja je nedavno poginula dok je bila u zatvoru zbog
podmetanja požara u klupskoj kući Posljednjih pravih bajkera. Shade i
Naš svet knjiga

njegova supruga Lily su mogli poginuti da Viper, predsjednik kluba, nije

poduzeo sve potrebne mjere.
„Samo sam pitao je li netko nešto vidio Leanne. Možda je jedno od vas
nagovorilo drugo da to napravi.“
Njegove riječi izazvale su oluju.
„Mi ne nagovaramo jedni druge na ništa što nas može uvaliti u
nevolje!“ Odbrusila mu je Sissy.
Najstariju djevojku, koja je imala sedamnaest godina, najviše je
pogodila smrt majke.
Lucky je sa osjećajem krivnje sam sebi priznao da je pogriješio. Ovo
nije bila šala koju bi dijete napravilo.
„Što ta riječ znači?“ pitao je Charlie, osmogodišnjak, dok je držao svoju
mlađu sestru Caroline za ruku. Njegova druga sestra, Chrissy gledala je
u njega i cuclala palac.
Troje mlađih koje je Willa udomila bili su djeca Georginog brata
Lewisa, koji je pomogao odgajati svoje nećakinje nakon sestrine smrti.
Lewis je bio odlučan da oženi Willu i pomogne joj u odgajanju svoje
velike obitelji. Bolesnom kretenu se ispunila želja, ali nije se zadržao
dovoljno dugo da bi imao koristi od toga. Willa ga je upucala kad je
došao u njenu kuću i u bijesu napao ne samo nju nego i Rachel koja joj je
pokušala pomoći.
„To znači da se pastor Dean više ne ponaša kao pastor.“ Sissy mu se
zlobno nasmiješila.
Lucky je znao koliko godina ima i da su nedavne poteškoće uzrok
njenog ponašanja, ali to ga nije spriječilo da zareži na nju. „Imaš
problema sa mnom Sissy?“
„Imati ću problema s tobom ako se budeš ponašao prema Willi kako si
se maloprije ponašao.“
„Willa se mora naučiti zauzeti za sebe. Ne treba joj druga osoba da se
zauzima za nju. Sigurno ne sedamnaestogodišnja djevojka?“
Caroline je šutnula svojoj nogom u njegovu.
„Prestani!“ Lucky je izgubio živce zbog neugodne situacije.
Vidio je da je Shade parkirao svoj motor na ulici, a Willa je požurila iz
kuće. Prekrasno, još mu je samo publika trebala u ovoj neugodnoj
situaciji.
„Seronjo!“ viknula je Sissy.
„Sissy!“ Willa je stala između djevojke i Luckyja i dala mu ručnik i
plastičnu bocu.
Naš svet knjiga

„Što bih trebao napraviti s ovim?“ izderao se Lucky gledajući u svoje

ruke i stvari u njima.
„Mislila sam da ih možeš iskoristiti da očistiš motor.“ Willa je
pokazala prema motoru.
Shade je sišao sa svog motora i krenuo prema Luckyju dok je Willa
grabila predmete iz Luckyjvih ruku.
„Ja ću ti očistiti.“ Willa je krenula špricati sredstvom za čišćenje kad ju
je Shade zaustavio.
„Što se dogodilo?“
„Lucky misli da smo jedno od djece ili ja napravili ovo dok je on bio
kod Jenne. Rekla sam mu da nisu, igrali su se u stražnjem dvorištu, ali on
mi ne vjeruje.“ Willa je brzo treptala pokušavajući zadržati suze.
Lucky je pocrvenio od krivnje kad ga je Shade ljutito pogledao.
„Nisam rekao da su oni to učinili. Oni...“ Lucky je pokazao na Charlia
i Sissy... „su bili ispred kad sam izašao van, a Willa je ulazila u svoju
kuću kad sam došao ovdje prije dva sata. Samo sam pokušao saznati jesu
li vidjeli tko je to učinio.“
„Meni nije tako zvučalo,“ rekla je Willa.
„Onda mi je žao,“ Lucky je pokazao prema svom motoru. „Samo sam
bio ljut kad sam to vidio. Možda sam previše burno reagirao.“
Willa je ignorirala njegovu ispriku, ponovo je krenula da očisti riječ
ispisanu preko cijelog Luckyjevog motora.
„Ne diraj ga Willa.“ Zaustavio ju je Shade.
„Nazvat ću Knoxa da dođe uslikati motor i da vidi može li pronaći
otiske prstiju.“
Prestrašeno je pogledala djecu iza njegovih leđa.
„To nije potrebno. Platit ću štetu.“
„Zašto bi platila nešto za što nisi odgovorna?“ ljutito je upitao Lucky.
Willa se uvijek više brinula o drugima nego o sebi.
„Ne želim da mislite da smo mi to napravili. Nema potrebe za
policijskim izvješćem.“
„Ja ću se pobrinuti za to.“ Rekao je Lucky. Kad su se ulazna vrata na
Jenninoj kući otvorila, a ona izašla van, bila je obučena u svoju uniformu,
kratku crnu suknju i svilenu bluzu crvene boje. Radila je kod Micka dok
se nije otvorio Kingov novi restoran, kada je počela tamo raditi.
Priželjkivao je da ona ne mora ići na posao i prolaziti pored njih, sada je
najmanje trebalo da se i ona umiješa pa da se Willa još gore osjeća.
„Mislila sam da si otišao,“ rekla je Jenna, prišla Luckyju i zagrlila ga
oko struka.
Naš svet knjiga

„Bio sam spriječen.“ Odgovorio je Lucky nepomičući se od nje. Već ju

je stavio na njeno mjesto prije nego je izašao iz kuće. Međutim, ako je
Evie bila u pravu i ako Willa zaista nešto osjeća prema njemu, onda je
bilo pametno uvjeriti je kako ona nije njegov tip pokazujući joj tko
zapravo jeste.
Plan mu se nekako obio o glavu i Lucky je opsovao sam sebe kad je
vidio povrijeđen izraz na Willinom licu.
„Tko...?“ Jenna je napokon primijetila motor na njenom prilazu, a
zatim optužujuće pogledala djecu. „Jebena derišta. Trebalo bi vas...“
„Začepi Jenna!“ prekinuo ju je Lucky. „Oni to nisu napravili.“
„Tko onda?“ pogledala je Willu. „Ti ljubomorna kučko.“ Pljusnula je
Willu po licu prije nego su je Lucky i Shade uspjeli zaustaviti.
Willa je vrisnula, stavila ruku na obraz, Lucky je gurnuo Jenny nazad,
a Shade je stao ispred Wille, bijes je sijevao iz njegovih očiju zbog
Jenninog nepotrebnog nasilja prema Willi.
„Idi na posao Jenna. S tobom ću se pozabaviti kasnije.“ Grubo je rekao
Lucky.
Jenna je problijedjela kad ju je Lucky grubo pustio zbog čega se
zateturala. Kimnula je glavom, otišla do svog automobila, sjela u njega i
osvetnički pogledala Willu dok se odvozila.
„Ako opet dirne Willu imati ćemo problem.“ Upozorio je Shade. „Ona
je Lilyna prijateljica.“
Luckyju nije trebalo Shadeovo upozorenje, planirao se pobrinuti za
Jennu kad se vrati s posla.
„Razgovarat ću sa njom večeras,“ obećao je Lucky prije nego je
posegnuo prema Willi da joj makne ruku s obraza ali se Willa izmaknula
od njega.
„Budući da ne želite moju pomoć pri čišćenju boje nema potrebe da mi
budemo ovdje. Shade nazovi Knoxa razgovarat ću s njim kad dođe.
Idemo djeco.“ Willa je povela djecu u svoju kuću, žarko crveni otisak
dlana se ocrtavao na njenom obrazu.
Lucky se trgnuo na zvuk zatvaranja ulaznih vrata njene kuće. Bilo koja
druga žena bi ih zalupila, ali tihi zvuk zatvaranja vrata svjedočio je o
neugodnosti koju je žena upravo doživjela. Ne samo da se osjećao kao
kreten, nego je i Shade bio tu kao svjedok koliko je sjebao.
„Nemoj reći ni jednu jebenu riječ.“ Upozorio je Lucky stisnutih zuba.
Shade je ćutio i izvadio svoj telefon, nazvao je Knoxa i rekao mu da
dođe do Jennine kuće.
Naš svet knjiga

Willa je bila povrijeđena, Shade je bio bijesan i njegov motor će morati

ići na bojanje. Njegova popodnevna jebačina s Jennom nije bila vrijedna
sve te gužve.
Čim je poklopio rekao je Luckyju, „Moram se vratiti u bolnicu.“ Zatim
je vratio mobitel u džep i kimnuo glavom prema Willinoj kući gdje su
dvije starije djevojke gledale iza zastora na prozorima.
„Poslati ćeš Knoxa tamo?“
„Ne, nisu ništa vidjeli. Da jesu rekli bi nešto.“
„Nisu oni to napravili. Tko god da je uništio moj i Razerov motor
učinio je i ovo.“
„Prekasno sam to shvatio. Pustio sam da me ljutnja obuzme kad sam
vidio tu riječ.“ Priznao je Lucky. Kad Shade nije ništa rekao, Lucky je
dodao, „Navratit ću za dan, dva da se ispričam budući da mislim da
trenutno ne želi čuti što imam za reći.“
„Mislim da te ta žena više nikad ne želi vidjeti, a još manje čuti bilo što
što bi imao za reći.“ Zajedljivo je rekao Shade.
„Neću dobit kolač od nje u skorije vrijeme, to je sigurno,“ smrknuto se
složio Lucky.
„Imao sam Jenninu pičku i Willine kolačiće. Znam koju bi ja izabrao,
ali ti nikad nisi bio jedan od pametnije braće u klubu.“
Lucky se morao složiti s njim, iako je mrzio kad je kreten u pravu.
Naš svet knjiga

„Želiš li nešto popiti?“ Willa se trgnula kad je čula Rachelin glas iza
sebe.
„Ne, hvala.“ Willa se okrenula prema ženi koja ju je nagovorila da
dođe na Liliynu zabavu za dijete iako je željela ostati po strani.
Willa je osjetila neželjeni trenutak zavisti na Rachelinu crvenu kosu.
Ruka joj je automatski poletjela prema njenoj običnoj smeđoj kosi kako bi
se uvjerila da je i dalje čvrsto vezana u niski rep. Poželjela je da ju je
ostavila raspuštenu.
„Torta je prekrasna Willa. Nadmašila si samu sebe.“
Willa se nasmiješila i zacrvenila. Posebno se potrudila oko torte za Lily
koju su otpustili iz bolnice nakon otmice iza koje je stajao njen očuh.
Državna policija je nekoliko dana tragala za bivšim gradskim
svećenikom prije nego su objavili izjavu da je Saul Cornett uspio pobjeći
iz države.
Lily i njezin suprug Shade nisu se morali nositi samo s otmicom već i s
činjenicom da im je dom uništen u oluji koja je poharala grad. Darivanje
za bebu je organizirano da bi nadomjestili ono što je uništeno u oluji.
Willa nikad prije nije bila u klupskoj kući The Last Riders. Nekako je
očekivala da će vidjeti pokidan namještaj, limenke piva uokolo; umjesto
toga sve je bilo čisto, sa kožnim sofama postavljenim svuda uokolo i
prostor je ustvari bio dosta ugodan. Na jednom kraju sobe nalazio se
šank, stol za bilijar i nekoliko stolova sa stolicama bilo je smješteno po
sobi.
Winter je sišla niz stepenice i prišla Rachel i njoj. Supruga predsjednika
kluba, Vipera, izgledala je lijepo u plavoj haljini koja je naglašavala njeno
vitko tijelo. Willa se uvijek osjećala manje graciozno kad je bila u društvu
drugih žena. Ne samo da je bila teža od Winter sigurno 15 kg, nego i
zbog Willine visine od 173 cm, Winter je izgledala kao minijatura od
žene pokraj nje.
Bila je ljuta na samu sebe zbog svoje zavisti prema drugim ženama da
je išla do krajnosti pokušavajući promijeniti svoju pojavu. Kosa joj je
prošla kroz nekoliko faza različitih boja, od plave preko nekoliko nijansi
crvene dok konačno nije priznala poraz i vratila se na svoju prirodnu
boju, običnu smeđu. Njeni pokušaji promjene nisu se odnosili samo na
Naš svet knjiga

kosu. Pokušaj da svoje veliko tijelo transformira u manje i sitnije veličine,

također je propao.
„Kako se nosiš s djecom?“ pitala je Winter. Zbog njenog prijateljskog
pogleda osjećala se krivom jer je žudila da bude privlačna muškarcima iz
moto kluba kao što su i one bile.
Willa nije mogla objasniti samoj sebi zašto se tako osjećala. Bog zna da
se ne bi mogla nositi s pažnjom bajkera koji su izgledali alarmantno
smrtonosni.
„To je prekretnica za njih,“ oprezno je priznala Willa, nije željela otkriti
koliko joj je bilo teško prihvatiti promjene.
Živjela je samački život i odjednom se morala nositi sa svađama i
razbijenim posuđem koji su proizašli iz skrbi za djecu dok im se ne
pronađe najbliža rodbina. Starija djeca su bila veći izazov od mlađe.
„Sigurna sam da je.“ Suosjećajno je rekla Winter.
Willa je skrenula pogled s Winterinog lukavog pogleda.
Škola ju je obavijestila, prije dva dana, ako Sissy ne prestane toliko
izbivati s nastave da će ju morati prebaciti u drugu školu, gdje je Winter
ravnateljica i član odbora za problematičnu djecu. Zbog toga, Winter je
vjerojatno bolje upućena u Sissyne školske probleme nego Willa kao
njena skrbnica. Međutim, nije ništa rekla o djetetu pred Rachel i Willa joj
je bila zahvalna zbog toga.
Problem je bio u tome što Willa nije uopće znala da Sissy ne ide u
školu. Iako je svaki dan vozila do škole Leanne i nju, djevojka je bježala s
nastave, i Leanne je to sigurno znala, ali nije izdala sestru.
Kad ju je Willa pitala za to, ona se pokupila i otišla u svoju sobu i
sasvim isključila Willu. Willa je bila potpuno izgubljena i nije znala kako
da se nosi s djevojkom.
„Cash treba pomoć. Ispričajte me.“ Rachel je otišla do svog supruga
koji je slagao poklone za bebu na šank.
„Cijenila bih bilo kakav savjet što da radim sa Sissy. Sram me priznati
da se ne nosim dobro s njom.“ Willa je priznala Winter čim je Rachel
otišla.
„Budi strpljiva. Ako želiš, mogu pokušati razgovarati s njom.“
Ponudila se Winter.
„Prihvatit ću bilo kakvu pomoć. Bojim se ako upadne u još veću
nevolju, da će Centar za socijalnu skrb ponovo razmotriti moju
sposobnost za udomljavanje djece. Šerif i vlasti pokušavaju pronaći
Georginog i Lewisovog polubrata. Čim ga pronađu neću se morati toliko
Naš svet knjiga

brinuti da će ih razdvojiti. Zbog straha od toga noćima ne mogu

spavati.“
„Ne brini se. Sigurna sam da im neće još dugo trebati da ga pronađu.“
Winter je dodirnula njenu ruku i Willa se automatski povukla.
„Bok Willa.“ Evie i Kingsu su se zaustavili prolazu kroz prepunu
sobu.
„Bok.“ Odgovorila je Willa, odjednom svjesna da žene u grupi
pokušavaju sve da joj bude ugodnije.
To se neće dogoditi s Deanom – tj. Luckyjem, kako su ga sad svi u sobi
zvali. Prisilila se da ne gleda prema njemu. Imao je traperice i majicu na
sebi kao i ostali muškarci, osim Kinga, koji je nosio svoje uobičajene hlače
i košulju.
„Tvoji kolači se dobro prodaju u restoranu Willa. Trebali bi
razgovarati o tome da povećamo narudžbu.“ King je bio jedan od rijetkih
muškaraca koji je mogao spustiti njen štit i učiniti da se osjeća opušteno.
„Ne mogu. Jedva mogu isporučiti narudžbe koje sad imam.“ Willa se
ugrizla za usnu, nije željela razočarati svoju najunosniju mušteriju.
„Možeš otkazati zalogajnicu. Otkupio bih to što prodaješ njima.“
Ponudio je King uglađenim smiješkom zbog kojeg je Willa razmišljala o
ponudi nekoliko sekundi.
Willa je sa žaljenjem odmahnula glavom.
„To ne bi bilo pošteno. Prodajem im svoje kolače i pite godinama.“
„Platio bih ti više,“ mamio ju je King.
Willa je mogla razumjeti kako je ukrao svoju suprugu Evie od The Last
Riders.
„Nije stvar u novcu,“ odbila je Willa. „Ako budem imala imalo
slobodnog vremena tokom tjedna, mogla bih napraviti više deserata.
Možemo se dogovoriti na tjednu isporuku.“
King se nasmiješio. „Uzeti ću što mogu dobiti.“
Evie se naslonila na svog supruga. „Nije li to prava istina?“
Willa se zacrvenila zbog požudnog pogleda između njih. Na sreću,
Shade je doveo Lily u prostoriju i tako privukao pažnju.
Kad god bi vidjela Shadea i Lily zajedno stvorila bi joj se knedla u grlu.
Imala je tu sreću pa je vidjela nekoliko jako sretnih brakova u svojoj
obitelji, ali ovo što je bilo između Shadea i Lily nije se moglo objasniti.
Njihova ljubav je bila dar. Bila je posebna. Također je povećala njenu
vlastitu usamljenost.
Naš svet knjiga

Mislila je da će do sad već biti udana i imati nekoliko djece a ne biti

sama i skrbiti se o petero djece od dvije osobe, zbog kojih je svoje
djetinjstvo i mladost provela očajno.
Glavni razlog zbog kojeg je uzela djecu je zbog krivnje jer je ubila
Lewisa, oca troje mlade djece i skrbnika Leanne i Sissy, koji su bila djeca
njegove sestre Georgije, ali kasnije se zaista jako vezala za djecu.
Willa je ostala u pozadini rulje kad je Lily počela otvarati poklone dok
je Shade držao svog malog sina. Grubi, plavooki muškarac se popustljivo
smješkao svojoj supruzi.
Nije ih mogla više gledati, a da ne osjeća ljubomoru. Willa je otišla do
velikog stola sa pićima. Bliss, visoka, zgodna plavuša stajala je pokraj
stola. Plavuša ih je gledala s bolnim izrazom lica koji nije mogla sakriti.
Willa je suosjećala s njom. Stalno je željela ono što nije mogla imati.
Svake večeri se molila da postane bolja osoba, ali do sad na molitve nije
dobila odgovor.
Willa je uzela bocu vode, primaknula se i stala pokraj Bliss tako da ju
nitko ne može čuti.
„Donijela sam ti bombone od maslaca s kikirikijem koje voliš. Sakrila
sam ih u kuhinjski ormarić pokraj stražnjih vrata.“
Bliss ju je iznenađeno pogledala. „Donijela si ih za mene?“
Willa je kimnula glavom. „Sjetila sam se da ih voliš. Jesi li iskoristila
zadnju zalihu da podmitiš Ridera?“
„Da. Popravio je drobilicu za smeće i očistio odvod.“ Bliss se
nasmijala.
„Napravila sam ti duplu zalihu. Možeš ju zadržati za sebe ili
podijeliti.“
„Nitko neće uzeti od mene. Svi su bijesni na mene jer sam rekla nešto
što nisam trebala.“ Izbrbljala je i time iznenadila Willu s povjerenjem, jer
je klub sve svoje poslove tajio.
Willa je promatrala senzualnu ženu kako nesretno promatra Shadea i
Lily. „Jesi li im se ispričala?“ Nije morala pitati je li Lily ta koju je
uvrijedila. Svi su voljeli nježnu ženu i bili bi uz nju ako pomisle da bi
mogla da bude povrijeđena. Ova zabava je bila dokaz njihove ljubavi
prema njoj.
Bliss se gorko nasmiješila. „Nije prvi puta da mi je jezik brži od pameti
i klubu je već dosta mojih isprika. Ne vjeruju da su iskrene zato što
uporno radim ista glupa sranja.“
„Onda im dokaži suprotno.“ Nježno je rekla Willa. „Zar iskreno misliš
da su Beth i Lily sposobne dugo se ljutiti?“
Naš svet knjiga

Bliss ju je iznenađeno pogledala. „Znaš što se dogodilo?“

Willa se zajedljivo nasmiješila. „Ne, ne povjeravaju mi se, ali sam čula
kad si u bolnici rekla Jewell da ti nikad neće oprostiti.“
Willa je pokušavala umiriti Blissin strah kad ju je Bliss zabrinuto
pogledala. Budući da su The Last Riders postavili pravilo da se o
poslovima kluba ne priča izvan kluba, a Bliss je već bila u nevolji, Willa
nije željela da misle da trača.
„To sam čula prije nego sam ušla kod Lily. Nemam običaj
prisluškivati.“ Bliss je odahnula kad je to čula. „Idi razgovaraj s Lily.
Neće ti ništa pomoći ako ju budeš izbjegavala.“ Willa je lagano gurnula
Bliss prema Lily. „Usput da ti kažem, Lily također voli bombone od
maslaca s kikirikijem. Stalno ih je tražila kad je bila trudna, ali Shade joj
nije dao da jede bombone jer je ionako jela previše kolača.“
„Zato si napravila duplu mjeru?“ Da bih mogla podmitit Lily da mi
oprosti?“
„Napravila sam dovoljno da ti svi u klubu oproste.“ Willa se
nasmiješila i nesvjesno pokazala rupice u obrazima.
Bliss ju je čudno pogledala prije nego se uputila u kuhinju da uzme
slatkiše koje je Willa sakrila za nju.
Willa je vidjela da je Lily sjela na jedan od velikih kauča pokraj Beth
koja nije izgledala baš dobro. Prišla im je da razgovara s njima i da se
odmakne od gužve u prostoriji.
Kad je krenula naprijed osjetila je da ju netko gleda. Uvijek je osjetila
kad je bila u centru nečije pažnje, pogledala je sa strane i primijetila da ju
Lucky gleda.
Kad je čula da ga zovu članovi kluba pomislila je da mu to ime bolje
pristaje od Pastor Dean.
Kad je pogledala u njegovo visoko, mišićavo tijelo i u lice na kojem je
bio nemilosrdan izraz koji je vješto skrivao iza ljubazne maske, nije joj to
promaklo. Niti jednom. Od prvog trena kad je ušla u crkvu, prije
nekoliko godina i vidjela zamjenu za Pastora Saula ispred oltara.
Sunce je obasjavalo njegovu kestenjastu kosu koja je bila malo duža
od uobičaje koju su nosili svećenici. Njegove smeđe oči gledale su
župljane kao da zna sve njihove najdublje tajne. Willa je zapanjeno
sjedila u klupi, grozničavo je čekala da njegova propovijed završi tako da
može pobjeći od osjećaja koji su je prožimali, a koji nisu bili primjereni za
to mjesto i vrijeme.
Willa je brzo skrenula pogled i koncentrirala se da skrene misli na
nešto drugo. Davno je naučila da se ne fokusira na Luckyja, previše se
Naš svet knjiga

bojala da će izraz njenog lica otkriti sve njene najdublje tajne. Nema ništa
neugodnije od toga kad popularan muškarac shvati da se debela žena
zaljubila u njega. Uvijek se trudila da ne želi ono što se ne može imati, a
on joj je nedostupan zbog njene veličine.
Willa je strpljivo čekala da ju Lily i Beth primijete jer nije željela
prekidati njihov razgovor.
Lily ju je prva primijetila i nasmiješila joj se osmijehom zbog kojeg si
imao osjećaj da si joj najbolji prijatelj iako znaš da nisi.
„Willa hvala ti što si došla. Torta je prekrasna. Natjerala sam Shadea
da ju slika prije nego ju je razrezao.“ Lilyn slatki glas odavao je iskrenu
toplinu.
„Nema na čemu. Drago mi je da si kod kuće.“ Iskreno je odgovorila
Willa. Pogledala je u Beth koja se malo trznula kad se pomaknula da se
udobnije namjesti na kauču. „Jesi li dobro?“ Willa se zabrinula na Bethin
izraz.
Beth je kimnula glavom „Dobro sam. Sigurno sam istegnula mišić.“
Odgovorila je ravnodušno.
Willa je primijetila skriveni pogled kojim je Lily pogledala Beth kad je
čula njen odgovor. Sestre nisu bile dobre u laganju. Ustvari, bile su
užasne u tome. Zbog toga se Willa nije smatrala njihovom prijateljicom
ili bilo čijom prijateljicom.
Oduvijek je spadala u jednu od dvije grupe. Prva grupa je oni koji su je
sažalijevali i uvlačili je u njihovo društvo. Druga je bila oni koji su je
iskreno iskorištavali da bi dobili ono što žele. Lily, Beth, Winter i Rachel
su spadale u prvu grupu. Žalili su je i pokušavale da je uključe u svoje
društvo, ali nisu je smatrale dovoljno dobrom prijateljicom da bi joj se
povjerile. Držale su ju na odstojanju kao i sve druge koji nisu pripadali
njihovom klubu.
Za razliku od ostatka grada, Willa nije željela znati njihove tajne.
Jednostavno je željela biti njihova prijateljica kojoj mogu vjerovati i
povjeravati se i da znaju da ona neće tračati po cijelom gradu. Previše
puta je bila tema zlobnih gradskih tračeva da bi ikome tako nešto
napravila.
Willa im se ukočeno nasmiješila. „Željela sam vas pozdraviti prije nego
odem. Moram ići pokupiti djecu iz škole.“ Willa je izmislila izgovor da se
izvuče iz nezgodne situacije.
„Žao mi je što moraš ići tako brzo. Nisam još otvorila tvoj poklon.“
Naš svet knjiga

„U redu je. Nije nešto posebno. Nadam se da će ti se svidjeti.“ Willa se

počela povlačiti u glavi je preračunala sate koje je provela štrikajući
svijetlo plavu dekicu za bebu koja je ležala neotvorena pokraj Lily.
„Bok Beth... Lily.“ Okrenula se da ode, laknulo joj je jer je konačno
mogla pobjeći. Soba je postajala sve natrpanija, svakog trena pristizalo je
još više muškaraca.
Dok se probijala kroz gužvu, približila se ulaznim vratima koja su
ostala otvorena kad su zadnji bajkeri ušli.
„Zašto ne želiš barem pozdraviti Willu?“ Willa je usporila kad je
prepoznala Evien glas.
„Zato što joj ne želim priuštiti još jedan razlog da se osjeća neugodno.
Strši kao bolni palac među svima. Svaki put kad joj priđem bježi kao
luda. Bit ću sretan kad je prođe zaljubljenost u mene. Prokleto je
neugodno.“
Willa je problijedjela. Rider, koji je silazio niz stepenice zaustavio se
kad je čuo Luckyjeve riječi i vidio da Willa prisluškuje.
Poniženje je proželo cijelu. Ispravila je ramena i nastavila dalje prema
otvorenim vratima te izašla van. Evie je prva vidjela i zinula od
iznenađenja. King, koji je stajao pokraj nje uspio je sakriti svoj iznenađeni
izraz, ali ne baš uspješno. Lucky je pogledao preko ramena da vidi u
koga gledaju i pogled im se sreo.
„Willa...“
Nije vjerovala da bi bilo što moglo osramotiti samouvjerenog
muškarca kao što je on, ali njegovi crveni obrazi su pokazali suprotno.
„Odlazim. Ne želim da ti bude neugodno.“ Čvrsto ga je pogledala,
odlučna da ne napravi još veću budalu od sebe.
„Nisam mislio...“ Lucky je prošao rukom kroz kosu koja je narasla još
duža od kada je prestao obavljati svećeničku dužnost.
„Mislio si točno ono što si rekao. Ako misliš da me privlačiš, u krivu si
Lucky.“ rekla mu je. „Nikad me ne bi privukao čovjek kao ti. Čovjek koji
bi meni bio privlačan dijelio bi istu vjeru i uvjerenja kao ja, bio bi
ljubazan i obziran prema drugima i nikad namjerno ne bi povrijedio
nečije osjećaje. Godinama si se pretvarao da si takav čovjek, ali ja sam
znala da takav čovjek ne stoji na propovjedaonici svake nedjelje. Zato
sam promijenila župu. Moj svećenik mora biti čovjek u kojeg vjerujem.
Tebi nikad nisam vjerovala i bila sam u pravu.“
Willa je prošla pokraj Kinga, pogledala ga s isprikom u očima i
napustila grupu ljudi koji su je promatrali u nevjerici. Prisilila se da
polako siđe niz stepenice do parkirališta, a ustvari je željela otrčati.
Naš svet knjiga

Osjetila je Luckiyjev šokirani pogled na sebi dok je ulazila u auto i

polagano se odvezla na cestu.
Bila je ponižena, ali ipak ponosna na sebe jer mu je rekla što misli.
Arogantni muškarac je navikao da žene igraju oko njega pokušavajući
skrenuti njegovu pažnju na sebe. E pa ova je jedna žena u Treepointu
koja neće napraviti takvu grešku.
Bila je toliko ljuta da je poželjela ispeći mu tortu samo da bi mu je
mogla nabiti na lice. Zakikotala se dok se vozila niz cestu napuštajući
klupsku kuću. Slika Luckyja s tortom razmrljanom po njemu dala joj je
malo samopouzdanja kao i činjenica da je sad vjerovao da je pogriješio u
svojoj pretpostavci da je ona zaljubljena u njega. Što svakako nije bila rekla
je odlučno sama sebi. Ne nije uopće bila zaljubljena u njega. Međutim
morala je priznati sama sebi - zato jer se bojala da Bog čuje sve njene
misli - da je možda imala neke fantazije o samouvjerenom muškarcu.
Ispunjavao je njene snove kasno noću kad su joj štitovi bili spušteni.
Žudnje koje je držala pod kontrolom tokom dana nije mogla potisnuti
tokom dugih, usamljenih noći koje su se činile beskrajnim dok se ne bi
pojavile prve zrake sunca pa ih je mogla ponovno zakopati duboko u
sebi. Težak rad i iscrpljivanje koji si je nametnula pomogli su joj u tome.
Majka joj je usadila u um od kad je bila beba da bude čedna žena.
Njena majka ne samo da ne bi odobrila njenu neželjenu privlačnost
prema Luckyju kojeg nikad nije srela, već bi da je još živa imala bi srčani
udar na pomisao da njena čista kćer bude u blizini seksualno privlačnog
muškarca. Mogu li ljudi imati napadaj panike u Raju? Willa je i to dodala
na svoju mentalnu listu pitanja, koja je stalno postavljala sve duža, a o
kojoj je željela razgovarati s Bogom kad se sretnu. Nadala se da će se to
dogoditi daleko, daleko u budućnosti.
Božja je volja kad ću ga sresti, Willa je ispravila samu sebe. Njezini
osjećaji prema Luckyju dovodili su njenu vječnu dušu u opasnost.
„Bože, ako slušaš, moram priznati nešto. Lagala sam. Nekako jesam
zaljubljena u velikog kretena,“ rekla je na glas, gledajući vozila koja su
prolazila drugom trakom, bojala se da će biti kažnjena, jer je izrekla još
veću laž.
„Dobro,“ rekla je ponovno počinjući svoju ispovijed. „Jako mi se
sviđa.“
***

Lucky je stajao na trijemu, gledao je dok više nije mogao vidjeti Willina
zadnja svjetla. Neodlučno se okrenuo da se suoči s pogledima Evie i
Kinga.
Naš svet knjiga

Kad je Evie otvorila usta, podigao je ruku da bi zaustavio njene ljutite

optužbe. „Nećeš reći ništa što već nisam rekao sam sebi. Svjestan sam da
sam ispao kreten i da sam povrijedio Willu.“
„Hoćeš to popraviti?“ Evien izraz lica još je više potaknuo njegovo
žaljenje.
„Ne. Pustit ću sve kako je. Nisam ju mislio povrijediti, ali ovako je
najbolje. ˝ Lucky je skrenuo svoj pogled s Kingovog vidovitog pogleda.
Smirio je svoju krivnju, nešto u čemu je postajao stručnjak. Willina
fasciniranost njime morala je biti zaustavljena, i bilo je bolje da je
povrijeđena sad nego da produžuje njenu zaljubljenost.
„Kad si ti postao takav kreten?“ Evie je odjurila u klupsku kuću,
ostavljajući njega i Kinga same.
King se naslonio na ogradu i sklopio ruke na prsima.
„Hajde, izribaj me. Znam da jedva čekaš.“ Lucky je bio svjestan da je
Kingu draga Willa.
„Zašto bih rekao bilo što? Želio si da te Willa mrzi i uspio si. Imaš
svoje razloge. Vjerojatno su sranje, ali to su tvoji razlozi.“
„Nisu sranje. Willa je slatka žena i odbijam ju zavlačiti. Ne privlači me
i nikad neće.“ Mrzovoljno je rekao Lucky.
„Koga pokušavaš uvjeriti, mene ili sebe?“ King se podrugljivo
nasmiješio.
„Nikoga. Iznosim činjenice. Što me prije preboli, prije će naći nekoga
drugog.“
King ga je pogledao s nevjericom. „Stvarno vjeruješ da je zaljubljena u
tebe?“
„Da, Evie mi je rekla... i njeno ponašanje u mojoj blizini.“ Ispočetka je
mislio da se drži rezervirano jer joj se nije svidio kao svećenik, ali Evieni
komentari na Willinu privlačnost prema njemu otvorili su mu oči na
činjenicu da nije znala kako se nositi s jednostranom zaljubljenosti prema
njemu.
King je odmahnuo glavom zbog čega je Lucky posumnjao u istinitost
Eviene izjave. „Ta žena je zaljubljena u tebe isto koliko sam i ja. Willa
jako dobro opaža stvari; ona vidi iza tvoje uloge koju si glumio pred
svima i to ju jebeno plaši. Zaljubljena je u jednog od The Last Riders, ali
ne u tebe.“
Lucky se ukočio, kao da je primio zamišljeni udarac u trbuh. Da nije
znao bolje pomislio bi da je ljubomoran. Jebiga, on nikad nije
ljubomoran. Nije postojala žena koju ne bi dijelio ili koju nije dijelio s
Naš svet knjiga

braćom, pa zašto bi ga bolio kurac ako je Evi pogriješila u tome u kojeg

brata je Willa zaljubljena?
„U koga?“ zahtijevao je, nesvjestan da mu se glas produbio do te mjere
da je režao.
„Rider.“ King se đavolski nasmijao. „Zato joj je bilo toliko neugodno
kad je čula kako tvoja velika usta laprdaju gluposti. Rider je bio iza nje
kad je izašla van.“
Lucky je osjetio kako mu nervoza popušta. „Ne sviđa joj se Rider.
Nikad nije bila u njegovoj blizini.“ Samouvjereno je rekao Lucky.
„Stvarno? Hm... pitam se čije dupe sjedi u mom restoranu svake
srijede kad ona dostavlja robu. Jebeno sigurno mi izgleda kao da joj
Rider pomaže nositi sve te kutije s kolačima unutra.“
„Zajebavaš me“ Lucky je pomislio, ali onda se sjetio da Rider nestaje iz
tvornice svake srijede popodne.
„Zašto bih to učinio kad si rekao da te nije briga za nju i da želiš da
nađe nekoga ?“ King mu je vratio ravno u lice njegove vlastite riječi.
„Želim. Zašto je Evie onda mislila da se ja sviđam Willi?“ Obrve su mu
se podignule na tu zamisao. Čak je dobio utisak da i Shade isto tako
misli.
Gledajući preko Kingovog ramena kroz otvorena vrata vidio je Shadea
kako jede veliki komad Willine torte. Je li moguće da je taj hladnokrvni
gad imao svoj neki vlastiti cilj? Kao na primjer da zadovolji svoju guzicu
sa kolačima? Je li Shade možda ubacio tu bubu Evie u glavu?
„Ne znam. Evie ne zna baš dobro procijeniti druge. Misli da sam
bespomoćan u kući.“ King je hladnokrvno slegnuo ramenima.
„Jesi.“ Lucky se sjetio Kingovih propalih pokušaja da napravi čak i
minimalne stvari. Dovraga, jednom je prošao pokraj njegove kuće i vidio
da pokušava pokositi travu. Lucky se zaustavio uz pločnik i završio
košenje tako da kad dođe kući, Evie ne zatekne neravan travnjak.
„Jesam li? A možda sam dovoljno pametan pa da ne moram raditi sva
ta sranja. Radije bih da netko drugi popravlja pokvaren odvod, pokosi
travu ili sastavi policu za knjige. Imam dovoljno novca da platim
nekome, ali Evie inzistira da barem pokušam. Pretvarajući se da sam
bespomoćan maknulo mi je Evie s vrata i ne moram popravljati sranja
kad imam slobodan dan. Također imam priliku da vidim kako muškarci
koje je moja žena jebala moraju napraviti moje usrane poslove.“
„Reći ću joj,“ zaprijetio je Lucky, svake sekunde postajući sve ljući. Bilo
je jebeno vruće tog dana kad je pokosio travu. Nije znao što ga više ljuti.
Kingov stav ili pomisao da Willa ustvari želi Ridera.
Naš svet knjiga

„Slobodno joj reci. Neće ti vjerovati.“

Lucky je želio udariti Kinga zbog njegove podmuklosti kad se
odmaknuo od ograde.
„Ne znam zašto se ljutiš. Prije nekoliko minuta bilo ti je važnije da se
riješiš Wille nego da se pobrineš da se ona zabavi. Rider ju neće
povrijediti. Ustvari, mislim da bi bili sjajan par. Očito je da je Rideru više
stalo do potreba žena.“
„Ne znaš što jebeno pričaš! Willa treba nekoga tko će živjeti mirnim
životom s njom. Jako je čvrsta u svojim vjerovanjima. Stidljiva je. Rider
bi...“
„Rider je jako nježan s njom,“ King ga je prekinuo. „Uvjeri se sam.
Dođi na ručak u restoran u srijedu.“
„Zašto bih to napravio? Ne tiče me se ako uđe u vezu s Riderom. Ja
više nisam njen svećenik.“
„Kako hoćeš. Rekao sam ti to tako da prestaneš praviti budalu od sebe
u njenoj blizini, ali vidim da je to za tebe nemoguće.“ King je ušao unutra
i ostavio ga samog na trijemu.
Je li moguće da je u krivu što se tiče Riderovog zanimanja za Willu?
Lucky nije mislio da Ridera zanima Willa, ali onda se sjetio Riderovog
izraza lica u trenutku kad je stajao na vratima. Kad je ikada Ridera bilo
briga za ikoga osim za sebe? Brat bi zaboravio svaku ženu čim bi
pronašao novu rupu da gurne svoj kurac u nju. Volio je stalno tražiti
nove žene...
Lucky je prestao razmišljati o tome.
Možda će navratiti u Kingov restoran u srijedu. Uvjerit će se sam da je
Willa sigurna od Ridera. Na kraju svega, čovjek nije zaslužio ženu kao
što je Willa. Ona zaslužuje čovjeka kakvim se on pretvarao da je
pristojan, bogobojazan čovjek, čovjek kakav je on bio prije nego se
pridružio vojsci i napustio svoj rodni grad koji je bio manji od
Treepointa.
Nije dugo trebalo da rat promijeni njegova uvjerenja i vjeru u ljudski
rod i pretvori ga u čovjeka koji je otkrio svoje vlastite slabosti i mane.
Zaslužila je više od čovjeka koji ima krvi na svojim rukama i metu na
svojim leđima. Nijedna žena ne zaslužuje da postane udovica i da ostane
sama, slomljenog srca ili da joj djeca ostanu bez oca i s njom oplakuju
njegov gubitak. Bio je prisiljen na previše posjeta u kojima je morao
obavijestiti obitelji o smrti njihovog člana da bi ikad poželio da njegova
obitelj mora doživjeti tako nešto. Zato je davno odlučio da neće imati
djecu za koju neće biti tu da ih zaštiti. Čak i kad bi se oženio, to bi bila
Naš svet knjiga

žena koju vodi logika da je jedan muškarac isti kao drugi. Na kraju
krajeva, drolja ne bi žalila za njim kad bi čovjek koji čeka da ga ubije
konačno udario kad mu ponestane sreće.
Naš svet knjiga

Lucky je ignorirao Kingov zabavljeni pogled kad je ušao u restoran u

srijedu, i vidio da Rider već sjedi za jednim od barskih stolova koji je
gledao prema vratima. Prišao je do stola i sjeo njemu preko puta.
„Što radiš ovdje?“ pitao je Rider.
„Mislio sam isprobati poseban ručak zbog kojeg si ovdje svake
srijede.“ Rekao je Lucky uzimajući jelovnik od konobarice s izbijeljenom
plavom kosom koja mu se zavodljivo smješkala dok je čekala njegovu
narudžbu. Lucky je gledao njene duge noge prije nego ju je pogledao u
oči i nasmiješio se svojim seksi osmijehom.
„Donesi mi hamburger, krumpiriće i pivo,“ naručio je.
„To je sve?“ njen zadirkujući odgovor i ogromni dekolte produbio je
njegov interes.
„Za sad.“ Lucky joj je namignuo ignorirajući Riderovu očitu
mrzovolju. Kad se konobarica odmaknula, pogledao je uokolo po punom
restoranu. „Pa zbog čega si počeo jesti ovdje? Mislio sam da je
zalogajnica tvoje omiljeno mjesto.˝
Rider se uspravio. „Očito već znaš da Willa donosi svoje kolače
srijedom. Ako ih se ne dokopaš na dan kad ih dostavlja nema ih do
petka. Zašto je tebe briga gdje ja jedem?“ upitno ga je pogledao preko
stola.
„Nije me briga.“ Izjavio je Lucky gledajući konobaričin dekolte kad se
sagnula da stavi pivo pred njega, zatim se okrenula i otišla zavodljivo
mrdajući kukovima.
„Ne zvuči mi kao da te nije briga,“ proturječio mu je Rider.
Ovaj put se Lucky ukočio, uzeo je gutljaj piva. „Znači jedini razlog
zbog kojeg pratiš Willu su njeni kolači?“
„Jebeno ne. Jesi li slijep? Zbog njenih sisa i dupeta ja sjedim ovdje.
Kolači su samo bonus.“ Rider se kurčevito nasmiješio.
Luckyjeva ruka se stegnula oko boce piva, bio je u iskušenju da je
razbije od Riderovu glavu.
„Willa nije drolja koju možeš pojebati i otići. Ona nije takva žena.“
„Kako ti to znaš? Možda je. Možda neću htjeti otići od nje. Razer se
smirio.“ Istaknuo je.
„Razmišljaš o tome da se smiriš s ovom ženom?“ zapanjeno je pitao
Lucky.
Naš svet knjiga

„Jesi li ti jebeno poludio? Kvragu ne, nisam spreman smiriti se.“ Rider
ga je gledao kao da je upravo stao u pseće govno. „Premlad sam da bih
se smirio s jednom ženom. Možda bih mogao kad pređem šezdesetu pa
da imam nekoga tko će voditi brigu o meni kad ostarim, ali do tad, ne.“
Lucky je stisnuo zube, počeo je shvaćati Shadeovo ogorčenje prema
bratu.
„Znači želiš iskoristiti Willu kao svoju igračku za jebanje i da ti pravi
kolače?
„Da.“ Zadovoljno se nasmiješio Rider. „U oba slučaja sam na dobitku.“
Lucky je poludio. Baš je mislio posegnuti preko stola i zbrisati
samozadovoljni osmijeh s Riderova lica kad je konobarica došla i spasila
ga jer je stavila njegovu hranu na stol. Rider je iskoristio priliku i izvukao
se od stola prije nego je ona otišla. Njegovo očijukanje s njom obilo mu se
o glavu jer se zadržala kod stola i blokirala ga da prati Ridera.
Luckyjeva glava se okrenula i vidio je da Rider uzima nekoliko
ružičastih kutija koje je Willa nosila kroz vrata koja je King držao
otvorena.
„Završavam za 20 minuta,“ rekla je konobarica skrećući njegovu
pažnju na sebe.
Lucky je pogledao u njenu pločicu s imenom. „Biti ću vani. Nemoj da
te dugo čekam, Anna.“
Zadovoljno je pogledala u njegovo tijelo prije nego ga je pogledala u
oči. “Nećeš.“ Požurila je dalje, njeno zavodljivo dupe izvuklo je njegov
zadovoljni pogled. Nije bilo savršeno kao Willino, ali poslužiti će.
Lucky je ostao sjediti, jeo je svoj hamburger i krumpiriće i gledao kako
Rider šarmira Willu. Lijepa žena je postala usplahirena zbog Riderove
pažnje, skoro je ispustila iz ruku kutije s kolačima. Lucky se molio da joj
ispadnu da Rider ostane bez kolača koje je želio.
Zatim je Willa predala Rideru kutije, a on se skoro ugušio na
krumpirić kad je vidio njenu majicu. Imala je top boje breskve koji joj je
bio prevelik osim na grudima koje su se lagano ocrtavale i gornji gumb je
bio otkopčan zbog čega se vidio dobar dio grudi. Riderov proždrljivi
pogled je bljesnuo zbog pogleda na nju i bratu su skoro ispale kutije koje
je držao u rukama. King ih je brzo zgrabio prije nego završe na
ulaštenom drvenom podu.
Lucky je završio svoju hranu i nastavio gledati Ridera i Wilu kako
razgovaraju pokraj vrata dok je King nestao u kuhinji. Lucky je
pretpostavio da ona čeka novac jer se činilo da želi izbjeći Riderovu
pažnju. Rider je skoro svršavao od zadovoljstva kada bi činio da se žene
Naš svet knjiga

osjećaju neugodno, zagušujući ih svojom pažnjom, dok ne bi završile u

njegovom krevetu, pitajući se kako su uopće završile tamo.
Willa je zakoračila u stranu kad se Rider primaknuo bliže, njen pogled
je skrenuo nenamjerno na Luckyja. Zacrvenila se i skrenula pogled
nazad na Ridera. Lucky je poželio da joj može pročitati misli u tom
trenutku. Bio je spreman kladiti se da se osjećala kao da se nalazi između
dva vuka.
Kad se pomaknula tako da mu je okrenula leđa, bacio je novac na stol
i ustao se odlučan da je spasi od Ridera. Činilo joj je uslugu, ne zato što
mu je smetalo jer stoji na dohvatu ruke podmuklog bajkera, već zato što
gledajući je kako bi mogla postati Riderova iduća žrtva u krevetu, bilo je
kao da gledaš slatkog mačića kojeg će proždrijeti pit bull.
Dok im je prilazio bliže, skoro je preokrenuo očima kad je čuo da je
Rider poziva na ručak, ostao je zatečen jer je Rider znao što je spoj za
ručak. Obično bi pitao žene da dođu kod njega u sobu u klupskoj kući.
Lucky je odbio priznati da je i njegovo ponašanje u zadnje vrijeme bilo
isto. Još više ga je šokirao Willin odgovor.
„Već imam dogovoren ručak s nekim,“ rekla je. Rider je izgledao
nesretno, ali nije imao vremena da kaže nešto kad su se otvorila vrata i
Drake Hall je ušao unutra.
„Žao mi je što kasnim. Imao sam neočekivani poziv u uredu kad sam
krenuo. Jesi li me dugo čekala?“
„Ne.“ Willa se dražesno nasmiješila, pokazujući one svoje vražije
rupice na obrazima.
Drake je nježno poljubio Willu u obraz zbog čega je Lucky pozorno
promatrao čovjeka. Willa bi trebala znati bolje nego da vjeruje tako
zgodnom muškarcu. Lucky je brzo počeo razmišljati da li je stidljiva žena
bila stvarno tako nevina kako je mislio, s tolikim brojem muškaraca u
gradu koji je proganjaju.
Poželio je da Willa ima svoj pištolj sa sobom. Ne bi mu smetalo kad bi
stavila rupu ili dvije od metka u najpodmuklije stanovnike grada.
Drake je uhvatio Willu za ruku kad im je King prišao sa svojim
elegantnim menijima u rukama.
„Tvoj stol je spreman Drake.“
„Hvala King.“
I Lucky i Rider su gledali kako sofisticirani čovjek odvodi Willu.
„Što jebote?“ progunđao je Rider. „Zašto ruča s njim?“
„Ne znam. Možda King zna.“
Naš svet knjiga

„Misliš da će nam reći?“ Rider je bio bijesan zbog razvoja situacije.

Lucky je skoro mogao vidjeti kako se kreću kotačići u njegovom umu o
načinu kako da makne novu prepreku koja blokira njegov kurac i trbuh
od onoga što želi.
Anna je došla od bara sa torbicom u ruci. „Gotova sam. Nagovorila
sam vlasnika da me pusti ranije.“
Isfrustriran, Lucky je vidio kako mu se King zabavljeno smije dok je
davao Willi i Drakeu menije. Lucky je želio reći Anni da se predomislio,
ali se sabrao na vrijeme.
Nije ni trebao biti ovdje, svakako nije trebao biti znatiželjan zbog
Willine veze s Drakeom ili u pokušaju sprječavanja da se spetlja s
Riderom. Morao se podsjetiti zašto se držao jebeno daleko od privlačne
žene koja je imala takve obline zbog kojih su ga svrbjele ruke i usne od
želje da ih istraži.
„Idemo odavde.“ Lucky je uhvatio Annu za ruku, otvarajući vrata
drugom.
„Vidimo se u klupskoj kući,“ Lucky je rekao Rideru koji je gledao u
Annu zainteresirano.
„Hoće li i ona biti tamo?“ Rider je kimnuo prema Anni.
Kad je Lucky upitno pogledao Annu, uzbuđenje u njenim droljastim
očima je bio jedini odgovor koji su trebali.
„Dođi u moju sobu, ima veći krevet,“ Lucky je velikodušno ponudio
bratu. „Vidiš? Ja znam dijeliti.“
Lucky je čestitao sam sebi jer je dokazao da nema želju za
monogamnom vezom. Naravno, Anna nije Willa, i nije pobuđivala iste
zaštitničke osjećaje, ali Lucky neće analizirati razlike između žena. Nije
bilo moguće usporediti savršenost s jeftinom kopijom.

***

Willa se morala prisiliti da sluša Drakea dok je pričao o dostupnim

imanjima za najam u Treepointu. Njen pogled je stalno lutao do ogledala
na stražnjem zidu koji joj je pružalo savršen pogled na Luckyja i Ridera
kako odlaze s lijepom konobaricom. Imala je plavu kosu glatko upletenu
na način na koji Willa nikad nije mogla postići sa svojom raščupanom
kosom, unatoč nekoliko pakovanja laka za kosu. Čak je pokušala postati
plavuša u vrijeme kad je Lucky izlazio s Beth.
U zadnje vrijeme Willa je odustala od pokušaja da se pretvori u ženu
koja će biti privlačna suprotnom spolu - konkretno Luckyju. Trebalo joj je
puno preispitivanja same sebe, ali konačno je došla do zaključka da je
Naš svet knjiga

Ružno Pače fikcija i da nema teorije da njeno tijelo veličine 40 čudesno

postane veličina 36.
„Mislim da bi ti bilo najbolje da kupiš malo zemljište pokraj ove
zgrade. Kingovi gosti mogu probati tvoje kolače ovdje, a zatim stati kod
tebe u trgovinu i kupiti za kući. Nekoliko velikih restorana ima svoje
pekare odmah u susjedstvu. To ne samo da stvara stalne kupce, već
povećava posao. Također će biti slobodan prostor za dva mjeseca pokraj
zalogajnice. Ne bi bilo toliko unosno kao pokraj Kingovog restorana, ali
mislim da bi svejedno bilo profitabilno.“
Willa je skrenula pogled s prozora. Konobarica se popela iza Luckyja
na njegov motor, i čvrsto se uhvatila za njegov čvrsti struk dok su se
odvozili s parkirališta.
„Ne mogu si sad priuštiti da kupim imanje i gradim. Kolika je
najamnina za lokal pokraj zalogajnice?“
„Devetsto dolara mjesečno.“ Odgovorio je Drake. „Ako si
zainteresirana za kupnju imanja bio bih voljan uložiti Willa i voditi brigu
o financiranju.“
Willa je odmahnula glavom. „Previše bih se bojala da ćeš izgubiti svoj
novac. Ako ja potonem barem ću izgubiti samo svoj novac.“
Drakove usne su se trznule na te riječi. „Nećeš izgubiti novac. U
najmanju ruku mislim da će ti biti teško nositi se sa potražnjom koju ćeš
imati.“
„Već ima jedna slastičarnica u gradu. Plus što trgovina s namirnicama
ima odličan izbor. Bit će teško pokrenuti novi posao kad jedva stižem
isporučiti mušterijama koje već imam. Ako otvorim slastičarnicu barem
mogu doći kući i ne biti okružena kolačima i bombonima cijelo vrijeme.
Možda čak uspijem i skinuti koju kilu.“
Drake je okrenuo glavu na stranu, njegov pogled je pao na njene grudi
koje su bile pritisnute o stol. „Bože, nadam se da nećeš.“
Willa se glasno nasmijala. „Da ne znam s kakvim ženama si izlazio
Drake, zabrinula bih se, ali slučajno znam za kime ti letiš.“
Drakeova susretljivost je nestala, ali njegova promjena stava nije ju
zbunila.
„Svi u gradu znaju da želiš Bliss.“
„Svi osim Bliss.“ Nije suosjećala s njim zbog tog kratkog odgovora jer
je Drake često izlazio s više žena u isto vrijeme, tako da nije sjedio kod
kuće, želeći privlačnu ženu.
Odrasli su zajedno, živjeli su jedno pokraj drugog dok se on nije
odselio od roditelja nakon srednje škole. Drake se oženio sa svojom
Naš svet knjiga

curom iz srednje škole, ali rastali su se kad je Jace bio beba. Willa nije
znala detalje njegovog propalog braka, ali vidjela je promjenu u Drakeu
ubrzo nakon vjenčanja. Nasmijani dečko s kojim je odrasla nestao je
postupno, dok Willa nije vidjela samo tragove tog dečka nekoliko puta
kad ga je srela, kad je vozio svoj motor po gradu.
„Mislim da zna, ali iz ono malo što mi je Rachel rekla o The Last
Riders, ženama nije dopušteno da se viđaju s muškarcima koji nisu u
klubu.“
„To ne sprječava muškarce da se viđaju s ženama koje ne pripadaju
klubu.“
„Kad su ikada žene imale ista prava kao i muškarci?“ Sarkastično je
pitala Willa.
„Auć. Mislim da ću promijeniti temu dok još uvijek imam kurac.“
Nasmijao se Drake.
„Ne brini se Drake, tvoj kurac nije onaj koji bih željela kastrirati.“
Naš svet knjiga

Willa je brzo otvorila ulazna vrata svoje kuće jer je čula gužvu u njoj.
Dvije starije djevojke su se svađale oko laptopa na kojem su trebale da
naprave zadaću; Charlie je sjedio ispred televizora i igrao video igrice, a
dvije manje djevojčice su sjedile na tepihu sa njenom torbom za
ukrašavanje kolača prevrnutom na podu.
„Leanne i Sissy rekla sam vam da pazite na djecu dok se ne vratim
kući.“ Wila je maknula svoju kosu s lica.
Sissyn buntovnički pogled podsjetio je Willu na njenu majku Georgiu.
Willa je neugodnu misao potisnula jer nije željela da njeni osjećaji prema
Georgiji utječu na njene osjećaje prema Sissy. Sedamnaestogodišnjakinja
nije odgovorna što je njena majka terorizirala Willu u srednjoj školi.
„Jesam. Samo se igraju.“ Odbrusila je Sissy.
Willa je prišla mlađoj djeci i počela skupljati dekoracije za kolače.
Uzela je jednu od malih metalnih dekoracija u ruku, pokazala je Sissy
i Leanne. „Ovo je dovoljno malo da se jedno od djece uguši s njim.
Stavila sam ovu torbu na najgornju policu u smočnici. Kako su je uzele?“
Charlie je skrenuo pažnju s video igrice dovoljno dugo da objasni.
„Ja sam se popeo na stolicu i uzeo ju. Sjetio sam se da imaš markere.
Mislio sam da se djevojčice mogu igrati s njima. Dao sam im papire da
boje.“
Willa je uzdahnula. Jestivi markeri su bili rasuti po podu s papirima
koji su bili uredno složeni na kuhinjskom pultu kad je otišla.
Willa je zaprepašteno gledala u uništene narudžbe koje su bile složene
po datumu otpreme, mnoge od njih su sad bile nečitljive. Trebat će joj
sati da nazove svoje klijente da joj ponove narudžbe, što će joj ne samo
oduzeti vrijeme, koje nije imala, već će je prikazati neprofesionalnom baš
sad kad je planirala proširiti posao.
Willa se okrenula jer nije željela da djeca vide kako pokušava sakriti
suze frustracije i iscrpljenosti.
„Willa?“ Zbog Leanneinog zabrinutog glasa okrenula se prema djeci i
složila smiren izraz lica.
„Charlie, pomozi djevojčicama da se očiste u sobi dok ja pospremim
dnevnu sobu. Leanne možeš li pokupiti torbu s dekoracijama i staviti
predmete na pult? Moraju se oprati.“
Naš svet knjiga

Leanne je počela skupljati markere. „Žao mi je Willa. Trebala sam

obratiti pažnju na to što rade.“
Sissy nije pokušala pomoći sestri. Njena tvrdoglavost je sigurno
rezultat traumatične prilagodbe kroz koju je prolazila. Sigurno je bilo
teško izgubiti majku, a zatim ujaka i zatim biti prisiljena živjeti s ženom
koja ga je ubila.
„Jesi li završila sa zadaćom Sissy?“
„Koliko sam mogla sama. Nisam dobra u kemiji.“ Zalupila je
laptopom i namjerno ga bacila na kauč.
„Kad završim večeru, mogu ti pomoći...“
Sissy je zaroktala. “Kako mi ti možeš pomoći? Ti si glupa, debela
krava!“
Willa se trznula, ali nije pokazala koliko je to povrijedilo.
„Moja prijateljica je jako dobra u kemiji. Mogu je nazvati i pitati hoće li
ti pomoći.“ Ponudila je Willa.
„Tko?“ sumnjičavo je pitala Sissy.
„Rachel Adams.“
„To je Jaceova rođakinja.“
Willa je vidjela prvu iskru zanimanja u djevojci od kad se doselila u
njen dom. Prepusti muškarcu da postigne ono što ja ne mogu, pomislila je
Willa.
„Da. Želiš li da je nazovem?“
Sissy je neuspješno pokušala zvučati nezainteresirano. „Kako god.“
„Nazvat ću čim završim s pospremanjem.“
Sissy je počela spremati Charlienu konzolu za igru i pomagala je
Leanne bez da je Willa tražila. Kad su završili dnevnu sobu i kad je
smjestila malene da se igraju u stražnjem dvorištu s mačkom koju je
udomila, nazvala je Rachel.
„Halo.“
„Bok Rachel, Willa je. Ne želim te gnjaviti, ali trebala bih uslugu ako
nemaš nekih obaveza.“
„Nemam. Što trebaš?“
„Pitala sam se da li bi mogla pomoći Sissy s zadaćom iz kemije
večeras. Znam da te zovem u zadnji tren.“
„Sjedim ovdje i ubijam se od dosade dok Cash radi drugu smjenu u
tvornici. Mogu biti tu za pola sata.“
„Hvala Rachel.“
„Nema problema. Vidimo se za nekoliko minuta.“
Naš svet knjiga

Willa je poklopila i pogledala u Sissy koja je čekala. „Doći će za pola

sata.“
Sissy je kimnula glavom i ušla u kuću bez da je zahvalila, netrpeljivog
izraza lica koji je stalno nosila.
Willa se igrala vani s djecom dvadeset minuta, a zatim je ušla u kuću s
njima da završi večeru.
Brisala je Carolineino lice kad je zazvonilo zvono na vratima. Krenula
je otvoriti vrata, ali Sissy ih je već otvarala.
„Bok Rachel. Stvarno cijenim što ćeš pomoći Sissy.“
Rachel je ušla unutra s velikim osmijehom na licu i tako pokazala Willi
da joj nije ni najmanji problem.
„Gledala sam televiziju Willa, nije mi uopće teško.“
Willa je ostavila Rachel i Sissy same i otišla u kuhinju, bojala se da će
Sissy ružno komentirati. Pustila je djecu da se igraju za stolom, s
plastelinom koji je uvijek imala pri ruci, za djevojčice kako bi ih
okupirala s nečim, dok je pekla i kako ne bi ometale instrukcije.
Stavila je tanjure za večeru za djecu i sjedila s njima za stolom dok su
jeli. Mlađe djevojčice su se više igrale s hranom nego što su jele, ali ih je
Willa tjerala da sve pojedu. Charlie je pojeo sve i čak je tražio još. Svako
dijete je bilo toliko drugačije, tako da je Willa stalno bila pod pritiskom
kako da ih sve usreći.
Kad je Charlie završio odvela ih je gore i čitala im je za laku noć.
Djevojčice su zijevale dok se Charlie bunio i nije htio ići u krevet. Willa ih
je sve pustila da leže na njenom krevetu i pustila njihovu omiljenu
emisiju, ležala je s njima i gledala. Chrissy je zaspala sklupčana pokraj
nje dok su Charoline i Charlie gledali emisiju.
Kad je završilo, stavila je djevojčice u krevet prije nego je provjerila
Charlia. Povukla je pokrivač s podnožja kreveta i pokrila dječaka koji ju
je gledao.
„Willa žao mi je što sam djevojčicama dao torbu. Želio sam igrati
igricu, a one su me gnjavile.“
Willa se ohrabrujuće nasmiješila pospanom dječaku. „Sissy i Leanne
su trebale čuvati tebe i djevojčice. Ti si još premlad da bi bio dadilja. Ali
želim da malo bolje paziš što im daješ Charlie.“
„Hoću. Obećavam.“
„Prihvaćam tvoje obećanje i uzvraćam. Neću više ostaviti djevojčice s
tobom bez odgovorne odrasle osobe.“ Willa je dala zavjet Charliu i sebi,
učeći iz svojih grešaka.
„Jesi li ljuta na Leane i Sissy?“
Naš svet knjiga

Willa je odmahnula glavom. „Ja se ne ljutim. Ja se samo želim brinuti o

tebi i tvojim rođacima.“
Charlie je zatvorio oči kad je ugasila svjetlo i lagano zatvorila vrata na
izlasku.
Willa je pokucala na Leanneina vrata, otvorila ih je kad joj je djevojka
odgovorila. Petnaestogodišnjakinja je sjedila za stolom koji joj je Willa
kupila.
„Uskoro će vrijeme za spavanje.“
„Još malo i gotova sam. Mislila sam se istuširati.“
Kad se Willa okrenula da ode vidjela je da Leanne želi nešto reći, ali
nije rekla. Djevojka je znala da je pogriješila, ali kao i njena starija sestra,
nije bila spremna da preuzme odgovornost za kaos u kući koji je Willu
dočekao kad se vratila.
„Laku noć Leanne.“ Willa je otišla, željela je da joj djevojka vjeruje.
Trebat će vremena i Willa je shvatila da je i njoj prilagodba teška kao i
Sissy. Samo zato što je bila manje problematična to nije značilo da joj
osjećaji nisu uzburkani.
Willa je sišla niz stepenice u trenutku kad su Rachel i Sissy zatvarale
laptop.
„Hvala Rachel.“ Zbog prijateljskog tona kod inače bezobrazne
djevojke Willa je podignula obrve.
„Sissy ostavila sam ti tanjur u kuhinji.“ Rekla je Willa, nadajući se da
će zbog njenog dobrog raspoloženja Sissy poštedjeti svog inače britkog
odgovora.
„Nisam gladna.“ Očešala se o nju dok je išla uz stepenice.
Willa se pomaknula do kauča kad je vidjela Rachelin zabrinuti pogled.
To je bio isti izraz lica kojim su je svi gledali. Mislili su da je slaba i
bespomoćna iako nije bila. Jednostavno nije voljela sukobe, više je voljela
ići svojim putem i izbjegavati ih ali to je nije činilo slabom. Bila je
oprezna.
„Mogu li učiniti bilo što drugo da ti pomognem?“ Ponudila je Rachel.
„Ne, imam sve pod kontrolom.“ Čvrstim glasom je odgovorila Willa.
„Onda dobro. Nemoj oklijevati da zoveš ako trebaš pomoć. Mogu
zamisliti koliko teško može biti s petoro djece i poslom koji vodiš. Nije
mi teško uskočiti ako me trebaš.“
„Zapamtit ću to.“ Willa je otpratila Rachel do vrata gdje se Rachel
zaustavila sa zbunjenim izrazom lica.
„Mogu li te pitati zašto ti nisi pomogla Sissy?“
Naš svet knjiga

„Mislila je da ne mogu.“ Willa nije željela pokazati da ju je tinejdžerica

povrijedila. Naposljetku, svi znaju da tinejdžeri znaju biti teški ponekad.
Willa se trudila da bude puna razumijevanja. Ako je Sissy trebala prosuti
svoj otrov na nju, ona će to tolerirati dok se ne pronađu njeni rođaci.
„Nisi joj rekla da si osvojila nagradu iz kemije četiri godine za
redom?“
„Sissy je željela tebe. Mislim da je željela pristup tvom rođaku Jaceu.“
Rachele slegnula ramenima. „Pitala me je nekoliko pitanja o njemu,
koje sam izbjegla. Njih dvoje zajedno ne bi bila dobra kombinacija.“
Willa se ukočila. „Misliš da bi Sissy loše utjecala na Jacea?“
Rachel je odmahnula glavom, nasmijala se i uhvatila Willu za ruku.
„Opusti se majko kvočko. Jace bi loše uticao na Sissy. Drake ga stalno
izvlači iz nevolja.“
„U tom slučaju se slažem.“ Willa je uzvratila osmijeh. „Još mi samo
treba tinejdžerica čiji hormoni divljaju za lošim dečkom.“
„Poslušaj me; neki loši dečki su vrijedni nevolje,“ odgovorila je Rachel.
„Vjerovat ću ti na riječ.“ Umorno je rekla Willa, već je razmišljala o
kolačima koje mora ispeći prije nego ode u krevet.
Rachel ju je čudno pogledala. „Imam osjećaj da ćeš i sama saznati.“
Spustila je ruku kad je Willa zakoračila unatrag. „Laku noć.“
Willa je zatvorila vrata kad je Rachel otišla, zadrhtala je na Racheline
riječi. Nije joj trebalo više nevolja u životu. Skoro je došla do točke
pucanja.
„Bože, ako me slušaš, molim te... molim te dopusti mi da se pobrinem
za ovu djecu prije nego još nešto krene pogrešno. Ako ne, onda mi daj
snage da se nosim s onim što mi dolazi, jer zbog onog izraza Rachelinog
lica trebat ću svu snagu i pomoć koju mogu dobiti.“

***

Lucky je gledao kroz prozor u noć na planini, vidio je usamljenu

figuru kako hoda kroz zadnje dvorište. Gledao je Lily kako gleda prema
planinama pognute glave, osjetio je kako mu se grlo steže. Ni jedan drugi
župljanin nije imao toliku vjeru kao žena koja se očito molila.
Mali pokret privukao mu je pažnju, pogledao je prema sjenici i vidio
Shadea kako stoji u mraku i gleda svoju ženu. Luckyju su se usta trznula.
Sretni gad je držao Lily na kratkoj uzici koje ona nije bila svjesna, ili ako
jeste, nije joj to smetalo. Lucky još uvijek nije shvatio što je od to dvoje
istina.
„Jesi gotov?“
Naš svet knjiga

Riderovo pitanje je privuklo njegovu pažnju prema krevetu iz kojeg je

upravo izašao.
„Nisam još.“
Lucky je ravnodušno gledao u ženu koja je ležala na krevetu i pušila
Riderov kurac. Na njenom tijelu su se vidjeli tragovi grubog sexa u
kojem je uživao, njeno dupe je bilo žarko crveno od njegove ruke.
Na njegove riječi pogledala ga je sa strepnjom u očima. Žena nije ni
trepnula sa svojim nemoguće dugačkim lažnim trepavicama kad ju je
pitao da li želi da im se Rider pridruži.
Lucky je osjetio kako se trza njegov umorni kurac. Način na koji ga je
gledala podsjetio ga je na Willu - strah i potreba spojeni zajedno. U
Anninim očima potreba se ocrtavala više od straha dok je u Willinim
strah uvijek prevladavao.
Lucky je pustio zastor da padne na mjesto i potisnuo unutarnju borbu
koja ga je mučila svakodnevno. Prišao je krevetu, gledao kako Anna sisa
Riderov kurac, njegov se ukrutio i skočio prema gore. Nagnuo se, prošao
rukom kroz njenu kosu, povukao je i prisilio da pusti Riderov kurac u
kojem je očito uživala.
„Kvragu, Lucky, baš sam trebao svršiti!“ žalio se Rider.
„Jesam li joj rekao da te pusti da svršiš?
Riderova glava je pala na krevet. „Brate, ubijaš me.“
Počeli su noć u njegovoj sobi, zatim su sišli na glavni kat na nekoliko
piva prije nego su se popeli u Riderovu sobu. Lucky je ostavio vrata
otvorena ukoliko se netko želi pridružiti orgijama.
Viper je zatvorio Winter u svoju sobu kad god se Lucky želio igrati jer
mu je još uvijek bilo neugodno tako se ponašati pred njom, ali ne toliko
neugodno koliko mu je bilo pred Lily. Zbog toga, ova noć je bila prijeko
potrebna da bi se oslobodio od farse koju je još uvijek igrao pred Lily.
Lucky nije želio sam sebi priznati da je krivnja razlog tome. Nije bio
muškarac koji je Lily mislila da jest i nikad neće ni biti.
Lucky je posegnuo prema noćnom ormariću pokraj Riderovog kreveta.
Uzeo je crvenu svijeću, držao ju je iznad plavuše koja ga je gledala s
oprezom. Rukom je pokrila jedan crveni guz.
„Koja je tvoja sigurna riječ?“ Lucky je zakoračio korak unazad od
kreveta, dajući joj prostora da se odluči. „Samo se želiš jebati? Ne
moramo se igrati ako ti je dosta.“
„Vatra,“ polizala je donju usnicu. „Želim se igrati, nikad mi nije
dosta.“ Kladio bih se u svoju zadnju plaću da je to izjava istinita cinično je
pomislio. Lucky je nakrivio svijeću, vrući vosak se prelio preko ruba, i
Naš svet knjiga

kapao na njen trbuh u malom potoku koji je klizio prema njenoj pičkici,
zaustavio se centimetar od njenih usnica zbog čega je zastenjala od
užitka.
Lucky je spustio svijeću nazad na ormarić prije nego je uzeo nož koji
je ranije stavio na noćni ormarić, a izgledao je smrtonosno. Nagnuo se
iznad Anne i stručno stavio nož na dno njenog vrata prije nego je
skliznuo njime između njenih grudi prema trbuhu. Nije ostavio trag na
njenoj koži. Kad je stigao do linije od voska, nož je kliznuo ispod voska,
skinuo ga s kože, a za njim je ostala tanka crvena linija.
Ruka koja je držala nož pomaknula se prema gore prije nego ju je
trznuo prema dolje i zabio nož u madrac između njenih raširenih nogu,
dlaku udaljenu od njene mokre pičkice.
„Jebi ga Lucky, uništit ćeš mi madrac.“
Lucky je ustao, podigao je obrvu kad je vidio Ridera sa svojom rukom
na kurcu dok si je pokušavao priuštiti orgazam koji je Lucky prekinuo.
Annine oči su se skupile od ljubomore kad su Raci i Jewell ušle u sobu
jedva obučene i skočile na krevet.
Lucky je proizveo nekoliko tek tako zvukova na njenu reakciju.
„Rekao sam ti da ne stavljaš svoja usta na njega. Trebala si koristiti
svoje ruke. Rider ne može odoljeti da ne svrši ženi u usta.“
Uhvatio ju je za noge i povukao prema dolje dok joj klitoris nije
dodirnuo dršku noža.
„Igram li se ili gledam?“ pitala je Raci, ljubomorno gledajući u Annu.
„Igraš se, Rideru bi dobro došla pomoć.“ Lucky se rugao Riderovom
frustriranom gunđanju.
Brat je bio kao kit u rukama žene kad bi stavila svoja usta na njegov
kurac, a Lucky se želio pobrinuti da brata boli kurac od drkanja toliko da
ne može voziti svoj motor tjedan dana i da ni ne pomisli da leti za
Willom. Raci je odmah otpuzala do Ridera, zakačila je svoje koljeno za
njegov kuk prije nego je spustila svoju pičkicu na njegov kurac, na koji je
već stavio kondom. Uhvatio ju je za kukove i nabio svoj kurac duboko u
nju.
„A što je sa mnom?“ durila se Jewell.
„Jesam li te ikada izostavio?“ Lucky je posegnuo pokraj Anne,
povukao Jewell preko kreveta prema sebi, dok nije visjela sa strane
kreveta. Uzeo je kondom s noćnog ormarića i stručno ga stavio na svoj
kurac.
Ako on i Rider budu još jebali večeras, morati će uzeti kondome od
nekog od braće.
Naš svet knjiga

Kad je bio pokriven, razdvojio je Jewellinu pičkicu prstima i vidio da je

i više nego spremna za njegov kurac. Njena savršena pičkica je bila
crvena i sjajna, čekala je da je uzme.
Kad je Lucky stavio vrh kurca na njen ulaz, gurajući se u nju jednim
udarom, izvila se, podigla svoje grudi u vis. Ležeći pokraj njih Anna je
zagunđala kao da je ušao u nju. Lucky je gledao kako trlja svoj klitoris o
dršku noža dok je gledala kako se dva para jebu.
Jewell se grčila pod njegovim čvrstim prodorima, uhvatio ju je za
kukove i podigao s kreveta da bi je mogao žešće jebati. Zgrabila je plahte
dok se njegov kurac zabijao u njenu usku pičkicu. Svaki put se Lucky
iznenadio koliko je dobro jebati je.
Stisnula je mišiće svoje pičkice oko njega, zbog toga je skoro svršio
prije nego je htio. Sagnuo se preko nje i uhvatio je za bradavicu i štipkao
dok se nije ukrutila.
„Prestani,“ zapovjedio je i mišići oko njegovog kurca su se opustili.
„Uskraćuješ mi svu zabavu,“ žalila se Jewell.
„Misliš?“ promrmljao je Lucky, ubrzao je nabijanje tako da ona ne
može svršiti, pojačavajući njenu frustriranost dok nije vidio znoj kako se
sjaji na njenom tijelu. Njene grudi su se tresle od njenog brzog disanja i
intenziteta njegovog zabijanja u nju.
„Lucky, moraš me pustiti da svršim,“ zastenjala je Jewell.
Lucky je podignuo njene kukove još više. Samo ramenima se oslanjala
na krevet. Pokušala je pomaknuti kukove, ali Lucky ju je držao čvrsto,
prisiljavajući je da uzme samo ono što joj je želio dati.
Racini uzdasi su ispunili sobu kad je počela svršavati, Jewell se počela
tresti od svog orgazma, glavu je bacala naprijed, nazad na madracu, ali
nije proizvela ni jedan zvuk. Luckyju se sviđalo jer žena nije bila
prebučna. Njegov vlastiti orgazam je dolazio i jedva je uspio održati
čeličnu kontrolu da ne svrši. Kad je Jewellin orgazam završio, Lucky je
izvadio svoj kurac iz nje, skinuo kondom i bacio ga u kantu za smeće.
Anna je nekontrolirano koristila svoje prste da bi postigla vlastiti
orgazam. Otišao je na suprotnu stranu kreveta, uhvatio je ispod ramena,
povlačio ju je dok joj glava nije pala sa strane na krevetu.
„Još uvijek želiš sisati kurac?“
Annina usta su se otvorila i Lucky je zabio svoj kurac u njih. Nagnuo
se preko nje i usisao njen klitoris u usta. Žestoko je sisao kao da nikad
prije nije sisao klitoris. Njegov stručni jezik pokrenuo je kontrakcije
njenog orgazma prije nego je uspio gurnuti svoj kurac duboko u njeno
grlo.
Naš svet knjiga

Bez zaustavljanja, nastavio se igrati njenim klitorisom dok nije osjetio

da je opet počela svršavati zatim se predao žestokoj požudi zbog koje se
njegov kurac počeo trzati dok je svršavao u njena pohlepna usta.
Kad je završio, podigao joj je glavu i okrenuo je dok onesviještena žena
nije ležala na krevetu.
„Je li mrtva?“ pitala je Jewell okrećući se da pogleda Annu.
„Ne, onesvijestila se kad je prošli put svršila.“ Rekao je Lucky,
potpuno nezabrinut za ženu, koju nikad prije nije vidio i koju neće nikad
više vidjeti.
Uzeo je svoje hlače s poda i obukao ih. Zakopčao ih je kad se Anna
počela buditi i gledala je omamljeno po sobi.
Lucky je sjeo sa strane kreveta da obuje čizme. Ustao se, zgrabio svoju
majicu koju je bacio na stolicu. Kad ju je obukao okrenuo se prema
Rideru koji je sisao Racinu bradavicu.
„Pobrini se da stigne kući.“ Izjavio je Lucky, provjeravajući jesu li mu
novčanik i ključevi u hlačama.
„Pobrinut ću se za nju,“ nacerio se Rider, zadovoljan jer će ostati sam s
tri gole žene.
Lucky je kimnuo glavom i odmaknuo se od kreveta.
„To je to? Nećeš mi ni zbogom reći?“ Anna se ispravila na laktove,
ljutito ga gledajući.
Okrenuo se na peti, vratio se do kreveta. Sagnuo se, izvukao nož iz
kreveta. Zatim je podignuo njenu majicu s poda obrisao njome nož prije
nego ga je spremio u svoju čizmu.
„Kad si zadnji put svršila, to je bio moj pozdrav.“
Napustio je sobu koja je postala zagušljiva, sišao je niz stepenice gdje
je zabava bila u punom jeku. Lucky je otišao do ulaznih vrata, sišao niz
velike stepenice do svog motora. Odvezao se u grad, hladni noćni zrak
pročistio je miris sexa. Želio se istuširati, ali nije bio raspoložen za
društvo bilo koje žene u tušu.
Lucky je usporio i skrenuo na mračno parkiralište. Parkirao je motor,
otišao do vrata sa strane i otključao prije nego je prošao kroz jezivo tihu
zgradu. Nekoć se osjećao zarobljenim u toj zgradi zbog svoje želje da
zaustavi opasni lanac trgovinom drogom.
Hodao je kroz dugački hodnik obložen ulaštenim drvetom, pogled mu
je skrenuo na vrata s mutnim staklima. Ruka mu se tresla kad ju je
ispružio da otvori vrata, ušao je i duboko udahnuo. Zašto se uvijek
osjećao čudan miris koji se mogao osjetiti u svakoj crkvi?
Naš svet knjiga

Sjeo je u zadnji red, gledao je u propovjedaonicu gdje je nekad stajao i

propovijedao toliko godina. Slučaj se predugo razvukao i zarobio ga u
profesiji koje se odrekao kad se pridružio vojsci.
Lucky je pognuo svoju glavu, pročistio misli prije nego je počeo.
„Gospode, oprosti mi jer sam zgriješio protiv tebe.“
Naš svet knjiga

Willa je odmaknula kosu sa svog rumenog obraza. Bez sumnje ovo joj
je najgora ideja koju je ikad imala. Mislila je da će se odmoriti od kuhanja
i čišćenja za jedno popodne ako dovede svih petoro djece na ručak u
zalogajnicu. Umjesto toga ispalo je kao posjeta paklu.
Caroline je bila spremna za popodnevno spavanje. Chrissy je bila
nervozna i ništa ju nije moglo usrećiti. Tu su bile Leanne i Sissy koje su
se svađale, a Charlie je još uvijek bio ljut jer je morao ostaviti svoju igricu
baš kad je prešao na novi nivo.
Kao da to nije bilo dovoljno, The Last Riders su došli i sjeli za stol blizu
njih odakle su lako mogli promatrati pandemiju za stolom.
Chrissy je prosula svoju čašu s mlijekom i rasplakala se jer joj se
mlijeko prosulo po novoj haljini koju joj je Willa obukla.
Zahvalno je uzela ručnik od konobarice koja je bila kod stola za kojim
su sjedili The Last Riders, čistila je nered i pokušavala ignorirati činjenicu
da je u središtu pažnje. Svi su je gledali svojim kritičkim pogledima.
Otvorila je torbu, izvadila je plastičnu vrećicu s igračkama koju je
imala sa sobom za slučaj nužde. Našla je mali autić i malog plišanog
zeca, nadala se da će se djevojčice zainteresirati i početi igrati s njima.
Odmah su se počele svađati oko igračaka, željele su onu koja je druga
imala pa je Willa uzela igračke i zamijenila ih, dala je svakoj djevojčici
onu koju su željele. Tišina je kratko trajala, dok im nije postalo dosadno.
Na sreću, konobarica joj je odvukla pažnju s bajkera kad im je poslužila
hranu i Willa je dobila nekoliko trenutaka mira dok su jeli.
Njena hrana se ohladila dok je pazila da male djevojčice ne naprave
nered dok jedu.
Brisala je Chrissyne prste umrljane kečapom kad je čula pomicanje
stolice.
Lucky je privukao svoju stolicu bliže, stavio ju je između djevojčica i
nje i tako joj blokirao pristup djevojčicama.
„Jedi,“ naredio joj je.
Willa nije znala je li naredio njoj ili djevojčicama, ali sve tri su
poslušale. Chrissy i Charoline su gledale u Luckyja dok su žvakale
komad jabuke. Zagrizla je komad svog sendviča s piletinom,
pokušavajući se ne ugušiti zbog nervozne tenzije koju je stvarao njegov
Naš svet knjiga

oštar izraz lica. Čak su se i Sissy i Leanne prestale svađati i uzele svoje
vilice.
Pokazao je konobarici da mu donese njegovu kavu i naslonio se dok
mu je dolijevala svježu kavu. Razer, Viper i Shade su sjedili za svojim
stolom i gledali kako Lucky mirno stavlja šećer u svoju crnu kavu.
Willa se prisilila da proguta zalogaj koji je uzela prije nego mu je tiho
rekla, „Imam sve pod kontrolom.“
Luckyjeve smeđe oči su pogledale direktno u nju. „Willa nemaš
kontrolu nad svojim životom od dana kad sam te upoznao.“ Ispružio je
ruku, uzeo čašu od Caroline prije nego je skinula poklopac. „Moraš im
nabaviti čaše za malu djecu.“
Willa je podignula obrvu na njegov autoritativan ton. „Moraju naučiti
piti iz normalnih čaša.“
„Čini mi se kao da im ne ide baš dobro.“ Uzeo je ručnik koji je još
uvijek stajao na stolu i počistio novi nered koji je Charoline napravila.
Willa je odbila sjediti mirno i dopustiti Luckyju da ju zastraši. Otvorila
je usta da se izdere na njega, ali se predomislila. Uzela je još jedan zalogaj
hrane, kuhala je tiho u sebi jer su se djeca sjetila kako se trebaju ponašati
u javnosti.
Kad je konobarica došla s njegovom hranom, Willa, koja se osjećala
samosvjesno pokušala je da ne gleda u njega dok je jeo svoj hamburger i
krumpiriće, nastavila je jesti svoju hranu.
Nije znala kako razgovarati s muškarcem, a pogotovo ne s nekim tko
joj je bio jako privlačan. Pokušavala je uvjeriti samu sebe da ju je
privuklo njegovo zgodno lice. Njegovo mišićavo tijelo u odijelu je bilo
kao iz mašte, ali Lucky u trapericama i majici sa izloženim tetovažama
na rukama činio je da bilo koja žena ostane bez teksta.
„Sigurno ti je bilo teško držati sve te tetovaže pokrivene.“ Willa se
zacrvenila, nije mogla vjerovati da je spomenula nešto osobno o
njegovom tijelu.
„Bilo je teško tokom ljeta, ali navikao sam se na veliku temperaturu
dok sam služio, tako da i nije bilo toliko teško.“
„Nedostaje li ti posao svećenika?“ znatiželjno je pitala. „Uvjerio si cijeli
grad da je služba tvoj životni poziv.“
Nije odgovorio na njeno pitanje. „Sve, osim tebe.“ Lucky je zaokrenuo
glavu. „Zašto?“
Willa nije žurila s odgovorom, pokušavajući smisliti zašto nije
vjerovala u čovjeka kojeg su svi župljani primili u svoje srce.
Naš svet knjiga

„Imam ujaka i nekoliko rođaka koji su svećenici. Odgojena sam u

crkvi.“
„I Beth i Lily su, ali su bile iznenađene kao i svi drugi kad sam
napustio crkvu.“ Lucky je njihovog oca zamijenio na mjestu svećenika
nakon njegove „smrti“.
„Saul Cornett nije bio pravi svećenik. Hvala Bogu da moji roditelji nisu
bili dio fanatika koji su ga pratili.“
Luckyjev glas je postao krut, „Neću proturječit toj izjavi.“
Willa je popila malo svoje hladne vode. Po izrazu njegovog lica vidjelo
se da još uvijek čeka da mu odgovori na pitanje.
„Sve si odradio savršeno: držao pravu propovijed, bio si nježan s
djecom, čak kad je njihovo plakanje ometalo tvoju propovijed...“ Pogled
joj je odletio prema Charoline i Chrissy koje su se zadovoljno igrale sa
svojim igračkama i žvakale krumpiriće koje im je dao. Ostalih troje djece
je sjedilo i slušalo njihov razgovor.
Charlie više nije izgledao ljut i bio je impresioniran velikim bajkerom
koji je sjedio za njihovim stolom. Sissy nije bila impresionirana gledala je
u bajkere kao da su desert. Na sreću bajkeri nisu uzvraćali njene
očijukajuće osmijehe.
„Nisi nikad previše obraćao pažnju na žene iz svoje župe čak ni kad su
ti se nabacivale. Nisam mogla pronaći ni jednu manu u tvom poslu. To je
bio problem. Nitko nije toliko savršen; svi mi imamo slabosti.“
Luckyjeve usne su se zabavljeno trznule. „Koja je tvoja slabost Willa?“
Willa je čudno trznula usnama. „Mislim da je to očito.“
Otpuhnuo je na njen odgovor. „Prosvijetli me... zato što, koliko sam
vidio, postavila si se na visoku moralnu ljestvicu.“
Willa je problijedjela na njegovu grubu procjenu. „Zar zaista vjeruješ u
to?“
Chrissy se pokušala izvući iz svoje visoke stolice u koju je Willa
stavila, ali Lucky je stručno otkačio tacnu ispred nje, uzeo malenu
djevojčicu u krilo i dao joj igračku koja joj je pala na pod.
„Ako misliš da je tvoja težina slabost u Božjim očima onda da. Vjeruj
mi, On ima puno težih grijeha za oprostiti. Ne brine se hoćeš li ti uzeti
čizburger ili sendvič s piletinom za ručak.“
Willa je začuđeno gledala u Luckyja, nije znala što da mu odgovoriti.
Od kad je bila stara kao Charoline, sjećala se da ju je majka stalno
kritizirala zbog njene veličine. Kako je rasla i krenula u školu, bilo je
očito da je veća od djece svoje dobi – još jedna kritika koju joj je majka
istaknula.
Naš svet knjiga

Njena majka je bila mala i nježna. Willa je pokušala biti što sličnija
svojoj majci, ali unatoč svim naporima nikad nije dobila majčino
odobravanje. Onda bi se njeni otac i majka počeli svađati zbog nje, zbog
čega se osjećala još gore jer je bila uzrok nemira para koji je bio pun
ljubavi.
Kao jedino dijete osjećala se kao uljez u vlastitoj kući. Par nije planirao
djecu tako da je ona bila slučajna nezgoda koja je ukrala majčinu slobodu
na što ju je majka često podsjećala. Willa je pokušala biti dobra kćer
trudila se ugoditi majci i ocu. Međutim svaki roditelj joj je zamjerao
vrijeme koje je im oduzimala. Zbog toga je Willa jako rano naučila da ne
oduzima roditeljima vrijeme.
Je li nesvjesno postala kritična kao i njena majka, što inače nije voljela
kod svoje majke? Willa se nadala da nije. Željela je da je vole, a ne da joj
zamjeraju.
Gledala je dolje u svoj tanjur na kojem je ostalo pola hrane nepojedeno,
stavila je vilicu na stol, nije mogla više jesti.
„Ne sviđam ti se baš nešto, zar ne?“ Willa je podigla pogled, nesvjesna
da je ispunjen bolom, da bi pogledala iznenađenog Luckyja.
Lucky je odmahnuo glavom, „Nisam to mislio Willa.“
„Nazvao si me samozadovoljnom kučkom,“ donja usna joj je
zadrhtala.
Lucky je pogledao u njene usne i Willa je iznenada došla do sebe i
zadrhtala. Skočila je iz svoje stolice, sagnula se, uzela Charoline iz
njegovog krila i dala je uznemirenoj Leanne koja je ustala kad i Willa.
Zatim je odvezala Chrissy iz njene stolice, podigla malenu djevojčicu
koja je počela plakati kad joj je ispala igračka. Lucky se sagnuo, podigao
igračku i dao djevojčici.
„Hvala ti na pomoći s djecom.“
Willa je pokazala djeci da idu s njom do blagajne gdje je platila račun
prije odlaska iz zalogajnice. Čim su se vrata iza nje zatvorila, osjetila je
olakšanje, unatoč tome što je opet napravila budalu od sebe pred
Luckyjem.
„Što nije u redu Willa?“ Pitala je Leanne, premještajući Charoline na
drugu ruku.
„Ništa.“ Izvlačila se Willa. „Charoline i Chrissy su spremne za
spavanje. Idemo ih odvesti kući.“
Charlie i Leanne su krenule prema autu, ali Sissy se zaustavila. „Sviđa
ti se, zar ne?“ Lukava sedamnaestogodišnjakinja ju je gledala sažaljivo.
„Naravno da ne.“ Porekla je Willa.
Naš svet knjiga

„Dobro, jer mislim da se ti njemu ne sviđaš.“

Willine grudi su se ispunile bolom. Sissy nije bila bezobrazna; ustvari
je pokušala biti dobra prema njoj po prvi put.
Willa se okrenula od nje, želeći svim srcem da je drugačije reagirala
kad je gledao u nju. Ponašala se kao preplašena djevica što je i bila.
Lucky sad vjerojatno unutra umire od smijeha.
Stavila je djecu u mini kombi prije nego se odvezla kući. Cijelim putem
u glavi joj se vratilo zadnjih nekoliko minuta iz zalogajnice. Je li ona sve
umislila? Na sekundu, mogla se zakleti da je vidjela iskru požude u
Luckyjevim očima. Ali ako je to bila požuda što će ona sad napraviti u
vezi toga?
Ono što bi uvijek učinila kad se prestraši - pobjeći će.

***

Lucky se vratio za stol gdje su sjedili Razer, Shade i Viper. Pokazao je

konobarici da mu ugrije kavu.
„Što si joj rekao pa je pobjegla kao preplašeni zec?“ Pitao je Shade kad
je konobarica otišla.
„Ništa.“ Lucky je glumio nevinašce, znao je prokleto dobro da ne
može zavarati iskusne muškarce pokraj sebe.
Ali Shade ga nije htio pustiti da se samo tako izvuče. „Podsjeća me na
Lily kad god ju preplašim.“
„Velika je razlika između Lily i Wille,“ rekao je Lucky i uzeo gutljaj
svoje vruće kave, te skoro spržio svoj jezik.
Shade je podignuo obrvu, čekao je objašnjenje.
„Lily se bojala svoje seksualne privlačnosti prema tebi zbog svoje
prošlosti. Willa ne želi da ju ja privlačim jer joj se ne sviđa kakav sam
muškarac.“
Shade se glasno nasmijao. „Lily me jedno vrijeme mrzila. Sigurno joj se
nije sviđalo kakav tip muškarca sam ja kad je nabasala na onu zabavu
petkom.“
„Willu i te kako privlači i dobro i loše o tebi. Pitanje je hoćeš li ti nešto
napraviti u vezi toga?“
„Ne.“ Lucky je bacio nešto novca na stol, ustao i napustio restoran
prije nego je Shade stigao postaviti još koje pitanje na koje nije želio
odgovoriti, ni njima ni sebi.
Umjesto da ode do svog motora prešao je ulicu i otišao u policijsku
postaju. Starija žena koja je sjedila za pultom mu je namignula. Imala je
previše osunčanu kožu koja je izgledala kao da je osušena. Imala je
Naš svet knjiga

najmanje šezdeset godina i nosila je usku haljinu u kojoj je bilo vidljivo

da ima oko 40 kg. Dok je bio svećenik redovno je dolazila u crkvu, njeno
ponašanje je uvijek bilo puno poštovanja. Međutim, kad se ponovo
pridružio The Last Ridersima gledala ga je kao da je jedan od Willinih
kolačića.
„Šerif nije zauzet, u svom uredu je.“
Lucky je izbjegavao njen pogled, kratko je pokucao na Knoxova vrata
prije nego je ušao. Zatekao je Knoxa za stolom kako gleda u svoj
monitor.
„Što se događa?“ Knox se naslonio u svojoj stolici.
Lucky nije htio okolišati već je odmah prešao na stvar.
„Jesi li našao bilo kakve informacije o Georgijnoj i Lewisovoj rodbini?“
Jedini način na koji je mogao pomoći Willi je da pokuša pronaći rodbinu
djece i tako ju osloboditi obaveze.
Knox je sklopio ruke na trbuhu. „Pronašao sam Lewisovu bivšu
suprugu, majku troje mlađe djece. Ona je u državnoj bolnici za psihičke
bolesnike. Ne može se brinuti ni o sebi, a da ne pričam o djeci. Po ono
malo informacija koje mi je doktor rekao, Lewis ju je pretukao na smrt
kada je saznao da je otišla. Otišla je s djecom, ali Lewis ju je našao, uzeo
djecu, a nju ostavio da umre.“
„Zašto nije podignuta optužnica protiv njega? Kučkin sin je trebao biti
u zatvoru umjesto da terorizira Willu.“
Knox se namrštio. „Nije bilo svjedoka, a ona nije htjela tužiti?“
„Što je sa Leanne i Sissy?“
„Georgija nije nikome rekla tko su očevi djevojaka.“
„Jebi ga. Drugi rođaci ne mogu uzeti djecu?“
„Nema drugih rođaka. Jedini rođak kojeg znamo je Georgin i Lewisov
polubrat, Clay Meyer. Njegova majka ga je uzela i nestala s njim prije
puno godina. Umrla je prije 12 godina u Tennesseu. Pokušavam pronaći
Claya , ali izgleda kao da je nestao s lica zemlje. Imam nekoliko ljudi koji
ga traže, ali za sad, nisu pronašli ništa.“
„Što bi Willa trebala, zadržati ih na neodređeno vrijeme? Teško je bilo
kojem paru roditelja nositi se s toliko djece.“
„Možda je zato Lewis toliko pokušavao privući Willu.“
Zbog Knoxovih riječi Lucky je izgubio živce, nogom je udario stolicu
na koju se Knox naslonio zbog čega se krupni čovjek skoro srušio.
„Kučkin sine. Strpat ću te u jednu od ćelija!“ zaprijetio je Knox dok je
ustajao.
Naš svet knjiga

„Možeš pokušati.“ Lucky je odgovorio dok je Knox psovao i ponovo

sjeo.
„Razgovarao sam s Willom. Shvaća da će trebati vremena. Čak i ako
pronađem Claya Meyera koji nikad nije upoznao djecu, zašto bi on
pristao da ih uzme? Savjetovao sam joj da mi dopusti da im pronađem
udomitelje.“
„Ne moram pogađati što je rekla na to.“
„Osjeća preveliku krivnju jer je ubila Lewisa,“ potvrdio je Knox.
„Gad bi ubio Rachel da ga nije upucala.“
„Mi ti znamo, Willa to zna, ali osjeća da čini ispravnu stvar. Možda i
čini. Bolje im je sa Willom nego s udomiteljima. To je njena odluka, to je
jebeno sigurno.“
„Ponudi ljudima koji traže ujaka više novca. Ja ću im platiti.“
„To je toj novac. Nazvat ću ih.“ Knox je uzeo svoj telefon. „Hoćeš li mi
reći zašto želiš pomoći Willi?“
„Bila je član moje župe. Samo joj želim pomoći, to je jedini razlog.“
„Nastavi si to govoriti brate, i možda ćeš i sam početi vjerovati u to.“
Lucky je napustio Knoxov ured, otišao do svog motora dok je Knox
bio na telefonu sa svojim istražiteljima. Ostala braća su sjedila na svojim
motorima, čekali su ga..
„Jesi li saznao što si želio?“ Pitao je Viper.
„Želi li se netko kladiti da je bilo u vezi Wille?“ Lucky nije morao
vidjeti Shadove oči iza sunčanih naočala da bi znao da mu se ruga.
„Poljubi me u dupe!“ zarežao je Lucky već bijesan zbog Knoxovog
opuštenog stava u vezi pomoći Willi.
„Ne hvala.“
Lucky je sjeo na svoj motor. „Shade, jednog dana ćeš pretjerati. Imaš
problem sa mnom od kad sam se skinuo iz vojske i postajem jebeno
umoran od toga. Ili mi reci u čemu je stvar ili mi se skini.“
Shadeovo lice je kao i uvijek, osim kad je sa svojom ženom, bilo
bezizražajno. „Nisi spreman čuti što ti imam za reći. Kad budeš, vjeruj
mi brate, reći ću ti.“
Lucky je čvrsto stisnuo ručke svog motora. „Ti si jebeni šupak. Ne
znam što Lily vidi u tebi.“
Njegova ljutnja nije uzrujala Shadea. „Vjerojatno isto što Willa vidi u
tebi. Ja sam barem bio dovoljno pametan i uhvatio svoju ženu. Mislio
sam da je Rider glupi jebač u klubu, ali dokazao si mi suprotno.“
Lucky se odvezao s parkinga i ostavio njih trojicu iza sebe.
Naš svet knjiga

Jednog dana, obećao je sam sebi, razbit ću Shadeovo dupe. Gad će morati
biti pijan kao guzica i Lucky će morati napustiti grad na nekoliko tjedana
nakon toga kako bi dao vremena Shadeu da se smiri, ali to će biti
vrijedno batina koje će dobiti od Shadea za poravnavanje računa. Neke
stvari u životu su neprocjenjive, i razbiti Shadea je jedna od njih.
Pregledao je ulicu u kojoj Willa živi dok je prolazio. Skrenuti misli sa
zgodne žene je druga stvar. Mrzio je priznati ali počinjao je vjerovati da
je Shade u pravu - bio je glupi kreten.

***

Kasnije te večeri, sjedio je za kuhinjskim stolom kad je Viper sazvao

sastanak. Braća su se okupila u prostoriji pokraj kuhinje, napunili su
dvije sobe.
Viper je podignuo ruku, da utiša sve u sobi. „Braća iz Ohia će doći
ovaj vikend. Imamo dva nova pripravnika koji su spremni da ih
primimo u klub. Također, Moon želi ostati ovdje. Želi napustiti Ohio na
neko vrijeme.“
„Zašto?“ pitao je Rider iz pozadine prepune prostorije.
„Pod pritiskom je. Gradonačelnikova kćer se željela pridružiti klubu
zbog Moona pa je gradonačelnik naredio policiji da ih stalno prate. Nada
se, ako se on skloni, da će gad ostaviti klub na miru.“
Train je zagunđao, „Nemoj nam reći da imamo novu Brooke na
vratu.“
„Ne baš. Moon kaže da žena nije problem, otac je. Ona je nastavila
dalje s životom, ali gradonačelnik je ljut. Pretpostavljam da ne želi da ga
se podsjeća da mu je kćer jebao bajker.“ Objasnio je Viper.
„Bit će dobro da joj jedan član preuzme smjenu u tvornici.“ Veselio se
Rider. Lucky se pitao hoće li Rider iskoristiti dodatno slobodno vrijeme
da nastavi ganjati Willu.
„Imam pravo na slobodne dane, tako da ja prvi koristim slobodno.“
Lucky je pogledao u pokunjenog Ridera.
„To je na meni da odlučim.“ progovorila je Jewell umirujući moguću
svađu između dva člana.
Jewell je preuzela upravljanje tvornicom od Shadea i dobro je radila
svoj posao. Lucky je obećao sam sebi da će ju večeras jebati do besvijesti.
Kad završi s njom, Rider će iduća dva tjedna raditi bez slobodnog dana.
Naravno, Lucky je vidio isti odlučan izraz lica na Riderovom licu.
Jewell je sjela na svoju stolicu s osmijehom na licu.
Naš svet knjiga

Čim je Viper završio sastanak, Lucky je prišao Jewell, uzeo ju za ruku

i povukao je prema sebi dok njene grudi nisu dodirnule njegova prsa.
„Idemo u moju sobu,“ zavodljivo je promrmljao.
Rider joj je prišao s leđa, pritisnuo svoj kurac na njeno dupe. „Mogu li
vam se pridružiti? Spustio je usne na Jewellin vrat.
„Ne možeš. Nisam raspoložen dijeliti večeras. Izaberi drugu ženu.“
„Ne želim drugu ženu večeras. Ti izaberi drugu,“ odbrusio mu je
Rider.
Lucky je povukao Jewell bliže, nabijajući njenu pičkicu na svoj kurac.
„Prije nego vas dvojica iskoristite svoje kurčeve da bi dobili slobodne
dane, ja ću napraviti raspored.“ Viper im se obojici zlobno nasmiješio.
Jawell se razočarala. Kad je to vidio Lucky se osjećao kao kreten zbog
svog plana da manipulira s njom.
„U tom slučaju, Rider, izaberi spavaću sobu,“ Lucky je ponudio kako
bi se iskupio.
„Zašto ne ovdje?“
Jewelline oči se ispuniše požudom.
Lucky je pogledao da vidi tko je sve u prostoriji. Vidio je da Lily i
Winter nisu tu. Skinuo je top s Jewell, izložio joj grudi. „Dobar izbor.“
Naš svet knjiga

Willa je gledala prazan prostor o kojem je razmišljala da ga iznajmi. Je

li to dobra odluka? Tražila je ključ od Drakea kako bi još jednom
pogledala prostor. Tu je bila malena trgovina odjećom koja je prestala
raditi prije više od godinu dana i prostor je bio prazan od tada. Drake je
savjetovao da renovira zgradu, ali trebat će dosta novca da prenamjeni
prostor za pekarnicu. Previše se bojala da uloži sav svoj novac u novi
posao.
Hodala je prema stražnjem dijelu trgovine u glavi raspravljajući sama
sa sobom je li odlučila ispravno. Čula je zvuk na ulaznim vratima, naglo
se okrenula, disala je ubrzano zbog straha. Kad je vidjela smrknutog
Luckyja kako se naslonio na vrata nije se smirila.
„Što jebote radiš ovdje ovako kasno?“ Prosiktao je.
Zbog njegovog grubog pitanja skupila je hrabrost, zamjerila mu je
grubi ton kojim joj se obratio.
„Tek je osam sati.“ Odbrusila mu je Willa.
„Zalogajnica se ranije zatvara nedjeljom. Ne bi trebala biti sama u
napuštenoj zgradi ovako kasno.“
Nije se htjela osjećati krivom jer mu je odbrusila. „Nalazim se točno
preko puta šerifovog ureda. Da mi treba pomoć sve što trebam je
vrisnuti. Teško da sam u bilo kakvoj opasnosti.“
Njene riječi nisu umanjile njegov bijes, baš naprotiv, izraz lica mu je
postao još ljući kad se uspravio od vrata i krenuo prema njoj. Nesvjesno
se povukla nazad, zaustavljajući se kad je leđima dodirnula zid. Lucky se
nije zaustavio dok joj nije prišao toliko blizu da ju je skoro dodirnuo.
„Misliš da će ti netko, tko bi te opljačkao ili silovao dati vremena da
napraviš bilo kakvu buku?“
Willa je pokušala mirno disati, bojala se da će ako duboko udahne
grudima dodirnuti njegova prsa. Stisnula se još više uz zid.
„U Treepointu nije bilo pljačke već deset godina i nitko me neće
silovati.“
„To je najgluplja stvar koju sam ikad čuo. Uostalom, zašto si ovdje
uopće?“
„Razmišljam da iznajmim ovaj prostor i otvorim pekarnicu.“ Willa se
ljutila na samu sebe jer mu je uopće objašnjavala bilo što nakon njegove
ružne primjedbe.
Naš svet knjiga

„Ovu rupu?“ Lucky je zaroktao. „Nemoj bacati svoj novac.“

„Ne moraš biti tako negativan. Na dobroj je lokaciji... “
„Trebat će ti hrpetina novca da preurediš ovaj prostor za pekarnicu.
Imaš li toliko novca?“
Willa je okrenula glavu na stranu, skrećući pogled s njegovog. „Zašto
moraš biti toliko zloban prema meni? Ja nikad nisam bila brezobrazna
prema tebi, osim kad me izazivaš.“
Lucky je pružio ruku, okrenuo njeno lice prema sebi. Glas mu se
produbio. „Zaista želiš znati?“
Willa je zadrhtala zbog reakcije njenog tijela na njega. Nije mogla
kontrolirati reakcije svoga tijela, bila je bespomoćna.
„Zato što sam gad. U meni nema ništa što se može iskupiti.“ Kad je
zakoračio bliže, dok prsima nije dodirnuo njena, noge su joj zadrhtale,
jedva je držeći.
„Nemoj to govoriti.“ Willa je vjerovala da se svatko može iskupiti.
„Zašto? To je istina.“ Izjavio je.
Lucky je sagnuo glavu, Willa je osjetila lagani dodir njegovih usana na
dnu svog vrata. Međutim, prije nego mu je uspjela reći da prestane
odmaknuo se.
„Ne bacaj svoj novac.“ Okrenuo se i ostavio ju da gleda za njim kao
nezrela šesnaestogodišnjakinja.
Ponovo je pogledala po trgovini, neodlučno se složivši s njim. Trebat
će joj više novca nego što je planirala uložiti. Ostale su joj dvije opcije. Da
sagradi novu zgradu na zemljištu koje joj je Drake pokazao pokraj
Kingovog restorana ili da traži drugi prostor.
Uzdahnula je i krenula prema prekidaču, ugasila je svjetlo prije nego je
izašla van i zaključala za sobom.
Willa je vidjela Luckyja na drugoj strani ulice, sjedio je na svom
motoru i razgovarao s Knoxom. Šerif joj je bio okrenut leđima, ali Lucky
ju je gledao dok je ulazila u svoj kombi.
Na putu kući, dodirnula je rukom mjesto gdje je Lucky prislonio svoje
usne. Zašto ju je dodirnuo? Nije ju prije pokušao dodirnuti. Kukavica u
njoj se željela skriti od njega, pobjeći svaki put kad je bio blizu. Međutim,
hrabri dio nje, kojem nikad nije dopustila da prevlada, želio je više od
kratkog dodira koji joj je dao, čak iako je privlačnost koju je osjećala
jednosmjerna.
Zaustavila se na svom prilazu i na djelić sekunde željela je pobjeći od
odgovornosti koja ju je čekala unutra. Bila je tako umorna jer je morala
sve raditi sama. Samo jednom je željela da ima nekoga na koga se može
Naš svet knjiga

osloniti, sa kim može podijeliti svoje probleme, umjesto da se stalno

brine o svim odlukama koje donosi. Uzela je svoju torbicu i zaključala
svoj auto.
Kad je otključala svoja ulazna vrata, čula je motor kako je prošao. Willa
je stala, vidjela je Luckyja kako prolazi glavnom ulicom na svom motoru.
Zavideći mu na njegovoj slobodi, ušla je u kuću.
„Jeste sve završile?“ Willa je pitala Rachel koja je sjedila za stolom sa
Sissy.
„Upravo smo završile.“ Rachel je zatvorila laptop prije nego je ustala.
„Zaista cijenim što si pazila na djecu dok sam bila vani.“
„Sretna sam što mogu pomoći.“ Rachel joj se nasmiješila. „Sissy je
skoro sve uspjela naučiti. Još nekoliko sati i bit će mirna do kraja školske
godine.“
„Reci mi koliko sam ti dužna...“ započela je Willa.
„Nemoj biti smiješna.“ Rachel je odmahnula glavom. „Uživam raditi
sa Sissy. Od kad mi je Cash napravio laboratoriju u tvornici, provela sam
previše vremena zakopana u posao.“
„Cash je drugi čovjek od kako se oženio tobom.“
Rachelino lice je zasijalo od sreće. „Nisam nikad pomislila da bi se
mogao smiriti i da će biti tako divan suprug.“
Willa je bez razmišljanja pružila ruke i zagrlila Rachel. Rachel ju je
čudno pogledala kad ju je pustila.
„Mislim da je ovo prvi put da sam vidjela da si nekoga dragovoljno
dodirnula.“
Willa se zacrvenila.
„Bolje da idem.“ Rachel je uzela svoj laptop. „Sissy vidimo se sutra
navečer.“
Sve što je Rachel dobila kao odgovor bilo je kratko klimanje glavom.
Čim su se vrata za njom zatvorila, Willa je počela pospremati dnevnu
sobu, očekivala je da će ju Sissy opet ignorirati prije nego ode u svoju
sobu.
„Zašto si čekala da Rachel dođe prije nego što si otišla?“ po tonu glase
Willla je shvatila da je Sissy ljuta.
„Nisam željela ostaviti Chrissy, Charlia i Charoline bez nadzora.“
objasnila je.
„Ja sam mogla čuvati svoje rođake,“ odbrusila je.
„Neću ih više ostaviti same s tobom, sve dok ne budem sigurna da ćeš
bolje paziti na njih nego što si to uradila prošli puta.“ Objasnila je Willa.
Naš svet knjiga

Sissy je ustala, stisnula šake. „Debela kučko, oni su moja obitelj ne

tvoja. Čim napunim osamnaest tražit ću skrbništvo i sama ću se brinuti o
njima.“
Willa je željela da može postati imuna na Sissyne konstantne uvrede,
ali činjenica je da ju je svaka boljela kao prva uvreda koju je dobila one
noći kad je dovela djecu kući.
„Zar stvarno vjeruješ da će ti socijalna služba dati djecu? Nemaš ni
posao da bi ih mogla uzdržavati.“ Willa je pokušala urazumiti djevojku.
„Naći ću posao kad maturiram.“
„Stvarno? Nisam primijetila da si se potrudila oko bilo čega, čak ni da
napuniš perilicu posuđa. Misliš da ćeš moći pronaći posao na kojem ćeš
dovoljno zaraditi da uzdržavaš vas petoro u gradu koji je pun
nezaposlenih radnika?“
„Ako ti možeš mogu i ja.“ Zbog svoje arogancije Sissy je bila osuđena
na propast.
„Sissy, ja radim od ranog jutra, prije nego ti ustaneš i dugo u noć
nakon što odeš spavati. Ako imaš dovoljno motivacije onda ćeš stići do
svog cilja, ali moraš imati veću motivaciju od pokušaja da mene
povrijediš.“
„Žao mi je, ja neću nekoga ubiti tako da ne budem usamljena stara
kokoš. Misliš li da to što si im dala dom može iskupiti činjenicu da si im
ubila oca?“
Unatoč sebi, Willa nije mogla sakriti svoju reakciju. „Mislim da bi
trebala ići u krevet.“
„Idem.“ Sissy je krenula prema stubištu sa uvjerenjem da je u pravu, a
svi ostali su sjebani. „Willa, kad drugi put budeš išla van ja ću čuvati
djecu.“ Ruke su joj bile stisnute kad je izrekla svoj zahtjev.
„Ne Sissy, nećeš. Ne radi se o tome da dokažeš da si ih sposobna
čuvati ili da me prisiliš da ti popustim, radi se o njihovoj sigurnosti.“
„Želiš reći da nisu sigurni sa mnom?“ Istresla se na nju s mržnjom u
glasu.
„Govorim ti da neću riskirati s njihovom sigurnošću.“ Odgovorila je
Willa.
„Dokazat ću ti da si u krivu. Pobrinut ću se da ostanemo ovdje samo
dok ne napunim osamnaest godina.“
„Samo naprijed Sissy. Dokaži mi da nisam u pravu. Nitko drugi neće
biti na tvojoj strani i navijati za tebe kao ja.“
Sissyne usne su se skupile u tanku crtu. „Mrzim te.“
Naš svet knjiga

„Volim te.“ Odgovorila je Willa slušajući kako djevojka trči uz

stepenice i lupa vratima svoje spavaće sobe.
„Gospode, daj mi snage da se nosim s njenim bolom. Može li moj život
postati još teži?“ Promrmljala je pitanje naglas samoj sebi dok je
namještala jastučiće na kauču.
Glasna glazba se začula s kata.
„Shvatit ću to kao da.“
Naš svet knjiga

Čulo se kucanje na vrata kad je Willa stavljala kolač u pećnicu. Uzela je

kuhinjsku krpu i brisala šećer u prahu sa prstiju kad je krenula prema
vratima.
„Ja ću.“
Willa je gledala kako Sissy silazi niz stepenice u kratkoj suknji i bež
topu. Sissy je otvorila vrata na kojima je stajao mladić za kojeg je Willa
poželjela da ga nije prepoznala.
„Hej Sissy, jesi li spremna?“ pitao je Jace, zadovoljnim pogledom
prelazeći preko Sissynog tijela.
Prije nego je stigla odgovoriti Willa se ubacila. „Gdje ideš?“
Sissy je preokrenula očima prema Jaceu prije nego je odgovorila.
“Idemo u kino. Vratit ću se kasnije.“
„Očekujem te do deset.“ Čvrsto je izjavila Willa.
Sissy je prošla pokraj Jacea, nije ni potvrdila ni porekla da će doći na
vrijeme.
„Vratit ću je kući do deset,“ obećao je Jace prije nego je krenuo za
tvrdoglavom djevojkom.
„Hvala.“ Rekla je Willa i zatvorila vrata za njima.
Vratila se u kuhinju i nastavila peći. Imala je nekoliko narudžbi koje
mora završiti večeras tako da ih može isporučiti ujutro.
Mirno je radila dok nije stavila kremu na zadnju narudžbu od 24
kolačića za rođendansku zabavu. Zatvorila je lijepu ružičastu kutiju i
pogledala na sat, mršteći se kad je vidjela koliko je sati - deset i četrdeset
pet.
„Toliko o Jaceovom obećanju.“ Grizući usnicu otišla je do prozora u
dnevnoj sobi, gledajući van na praznu ulicu.
Uzela je mobitel iz džepa i nazvala Sissy. Kad joj se nije javila, nazvala
je Drakea, Jackovog oca.
„Halo.“
„Žao mi je što ti smetam Drake, ali jesu li Jace i Sissy kod tebe?“
„Ne, Jace nije ovdje. Zašto bi Sissy bila ovdje?“ oštro je rekao.
„Izašli su van ranije večeras. Rekla sam Sissy da dođe kući do deset, ali
nije još došla.“
„On je vani sa Sissy?“
Naš svet knjiga

„Da. Imaš li problem s tim što on izlazi sa Sissy?“ Willa je počela

osjećati bijes zbog Sissy.
„Nemam“- njegov glas je bio ispunjen zabavom - „ali njegova djevojka
Nicole bi mogla imati.“
„Oh. Imaš li ideju gdje bi mogli biti?“
„Ne, Jace mi se ne povjerava o tome gdje vodi svoje žene.“
„Sissy je samo sedamnaest. Ona je dijete.“ Odbrusila je Willa.
„Možda tebi i meni, ali ne i Jaceu.“ Willa je osjetila da Drake misli da je
preburno reagirala. „Pričekaj Willa, imam drugi poziv.“ Nastupila je
tišina na liniji.
Baš je htjela prekinuti vezu od frustracije kad se vratio na liniju.
„Znam gdje su. Doći ću za pet minuta po tebe.“
„Čekaj, imam drugu djecu... ne mogu samo tako otići.“
„U šerifovom uredu su.“ Zbog njegove izjave Willa je zašutjela.
„Bit ću spremna.“ Willa je prekinula poziv. S oklijevanjem je nazvala
drugi broj. Hvala Bogu, susjeda preko puta ceste je pristala doći kod nje.
Willa je izlazila na ulazna vrata kad je Drake stao na njen prilaz.
„Što su napravili?“ pitala je Willa čim je zatvorila vrata automobila.
„Znaš koliko i ja. Knox mi je rekao da će razgovarati s nama kad
dođemo u njegov ured.“
„Misliš li da je nešto jako loše?“ zabrinuto je pitala Willa, nikad se nije
morala nositi s ovakvim problemom.
Drake je skrenuo pogled s ceste na sekundu. „Da Willa, mislim da je
loše.“
Njegov tmuran odgovor samo je još više uznemirio njene i onako
nategnute živce. Kad su stigli do šerifovog ureda, pratila je Drakea koji
se činio prilično upoznat sa situacijom.
Sjeli su dok ih Knox nije pozvao u svoj ured. Drake je zahtijevao
odgovore čim je Knox zatvorio vrata. Time je potvrdio Willinu sumnju
da je Drake već bio u ovakvoj situaciji.
„Što je Jace napravio ovaj put?“
Knox im je pokazao da sjednu. Kad su oboje sjeli, šerif se smjestio za
svoj stol.
„Jace, Cal i Sissy su uhvaćeni kako provaljuju u tvornicu The Last
Ridersa.“
Willa je ostala zaprepaštena.
„Zašto su htjeli provaliti u jebenu tvornicu?“ Drake je bio ljutit.
„Jace je čuo da se u jednoj od zgrada nalazi kolekcija motora, on i Cal
su ih željeli vidjeti. Sissy ih je pratila.“
Naš svet knjiga

„Tko ih je uhvatio?“ Drake je stisnuo naslon stolice.

„Shade. Njihov sigurnosni sistem ih je upozorio na provalu.“
Willa je jedva prošaptala. “U kolikoj su nevolji?“
„Viper neće tužiti ovaj put, ali ako ih uhvati ponovo na posjedu hoće.
Provalili su bravu na ulaznim vratima i želi da ju zamijenite.“
„Pobrinut ću se za to. Nazvat ću Vipera i zahvaliti mu se što neće tužiti
te idiote.“ Drake je ustao.
Willa je i dalje prateći Drakea također ustala i privukla Knoxov
pogled.
„Nažalost, gospođa Tackett je bila u uredu, donijela je neke papire kad
ih je Shade doveo.“
Willa je problijedjela Flora Tackett je socijalna radnica koja je vodila
slučaj Georgine i Lewisove djece.
„Uspio sam spriječiti kučku da ne odvede Sissy u državni dom, ali ako
opet upadne u nevolju onda će Sissy i ostalu djecu odvesti.“ Knoxove
riječi su zaustavile Willu.
„Bolje ću paziti na nju.“ Obećala je Willa. „Hvala ti Knox.“
„Ta djevojka ima više problema nego što ih ti možeš riješiti.“ Knoxov
čvrsti glas je poslao upozorenje u Willin mozak. Ako on to vidi, onda svi
to vide. Bilo je samo pitanje vremena kad će izgubiti svu djecu zbog svoje
nesposobnosti da ih kontrolira.
„Razgovarati ću s njom i pobrinuti se da shvati što je sve na kocki.“
Bljesak suosjećanja se pokazao u njegovim očima. „Želiš li da ja
razgovaram s njom?“
Willa je odmahnula glavom. „Ja ću to riješiti.“
Ni jedan muškarac nije sakrio svoju sumnju. Međutim, Rachel je već
pokušala i dočekana je sa zamjeranjem, a Knox nije izgledao kao tip koji
će tolerirati Sissyno nepoštivanje autoriteta.
Knox je uzeo ključeve sa stola. Otvorio je vrata, pokazao im da krenu
naprijed dok je hodao niz hodnik. Ostavio ih je same u maloj sobi dok je
otišao po Jacea, Cala i Sissy.
„Mislim da je najbolje da se Sissy i Jace više ne viđaju,“ Willa je je
načela osjetljivu temu.
„Misliš da ćeš uspjeti spriječiti dvoje tinejdžera da se viđaju? To će
samo pogoršati situaciju.“ Upozorio ju je Drake.
„Mislim da je tako najbolje.“ Čvrsto je odgovorila Willa.
Drake je slegnuo ramenima. „To je tvoja odluka. Razgovarat ću sa
Jaceom.“
Naš svet knjiga

Metalna vrata su se otvorila i troje tinejdžera su uvedeni u prostoriju.

Imali su različite izraza lica. Dečki su izgledali prestrašeno dok je Sissy
otvoreno prkosila.
„Idemo kući Sissy.“ Willa je krenula uzeti njenu ruku, ali Sissy ju je
trgnula od nje.
„Ja nemam kuću.“
Willa se nije naljutila na njenu reakciju jer je njenom krivicom
djevojčicin svijet okrenut naopačke.
Sissy je bila dovoljno pametna da shvati da drugi nisu bili toliko
suosjećajni na njeno ponašanje prema Willi.
„Odvest ću tebe i Sissy kući,“ ponudio je Drake.
Kad su izašli iz ureda, Willa i ostali su bili u centru pažnje. Lucky,
Rider i još jedan bajker koga Willa nije prepoznala stajali su u čekaonici.
Tinejdžeri su izgubili svoju hrabrost kad su vidjeli bajkere da ih čekaju.
Rider je zakoračio i blokirao Jacea i Cala.
„Samo ste me trebali pitati možete li vidjeti moje motore. Niste trebali
provaliti.“ Riderova reakcija nije bila ono što je Willa očekivala. Bajker je
skoro bio ljubazan prema tinejdžerima.
Jace i Cal su izgledali kao da ih je stid dok je Sissy bila prezauzeta
piljenjem u bajkere.
„Žao nam je Rider.“ Jace se ispričao kad ga je otac gurnuo naprijed.
„Iskupite mi se. Kako ste saznali za motore?“ Riderov glas je zvučao
prijateljski, kao da su svi oni stari prijatelji. Međutim Willa je shvatila
pravi motiv njegovog opuštenog stava. Želio je znati tko priča o
poslovima kluba. Willa je imala užasan osjećaj da zna tko je namjerno
odao informacije.
„Ja sam im rekla.“ Progovorila je Willa i zacrvenjela se.
Sva pažnja je bila usmjerena na nju pa je osjetila kako joj se rumenilo
diže od prsa prema licu.
„Kako si saznala za motore?“ Sumnjičavo je pitao Rider.
Postala je nervozna zbog njegovog pomnog pogleda. Nesvjesno je
polizala donju usnicu prije nego ju je zagrizla. „Ja... ja sam vjerojatno
čula negdje. Drake mi je pričao kako će Jaceu kupiti motor i rekla sam
mu da bi mu možda Rider mogao prodati jedan.“
„Je li to točno?“ Rider se okrenuo prema Drakeu.
Willa je naglo pogledala u Drakea koji je zabavljeno gledao njeno
uspaničeno ponašanje.
Naš svet knjiga

„Hm... to je točno.“ Jaceovo i Calovo lice obasijalo je uzbuđenje prije

nego je Drake srušio njihove nade. „Naravno, sad, nakon ove jedne
podvale neću mu kupiti ni polovni tricikl za vožnju.“
Njihovo razočarenje je pružilo priliku Drakeu da ih primjereno kazni.
Willa nije imala takvu mogućnost da kazni Sissy. Ona nikad ništa nije
tražila od Wille. Jedino što je Sissy primala od Wille je hrana i krevet. Sve
drugo što je trebala kupila je sama od džeparca koji je primala od
majčinog osiguranja, a Sissy je pratila svaki novčić na tom računu.
Po izrazima lica na muškarcima, vidjelo se da znaju da laže. Namjerno
je napravila budalu od sebe da bi zaštitila nekog drugog i nije joj bilo
žao. Ionako su svi mislili da je beskorisna u svemu osim u pečenju. Samo
im je pokazala da su u pravu.
Lucky ju je promatrao dok je brisala svoje znojne dlanove od traperice.
Pogled mu se spustio na uske traperice koje je navukla na sebe kad joj je
Drake javio za Sissy. Top koji je imala je bio star, ružičaste boje koja je
izblijedio od brojnog pranja. Uvijek ga je nosila kad je pekla. Gumbići su
bili nategnuti na prsima, izgledali su kao da će se razletjeti svake
sekunde.
Postalo joj je još više neugodno zbog svog izgleda, pa se fokusirala na
stranca među njima i skoro izgubila i ovo malo sabranosti što joj je
ostalo. Bajker je bio visok i mišićavih prsa, imao je uzak struk. Willa je
bila sigurna da se ispod majice nalaze savršeni mišići. Izgledao bi
prelijepo sa svojom valovitom kosom i skladno isklesanim crtama lica,
da nije imao četvrtastu čeljust i opasnu auru koja je zračila iz njega.
Willa nije bila jedina koja nije mogla maknuti pogled s njega. Sissyn
pogled je bio također zalijepljen.
„Spreman si Drake? Moram ići kući.“ Morala je odvesti djevojku u
kojoj su hormoni divljali dalje od privlačnog bajkera. Utjecali su čak i na
Willu, a ona je bila starija.
Želeći da ima hrabrosti da se ponaša kao jedna od žena The Last
Ridersa, Willa je napravila ono što bi svaka razumna kršćanska žena
napravila - pobjegla je.
„Spreman sam.“ Drake se pomaknuo u stranu i pokazao joj da krene
ispred njega.
Willa je krenula prema vratima, nekako se uspjela sudariti s Luckyjem
iako se mogla zakleti da je stajala dalje od njega. Njezine bradavice su se
ukrutile ispod tanke majice.
Naš svet knjiga

Kad se Rider skoro spotaknuo od stolicu jer je žurio da joj otvori vrata,
nasmiješila mu se, ali se nije zaustavila dok nije stigla do Drakovog auta.
Tinejdžeri su ih nevoljko pratili, nisu željeli napustiti bajkere.
Cal i Jace su se divili motorima parkiranim na parkiralištu a Sissy je
bila u la-la zemlji. Willa je mogla samo zamišljati kakve su sve fantazije
prolaze kroz njenu glavu, zamišljala je sebe na motoru s rukama
omotanim oko zgodnog muškarca. Willa je to znala jer je i ona imala
nekoliko takvih fantazija. Iako, za Sissy je postojala mogućnost da te
maštarije postanu stvarnost u budućnosti. Za Willu baš i ne.
Uvreda koja ju je najviše povrijedila bila je ona od Sissyne majke kad
joj je rekla da joj je dupe preveliko za motor. Zbog toga se skoro
rasplakala, ali umjesto toga Willa si nikad više nije dopustila da mašta.
Zadržala se čvrsto u stvarnosti. Maštarije su bile za žene koje nisu nosile
veličinu 40 kad im je bio dobar dan i 42 kad im je bio loš.
Vožnja kući je protekla u tišini, svatko je bio izgubljen u vlastitim
mislima. Willa je pokušala smisliti najbolji način da se nosi sa Sissy i nije
uspjela ništa smisliti. Kad se Drake zaustavio na njihovom prilazu Sissy
je iskočila iz auta.
Drakovo „sretno“ odzvanjalo joj je u glavi dok je žurila za njom.
Gospođa Stevens je otvorila vrata i Sissy je projurila pokraj nje. Willa joj
se zahvalila i pričekala da ode prije nego se uputila uz stepenice i
pokucala na Sissyna vrata.
„Odlazi!“
Willa nije željela probuditi ostalu djecu. Naslonila je čelo na vrata,
priznala je poraz, za sada.
„Idi spavati. Razgovarat ćemo ujutro.“ Tiho je rekla.
Kad nije čula odgovor, Willa je otišla u svoju sobu, sjela na rub svog
kreveta. Zatim je zakopala svoje lice u ruke i pustila da iz nje poteku
suze frustracije, boli i ljutnje. Kad je isplakala sve suze, legla je na
pokrivač.
„Bože, mislila sam da ću moći ovo odraditi bez nečije pomoći, ali
pogriješila sam. Što god možeš učiniti da pomogneš cijeniti ću.“ Od
umora su joj se zatvorile natečene oči, ali ih je brzo otvorila. „I ako
postoji bilo koji način da me Sissy zavoli nikad više neću propustiti
misu.“
***

„To slatko dupe živi u gradu?“ pitao je Moon još uvijek gledajući u
vrata kroz koja je Rider gledao Willu. Lucky je stisnuo zube i pustio
Ridera da odgovori.
Naš svet knjiga

„Da.“
„ I vi jebivjetri je niste doveli u klub?“
„Ne.“ Ovaj put je Lucky uspio odgovoriti .„Ona nije takav tip žene.“
Moon se počeo jako smijati. „Ti se jebeno šališ? Jesi li vidio te sise kad
si shvatio da nije taj tip? Kreteni mogli ste me barem upoznati s njom.
Drugi put kad ju vidim sam ću se upoznati.“
„Drži se podalje od nje.“ Lucky se ukočio. „Napravio si dovoljno
sranja u Ohiu kad si jebao pogrešnu ženu.“
„Je li tatica slatkih sisa gradonačelnik?“
„Ne.“
„Tko će me onda zajebavati? Trebali bi mi ljubiti dupe jer pokušavam
postići nešto za što vi niste imali muda da napravite. Dok budem odlazio
za Ohio ona će biti naš najnoviji član.“
Da se bilo koji drugi brat hvalio, Lucky bi sumnjao da bi bio uspješan s
Willom. Međutim, Moon je bio poznat po svojim vještinama sa ženama.
Svoj nadimak je dobio jer su se braća šalila, kad Mjesec izađe gore,
ženske gaćice padaju dole. Privlačio ih je kao što truplo privlači muhe.
„Ja ću te zajebavati.“ Rekao je Lucky ledenim glasom.
„Od kad je tebe briga koga ja jebem?“
„Od kad misliš da ćeš jebati Willu.“
„The Last Ridersi dijele, ti nikad nisi prije imao problema s tim.“
„Dijelit ću koju god ženu želiš samo ne Willu. Ona nije naša da bi ju
mogli dijeliti.“ Uvjeravao ga je.
„Nije još,“ rekao je Rider. “Slažem se sa Moonom. On bi ju možda
mogao nagovoriti da nam se pridruži. On je nov u gradu, možda će
spustiti svoj štit s njim.“
Lucky je gledao Ridera kako se nestrpljivo smješka.
„Nikad.“ Lucky je pogledao žestoko dvojicu muškaraca. „Uostalom
viđa se s nekim.“ Lucky je ponovno pokušao odgovoriti muškarce.
Knox je stajo sa strane i bezizražajno gledao muškarce.
„S kime?“ progunđao je Rider.
„Drake.“
„Jesi li siguran? Znam da su ručali zajedno, ali mislim da nisu
zajedno.“
Riderovo mišljenje o vezi između Drakea i Wille opustilo je čvor u
Luckyjevom trbuhu kojeg nije ni bio svjestan.
Lucky je slegnuo ramenima. „Kako bih ja to mogao znati? Nije da smo
najbolji prijatelji.“
Naš svet knjiga

„Dobro. Onda je riješeno.“ Moon je lupio Ridera po leđima. „Stani sa

strane i gledaj majstora kako radi.“
Lucky se namrštio. „Neće biti lagano kao što misliš.“
„Zašto ne?“
Moonov stav prema Willi lagano mu je išao na već iscrpljene živce, ali
njegov kurčevit stav je bila kap koja je prelila čašu. Lucky se okrenuo na
peti, morao je trepnuti nekoliko puta da očisti crvenu maglicu bijesa koji
ga je zaslijepio. Stajao je na vratima kad je Drakov auto skrenuo na cestu.
„Ne brini se brate, pobrinuti ću se da i ti probaš malo.“
Moonov glas iza njega otpustio je sav bijes koji je Lucky kontrolirao.
Bez razmišljanja Lucky se okrenuo.
„Willa te ne bi pogledala ni kad si u najboljem mogućem izdanju.“
„Brate, onda mora da je moj sretan dan, jer me je gledala večeras.“
Odgovorio je Moon.
„Samo zato što sam ja stajao ispred tebe. Svi u gradu znaju da želi
mene.“ Lucky je progunđao, pokušavajući uvjeriti sam sebe da Moon
neće uspjeti šarmirati Willu.
Rider je odmahnuo glavom. „Ne znam baš da je bilo tako.“
„Začepi.“ Zbog Luckyjevog ispada Rider je stao bliže Knoxu.
„Je li to izazov? Kladimo se brate. Prvi koji uspije slatke sise odvući u
krevet može birati jedan Riderov motor.“
„Jebeno ne !“ viknuo je Rider. „Zašto bih dao jedan od svojih motora?“
„Jesi li što postigao s njom?“ Moon ga je kritički pogledao.
„Ne.“ Priznao je Rider.
„Zato. Zar mogućnost da ta kučka postane član nije vrijedna tvog
motora?“
Na Riderovom licu se vidjela neodlučnost. „Sranje, da nije tako dobra
kuharica rekao bih ne. Ne bih dao bilo koji od svojih motora ni za sto
žena, ali Willini slatkiši od maslaca s kikirikijem, kad god ih želim
vrijedni su motora.“ Neodlučno se složio.
Prilika da dobije jedan od Riderovih ljubljenih motora nije privlačila
Luckyja, ali nije namjeravao stajati po strani i gledati kako Moon uvodi
Willu u klub kad se on držao podalje od nje za njeno dobro. Nije bilo
šanse da spriječi Moona da krene za Willom, ali mogao bi mu postaviti
zapreke na putu.
„Dobro, prihvaćam opkladu. Da bi bilo pošteno ni jedan drugi brat ne
može sudjelovati u opkladi, samo ti i ja,“ Lucky je rekao svoje uvjete.
Naš svet knjiga

Kad bi druga braća, koja nemaju svoju ženu, čula da je nagrada jedan
od Riderovih motora, svi muškarci koji su sami htjeli bi sudjelovati u
opkladi.
„Može što se mene tiče.“ Složio se Moon s proračunatim izrazom lica.
Luckyjeva šaka se spojila s njegovim licem, srušivši ga unazad preko
nekoliko stolica u čekaonici. Lucky se sagnuo, uhvatio ga za majicu,
podigavši ga sa stolica dovoljno da ga ponovo udari. Knox i Rider su ga
povukli s ošamućenog čovjeka prije nego ga je uspio udariti i treći put.
„Prestani Lucky!“ viknuo je Knox. „Što jebote nije u redu s tobom?“
Lucky ga je otresao sa sebe. „Izjednačavam nam šanse.“
Kad je Rider pomogao Moonu da ustane dok je Moon pljuvao krv na
pod, Rider je gledao između Moona i Luckyja, napetog stava, čekao je da
muškarci krenu jedan na drugog. Moon je sjeo na stolicu koju je Knox
stavio blizu njega, dok je brat došao do sebe.
Lucky je želio udariti Ridera jer se složio da nagrada bude jedan
njegov motor, jer je znao da će to samo dodatno potaknuti Moona.
Moonova opklada će mu omogućiti pristup ženi koju želi, a da se ne
mora ni malo potruditi da upozna Willu.
Čekati Willu u zasjedi kod Kinga je najveći trud koji je Rider uložio u
ženu. Obično bi sjedio i čekao da netko drugi namami plijen do njega.
Zbog toga Lucky nije bio zabrinut da će se Rider dovoljno približiti Willi
da je zavede, jer mu je nedostajala jedna stvar koja bi privukla Willu u
njegov krevet.
Lucky je izjurio iz policijske postaje prije nego se predomisli i nauči
Ridera njegovu lekciju. Kad je stigao do svog motora, uspio je savladati
svoj divljački bijes. S rukama na ručkama motora, sjedio je i gledao u
crkvu koja je bila u potpunom mraku.
„Nećeš me ponovo privući sebi.“ Nesvjesno, Lucky je spustio glavu.
„Godinama sam gledao i čekao, dok su drugi živjeli život koji sam ja
želio. Ne mogu živjeti život koji bih morao da bih Tebi mogao služiti.
Pusti me.“
Lucky je podigao glavu, nevidljiva nit koja se, činilo se, oduvijek
vezala oko njega odjednom je otpustila. Krv je prostrujala kroz njegove
vene, njegovo srce je udaralo dok je Lucky osjećao da nestaje zadnja nit
koja ga je vezala. Udahnuo je kao da njegova pluća više nisu ograničena,
prvi puta u puno godina. Lucky je duboko udahnuo i izdahnuo još
jednom, okusio je slobodu na vrhu svoga jezika.
Upalio je svoj motor, skrenuo s parkirališta, odvezao se od crkve bez
osvrtanja.
Naš svet knjiga

Lucky je pogledao sa strane, nasmiješio se Viperu dok su vozili svoje

motore po sporednim cestama. Smanjili su brzinu kako su se približavali
Treepointu u kojem je bilo prometnije. Čuo je Bliss iza sebe kako gunđa.
Žena je voljela brzinu.
Kad se zaustavio na semaforu zbog crvenog svjetla, auto je stao iza
njega. Pogledao je u retrovizor i vidio Willu za volanom. Njen ružni mini
kombi je bio pun djece koju je uzela kod sebe. Rukama je stisnuo ručke
motora kad je vidio na što je fokusiran njen pogled. Znao je točno gdje
gleda, jer je bio počašćen istim pogledom kad su odlazili iz klupske kuće.
Bliss je nosila kožni korzet i traperice niskog struka u kojima joj se
vidjelo dupe kad bi se nagnula da zagrli vozača. Putovanje je započela s
Trainom, ali kad su stali na ručak i vratili se nazad na motore sjela je iza
njega. Skoro joj je rekao da siđe, ali ostala braća su već otišla.
Mogao je zamisliti misli koje joj prolaze kroz glavu, kad se sjetio
Georginog okrutnog komentara da ima preveliko dupe da bi se mogla
voziti na motoru.
Zvuk ubrzanja Viperovog motora kad se upalilo zeleno trgnuo je
Luckyja, i on je krenuo naprijed, pratio je predsjednika, ali povrijeđen
izraz Willinog lica proganjao ga je cijelim putem do klupske kuće.
Kad se zaustavio, Bliss je skočila s motora, pridružila se ostalim
članovima koji su se penjali uz stepenice.
„Dolaziš?“ pitao ga je Shade s rukom oko Lilynih ramena, držao ju je
blizu sebe.
„Ne, idem van na kratko.“ Lucky je okrenuo svoj motor i ponovo
izašao na cestu.
Nije još bio spreman da uđe unutra. Shade će nestati u svoju kuću s
Lily, a ostatak ekipe je bio spreman za tulumarenje. Međutim, zbog
razmišljanja o Willinoj reakciji na Bliss, nije bio raspoložen za jebanje ili
opijanje.
Osjećaji koje je skromna žena probudila u njemu bilo je teže napustiti
nego crkvu. Što se više borio protiv njih to su ga više pritiskali.
Nakon dva sata vožnje, Lucky se zaustavio iza drveća koja su ga
zaklanjala od male, izolirane kuće na kojoj su se vidjela svjetla na
prozorima. Naslonio se na jedno drvo i gledao kako sunce zalazi i tama
se spušta.
Naš svet knjiga

Bio je miran kao kip kad su se otvorila ulazna vrata i krupni muškarac
izašao van, sileći niz stepenice u dvorište. Otišao je sa strane i uzeo
kantu. Lucky je gledao kako ide do boksa u kojem su bila dva psa.
Skupio je usne i promatrao kako čovjek hrani pse i daje im vodu. Već je
nekoliko puta gledao isti prizor i znao je što slijedi.
Nakon što su nahranjeni, psi su pušteni da lutaju okolo po imanju.
Bridge je koristio pse da mu čuvaju posjed od predatora koji lutaju po
noći.
Bridge je otišao nazad u kuću, a psi su potrčali u Luckyjevom smjeru.
Lucky se ispravio dok su psi prilazili između drveća tražeći njegov miris.
Zaustavili su se ispred njega i Lucky je iz svog džepa izvadio dva
slatkiša za pse koje je imao u bisagama na svom motoru, bacajući slatkiše
psima. Bridge nije razmazio pse, pa je Lucky to iskoristio, trenirao je pse
da se privuku na njegov miris tako što im je donosio slatkiše.
Kad su otrčali sa slatkišima u svojim velikim ustima, Lucky je ostao
mirno stajati dok mu noge nisu počele trnuti, onda je otišao do svog
motora. Upalio je motor nabio je gas da Bridge u kući može čuti zvuk
motora prije nego se vratio nazad u Treepoint.
Od kad je napustio crkvu, više od deset puta je napravio isto. Svaki
puta se nadao da će izazvati čovjeka da povuče svoj potez ili da se
napokon suoče. Lucky se već umorio od čekanja. Svaki puta se borio s
iskušenjem da dođe od drveća prema kući i završi igru strpljenja. Samo
činjenica da je bivši vojnik posebnih jedinica Seal imao opravdan razlog
za osvetu, sprječavala je Luckyja da izazove sukob u kojem bi jedan od
njih dvojice završio mrtav. Zbog toga je svaki puta otišao, a da se nije
sreo licem u lice s Bridgeom.
Njegova duša ne bi mogla preživjeti još jednu smrt na savjesti, onu
koja bi ga osudila ili mu dala odrješenje. Lucky više nije bio siguran ima
li još uvijek dušu koju bi mogao spasiti. Ono što je i ostalo od duše bilo je
prokleto one noći kad je prihvatio Moonovu opkladu. Vražja opklada je
bila nož koji je presjekao zadnju nit koja ga je vezala uz crkvu.
Ubojstvo ili oprost... prvo bi ga poslalo u pakao, a drugo Bridge neće
dati. Lucky je jurio kroz noć sa svojim demonima koji su ga pratili nazad
do klupske kuće.

***

Glavna soba je bila prepuna kad je Lucky ušao. Braća su pila. Train je
jebao Raci na kauču, a Jewell je bila gola na šanku. Lucky je došao do nje,
zgrabio ju, bacio preko ramena. Osjetio je njen smijeh dok ju je nosio uz
Naš svet knjiga

stepenice do svoje spavaće sobe. Spustio je na noge pokraj kreveta

otkopčavajući svoje traperice dok je svlačio čizme.
„U žurbi si.“ Jewell je polizala donju usnicu kad je izvukao svoj kurac.
Bacio je traperice i čizme dalje od sebe i podigao ruke u zrak. Jewell je
zakoračila prema njemu, skinula mu majicu i bacila ju na pod. Polizala je
njegova prsa dok je rukama uhvatila njegov kurac.
„Jedino što sad želim na svom kurcu su tvoja usta.“ Progunđao je
Lucky. Jewell je podigla glavu i zavodljivo mu se nasmiješila. Jezikom je
prešla preko njegovog ravnog trbuha dok nije došla do njegovog kurca.
Našla je prejakulat, kap na njegovom vrhu.
Kleknula je ispred njega. „Što te je toliko uzrujalo večeras? Obično
voliš kad ideš polako, nije da se žalim.“ Rukama je uhvatila njegova jaja i
lagano ih stisnula.
„Ne želim polako večeras. Želim brzo i žestoko. Mogu ići polako kad ti
svršim u grlo.“ Lucky je zavukao ruku u Jewellinu kosu, držao joj je usta
gdje je želio i počeo jebati njena iskusna usta.
Ovo mu je trebalo da izbaci Willu iz glave. Da ga drži dalje od djevice
koja bi ga zarobila u trenu ako bi se prepustio želji koja muči njegovo
tijelo i dušu. Trebao je ženu kao Jewell da ga podsjeti na ono što traži -
ženu koja se nikad neće previše vezati za njega, nikad neće biti u
mogućnosti dodirnuti njegovu dobru stranu i namamiti ga natrag životu
kojeg se odrekao.
Jewell ga je uzela do dna grla, pohlepno ga sisala i njegova su se jaja
stegnula kad ga je gricnula zubima. Nagnula je glavu unatrag uprkos
njegovom čvrstom stisku. Njegov kurac je ispao iz njenih usta.
„Zar me ne želiš kazniti?“ zadirkivala je.
Lucky ju je divlje pogledao prije nego je uzeo svoje traperice. Uzeo je
svoj nož, otvorio ga prije nego je zgrabio Jewell i bacio ju na krevet.
Jewell se okrenula na koljena i dala mu pristup svome dupetu.
Popeo se na krevet iza nje. „Postaješ zločesta kao i Bliss, želiš da te
kaznim svaki put.“
Lucky je stručno okrenuo nož u svojoj ruci. Da je namjeravao koristiti
svoje noževe na njoj prvo bi se morala istuširati, ali to nije bilo potrebno
za ono što je trenutno namjeravao učiniti.
Posegnuo je prema noćnom ormariću, uzeo je dezinfekcionu
maramicu i kondom. Otvorio je kondom i navukao ga na svoj kurac prije
nego je otvorio maramicu i oprezno obrisao nož. Volio je ovaj nož s
bisernom drškom koju je koristio na njihovim klitorisima i širokom
oštricom koju je mogao koristiti kao dršku.
Naš svet knjiga

Spustio je tupu stranu oštrice na njeno dupe i Jewell je zastenjala kad

se navlažio njen savršeni, crveni klitoris. Lucky joj je stavio jedan prst u
pičkicu dok je nožem udarao po njenom dupetu, koje je postajalo
ružičasto.
„Jesi li spremna završiti sisanje mog kurca?“
Kad je Jewell odmahnula glavom, grabeći rukama plahte, Lucky je
počeo pljeskati nožem po drugom guzu, njegov kurac je još više
nabubrio. Zamijenio je prst kojim ju je jebao svojim kurcem, nabio ga je
do kraja i vrisak je ispunio sobu.
„Jebi me!“ ponavljala je Jewell cijelo vrijeme dok se nabijao u nju a
nožem je pljeskao po guzi. Kad joj je dupe zasijalo crveno, bacio je nož na
uzglavlje, vrh noža se zabio u tamno drvo, a njegov kurac u Jawellinu
pičkicu koja je pulsirala dok je svršavala.
Kad je osjetio njen orgazam i on je svršio, zabijajući svoj kurac u nju
dok nije svršio do kraja.
Jewell je pala na krevet, drhtala je dok se Lucky ustajao s kreveta.
„Gdje ideš?“ Promrmljala je Jewell.
„Idem se istuširati,“ Lucky je uhvatio njen gležanj i povukao ju preko
kreveta.
Njen pogled je pao na njegov još uvijek krut kurac. „Nisi još gotov?“
Lucky je otvorio svoj ormarić, izvadio je kožnu futrolu. Polagano ju je
otvorio, otkrivajući sjajne oštrice.
„Idi u tuš i zagrij vodu za mene, dok ja pripremim krevet.“
Jewell je skoro otrčala u kupaonicu dok je Lucky otišao do ormara da
uzme što je trebao. Uzeo je uže i povez za oči. Noževi u futroli su već bili
očišćeni i spremni da ih koristi kad želi.
Kad je namjestio sve kako je želio, otvorio je vrata spavaće sobe prije
nego je otišao do kupaonice. Čuo je vodu da teče i poželio je da se u
kupaonici nalazi druga žena koja ga nestrpljivo čeka.
Stavio je ruku na kvaku i glavu naslonio na zatvorena vrata.
„Willa.“ Lucky je izgovorio njeno ime, njegov kurac je reagirao i
ukrutio se. Želio je udariti šakom u vrata od frustracije jer ju nije mogao
izbaciti iz svog uma. Umjesto toga uspravio se, otvorio vrata i ušao
unutra.
„Što te je toliko zadržalo? Pitala je Jewell kad je ušao pod tuš.
Kutom oka vidio je mušku figuru kako ulazi u kupaonicu. Kad je
Jewell pogledala preko njegovog ramena i vidjela Moona počela se tresti
ispod tople vode.
Lucky joj se zlobno nasmiješio. „Jesi li spremna za igranje?“
Naš svet knjiga

Willa je čvrsto držala za ruke Chrissy i Caroline dok je prelazila kroz

dvoranu, pokazujući im štandove koji su bili postavljeni za Oktober Fest.
Winter je odradila odličan posao i izmijenila veliki prostor da bi
organizirala skupljanje novca za alternativnu školu.
„Mogu li ići sa svojim prijateljima?“ Charlie je pitao iza njenih leđa
gdje je hodao.
Pustila je Carolininu ruku dovoljno dugo da iz torbice izvadi novac i
da ga Charliu.
„Nemoj izaći iz dvorane.“ Upozorila ga je.
„Neću,“ rekao je Charlie prije nego je otrčao do dva dječaka koji su ga
čekali pokraj štanda.
Willa se sagnula da ponovo uhvati Caroline za ruku, ali vidjela je da je
djevojčica nestala.
„O Bože...“ Mahnito je gledala okolo, tražila je malenu djevojčicu u
svijetlo narančastoj majici, onoj koju joj je pomogla obući prije nego su
otišli od kuće.
„Caroline!“ viknula je Willa, glas joj se izgubio u buci prepune
dvorane. Krenula je naprijed, panično se trzajući jer ju nije odmah
pronašla. Chrissy se počela buniti što je Willa vuče uokolo, pa se Willa
zaustavila i uzela ju.
„U redu je. Naći ćemo je.“
Chrissy je kimnula glavom, stavila ruku na Willino rame.
„Charoline!“ Chrissy je pokazala u smjeru koji je blokirala velika
grupa ljudi.
Vjerujući da je Chrissy vidjela svoju sestru, Willa je krenula u smjeru u
kojem je pokazivala. Gurnuli su je nekoliko puta dok se pokušavala
progurati i slučajno je srušila plastičnu čašu čovjeku iz ruke kad ju je
uzimao s jednog od štandova.
„Ispričavam se.“
Curt Dawkins je spustio bijesni pogled na svoje mokre hlače, zatvorio
je oči i ponovo podigao pogled. Willa je primijetila kako je brzo uspio
sakriti svoju izritiranu reakciju.
„U redu je. Drugi put pokušaj biti pažljivija ili bi nekoga mogla
povrijediti. Šteta što nikad nisi igrala nogomet. Mogla bi srušiti pola
protivničke ekipe.“ Willa je slušala njegov sarkastičan komentar. Tako
Naš svet knjiga

šarmantno joj se nasmiješio da, tko god da ih je gledao, nije mogao znati
koliko je okrutno upravo uvrijedio.
Willa je čvršće stisnula Chrissy dok je njegov pogled klizio po njoj.
„Pošalji mi račun za čišćenje i platit ću ga.“ Willa je pokušala otići,
očajna da se što prije makne od njegove otrovne blizine i zabila se u
nekoga tko je prolazio iza nje.
Curt ju je zgrabio za ruku i povukao ju bliže sebi. „Pazi.“
Willa se iznenadila kad je vidjela da se skoro zabila u Luckyja i Ridera.
Kad su se obojica zaustavila, Willa je pokušala sakriti svoj strah od
čovjeka koji ju je držao za ruku i koji joj se prilijepio za leđa kao pijavica.
Željela je povratiti kad je osjetila kako se njegov penis ukrućuje uz njenu
stražnjicu.
„Bok Willa.“
„Bok Rider, pozdravila je prije nego je neodlučno pogledala čovjeka
koji je tiho stajao.
„Lucky.“ Otrgnula je ruku iz Curtovog čvrstog stiska, bila je sigurna
da će joj ostati masnica. Pokušala je zaobići Luckyja i Ridera. „Moram
pronaći Caroline. Bojim se da mi je uspjela pobjeći.“
Willa nije usporila pokušavajući se što više odmaknuti od Curta. Zašto
je svaka ohola osoba u Treepointu pokušala zastrašiti. Je li imala vražji
znak na leđima na kojem je pisalo da je kukavica?
„Pomoći ćemo ti da je pronađeš.“ Ponudio je Rider.
„Nema potrebe. Imam sve pod kontrolom.“ Rekla je Willa bez
osvrtanja.
„Meni ne izgleda da imaš.“
Ignorirala je Luckyjev sarkastični komentar, treptajima potiskujući
suze frustracije. Zašto je uvijek morala napraviti budalu od sebe pred
njim?
Willa je odahnula od olakšanja kad je vidjela Winter s Caroline kako
hodaju u krug dok je glazba svirala. Kad se glazba zaustavila njih dvije
su stajale na posljednjem preostalom krugu i pobijedile su u igri. Osvojile
su tortu.
Winter se nasmijala, podigla Caroline i bacila je u zrak. „Ti si moja
amajlija za sreću.“
Djevojčica je zavrištala od smijeha kad ju je Winter uhvatila.
„Hvala Bogu da si je pronašla. Jako sam se zabrinula.“
Winter je uzela tortu koju je osvojila. „Caroline mi je pomogla da
osvojim jednu od tvojih torti.“
„Hvala ti Winter.“
Naš svet knjiga

„Podijelit ću svoju nagradu sa svojom partnericom.“ Winter je

namignula Caroline.
„Mislim da je ne zaslužuje jer je otišla od mene.“ Kad je vidjela da će
joj Winter proturječiti ispravila se. „Imam nekoliko kolača kod kuće. Dat
ću joj jedan od njih. Zadrži tortu za sebe i Vipera.“
„Prihvaćam. Bit ću sretna ako uspijem Viperu sačuvati komadić kad
ostali članovi saznaju da sam ju osvojila. Svi muškarci su je pokušali
osvojiti kad su saznali da je čokolada na čokoladi.“
„Želiš li da ju držim umjesto tebe?“ Pitao je Rider pohlepno gledajući
u tortu.
„Samo preko mene mrtve.“ Winter je privukla tortu bliže sebi.
„Odnijet ću ovu ljepoticu i zaključati ju u svoj ured dok ne budem
spremna ići kući. Želiš li mi pomoći Caroline?“ Winter je pružila ruku i
djevojčica ju je uhvatila. „Vodit ću je sa sobom i pustiti je da odigra
nekoliko igara ako se slažeš Willa?“
„Jesi li sigurna? Zna biti zahtjevna,“ upozorila je Willa.
„Imam posla s The Last Ridersima svaki dan. Caroline će biti
osvježenje u usporedbi s njima.“ Winter je otišla s Caroline koja je
poslušno hodala pokraj nje, dok je Willa u sebi pomislila kako bi željela
da se i ona mogla tako lako nositi s njom.
Willa se sagnula da spusti Chrissy na njene noge i dok se uspravljala
vidjela je da Lucky i Rider gledaju u nju. Spustila je pogled i zacrvenjela
se kad je vidjela da joj se otkopčao gumb na majici dok je nosila dijete.
Kad se sagnula pružila im je velikodušan pogled na svoje grudi.
Stisnula je Chrissynu ruku u svoju i pokušala zakopčati gumb
drugom rukom.
„Gdje su ostalo troje večeras?“ Zbog Luckyjevog grubog glasa
zakoračila je korak unazad.
„Charlie je sa svojim prijateljima na jednom štandu, a Leanne i Sissy su
ostale kod kuće. Rekle su da su prestare za školske karnevale.“
„Nijedna nije ponudila da ti pomogne sa svojim rođacima?“
„Znaš tinejdžere...“ Počela je braniti dvije starije djevojke.
„Da, znam i iskoristit će te ako im dopustiš.“ Luckyjev pogled je i dalje
bio prikovan na njene prste koji su drhtali pokušavajući zakopčati gumb.
„Željela sam im pružiti malo slobodnog vremena.“ Zbog njegovog
iritirajućeg zapažanja i svog promrmljanog odgovora postala je još
nespretnija.
„Kad si točno ti imala malo slobodnog vremena?“ Zakoračio je prema
njoj, maknuo njenu ruku i zakopčao gumb.
Naš svet knjiga

Um joj se potpuno ispraznio dok je gledala u njegove smeđe oči.

„Š...što?“
„Slobodno vrijeme?“ Ovaj put se maleni osmijeh pojavio na
senzualnim usnama.
„Oh.“ Razum joj se postupno vratio kad se Lucky sagnuo, uzeo
Chrissy i dao ju iznenađenom Rideru.
„Zabavi je. Vratit ćemo se za sat vremena.“ Lucky je rekao Rideru prije
nego je uhvatio Willu za ruku.
„Čekaj. Ne mogu ju samo ostaviti s njim.“
„Zašto ne? Dobro će se brinuti o njoj.“ Lucky ju je pogurao kroz gužvu
prema jednom od štandova.
Willa je gledala u gumene patke koje su kružile po vodi, zapanjena jer
Lucky namjerava s njom provesti sat vremena. Nije uspjela biti duže od
pet minuta u njegovom društvu, a da se ne osjeća neugodno. Sat
vremena će bit mučenje.
Lucky je djevojci za stolom dao dolar. „Izaberi jednu.“ Pokazao je na
nedužne žute patke.
„Zašto?“ zbunjeno je pitala Willa.
„Za zabavu. Znaš li uopće što je zabava?“
„Da, znam.“ Willa se pretvarala da je fascinirana patkama koje polako
kruže. Njegov komentar ju je povrijedio. „Za tvoju informaciju, to što si
bezobrazan prema meni nije zabavno.“
Nagnula se, uzela jednu patku i dala djevojci koja je iz kutije izvadila
nisku šarenih perli. Prije nego ih je stigla primiti, Lucky ih je uzeo,
podigao ih preko njene glave spuštajući ih na nju. Smjestile su se u
prorez između njenih grudi. Uzeo je ogrlicu u ruku dok su mu se
zglobovi naslanjali na njene grudi. Zbog tako intimnog dodira disanje joj
se ubrzalo pa se pokušala odmaknuti, ali držao ju je za ogrlicu dok nije
osjetila da ju pritišće na stražnjoj strani vrata.
Bradavice su joj se ukrutile dok je pokušavala umiriti disanje i
pretvarati se da je ravnodušna. Kratko je pogledao sa strane prije nego je
vratio pogled na nju. Willa se okrenula kako bi vidjela što mu je privuklo
pažnju. Vidjela je bajkera koji je bio s njim i Riderom one noći kad je
morala ići po Sissy u šerifov ured. Stranac je imao crne oči i izgledao je
zastrašujuće s odlučnim izrazom na svom licu. Prije nego se ponovo
pokušala odmaknuti od Luckyja pustio je ogrlicu i povukao ju prema
kabini za fotografiranje koja je bila smještena uz zid.
Podigao je zastor, pogurao ju unutra prije nego je ušao za njom.
„Ne želim se slikati.“ Bunila se Willa.
Naš svet knjiga

Stavio joj je ruku na rame i gurnuo ju na sjedalo dok je stavljao dolar

unutra. Lucky je sjeo pokraj nje na malo sjedalo. Bilo joj je neugodno pa
se pokušala izvući, ali ostala je zarobljena između zida i Luckyjevog
tijela. Primijetila je da nosi majicu kratkih rukava i da mu se bicepsi
ističu još više zbog tetovaža koje prekrivaju njegove ruke.
Willa se ukipila na djelić sekunde kad ju je rukom uhvatio za vrat i
okrenuo prema sebi. Njeni instinkti su vrištali da ju namjerava poljubiti.
Stavila je ruke na njegova prsa i tako se pokušala odmaknuti od njega.
Poljubac od Luckyja je nešto što nikad nije očekivala da će doživjeti i bila
je prokleto sigurna da će biti više nego što će moći podnijeti.
„Jesu li te prije poljubili?“ Zbog njegovog tihog glasa pokušala se
izmigoljiti od njega, ali samo se nagnuo bliže dok njegova prsa nisu
pritiskala njene grudi, a ruke joj ostale zaglavljene između njih.
„Naravno da jesu.“ Pokušala je okrenuti lice od njega, ali Lucky ju je
uhvatio za bradu, sprječavajući je tako je da izbjegne prisnost koja se
produbljivala između njih.
Njegova usta su joj se primaknula bliže dok njegove usne nisu
dodirnule njene. “Tko?“
„Ne tiče te se.“ Prkosno je rekla Willa. Nije bilo šanse da mu kaže da ju
je Lewis uspio poljubiti dok su bili u srednjoj školi. To je bilo zastrašujući
trenutak zbog kojeg je mjesecima poslije imala noćne more.
Vrh njegovog jezika prešao je preko njene donje usne.
„Nemoj Lucky,“ molila je Willa vidjevši bljesak kamere.
„Zašto ne? Zar ne želiš kušati? Ja tebe želim kušati.“ Progunđao je.
„Želim vidjeti jesi li slatka kao i tvoje kreme.“ Njegove usne su se jače
pritisnule o njezine, razdvojivši joj usne koje je pokušala zadržati
zatvorenim dok su se njezini nokti ukopali u njegovo tijelo.
„Imaš okus vanilije,“ promrmljao je.
„Molim te Lucky...“
„Što želiš Willa? Želiš li da prestanem?“
Willa je vidjela da je ponovo bljesnulo, i glava joj je pala uz zid kabine.
Imala je namjeru zaustaviti ga, umjesto toga izgubila je svu kontrolu kad
je Lucky produbio poljubac i otjerao sav oprez iz njenog uma.
„Molim te... nemoj,“ dahnula je u njegova usta.
„Nisam li ti rekao da u meni nema ništa vrijedno iskupljenja?“ Opet joj
je uhvatio usne. Istraživao je njena usta svojim jezikom i ona se opustila
uz njega. Pustila ga je da uzme što želi od nje, s krivnjom je osjećala da i
ona želi isto. Međutim nije bila dovoljno hrabra da se preda požudi koja
je izvirala iz njenog napetog tijela.
Naš svet knjiga

Willa je vidjela još jedan blic preko svojih zatvorenih očiju prije nego
je Lucky otrgnuo svoje usne s njenih, stavio je palac na žilu kukavicu na
dno njenog vrata. Zatim ju je oštro pogledao, naglo ustao i ostavio ju
samu u kabini.
Willa se sabrala, popravila svoju košulju prije nego je gurnula zastor i
izašla van. Hvala Bogu Luckyju nije bilo ni traga ali Rachel i Cash su je
znatiželjno pogledali kad su prišli kabini za slikanje.
Willa je željela pritisnuti dlanove na svoje crvene obraze, ali prisilila
se da zadrži ruke pokraj sebe.
„Zabavljate se ?“ pitala je par.
„Da, Cash je još uvijek neraspoložen jer je izgubio u igri za tortu, ali
obećala sam mu nekoliko tvojih kolačića kad drugi put budem davala
instrukcije Sissy.“ Rachel joj se urotnički nasmiješila.
„Može što se mene tiče.“ Willa je razgovarala s parom nekoliko minuta
prije nego se ispričala i krenula potražiti Ridera.
Našla ga je kako sjedi na tribinama i oprezno promatra malenu
djevojčicu kako jede ušećerenu jabuku. Kad ju je vidio nije mogao sakriti
olakšanje.
„Hvala Rider. Cijenim što si ju čuvao za mene.“
„U redu je. Ponekad čuvam Bethinu i Lilynu djecu. Ne često.“ Brzo je
dodao, „Ali dovoljno je da ih pričuvam sat vremena. Uvijek ih našopam
hranom.“
„To je uvijek mene smirivalo.“ Našalila se Willa.
Rider ju je hladno pogledao. „Zašto se uvijek ponižavaš?“
Willa je slegnula ramenima. „Rider očito je da volim hranu.“
„I ja je volim ali ne ponižavam sam sebe zato što uživam u hrani.“
Willa je pogledala njegovo mišićavo tijelo. „Velika je razlika između
tvog i mog tijela.“ Willa nije mogla prikriti zabavljenost u svom glasu.
Sviđao joj se Rider. Bio je sladak i nekompliciran.
„Da, postoji.“ Njegov pogled je pao na njene grudi.
Počela se smijati, nije mogla kontrolirati svoju reakciju na njegov
smisao za humor.
„Da imam brata, bio bi isti kao ti.“ Willa mu je dala kompliment, po
iznenađenom izrazu njegovog lica pretpostavila je da ga nitko nikad nije
svrstao u tu kategoriju.
Rider je ustao, obrisao rukama svoje traperice prije nego se uspravio.
„Idem liječiti svoje slomljeno srce s one dvije žene koje su krenule u
ukletu kuću.“
Naš svet knjiga

„Napravi tako. Sigurna sam da će cijeniti tvoju pomoć kroz labirint.

Winter mi je rekla da vodi kroz osam učionica.“
„Nisi uopće ljubomorna?“
„Ne.“ Willi nije promakao zabavljen sjaj u Riderovim očima.
„Tužan je dan kad me žena gleda na bratski način.“
„Sigurna sam da ćeš se oporaviti.“ Narugala se Willa.
„Možda mi je srce slomljeno... ti to jednostavno ne znaš.“ Rider se
nasmiješio vragolasto. Prije nego je stigla reagirati, kratko ju je poljubio u
usta. Podigao je glavu, pogledao je proučavajući ju. „Ništa?“
„Žao mi je, ali ne.“
„Ženo, bez srca si.“ Zagunđao je Rider. „Čini mi se da mi ne preostaje
ništa drugo nego da idem u ukletu kuću.“
„Nemoj se izgubiti,“ dobacila je Willa prema njegovim leđima
zadirkujući ga. Nije joj promaknuo njegov pozdrav s jednim prstom kad
se okrenuo.
„Spremna?“ Willa je uzela Chrissy za ruku, pomogla joj sići niz tribine
prije nego je krenula u potragu za drugih dvoje djece.
Pronašla je Charlia na izlazu iz uklete kuće i Charoline kako pomaže
Winter kod jezera s ribicama.
„Odlazite?“ pitala je Winter.
„Da, moram ići kući i početi pripremati narudžbe koje imam za sutra.“
„Rekla bih ti da odeš na godišnji odmor, ali mislim da bi me grad
linčovao.“
Willa se uvijek ponosila svojim kulinarskim vještinama. To je bila
jedina stvar u kojoj je bila dobra.
„Vidim da si bila kod jezera s patkama.“ Willa je rukom dodirnula
ogrlicu oko svog vrata. „Da i u kabini za slikanje.“
„Drago mi je da si se zabavila. Gdje su slike?“
„Slike?“ Willa je blijedo gledala u nju.
„Za to služi foto kabina. Trebala bih provjeriti da vidim radi li
ispravno ako nisi dobila svoje slike.“ Namrštila se Winter. „Nitko se nije
žalio...“
„Zaboravila sam ih uzeti. Sigurna sam da je sve u redu. Otići ću
provjeriti i ako nešto nije u redu s kabinom poslat ću ti poruku.“
„Cijenim to. Ne mogu sad ostaviti stol.“
„Drago mi je da mogu pomoći.“
Willa je požurila djecu, uplašena jer je ostavila slike da ih bilo tko
može vidjeti. Umrla bi od sramote da netko vidi kako se ljubi s
Luckyjem, a nije sumnjala da bi on bio imalo sretniji zbog toga.
Naš svet knjiga

Kad je Willa vidjela da nema slika, pogledala je oko kabine po podu da

slučajno nisu pale.
„Možemo li se slikati?“ Pitao je Charlie.
„U redu.“ Willa je podigla zastor, nadajući se da neće raditi.
Nasmiješila se dok je kamera blicala, djeca su pravila blesave grimase.
Kad je bilo gotovo, Charlie je istrčao. „Idemo uzeti slike.“
Willa je podigla Caroline i Chrissy sa svog krila, moleći se da nema
slika. Djeca su željno iščekivala da izađu slike i ona je teško progutala
kad su izašle. Charlie ih je uzeo, pokazao ih je svojim sestrama.
„Izgleda da radi kako treba. Idemo kući.“
Dok su odlazili, Willa se osjećala kao da svi gledaju u njih, ali znala je
da je to samo njena mašta. Nadala se da je netko vidio da su ostale slike i
da ih je bacio. Bila je u iskušenju da pretraži kantu za smeće koja je bila
najbliža foto kabini ali znala je da će smiješno izgledati.
„Bože, možeš li molim te uništiti te slike? Možda se pobrinuti da se
jedan set slika nije izradio? Ili možda uzrokovati malenu vatricu?“
Mumljala je.
„Što si rekla Willa?“
„Ništa Charlie. Molila sam se da pronađemo nešto što sam izgubila.“
Taj maleni niz fotografija u nečijim rukama, bio bi ponižavajući ako bi
se pojavilo.
„I ja ću se moliti.“ Charlie se popeo na zadnje sjedalo kad je Willa
otvorila vrata auta.
„I ja isto,“ obje djevojčice su se popele u auto, vezala ih je u njihove
sjedalice.
Willa je zatvorila klizna vrata kombija prije nego je sjela za volan.
„Kako bi bilo da se svi molimo?“ Sa žarom je izjavila Willa.
Bila je toliko uzrujana zbog slika da poljubac nije ni registrirala dok
nije otišla u krevet. Je li moguće da privlači Luckyja kao što i on privlači
nju? Iskrica nade se upalila duboko u njoj.
Willa je sjela na svoj krevet, šokirana tom pomisli. Možda će se njezin
život promijeniti na bolje.
„Svakako ne može biti gori.“ Willa je željela povući rečenicu čim ju je
izrekla. Davno je naučila da nikad ne smije izazivati sudbinu. Čak bi joj
se i vrag smijao jer vjeruje da je privlačna Luckyju.
„Čuda se događaju.“ Willa je pala na krevet gledajući strop dok je
krhka nada u njoj počela rasti. Možda, samo možda... sve njene molitve
će biti uslišene.
Naš svet knjiga

Lucky je pronašao Vipera u kuhinji, dijelio je bocu viskija s Shadeom.

„Trebam razgovarati s tobom.“
Viper je nogom gurnuo stolicu od stola. „Sjedni.“
Lucky je sjeo za stol.
„Želiš li da odem?“ pitao je Shade, uzimajući bocu kad se krenuo
ustajati.
„Ostani,“ Lucky je uzeo praznu čašu, podižući je prema Shadeu kako
bi on napunio svoju, na što je Shade začuđeno podignuo obrvu u znaku
pitanja.
„Što se događa?“ Pitao je Viper pokazujući Shadeu da napuni i
njegovu čašu.
„Želim ići u Ohio na neko vrijeme.“
„Zašto?“
„Kad je Moon ovdje, tamo u stvari nema nikoga tko će držati braću
pod kontrolom. Mogu ostati tamo dok se Moon ne vrati. Spreman sam
da napustim Treepoint, ionako sam predugo ovdje.“
„Potreban si ovdje. Bilo je lijepo imati sav klupski posao skinut s mojih
leđa.“
„Moon je dobar za to. Ako dođe do bilo kakve nevolje ionako sam
samo nekoliko sati vožnje daleko.“
„Odlučio si?“
„Da.“
„Onda te neću zaustavljati. Mislio sam poslati Traina, ali on ne želi
otići.“
„Ovo onda rješava tvoja oba problema.“
„Koji tvoj problem rješava odlazak?“ Umiješao se Shade.
Ali Shade ga neće na prevaru dobiti da mu otkrije više nego što je
namjeravao.
„Želim se odmoriti od Treepointa.“
„Nedostajat ćeš Lily.“ Shade je dopunio svoju polupraznu čašu, popio
je sve u jednom gutljaju i stavio čašu nazad na stol.
„Nisam Lilyn svećenik više. Mora naći nekoga drugoga da joj bude
duhovni vođa. Ja sigurno nisam onaj koji će to biti. Nikad nisam ni bio.“
Dok je Lucky je ustajao, stolica je zagrebla po podu.
Stori i Bliss su ušle u kuhinju.
Naš svet knjiga

„Idem u Ohio ujutro.“ Rekao im je. „Želite li me vas dvije pozdraviti?“

„Kvragu da.“ Stori ga je željno zagrlila.
„Odlaziš?“ Blissino tiho pitanje je potaknulo Luckyja da ju zagrli i
privuče bliže sebi.
„Na nekoliko mjeseci.“
Bliss je pomaknula njegovu ruku. „Train me čeka u drugoj sobi. Pitat
ću Raci želi li se pridružiti tvojoj zabavi.“
Iznenađen, Lucky je gledao kako Bliss odlazi u drugu sobu.
„Što je nju toliko naljutilo?“ Lucky je pitao ostale u sobi. „Od kad je nju
briga za bilo koga drugog osim za Shadea?“
„Ne znam, ali pitat ću je kasnije. Mi ćemo se svejedno zabavljati?“
Storina ruka se zaigrano spustila do njegovog ramena.
„Što ti misliš?“ Lucky je krenuo prema vratima od podruma sa Stori
još uvijek priljubljenom uz njega.
„Pošaljite Raci dolje.“ Lucky je rekao Viperu i Shadeu.
„Hoćemo,“ Viper je podigao svoju čašu u njegovom smjeru. “Zabavi
se.“
Nož ga je probio u srce kad je čuo iste riječi koje je rekao Willi, ranije te
večeri, Shadeovo pozorno oko nije propustilo njegov trzaj.
„Uvijek se zabavim.“ Ruka mu se spustila na Storino dupe. „Uvijek,
brate.“
***

Lucky je ustao prekriven slojem znoja, dok je gledao krevet u kojem je

ležala gola Stori još uvijek vezana za zaglavlje. Zgrabio je svoj nož,
prerezao je uže kojim je vezao njene ruke. Spustila je ruke, skupila se na
boku, previše iscrpljena da bi se pomaknula. Raci je već spavala,
onesvijestila se prije nego je završio s Stori.
Ember se okrenula, povukla je plahtu s dna kreveta preko svog tijela
koje je drhtalo prije nego je nastavila spavati. Sve žene su bile preumorne
da odu iz njegovog kreveta, da bi on mogao odspavati nekoliko sati prije
nego ode, ali neće si dopustiti da duboko zaspe dok su one u krevetu
kraj njega.
Odmaknuo je svoju dugu kosu s lica. Nije ju odrezao od kad je zadnji
put prestao obavljati posao svećenika.
Navukao je traperice koje su ležale na podu, tiho napustio sobu,
odlazeći kroz podrum do kuhinje. Zatim su ga njegove bose noge
odnijele van u stražnje dvorište. Zastao je dovoljno dugo da duboko
udahne svjež zrak, tjerajući miris seksa koji je ostao na njegovoj vlažnoj
Naš svet knjiga

koži, prije nego je krenuo naprijed, dok nije došao do pogleda u koji je
Lily često gledala. Čarobne planine Kentuckya su jedna od tri stvari koje
će mu nedostajati u Treepointu. Klub je druga. Njegov um nije htio
razmišljati o trećoj, nije želio prizvati njen lik u misli nakon noći
proždrljivog seksa.
Lucky je podigao glavu, gledao je u mjesec koji je počeo nestajati iza
planine. Dlanovima je pritisnuo oči ne mogavši se prisiliti na molitvu.
Išao je protiv same srži svega u što je vjerovao, počinio je neizrecive
grijehe i zatim konstantno tražio oprost. Osjećao se zarobljeno u zlobnom
krugu, na kraju, jedina nada da izađe je bila da napusti Treepoint, baš
kao što je napustio crkvu. Vrata do tog izvora utjehe su se zatvorila i bio
je izvan toga, gdje je želio biti.
To je sam sebi stalno ponavljao pokušavajući sam sebe uvjeriti da je
spreman za drugi način života. Morao si je dati vremena da se prilagodi,
a odlazak će mu upravo to dati. Još jedna laž koju je ponavljao sam sebi.
Spustio se na koljena i zadrhtao, ne od hladnog jutarnjeg zraka nego zato
što mu se duša raspala.
Trgnuo se kad je osjetio nježni dodir ruke na ramenu.
„Dean, jesi li dobro?“
Lucky je spustio ruke, ali nije se okrenuo prema Rachel. Nije mogao
pogledati u ženu koja je sjedila u njegovoj crkvi od srednje škole.
„Dobro sam.“ Lucky je pročistio grlo.
„Što radiš vani? Hladno je.“
„Ne znam. Probudila sam se i nešto mi je reklo da izađem van. Onda
sam te vidjela...“ zašutjela je.
„Vrati se unutra. Dobro sam.“ Nije želio razgovarati s njom. Onaj s
kojim je želio razgovarati nije ga više želio slušati.
Njena ruka se izravnala na njegovom ramenu. Od njenog dodira,
toplina se počela spuštati niz njegovu ruku, šireći se kroz ostatak
njegovog tijela.
„Mislim da već neko vrijeme nisi dobro Dean. Godinama si svima
drugima davao svoju snagu dok ti nije više ništa ostalo za sebe, sad kad
ti najviše treba.“
Lucky je odmahnuo glavom. „Okrenuo sam leđa onome što mi je
davalo snagu.“
„Moj dar me na kratko napustio prije nego se vratio još jači. On nas ne
napušta.

Moji preci su došli preko Appalachi planina tijekom Puta suza.1

Naš svet knjiga

Bilo bi im lakše da su odustali, ali nisu. Umjesto toga njihova

vjerovanja su se prenosila s generacije na generaciju. Nisu imali lagan
put. Moja baka mi je pričala kako su svako večer gledali mjesec kako se
diže i tako im daje vrijeme da se odmore i zahvale na još jednom danu.
Zatim su gledali kako se sunce podiže i omogućuje im da pronađu svoj
put.“
Rachel je stisnula njegovo rame i tiho progovorila. „Gle Dean, sunce
se podiže. Možeš pronaći svoj put, samo trebaš otvoriti svoje oči.“
Lucky je podigao glavu, vidio je kako se sunčeve zrake probijaju kroz
tamno nebo. „Ne zaslužujem da ga pronađem.“
„Dean, citirala bih ti nekoliko poglavlja da ti pokažem koliko si u
krivu, ali sigurna sam da ih ti znaš bolje od mene. Bog se veseli kad se
netko iz Njegovog stada vrati kući. Ti si taj koji je izgubljen, ne Bog. On
cijelo vrijeme čeka tvoj povratak.“
Toplina Rachelinog dodira je počela peći, kao da se njegova duša, koja
je pokidana počinje ponovo spajati. Sunčeve zrake su ga okružile u obilju
boja.
Rachel je dahnula iza njegovih leđa, spustila ruku, dok je Lucky
drhtavo ustao, njegov nemir se smirio za sad.
Drhteći je prekrižila ruke preko svojih prsa.
„Idi unutra. Ako se razboliš, Cash će me prebiti.“
Kimnula je glavom, ali nije se pomaknula. „Cash je rekao da odlaziš u
Ohio?“
„Da.“
„Zašto?“
„Rekao sam Viperu da ću ići. Train ne želi.“ Lucky je pružio ruku i
spustio dlan na Rachelin obraz. „Hvala ti Rachel.“
„Zbogom Dean.“
Zadrhtao je kad je hladna slutnja prošla kroz njega. Zajedno su hodali
nazad svako od njih izgubljen u vlastitoj tišini. Kad su se približili kući
na nekoliko prozora se upalilo svjetlo.
„Svi rano ustaju, a subota je,“ komentirala je Rachel.
Lucky je počeo brže hodati. Braća su obično u ovo vrijeme subotom išli
spavati, a ne ustajati. Otvorio je stražnja vrata, požurio Rachel unutra i
pronašao članove okupljene u kuhinji.

______________________________________________________________________________________________________________________________________
1Trail of Tears- program preseljenja američkog izvornog stanovništva sa svoje zemlje na druge

lokacije.
Naš svet knjiga

„Što se događa?“ Lucky je pitao Ridera koji je sjedio za stolom,

izgledao je mamurno dok je obuvao čizme.
„Willa je nazvala Winter i tražila Viperovu pomoć. Sissy je sinoć
pobjegla. Shvatila je da je nestala kad se vratila sa školskog slavlja.“
„Sranje.“
„Willa ju je cijelu noć tražila uokolo. Prvo je mislila da je sa
prijateljima, ali svi su rekli da ju nisu vidjeli.“
„Cal i Jace?“
„Drake kaže da su oba dečka kod kuće i da su bili kod kuće cijelu
noć.“
„Jebi ga, Willa je vjerojatno prestrašena.“ Lucky je želio protresti
tinejdžericu i urazumiti ju, ali da bi to mogao učiniti prvo je mora
pronaći.
Viper je ušao u prostoriju, podijelio je grad na dva dijela i rasporedio
braću da krenu u potragu.
„Lucky ti idi u Jamestown. Ako je nema od sinoć, bit će jebeno teško
shvatiti koliko daleko je mogla otići.“
„Obući ću se i krenuti. Nazvat ću Studa i pitati mogu li Desructorsi
početi potragu.“
Viper je smrknuto kimnuo. „Požuri. Knox je morao javiti Socijalnoj
službi kad je Willa prijavila Sissyn nestanak. Ako je djevojka željela otići
od Wille, sad joj se ispunila želja.“
Lucky je otišao dolje u svoju spavaću sobu, brzo se istuširao nakon što
je nazvao Studa. Stud je rekao da će započeti potragu u Jamestownu i
ponudio da Blue Horseman započnu potragu uz granicu West Virginie
ako je slučajno otišla u suprotnom smjeru.
Navlačio je majicu kad mu je nešto palo na pamet. Uzeo je svoj mobitel
i nazvao Knoxa.
„Lucky?“
„Da. Imam kratko pitanje.“
„Reci.“
„Je li Willa tu ili kod kuće?“
„Willa je ovdje s ostalom djecom. Flora Tackett sjedi ovdje, spremna
da preuzme skrbništvo nad djecom. Willa ju je obavijestila da je Sissy
nestala.“
„Jebena kučka ne može čekati dok ne nađemo Sissy.“
„Znaš Floru.“ Nažalost Lucky ju je poznavao. Kučka s visokim
moralnim standardima nije ni pomislila da uzme kod sebe djecu, ali nije
imala problem da maltretira svakog tko bi.
Naš svet knjiga

„Jesi li razgovarao s Leanne?“

„Jesam. Kune se da ne zna gdje joj je sestra.“
„Laže. Makni ju od svih i slomit će se.“
Knox je tiho rekao. „Ne mogu prijetiti djetetu.“ Lucky je čuo u
pozadini kako se vrata zatvaraju i Knox je progovorio normalnim
glasom. „Uostalom, Flora me neće ostaviti nasamo s njom.“
„Pošalji ih sve u zalogajnicu na doručak i reci im da Leanne treba proći
kroz popis svih Sissyn prijatelja.“
„Već sam to prošao.“
„Prođi ponovo. Reci im da je možda nekoga zaboravila. Jebe mi se što
ćeš im reći, samo ih makni od Leanne.“
„Što onda? Ne smijem je ni taknuti.“
„Zaprijeti joj uhićenjem. Zaključaj ju u ćeliju.“
Knox se počeo smijati. „Upišat će se. Lyle je u ćeliji.“
„Ako zna gdje je Sissy, progovorit će.“ Inzistirao je Lucky.
„Dobro. Što je najgore što se može dogoditi? Diamond može tužiti
grad i vratiti me na posao ako me otpuste.“
„Te djevojke manipuliraju Willom već mjesecima. Ako se Leanne
slomi, nazovi me. Idem u Jamestown da vidim je li mogla otići tako
daleko.“
„Pričekaj petnaest minuta prije nego kreneš. Nema razloga da se
moraš vraćati ako Leanne progovori.“
„U redu. Mogu pričekati nekoliko minuta jer je Stud pokrenuo
potragu s Destructorsima.“
„Nazvat ću te.“ Knox je prekinuo vezu.
Lucky je gledao žene koje su još uvijek spavale u njegovom krevetu.
Gadio se sam sebi. Dok je on proveo razvratnu noć, Willa je proživjela
prestrašenu noć, zabrinuta za djevojku kojoj je pokušala pomoći.
Raci je otvorila oči. „Gdje ideš?“
„Moram se pobrinuti za nešto. Možeš li očistiti sobu za mene?“
„Naravno. To je najmanje što mogu učiniti nakon noći koju si mi
priuštio.“ Sjela je na krevet i protezala se.
„Što želiš da napravim s tvojim noževima?“
Luckyjev mobitel je zazvonio, ali nije se odmah javio. Morao se
maknuti od sjećanja na prošlu noć prije nego se mogao posvetiti bilo
čemu što je vezano uz Willu.
„Stavi ih na noćni ormarić. Sam ću ih očistiti i spremiti.“ Nije vjerovao
nikome osim sebi da bi dozvolio da čisti njegove noževe. Neće ih nitko
Naš svet knjiga

dirati dok on ne bude imao vremena da ih sterilizira. Svi u klubu su znali

da ne smiju nikad dirati njegove noževe ili će paklenski platiti za to.
Lucky je otišao iz sobe, zatvorio vrata za sobom prije nego se javio na
mobitel koji je uporno zvonio. Knox ga je zvao.
„Što si saznao?
„Brate, imamo veliki problem.“
Naš svet knjiga

Willa je skupila ruke u krilu. Molila se da će ih dočekati dobre vijesti o

Sissy kad se vrate s doručka koji je pokušala pojesti, ali nije uspjela. Sa
strahom za Sissy u njenim mislima, hrana ju nije privlačila, a ni Florina
hladna tišina nije pomogla. Međutim razočarala se kad je ušla u šerifov
ured i shvatila da nema nikakvih vijesti.
Willa je pogledala gore kad su se vrata otvorila i progutala knedlu kad
je vidjela tko je ušao. Prepoznala ih je iz crkve kad su prišli Flori. Nije
morala pitati zašto su tu. Ruka joj se stegnula oko Carolininog struka, a
Chrissy je privukla bliže sebi. Charlie je sjedio na stolici pokraj nje,
nogama je mahao naprijed nazad.
Flora i par su joj prišli.
„Willa poznaješ li Westove?“
Kimnula je glavom. Dalton West i njegova supruga Lisa su bili
povezani s župom, smatrali su da je njihova sveta dužnost da žive svoj
život služeći Bogu. Willa nije mogla objasniti zašto je osjećala
nepovjerenje kad god je bila u njihovoj blizini, pripisala je to Lisinom
ponašanju prema Luckyju dok je još bio svećenik. Često je očijukala s
njim. Suprug je bio svjedokom njenog ponašanja i činilo se kao da potiče
baš takvo njeno ponašanje.
Udomili su nekoliko djece iz zajednice. Mlađu sestru Cala, Jaceovog
prijatelja, čija je majka umrla od raka. U njihovom domu je odrasla i
jedna djevojka koja se odselila. Ona je i dalje dolazila u crkvu, ali nije
željela imati veze s Westovima. Willa je shvatila da se među njima nije
stvorio blizak odnos za vrijeme dok je bila udomljena kod njih. Ginny je
šest godina živjela s parom, zbog toga se trebala formirati nekakva veza.
Umjesto toga djevojka uopće nije htjela razgovarati s njima kad bi joj
prišli na crkvenim okupljanjima.
Willa nije mogla shvatiti zašto ih točno ne voli. Uvijek su bili ljubazni i
uvijek su volontirali u crkvi i u školi. Bili su jednostavno presavršeni.
Posebno je zapazila način na koji su gledali žene The Last Ridersa kad bi
došle u crkvu. Podsjećalo ju je na njenu majku kad joj je držala
predavanja kako se treba ponašati dobra kršćanska djevojka.
„Da.“ Willa se nije ustala, nije željela probuditi Caroline koja je spavala
na njenim prsima.
Naš svet knjiga

„Oni će preuzeti Caroline, Chrissy i Charlia.“ Flora je grubo iznijela

činjenicu da će razdvojiti djecu.
„Molim te, zar ne možemo pričekati...“
„Očito je da nisi sposobna brinuti o djeci i pružiti im sigurnost.“
Leanne, koja je mirno sjedila, skočila je na noge. „Ja ne idem!“
Flora je ignorirala djevojčin ispad i nastavila govoriti Willi. „Nemoj
ovo otežavati djeci. Westovi mogu uzeti svu djecu osim Leanne. Još
uvijek tražim udomitelje za nju. Ako ih ne pronađem do kraja dana,
smjestit ću je u grupni dom, tamo imam krevet na raspolaganju dok ne
pronađem nekoga tko ju je voljan primiti.“
Leanne je ponovo sjela i počela plakati.
„Plašiš ju Flora. Zar ne može ostati sa mnom barem dok joj ne
pronađeš dom?“
Njen grubi odgovor prekinut je kad su Viper i Shade ušli u ured,
pratila ih je buntovnička Sissy koju je Lucky pratio.
Willa je skočila na noge i probudila Caroline i Crissy. „Sissy!“ Hvala
Bogu da si dobro.“ Willi je toliko laknulo da se skoro rasplakala, samo
pogled na ljutita lica muškaraca ju je zaustavio.
„Gdje ste je pronašli?“ pitala je Flora prije nego je Willa uspjela
izgovoriti isto pitanje svojim drhtavim usnama.
„Našli smo je izvan grada.“ Progovorio je Viper jer je Sissy šutjela.
„Uspjela je doći do Rosies.“
Willin prestrašeni uzdah zaglušio je onaj od Westovih i Flore.
„Mick je nije vidio. Bila je na parkiralištu, pokušavala je uhvatiti
prijevoz.“ Objasnio je Viper.
„Sissy!“ Izgovorila je Willa svjesna opasnosti u koju se Sissy stavila.
„Dobro sam.“ Odbrusila je Sissy. „Nitko od gubitnika me nije htio
povesti.“
„Hvala Bogu.“ Willa je pokušala smiriti Caroline koja je počela plakati.
„Zaspala je u stražnjem dijelu Mickovog auta. Pronašao ju je kad ga je
Lucky nazvao i zamolio ga da ju potraži.“
„Kako si znao da je tamo?“ Willa je pitala čovjeka koji je tiho stajao
pokraj vrata.
Lucky je pogledao Leanne. „Imao sam predosjećaj,“ slegnuo je
ramenima.
Willa je ukopala svoje lice u Carolininu kosu. Sad je shvatila zašto je
Knox želio da Leanne ostane kad su otišli u zalogajnicu. Willa je shvatila
da je potpuno nesposobna brinuti o djeci.
„Obustavit ću potragu,“ rekao je Knox i otišao iza pulta.
Naš svet knjiga

Flora je odmah preuzela kontrolu nad situacijom. „Leanne i Sissy, vi

idete sa mnom. Dalton i Lisa, vi uzmite ostalih troje. Obići ću vas sutra.
Willa ako spakiraš njihove stvari navratit ću popodne po njih.“
Dalton je posegnuo za Caroline, a Lisa prema Chrissy, obje djevojčice
su počele plakati.
„Molim te Flora...“ molila je Willa.
„Ne idemo nazad kod Wille?“ Sissy se namrštila i pitala je svoju sestru
koja je također počela plakati.
Leanne je odmahnula glavom. „Smjestit će nas u grupni dom.“
„Ti debela kučko...“ Sissy je krenula prema Willi, ali Lucky ju je
uhvatio za struk i povukao nazad.
„Ne diraj ju. Nikad.“ Zbog Luckyjevog glasa svi su ostali na mjestu a
na Sissynom licu se ocrtao strah.
„To nema nikakve veze s onim što Willa želi.“ Knox je zalupio
telefonskom slušalicom. „Ako želiš nekoga kriviti, pogledaj se u
ogledalo! Zašto si uopće toliko ljuta? Nisi željela biti kod Wille tako da si
dobila točno ono što si željela.“
„Knox u redu je, uzrujana je.“ Willa je neodlučno pustila Caroline. Nije
željela dodatno uzrujavati djecu odgađajući neizbježno. Završiti će u
jednoj od ćelija, a djecu će svejedno odvesti.
Caroline i Chrissy su počele vrištati i otimati se ljudima koji su ih
držali, a Charlie je potrčao naprijed i zgrabio Willu oko struka. „Molim
te nemoj me tjerati da idem. Biti ću dobar.“
Suze su se slijevale niz Willino lice kad se spustila na koljena i zagrlila
Charlia.
„Djeca ne idu nigdje. Ostaju s Willom.“ Luckyjeva izjava je svima
privukla pažnju.
„Ne, ne ostaju.“ Flora je stavila ruke na kukove. „Biti će smješteni u
svoju novu udomiteljsku obitelj. Leanne i Sissy idu u grupni dom dok ne
pronađem smještaj za Leanne. Sissy nažalost neće biti smještena u obitelj
zbog svog bijega. Ostati će u domu dok ne napuni osamnaest.“
„Djeca i Leanne će ostati kod moje zaručnice dok se ne vjenčamo.
Zatim će se svi preseliti u moj dom, nakon vjenčanja, za dva tjedna. Sissy
može ostati kod Knoxa i njegove žene dok se ne vjenčamo. Tad se može
doseliti kod nas.“
„Ti i Willa ste zaručeni ?“ pitala je Flora gledajući između njih dvoje.
„Da, zaručili smo se sinoć.“
Willa nije mogla vjerovati da čuje laži koje su izašle iz Luckyjevih
usta, ali nije pokušala zanijekati njihovu zamišljenu vezu jer su djeca
Naš svet knjiga

prestala plakati. Krenula je prema djevojčicama koje su se pokušale baciti

iz ruku odraslih koji su ih držali. Jedva je uspjela držati obje djevojčice,
osjetila je kad joj je Lucky uzeo Chrissy i stavio ruku oko njenih ramena
kao znak podrške.
Flora je stajala s neodlučenim izrazom lica. „Gdje planirate živjeti
nakon vjenčanja?“
„U crkvi, naravno. Ponovno ću biti svećenik od idućeg tjedna.“
„Zašto ja nisam čula za to ranije?“ sumnjičavo je pitala Flora.
„Đakoni u crkvi su mi dali vremena da se odlučim. Planirao sam ih
obavijestiti nakon mise sutra ujutro.“
Dalton je pružio ruku Luckyju. „Bit će nam drago što ćeš nam se
vratiti.“
„Znala sam da ćeš se vratiti.“ Lisa i njen muž su se pogledali i
pogledom koji Willa nije mogla razumjeti. „Nedostajao si cijeloj župi.“
„I oni su meni,“ odgovorio je Lucky, njegova ruka se stegnula oko
Willinih ramena.
Flora se namrštila. „Ne znam...“
„Biti ću s djecom cijelo vrijeme dok traju zaruke. Bit će savršeno
sigurni s nama. Mogu ti donijeti koliko god trebaš preporuka. Jedna od
njih će biti i od guvernera.“
„Popodne ću donijeti papire kod Wille. Država uvijek želi ono što je
najbolje za djecu.“ Florin stav se promijenio do krajnosti. Skoro je bila
ljubazna kad je pitala Knoxa. „Ti i tvoja supruga ste voljni uzeti Sissy?“
Knox je na trenutak šutio, stisnutih usana. „Diamond i ja ćemo biti
sretni da bude kod nas dok se Willa i Lucky ne vjenčaju.“
Willa je pomislila da ne zvuči baš sretno, ali bila je zahvalna jer se
složio sa socijalnom radnicom.
„Onda je riješeno. Vidimo se popodne Willa.“
Willa je mogla samo kimnuti glavom dok su Flora i Westovi odlazili iz
šerifovog ureda.
„Bolje da nazovem Diamond i kažem joj da ćemo imati društvo
nekoliko tjedana.“ Knox je otišao u svoj ured i zatvorio vrata.
Lucky je maknuo ruku sa Willinih ramena. „Idi i odvedi djecu kući.
Doći ću brzo.“ Dao je Chrissy Leanne.
Sissy je stajala šokirano. Willa je krenula prema njoj, ali Lucky ju je
blokirao tako što je otvorio vrata.
„Lucky,“ Willa se zaustavila ispred njega. „Cijenim što si ih spriječio
da uzmu djecu, ali bit će teško objasniti kad se ne...“
„Idi kući Willa. Razgovarat ćemo kad dođem.“
Naš svet knjiga

Willa je slabašno kimnula glavom preumorna da bi se svađala. „Okej.“

Premjestila je Carolinne u rukama i otišla. Laknulo joj je jer su djeca bila
mirna i tiha dok ih je stavljala u auto.
Izlazila je s parkirališta kad joj je pogled susreo Leannin.
„Žao mi je Willa, Sissy me je natjerala da obećam da neću nikome reći
gdje ide.“
„Obećanja bi trebala biti zavjeti povjerenja između dvoje ljudi. Kad ta
obećanja mogu nekoga povrijediti sam moraš odlučiti je li poštivanje
obećanja vrijedno posljedica.“
Leanne je spustila glavu. „Nisam mislila da će to stvarno napraviti.
Pokušala je pronaći onog zgodnog bajkera kojeg je vidjela u gradu.“
Willa nije morala pitati. Sjetila se koliko je djevojka bila fascinirana
bajkerom one noći kad je pobjegla s Jaceom i Calom.
„Hvala Bogu što ga nije pronašla.“

***

Viper je uzeo klamericu sa stola i bacio ju u zid.

„Kvragu!“ zarežao je na Sissy.
„Držala sam usta zatvorena. Rekla sam ti da neću reći i nisam.“ Sissy
se odmaknula od bijesnog predsjednika.
Knox je izašao iz svog ureda. „Otišli su?“
„Za sad.“ Ljutito je odgovorio Lucky.
„Našao si ju kako se skriva u Rosies?“
Viper je ljutito kimnuo glavom. „Jenna je potajno uvela kroz stražnja
vrata.“
„Jebi ga,“ Knox je izgledao kao da će pratiti ponašanje svojeg vođe i
baciti nešto.
„Ljuta je na klub od kad se Lucky prestao viđati s njom i rekao braći
da joj se ne približavaju.“ Nastavio je Viper. „Nije pomoglo ni to što ju je
King otpustio kad je čuo da je udarila Willu. Nema ništa gore od bijesne
drolje.“
Sissy je zakoračila unatrag zbog Viperovog bijesa. Djevojka sigurno
nije izgledala kao da je toliko mlada. Imala je kratku crnu suknju i uski
zeleni top.
„Nitko osim braće ju nije prepoznao?“
„Bar je bio prepun braće iz Ohia koji su stali da pozdrave Micka.“
„Sranje.“ Knoxova psovka je dočarala ono što su svi mislili. „Je li ju
itko od braće dirnuo?“
„Ne, hvala kurcu. Našli smo je kako se skriva u stražnjoj sobi.“
Naš svet knjiga

„Jenna?“
„Na početku je lagala, ali kasnije je priznala da joj je dala nekoliko
piva.“
„Mick bi mogao izgubiti dozvolu za rad ako se to pročuje po gradu.“
Knox je počešao svoju obrijanu glavu.
„To nije sve,“ izjavio je Viper. „Jenna joj je odlučila reći o klubu kad su
Moon i Rider pričali o Luckyjevoj noći.“
Luckyjev izraz lica je ostao smiren. Njegova ljutnja na Jennu je prešla
sve granice kad je Sissy potvrdila da je čula o Raci, Stori i Ember. Jenna
joj je čak rekla i da je koristio svoje noževe na njima. Drolju nije bilo briga
što razgovara sa sedamnaestogodišnjom djevojkom.
Knox se naslonio na pult. „Je li ju Mick otpustio?“
„Rekao joj je da odjebe iz njegovog bara i da se ne vraća. Mick je
vjerovao Jenni, radila je dugo za njega. Čak ju je ponovo zaposlio kad je
došla moliti da ju ponovo primi.“
„Najebali smo. Kad Jenna i Sissy završe sa svojim laprdanjem neće biti
ni jedne osobe u gradu koja neće saznati o onome što se događa u
klubu.“ Knox je oštro pogledao Sissy, upozoravajući ju da drži svoja usta
zatvorena.
„Ne, nismo,“ konačno je progovorio Lucky. „Nitko od nas ju nije ni
taknuo, a Mick joj nije namjerno poslužio alkohol. Jebe mi se za to što će
bilo tko saznati da koristim noževe. Više nisam svećenik. Problem je to
što je Jenna imenovala žene koje je vidjela u klubu.“
Ako se neka imena pročuju to bi moglo uništiti brakove. Ne samo to,
već Winter, Lily i Diamond, Beth i Rachel će biti javno osramoćene, a
braća ne žele da im žene budu povrijeđene.
Lucky nije htio otvoreno govoriti pred djevojkom. Imali su sreće što je
Knox nazvao kad su pronašli Sissy. U suprotnom Sissy bi se iskrala i
eksponirala nekoliko osoba koje jebeno sigurno nisu željeli da se zna da
su tamo.
„Držat će svoja usta zatvorena.“ Obećao je Lucky.
„Nemojte zaboraviti da je Moon obećao da mogu postati član kad
budem starija.“ Sissy je podsjetila muškarce.
Viper se ukočio. Nitko nije preživio pokušaj zastrašivanja kluba, ali
bilo je protiv pravila kluba ozlijediti nedužnu osobu. Unatoč tome što je
djevojka pokazivala znakove da je okorjela kučka, zbog njenih godina
ruke su im bile vezane.
Knox je iznenađeno pogledao Vipera. „Ali Moon...“
Naš svet knjiga

Lucky je bezosjećajno odmahnuo glavom. Znao je da Viper nema

namjeru dopustiti Sissy da se pridruži klubu. Brzo bi joj se srušile sve
iluzije o životu u klubu. Kad ženski članovi završe s njom previše će se
bojati da čak i pogleda čovjeka koji nosi kožu.
„Što s Jennom?“ pitao je Knox umjesto da završi ono što je namjeravao
reći.
„Odlučila je da ja za nju najbolje da napusti grad. Dao sam joj tjedan
dana.“ Lucky je bio bijesan na Jennu, a žena ga je dovoljno dobro
poznavala da se složi s tim da napusti Treepoint.
„Znaš što radiš?“
Zbog Viperovog izravnog pitanja Lucky se zapitao. Reagirao je bez
razmišljanja kad je vidio kako Westovi uzimaju djecu iz Willinih ruku.
„Kad je on uopće imao jebenog pojma?“ narugao se Shade.
Lucky je ignorirao Shadea. „Idi u Knoxov ured i čekaj ga, Lucky je
naredio Sissy. Ponašala se kao da ju je uvrijedio i to je bila zadnja kap
koja je prelila čašu. „Prestani! Promijeni svoj stav, u suprotnom najbliže
što ćeš prići The Last Ridersima je parkiralište.“
„To nije pošteno,“ prosiktala je.
„Želiš li pošteno ili se želiš pridružiti The Last Ridersima? Moon je
obećao da se možeš pokušati pridružiti klubu, ali Jenna ti je rekla kako to
ide, da moraš dobiti glasove da budeš član. Misliš li da će te ijedan od
braće dodirnuti s tim stavom? Što misliš zašto Jenna nikad nije postala
član?“
Njena tišina je govorila sama za sebe.
„Svaki put kad me razljutiš, dodat ću još jednu godinu tvom čekanju.
Moon ti je rekao da bi se mogla pridružiti klubu kad ti bude devetnaest
godina, ali ako zasereš biti ćeš stara i sijeda prije nego tvoje dupe prođe
kroz ta vrata.“
Sissy je stisnula šake, ali nije otvorila usta. Okrenula se, otišla u
Knoxov ured i zalupila vratima.
„Neka me netko, molim vas, podsjeti da je još uvijek dijete.“ Zbog
Shadove sarkastične izjave braća su ga pogledala s oprezom.
„Mi smo odgovorni za njeno ponašanje. Zbog nas je njena majka
mrtva.“ Luckyju je bilo mrsko vjerovati da je djevojka koja je upravo
napustila prostoriju zla kao i njeni pokojni rođaci.
„Misliš ja, ne mi. Ja sam povukao okidač i ubio njenu majku.“ Žaljenje
nikad nije bilo Shadeova najjača osobina.
„Ja sam to odobrio. Svi bismo umrli da taj požarni alarm nije zasvirao.
Još pet minuta i Shade i Lily bi živi izgorjeli. Kad sam to odobrio,
Naš svet knjiga

Georgin brat je već imao skrbništvo nad djecom. Nisam planirao da i

Lewis umre.“
„Sissyno ponašanje nije rezultat okrutnosti, takva je rođena i tako je
odgojena. Georgia i Lewis su bili nasilnici i bolesnici. Sissy napada Willu
isto kao što je i njena majka napadala.“ Luckyja je razljutilo Shadeovo
obrazloženje.
„Ne vjerujem u to. Ti nisi rezultat tvog odgoja.“
„Ja sam iznimka.“
„S tim se slažem.“ Narugao se Lucky.
„Hoće li mi netko reći kad je Moon dobio pravo odlučivanja tko se
može pridružiti klubu?“ Knox je gledao u braću oko sebe, i tako
prekinuo raspravu.
„Klub ne mora održati obećanja koja originalni član nije dao. Moon
nije imao problem s tim da zavarava djevojku. Nakon onoga što je
priuštila Willi nitko od nas ne mora.“
„Ako Willa nije mogla kontrolirati djevojku, zašto misliš da će
Diamond moći?“ pitao je Knox.
„Zato što Diamond nije odgovorna za smrt njenog ujaka i ti ćeš biti
tamo. Njen cilj je da postane član. Dok god to želi donekle će se ponašati
kako treba.“
Knox je odmahnuo glavom. „Tinejdžeri očekuju da im se odmah
udovolji. Umorit će se od čekanja.“
Lucky ga nije mogao kriviti jer je zabrinut. Brat nije želio da izloži
svoju suprugu istom tretmanu koji je Willa tolerirala od Sissy.
„Diamond je u rodu sa Sex Piston.“ Lucky im je rekao. „Njena sestra
neće dopustiti da se netko loše ponaša prema Diamond.“
„Sex Piston će nahuškati Killyamu na nju.“ Knox se nasmijao.
„Na to Lucky računa. Mi ne smijemo dirnuti djevojku, međutim
Killyama neće oklijevati da utuče malo poštovanja u nju.“ Shadovo inače
bezizražajno lice zasijalo je zlobnim osmijehom.
„Ta kučka će zaokrenuti njen jebeni vrat ako popizdi.“ Viper se
pridružio smijehu.
Lucky se jedva suzdržao da se nasmije. The Last Ridersi su mrzili kad
su morali imati posla s bajkerskim kučkama. Ako Sissy napravi tu grešku
i stane im na žulj kao što je napravila sa svima drugima, morati će se
suočiti s grupom žena koje nije briga koliko godina ima. Prebit će ju kao
budalu. Nije mu bilo lako priznati, ali to je on želio napraviti kad je
krenula na Willu. Želio ju je baciti na njeno dupe. Jedino što ga je
spriječilo je prisustvo Westovih i socijalne radnice.
Naš svet knjiga

„Knox mogu li se poslužiti tvojim uredom? Moram obaviti nekoliko

poziva.“ Lucky je počeo razmišljati o brojnim telefonskim pozivima koje
mora obaviti da ponovo bude svećenik i da nabavi preporuke koje će
držati Floru na odstojanju dok se ne vjenča s Willom.
„Slobodno.“ Knox je mahnuo rukom prema njegovom privatnom
uredu.
„Stvarno ćeš to napraviti?“
Lucky je mislio da će Shade biti zadovoljan njegovom odlukom;
umjesto toga mrštio se sve više svake sekunde.
„Da.“
„Kako ćeš uvjeriti te uštogljene Đakone da te vrate u crkvu?“
„To je lagano. Neće me odbiti, jer sam saznao njihove tajne dok sam
bio svećenik. Samo ih moram podsjetiti da nemam obavezu čuvati tajne
ako nisam svećenik. Ako budem ponovo svećenik, imati ću obavezu da
se pobrinem da sve njihove tajne ostanu privatne.“
„Zlatno pravilo: počeši me za jaja ili ću ti odsjeći kurac.“
„Točno tako. Vidimo se kasnije u klupskoj kući.“
Lucky je otišao u Knoxov ured, pokazao je Sissy da izađe i zatvorio
vrata za njom. Očekivao je da će se morati malo više potruditi da se vrati
na mjesto svećenika ali ni jedan od đakona mu nije stvarao probleme.
Laknulo im je jer više neće morati slušati propovijed od različitih
svećenika. Samo je jedan postavio pitanje o The Last Ridersima.
„Tvoja povezanost s njima može otežati vraćanje na mjesto svećenika.“
Angus Berry je izrekao strahove koje su imali i ostali đakoni.
„Razumijem i preselit ću se nazad u crkvu. Moja buduća supruga i ja
se veselimo jer ćemo moći služiti zajednici.“
„Ženiš se?“ Lucky je mogao zamisliti kako se njegove dugačke, sive
obrve podižu.
„Willa i ja se planiramo vjenčati za dva tjedna.“
„Ženiš se s Willom?“ Agnus mu nije ostavio vremena da odgovori.
„Ona je slatka djevojka. Napravila mi je tortu za sedamdeset peti
rođendan i nije naplatila mojoj ženi. Nisi mogao bolje izabrati.
Prokletstvo... ispričavam se. Napokon ću se ponovo veseliti
propovijedati. Svećenici koji su dolazili i Merrick su držali propovijedi
od kojih me je zabolio želudac. Moje dupe ne može više podnijeti
dugačku propovijed.“
Lucky se nasmijao. „Imat ću to na umu kad budem pisao svoju.“
„Napravi tako i stavit ću dodatnih pet dolara za milostinju.“
Naš svet knjiga

Lucky je prekinuo poziv s osmijehom na licu. Nije dugo trebalo da

osmijeh nestane kad je utipkao sladeći broj.
Glas koji je odgovorio na poziv je bio grub i kratak. „Što hoćeš?“
„Colt, trebam uslugu.“
„Kako to da ti i The Last Ridersi zovete samo kad nešto trebate?“
„Zato što te ne podnosimo.“ Iskreno je rekao Lucky.
Mrtva tišina je bila na drugom kraju linije.
„Ni ja ne podnosim vas kreteni. Što hoćeš?“
„Ženim se.“
„Bridge zna?“
„Ne još.“
Lucky je pobijedio kad je čuo uzdah.
„Što hoćeš?“
Naš svet knjiga

Willa je nahranila i stavila mlađu djecu da spavaju. Leanne i Charlie su

izgledali iscrpljeni pa su je poslušali i otišli se odmoriti u svoje krevete. I
ona je bila umorna, ali umjesto da legne, razletjela se po kući i
pospremala.
Maknula je kosu s lica, uspravila i skamenila se kad se začulo zvono
na vratima. Možda će otići ako ne otvori. Nije željela vidjeti ni Luckyja ni
Floru. Željela je leći u krevet i pokriti se preko glave.
„Otvori vrata Willa.“ Zahtijevao je Lucky.
Willa se uspravila i rekla sama sebi da to može podnijeti.
Zinula je od iznenađenja kad je otvorila vrata. Lucky je stajao na
vratima u odijelu koje je nosio dok je bio svećenik. Bila su joj poznata sva
skupa odijela jer ga je pozorno promatrala svake nedjelje tako da je
upamtila svaki detalj na njemu.
Zakoračila je unazad i pustila ga u kuću. Pobrinula se da se odmakne
dovoljno, tako da se slučajno ne dotaknu.
„Gdje su djeca?“
„Otišli su da spavaju.“ Zatvorila je vrata dok je on išao prema dnevnoj
sobi.
„Molimo se da se ne probude dok Flora ne ode.“ Lucky je dobacio.
„To nije lijepo,“ namrštila se Willa.
„Što ih manje Flora vidi to bolje.“ Lucky je sjeo na kauč. Namještaj sa
cvjetnim uzorkom činio se smiješnim u usporedbi s njegovim mišićavim
tijelom. „Jesi li spremna za nju?“
„Koliko mogu biti.“
Kad ju je Lucky sumnjičavo pogledao zagladila je košulju i povukla ju
dolje na svoje traperice.
„Imamo nekoliko minuta vremena, zašto se ne bi otišla istuširati i
presvući u onu plavu haljinu s crnim remenom?“
„Nisam ju neko vrijeme nosila. Malo je uska.“ Bilo ju je sram priznati.
Nosila je tu haljinu samo jednom u crkvu.
„Savršeno. Obično je tvoja odjeća toliko široka da se ne može vidjeti
imaš li uopće grudi.“
Willa se zacrvenila zbog njegovog komentara.
Otvorila je i zatvorila usta, a njegove usne su se trzale zbog njene
reakcije. Bio je u pravu, njena odjeća je bila široka zbog čega je izgledala
Naš svet knjiga

još deblje. Haljinu je kupila kad je imala najmanje kila od kad je završila
srednju školu. Lucky je u to vrijeme izlazio s Beth Cornett i izgledalo je
kao da su u ozbiljnoj vezi.
Kad ju je zadnji puta probala bila je preuska na grudima. Smanjila je
dijetu kad je Lucky prestao obavljati dužnost svećenika. A potpuno je
odustala od dijete i navalila na sladoled kada je primijetila da Lucky
posjećuje Jennu.
Prestala je ići u crkvu prije nego se povukao sa dužnosti svećenika, ali
se svejedno šokirala kad je vidjela da posjećuje ženu u njenoj kući u
trapericama i kožnoj jakni.
Prezirala je samu sebe jer je pratila koliko je vremena provodio u kući
njene susjede i davila se u sladoledu s komadićima čokoladnih keksa dok
je gledala Jennu kako mu maše na odlasku. Izraz njihovih lica je govorio
sve što je trebala znati.
Zbog toga se osjećala još gore nego kad je prije nekoliko godina
saznala da izlazi s Beth. Izlazili su samo nekoliko mjeseci. Willa je
pokušala učiniti sve što je mogla da kopira Beth, čak je i kosu obojila u
plavo. Smršavila je, čak je kupila i slične haljine.
Lucky je nikad nije primjećivao. Ni jedan muškarac ju ne bi primijetio
pokraj Beth koja je bila pojam ženstvenosti i muškarci su je uvijek željno
promatrali. Willu, osim ako im nije trebala da nešto ispeče, izbjegavali
su. Nikad neće zaboraviti kad je bila u trgovini s namjernicama i prošla
pokraj muškarca za kojeg je ispekla nekoliko torti. Nasmiješila mu se i
htjela ga je pozdraviti, ali on se naglo okrenuo i što je brže mogao otišao
od nje.
„Presvući ću se. Doći ću odmah.“ Willa se ispričala, ustvari sretna jer
se može odmaknuti od njega dovoljno dugo da se sabere.
Dok se presvlačila pažljivo je posložila svoje misli. Znala se izgubiti
kad bi joj posvetio pažnju i nadala se da će njena umna vježba učiniti da
se doima više sabrana.
Problijedjela je kad se vidjela u ogledalu. Lucky se sigurno prestrašio
kad mu je otvorila vrata. Njena smeđa kosa je bila zapetljana u visokom
repu, na njenoj plavoj košulji bile su mrlje od umaka za špagete koji je
napravila za ručak i primijetila je blagi miris češnjaka.
Nitko, zdrave pameti, ne bi povjerovao da je sofisticiran čovjek koji
sjedi dolje njen zaručnik. Istuširala se što je brže mogla, skoro se
pokliznula dok je izlazila iz tuša, a potom se skoro spržila strujom dok je
sušila kosu i prala zube istovremeno.
Naš svet knjiga

Stavila je maskaru i obukla plavu haljinu koju je Lucky spomenuo.

Obula je odgovarajuće cipele prije nego se ponovo suočila s ogledalom.
Sjela je na rub kreveta i skoro zaplakala. Samo jednom, željela se
pogledati u ogledalo i shvatiti da joj se sviđa to što vidi.
Morat će se presvući, haljina joj je bila još uža nego što se sjećala. Sama
je kriva. Zar su joj stvarno trebale špagete za ručak? Planirala je pojesti
samo salatu, ali miris od kojeg joj je krenula slina slomio je njenu odluku.
Imala je odlučnost zeca da koristi zaštitu od trudnoće.
Kad je krenula skinuti haljinu, čula je zvono, shvatila je da nema
vremena. Složila je bezizražajan izraz lica i napustila spavaću sobu.
Lucky je pusto Floru u kuću i sjedili su jedno pokraj drugoga na
kauču. Pružao joj je debelu kovertu.
„Ovdje ima dovoljno adekvatnih preporuka,“ izjavio je Lucky.
Flora, koja je uvijek imala kiseo izraz lica kad je kontaktirala s njom,
sad se graciozno smješkala i treptala svojim namazanim trepavicama.
Willa je prošla pokraj kauča, planirala je sjesti u fotelju, ali Lucky ju je
uhvatio i povukao da sjedne pokraj njega. Poskočila je kad je opušteno
stavio ruku na njeno bedro, prstima ju stisnuo.
„Koliko dugo se viđate?“
„Willa je kutkom oka gledala Luckyja, nije znala kako odgovoriti na
Florino pitanje.
„Viđamo se povremeno već neko vrijeme.“ Tehnički, nije lagao.
Obmanjivanje žene protivilo se svemu u što je Willa vjerovala, ali kad
se sjetila kako Westovi uzimaju djevojčice umirila joj se savjest.
„Shvaćam.“ Flora je otvorila kovertu i izvadila snop papira. „Willa ti si
puna razumijevanja. Vidjela sam te,“- pokazala je na Luckyja- „s
nekoliko žena u gradu.“
Willa je duboko u sebi znala da nema teorije da itko povjeruje da su
ona i Lucky u vezi.
„Ne poričem da je to nije bila ljubav na prvi pogled. Bojim se da ću se
morati jako potruditi da uvjerim Willu da ću biti dobar suprug. Ona je
posebna žena i morat ću dokazati i Willi i Bogu da sam dostojan da
budem njen partner.“
Willa je održala smiješak zamrznut na licu unatoč zaprepaštenju koje
je osjećala kad je Lucky sebe istaknuo kao onoga koji nije dobar za nju.
Flora je pročitala papire, problijedjela je prije nego ih je ponovo složila
i vratila u kovertu. „Dati ću ove papire svom nadzorniku, ali ne
očekujem nikakve probleme jer si dao zapanjujuće dobre osobne
Naš svet knjiga

preporuke. Ispričavam se ako sam te uvrijedila Willa. Čestitam vam na

zarukama. Nadam se da ću biti pozvana na vjenčanje?“
Ovog puta Willa nije uspjela sakriti šok zbog Florinih riječi. “Nisam
razmišljala toliko daleko.“ Započela je Willa.
„To će biti privatni obred, ali bili bi sretni ako bi došla na prijem koji
ćemo imati u crkvi.“ Ubacio se Lucky. Ustao je nasmiješivši se Fori
svojim zgodnim osmijehom zbog kojeg se zacrvenila dok je ustajala.
„Pobrinuti ću se da dobiješ pozivnicu.“
„Sad imam dvije stvari kojima se mogu radovati: to što se vraćaš u
crkvu i vjenčanje.“
Willa je otišla do vrata, poželjela je moliti ženu da ostane. Nije željela
ostati sama s Luckyjem. Znala je da moraju razgovarati kako da se
izvuku iz ovog nereda, ali mogla mu je ponuditi da se nađu u zalogajnici
ili kod Kinga gdje će biti drugih ljudi koji bi mogli ublažiti njegov utjecaj
na nju.
Willa je stajala i gledala u zatvorena vrata. Slušala je Luckyjeve korake
kad se vraćao u dnevnu sobu.
„Vjerujem da je otišla.“
Zbog Luckyjevog zabavljenog glasa Willa se okrenula.
„Kako ćemo se izvući iz ovoga? Oboje ćemo završiti u zatvoru zbog
prevare.“
„Ne idemo u zatvor.“ Razuvjerio ju je Lucky.
„Ljudi zbog prevare idu u zatvor.“
Lucky je odmahnuo glavom. „Kakva prevara? Parovi se stalno
zaručuju.“
„Ali mi nismo zaručeni. Kad se ne budemo vjenčali, ljudi će znati da
lažemo. Moram unajmiti privatnog istražitelja da nađem ujaka od djece.
Možda ga stignem naći na vrijeme i nitko neće saznati istinu. Možemo
svima reći da si se predomislio.“
„Smiri se. Već imam nekoliko ljudi koji traže njihovog rođaka.“
Nagnuo je glavu na stranu. „Zašto ne bi rekli da si ti prekinula sa
mnom?“
Willa je preokrenula očima. „Nitko ne bi povjerovao u to.“
„Dosta mi je što se stalno ponižavaš. Nemoj to više raditi.“
Willa je osjetila hladnoću zbog njegovog nezadovoljstva i zadrhtala.
Očajna, promijenila je temu.
„Hvala ti što si mi pomogao da zadržim djecu i što si pronašao mjesto
za Sissy. Znam da joj je žao zbog njenih postupaka.“
Naš svet knjiga

„Ne, nije joj žao. Nisam ovo napravio zbog djece i prokleto sigurno
nisam zbog Sissy. Učinio sam to zbog tebe.“
„Zašto?“ zbunila se. Zašto bi Lucky pomogao njoj.?
„Jako si se trudila da održiš tu obitelj na okupu. Oni su tebi dužni ne ti
njima. Lewis te je napao. Nitko te ne krivi što si ga ubila.“
„Ja krivim samu sebe. Trebala sam ga udariti pištoljem, pokušati ga
onesvijestiti.“ Kupila je pištolj kako bi se zaštitila. Lewis je postajao sve
zahtjevniji, preplašio ju je, pa ga je kupila. To je odluka zbog koje će žaliti
dok je živa.
„Što da ga nisi upucala? Mogao ti je oteti pištolj i ubiti te?“
„Da barem nikad nisam kupila taj pištolj.“
„Zašto? Poslužio je svojoj svrsi. Zaštitio je Rachel i tebe. Što da ga nisi
imala tog dana?“
Rachel bi bila mrtva, a i ona isto. Lewis je tog dana imao nekakav
luđački pogled. Willa ga je viđala svaku noć u svojim noćnim morama.
„Ne možeš vratiti metak Willa. Nažalost nema popravka kad je život u
pitanju.“
„Ne, nema.“ Složila se Willa.
„Budući da si već spremna, predlažem da uzmemo djecu i odemo van
na večeru. Moramo dopustiti ljudima u gradu da nas vide zajedno. Idi
probudi djevojčice, a ja ću Charlia.“
„Ali imam narudžbe za sutra koje moram završiti.“
„Pomoći ću ti kad se vratimo.“
„Pomoći ćeš mi?“
„Mogu čuvati djecu i zabaviti ih. Kasnije ih staviti u krevet. Tako će se
početi privikavati na mene.“
„Zašto se moraju navikavati na tebe? Morati ćemo se pretvarati da
smo prekinuli za dva tjedna.“ Willa je razmišljala koliko teško će biti da
se izvuku iz laži koje su rekli.
„O tome ćemo brinuti kad dođe vrijeme za to. Trenutno je najvažnije
da uvjerimo socijalnu službu da nam povjeruje.“
Willa je kimnula glavom. Prijetnja da bi Westovi mogli uzeti
djevojčice, je jedini poticaj koji je trebala da nastavi s pretvaranjem da su
zaručeni. Probudila je još pospane djevojčice.
„Stvarno idemo na večeru s Luckyjem?“Pitala je Leanne ustajući iz
kreveta kad joj je Willa rekla gdje idu.
„Da.“ Odgovorila je, oblačeći Chrissy i Caroline u toplu odjeću.
„Zašto nas želi odvesti na večeru?“ Pitala je Leanne iskačući iz kreveta.
„Želi vas sve bolje upoznati.“
Naš svet knjiga

„Sissy nas je uvalila u veliku nevolju, zar ne?“

„Da i Lucky želi pomoći.“ Willa je ozbiljno promatrala djevojku.
„Leanne ako želiš ostati zajedno s djevojčicama i Charliom, moramo
pokazati da se mogu brinuti za tebe i djecu. Možeš li mi molim te pomoći
s tim?“
Leanne je pognula glavu, nije ju htjela pogledati u oči. „Stvarno mi je
žao Willa. Nisam mislila da će nas odvesti. Nisam trebala dopustiti Sissy
da me nagovori da šutim i ne kažem ti da će pobjeći.“
„Mogla se naći u stvarno lošoj situaciji i biti povrijeđena.“
„Shvaćam to. Bila sam glupa.“
„Nisi bila glupa, samo si željela usrećiti svoju stariju sestru.“ Willa joj
je dala četku za kosu nakon što je počešljala djevojčice.
„Spremna?“ Willa je pitala prestrašenu djevojku kad je završila s
češljanjem.
Bez sestre, druga djevojka se pojavljivala iako Willa nije željela misliti
da Sissy loše utiče na Leanne.
Na donjem katu, Lucky je čekao s Charliem koji nije mogao skriti svoje
uzbuđenje što ide van s velikim čovjekom koji je strpljivo čekao pokraj
vrata.
Willa je uzela svoju torbicu držeći djevojčice za ruke dok je Lucky
prišao i uzeo Chrissy za ruku.
„Leanne, uzmi Caroline.“ Leane je uzela Caroline za ruku dok su
izlazili kroz vrata.
„Ja sam ju držala,“ bunila se Willa.
„Leanne je može staviti u auto.“ Lucky je zatvorio vrata za njima.
Willa je krenula prema svome autu kad ju je Lucky zaustavio.
„Uzeti ćemo moj auto.“
Willa se zaustavila, navikla je na njega na motoru. Pogledala je prema
rubu ceste i vidjela veliki, crni Yukon parkiran.
„Caroline i Chrissy trebaju dječje sjedalice.“
„Knox ih je stavio na zadnje sjedalo.“ Rekao je Lucky otvarajući zadnja
vrata.
Willa je stajala sa strane i gledala kako je prvo vezao Chrissy, a zatim
Caroline u njihove sjedalice. Zatim su Leanne i Charlie ušli u auto.
„Vau, svatko ima svoje sjedalo.“
„Imali ste svoje sjedalo i u mom kombiju.“ Podsjetila ih je Willa dok je
ulazila u SUV kad joj je Lucky otvorio vrata. Bilo je tijesno, ali su svi stali.
Charlie je šutio i vrpoljio se u svom sjedalu.
„Gdje želite jesti?“ pitao je Lucky sjedajući za volan.
Naš svet knjiga

„Bilo gdje je u redu.“

„Zalogajnica.“ Leanne i Charlie su odgovorili sa zadnjeg sjedala.
Lucky je podigao obrvu i pogledao ju čekajući njen odgovor.
„Zalogajnica je i meni u redu,“ nasmiješila se Willa, željela je usrećiti
djecu da zaborave prethodnu noć.
Zalogajnica nije bila daleko. Kad su se parkirali, Willa je zadnja izašla
iz auta, Lucky joj je otvorio vrata s Chrissy u rukama.
„Dolaziš?“ Zbog njegovog upitnog pogleda nije se nimalo smirila.
„Moram li?“
Lucky joj se široko nasmiješio, „Mislim da je ovo prvi puta da si se
našalila u mom društvu.“
Willa je izašla iz SUV-a i zatvorila vrata. „Nisam se šalila.“
Promrmljala je.
„Jesi li nešto rekla?“
„Rekla sam da imaju posla večeras“
„Obično imaju subotom uvečer.“
Zaustavili su se na ulazu, tražeći slobodan stol, ali trebalo je nekoliko
minuta da se jedan oslobodi. Willa je osjetila znatiželjne poglede
usmjerene prema njima dok su čekali, tako da joj je laknulo kad ih je
konobarica otpratila do stola u zadnjem dijelu.
Mlađe djevojčice su se smjestile za stol prije nego je Willa sjela. Lucky
je sjeo pokraj nje, a Leanne i Charlie preko puta. Pokušala se opustiti kao
da je normalno da sjede za stolom s Luckyjem.
„Znate li što želite naručiti ili biste radije razmislili pa da se vratim
kasnije?“ Pitala je konobarica.
„Možemo naručiti da ne moraš dva puta dolaziti.“
Willa je vidjela zahvalan osmijeh na Ginny. Nije znala da je djevojka
koja je bila udomljena kod Westovih počela raditi ovdje.
Willa je naručila hranu za Chrissy i Caroline i pustila Charlie i Leanne
da naruče za sebe. Lucky je naručio odrezak i pomfrit.
„A ti Willa?“ Ginny ju je pogledala s iščekivanjem.
„Ja ću samo kavu.“
„Donesi joj isto što i meni.“ Lucky je zatvorio jelovnik, predao ih
Ginny koja je žurno otišla prije nego je Willa mogla promijeniti
narudžbu.
„Nisam gladna. Obilno sam ručala.“ Odbrusila je Willa.
„Ovo je večera. Ako ne budeš mogla sve pojesti ja ću dovršiti.
Pregladnio sam. Bio je ovo dug dan.“
Naš svet knjiga

Willa se grozno osjećala. Da joj nije pomogao, sad bi sjedila sama kod
kuće. Plakala bi do iznemoglosti zbog djece koja su sretna sjedila za
stolom pokraj nje. Lucky je izgledao iscrpljeno.
„Žao mi je. Nisam željela zvučati kao vještica.“
„U redu je. Vjerujem da si imala užasnu noć. Nikad se ne zamaram
ženinim ponašanjem. Mogu se brinuti za sebe.“
Willa je kimnula glavom. U to nije uopće sumnjala.
Nije trebalo dugo da im hrana stigne. Mlađe djevojčice su se igrale sa
svojom hranom više nego su jele, ali atmosfera za stolom nije bila
neugodna kao što je Willa mislila da će biti.
Gosti restorana su s vremenom prestali gledati u njih, uspjela se
opustiti i pojesti većinu svog obroka. Lucky je svoje pojeo i naslonio se
uživajući u svojoj kavi.
„To te neće držati budnim večeras?“
„Šest šalica me ne bi uspjelo držati budnim večeras.“
„Nisi dobro spavao?“
Luckyjevo lice je postalo bezizražajno kad je pokazao Ginny da
donese njihov račun. Willi nije promakla napetost na ženinom licu kad je
stavila račun na stol.
„Nisam znala da radiš ovdje,“ nježno je rekla Willa.
Ginny je usporila u svojoj žurbi da posluži druge goste. „Dobila sam
otkaz na prošlom poslu.“
„Pitala sam se gdje si kad sam zadnji puta bila u uredu osiguranja.“
Ginny nije objasnila zašto je dobila otkaz i Willa nije htjela dalje ispitivati
samo je suosjećajno kimnula glavom. Teško je kad tvoj prihod ovisi o
drugome.
„Moram raditi dva posla da nadoknadim gubitak. Radim u kazalištu.“
„Mogu misliti da nije lako raditi dva posla.“
„Radije ću raditi na četiri posla nego trpjeti onog starog Dawkinsa.“
Willa ju je mogla razumjeti. Carter Dawkins je bio nesimpatičan kao i
njegov sin.
„Nisam te željela uzrujati. Ako ti ikako mogu pomoći javi mi. Ako
otvorim pekarnicu kao što planiram, možda ti mogu ponuditi posao. Ali
trebat će mi još vremena.“ rekla je Willa nesigurno.
Ženino lice je zasijalo. „Javi mi. Ne smeta mi ovaj posao, ali u
klizalištu radim treću smjenu.“
„Bit će mi drago da te zaposlim.“
„Hvala Willa. Čula sam da si se zaručila. Čestitam.“ Rekla je.
Naš svet knjiga

„Hvala.“ Treepointske tračare su naporno radile. „Vidimo se sutra u

crkvi.“
Ginny je otišla poslužiti druge stolove.
„Uvijek pokušavaš svima pomoći, ali mrziš prihvatiti pomoć od bilo
koga.“ Lucky se sagnuo i uzeo Chrissy.
„Treba joj pomoć. Izgledala je iscrpljeno.“ Jednostavno je odgovorila
Willa.
„Tko će tebi pomoći?“ Lucky se uozbiljio.
„Mogu ja sama. Imam tajno oružje.“
„Imaš?“
„Da, djevojčice se smire barem na sat vremena na dan.“
Usta su mu se trznula. „Što je tvoje tajno oružje?“
„Peppa Pig. Snimila sam sve epizode.“ S žarom je rekla Willa.
Glasno se nasmijao kad je stao da plati račun.
Osjećajući da je opet u centru pažnje, Willa je požurila van da ga
pričeka i skoro je naletjela na muškarca i ženu koji su ulazili u
zalogajnicu.
„Gledaj gdje ideš!“
Willa se naglo zaustavila na Jenninu grubu zapovijed.
„Žao mi je. Nisam te vidjela.“ Privukla je Caroline bliže sebi da
napravi više mjesta za Jennu i Curta Dawkinsa da mogu proći.
Curt je držao vrata otvorenim za Jennu koja je prolazila pokraj nje,
namjerno je gurnula Willu korak unazad. Willa je uzdahnula kad je
Carolene pala.
Jenna se nije zaustavila, zlobno se nasmiješivši preko ramena. Willu je
prožeo bijes.
„Leanne odvedi Caroline i Charlia u auto.“
Prije nego je djevojka uspjela bilo što reći Willa je ušla kroz vrata za
Jennom i Curtom.
Lucky se okretao oko blagajne i upitno je pogledao kad je Willa prošla
ispred Jenne i stola.
„Ako mene ne voliš to je u redu, ali da se više nikad nisi usudila
dodirnuti ijedno dijete.“
Jenna je oprezno pogledala Luckyja. „Bilo je slučajno.“
„Obično kad slučajno nekog gurneš ispričaš se.“
Nije se ispričala i Willa je vidjela da ni neće.
„Ako imaš problema sa mnom, raspravi ga sa mnom, ali nemoj nikad
pomisliti da ću stajati i gledati kako povređuješ nekoga do koga mi je
stalo, samo da bi mene povrijedila.“
Naš svet knjiga

„Nemam problem s tobom Willa. Nisi mi toliko bitna.“ Odlučno je

rekla Jenna.
„Osjećaj je obostran.“ Willa je grubo prošla pokraj nje, jednom u životu
sretna zbog svoje težine. Gurnula je Jennu prema praznom stolu i Jenna
bi pala da ju Curt nije uhvatio za ruku. Willa je čekala Jenninu reakciju,
tvrdoglavo je stajala i nije htjela otići dok Jenna ne ode.
Žena je povratila ravnotežu i pogledala ju s mržnjom.
„Idemo jesti Curt.“ S tom izjavom par je otišao.
„Želiš ići za njom i prebiti je, zar ne?“
Willa je udahnula na Luckyjev zabavljen komentar.
„Ne psuj pred Chrissy.“ Odgovorila je.
„Da gospođo.“
Frustrirano ga je pogledala prije nego je izašla kroz vrata. On je bio
kriv zato što ju je žena mrzila. Jenna je bila srdačan, skoro prijateljski
susjed do dana kad je Luckyjev motor bio išaran sprejom. Willa je
vjerovala da je Jenna krivila nekoga od djece za štetu. Koliko je znala
Jenna je mogla misliti i da je ona to napravila.
„Što je napravila da te toliko razljutila?“
„Srušila je Caroline,“ odgovorila je Willa. Njena zabrinutost za malenu
djevojčicu je još više porasla kad ju je vidjela kako stoji pokraj Leanne.
„Zašto bi željela povrijediti Caroline?“
„Nije. Željela je povrijediti mene.“ Willa je uzela Caroline, maknula joj
kosu s vlažnih obraza. „Jesi li dobro dušo?“
Caroline je kimnula, stavila je palac u usta. „Želim svoju dekicu.“
„Čim dođemo kući.“ Obećala je Willa.
Lucky je svezao djevojčicu u sjedalicu dok je Willa ulazila u auto. Kad
je Lucky sjeo u auto mirno je sjedio prije nego je upalio SUV.
„Razgovarat ću s Jennom i pobrinuti se da te više ne uznemirava.
Nećeš je morati još dugo trpjeti. Odlučila se odseliti.“
„Nemoj se zamarati. To će samo pogoršati situaciju. Već misli da sam
susjed iz pakla. Zato se vjerojatno odlučila odseliti.“
„Sumnjam da je to razlog, ali ako te opet pokuša povrijediti, saznat će
točno što pakao znači.“ Zbog Luckyjeve žestine Willa se na trenutak
zabrinula za Jennu dok nije shvatila da je smiješna.
Lucky se možda u zadnje vrijeme druži s The Last Ridersima, ali
svećenik je stalno propovijedao o nasilju u svojim propovijedima.
Ozbiljno je sumnjala da bi mogao i muhu povrijediti. Pokušala je
ignorirati svoj unutarnji glas koji joj je govorio da je propovijedao i protiv
promiskuiteta također.
Naš svet knjiga

Lucky je hodao naprijed kroz prepunu crkvu. Sa svim klupama koje su

bile popunjene osjetio je kako ga savjest peče zbog dobrodošlice koju su
mu župljani iskazali.
Stao je za propovjedaonicu i okrenu se prema gomili koja ga je željno
čekala. Svi su čekali da čuju njegovu propovijed. Rukama se uhvatio za
stranice drvenog pulta, klizeći po glatkom drvetu koje je dodirivao svake
nedjelje dok je bio svećenik. Zatim je pogledom prešao preko svoje
publike: Winter, Beth, Evie, Lily koja je držala svoje dijete u rukama,
Lucky je progutao knedlu zbog njenog sretnog osmijeha. Osjećao se
slabim kad god je pogledao u njene ljubičaste oči.
Nikad neće biti čovjek kakav je ona mislila da je, i osjećao se kao
propalica svaki puta. Ne samo zbog nje, već zbog svih prisutnih koji su
željeli da ih on vodi i usmjerava. Kako može njima pomoći da pronađu
svoj put kad je on bio izgubljeniji od njih?
Pogled mu je otišao prema Willi koja je sjedila u prvom dijelu između
Caroline i Chrissy kao što ju je i zamolio. Leanne i Charlie su upotpunili
sliku obitelji, koju sebi nikad neće dopustiti da ima.
Lucky je pognuo glavu i čuo je župljane kako čine isto. Ponovio je istu
molitvu kojom je uvijek započinjao misu i podigao glavu.
„Isplanirao sam propovijed za danas, želio sam vam se zahvaliti što
ste me primili nazad u crkvu. Planirao sam objasniti svoje postupke
zadnjih nekoliko mjeseci i tražiti oprost od Gospodina i Vas.“ Prsti su mu
pobijelili jer je čvrsto stiskao pult.
„Volim biti svećenik. Uvijek sam volio. To je nešto što me vuče, ali u
isto vrijeme sam u ratu sam sa sobom. Želim ostati vaš svećenik, ali da
bih to mogao ne želim biti osuđen vašim mišljenjem kako bih trebao
živjeti kao sluga Gospodnji. Naša vjera u Boga nas je okupila ovdje. Ako
me želite osuđivati onda ocjenjujte moj posao kao svećenika u prošlosti i
budućnosti. Ako ste nezadovoljni time onda sam beskoristan crkvi kao
vođa koju treba.“
Lucky je otvorio svoju Bibliju i počeo čitati pogledavši u Willu.
Nasmiješila mu se plašljivo kao i uvijek, zatim skrenula pogled kao da se
boji da će pročitati previše.
Večer prije je proveo u njenoj kući igrajući se s djecom, zatim ih
spremio za spavanje dok je ona pekla kolače. Miris je ispunio kuću dok
Naš svet knjiga

su se djeca smijala. To je dozvalo sjećanje na njegovo djetinjstvo i nije

zažalio jer je reagirao kako bi im pružio sigurnost.
Westovi su sjedili u sredini crkve, pobožnost je praktički curila iz njih,
dok iznutra, zbog ružnoće njihovih duša želio ih je izbaciti iz crkve.
Obećao je da neće nikada otkriti njihove tajne i neće, ali čvrsto je vjerovao
da će ih Bužija pravda čekati kao što će i njega.
Pretvarao se da Willa nema nikakav utjecaj na njega, ostavio ju je
kratkim pozdravom. Međutim, cijelo vrijeme je želio odvesti ju sa sobom
u klupsku kuću i zabarikadirati ih u svoju sobu dok ne sazna sve što želi
znati o njoj.
Koliko su mekane njene grudi? Jesu li joj usne stvarno onako ukusne
kao što se sjećao? Hoće li se njena pičkica otvoriti prema njemu od
potrebe ili će biti uska od straha zbog načina na koji ju je želio jebati?
Lucky je skrenuo svoje misli od požudom ispunjenih slika koje su
pokušavale preuzeti čednije misli u koje je želio uvjeriti svoje župljane.
Bio je spreman kladiti se u svoj motor koji je toliko volio da bi imao
razuzdaniju publiku kad bi opisao nečiste želje za Willom s kojom se
stalno morao boriti. Zatim je završio službu, pokazao je orguljašu da
zasvira. Napustio je oltar, prišao Willi i uzeo ju za ruku. Odmahnula je
glavom, ali se ipak ustala sa sjedala.
„Dođi stani pokraj mene. Leanne povedi Chrissy, a ti Charlie drži
Caroline.“ Mala grupa je krenula prema vratima i zaustavila se.
„Ja ne mogu ovo učiniti.“ Mrmljala je Willa sebi u bradu.
„Da, možeš. Samo se smješkaj, a ja ću odraditi ostalo“ uvjeravao ju je.
Župljani su stali u red kako bi razgovarali s Luckyjem. Kutkom oka je
vidio kako se Willa neodlučno smješka svakom župljanu.
Drake Hall, i njegov sin Jace, i Jaceov prijatelj Cal su bili prvi u redu.
Drake se sagnuo i poljubio Willu u obraz. „Čuo sam dobre vijesti.
Čestitam vam oboma.“ Drake je je pružio ruku i rukovao se s Luckyjem.
Zatim su dvojica mladića slijedili njegov primjer. „Willa zašto mi nisi
rekla da vas dvoje izlazite?“
„Željela se odlučiti hoće li se nastaviti viđati sa mnom. Willa je žena
koju je bilo teško uvjeriti, ali konačno sam uspio uvjeriti ju da ću biti
dobar suprug.“ Lucky je namignuo Drakeu pružajući utisak da ga je
Willa pustila da se koprca kao riba na udici.
„Vrijedna je truda to je sigurno.“ Drakeova ruka je stisnula jače
Willinu i povukao je bliže i zagrlio je.
Luckyjeve usne su se stisnule u tanku liniju, rukom ju je obuhvatio oko
struka i privukao bliže sebi i dalje od Drakea. „Da, jeste.“
Naš svet knjiga

Drake je shvatio upozorenje i otišao dalje s Jaceom i Calom.

Žene iz župe su bile sljedeće, preplavile su Willu zagrljajima i dobrim
željama.
„Jeste li već dogovorili datum?“ Winterin glas se glasno čuo iznad svih
ostalih.
„Ne...“ započela je Willa.
„Da. Šesnaesti Studeni. Želimo proslaviti Dan zahvalnosti kao obitelj.“
Žene su ga zaprepašteno gledale kad je rekao da će se vjenčati tako brzo.
„To nam ne ostavlja puno vremena za planiranje.“ Beth je zagrizla
usnicu i odlučno pogledala Willu. „Sve ćemo riješiti. Ako smo uspjeli
organizirati Lilyno vjenčanje za 48 sati, možemo organizirati vjenčanje
kojeg ćeš pamtiti. Imamo dva tjedna vremena.“
Lucky se namrštio. „Ne želimo ništa posebno. Mislili smo otići u
matični ured i poslije toga imati prijem u crkvi.“
Žene su ga gledale kao da mu je narasla druga glava. Očekivao je da će
ga Willa tako gledati, ali ona je kimnula glavom slažući se s njim.
„Nijedno od nas ne želi veliko crkveno vjenčanje.“ Rekla je Willa i
prekinula neugodnu tišinu.
„Jesi li sigurna? Plakala si kao beba na Lilynom vjenčanju.“ Zbog
Bethinog komentara žene su se okružile, pokušavajući je uvjeriti da ima
formalnije vjenčanje.
Konačno, Willa je podigla ruku i dala znak ženama da je saslušaju.
„Plakala sam jer je Lilyno vjenčanje bilo apsolutno prekrasno, ne zato
što sam željela isto takvo. Ustvari bih više voljela vjenčanje u proljeće, ali
Lucky i ja želimo provesti blagdane zajedno s djecom.“ To je bilo najviše
što je Willa ikad izgovorila odjedanput i izrekla je to čvrstim glasom
kako bi zvučalo uvjerljivije.
„Razumijem kako se osjećaš. Ni King i ja nismo imali veliko
vjenčanje.“ Evie se progurala na početak reda. „Zadržavamo cijeli red.
Budući da će se vjenčati, moramo joj barem organizirati djevojačku
večer.“
Willa je odbila tu ideju. „Imam jako puno posla trenutno. Ne bi mi baš
bilo zabavno.“
Evie je nastavila dalje kao da Willa nije ništa rekla. „Možemo u iduću
subotu u Kingovom restoranu. Na taj način trebaš se samo pojaviti. Ja ću
se pobrinuti za jelo i cugu.“
„Djeca...“
Naš svet knjiga

„Bit će mi drago da provedem noć kod tebe tako da se ne moraš

brinuti kad ćeš doći kući,“ Gospođa Stivens, njena susjeda preko puta
ulice je ponudila.
Nije se mogla sjetiti drugog izgovora i Willa je pristala.
„To nije bilo toliko teško zar ne? Ne brini se Willa, neće biti predivlje,“
obećala je Evie.
Willa je bila na nekoliko zabava s njima kad su je Lily i Beth pozvale i
na svima se zabavila unatoč tome što se osjećala kao da ne pripada tamo.
„Iščekivati ću je s veseljem,“ rekla je Willa i tako je i mislila.
Kad su žene produžile dalje, puštajući ostatak župljana da prođu,
odahnula je od olakšanja.
„To nije boljelo zar ne?“
„Ne.“ Willa nije priznala da je zbog njegove prisutnosti ostala mirna.
„Spremni djeco?“ Sad kad je misa završila, Willa je željela pobjeći
nazad svojoj kući.
„Gdje ideš?“ Lucky ju je zaustavio kad je krenula da uzme Chrissy i
Caroline.
„Idem se kući odmoriti. Danas imam slobodan dan.“
„Moraš ostati na druženju sa mnom. Zatim moramo otići i kupiti
prsten za tebe.“
„Ne trebam prsten.“ Protestirala je Willa.
„Nitko neće vjerovati da smo zaručeni ako nemaš prsten.“ Odlučno je
rekao Lucky.
Willa je pratila Luckyja u dvoranu za sastanke. Često puta je bila na
sastancima, uklopivši se u pozadinu. Danas su bili centar pažnje jer su
svi željeli čuti nove tračeve da ih mogu proširiti dalje.
Willa je odahnula kad se dvorana napokon ispraznila.
Djeca i ona su se požurili u Luckyjev terenac. Hvala Bogu, prijem
dobrodošlice zbog Luckyjevog povratka u crkvu i sjedenje na misi
iscrpilo je mlađu djecu pa su bili pospani. Zbog toga su zaspali na
stražnjem sjedalu dok je Lucky vozio van grada.
Willa se okrenula u svom sjedalu. “Gdje idemo?“
„Mislio sam da se odvezemo u Jamestovn i pogledamo, zlatarna radi
nedeljom.“
„Oh.“ Barem djeca neće biti nervozna jer su umorna.
Charlie je upalio DVD na zadnjem sjedalu i on i Leanne su počeli
gledati film.
„Nisam znala da imaš drugo vozilo.“
„Staro je dva dana.“ Odgovorio je Lucky.
Naš svet knjiga

Willa je tiho progovorila tako da ju djeca na zadnjem sjedištu ne čuju.

„Kupio si ga nakon što si rekao Flori da smo zaručeni?“
„Da.“
„Jesi li poludio?“
„Na sreću Willa, novac nije nešto o čemu moram brinuti. Kad naše
zaruke završe prodat ću ga ili ću ga zadržati za klub.“
Willa je gledala kroz prozor u krajolik pokraj kojeg su prolazili. Kako
se nije morao brinuti oko novca uz svećeničku plaću? Ali nije smatrala
da je se to tiče jer su njihove zaruke bile samo predstava zbog djece, a ne
prilika da zabada svoj nos u njegove privatne poslove.
„Jesi li stigla završiti kolače koje si sinoć pekla?“
„Da,“ zijevnula je Willa. „Jutros sam završila ukrašavanje prije nego su
se djevojčice probudile. Ne mogu baš puno toga napraviti kad su one u
kuhinji. Vole se igrati s kremama.“
„I ja također.“ Promrmljao je Lucky.
„Što si rekao?“
„Ništa. Rekao sam da su tvoji kolači stvarno dobri. Naporno si radila
na svom poslu. Jesi li već pronašla gdje ćeš otvoriti trgovinu?“
„Ne. Bio i u pravu; zgrada pokraj zalogajnice će zahtijevati previše
posla, a drugo imanje koje sam gledala je preskupo. Nastavit ću tražiti.
Naići ću na pravo mjesto.“ Rekla je. „Ionako mi možda neće trebati više
prostora. Ako pronađu rođaka od djece neću trebati dodatnu prostoriju.“
Lucky ju je kratko pogledao prije nego je vratio pogled na cestu.
„Willa moramo biti realni. Možda ga ne pronađu na vrijeme.“
Willi se zgrčio trbuh kad je njen najveći strah izašao na površinu.
„Već sam razmišljala o tome. Stvarno ne želim da Westovi uzmu
djevojčice. Znam da dolaze u crkvu ali...“ Willa je slegnula ramenima,
nije mogla reći točno što joj smeta kod njih a nije željela ispasti smiješna.
„Slažem se. Mislim da Westovi nisu najbolji za njih i ne želim da
Leanne završi u grupnom domu.“ Namrgođeno je rekao Lucky.
„I ja tako mislim. Pitala sam neke parove u gradu za koje mislim da bi
bili sjajni udomitelji, ali ideja da uzmu petoro djece je bila previše.“
„Za tebe nije bilo previše.“
„Vjeruj mi, bilo je teško. Umalo sam se nekoliko puta predala.“
„Zašto nisi?“
„Zato što ja znam kako je živjeti u domu u kojem nisi sretan i ne mogu
tako nešto učiniti djetetu kad sama mogu učiniti, a bude drugačije. Učinit
ću sve što treba samo da budu sretni.“
„Čak se i udati za mene?“
Naš svet knjiga

Šokirana, Willa je ostala bez teksta.

„Jer bi moglo doći do toga unatoč svim naporima koje Knox ulaže i
istražitelje koji traže njihovog rođaka, možda ga ne pronađu na vrijeme.“
„Možda možemo reći da smo se odlučili za duže zaruke.“
„Socijalna služba se složila da zadržiš djecu samo zato što ćemo se
brzo vjenčati. Ako pokušamo odgoditi mogli bi uzeti djecu dok se ne
vjenčamo.“
„Što ću napraviti?“ Pokušavala je razmišljati o drugim načinima da
spriječi da joj oduzmu djecu, međutim nije uspjela ništa smisliti.
„Možemo se vjenčati, a zatim tražiti poništenje kad im pronađemo
prikladan dom.“
Luckyjev prijedlog je bio zadnje što je očekivala.
„Zašto bi to napravio?“
„Ti nisi jedina koja želi pomoći. Nekoliko ljudi u zajednici bi ti
pomogli zadnjih nekoliko mjeseci da si im dopustila, ali sad nemaš
izbora. Ili ćeš prihvatiti moju pomoć ili ćeš izgubiti djecu.“
Willa je gledala dolje u svoje ruke. „Navikla sam se oslanjati samo na
sebe, ali bila sam u krivu. Da sam prihvatila pomoć možda sad ne bih
bila u ovoj situaciji. Nije mi jednostavno prihvatiti pomoć.“
Lucky je maknuo ruku s upravljača. „Što kažeš da se pouzdaš u mene
na neko vrijeme? Ako se mogu nositi s crkvom punom župljana mislim
da se mogu nositi i s onim što se nađe na tvom putu.“
Njegovo samopouzdanje je iritiralo Willu, tako da je odlučila da želi
vidjeti kako će se kurčeviti bajker nositi s pritiskom pod kojim ona živi.
Pitati Boga jesu li svi muškarci kreteni ili samo oni s kojima je
kontaktirala je još jedno od pitanja koje će dodati na svoju listu koja se
konstantno povećavala.
„Kreten.“
„Što si rekla?“
„Rekla sam dobro.“

***

„Što kažeš na onaj?“ Willa je pokazala na prsten s malim dijamantom

koji se nalazio na polici za povlačenje iz prodaje. Lucky je gledao u
prsten.
„Nije baš velik.“
„Ne želim veliki kamen. Biti će ga teže prodati.“ Ona i Lucky su držali
po jednu djevojčicu, a Leanne i Charlie su očarano gledali u staklene
police.
Naš svet knjiga

„Sviđa mi se onaj.“ Chrissy je izvadila palac iz usta dovoljno dugo da

pokaže veliki, ružičasti prsten s rubinom.
„To nije zaručnički prsten, ali i meni se sviđa crveni.“ Willa je jače
zagrlila malenu djevojčicu.
Osjetila je Luckyjev pogled na sebi dok je prolazila gore - dolje kroz
prolaze, gledajući u različite police.
Srednjovjekovna prodavačica je svoju pažnju fokusirala na Luckyja.
Da je Willa stvarno zaručena za Luckyja bila bi ljubomorna kao vrag
zbog pažnje koju je dobivao od nje. Umjesto toga, Willa je produžila kroz
odjeljak u kojem su bili skroz do kraja. Očito je bio pun skupljih
predmeta koje su imali u trgovini. Willa se htjela okrenuti kad je
ugledala prsten zbog kojeg je nenamjerno uzdahnula. Bio je od
ružičastog zlata s ružičastim dijamantom u sredini koji je bio okružen
manjim dijamantima. Nije bio kao drugo zaručničko prstenje. Bio je više
neozbiljan i ženstven i potpuno drugačiji od svega što je posjedovala, ali
odmah se zaljubila u njega.
„Sviđa ti se taj?“ pitao je Lucky.
Willa je poskočila. „Samo me šokirala cijena.“
Prodavačica je izvadila prsten iz kutije. „To je jedan od najskupljih
koje imamo u trgovini.“ Njen ponižavajući stav je pogodio Willu kao da
je dobila šamar u lice. Kad su stigli u trgovinu, žena nije pokušala skriti
svoju reakciju kad ju je Lucky predstavio kao svoju zaručnicu.
Zatim je izrekla cijenu zbog koje je Willa zakoračila korak unazad.
„Drugi prsten mi se puno više sviđa. Neće mi smetati dok kuham. Ne
nosim puno nakita.“
Jeftiniji nakit bi se uvijek polomio ili bi izgubio boju, a skupi nakit
kojim bi se ponekad počastila je uvijek bio izvan budžeta kad bi joj stigli
ostali računi.
„Onda ćemo uzeti onaj drugi.“
Prodavačica je vratila prsten nazad u kutiju, otišla do police na kojoj je
nakit za povlačenje iz prodaje i izvadila manji prsten. Lucky je izvadio
svoj novčanik.
„Koji ćeš uzeti?“ pitala je Leanne i prišla joj.
Pogledala je na pult, vidjela je prsten koji je stajao tamo i čekao da ga
spremi.
„Jako je lijep.“
Leannina reakcija nije smetala Willi. Odlučila je da će vratiti Luckyju
novac za prsten i koštao je točno onoliko koliko je imala na štednji.
Naš svet knjiga

Akontacija za njenu trgovinu će jednostavno morati pričekati dok ne

proda prsten kad njihove lažne zaruke završe.
Willa nije očekivala da će ga odmah moći nositi, ali na njeno
iznenađenje prsten joj je savršeno pristajao i nije ga trebalo prilagođavati.
Osjećala se čudno kad ga je stavila na prst.
Djeca su postajala nemirna. Willa je bila zahvalna što Lucky vozi jer se
mogla posvetiti Caroline i smiriti ju tako što je izvukla njenu dekicu iz
svoje velike torbe. Zadovoljna, malena djevojčica se smirila.
Lucky joj se nježno nasmiješio. „Jesi dobro?“
„Vrištanje ti ne smeta? Većina muškaraca bi šizila.“
„Ne smeta mi. Rider gore zanovijeta kad mora raditi prekovremeno.“
Našalio se Lucky.
„Ne mogu zamisliti Ridera da se duri. Uvijek se čini tako opušten.“
„Čekaj da ga vidiš bijesnog.“ Zafrktao je Lucky.
„Preskočiti ću, iako i dalje mislim da pretjeruješ.“
Lucky joj je pomogao s djecom kad su stigli njenoj kući.
„Moram se vratiti u crkvu da se pripremim za misu večeras. Žao mi je,
ali budući da smo zaručeni, svi će očekivati da budeš prisutna.“
„Ne smeta mi.“ Uvjeravala ga je Willa.
Lucky joj je kratko kimnuo dok je prolazio pokraj nje i odlazio.
Neodlučno ga je zaustavila. „Hvala ti za svu tvoju pomoć.“
Lucky se ukočio. „Ne zahvaljuj mi se Willa. Ne želim te vidjeti
povrijeđenu...“
Spustila je ruku sa strane. „Ne brini se Lucky. Neću zaboraviti da se
pretvaraš da si zaručen sa mnom. Neću pogriješiti i pomisliti da ti je stalo
do mene ni na jednu sekundu.“ S tim riječima, Willa je otvorila ulazna
vrata.
„Dobro, drago mi je da se razumijemo.“

***

Lucky je želio zabiti šaku u vrata koja su se zatvorila za njim. Umjesto

toga otišao je do novog terenca, želeći da je zadržao svoja usta zatvorena.
Nije mislio riječi koje je izrekao na način na koji ih je Willa shvatila.
Krenuo joj je reći što je mislio, ali je shvatio da je bolje da pusti stvari da
ostanu takve kakve su. Na kraju krajeva, oni nisu imali zajedničku
budućnost.
On jebeno nije želio biti njen prijatelj, a ona bi pobjegla od seksualne
veze s njim. Mogao je zamisliti šok i gađenje na njenom licu ako bi
saznala da voli koristiti svoje noževe na ženama. Krotka žena bi bila
Naš svet knjiga

prestrašena ako bi ikad izvukao svoju kožnu futrolu sa smrtonosnim

oštricama različitih veličina i oblika koje je koristio za vrijeme seksa.
Lucky se odvezao u crkvu, otišao u svoj ured i skinuo jaknu odijela.
Htio ju je baciti na kožnu fotelju iza svoga stola kad je shvatio da ured
nije prazan.
Polagano, okrenuo se prema prozoru, vidio je veliku sjenu kako stoji u
tami prostorije. Upalio je svjetlo na svom stolu i nije se iznenadio kad je
vidio čovjeka kako ga promatra.
„Pitao sam se kad ćeš se pojaviti“ izjavio je Lucky.
Bridgove usne su se zlobno trznule. „Želio sam ti čestitati na
zarukama.“
Lucky je održao bezizražajno lice. „Drži se dalje od nje.“
„Zašto bi do vraga napravio tako?“
„Zato što ti ja tako kažem. Priđi joj blizu i ubit ću te.“
„Nemoj me nasmijavati. Da si me mislio ubiti već bi to napravio ili bi
Shade to napravio umjesto tebe. Najgora stvar koju ćeš mi učiniti je
udebljati moje pse.“ Bridge je ležerno prošao kroz sobu i sjeo na stolicu
ispred njegovog stola.
„Natjerao sam ga da obeća da se neće petljati između nas.“
„Kladim se da mu to nije dobro sjelo.“
„Nije bio sretan,“ složio se Lucky. To je stvorilo razdor među njima, ali
pošto Bridgeova i njegova osveta nije uključivala klub, Shade neće
prekršiti svoje obećanje.
„Taj kreten ne zna što znači biti sretan.“
„Da, zna,“ odgovorio je Lucky.
„Čuo sam da se oženio i da ima dijete. Znači sretan je?“
„Da, voli Lily.“
„Jebi me. Čuda se događaju.“ Bridge je profrktao s nevjericom.
„Da, događaju se.“ Potvrdio je Lucky.
Bridgeovo lice ispunila je agonija prije nego ju je uspio sakriti. „Ne kad
je bitno i ne onima koji to zaslužuju.“
Lucky se trznuo na njegovo podjebavanje. „Što želiš da kažem, a da
već nisam tisuću puta do sad rekao? Žao mi je zbog Kalea. Kad bih se
mogao vratiti nazad na taj dan i odlučiti drugačije, bih, ali ne mogu.“
„Ja također želim da se mogu vratiti i pitati nekoga drugoga da ga
pazi, nekoga tko bi mu spasio život, a ne ostavio ga.“
Lucky se ukočio. „Pokušao sam.“
Naš svet knjiga

„Nisi se trudio dovoljno dobro. The Last Ridersi nisu stali dok nisu
pronašli Gavinovo tijelo, ali ja nikad neću imati tijelo svog brata da ga
mogu pokopati.“
„Žalim zbog toga svaki dan svog života, što još želiš?“
„Želim više od toga. Želim da osjetiš bol gubitka nekoga koga voliš, da
se ne možeš pozdraviti s njim, niti da imaš njegovo tijelo za kojim možeš
žaliti. Želim da tvoj život postane živi pakao kao moj.“
„Moj život je pakao od kad je Kale poginuo.“
„Meni ne izgleda tako. S mog kuta gledanja tvoj život se čini prilično
sladak. Imaš crkvu, The Last Riderse i dovoljno pički da zadovolje deset
muškaraca. Postoji li nešto što nisi dobio, a želio si?“
„Da, da se ne brinem da ćeš ubiti nekog tko je nevin zato što mene
mrziš.“
Bridge je ležerno ustao, gledajući ga je podrugljivo. „Pretpostavljam da
ne možeš imati sve.“
„Zaručio sam se s Willom zato što bi izgubila skrbništvo nad djecom
koju je udomila, ne zato što mi je stalo do nje. Uostalom, bit će pristojna
pastorova supruga i skinuti mi župljane s vrata što se tiče braka.“ Lucky
je izrekao sve izgovore kojih se mogao sjetiti da bi posadio sumnju u
Bridgeov um.
„Nikad si neću dozvoliti da mi bude stalo do neke žene i tako ju staviti
u opasnost od tebe. Da mi je imalo stalo do Wille nema šanse da bi ju
oženio.“
„Želiš primijeniti neko sranje obrnute psihologije na meni?“
„Govorim ti istinu.“ Izjavio je Lucky gledajući Bridgea ravno u oči.
„Kad si ti ikada rekao istinu, o bilo čemu? Lagao si mi da ćeš čuvati
Kalea. Lažeš svojim župljanima da si samo običan čovjek. Lagao si svima
da bi raskrinkao onaj lanac droge. Ne vjerujem ni jednu riječ koju mi
kažeš, ali saznat ću istinu prije nego je ubijem.“
„Neću ti dopustiti da ozlijediš Willu. Jedini tko će biti ubijen si ti. Neću
ti više dati priliku da povučeš potez. Volio sam Kalea kao brata i iz
poštovanja prema njemu, trpio sam tvoja sranja, ali gotovo je. Neću te
više upozoravati Bridge.“
„Tvoja sreća i vrijeme su istekli.“ Bridge je napustio njegov ured s tim
riječima da vise u zraku.
Njegov najgori strah se ispunio - Bridge je skinuo metu s njegovih leđa
i stavio je na Willu. Neka mu Bog pomogne ako ga njegova sreća
iznevjeri drugi put.
Naš svet knjiga

„Zabavljaš se?“
Willa je popila gutljaj svoje ružičaste limunade, skoro se ugušivši od
okusa i nije mogla odgovoriti na Lilyno pitanje dok nije povratila dah.
„Jesi li dobro?“ zabrinuta Lily ju je udarila po leđima.
„Dobro sam,“ uvjeravala ju je Willa vraćajući svoju čašu nazad na stol.
Lily se nasmiješila, nije ni dotakla svoju čašu. „Vraćam se za minutu,
moram na zahod.“ Ispričala se.
„Prejako?“ suosjećajno je pitala Evie. „Sjebala sam i dozvolila Penni da
pripremi pića.“
Shadeova sestra, se prilijepila uz Lily i Beth i došla na njenu
djevojačku zabavu. Penny je došla u posjetu na nekoliko dana prije nego
ode u grad koji je udaljen nekoliko sati vožnje. Imala je dogovoren rock
koncert sa bendom čiji je menadžer bila.
„Nisam.“ Protestirala je Penni. Ali kad je vidjela da Willa briše suze
salvetom ispravila se. „Dobro, možda sam dodala malo više. Recept je u
nastajanju.“
„Ne diraj ništa što je ta kučka napravila.“ Killyama je viknula s druge
strane stola.
Penny se ukočila. „Svi me mole da im dam svoj recepte.“
„Da, mole te da ih više ti ne bi pravila.“ Killyama je pomirisala kolač
koji je držala u ruci.
„Zašto Killyama njuška kolače? Zar nije dobar recept koji sam ti dala?“
„Nisam napravila po tvom receptu.“ Penny je gledala u ženu koja je
pripadala Bajker klubu iz Jamestowna.
Beth se sprijateljila s njima i ove su uvijek bile uključene, kad god je
planirala zabavu, isto kao i Willa. Beth i Lily nisu željele da se bilo tko
osjeti izostavljenim.
„Tvoj recept je bio dobar, ali sam ga malo izmijenila,“ nastavila je
Penny.
„Kako si ga izmijenila?“ znatiželjno je pitala Willa. Njeni browniesi su
bili jedan od najtraženijih kolača.
„Pretvorila ih je u brownie s travom. Skoro su me ubili drugi dan kad
sam ih izpovraćala.“ Killyama ju je gledala.
„Nisam ti rekla da pojedeš pola tacne.“
Naš svet knjiga

„Tko pravi brownie s travom u Kentackyu? I to još za zabavu za

darivanje djeteta?“
Penny nije izgledala kao da ju smeta Killyamino sarkastično pitanje.
„Nisam ih napravila za zabavu za dijete. Rekla sam ti da sam
eksperimentirala s receptom, a Rider ih je slučajno stavio na stol s
desertima.“
Willa se umiješala u raspravu. “Kako su ispali?“
„Bili su odlični. Ali morala sam ih prestati praviti.“
„Zašto?“ pitala je Willa.
„Zato što sam bila malo luda. Trebalo mi je vremena, ali shvatila sam
da čudno utječu na mene.“ Penny je popila svoju ružičastu limunadu na
eks. Složila je izraz lica koji je Willa prepoznala kao onaj kad neko
pokušava usavršiti recept.
„Kakav utjecaj?“ Pitala je Winter dodajući brownie Penny.
„Zbog njih sam bila uspaljenija od pakla.“
Žene za stolom su se odvalile smijati.
„Meni se to dogodi od piva.“ Rekla je Winter kad je uhvatila dah.
Diamond se iscerila pokraj nje. „Knoxov prsten u jeziku.“
Rachel je promrmljala. „Kad Cash ljubi moj vrat.“
Beth je bila iduća na redu. Pocrvenjela je, ali je priznala. „Razerove
tetovaže.“
„Stud kad vozi motor. Pojebem ga čim dođemo kući.“
Willa je osjetila kao da joj lice gori od intimnih priznanja ostalih žena.
„Rider me uspali kad vježba. Samo mu želim polizati mišiće.“
„I ja,“ dodala je Jewell, „i jesam polizala.“
Lily se vratila za stol i sjela pokraj nje. „Čemu se svi smiju?“
Willa će prije umrijeti nego ponoviti razgovor koji su vodile dok je nije
bilo.
„Svi govore što ih uspaljuje. Što tebe uspali?“ Crazy Bitch je viknula
dovoljno glasno da su ju mogli i vani čuti.
Lily se ustala. “Donijet ću nam normalnu limunadu iz kuhinje.“
Zastala je prije nego je otišla. „Sa Shadeom, samo ga trebam pogledati,“
priznala je prije nego je pobjegla.
„Mene isto.“ Crazy Bich je lupila čašom od stol. „Želim prebrojati
njegove tetovaže. Je li ti ikad rekla koliko ih ima?“ Pitala je Beth.
Beth je izgledala užasnuta tom mišlju. „Ne, nije mi povjerila taj detalj.“
„Zašto ne?“
„Ne znam... Možda zato što ne želi reći, a ja ne želim znati.“
„Lažljivice.“
Naš svet knjiga

Willa je postala ozbiljno zabrinuta kako će neke od žena doći kući.

Nekoliko ih je već bilo pijano, a druge su bile na putu da postanu.
Rachel je ustala sa svoje stolice i sjela na Lilynu praznu stolicu.
„Želim ti zahvaliti što si me pokrila. Jace mi je rekao što si rekla u
šerifovom uredu. Preuzela si krivnju da si rekla Jaceu za motore, a ja sam
mu rekla. Kad sam mu rekla nisam mislila da će stvarno pokušati
provaliti u tvornicu. Mislila sam zamoliti Casha da vidi s Riderom hoće li
mu pokazati motore.“ Rachel se nagnula prema njoj da joj šapne u uho.
Willa je osjetila jak miris alkohola u njenom dahu.
Willa se naslonila pokušavajući izbjeći miris. „Recimo da smo kvit za
tvoje instrukcije.“
Rachel ju je zagrlila. „Slažem se.“ Willi je laknulo kad se vratila na
svoju stolicu.
Kad se Lily vratila sa vrčem svježe limunade Willa je htjela tražiti čistu
čašu, ali je vidjela Pennin pogled zamjeranja. Duboko je uzdahnula i
popila ono što je Penni napravila.
„Willa nisi rekla što tebe uspaljuje.“
Baš u tom trenutku je trebala progutati grickalicu od sira, ali zbog
Killyaminog pitanja joj je zastalo u grlu. Mislila je da će se ugušiti.
„Ne znam.“ Promuklo je priznala. „Nisam se nikad seksala.“
Žene su prestale razgovarati i gledale ju zaprepašteno.
„Zašto tako gledate u mene? Ja nisam jedina ovdje koja je ostala čedna
dok se nije udala, zar ne Rachel.“ Willa je poželjela udariti samu sebe
sjetivši se kako se Rachel osjećala poniženom kad je Cash na
rođendanskoj zabavi gospođe Langley rekao svima da je spavao s
Rachel.
„U redu je Willa. Nije me sram priznati da sam potpuno nemoćna kad
je Cash u pitanju.“
„Beth je... “
Beth ju je prekinula, izgledala je kao da joj je neugodno. “Žao mi je,
ali... ne.“
Willa je pogledala u Diamond.
„ Ne, ja sam svoju izgubila na fakultetu.“
Willa je pogledala u Sex Piston.
„Jesi ti luda? Ja sam svoju izgubila u srednjoj školi.“ Willa je imala
osjećaj da ne govori istinu.
Odlučila je da igra na sigurno ovaj put. Okrenula se prema Lily.
Naš svet knjiga

„Mislim da idem donijeti neš... nešto...“ Ustala je i pobjegla ponovo.

Willa je spustila ramena. Ona je bila jedina djevica u Treepointu starija
od osamnaest, i imala je osjećaj da će umrijeti kao djevica.
Stavila je picu na svoj tanjur.
„Ja sam djevica.“
Iznenađena, Willa je pogledala prema Penni.
„Lažeš.“ Rekla je Killyama podrugljivo.
„Ne lažem. Možda i jesam malo švrljala, ali nikad nisam bila s
muškarcem. Željela sam, ali uvijek bih se predomislila.“
„Kako je to muškarac prihvatio?“ Pitala je Willa.
„Pola ih je razumjelo, neki su bili poprilično zločesti, a što se ostatka
tiče, koristila sam metode samoodbrane koje me je Shade naučio.“ Penni
je slegnula. „Želim pronaći svoju srodnu dušu kao što je Shade pronašao
svoju. Upoznam tipa i pomislim da bi mogao biti onaj pravi. Onda ga
bolje upoznam i jednostavno želim biti samo prijatelj s njim. Muškarci s
kojima sam izlazila su mi rekli da glumim nedostupnu.“
„Kao štapić jebenog dinamita. Ako ne daješ, znači da nešto ne rade
kako treba. Pa zašto nisi još nikoga pojebala?“ Killyama je pitala skrećući
svima pažnju nazad na Willu.
„Nije kao da imam veliki izbor.“
„Znači ti Lucky niste?“
Willa je odmahnula glavom, pitajući se zašto su se žene namrštile kad
je čula da Lily ponovo sjeda za stol.
„Razgovaraju li još o seksu?“ pitala je Lily.
„Da.“ Willa si je natočila još limunade, nije bila sigurna koja je bez
alkohola.
Uzela je gutljaj, željela ju je vratiti nazad u vrč, međutim uzela je još
jedan gutljaj kad joj se Penni ponosno nasmiješila. Willa se nije mogla
prisiliti da potopi njeno uvjerenje da je limunada dobra, tako da je uzela
još jedan gutljaj.
„Imam neke knjige koje mi je Killyama posudila,“ ponudila je Lily.
„Te joj knjige neće pomoći.“ Willa je postajala nervozna kad se žena
izgubila u mislima. Onda je iznenada pucnula prstima. „Znam, jeste li
gledale Saw?“
Willa i druge žene za stolom su je zbunjeno gledale.
„Uh... ne.“
„Trebale bi.“ Killyama si je natočila još jednu čašu limunade iz
začinjenog vrča.
„Govorimo li još uvijek o seksu?“ zbunjeno je Willa pitala Lily.
Naš svet knjiga

„Nadam se da ne govorimo.“
„I ja.“ Willa je htjela uzeti još jedan zalogaj pice, ali je shvatila da je
izgubila apetit. Umjesto toga popila je još limunade koja je postajala sve
bolja i bolja.

***

Lucky je gledao u svoj sat. „Što misliš koliko će još dugo biti vani?“
Shade je prekrižio ruke na prsima. „To nikad ne znaš. Kad imaju svoje
zabave to može trajati jedan sat ili četiri. Uglavnom se završi kad ostanu
bez alkohola i hrane.“
„U restoranu su koji ima bar.“ Podsjetio ga je Lucky.
„Onda ćemo biti ovdje neko vrijeme. I nemoj očekivati da će i jedna od
njih sutra doći u crkvu. Lily će jedina doći i možeš biti sretan ako se
ostale pojave na večernjoj misi.“
„Willa će biti u crkvi. Ona ne pije.“ Hvalio se Lucky.
„Daa... Vidjet ćemo. Penni je tamo.“
„Kakve veze ima Penni?“
„To znači da će Willa doći ili pijana ili nadrogirana.“ Rekao mu je
Shade.
„Ne Willa. Poznajem je kao svoj dlan.“
„Brate, nemaš ti pojma o Willi, ali ja poznajem svoju sestru i kažem ti
da nema teorije da Willa dođe trijezna.“
„Želiš li se kladiti?“ likovao je Lucky.
„Kvragu da. Hoćeš li pobijediti kao što si pobijedio okladu s
Moonom?“
Lucky nije osjećao krivnju kad je uzeo motor koji je zadnjih šest
mjeseci pokušavao kupiti od Ridera.
„Nisam varao.“
„Nisi varao, ali kad si se zaručio s njom Moon je pomislio da si spavao
s njom, a ti nisi porekao. To ga također sprečava od pokušaja da je
odvuče u svoj krevet dok ti ne budeš spreman dijeliti... ako budeš.“
„Willa bi imala napad panike kad bih je dodirnuo, tko zna što bi bilo
da je pokušam dovesti da sudjeluje u klupskim zabavama.“
„Kao što sam rekao, nemaš pojma o Willi, a prevelika si kukavica da bi
pokušao saznati.“
„Nisam kukavica, Willa i ja nismo par. Znaš da smo zaručeni samo da
bi Flora pustila nju i djecu na miru.“
„Stalno se premišljam, pokušavam shvatiti tko je veći glupan: ti ili
Rider.“
Naš svet knjiga

„Nijedan od nas. Moon je.“ Nacerio se Lucky bez imalo grižnje

savjesti. Brat je zaslužio da izgubi opkladu jer je mislio da će lako osvojiti
Willu.
„Onda što pobjednik dobiva?“
„Moraš vratiti Traina iz Ohia. Svaki sat vremena me zove da se vrati
jer sam mu rekao da ću ja ići.“
„Tko će ići umjesto njega?“
„Pošalji Moona nazad. On je taj koji je napravio nered.“
„Dobro, a ako ja pobijedim moraš me odriješiti od obećanja koje sam ti
dao.“
Lucky se uozbiljio. „Izaberi nešto drugo. Ja ću se pobrinuti za
Bridgea.“
„Radiš loš posao do sad. On prati svaki tvoj pokret.“
„Kako to znaš?“
„Zato što ja pratim njegov.“
„Možeš pratiti, ali drži se svog obećanja.“
„Ako ja pobijedim, želim da kažeš Willi istinu o klubu. Samo je pitanje
vremena kad će joj Sissy ili netko drugi reći, a manje će boljeti ako joj ti
kažeš.“
Lucky je kimnuo glavom. Već je odlučio da će joj reći kad ne bude
okružena djecom.
„Onda smo se kladili?“
„Jesmo,“ odgovorio je Lucky, znajući da je ionako izgubio.
Vrata Kingovog restorana su se otvorila i žene su teturajući izašle van.
Shade je izvadio svoj mobitel iz džepa.
„Koga zoveš?“
Shade ga je pogledao. „Knoxa. Trebat će nam još auta.“
Naš svet knjiga

„Zašto smo u crkvi? Trenutno se ne osjećam kao da bih trebala tražiti

oprost.“
„Hoćeš ujutro.“ Promrmljao je Lucky, otključavajući sporedni ulaz koji
je vodio do stambenog dijela crkve u koji se uselio kad je ponovo postao
svećenik.
Kad su gradili crkvu zadnji dio je dizajniran tako da svećenik i njegova
obitelj mogu tu živjeti. Kad bi ušao na sporedni ulaz pretpostavio bi da je
spojen s crkvom, ali to je bio veliki dom.
Willa se spotakla u tami, prije nego je upalio svjetlo. Lucky je nogom
zatvorio vrata i uzeo Willu u ruke.
Zasmijala se i omotala ruke oko njegovog vrata. „Prerano je da me
nosiš preko praga. Budi oprezan ili bi mogao povrijediti leđa.“
„Prestani.“
Willa se durila na njega kad je vidjela njegov mrki izraz lica. „Jesi li ljut
na mene jer sam se napila?“
„Zato što si se napila, ne. Ljutim se kad ponižavaš samu sebe. Rekao
sam ti da to ne radiš kad si sa mnom.“
„Žao mi je. Nemoj biti ljut na mene.“ Spustila je glavu na njegovo rame
i potapšala ga po prsima.
Žena je bila neodoljiva kad je pijana jer je bila opuštena i pokazivala
pravu Willu. Zbijala je šale i pjevala kad je vozio kučke u Jamestown.
Stud ga je čekao na pola puta i Willa je visjela kroz vrata i mahala im.
Pitala je Studa da li je Sex Piston bila nevina kad su se vjenčali. Sex Piston
je spustila svoj prozor i vikala Willi da jebeno začepi prije nego joj izađe
van i prebije ju. Onda je Willa slala ženama puse od zraka podsjećajući je
da je obećala da će je ošišati.
Lucky je vozio nazad dok su se žene još dobacivale. Nema šanse da
napravi istu grešku kao Razer i Shade i dopusti Willi da se sprijatelji s
kučkama. To će prekinuti odmah na početku.
„Gdje idemo? Moram se vratiti kući djeci.“
„Probudit ćeš ih i ne želim da te susjeda vidi u ovom stanju.“ Lucky je
nastavio hodati dalje kroz hodnik noseći je s lakoćom.
Otvorio je jednu od rezervnih spavaćih soba i spustio Willu na krevet.
Dok je zabavljeno gledala u njega, Lucky je osjetio kako mu se kurac
ukrućuje. Žena je bila pakleno slatka kad je bila trijezna; pijana, imala je
Naš svet knjiga

zavodljiv izraz lica koji nikad prije nije vidio. Očito, kad se napila dobila
je veliku dozu samopouzdanja, a Lucky je bio dovoljno pametan da zna
da će joj se teško moći oduprijeti ako ostane.
„Idi spavati.“ Lucky je stisnuo zube i krenuo prema vratima. Dosadilo
mu je štititi ju od samog sebe. Prokletstvo, nikad se nije pretvarao da je
svetac.
„Noć.“
Pogriješio je okrenuvši se na njeno pijano mrmljanje i vidio da još
uvijek leži u istom položaju u kojem je ostavio. Njene noge su napola
visjele s kreveta i ležala je na boku.
„Prokletstvo!“ Lucky se okrenuo i sagnuo pokraj kreveta. Skinuo joj je
cipele i ponovo ju podigao dok joj glava nije ležala na jastuku.
„Hvala ti.“
Lucky se uspravio, ubijala su ga njegova bolna jaja. „Moraš li uvijek
biti toliko ljubazna.“
Willin pijani pogled je postao ljutit. „Ti si zlobni seronja; znaš li to?“
Lucky se počeo smijati zbog čega je Willa postala još ljuća. Sjela je na
krevet i bacila jastuk na njega.
„To je istina!“
Lucky nije pokušao izbjeći jastuk, pustio je da padne na pod.
„Stvarno?“
„K vragu da! Zloban si kao i Curt Dawkins i mrzim ga. Uvijek me
pokušava dodirnuti kad nema nikoga u blizini.“
Lucky nije znao što ga je više razljutilo: to što ju je Curt dodirnuo ili
što ga je usporedila a čovjekom kojeg je Jo optužila da ju je silovao u
srednjoj školi.
„Rider je puno ljubazniji prema meni. Zbog njega se osjećam lijepom.
Čak i onaj novi bajker u tvom klubu je ljubazan prema meni. Neki dan,
kad sam dostavila kolače u zalogajnicu kupio mi je kavu.“
„Je li?“
Willa je kimnula glavom. „On je jako ljubazan.“
Brat izdajnik će dobiti njegovu čizmu u dupe kad ga idući put vidi.
„I znaš što? On je zgodniji od tebe. Znaš li zašto?“
„Zašto mi ne bi rekla,“ odgovorio je Lucky, njegov glas je postajao
smrtonosno tih. Međutim, Willa je bila previše pijana da bi primijetila
znakove upozorenja, zbog kojih bi ostala braća odmah pobjegla.
Lucky skoro nikad nije izgubio kontrolu nad sobom, ali kad bi se to
dogodilo, nitko to nikad ne bi zaboravio. Samo dva puta u životu je
izgubio kontrolu i oba muškarca su završila mrtva.
Naš svet knjiga

Willa je, ne baš mudro, kimnula glavom ljutito: „Zbog njegovih sivih
očiju pomisliš da te razumije.“ Uzdahnula je Willa.
„On je kao napaljeni pas.“
„Stvarno?“ Interes u Wiillinim očima se produbio.
„Trebaš leći i ići spavati. Sad.“
„Prestani mi naređivati.“
Prije nego se Lucky uspio pomaknuti; Willine noge su odletjele s
kreveta i udarile ga u trbuh, izdahnuo je jako.
Willa se počela smijati, i Lucky je izgubio i ono malo kontrole koju je
imao. Prije nego je Willa shvatila što se događa Lucky ju je podigao i
prebacio preko koljena. Zatim se njegova ruka spustila na njeno dupe
prekriveno trapericama.
„Ne možeš me udariti.“ Grebala je Willa.
„Gledaj me!“ rekao je Lucky i udario ponovo. Unatoč sebi nije mogao
odoljeti i ruka mu se zadržala na njenom dupetu, ali zbog iznenadne boli
u bedru skoro mu je ispala.
„Prestani me gristi, ti paklena mačkice.“ Lucky ju je oklijevajući opet
bacio na krevet, prije nego ga je mogla ponovo ugristi.
„Moon me nikad ne bi udario!“
„Evo još nešto što taj kučkin sin neće uraditi.“
Prije nego je uspjela otvoriti usta i razljutiti ga još više, Lucky joj je
zarobio usta ispod svojih, njegov jezik je iskoristio prednost i uvukao se
u njena topla usta prije nego je uspjela reagirati.
Ovog puta je je bio pametniji, držao joj je lice, kako bi se pobrinuo da
ne iskoristi ponovo te svoje zlobne zube na njemu. Međutim, nije se
trebao brinuti. Willa se otopila ispod njega, otvorila je šire svoja usta, a
rukama ga je zagrlila oko struka.
Lucky je prekinuo poljubac.
„Prokletstvo ženo, što si to pila?“
„Pila sam samo malo limunade.“
„Nemaš okus limunade.“
„Kakav okus imam?“
„Vatre. Imaš okus vatre.“ Lucky je zastenjao, spustio se kako bi ju
ponovo poljubio.
Sva obećanja koje je dao sam sebi su isparila zajedno s njegovom
odlučnošću.
Willin poljubac je otjerao sve druge poljupce koje je ikada iskusio, iz
njegovog uma, zamijenila ih je svojim. Meke usne su drhtale ispod
Naš svet knjiga

njegovih dok su stidljivo uzvraćale dok on nije preuzeo kontrolu i

pokazao joj što želi.
„Ovako sireno.“ Luckyjev jezik je prešao preko njene donje usnice.
Oklijevajući, Willa je polizala njegovu prije nego je počela istraživati
njegova usta. Zbog tog njenog čednog pokušaja, posegnuo je rukom
ispod njenog koljena i podigao joj nogu tako da može smjestiti svoj kurac
na njenu pičkicu. Jedino su ga traperice koje su imali na sebi spriječile da
nabije svoj kurac u nju.
Zastenjao je kad je podigla svoje kukove i pritisnula svoju pičkicu uz
njega.
„Jesam li te povrijedila?“ prošaputala je Willa.
„Svaki put kad te pogledam.“ Priznao je Lucky dok je njegova drhtava
ruka okretala njenu glavu tako da ju može ponovo poljubiti.
Sva požuda koju je skrivao od nje otvorila se u tom trenutku slabosti.
U kabini za fotografiranje, srušio je njenu obranu i nije joj pružio priliku
da odgovori. Sad si je uzeo vremena, učeći je kako se ljubi.
Njene ruke su se uvukle ispod njegove majice, istraživale su kožu
njegovih leđa malenim laganim dodirima kao da prvi puta dodiruje
muškarca i njegova obrana od nje je još više pala. Otkopčao je plavu
košulju i pustio da padne sa strane. Zatim je otkopčao plavi, čipkasti
grudnjak, otvorio se i izložio njene grudi. Lucky nikad neće zaboraviti
prvi put kad je vidio njeno tijelo. Bilo je zlatno pod svjetlosti noćne
lampe, njene velike grudi bile su one veličine o kojoj su muškarci maštali,
a žene su stavljale umetke da bi ih imale.
Njegova ruka je stisnula meku kožu i podigla ružičastu bradavicu do
njegovih usana. Nježno je očešao usne o bradavicu.
„Umrla sam i otišla u raj.“ Willina pičkica se jače trljala o njega.
Lucky je pritisnuo jače, trljajući svoj kurac o njene traperice. Njegove
usne su lijeno odlutale do njene druge dojke, usisao je vrh u svoja usta i
vrtio jezikom oko vrha koji se ukrućivao.
Willa je jače stisnula njegova leđa, njeni nokti su se zabili kao mali
bodeži. Zadrhtao je, jedva se suzdržavajući od svršavanja, dok je Willa
stenjala ispod njega. Manje iskusna nego on, nije mogla spriječiti
orgazam koji je on jedva uspio izbjeći.
„Dean!“
Lucky se ukočio iznad nje, kad je čuo svoje ime, vratio mu se razum.
Otrgnuo se od nje, stajao je pokraj kreveta pokušavajući uhvatiti zrak.
Naš svet knjiga

„Lucky? Što nije u redu?“ Willa ga je zbunjeno pogledala zbog čega se

još gore osjećao jer je započeo nešto za što je znao da će ih oboje odvesti
na put sa kojeg nema povratka.
„Moram otići odavde.“ Neispunjena želja učinila je da njegov glas
zvuči grubo.
„Jesam li učinila nešto pogrešno?“
Lucky se zaustavio, leđima okrenut. „Ne mogu ovo učiniti Willa.“ Nije
ju mogao staviti u još veću opasnost nego što je već bila zbog njihovih
zaruka.
„U redu. Razumijem.“ Zbog neprolivenih suza koje je osjetio u njenom
glasu pobjegao je iz sobe, zalupio je vrata za sobom i otišao u svoju sobu.
Hodajući po sobi, prošao je rukom kroz svoju odrezanu kosu
pokušavajući uspostaviti kontrolu nad divljom požudom. Znao je da
može nazvati jednu od brojnih žena koje je jebao zadnjih mjeseci i imati
jednu ispod sebe u roku od pet minuta. Umjesto toga, bacio je svoj
mobitel od zid, razbivši ga u male komadiće kao što je razbio i Willino
srce.
Bez obzira koliko patila, od sad se mora držati podalje od nje. Bridge
nije blefirao. Prije nego je napustio Tuljane, Bridgea su smatrali jednim
od najboljih. Smrtonosan i bezosjećajan kad je lovio svoj plijen, njegov
posao je bio izviđanje, lovio je metu koja mu je data. Jednom kad bi ju
pronašao poslali bi Shadea. Bridge je bio lovac, a Shade ubojica.
Samo dva muškarca koja su imali vještinu ubiti Bridgea bili su živi
trenutno. Shadea je sprečavalo obećanje koje je dao, a drugog je
sprečavala njegova čast koja je odbijala dopustit mu da ubije čovjeka koji
je imao pravo na svoju osvetu.
Lucky je otišao do prozora, razmaknuo zastore i gledao prema gradu.
Da se nije ponovo vezao uz crkvu, sad bi bio na svom motoru, vozio se
niz ulicu i uživao u svojoj slobodi. Prestao je brojati koliko je puta stajao
na ovom mjestu dok je bio svećenik.
Očekivao je isti osjećaj kao da je vezan u kavezu baš kao što se prije
osjećao. Međutim, večeras ga nisu obuzeli takvi osjećaji. Osjećao se kao
da je kod kuće. To nije bilo zbog toga što je ponovno svećenik. Bilo je to
zbog... Wille.
Naš svet knjiga

Willa se okrenula u krevetu pokušavajući izbjeći žarku sunčevu

svjetlost. Željela je otići u kupaonicu, ali previše se bojala pomaknuti jer
bi mogla povratiti. Bojala se čak otvoriti oči jer su je jako boljele.
Zacvilila je, rukama se držala za stranice kreveta dok je vukla dupe
prema rubu kreveta. Oprezno je otvorila oči, osjetila je kako joj se
želudac okreće.
„Nikad više neću jesti i piti bilo što Penni napravi.“ Willa je bolno
stenjala dok je pokušavala ustati. Bila je na pola puta kroz spavaću sobu
prije nego je shvatila da to nije njena spavaća soba.
„Što?“ Gledala je po sobi na sekundu pokušavajući se sjetiti noći.
Zadnje što se sjećala je da je vidjela Luckyjev šokiran izraz lica kad je
izašla iz Kingovog restorana.
Kako su slike prošle noći napokon prodrijele u njen zamagljen um,
rukama se uhvatila za obraze.
„Samo me pusti da umrem,“ mrmljala je Willa moleći da vrata prema
kojima je išla vode u kupaonicu. Polako ih je otvorila, našla je malu
kupaonicu sa starinskom kadom.
„Ovo mi daš?“ rekla je Willa na glas, misleći na tisuću stvari za koje je
molila od kad je bila malena djevojčica.
Nježno je oprala lice s mekom krpicom za pranje, osjećala je kao da
trlja lice žicom za pranje posuđa. Zatim je pogledala u svoj odraz u
zrcalo. Oči su joj bile toliko krvave da je izgledala kao vampir, i njena
košulja je bila površno zakopčana. Popravila je svoj izgled najbolje što je
mogla prije nego se vratila u spavaću sobu, skoro se spotaknula preko
svojih tenisica. Jedva se uspjela održati da ne padne na krevet.
Oprezno je podigla svoje tenisice, sjela na krevet kako bi ih obukla.
Kad je završila otišla je prema vratima spavaće sobe.
„Molim te, molim te, dopusti mi da odem odavde, a da me Lucky ne
vidi.“ Počela se osjećati kao da je na vrtuljku kad se uspjela izvući iz
nepoznate kuće.
Bilo je još uvijek dovoljno rano tako da baš i nije bilo prometa osim
nekoliko ranoranioca koji su išli u zalogajnicu na doručak. Nije
pogledala u njihovom smjeru, hodajući prema svojoj kući. Bila je
udaljena samo nekoliko blokova.
Naš svet knjiga

Willa nije imala drugog izbora nego da pokuca na svoja ulazna vrata.
Nije se mogla sjetiti gdje joj je torbica. Strašna je spoznaja da bi joj bilo
lakše podnijeti činjenicu da ju je lopov ukrao, umjesto da se suoči s
Luckyjem kako bi je dobila nazad. Kad je gospođa Stivens otvorila vrata i
pustila ju unutra, Willa joj se zahvalila, a onda objasnila da se mora ići
spremiti za misu. Gospođa Stivens je otišla, Willa se osjećala krivom jer
ju je požurivala da ode. Kad je vidjela sat na zidu, shvatila je koliko je
sati pa je požurila gore da probudi djecu.
Kad su Leanne i Charlie oboje zagunđali jer su željeli spavati,
suosjećala je s njima želeći se popeti u svoj krevet i navući prekrivače
preko glave. Prokleto sigurno nije željela ići suočiti se s Luckyjem.
Međutim nije se dogodila nikakva katastrofa zbog koje ne bi morala ići u
crkvu, tako da je Willa požurila djecu u svoj kombi i u prvi red u crkvi,
pa joj je ostalo nekoliko trenutaka slobodnog vremena. Jedva da se
naslonila na klupu, kad su se vrata sa strane otvorila i Lucky je ušao u
crkvu.
Willa je odlučno gledala u Bibliju koju je držala u rukama. Slušala je
njegovu propovijed ne podižući glavu. Željela je da postoji neki način da
izbjegne i ne mora stajati pokraj njega na izlazu iz crkve kad misa završi.
Misa je prebrzo završila. Kad je čula da je Lucky sišao s podija počela je
ustajati sa Caroline u rukama. Lucky je stao pokraj nje, uzeo djevojčicu
od nje i pružio joj ruku. Willa ga je uhvatila za ruku, sa drhtavim prstima
u njegovoj ruci, dok su hodali kroz prolaz prema vratima.
Red župljana je izgledao kao da mu nema kraja i Willa je jednostavno
željela pobjeći i otići kući.
„Willa, Lucky.“ Curt Dawkins se zaustavio ispred njih.
Lucky je polako prihvatio pruženu ruku, stisnuo ju je kratko i stavio
ruku oko Wille.
„Čuo sam da ste zaručeni. Čestitam.“
„Hvala.“ Lucky je počeo pozdravljati župljanina koji je bio iza Curta,
ali ovaj to nije shvatio i nije se pomaknuo.
„Vidio sam da si se iskrala jutros iz župnog doma Willa.
Pretpostavljam da ste ti i svećenik odlučili da nećete čekati prvu bračnu
noć, doduše, nema puno ljudi koji čekaju. Zar nije tako svećeniče? Bio
sam na doručku sa Jennom prije nego napusti grad. Razmišljam o tome
da kupim njenu kuću. Mogli bismo uskoro postati susjedi Willa.“ Willi
nije promakla prikrivena prijetnja koju joj je Curt izrekao, kao ni
uvredljiv ton njegovog glasa kad se obratio Luckyju.
Naš svet knjiga

„Jenna je shvatila da više nema posla za nju u Treepointu. Bilo bi šteta

da i financiranje novog nogometnog igrališta bude odgođeno. Školski
odbor ne bi bio sretan kad bi saznali da je nogometni trener vrijeđao
jednog od donatora.“
Curt je problijedivši otišao je bez riječi.
„O čemu je to bilo?“
„The Last Ridersi redovito doniraju školu i zajednicu, a budući da sam
ja potpredsjednik, Viper me pušta da odlučim kome ćemo donirati
novac. To nogometno igralište će koštati tisuće dolara. Ako ne dobiju
novo igralište morati će propustiti sezonu dok se igralište ne popravi.“
„Oh.“
Treepoint je bio zaluđen nogometom. Kad bi Curt razljutio jednog od
donatora ne samo da bi dobio otkaz, već bi ga vjerojatno građani
linčovali. Čak ga ni njegova popularnost kao srednjoškolske nogometne
zvijezde ne bi spasila.
Lily je bila niže u redu, držala je malog sina kojeg je Willa uspjela uzeti
od nje na nekoliko trenutaka.
„Vidim da si uspjela doći u crkvu.“ Zezala je Lily.
Willa je mazila vrat bebe koja je slatko mirisala i skrivala svoje lice.
„Ni jedna druga žena nije otvorila vrata kad sam ih pokušala
probuditi. Nazvala sam Studa da provjeri Sex Piston i ostale i bili su u
bolnici. Killyami su ispumpavali trbuh.“
„Je li dobro?“ Willi se sviđala gruba žena.
„Ona je dobro, ali bolnica je morala nazvati Penni da saznaju što je
stavljala u limunadu.“
„Što je stavila?“ Willu je bilo strah čuti odgovor.
„Brlju koju je kupila od braće Porter.“
„Slati Isuse,“ Willa je laktom bocnula Luckyja u trbuh. „Nije
smiješno.“
„Da, je.“ Lucky je obrisao suze smijalice.
„Popila je pola vrča. Otrovala se alkoholom.“
„Koliko si ti popila?“ pitao je Lucky odmičući se od njenog lakta.
„Dvije čaše. Mislim.“ Willi je sve bilo mutno nakon prve čaše.
„Penni ju je mislila posjetiti u bolnicu kad sam odlazila u crkvu.“
„Nije bila bolesna kao mi?“
„Ne. Penni ima čelični želudac. Saznala sam to na fakultetu. Znala je
piti s muškarcima tri puta većim od nje i oni bi završili ispod stola.“ Lily
je uzela Johna nazad. „Vidimo se na misi večeras. Idem kući napraviti
juhu za Killyamu. Bolnica će je otpustiti danas popodne.“
Naš svet knjiga

„Reci joj da se nadam da će ubrzo ozdraviti“

„Hoću.“
„Moram se pobrinuti da danas uhvatim vremena da se pripremim.“
Rekao je Lucky.
„Pripremaš za što?“ nasmiješila se Willa kad im je Angus prišao,
njegove obrve su izgledale kao dvije gusjenice koje napadaju jedna
drugu.
„Pennin posmrtni govor. Ako priđe blizu Killyame umrijeti će.“
Willa se nasmijala toliko jako da se morala nasloniti na Luckyja da ju
pridrži. „Možda bi trebala sutra navratiti kod svog doktora da provjeriš
imaš li ikakve bolesne posljedice od Penninog pića.“
Angus ju je zgrabio u medvjeđi zagrljaj i podigao ju s poda. Kad ju je
ponovo spustio lupio je Luckyja po leđima.
„Lijepo mi je vidjeti mladi par koji se toliko vole kao Myrtle i ja.
Nadam se da ćete doživjeti puno godina zajedno kao mi. Naša pedeset
treća godišnjica je u idući četvrtak.“
Angusova žena je prevrnula očima prema svom mužu. „Taktički te
pokušava podsjetiti na tortu.“
„Nisam zaboravila.“ Rekla je Willa, primijetila je da je Lucky odlutao,
tiho je stajao dok stariji par nije otišao.
„Moram otići. Imam dogovoren ručak u zalogajnici The Last Ridersi
me čekaju.“
Willa je uzela Caroline od njega. „Vidimo se večeras.“
Stvorio je nevidljivu barijeru između njih, govoreći joj bez riječi da je
jedina veza koji oni dijele gluma kako bi zavarali druge. The Last Ridersi
su bili oni s kojima je želio provoditi vrijeme.
Lucky je kimnuo glavom, zaključao crkvena vrata i ostavio nju i djecu
da sami odu do parkirališta. Stavila je djecu u kombi i odvezla se kući,
odbila je priznati da se osjeća povrijeđeno cijelim putem do kuće.
Sinoć ju je ostavio, a da nije vodio ljubav s njom što joj je govorilo da
ga ne privlači dovoljno da bi imao sex s njom. Danas se želio pobrinuti
da ne pobrka nešto i ne pomisli da bi on mogao nešto osjećati prema njoj.

***

Willa je stajala ispred sudopera i prala suđe poslije ručka.

„Zašto ne koristiš perilicu?“ pitala je Leanne stavljajući čašu u vodu.
Willa je slegnula ramenima. „Nekad volim ručno oprati suđe.“
„Zašto plačeš?“
Willa se ukočila „Ne plačem.“
Naš svet knjiga

„Ja mogu oprati suđe.“ Leanne je uzela tanjur iz njene ruke i stala
ispred sudopera. To je bilo prvo pravo otvaranje djevojke prema njoj.
„Izvesti ću djecu van da se igraju.“ Willa je obrisala ruke kuhinjskim
ručnikom.
Samo je otvorila stražnja vrata i djevojčice su istrčale van. Willa ih je
pratila, viknula je Charliu da izađe van igrati se s djevojčicama. Sestre su
voljele kad bi ih brat lovio po dvorištu.
Willa se zaustavila kad je izašla van i vidjela što djevojčice rade.
Veliki, crni njemački ovčar je mirno sjedio dok su ga djevojčice grlile.
Užas je ispunio Willu na taj prizor.
„Caroline, Chrissy dođite ovdje. Odmah. Polako krenite prema meni,“
rekla im je Willa pokušavajući kontrolirati paniku u svom glasu.
„Ne želimo. Zar nije lijepa?“
Pogledom je prešla preko velikog psa. „Da jeste.“
„Možemo li je zadržati?“ prošaptala je Caroline.
„Ne!“ Willa je snizila svoj glas. „Sigurno je pobjegla od svog vlasnika.
Nazvat ću životinjsku kontrolu.“ Čim je to izgovorila, shvatila je da je
nedjelja, a grad nije imao sredstva da zaposli nekoga tko će vikendom
raditi. Brzo razmišljajući izvadila je svoj mobitel i nazvala šerifov ured.
Dispečer je obećao da će odmah nekoga poslati.
Willa je oprezno prišla bliže djeci i psu dok nije bila blizu da ih može
dodirnuti. Zatim je uzela svaku djevojčicu za ruku i odvukla ih od psa
koji je izgledao opasno. Pas se pokunjio kad je koraknula unazad i
gurnula djevojčice iza sebe.
Bila je kod stražnjih vrata kad su Charlie i Leanne izašli van. Dječak se
zaustavio, a zatim potrčao prema naprijed prije nego ga je uspjela
zaustaviti. Leanne je išla sporije, nije željela pokazati da je uzbuđena.
„Odakle je došla?“ Zadivljeno je pitao Charlie.
„Ne znam. Vrati se ovdje.“
Charlie je podragao psa, razbarušivši mu krzno.
„Ja ne bih to radila.“ Upozorila je Willa.
„Zašto ne? Miran je.“
Willa je htjela gurnuti djevojčice u kuću kad je Knox otvorio vrata u
dvorište.
„Hvala Bogu da si ovdje.“ Rekla je Willa s olakšanjem. Nije znala koga
bi prvo zaštitila.
„Što se događa?“
Willa je rukom pokazala prema velikom psu. „Ne znam kako je došao
u moje dvorište, a životinjska kontrola je zatvorena danas.“
Naš svet knjiga

Knox je prišao, ispružio je ruku prema psu i pas je nakon nekoliko

sekundi polizao njegovu ruku.
„Kako se Sissy prilagođava?“ Willa je iskoristila priliku da pita o
djetetu koje je bilo kod njega, dok su djeca mazila psa. Imala je dogovor s
Diamond kasnije ovog tjedna i planirala je iskoristiti priliku i saznati
nešto budući da joj Flora nije htjela ništa reći, citirajući pravo o
privatnosti. Međutim, ovo joj je pružilo priliku da sastanak bude strogo
poslovan.
„Dobro. Provodi vrijeme s Sex Piston i njenom grupom.“
„To mora da je zabavno za nju.“
„Ne znam baš da je,“ rekao je Knox. „Mislila je da je Diamondino
pripremanje za sudnji dan smiješno dok je Sex Piston nije čula. Sad
pokušava preživjeti rad na pola radnog vremena u Sex Pistoninom
salonu.“
Willa je mogla zamisliti kako bajkerske žene spuštaju Sissy na zemlju
kad god bi pokazala svoje tinejdžersko buntovništvo.
„Čini se da je poprilično prijateljski raspoložena,“ rekao je Knox i
privukao joj pažnju na psa. Uhvatio je ogrlicu oko vrata psa koju Willa
nije primijetila. „Zove se Ria.“
„Piše li koga treba nazvati?“
„Ne, ali ako nekome pripada obično nazovu utočište za pse. Tek sutra
možemo pronaći vlasnika ukoliko pripada nekome.“
„Naravno da nekome pripada inače ne bi imala ogrlicu.“ Odgovorila
je Willa.
„Ne ako se vlasnik više nije mogao brinuti o njoj. Ponekad ih puste
nadajući se da će pronaći novi dom. Što želiš da napravim?“
„Želim da je se riješiš!“
„Nemam ju gdje držati. Pretpostavljam da bi ju mogao vezati lancem
kod prihvatilišta za pse. Pronaći će ju kad sutra otvore.“
„Pusti ju da ostane večeras.“ Preklinjao je Charlie.
Willa nije dva puta razmišljala. „Možda je opasna. Ne mogu riskirati
zbog djece.“
„Mogu je testirati i vidjeti ako želiš. Imao sam nekoliko pasa i imamo
psa u policiji.“
Willa nije željela zadržati psa bez obzira na sve, ali djeca su joj otežala
u odluci da odbije.
Stajali su uokolo dok je Knox davao psu niz zapovijedi koje je ona
pratila. Čak je i Willa vidjela da je pas dobro istreniran.
Naš svet knjiga

„Odmah se vraćam.“ Rekao je Knox i nestao ispred kuće, zatim se

vratio s vrećom hrane za psa.
„Uvijek imam dodatnu vreću hrane za Bonea, kad njegov voditelj radi
duplu smjenu.“
Wila je gledala kako Knox hrani psa iz svoje ruke.
„Imaš li zdjelu?“
Leanne je otrčala u kuću, vratila se s jednom od njenih finih,
porculanskih zdjela koje je imala još od svoje majke. Willa ju nije
kritizirala, pozorno je gledala kako Knox puni zdjelu s hranom za psa i
stavlja je ispred njega. Uzeo je zdjelu nakon što je pojela nekoliko
zalogaja i pas je sjeo i mahao repom.
„Nisam stručnjak, ali mislim da će biti dobra prema djeci.“ Knox je
pomilovao psa po glavi. „Možeš je odvesti u utočište sutra ujutro,“
podsjetio ju je Knox.
„Molim te, možemo li zadržati Riu večeras?“ Charlie se primaknuo
bliže psu kao da će je Willa oteti.
„Pretpostavljam da jedan dan neće ništa značiti.“ Složila se Willa.
„Jee!“ Sva su djeca povikala.
„Ali nećemo je zadržati.“ Čvrsto je rekla Willa.
„Rekao bih da je naviknuta na kuću. Neće praviti probleme. Utočište je
prilično puno trenutno. Zvao sam ih u petak zbog jednog psa. Morati će
je uspavati ako joj ne pronađu dom.“ Knox nije pomagao.
Willa ga je oštro pogledala kad su djeca počela plakati, preklinjući je
da dopusti da pas ostane. Charlie i Leanne su je gledali kao da je
čudovište.
„Može ostati nekoliko dana, dok joj ne pronađem novi dom.“ Willa je
popustila uplakanoj djeci.
„Drago mi je da je to riješeno. Mogu li još nešto učiniti za tebe Willa?“
„Ne, hvala ti. Mislim da si učinio dovoljno.“ Prekoreno mu je
odgovorila Willa.
Knox joj se iscerio i Willi se učinilo da je vidjela njegov prsten u jeziku
prije nego je primijetio da ga pozorno gleda. Namignuo joj je prije nego
je otišao. Willa se zacrvenila kad se sjetila što je Diamond sinoć rekla.
„Čekaj, što je sa mojoj mačkom? Hoće li je pas pojesti?“
Knoxove usne su se trznule. „Jesu li to ogrebotine od mačke po tvojim
rukama?“
„Da, ne voli me baš, ali voli djecu. Hoće li je pas pojesti?“
„Ako budeš imala sreće.“
Naš svet knjiga

Willa ga je prestravljeno pogledala, nije smatrala da je smrt mačke

smiješna.
„Pas neće smetati mački.“
„Jesi siguran?“
Mačka o kojoj se razgovaralo tromo je prošla preko dvorišta dok su
pričali. Kad se pas sagnuo prema mački, Willa je čekala da mačka
pobjegne ili da Ria iskoristi mačku umjesto čačkalice. Zatim je pas
spustio glavu da pomiriši mačku, a mačka je odvratila tako što je zlobno
ogrebla psa po nosu. Pas se cvileći povukao unazad.
„Da, siguran sam. Nazovi me ako želiš da odvedem mačku u
utočište.“
Willa je čekala dok se nije malo odmaknuo pa je promrmljala.
“Kreten.“
Knox se zaustavio i okrenuo prema njoj. „Jesi li nešto rekla?“
„Rekla sam ugodan dan ti želim.“

***

Lucky je čekao Knoxa kad se vratio u ured.

„Zadržala je Riu?“
„Što jebeno misliš? Nakon što sam joj rekao ono što si mi rekao da
kažem, da će uspavati psa, djeca su počela zavijati. Osjećao sam se kao
govno.“
Lucky se nacerio. Ogromni brat je bio slab na djecu i vjeverice, ali
Lucky je toga bio itekako svjestan.
„Kako si nagovorio Colta da se odrekne Rie?“
„Dao sam mu dvadeset tisuća dolara za nju. Po njemu, pas ima najjače
zaštitničke instinkte od svih pasa koje je trenirao.“
„Kupio si Willi jeftini zaručnički prsten, zbog čega sve žene
prigovaraju, a onda si joj kupio psa za dvadeset tisuća dolara, koji je pri
tome treniran po najvećim standardima, a ona čak ni ne zna da si ga
kupio kako bi ju štitio?“
„Da.“
„Shade je u pravu; ti si glupan.“
Naš svet knjiga

Willa je gledala u zaručnički prsten na svojoj ruci okrećući ga oko

prsta. Osjećala je kao da će joj se slomiti osmijeh koji je zalijepila na lice i
da će njeni prijatelji znati da je to sve lažno.
„Što kažete na ovu?“ Elegantna prodavačica je pokazala prelijepu
bijelu haljinu sa prišivenim perlama.
„Željela sam nešto jednostavnije, previše je napuhana.“ Willa je
zažalila što je dopustila da ju Beth i Lily nagovore na ovaj fijasko.
„Vjenčat ćemo se kod matičara. Imate li haljinu koja nije toliko
formalna?“
Žena je kimnula glavom i spustila haljinu. „Odmah se vraćam.“
„Willa, iako ćeš se vjenčati kod matičara svejedno se želiš osjećati kao
mladenka.“ Lily je stavila ruku na njeno rame. „Vidiš li onu na lutki?
Prekrasna je.“
„Premala je.“ Vidjela je ona tu haljinu onog trenutka kad je ušla u
trgovinu. Da se stvarno udaje, pokušala bi ugurati svoje tijelo u malu
haljinu, ali njene zaruke nisu bile stvarne.
„Možda je imaju u tvojoj veličini. Možemo barem pitati.“ Iskušavala ju
je Beth.
Prodavačica se vratila s jednostavnom bijelom haljinicom koja je bila
točno ono što je tražila.
Willa je ustala. Nije bilo šanse da se bori protiv nemogućeg; morati će
je probati.
„Stavit ću vam je u kabinu za presvlačenje.“
„Hvala vam.“ Willa je krenula za njom.
„Čekajte, želi probati i ovu haljinu.“ Lily je otišla do lutke i dodirivala
prekrasan materijal.
„Imam još jednu ovdje. Uzeti ću je, pa ću i nju također donijeti u
kabinu za presvlačenje.“
„Nemojte se zamarati; neću stati u nju.“ Willa je pokušala zaustaviti
žene, ali bilo je beskorisno.
„ Ne brinite; imamo je u većoj veličini.“
Willa se nije mogla sjetiti drugog izgovora, našla se u kabini za
presvlačenje iza zatvorenih vrata, s dvije haljine koje su visjele na
vješalicama.
Naš svet knjiga

Prvo je probala kratku haljinu. Bila je točno ono što je tražila. Nije bila
skupa i planirala ju je dati u crkvenu trgovinu kad zaruke završe.
Kad je izašla van, zaustavila se ispred Lily i Beth, obje žene su joj se
ohrabrujuće nasmiješile.
„Jako je lijepa.“
Beth je kimnula glavom na sestrin komentar. „Savršena je za vjenčanje
kod matičara.“
„Da, jeste,“ Lily se nesretno složila. „Hoćeš li barem probati drugu
haljinu?“
„Ne bih trebala.“ Oklijevala je Willa, ali kada je vidjela njihova
razočarana lica, uzdahnula je i predala se. „Probat ću je.“
Lica su im se ozarila kad se okrenula natrag prema kabini.
„Ovo je stvarno, stvarno loša ideja.“
„Jeste li nešto rekli?“ prodavačica ju je pitala kroz vrata.
„Rekla sam da ću izaći za trenutak.“
„Ne morate žuriti. Ako trebate pomoć javite mi.“
„Možeš li me izvući iz ovoga?“ Tiho se molila skidajući haljinu s
vješalice i oprezno je navlačila preko glave.
Obukla ju je puno lakše nego što je očekivala. Willa se okrenula da se
pogleda u ogledalo i dah joj je zastao u grlu.
„Ovo nije fer.“
Vrata od garderobe su se otvorila i prodavačica joj je zakopčala
haljinu.
„Idemo pokazati tvojim prijateljicama.“ Stisnula je Willu za ruku i
povela ju u drugu sobu.
Lily i Beth su treptajima pokušavale spriječiti suze.
„To je to!“ Skočila je Beth i zagrlila ju je.
Willa se gledala u ogledalu dok su joj stavljali veo na glavu.
„Koliko košta?“ jedva je izgovorila Willa.
„Tisuću i petsto.“
„Preskupa je. Žao mi je što sam vam tratila vrijeme.“
Lily je ustala i zaustavila je. „To je poklon od mene i Beth tebi. Willa,
haljina je stvorena za tebe.“ Lily ju je poljubila u obraz i zagrlila ju je.
„Ne mogu prihvatiti...“
„O da, možeš.“ Lily ju je prekinula. „Dala si nama i klupskoj kući
toliko kolača i slatkiša da si isplatila haljinu. Molim te Willa, obje želimo
da imaš nešto posebno. Zaslužuješ prekrasan dan.“
„Previše je.“ Willa je odmahnula glavom.
Naš svet knjiga

„Imam ideju. Ako se ne budeš osjećaja ugodno da nosiš ovu haljinu

kod matičara kupi drugu bijelu haljinu. Onda ovu obuci na zabavu u
crkvi.“ Uvjeravala ju je Lily.
„Ne prihvaćamo ne kao odgovor. Kupujemo haljinu i možeš nositi
koju želiš u subotu.“ Beth je pozvala prodavačicu koja je bila uzbuđena
jer će prodati dvije haljine.
Willa je stajala dok su namještali sve, a zatim otišla nazad u garderobu
da se presvuče. Trebala bi otići tamo i reći ženama ne, i zatim otići kući.
Willa se vratila nazad u trgovinu s namjerom da bude kako je
planirala, ali pronašla je Lily i Beth kako čekaju kraj ulaznih vrata.
„Moramo požuriti ili ćeš zakasniti na tvoj termin kod Sex Piston.“
Beth i Lily su izašle van.
Willa ih je sustigla kod svog kombija. „Koji termin?“
„Zar se ne sjećaš? Dogovorila si termin sa Sex Piston na svojoj
djevojačkoj zabavi.“
„Ne sjećam se toga. Nazvat ću i otkazati. Rekla sam Evie da me neće
biti sat vremena. Ne mogu je ostaviti da čuva djecu dok sam ja na
frizuri.“
„Ona već zna.“ Lily je otvorila vrata kombija, sjela iza, a Beth je sjela
na suvozačko mjesto.
„Ovo će biti loše,“ promrmljala je Willa sjedajući za volan.
„Što si rekla?“ Beth ju je znatiželjno gledala dok je palila kombi.
„Ovo će biti zabavno.“

***

Lucky je prekinuo poziv. Ako ga Train nazove još jedan puta odvest će
se u Ohio i prebiti ga. Shade je pobijedio u okladi, a ni jedan drugi brat
nije želio napustiti grad. Također nije razgovarao s Willom o klubu i tako
ispunio svoj dio oklade. Trebao joj je reći prije nego joj Sissy kaže;
ostavljajući je u neznanju postala bi ranjiva.
Ukucao je Willin broj, odzvonilo je nekoliko puta prije nego se javila.
„Halo?“
„Moramo razgovarati. Radiš li nešto večeras?“
„Imam posla večeras. Može li sutra? Možemo se naći kod mene u
jedan. Leanne i Charlie će biti u školi, a djevojčice će spavati.“
„Vidimo se tad.“
„U redu.“
Lucky je poklopio, već sad se užasavao sastanka. Willa je bila
prenevina da bi shvatila seksualnu stranu kluba. Još gore je to što će biti
Naš svet knjiga

ljuta i zgađena jer je Sissy saznala za to. Dobro je što njihove zaruke nisu
stvarne jer je imao osjećaj da će baciti taj jeftini prsten na njega.
Kad mu je mobitel zazvonio, obećao je sam sebi, ako ga Train ponovo
zove, promijenit će svoj jebeni broj: Međutim, kad je pogledao broj, vidio
je da ga Knox zove.
„Što se događa brate?“
„Imam dobre vijesti. Jedan od istražitelja je pronašao rođaka od djece, i
on leti ovamo iz Texasa. Dočekat ću njegov avion u Lexingtonu u jutro.
Bit ćemo u Treepointu oko podne.“
„Voljan je uzeti djecu?“
„Da, posjeduje ranč i ima domaćicu. Provjerio sam ga i socijalna služba
će ga provjeriti prije nego mu daju skrbništvo nad djecom, ali ne vidim
nikakav problem. On je lovac na bjegunce koji radi na svom ranču dok
ga ne pozovu na posao. Rekao je da će uzeti nekoliko mjeseci slobodno
da smjesti djecu prije nego se vrati na posao. Navikao je loviti bjegunce i
ima osoblje koje radi na njegovom ranču, tako da misli da mu djeca neće
stvarati nikakve probleme. Izvukao si svoje dupe.“
„Willa će to teško podnijeti. Postala je vezana uz djecu.“
„Slažem se. Hoćeš li joj reći prije nego ga dovedem da ih upozna?“
„Vidjet ću se s njom sutra u jedan. Daj mi sat vremena da joj kažem.“
„Hoću. Što je s tobom? Hoćeš li još uvijek ispoštovati svoju okladu sa
Shadeom?“
„Da, kladio sam se i održati ću riječ. Uostalom, ne vjerujem Sissy.
Pronaći će način da povrijedi Willu.“
„Vidimo se oko dva.“
Lucky je spustio mobitel prije nego ga je preuzelo iskušenje da ga
razbije kao što je razbio zadnji. Sjedio je na svojoj stolici, očekivao je da će
osjećati olakšanje jer će se zaruke završiti i Willina savjest će biti čista, te
se više neće morati brinuti o djeci. Umjesto toga, patio je jako i trudio se
svim snagama da ne ide tražiti Willu, odvesti ju u najbliži motel i
pokazati joj točno što osjeća prema njoj. Stavio je glavu u dlanove dok ga
je probijao hladan znoj.
Nije mogao slušati svoje srce i tako riskirati da Willa bude
povrijeđena. Reći će Willi sutra. Također će osobno provjeriti rođaka.
Trebat će mu samo nekoliko dana i onda će konačno moći reći Trainu da
se može vratiti kući, čim pronađe drugog svećenika da ga zamijeni.
Svi će biti sretniji kad se sve završi – svi osim njega.
Naš svet knjiga

„Uranio si,“ rekla je Willa otvarajući vrata kad je Lucky pokucao.

Ruku je spustila na Rinu glavu dok je sjedala pokraj nje.
„Želio sam završiti s tim,“ hladno je izjavio Lucky.
Osmijeh joj nestade s lica kad je vidjela Luckyjevo smrknuto lice.
Otvorila je vrata šire kako bi mogao ući. Ušao je u dnevnu sobu i
pričekao ju da dođe i pridruži mu se, ali hodala je polako. Vidjela je da je
loše, što god joj je trebao reći.
Jučer je provela jedan od najboljih dana u svom životu, izgubila se s
Beth i Lily pretvarajući se, na kratko da će se Lucky oženiti njome i
pomoći joj da zadrži djecu. A s vremenom se i zaljubiti u nju. Čuda se
događaju svaki dan, pa se može i to dogoditi, rekla je sama sebi dok je Sex
Piston radila na njenoj kosi.
„Kučko, tko je radio na tvojoj kosi?“
„Išla sam u nekoliko različitih salona i eksperimentirala sam sama s bojom
nekoliko puta.“ Ispričavala se Willa, sklanjajući kosu s lica.
Sex Piston je prošla rukama kroz njenu kosu, kritički je pregledajući.
„Možeš li je popraviti?“
„Mogu pokušati. Dobra sam, ali dio ću morati odrezati. Različite je dužine jer
si puštala da naraste.“
„U redu je ako trebaš rezati,“ očajno je rekla Willa. Znala je da ju je većinu
vremena držala u punđi.
„Vidjet ćemo što mogu napraviti. Koju boju želimo dobiti?“
„Željela sam plavu, ali izgledala sam isprano i bilo je teško održavati je. Moja
smeđa boja je dosadna.“
„Napravit ću ti mix te dvije boje. Izgledati će seksi kad završim.“
Willa je bila skeptična, ali Sex Piston je napravila najbolje što je mogla.
Njeno novostečeno samopouzdanje je brzo tonulo pod Luckyjevim
pogledom.
„Odrezala si kosu?“
„Dio. Sex Pisto ju je izjednačila za mene.“ Nije je morala stalno
sklanjati s lica.
Lucky nije rekao da mu se sviđa kao što bi normalni zaručnik rekao.
Naravno, među njima nije bilo ničega pa zašto bi onda bio obziran
prema njenim osjećajima?
Naš svet knjiga

„O čemu si želio razgovarati?“ Pitala ga je Willa, razmišljajući da mu

se ne sviđa njena frizura.
Lucky je pročistio grlo prije nego je sjeo na njen kauč. Willa je osjećala
da je netaktična jer mu nije odmah ponudila da sjedne. Njena majka bi
kritizirala njen nedostatak manira, kao što je kritizirala većinu stvari koje
je Willa radila.
„Želiš li nešto popiti? Šalicu kave?“
„Kava bi bila dobra.“
Willa je otišla u kuhinju, Ria ju je pratila. Natočila je Luckyju kavu i
vratila se u dnevnu sobu. Stavila je šalicu na stolić ispred njega, zatim je
sjela na kauč. Ria je sjela pokraj njenih koljena i Willa ju je odsutno
mazila po čvrstim leđima.
„Knox mi je rekao da si pronašla psa.“
„Djeca su se zaljubila u nju. Leanne se ne osjeća dobro. Mislim da je
možda alergična. Bit će teško ako je budemo morali dati nekome.“
„Mi?“
„Vezala sam se za nju. Teško je ne vezati se budući da me svugdje
prati. Čak sam je počela puštati u kombi sa mnom kad imam dostave.
Sjedi na prednjem sjedalu. Nikad nisam razmišljala o tome da
posjedujem psa.“
„Knox je pronašao dječjeg ujaka. Zove se Travis Russell, drugi suprug
njegove majke ga je posvojio i dao Clayu svoje ime.“
Willina ruka nastavila je maziti psa unatoč šokirajućoj bombi koju je
Lucky upravo bacio na nju.
Oduzet će joj djecu. Duboko u sebi je znala da će pronaći njihovog
rođaka prije ili kasnije, ali nadala se da će se to dogoditi kad djeca
odrastu i odu na fakultet. Rekla je sama sebi da se ne veže, ali kako je
prolazilo dan za danom voljela ih je sve više i više.
„Kad će doći ovdje?“
Lucky je pogledao na svoj sat. „Za četrdeset pet minuta.“
„Neće ih samo uzeti, hoće li? Chrissy i Caroline će biti uplašene.
Charlie i Leanne također. Pretvarat će se da nisu, ali bit će.“
„Prijelaz će biti postupan. Travis je uzeo dva mjeseca slobodnog tako
da ga djeca mogu upoznati. Knox ga je provjerio i država će ga također
provjeriti prije nego mu daju skrbništvo.“
„Što je sa Sissy?“ Willa nije vidjela djevojku od kad je otišla živjeti s
Knoxom i Diaamond.
„Sissy će za nekoliko mjeseci napuniti osamnaest, ali pretpostavljam
da će željeti otići u Tyler, Texas sa svojom sestrom i rođacima. Ako
odluči da neće živjeti s njima, možda odluči živjeti u njihovoj blizini.“
Naš svet knjiga

„Tayler, Texas?“
Lucky je kimnuo glavom.
„Texas će goditi Sissy.“ Willa je zagrizla usnu, odlučila je da će
pričekati večer i da će onda plakati. „Nema razloga da se naše zaruke
nastave. Sigurno ti je laknulo.“
„Reci mi koliko si platila haljinu koju si jučer kupila i vratit ću ti
novac.“
„Nije bila skupa. Ne trebaš mi platiti haljinu.“
„Ako tako želiš.“
Willa je vidjela da želi raspravljati oko haljine, ali odlučio je da neće
forsirati da uzme novac od njega.
Willa je skinula zaručnički prsten i dala ga Luckyju, on ga je spremio u
džep sakoa. Činilo se kao da imaju poslovni razgovor, dok se njeno srce
lomilo sve više i više svake sekunde.
Willa je željela da ode. Bilo joj je lakše suočiti se s Knoxom i Travisom
Russellom samoj.
„Willa, unatoč tome što su naše zaruke završile osjećam da ti moram
nešto reći.“
Što se još trebalo objasniti osim činjenice da gubi djecu i Luckyja?
Hoće li joj opet baciti u lice da je znao da je tajno zaljubljena u njega i da
joj ne uzvraća osjećaje? Willa je mislila da nije dovoljno jaka da ostane
smirena ako bi joj pokazao ikakvo sažaljenje. Zatim ju je nešto drugo
preplašilo.
„Je li Knox pronašao Riinog vlasnika?“ Hoće li izgubiti i jedino što joj
ostaje da voli?
„Ne, ne govorim o psu?“ Stisnuo je usne. „Želim ti reći istinu o noći
kad je Sissy pobjegla.“
Gledala ga je iznenađeno „Istinu?“
„Došla je do Roseys, ali nije ju Mick pronašao u svom autu. Našao ju je
kako se skriva u jednoj od stražnjih soba. Jenna ju je pustila kroz stražnja
vrata i poslužila joj pivo. Mick nam je prijatelj i nismo željeli da izgubi
dozvolu za rad.“
Vlasnik bara je dolazio u crkvu i Willa je sjedila s njim nekoliko puta.
Mick je bio dobar čovjek. Nije mogla ni zamisliti da bi namjerno poslužio
maloljetnu osobu.
„Neću ništa reći. Sviđa mi se Mick.“
„Ne brinem se da ćeš ti nešto reći, brinem se zbog Sissy.“
Willa se namrštila. „Ako nije ništa rekla do sad zašto bi uopće išta i
rekla?“
Naš svet knjiga

„Da te povrijedi. Neće vlastima ništa reći o alkoholu, ali ona te mrzi.“
Willa se trznula. „Rekla mi je to nekoliko puta, ali kako me sad može
povrijediti? Više nemam skrbništvo nad njom.“
„Tako što će ti reći ono što joj je Jenna rekla i ono što je čula da braća
pričaju te noći.“ Lucky je krenuo da joj dodirne ruku, ali povukao se i
gurnuo ruke u džepove sakoa. „Willa, The Last Ridersi dopuštaju
ženama da postanu članovi.“
„Lily, Beth, Winter, Evie, Jewell, Bliss i sve druge žene su članovi, to
znam.“
„Znaš li kako su postale članovi?“
„Ne. Zar postoji postupak?“
„Da, postoji. Naš klub je drugačiji. Imamo osam originalnih članova
The Last Ridersa koji su osnovali klub i odlučili da će dopustiti ženama
da se pridruže. Glasanjem odlučujemo hoće li se uklopiti u klub i postoje
tri načina da dobiju glasove.“ Lucky je zastao opreznog izraza lica dok je
čekao njenu reakciju. „Žene imaju seks sa šest od osam članova da bi
postale članovi. Svaki seks s originalnim članom računa se kao glas. Ne
moraju se uvijek seksati. Ako muškarac svrši dok gledaju seks to se
računa kao glas. Treći način je da zaradi markere od originalnih članova.
Svaki marker se računa kao glas.“
Willa je pokušala shvatiti što joj govori. Kad je ponovila njegove riječi
u svom umu počela se smijati. Nagnula se i zakopala lice u Rino tamno
krzno.
„Willa?“ Lucky joj je dodirnuo rame.
Podigla je glavu i otresla njegovu ruku.
„Tko su osam originalnih članova?“ ugušila je smijeh, čekala je da joj
Lucky odgovori.
„Ne govorimo tu informaciju onima koji nisu članovi, ali Sissy je
saznala pa ću ti reći. Razer, Viper, Knox, Shade, Rider, Train, Cash i ja.
Viperov brat je bio, ali on je umro. Nedavno smo izglasali da Cash dobije
pravo glasanja.“
„Jenna je to rekla Sissy?“ Willa je željela vrištati na Lucky. Na sreću
njeni osjećaji su otupili.
„Da. Jenna je znala jer je pokušavala postati član, ali nije mogla skupiti
dovoljno glasova.“
„Imala je tvoj glas, nije li?“
Lucky nije skrenuo pogled „Da.“
Willa je ugušila histerični smijeh koji joj je skoro pobjegao, ponovo.
„Ima još.“
Naš svet knjiga

Willa je podignula ruku. „Molim te nemoj.“

Lucky ju je ignorirao i nastavio. Willa je željela pokriti uši, ali umjesto
toga slušala je Luckyja dok joj je trgao veo s očiju otkrivajući joj svoje i
tajne kluba.
„Klub organizira zabave svakog petka. Najbolji način da ih se opiše je
taj da su to seks zabave na kojima svi imaju seks i gledaju druge dok se
seksaju. Moon i Rider su otišli u Rosies, i Sissy ih je čula kako pričaju da
su me gledali dok sam imao seks sa Raci, Stori i Ember. Također su
opisali kako koristim noževe na ženama.“
Willa je problijedjela. „Režeš ih?“
„Ja sam majstor u igri s noževima. Ne režem ih. Koristim noževe da
stimuliram žene, ne da ih povrijedim.“
Willa više nije mogla suzdržavati smijeh, pala je nazad na kauč. „O
moj Bože. Bila sam tako ljubomorna na Beth i Jennu, a nisam se čak ni
natjecala s jednom ženom već sa njih desetak.“
„Bila si ljubomorna na Beth i Jennu? Nije bilo razloga da bi bila...“
„U pravu si. Pokazao si mi potpuno jasno da te ne privlačim. Naše
lažne zaruke mi nisu dale nikakvo pravo. Bio si otvoreno iskren o svojim
osjećajima prema meni. Ja sam ta koja se zaljubila u tebe, a ne suprotno.“
„Nemoj.“ Lucky ju je ponovo pokušao dodirnuti, ali ustala se i
odmaknula od njega.
Ria se pomaknula i stala pokraj nje i upozoravajući zarežala zbog čega
je Willa pogledala u nju. Međutim, Lucky je izrekao oštru zapovijed i pas
je ponovo sjeo i opustio se pokraj nje.
„Što si učinio?“
„Rekao sam joj da sjedne. Ria je pas zaštitnik. Kupio sam ju da bi te
zaštitila kad smo se zaručili. Willa ja imam neprijatelje. Ja sam...“
„Koliko je koštala? Platit ću ti za nju.“ Willa ga je obišla i prišla stolu
da uzme svoju čekovnu knjižicu.
„Ne želim tvoj jebeni novac. Kupio sam ju da bi bila zaštićena.“
„Ne trebam tvoju zaštitu; mogu voditi brigu o sebi. Koliko?“ Willa je
skoro vrištala na njega.“
„Dvadeset tisuća.“
Zastao joj je dah dok je stiskala čekovnu knjižicu. „Platio si dvadeset
tisuća dolara za psa?“
„Ria je jako dobro istrenirana. Colt mi je dao popust jer smo služili u
vojsci zajedno.“
Naš svet knjiga

„Iznenađena sam što nije član The Last Ridersa. Možda ste ga trebali
primiti pa bi ti dao veći popust.“ Willa je tupo gledala u svoju čekovnu
knjižicu.
„Ne želim novac i pas je tvoj. Želim ti objasniti zašto...“
Willa je spustila čekovnu knjižicu na stol. „Lucky dobila sam više
objašnjenja u jednom danu nego što mogu podnijeti. Ne mogu ti odmah
dati psa, djeca će se željeti pozdraviti...“
„Neću uzeti jebenog psa.“ Krenuo je prema njoj, ali začulo se kucanje
na vratima i iznenadilo ih oboje.
„To bi trebalo biti Knox i gospodin Russell. Cijenila bih kad bi otišao.
Ne trebam tvoju pomoć.“
„Idem. Znam da si uzrujana i ne želim pogoršati situaciju još više tako
što ću ostati.“
Willa je krenula otvoriti vrata. Njena ruka je bila na kvaki kad ju je
Lucky zaustavio.
„Neću uzeti Riu nazad.“
„To nije odluka koju ti možeš donijeti. Ovog puta se moje mišljene
broji.“ Willa se vezala za psa, ali je li stvarno željela stalni podsjetnik da
joj je Lucky dao Riu svaki put kad ju pogleda? Koju god odluku da
donese bojala se da će biti bolna.
Nakon svega, bit će joj teško viđati Luckyja po gradu.
Tko bi platio dvadeset tisuća dolara za psa? Očito čovjek koji ne bi
prepoznao dobru priliku ni kad bi ga ugrizla za dupe.
Willa je s nadom pogledala u psa. „Da li bi ga ugrizla za dupe ako bih
ti tražila da to napraviš?“
Naš svet knjiga

Travis Russell je bio grub čovjek i nimalo nalik svojoj polusestri i

bratu. Bio je uvijek pristojan i pun poštovanja i nosio se s djecom čvrsto,
ali pošteno. Tokom zadnjih mjeseci i pol dana mlađe djevojčice su se
zaljubile u njega i čak i Leanne i Charlie. Iako im je trebalo više vremena
da ga prihvate, postajalo im je sve ugodnije u njegovom društvu. Charlie
je bio posebno uzbuđen kad je saznao da je njegov ujak vješt u igranju
video igrica. Igrali su igrice pola sata dnevno, a onda bi Travis uzeo
nogometnu loptu koju je kupio Charliu i odveo djecu u park. Ona bi
ostala kod kuće, dajući im vremena da ga provedu sami.
Svakog dana je osjećala da se sve više udaljavaju od nje jer su počeli
tražiti svog ujaka kad bi se probudili. Willa ga je dva dana nakon što ih je
posjetio, pozvala da živi u njenoj kući. Naučio je njihov raspored i zadnja
dva dana jutra, probudila se i vidjela da je doručak skuhan i da Caroline
i Chrissy jedu svoju zobenu kašu i tost.
Budući da je bio u njenoj kući, Flora je dozvolila da se Sissy vrati dva
tjedna prije njihovog odlaska. Djevojka nije bila sretna zbog toga, ali
njeno ponašanje je kontrolirao Travis. Poslao bi ju u njenu sobu i uskratio
joj upotrebu elektroničkih uređaja. Prvi put mu se suprotstavila i on ju je
upozorio. Rekao joj je da bi dame njene dobi znale kako se trebaju
ponašati. Drugi put, Sissy je odbrusila Willi, i on joj je uzeo mobitel, koji
je stajao pokraj nje na kuhinjskom stolu i bacio ga u smeće. Sissy je zinula
od iznenađenja, ali nakon toga bila je ljubazna, barem ispred Travisa.

***

Willa je gurala kolica između polica, kroz trgovinu s namjernicama,

pogledavala je sa strane u vitkog kauboja koji je hodao pokraj nje. Gurao
je kolica koja su izgledala kao vatrogasni kamion. Djevojčice su bile
vezane u kolicima i izmjenjivale se u povlačenju užeta da bi pozvonile
plastičnim zvonom. Leanne i Charlie su ostali kod kuće kad su se vratili
s ručka sa svojim ujakom.
S Travisovom pomoći oko djece nije im dugo trebalo da obave
kupovinu i izvezu kolica s namjernicama prema kombiju.
Willa se okrenula kad je prepoznala kamion koji se parkirao nekoliko
mjesta dalje. Shade, Lucky i Lily su izašli. Nije bilo moguće izbjeći ih. Ne
Naš svet knjiga

bi joj smetalo ako ne razgovara s Luckyjem, ali nije se mogla prisiliti da

bude nepristojna prema Shade i Lily.
„Bok Lily, Shade.“
„Bok Willa.“ Odgovorila je Lily, a Shade je kimnuo glavom.
„Willa.“
„Lucky.“ Nije ga pogledala kad je uzvratila pozdrav.
Njih troje nisu nastavili dalje i Willa je bila prisiljena da ih upozna sa
Travisom.
Lilyin pogled se nije micao s visokog Teksašanina koji je nosio
izblijedjele traperice, poguljene čizme, majicu i kaubojski šešir.
„Odakle si?“
„Tyler, Texas, gospojo.“
Lily se zagledala u njega.
„Posjeduje ranč na koji će se djeca odseliti s njim za nekoliko tjedana.
Živi sa mnom i djecom dok ne odu.“ Objasnila je Willa.
„U tvojoj kući?“
Zbog Luckyjevog oštrog pitanja Travis je podignuo obrvu i pogledao
prema njemu.
„Da. Na taj način može bolje upoznati djecu i neće im biti toliko
traumatično kad odu.“ Willa se ljutila sama na sebe jer joj je stalo da ne bi
dobio pogrešnu predodžbu zbog Travisovog boravka kod nje.
„Imaš li konje?“ pitala je Lily i prekinula napetu tišinu.
„Ne bi se zvao ranč da ih nema.“
„Moramo požuriti Lily. Ne želimo predugo ostaviti Johna na čuvanje s
Raci.“
„Bilo mi je drago...“ Shade je odvukao Lily prije nego je uspjela završiti
rečenicu.
Willa je krenula dalje s kolicima, ali Lucky joj je blokirao put.
„Ako trebaš bilo kakvu pomoć u pakiranju njihovih stvari mogao bih
doći.“
„Ne, hvala. Travis i ja imamo sve pod kontrolom.“ Willa je gurnula
kolica naprijed, ostavljajući Luckyju izbor; ili da se makne ili da ga
pregazi kolicima. Mudro, maknuo se sputa i ušao u trgovinu.
Travis joj je pomogao zakopčati djevojčice u njihove sjedalice, a zatim
natovariti namjernice u kombi prije nego joj je otvorio suvozačka vrata
kako bih ušla u kombi. Zatim je prešao na drugu stranu kombija i sjeo za
volan. Dok su odlazili s parkirališta, Willa je vidjela Luckyja kako ih
gleda kroz izlog trgovine.
„Je li on stari dečko?“
Naš svet knjiga

„Ne.“ Willa je jedva izgovorila.

„Želiš li da se vratim i udarim ga za tebe?“
Willa je morala razmisliti o tome na minutu, a zatim odlučila da dobra,
kršćanska djevojka ne bi mogla gledati Luckyja povrijeđenog.
„Misliš da bi bilo tako lako?“ zezala ga je.
„Gospođo, ja lovim kriminalce, to je moj posao, tako da bi to bilo jako
lako. Bez uvrede.“
Willa se nasmijala, zahvalna jer je ostao neko vrijeme. Bio je dobro
društvo, i iako joj je još uvijek nedostajao Lucky, Travis ju je spriječio da
plače po cijele dane. Dok Travis ode vjerojatno joj Lucky neće više toliko
nedostajati. Nesvjesno je prekrižila prste u krilu.

***

Willa je oprezno stavila tortu u kutiju, u tom trenutku je zazvonilo

zvono na vratima. Zatvorila je kutiju i požurila prema vratima.
„Bok Douglas. Uđi.“
„Je li torta spremna? Mogu se vratiti kasnije ako nije.“
„Upravo sam završila.“ Willa je zatvorila vrata i pokazala mu da krene
u kuhinju. „Kako su Angus i Myrtle ovog popodneva?“
„Jako su uzbuđeni. Rekao sam Myretle da uzme još jednu tabletu za
tlak i da Angusu pivo. Njihova kćer dolazi u posjetu i dovodi djecu pa su
zbog toga uzbuđeni. Myrtle je rekla da se zahvalim jer si prihvatila njenu
narudžbu tako brzo.“
„Zadaju li ti puno posla?“
„Myrtle uvijek nađe nešto da me drži zaposlenim.“ Douglas je bio
majstor starijeg para i pazio ih je budući da su njihova djeca živjela izvan
grada.
Willa je pokazala na ružičastu kutiju na pultu. „Želiš li šalicu kave
prije nego odeš?“
Nije mu dala vremena da odgovori, otišla je iza pulta i natočila mu
šalicu.
„Stvarno nemam vremena.“
Willa se okrenula i pogledala ga preko ramena kad je Douglas
posegnuo prema svom stražnjem džepu.
„Neću naplatiti. To je moj poklon njima.“
„Dali su mi novac...“ Ponovno je posegnuo prema svom stražnjem
džepu.
„Onda im ga možeš vratiti.“ Nesvjesno mu se tužno nasmiješila. „Jesi
li siguran da ne možeš ostati na kavi? Dobro bi mi došlo društvo.“
Naš svet knjiga

Douglas je otvorio usta kako bi nešto rekao, ali prekinulo ga je

grebanje po stražnjim vratima.
„Ispričavam se.“ Willa je otvorila stražnja vrata i pustila Riu unutra.
Pas je njušio zrak i počeo režati.
„Halt.“ Ria je sjela na stražnje noge, nije micala pogled s nje.
„Jesi li joj upravo naredila da se povuče?“ Douglas je promatrao psa.
„Da. Zar nije pametna?“
Oprezno je gledao psa i sjeo za pult. „Prihvatit ću tu kavu.“
„Drago mi je.“ Willa je stavila kavu ispred njega.
„Kad si nabavila psa? Zadnji puta kad sam došao po tortu za
Angusovu i Myrtlienu godišnjicu nisi ga imala.“
„Imam ju tek nekoliko tjedana.“ Willa si je natočila šalicu kave, stajala
je s druge strane pulta, nasuprot Douglasu.
„Lijep pas.“ Izjavio je uzimajući gutljaj kave.
Suze su joj zamutile pogled, ali je Willa trepnula da ih potjera.
„Jesi li dobro?“ Čovjek je sjedio preneraženo kad je počela plakati.
„Žao mi je. Nisam se mislila rasplakati. Moram vratiti Riu Luckyju i
moja djeca večeras idu u zalogajnicu na večeru sa svojim ujakom.“ Willa
je počela još jače plakati. „Stvarno ga vole.“
„Zar to nije dobra stvar?“ spustio je svoju šalicu na pult.
„Jest.“ Willa je kimnula glavom, plakala je još jače. „Želim da ga vole,
ali ne želim ih izgubiti. Odvest će ih u Tyler, Texas sa sobom idući
tjedan. Mislila sam da će ostati duže, možda šest mjeseci.“ Willa je
obrisala suze s obraza.
„Gdje su sada?“ Douglas je pogledao po kuhinji kao da se nadao da će
ga netko spasiti.
„Travis, njihov ujak, je odveo Caroline i Chrissy u park.“ Suze su opet
krenule. „Pokušala sam ga nagovoriti da ostane ovdje s njima i da se
igraju, ali on je mislio da je dobro da provedu neko vrijeme sami s njim.“
„Kladim se da je.“ Promrmljao je Douglas. „Tvoje skoro vjenčanje će ti
pružiti nešto...“ šalica kave mu je zastala na pola puta do usta kad je
Willi pobjegao jecaj.
Mahnula je prstom na kojem nije bilo prstena ispred njegovog lica.
„Nisam više zaručena.“
„Žao mi je što to čujem.“
„Neka ti ne bude. On je kreten...“ Willa je počela štucati dok je kidala
papirnati ubrus. Zatim je obrisala lice, napokon hvatajući dah.
Kad je vidjela izraz na njegovom licu počela se smijati.
Naš svet knjiga

„Jako mi je žao Douglas. Nisam se mislila raspasti pred tobom. Evo

izvoli,“ Willa se okrenula sa strane prema pultu, sastavila je kutiju za
kolačić i stavila kolačić u nju. „Nadam se da će ovo iskupiti svo
plakanje.“ Slatko mu se nasmiješila zbog čega je zastao dok je ustajao.
„Osim kojeg je okusa...“
„S´ more.2“ Willa je stavila manju kutiju na veću.
„To će biti dobro.“ Podigao je kutije i krenuo prema ulaznim vratima.
„Vidimo se Willa, i možeš reći tom svom bivšem zaručniku, u moje
ime da je idiot.“
Nasmiješila mu se. Zatim, prije nego se predomislila brzo ga je
poljubila u obraz. „Hvala ti, trebalo mi je to.“
Zapanjeno ju je pogledao prije nego joj je uzvratio osmijeh. „I meni
isto.“

_____________________________________________________________________________________________________________
2S , more- poslastica od sljezovog kolačića s čokoladom između dva keksa
Naš svet knjiga

Vrijeme odlaska Travisa i djece je došlo prerano. Stavljali su kofere u

kombi kad je Curt Dawkins skrenuo na prilaz Jennine kuće, koja je sad
bila njegova, budući da ju je kupio prošli tjedan. Nije pogledao prema
njima kad je ušao u svoju novu kuću.
„Čuvaj se njega,“ upozorio je Travis. „Ne sviđa mi se način na koji te
gleda kad si u dvorištu.“
„Znam točno kakav je čovjek Curt i bliska sam s njim onoliko koliko
želim biti.“
Willa je ušla u kombi, trudila se da ne plače na putu do aerodroma.
Biti će joj jako teško rastati se s djecom, ali u sebi Willa je znala da će
djeca biti sretnija. Mogu ostaviti Treepoint iza sebe i sve tračeve o svojim
roditeljima s kojima bi se morali nositi. Kad oni odu možda će i Georgia i
Lewis postati dio prošlosti.
„Misliš li da ćeš ikada doći ponovo u Treepoint?“ Willa je jednostavno
morala pitati.
„Sumnjam. Ali voljan sam ti poslati avionsku kartu kad god budeš
željela doći u posjetu.“
Bilo je teško čuti takav izravan odgovor, ali draže joj je da je iskren
nego da daje obećanje koje neće ispuniti.
„Možda prihvatim tvoju ponudu.“
„Nadam se da hoćeš. Ako dođeš pokušaj nagovoriti Lily da dođe s
tobom. Reci joj da ću ju naučiti jahati.“
„Ne mogu,“ Willa je naslonila glavu na naslon. „Ne želim da djeca
ponovo postanu siročad.“

***

Lucky je ušao u prepunu zalogajnicu. Pregledao je stolove i ugledao

Vipera i Shadea kako sjede za stolom sa strane. Sjeo je nasuprot Shadeu.
„Kasniš.“
Lucky je napravio grimasu zbog Shadeove nestrpljivosti. „Čemu
žurba? Lily je još uvijek u crkvenoj trgovini.“
„Morao sam ostaviti Johna s Raci.“
„Što tu nije u redu?“
Naš svet knjiga

„Kad sam joj zadnji puta dopustio da ga čuva izgubila je njegovu

dudu i dekicu. Brine me da bi mogla izgubiti moje dijete.“
Mahnuo je konobarici da ode. „Što ste trebali?“ pogledao je u Vipera.
„Šaljem Moona nazad u Ohio. Izbor mi je ili da dovedem Traina nazad
ili da ubijem kretena.“
„Tražim nekoga da me zamijeni u crkvi, ali nitko se nije javio. Traje
duže nego što sam očekivao.“
„Da nisi toliko izbirljiv već bi to bilo riješeno i ne bi bio ovdje. Što
jebote toliko dugo traje?“
„Ne znam. Možda je zbog toga što ima preko stotinu crkvi ili činjenica
da plaća koju nudimo nije ni za kurac. Ili je možda to što je jedini šoping
centar udaljen tri sata vožnje.“ Sarkastično je rekao Lucky.
„Zašto je šoping centar bitan svećeniku?“ Pitao je Viper.
„Nije mu bitan, ali obično je bitan njegovoj supruzi. Obavit ću još
poziva kad se vratim u crkvu, dogovorit ću još nekoliko telefonskih
sastanaka.“
„Ženama nedostaješ sad kad nema Traina.“
„I meni nedostaje klub.“
„Kako ide taj zavjet čistoće?“ pitao je Shade podrugljivo.
„Začepi Shade.“
„Mogao bi se iskrasti svako malo u klupsku kuću. Nitko ne bi saznao.“
„Ja bih.“ Izjavio je Lucky. Dok god je svećenik neće prekršiti zavjet koji
je ponovo dao kad se vratio u crkvu kako bi pomogao Willi.
„Uvijek sam bio znatiželjan oko nečega.“ Shade se nagnuo preko stola.
„Znači li tvoj zavjet da nema ni drkanja?“ Gad mu se smijao i to je bila
zadnja kap koja je prelila čašu.
Lucky se ustao sa svoje stolice i Viper je ustao i gurnuo ga nazad da
sjedne.
„Prestani Shade.“
Shade je slegnuo ramenima. „Preosjetljiv je. Mora da je takav zbog
svojih plavih muda.“
Lucky se zlobno nasmiješio Shadeu. „Lily mi je danas pripremila
ručak.“
Shadeove plave oči su se smračile, njegov opušten stav je nestao.
„Lucky...“ Upozorio ga je Viper.
„Čak je stavila i više šećera u moju kavu, točno onako kako ja volim.“
Luckyjeva stolica je pala na pod dok je bježao prije nego ga je Shade
uspio udariti, pri tome je skoro srušio Knoxa koji je ušao u zalogajnicu.
„Što jebo te?“
Naš svet knjiga

„Oprosti Knox. Drago mi je što te vidim brate.“ Lupio ga je po ramenu

i stavio ruku preko njegovih ramena, što nije bilo lako. Lucky se
nasmijao Shadeu osmijehom koji je poručivao jedi govna, dok je izlazio
van. Viper je pokušavao zadržati Shadea.
„Jednom, ovih dana, ćeš me gurnuti previše i uhvatit ću tvoje dupe
prije nego uspiješ pobjeći.“
„Neće se dogoditi.“ Likovao je Lucky, uozbiljio se kad je vidio Willu
kako ide od parkirališta crkve i prelazi ulicu, prema njemu. Ria ju je
pratila.
Izraz Willinog lica je bio neutralan, ali zbog povrijeđenosti i bola u
njenim očima ukočio se i spustio ruku s Knoxovog ramena.
„Krenula sam u crkvu kad sam te vidjela.“
Lucky je ostao tih.
„Bok Willa.“ Ostala trojica muškaraca su ju pozdravila.
Kimnula je glavom prema njima.
„Je li avion kojim su djeca i Travis otišli uzletio na vrijeme?“ pitao je
Knox.
Willino lice se slomilo, ispunila ga je bol. „Da, hvala ti. Upravo sam se
vratila.“
Pružila je ruku u kojoj je držala Riin povodac prema Luckyju. „Evo“
Lucky je odbio uzeti povodac iz njene ruke. „Ona je tvoj pas.“
Willa je ispustila povodac. „Rekla sam ti da to nije tvoj izbor. Ostani
Ria.“ Jedna suza je skliznula niz njen obraz, okrenula se i otišla preko
ceste.
Lucky je krenuo za njom, ali Shade ga je povukao nazad. „Vratit će se.
Čekaj.“
Lucky je zadržao dah kad je Willa stala na rub ceste, na drugoj strani.
Kad je stigla do svog kombija, uhvatila je vrata, a zatim se okrenula,
vraćala se prema njima.
„Rekao sam ti da poznam Willu.“ Rekao je Shade i spustio ruku sa
njegovog ramena.
Upravo je zakoračila na cestu i brisala suze kad se začulo glasno
brujanje motora kroz zrak. Svi su se ukočili osim Rie kad je Lyleov
kamion za vuču letio niz ulicu.
Lucky i Shade su počeli trčati, ali znao je da neće uspjeti stići do nje na
vrijeme. Willa je užasnuto vrisnula dok je kamion letio pravo na nju.
„Willa!“ vrisnuo je Lucky u agoniji, očajnički pokušavajući stići do nje
na vrijeme.
Naš svet knjiga

Ria je istrčala na ulicu, njene četiri noge su bile brže od muškaraca,

prestigla ih je, trčeći da spasi Willu.
Willa je vrisnula zapovijed psu da stane, ali Ria je nastavila trčati,
skočila je i srušila Willu nazad na pločnik. Kamion je udario hrabrog psa
prije nego se zabio u stup i zaustavio se.
„Bože, molim te neka bude dobro... molim te...“ Lucky nije bio svjestan
agonije u molitvi kad je izlazila iz njegovih usta dok su Shade i on trčali
na drugu stranu pokraj kamiona. Pogled na Willu kako leži sa strane
oduzelo mu je dvadeset godina života. Pao je na koljena pokraj nje.
Lyle se počeo micati u kamionu, pokušavajući otvoriti vrata.
„Ne miči se Lyle!“ Viknuo je Viper, ali nije vrijedilo.
Vrata su se otvorila i gradski pijanica je ispao iz kamiona na cestu.
„Idi se pobrini za njega prije nego se odlučim i ubijem ga.“ Lucky je
naredio Shadeu.
Willa je otvorila preplašene oči i gledala u njegove usne.
„Je li Lyle dobro?“ drhtavo je pitala.
„Za sad.“ Prosiktao je Lucky pomažući Willi da ustane.
„Ria!“ vrisnula je Willa, pokušala je doći do psa koji je ležao
prikliješten ispod kamiona.
Zadržao ju je i odmaknuo se što je brže mogao. „Nemoj gledati, imam
te.“
Willa je čvrsto omotala ruke oko njegovog vrata i vrištala, dozivajući
Riu. Zbog njenog histeričnog plača i njemu su zasuzile oči kad je vidio da
psu nema pomoći.
Čuo se zvuk sirena dok je hitna dolazila. Lucky je ignorirao zbrku,
nosio je Willu u crkvu dok je dalje plakala, svaki jecaj je bio kao udarac
bičem na njegovu dušu.
Nježno joj je pričao dok ju je nosio kroz crkvu do dijela u kojem je
živio. Lucky ju je spustio na krevet, legao pokraj nje i povukao ju u svoje
naručje. Ljuljao ju je dok je plakala, rukama ju je milovao po tijelu kako
bi ju smirio i provjerio je li ozlijeđena.
„Šššš... razboljet ćeš se.“ Šapnuo je Lucky.
„Je li... Ria mrtva?“
Znao je da Willa već zna odgovor, ali kad nešto voliš svaka nada je
vrijedna bolnog odgovora.
„Da Willa, mrtva je. Jako mi je žao dušo.“
Ležala je pokraj njega i plakala, s vremenom je utihnula i zaspala.
Lucky ju je i dalje grlio i gledao u strop.
Naš svet knjiga

Neke izbore u životu napraviš sam, a neki ti se nametnu. To što je

vidio da je Willa za dlaku izbjegla smrt, prije nego ju je Ria spasila,
pomoglo mu je da donese odluku s kojom se borio od prvog dana kad ju
je ugledao sa propovjednice.
Tog dana, sunčeva svjetlost je napravila aureolu oko njene glave i on je
zamislio na kratki trenutak da je jedan anđeo sa slike oživio i da sjedi
nekoliko metara dalje. Iako je skrenula svoj stidljivi pogled kad ju je
pogledao, Lucky je osjetio kao da njena duša doziva njegovu i pokušava
ju uhvatiti bez i jedne izgovorene riječi.
„Hvala Ti.“ Lucky je zatvorio svoje oči, zahvaljujući se za spašeni život
i za dušu koja se vratila iz mrtvih.
Naš svet knjiga

Willa je trepnula svojim natečenim očima kad se probudila, Luckyjev

dlan je bio na njenom obrazu, palcem ju je milovao.
„Jesi li dobro?“
Kimnula je glavom uz njegov dlan, prije nego je sjela na krevet,
razgledavala je sobu.
„Gdje sam?“ grlo joj je bilo osjetljivo.
„U mojoj spavaćoj sobi.“ Sjeo je sa strane na krevet.
Pogledala je na stranu kad je ustao i protegnuo se. Pogledao ju je preko
ramena. Skinuo je sako i bio je u hlačama i bijeloj majici. Otkopčao je
gornje gumbe i izložio svoju svjetlucavu kožu. Na dnu grla imao je
tetovažu koju nije mogla dobro vidjeti.
Kliznula je preko kreveta. „Moram ići kući“ Obuo je svoje cipele i
pružio joj ruku, „Odvesti ću te.“
Pomogao joj je da se ustane s kreveta i pridržao je dok je obuvala
cipele. Zatim ga je pratila dok su izlazili iz njegove spavaće sobe, niz
hodnik, prema vratima koja su vodila van.
Povukla se unazad kad je otvorio vrata. Stavio je ruku oko njenih
ramena i privukao ju bliže sebi. „Mjesto nesreće je očišćeno,“ rekao je,
puštajući ju da shvati da je Rino tijelo odneseno.
„Gdje je...?“ Willi je glas pukao, ali uspjela se kontrolirati i nije ponovo
počela plakati. Njeno bolno srce osjećalo je da nema više što dati.
„Knox ju je pokopao na Chashovom obiteljskom groblju.“
Willi se svidjela ideja da njen pas nije sam. Vidjela je sunce na nebu.
„Koliko je sati?“ Glas joj je pukao unatoč njenom trudu da se kontrolira.
„Jutro je. Prespavala si noć. Želiš li otići u zalogajnicu na doručak?“
„Ne.“ Pri pomisli na hranu osjetila je mučninu.
Lucky ju je poveo prema svom terencu.
„Mogu uzeti svoj kombi.“ Protestirala je Willa dok joj je otvarao
suvozačka vrata.
„Uđi. Pobrinuti ću se da tvoj kombi dovezu tvojoj kući do ručka.“
Sjela je i dopustila mu da zatvori vrata. Kad je Lucky sjeo za volan i
skrenuo na glavnu cestu, Willa je čvrsto zatvorila oči.
Uhvatio ju je za ruku i stisnuo ju. „Prošli smo to mjesto.“ Njegov tih
glas joj je dao hrabrosti da otvori oči.
„Vidjela sam Lily i Rachel u crkvenoj trgovini prije...“
Naš svet knjiga

Luckyjeve usne su se stisnule. „Čule su nesreću. Hvala Bogu da je

Rachel bila tamo. Nije pustila Lily da izađe van. Rachel ju je morala
ugurati unutra. Rekla je da nisu ništa vidjele.“
„Drago mi je. Ne bih željela da Lily i Rachel imaju tu sliku u svojem
umu.“
Lucky je skrenuo na njen prilaz i zaustavio Yukon. „Kao što je u
tvom?“
„Stalno vidim Riu, spasila mi je život.“ Pogriješila je, ostalo joj je još
suza. Kad se još jedna spustila niz njen obraz, Lucky joj se nježno
nasmiješio i obrisao ju.
„Da, jeste.“
„Misliš li da je znala da se vraćam po nju?“ Willi se glas slomio.
„Da, mislim.“
„Što da kažem djeci kad nazovu i pitaju za nju?“
„Reci im da je pronašla bolji dom.“
Willa se složila da će biti bolje ne reći im. Uostalom, s vremenom će
pas nestati iz njihovih sjećanja kad stvore nove uspomene.
„Ona je bila jedini pas kojeg sam ikada imala.“
„Mogu ti donijeti drugog...“
Willa je ljutito odmahnula glavom. „Nikad više ne želim drugog psa.
Nju ne može ništa zamijeniti.“
Lucky ju je gledao pogledom koji nije razumjela „Ne, ne može.“
Willa je pomislila da više ne govori o Rii. Duboko je udahnula i
krenula otvarati vrata.
„Willa?“ Okrenula se prema njemu. „Hoćeš li izaći van sa mnom
večeras. Možemo otići na večeru kod Kinga?“
Willi je srce poskočilo prije nego se uspjela smiriti. „Bit ću dobro,
Lucky. Ne trebaš me izvesti na večeru da bih se bolje osjećala.“
„Ne zovem te van zbog Rie. Želim izaći s tobom kao normalan par.“
„Ne znam...“
„Willa, skoro si umrla jučer i nisam mogao napraviti jebeno ništa da
bih to spriječio. Molim te, samo mi pruži priliku. To je sve što tražim za
sad. Možeš li to napraviti?“
„Mogu.“ Nježno je rekla, nije mogla odoljeti njegovoj gruboj molbi.
„Dobro. Doći ću po tebe u šest.“
„Okej.“ Willa je izašla iz terenca i gledala kako odlazi dok nije skrenuo
iza ugla.
Možda griješi što izlazi s Luckyjem, ali završila je s bježanjem. Ovaj
puta će ostati čvrsto na mjestu i vidjeti što će se dogoditi.
Naš svet knjiga

***

Lucky je ušao na glavni ulaz klupske kuće. Nazvao je Vipera kad je

ostavio Willu kod kuće i zatražio klupski sastanak. Članovi kluba su se
skupili u kuhinji i čekali ga.
Viper je stajao pokraj TV-a sa ostalih šest originalnih članova. Lucky
im je prišao i stao ispred njih. Iz džepa svojih hlača izvadio je dva seta
svojih ključeva od motora, jedan set je dao svom predsjedniku.
„Lucky...“ Viper je pogledao u svoju ruku.
„Moj prsluk je u bisagama.“
„Brate, nemoj.“
„Ne mogu biti brat i imati Willu istovremeno. Volim je Viper. Uvijek
jesam.“
Članovi kluba su bili tihi, slušali su svaku riječ.
„Ne mora biti jedno ili drugo. Možeš izabrati oboje.“ Progovorio je
Shade.
„Da, mora. Za mene, da bih imao Willu, mora.“
Lucky je čuo žene u pozadini kako plaču.
„Jebe mi se nosiš li svoj prsluk ili ne; uvijek ćeš biti brat. Volim te
čovječe.“ Viper je uzeo ključeve od njega i povukao ga u čvrst zagrljaj
prije nego ga je pustio. Ostala braća su se skupila oko njega, svaki od njih
se pozdravio s njim. Međutim, Shade je mirno stajao s rukama
prekriženim na prsima.
Lucky je dao Rideru drugi set ključeva kad je došao njegov red, ali
čovjek je prvo odbio uzeti ključeve.
„Obojica znamo da sam ionako varao. Nikad ne bi dopustio Moonu da
ju ima.“
„Brate, jedini koji to nije znao si ti.“
Lucky je udario Traina po ramenu. „Drago mi je da si se vratio.
Ženama je bilo jako teško bez tebe.“
U Trainovim tamnim očima su se vidjeli osjećaji koji bivši Sealovac
nikad ne bi otkrio. Bili su zajedno od vojske i njihova povezanost će
trajati do smrti. „Nije bilo isto bez vas dečki.“
Lucky je kimnuo glavom, a onda je udario Knoxa po ramenu, zarežao
je jer je brat nosio policijsku uniformu. „Nikad se neću naviknuti da te
gledam u toj odjeći.“
„Navikavam se na nju. Moram posuditi uniformu od jednog
zamjenika. Diamond se uspali gore od pakla.“
Lucky se nasmijao. „Imat ću to na umu.“
Naš svet knjiga

Cash i Razer su mu se nacerili prije nego su mu skoro polomili rebra

kad su ga čvrsto stisnuli, a potom se okrenuo prema ženama. Svaku je
kratko zagrlio. Lucky je krenuo prema vratima, zatim se zaustavio,
okrenuo, pogledao u Shadea, koji se nije ni pomaknuo kako bi se
pozdravio s njim.
„Lucky, rekao sam ti da ne znaš ništa o Willi.“
Stao je, okrenuo se prema Shadeu. „Sebe sam konačno shvatio. To je
ono što želim.“
„Da?“
„Da.“ Iskreno je rekao Lucky.
„Jesi li siguran?“
„Siguran sam .“
„Što je s Bridgeom?“
„Ja ću se pobrinuti za njega. Dao si obećanje i očekujem da ga održiš.“
Lucky ga je podsjetio.
„To sam obećanje dao bratu.“
Naš svet knjiga

„Ne idem plivati.“ Willa je gledala ispred sebe buntovnički.

„Da, ideš. Vruće je kao u paklu danas i tamo gdje te vodim nema
ljudi.“
„Samo zato što izlazimo tri mjeseca, ne znači da te moram slušati.“
Dok god me Lucky ne vidi golu ne dajem mu nikakva prava nad sobom,
pomislila je Willa za sebe.
Kratko je pogledala njegov čvrsti profil dok je vozio. Najintimnija
stvar koju su napravili tokom ovog vremena koje su proveli zajedno je
poljubac u usne koji bi joj Lucky dao na odlasku. Bio je pun poštovanja i
čedan, ali je također bio prokleto iritirajući. Njeni otac i majka bi bili
zadovoljni njegovim trenutnim ponašanjem. Ona, ne baš, budući da nije
mogla shvatiti je li se tako ponašao jer mu je stalo do nje ili zato jer ga
nije privlačila.
Nije imala drugog iskustva u izlascima da bi mogla usporediti, tako da
je često razmišljala o njihovim izlascima satima nakon njegovog odlaska,
dok je ležala sama u krevetu. Viđali su se skoro svaki dan, provodili su
sate zajedno. Išli su šetati i gledali televiziju, ali tokom svog tog vremena
koje su provodili zajedno, nikad nije pokušao podići njihov odnos na
intimniju razinu.
Nekoliko puta ga je čak pokušavala izazvati, ali bilo ju je sram
priznati. Razdvojila bi usne kad bi ju poljubio, ali on bi se povukao.
Jedan put je bila toliko odvažna i sjela je pokraj njega na kauč jako blizu,
tako da je njena dojka dodirivala njegovu ruku. Nadala se da će se
okrenuti i strastveno je poljubiti. Međutim, samo se pomaknuo tako da
ju više ne dodiruje.
Počela je vjerovati da ide u klupsku kuću The Last Ridersa i tamo se
viđa s ženama, ali nije išao. Znala je to jer su joj Lily i Beth, koje je viđala
u crkvenoj trgovini, rekle da je napustio klub. Kad mu je to spomenula,
rekao joj je da se još uvijek viđa s muškarcima u gradu i često boravi s
njima u zalogajnici.
Pitala ga je, „Zašto si prestao biti član The Last Ridersa?“
On joj je odgovorio, „Kad bi provodio vrijeme u klupskoj kući, da li bi
mi vjerovala da nisam s nijednom od žena?“
Willa nije mogla odgovoriti na to pitanje, a da ne slaže, tako da je
šutjela.
Naš svet knjiga

„Nisam želio da o tome razmišljaš.“ Primio ju je za ruku. „Klupska

kuća nije samo seks, Willa. To je činjenica da ti braća čuvaju leđa kad ti
treba. Zato se bivši vojnici tako teško prilagođavaju životu izvan vojske.
Naviknu na takvo prijateljstvo, to što su stalno jedan uz drugoga. Mi
smo usamljenici i poštujemo tuđu privatnost kad ju trebamo, ali lijepo je
kad uđeš u prostoriju i budeš okružen prijateljima koji samo sjede,
ispaljuju gluposti, piju pivo.“
„Ne želim da se toga odrekneš zbog mene.“ Protestirala je Willa.
„Nisam se odrekao samo zbog tebe. Odrekao sam se i zbog crkve.
Misliš li da bi mi župljani dopustili da budem svećenik ako pripadam
The Last Ridersa?“
„Ali svi znaju da si živio tamo kad si otišao iz crkve.“
„To je bilo drugačije. Vole oprostiti grešniku koji se pokajao dok god
se grešnik ne vrati po novi fiks.“
Willa se pitala je li Lucky svjestan da je njegova izjava zvučala kao da
The Last Riderse uspoređuje s ovisnosti.
Kao ovisnik, Lucky se pokušao držati dalje od najgoreg dijela svoje
ovisnosti-klupske kuće. To je bilo ono što ih je držalo na okupu i činilo
cjelinu. Pružalo im je njihovu povezanost koju bi bilo teško prekinuti. Ali
činilo se da je Lucky sretan sa svojim izborom, i Willa nije željela
nastaviti preispitivati njegovu odluku ako je to ono što je on stvarno
želio.
Još uvijek je provodio vrijeme s njima, kad bi ih srela u gradu uvijek
su bili prijateljski raspoloženi, pitali bi ju kako je sad kad su djeca otišla.
Tokom praznika čak su organizirali veliku zabavu u Kingovom
restoranu, rekli su da je tako puno jednostavnije, da se pripremi sva
hrana i da svi stanu. Međutim, Willa je mislila da je to zato jer nisu htjeli
izostaviti Luckyja.
Willa je treptanjem zaustavila suze, okrenula je glavu prema prozoru
kako bi gledala krajolik pokraj kojeg su prolazili, pokušavajući otjerati te
misli iz glave.
„O čemu razmišljaš?“
Willa se sabrala prije nego se okrenula prema njemu. „Samo sam
razmišljala kako je dan prekrasan.“
Lucky je parkirao svoj terenac na privatnu zemlju u blizini jezera.
Izašao je, uzeo košaru za piknik koju je ona pripremila, sa zadnjeg
sjedala prije nego joj je otvorio vrata.
„Hoćeš li tu sjediti cijeli dan?“
Njegovo dobro raspoloženje joj je počelo ići na živce.
Naš svet knjiga

„Razmišljam o tome.“ Bilo joj je previše neugodno da mu kaže kako ne

želi da je vidi u kupaćem kostimu.
„Dok ti razmišljaš, ja idem plivati.“
Lucky je spustio košaru na stol za piknik, a zatim skinuo svoju majicu,
već je imao svoje kupaće gaće. Ušao je u hladnu vodu i hodao dok nije
došao dovoljno duboko da zaroni. Kad je izronio, protresao je glavu
kako bi maknuo kosu s lica.
„Kakav je to svećenik koji ima vražje tetovaže?“ rekla je sama sebi
izlazeći iz auta. Bila je u iskušenju da upali auto, odveze se i ostavi
njegovo dupe na jezeru, jer je vidjela da je ostavio ključeve u autu. Skoro
se zakikotala sama sebi, zamišljajući njegov izraz lica ako bi to i
napravila.
Sjela je za stol za piknik, uzela je bocu vode iz košare. Postalo joj je
vruće sjediti na suncu, poželjela je da je stol u hladu. Bio je tek travanj, ali
vruća čarolija je pala na Kentucky i temperatura je rasla do 30 stupnjeva.
Pogledala je prema vodi, vidjela je Luckyja kako pluta na vodi licem
okrenutim prema nebu.
„Nadam se da će mu nos izgorjeti.“ Istresla je cijelu bocu kreme za
sunčanje na sebe prije nego je došao po nju.
Vidjela je tetovaže na njegovim ramenima i leđima kad je počeo
plivati. Prokletstvo, hoće li ih ikada moći vidjeti izbliza? Uvijek bi vidjela
dio ovdje ili ondje. Uhvatio bi je kako ih gleda i podignuo obrvu. Ona bi
brzo skrenula pogled, ali kreten je znao da je gledala.
„Topim se.“ Willa je obrisala znoj sa čela. Pogledala je prema vodi,
odlučna da će reći Luckyju da joj je dosta, ali nije ga bilo. Ustala se,
pogledom je pretraživala jezero. Kad ga nije vidjela počela ga je dozivati.
„Lucky?“
Willa nije čula nikakav zvuk. Uplašila se i krenula prema vodi.
„LUCKY?“
Zbog tišine se uplašila još više. Počela je trčati u vodu, histerično ga
tražeći išla je sve dublje u vodu. Koliko vremena treba da se netko utopi?
Zar ne bi zvao u pomoć da ga je uhvatio grč u nozi? Je li mogao udariti
glavom kad je zaronio?
Ruka se omotala oko njenog gležnja, povukla ju pod vodu prije nego je
pustila. Willa je duboko udahnula kad je izronila, vidjela je podmukao
pogled na Luckyjevom licu.
„Ti guzico!“ Udarila ga je šakom u prsa. „Na smrt si me preplašio!
Mislila sam da si se utopio!“ Bijesna, stavila je ruke na njegovu glavu,
Naš svet knjiga

gurala ga je prema dolje. Ako se seronja želio pretvarati da se utopio, ona

će mu jebeno pomoći.
Ruke su ju uhvatile oko struka, podigle ju u zrak pa ju bacile unazad.
Njen vrisak je utihnuo kad joj je voda ušla u usta. Uspravila se pljujući
vodu iz usta dok se njen pogled odlučno skupio.
Rukama ga je uhvatila za ramena, iskoristila je svu svoju snagu kako
bi ga potopila na dno jezera. Luckyjevo tijelo se omotalo oko njenog,
njegove usne su pronašle njene u strastvenom poljupcu zbog kojeg ju
nije bilo briga hoće li se utopiti. Konačno, izvukao ih je na površinu i
pustio joj usta.
„Pokušavaš li me ubiti?“ promucala je.
„Pokušavam te navesti da se zabaviš“
Willa je maknula svoju mokru kosu s lica. „Ozbiljno misliš da je ovo
zabavno? Je li naš idući spoj kod zubara?“
Willa si nije mogla pomoći, počela se smijati s njim dok ju je privlačio
bliže sebi. Rukama ju je uhvatio za struk, povlačio je veliku majicu koju
je obukla preko kupaćeg kostima.
„Što radiš?“ Pokušala se izvući od njega, ali nije uspjela prije nego joj je
svukao majicu koja je plutala na vodi.
„Skidam taj splav.“
„Vrijeđaš li ti to moju odjeću.“
„Samo tu majicu. Ružna je kao govno.“
Willa nije mislila da je svijetlo žuta majica toliko loša. Našla ju je na
rasprodaji u prestižnoj trgovini. Nije vjerovala da ima toliko sreće jer je
pronašla svoju veličinu. Pa, možda je bila malo prevelika, pomislila je u sebi,
kad je vidjela kako pluta dalje od njih.
„Zar nećeš otići po nju za mene?“
„Prokleto ne. Pomisli samo koliko života će spasiti.“ Odgovorio je
Lucky s osmijehom.
„Dobro je što sam ja dobar kršćanin ili bih ti je poklonila,“ rekla je. Nije
joj se svidio njegov usredotočen pogled kad se primaknuo bliže. „Da se
nisi usudio.“
Kad su se njegove ruke spustile na njen struk i povukle njene kratke
hlače frustrirano je vrisnula.
„Isprašit ću te po dupetu i dovoljno sam velika da to mogu napraviti.“
Uzaludno mu je prijetila, kad je vidjela svoje kratke hlače kako plutaju
nekoliko sekundi kasnije.
Prekinula je njegov smijeh kad ga je pošpricala vodom po licu. Prije
nego je uspio reagirati počela je plivati prema obali.
Naš svet knjiga

„Vidjet ću tvoje dupe kad izađeš iz vode.“ Lucky je viknuo njenim

leđima.
Prestala je plivati.
„Prokletstvo.“ Ljutito je udarila šakom po vodi i pošpricala se po licu.
Luckyjeve ruke su se omotale oko njenog struka kad joj je prišao s leđa,
pritisnuo je prsa uz njena leđa. Ispružio je dlan na njenom trbuhu. Onda
je osjetila kako se omotao oko izbočine koje se ne bi mogla riješiti ni
nakon nekoliko sati na njenoj traci za trčanje. Zbog toga je postala
svjesna svoga tijela.
Osjetila je kako njegove usne istražuju jednu stranu njenog vrata dok
se još više stisnuo uz njena leđa. Rukama je uhvatila njegove i pokušala
ih maknuti.
„Sireno... Prelijepa si.“
Njena glava je pala na njegovo rame, pitala se što je gore peče – sunce
ili Lucky. Oboje će je živu spaliti i ostaviti svoje tragove ako se ne
odmakne od njegovog dodira.
„Lucky..“
Vrhovi njegovih prstiju su kliznuli pod rub njenog kupaćeg kostima,
nisu se pomaknuli dalje. Zbog te malene intimnosti tresla se u plitkoj
vodi dok ju je povlačio unazad u dublju vodu prije nego ju je okrenuo
prema sebi. Njegova ruka je kliznula oko nje, do njenih leđa, vrhovi
prstiju okrznuli su vrh njene guze.
Nokti su joj se zakopali u kožu njegovog ramena. „Ne mogu...“
„Ššš... Sireno, vjeruj mi.“ Njegove usne su uzele njene, nježno,
puštajući je da odredi ritam prvog poljupca koji su dijelili nakon njene
djevojačke zabave.
Zbog tišine na jezeru osjećala se kao da su njih dvoje jedini ljudi na
svijetu. Razdvojila je usne, dopustila mu da je istražuje njena usta kad je
njegov jezik kliznuo unutra. Jezikom je prešala preko njegove donje
usne, nježno ju je gricnula, zbog čega je uzdahnuo duboko iz prsa.
„Jesam li te povrijedila?“
„Sireno, jedino što me boli je želja za tobom.“
„Zašto me zoveš sirena?“
„Zato što tvoja duša doziva moju.“
„Što kaže?“ zadirkivala je Willa.
„Kaže, volim te.“ Otkrio joj je da je itekako svjestan da je zaljubljena u
njega.
Uozbiljila se i pokušala se okrenuti od njega.
„I moja duša doziva tvoju.“ Nastavio je.
Naš svet knjiga

„Doziva?“
Lucky je kimnuo glavom.
„Što kaže? Prošaputala je Willa. Dah joj je zastao u grlu.
„Kaže volim i ja tebe.“
„Lucky...“ nije znala kako odgovoriti na njegovo priznanje, previše se
bojala da povjeruje da je stvarno voli. Sumnja je počela pokazivati svoju
stranu, uvjeravajući je da je on ne može voljeti... ženu koja je toliko
drugačija od svih žena s kojima je bio.
„Nemoj sireno. Znam točno što mi moja duša govori. Moj trbuh
također.“
„Što tvoj trbuh govori?“
„Nahrani me.“
„To ti vjerujem.“ Willa se smijala dok je Lucky izlazio iz vode.
Zaustavila se u mjestu kad je vidjela da tetovaže prekrivaju njegova
leđa i da idu skroz do njegovih stopala. Progutala je knedlu kad se
sagnuo da uzme svoju majicu i navlači je preko glave.
„Prokletstvo.“ Propustila je još jednu priliku da bolje pogleda tetovaže
na njegovim prsima.
Lucky je izvukao svoj lančić s križem ispod majice. „Što si rekla?“
„I ja sam gladna.“ Willa se utješila s činjenicom da to, tehnički nije laž
dok je izlazila iz vode, ali tad se sjetila da joj je odjeća otplutala.
Uzela je jedan od ručnika koje je ponijela i obrisala se. Kad je krenula
zamotati ga oko svog tijela Lucky ju je zaustavio.
„Pusti da te zrak osuši. Dođi mi pomoći pomaknuti stol u hladovinu.“
Willa je stavila ručnik na klupu prije nego je uhvatila jednu stranu stola.
Lucky je uhvatio drugu. Kad su ga spustili primijetila je da su ga
smjestili na četiri već postojeća udubljenja u sasušenoj zemlji.
„Da li obično stoji ovdje?“
Sjeo je na klupu, izvadio sendvič iz košare. „Da.“
„Kako je onda završio pokraj vode?“
„Nemam pojma.“ Rekao je i zagrizao sendvič.
„Jesu li ti prsti prekriženi?“ sumnjičavo je pitala Willa gledajući u
njegove prste.
„Ne“ rekao je, razdvajajući ih.
Willa je sjela na klupu nasuprot njemu. Uzela si je sendvič. Zagrizla je,
pažljivo je žvakala dok je Lucky progutao svoj i još jedan.
„O čemu toliko napeto razmišljaš?“
„Pitam se, računa li Bog nešto kao laž ako prekrižiš prste. Dodat ću to
na moj spisak.“
Naš svet knjiga

Lucky je prestao žvakati. „Kakav spisak?“

„Imam popis pitanja koja ću Ga jednog dana pitati. Kao, da li više žena
ili muškaraca ide u raj? Voli li zaista sva stvorenja koja je stvorio? Mislim
da ne bi mogla voljeti šišmiša. Da li bi ti mogao?“
„Ne, mislim da ne bih.“ Priznao je Lucky. Usne su mu se trznule. „Što
ćeš još pitati?“
„Tko je najgori grješnik u povijesti? Tko je najgori grješnik u našoj
župi?“
„Mogu ti odgovoriti na ta dva.“
„U redu, tko?“
„Shade je najgori grješnik u povijesti. Ja sam najgori u našoj župi.“
Lucky se pokušao našaliti svojim odgovorom, ali u njegovim smeđim
očima vidjela se bol. Willa je razmišljala o toj boli dok je gledala u ogrlicu
s križem oko njegove potamnjele kože.
„Ne vjerujem u to.“
„Vjeruj.“ Lucky je spustio ruku na stol. „Od kad sam bio dijete uvijek
sam želio biti svećenik. Gledao bih oca za propovjednicom i znao sam da
tamo pripadam. Postao sam mladi ministrant, a zatim svećenik u očevoj
župi kad sam napunio devetnaest godina. Vjerovao sam da ću ostatak
svog života provesti tamo, u tom malom gradu. Imao sam čak i djevojku
iz srednje škole koju sam namjeravao zaprositi kad bi došlo pravo
vrijeme.“
Willa ga nije prekidala, zamišljala ga je kao mladića kojem se svi
njegovi snovi ispunjavaju.
„Jedne večeri, nakon mise, spremao sam Biblije koje su ostale u
klupama. Prvo sam pomislio da glas koji sam čuo pripada nekom od
župljana koji se vratio. Nije. Čuo sam Njegov glas jasno kao da je stajao
pokraj mene.“
„Što je rekao?“
„Rekao je, ima još.“ Lucky je gledao svoje ruke. „Pozvao me. Mjesec
dana kasnije pridružio sam se vojsci. Završio sam svoju školu prije nego
su me poslali na teren.“
„Trebao mi je tjedan dana da shvatim da nemam pojma o životu.
Trčao sam uokolo, pokušavajući spasiti koliko god duša sam mogao prije
nego bi ih neprijatelji uzeli. Ali izgubio sam više nego što sam spasio,
uključujući i svoju. Rekao sam im da možemo otići od tamo, da možemo
otići kući. Položili su svoju vjeru u mene, a ja sam ih iznevjerio.“
„Ne.“
Naš svet knjiga

„Jesam, Willa. Vozio sam se nazad u avionu s njihovim tijelima i

obavijestio obitelj, gledao kako se njihova srca slamaju i znao sam da
nikad više neće biti isti.“
„Vjenčao sam Knoxa i Sunshine. Još uvijek ih vidim zajedno tog dana.
Knox je bio toliko sretan, a Sunshine je izgledala prekrasno. Tjedan dana
kasnije, govorio sam Knoxu da je više nema.“ Suza se spustila niz njegov
obraz. „Nikad neću zaboraviti njegovo lice. Knox je veliki kao planina, a
pao je na koljena i plakao. Nakon toga više to nisam mogao raditi. Otišao
sam na obuku da postanem Tuljan, napustio sam svećeništvo. Ali nisam
izgubio svoju vjeru u Njega; Izgubio sam vjeru u sebe. Morao sam
naučiti drugi način da uzmem život umjesto da ga spasim. Počeo sam
uživati u naletu adrenalina u bitkama. Na ovaj način činio sam nešto.
Spašavao sam braću s kojom sam služio pružajući im priliku da imaju još
jedan dan života.“
„Postao sam blizak s Bridgeom. Zajedno smo prošli obuku. Provodili
smo odmor zajedno. Upoznao sam njegovu obitelj. Moja obitelj je umrla,
ali njegova me prihvatila i učinila me svojom. Kad se njegov mlađi brat
pridružio vojsci, Bridge me nazvao i zamolio me da ga pazim, i obećao
sam da hoću. Dao sam još jedno obećanje koje nisam mogao održati.
Obećao sam da će se vratiti kući, ali poginuo je u drugom tjednu od kada
je stigao.“
„Ne možeš sebe kriviti.“
„Da, mogu. Ostavio sam ga.“
„Sigurno si imao razlog.“
„Razlog nije bitan. Mrtav je, a Bridge želi osvetu.“
„Osvetu?“
„Želi da izgubim nešto što volim, da osjetim kako je to.“
„Jesi li zato kupio Riu kad smo glumili da smo zaručeni?“
„Da. Želio sam da budeš zaštićena kad nisam mogao biti s tobom. Zato
sam izlazio samo s ženama koje bi mogle nastaviti dalje sa svojim
životom, jednom kad se Bridge umori od čekanja da se zaljubim. Ne zna
da sam pronašao ono što sam tražio. Saznao sam to onog dana kad si
skoro umrla i Ria je dala svoj život za tvoj.“
„Što si pronašao?“
„Pronašao sam dom. Ti si bila ono što sam cijelo vrijeme tražio. Nisam
želio da budeš povrijeđena zbog mene, ali ipak si skoro umrla. Nitko od
nas ne zna koliko vremena imamo na ovoj zemlji.“
Lucky je ustao, došao je sjesti pokraj nje leđima okrenut prema stolu.
Posegnuo je rukom u košaru za piknik i izvadio kutijicu za prsten.
Naš svet knjiga

„Volim te Willa. Hoćeš li se udati za mene?“

„Sanjam li? Bojim se da ću se probuditi ako kažem da.“
Lucky je otvorio kutijicu, pokazao joj je ružičasti dijamant na prstenu
od ružičastog zlata u koji se zaljubila puno mjeseci ranije. Maleni
dijamanti su bljeskali u različitim bojama dok joj je stavljao prsten na
prst, zatvorio je svoj dlan oko njene ruke.
„Ne. Ovo je stvarno da ne može biti stvarnije.“ Poljubio ju je s tolikom
strasti koja ju je uvjerila da njeno tijelo ne spava.
„Pretpostavljam da je ovo moj sretan dan.“ Zadirkivala ga je.
Trznuo se na njenu šalu, pogledao je gore prema svijetlo plavom nebu.
„Imam još jedno pitanje da pitaš Boga kad ga vidiš?
„Koje ?“
„Koliko puta sam to čuo do sad?“
Naš svet knjiga

„Kučko, nisi upravo unijela te kolačiće ovdje?“ Sex Piston je prestala

fenirati lijepu plavušu na koju bi Willa nekad bila ljubomorna. Stavila je
svijetlo ružičastu kutiju na recepciju.
„Griješim li ili je ova kutija sve svjetlija svaki put kad vidim jednu?“
pitala je Killyama otvarajući kutiju kako bi uzela kolačić.
„Eksperimentiram s bojama. Pomislila sam da bi vama curama dobro
došao slatkiš dok Sex Piston sređuje moju kosu.“ Nasmiješila se Willa.
Killyama je gledala u kutiju dok je jela svoj kolač. „Izabrala si ovu
nijansu ružičaste namjerno? Ružičasto je ružičasto, kučko.“
Komentar nije povrijedio njene osjećaje. Znala je da malo OKP3 oko
svojih kutija. Tražila je savršenu nijansu ružičaste, stoga je naručivala
drugu boju svaki puta kad bi naručila kutije.
„Znaš li koliko nijansi ružičaste postoji? Teško je izabrati samo jednu.“
„Moje dupe ne treba još jedan kolačić!“ Crazy Bitch se žalila dok je
pregledala kosu žene.
Willa se nasmijala. „Ja to stalno govorim.“
„Daj mi pet minuta i gotova sam,“ rekla joj je Sex Piston.
„Samo polako.“ Willa je krenula sjesti, umalo se spotaknula kad je
vidjela Sissy kako mete pod. Djevojka se zaustavila i gledala u nju.
„Što radiš ovdje? Mislila sam da si otišla s Travisom.“ Willa je krenula
da zagrli djevojku, ali se zaustavila kad je vidjela reakciju na njenom licu.
Killyama je sjela na stolicu blizu dijela koji je Sissy mela.
„Napunila sam osamnaest. Mogu raditi što god prokleto želim.“
„Pojavila se ovdje prošli tjedan, pitala je da radi ovdje pa sam je
zaposlila da obavlja sitne poslove.“ Sex Piston se namrštila na djevojku.
Willa je vidjela dovoljno izljeva pristojnosti od Sex Piston tako da se nije
iznenadila. Pazila je na bajkerske kučke kao sestre, tako da je prepoznala,
kao i Willa da je Sissy tiho vrištala za pomoć. Sissy je nije htjela prihvatiti
od nje, ali možda će prihvatiti od Sex Piston .
„Što je s Leanne i tvojim rođacima, zar ti ne nedostaju?“
„Da mi nedostaje svo to cviljenje i balavi nosevi? Ne, ne nedostaju mi.“
Sissy je ponovo počela mesti.

_____________________________________________
OKP3- Opsesivno kompulzivni poremećaj
Naš svet knjiga

Willa je zagrizla usnicu. Trebala bi ignorirati djevojku i sjesti, ali Willa

nije mogla zaustaviti potrebu, duboko je u sebi željela da se nekako
približi djevojci.
„Meni nedostaju cijelo vrijeme. Caroline i Chrissy su sve veće svakog
dana, Leanne se zaljubila u jednog od radnika koji...“
Sissy joj se nasmijala naslonivši se na metlu. „Zar stvarno misliš da ćeš
me zavarati? Možda možeš prevariti sve njih...“- mahnula je rukom
prema ženama u salonu...“ ali ja znam kakva si ti žena ustvari. Ti si
ubojica i kurva!“ Mlada žena je ispljunula.
Kad je Willa šokirano uzdahnula zbog mržnje na Sissynom licu,
Killyama je skočila i stala ispred Wille, ali Willa je stala ispred nje.
„Svakog dana želim da nisam odgovorna za smrt tvog ujaka, ali nisam
kurva.“ Čvrsto je rekla Willa.
„Vidjela sam tekstualne poruke koje si slala. Moj ujak me je tražio da
čuvam djecu kad se išao naći s tobom u hotelu.“
Willa je odmahnula glavom. „Nikad se nisam našla s tvojim ujakom u
hotelu.“
„Lažeš!“
„Zašto bih lagala? Da sam spavala s nekim ne bi me bilo briga tko zna.
Nije da žena upadne u nevolju zbog toga.“
„Željela si održati sliku o sebi u gradu.“
„Koju sliku?“ Willa se sarkastično nasmijala. „Rugali su mi se u
srednjoj školi. Nikad nisam bila na spoju dok me Lucky nije pozvao prije
nekoliko mjeseci. Nisam nikad imala prijatelje dok se Lily, Beth i Rachel
nisu sažalile nad mnom dovoljno da me uključe u svoje društvo. Ljudi
nikada nisu razgovarali sa mnom u crkvi osim ako nisu trebali da im
nešto ispečem.“
„Lewis je bio zaljubljen u tebe!“
„Lewis je želio da mu budem dadilja i želio je novac koji je donosio
moj posao.“ Willa je uzdahnula. „Želiš istinu Sissy, ali stvar s istinom je
takva da je svatko može izokrenuti u svoju vlastitu korist. Ne znam čije
poruke si čitala, ali nisu moje. Nikad nisam poslala poruku Lewisu.“
Willa je zastala, a zatim priznala, “Mrzila sam ga. Toliko sam ga se
bojala da sam kupila pištolj kako bi se zaštitila. Skoro me je silovao i da
mušterija nije došla da pokupi tortu uspio bi.“
„Ne!“
Willa ju je suosjećajno gledala. „Ako ne vjeruješ meni pitaj Angusa
Berrya. Ne znam kako me je uspio obraniti ali jest. Bilo me je toliko sram
Naš svet knjiga

i toliko sam se bojala Lewisa da sam ga zamolila da nikome ne kaže.

Idući dan sam kupila pištolj.“
„Zašto bi mi Lewis lagao?“ Sumnja se počela pokazivati u Sissynim
očima.
„Ne znam. Možda je želio da ostane tajna s kime je zaista imao aferu.
Samo Lewis zna odgovor na to pitanje.“
„I on je mrtav.“
„Za to prihvaćam odgovornost. Ne znam da li bih mogla povući
okidač kako bi sebe spasila, ali nisam mogla dopustiti da ubije Rachel.“
„Moja mama te je mrzila.“
„Da, jest, još od srednje škole.“
„Zašto?“
Willa je skrenula pogled sa Sissy. Nikad nikome nije priznala zašto ju
je Georgia toliko mrzila, ali sjećala se tog događaja kao da se jučer
dogodio.
„Bile smo zajedno u drugom razredu u zajedničkoj učionici i bilo je
Valentinovo. Ostala sam budna noć prije kako bih napravila kutiju za
Valentinovo. Bila je jako lijepa.“ Skromno je rekla Willa. „Učitelj je stavio
moju pokraj Georgine, a djeca u razredu nisu bila baš dobra. Ismijavali
su njezinu.“ Willa je treptanjem potjerala suze kad se sjetila okrutnosti
druge djece. „Kad smo se vratile s ručka, moja kutija je bila pokidana.
Učitelj je pokušao okriviti Georgiu, ali ja sam joj rekla da sam ja to
učinila, da sam željela prebrojati svoje čestitke.“
„Je li moja mama to napravila?“
„Ne znam.“ Lagala je Willa, prekrižila je prste iza leđa. „Ali sam
sigurna da joj je bilo svejedno neugodno.“
Georgini nije bilo neugodno; bila je bijesna. Nakon škole Georgia ju je
pratila kući i počupala joj je pola kose, prije nego ju je Drake zaustavio.
„To i nije neki razlog.“ Narugala se Sissy.
„Za Georgiu je bio dovoljno.“ Willa je razmišljala o tome tokom
godina. „Znala je da je se bojim, i zbog toga se osjećala moćno. Sviđao joj
se osjećaj koji je imala zbog toga. Zato ljudi maltretiraju druge.“ Willa je
gledala u Sissy.
Mlada djevojka se zacrvenila i pogledala u pod.
„Spremna sam za tebe.“ Sex Piston joj je rekla dok je lijepa plavuša
napuštala salon.
Kad je Willa prošla i sjela na stolicu, Sissy je ponovo počela mesti.
Zatim je Willa osjetila povlačenje njene kose. Pomislila je da je Sex Piston
neobično gruba, pogledala je prema gore i pogledi su im se sreli u tišini.
Naš svet knjiga

Sex Piston je zaokrenula zglob, podignula svoj top i pokazala ožiljak na

svom trbuhu. Zatim je osjetila kako Sex Piston dodiruje ćelavo mjesto na
njenoj glavi koji je uvijek skrivala.
Sex Piston je bila jedna od najsnažnijih žena koje je Willa poznavala i
govorila joj je da je i ona bila žrtva maltretiranja. Sve od dana kad ju je
Georgia napala, osjećala se kao prestrašeno dijete koje se previše boji da
uzvrati. Međutim, točno u tom trenutku, sve veće samopouzdanje je
počelo rasti u njoj.
„Prokletstvo kučko, pogledaj taj kamen na njenom prstu! Sex Piston ju
je zgrabila za ruku i podigla je tako da druge žene mogu vidjeti.
„Lucky i ja smo se zaručili.“ Nasmijala se Willa. Nije mogla suzdržati
se od iskazivanje sreće koju je osjećala.
„Ne razgovaram s Lily i Beth jedan dan i propustim sve tračeve,“
durila se Sex Piston.
„Zamolila sam ih da ne kažu. Željela sam vam svima danas reći.“
„Znači li to da ćemo imati još jednu djevojačku zabavu?“ pitala je
Crazy Bitch.
„Jebeno ne. Zadnja me je skoro ubila.“ Žalila se Killyama.
„Slažem se s Killyamom, jedna je i više nego dovoljna.“ Willa je uvijek
imala problema s prisjećanjem svih detalja te noći.
„Čula sam da jedna nikad nije dovoljna za Luckyja.“ Willi je nestao
osmijeh zbog Sissynog podmuklog komentara. „Ni za jednog člana The
Last Ridersa također. Ne znam za što bi itko želio izabrati jednog kad ih
može imati sve. Viper je obećao čim napunim devetnaest, mogu se
pridružiti klubu. Ne brini Willa; trebam samo šest od osam glasova.“
Willa je uzdahnula, ne zbog onog što je Sissy rekla već zbog
Killyamine reakcije.
Žena se kretala kao tigrica, otela je metlu od Sissy i počela udarati
djevojku s njom.
„Sranje!“ Crayzi Bitch je potrčala prema Killyami, ali nije se mogla
približiti jer se metla prebrzo micala.
Willa se pokušala ustati da zaustavi ludu ženu, ali Sex Piston ju je
gurnula nazad na stolicu.
„Spusti svoje dupe dolje. Killyama je neće previše ozlijediti. To je
plastična metla.“
Willa je mogla samo sjesti i gledati kako Killyama udara djevojku
nekoliko puta po dupetu i bedrima. Sissy se sklupčala u loptu na podu s
rukama preko glave.
Naš svet knjiga

„Ako vidim tvoje dupe blizu The Last Ridersa, jebeno ću ti otrgnuti te
tvoje sise! Ako želiš muškarca, nađi ga u Texasu jer tamo te vodim kad
završim. Ako te ponovo vidim u Treepointu ili Jamestownu jebeno ću se
pobrinuti da je slijepac jedini muškarac koji će te željeti tebe jebati!“
Killyama je bacila metlu na pod, zatim se sagnula, uhvatila Sissy za kosu
i povukla ju na noge.
Sissy je bolno vrištala, suze su joj se slijevale niz lice kad ju je Killyama
bacila prema Willi. Istovremeno su se vrata otvorila i T.A. je ušla unutra.
„Reci Willi da ti je žao.“ Naredila je Killyama.
„Žao... žao mi je.“ Sissy je toliko jako plakala da je jedva govorila.
„U redu je...“
„Začepi,“ zarežala je Killyama. „Ta kučka bi ti trebala ljubiti dupe.
Govori o balavim dječjim nosevima, a ona je nezahvalno malo derište.
Prestani plakati! Primila sam gore batine kad sam bila u petom razredu.“
Killyama je bacila jedan od ručnika iz salona na Sissy.
„Nosi svoje dupe u moj auto. Doći ću za minutu.“
Sissy je protrčala pokraj T.A. van kroz vrata.
„Što sam propustila?“
„Killyama je pretukla Sissy.“ Crayzi Bich joj je rekla, posegnula je za
kolačićima kad je njena klijentica praktički istrčala iz salona bacivši
novac na recepcijski stol.
„Oh,“ T.A. je prišla stolu, uzela je kolač dok je Killyama išla prema
vratima.
„Jesam li u krivu ili je ova kutija...“ T.A. je započela.
„Odluči se više Willa koju jebenu boju ružičaste želiš koristiti,“ rekla je
Killyama pogledavši Willu.
Willa je otvorila, a zatim zatvorila usta. Bijesna Killyama je bila
strašnije nego što je Georgia ikad bila.
„Pretpostavljam da ću onda ovu. Svi su je primijetili.“
„Koja nijansa je ?“ nesigurno je upitala T.A.
„To je ružičasti Flamingo.“
„Ja bih odabrala neku drugu,“ Sex Piston je ponudila svoj poslovni
savjet. „I ona nije jedina koja se mora odlučiti.“
Killyama je bijesno pogledala svoju prijateljicu prije nego je izašla kroz
vrata i zalupila ih za sobom.
Willa se okrenula prema Sex Piston.
„Ne brini za Sissy. Killyama se smirila. Ona samo ima ITS.“
„ITS?“
Naš svet knjiga

„Iznenadni Train Sindrom. Totalno pošizi kad pomisli na Traina i

klupsku kuću punu žena.“
„Sviđa joj se Train?“ Pitala je Willa, zahvalna zbog promjene teme.
Naposlijetku, Lucky joj je rekao da je vratio svoj prsluk, što je Willa
shvatila da znači da više ne pripada The Last Ridersima. Rekao joj je da
su svi muževi njenih prijateljica vjerni svojim suprugama i bila je sretna
zbog njih ali bio joj je puno draži mirni život koji je zamišljala za sebe i
Luckyja.
„Mrzi Traina, ali to ju ne sprečava da ga želi.“
Killyama je bila njena potpuna suprotnost. Bila je puna
samopouzdanja. Odjeća koju je nosila bila je priljubljena uz njeno tijelo,
ali nije bila toliko izazovna kao kod njenih prijateljica. Pristajala je uz
linije njenog tijela tako da, kad je hodala izgledala je kao mačka koja
samo što ne skoči na tebe, ako napraviš pogrešan pokret.
Willa je kratko razgovarala s Trainom na Winterinom vjenčanju i na
Lilynoj zabavi za darivanje djeteta. Njegov tihi glas izazvao je da
pobjegne svojim prijateljicama. Bio je ljubazan, ali u njegovim tamnim
očima vidjela je vrtlog osjećaja.
„Trebala bi pokušati s Riderom. On je puno ljubazniji.“
„Rider bi se upišao. On se boji Killlyame.“ Crazy Bich se bacila u
stolicu do njene, jela je kolač.
Sex Piston je počela nanositi boju na Willinu kosu, podižući dijelove
kose dok je radila.
„Primijetila sam zadnji puta da nemaš probušene uši. Kako to?“
„Jednostavno ih nikad nisam probušila.“ Willa je dotaknula uho
rukom ali Sex Piston ju je lupila po ruci.
„Zašto ne?“ ispitivala je T.A.
Willa je uzdahnula „Bojim se igala.“
Sve tri žene su se glasno nasmijale, a Crazy Bich je čak i suze obrisala.
„Što osjećaš u vezi noževa?“

***

Willa je pokucala na vrata Luckyjevog ureda.

„Uđi.“
Otvorila je vrata, vidjela je svog zaručnika kako sjedi za svojim stolom
i radi. Nosio je jedno od njenih omiljenih odijela. Boja sivog drvenog
ugljena reflektirala je boju njegove kože zbog čega je Willa osjećala
toplinu u svom trbuhu.
Nasmiješio joj se s dobrodošlicom.
Naš svet knjiga

„Vidim da je tvoj dogovor dobro prošao. Izgledaš fantastično. Willa se

zacrvenila zbog njegovog komplimenta. Stala je ispred njegovog stola.
„Hvala. Jesi li zaposlen?“
„Za tebe? Ne.“
„Željela sam te nešto pitati.“
„Za minutu,“ Lucky se naslonio u svojoj stolici. „Dođi ovdje.“
Willa je nagnula glavu na stranu. „Zašto?“
„Zato što me moja buduća supruga treba pozdraviti poljupcem.“
„Oh.“ Willa se zacrvenila dok je hodala oko stola. Sagnula se i kratko
poljubila Luckyja u usne. Kad se počela uspravljati, rukom ju je uhvatio
za stražnju stranu vrata i zadržao ju na mjestu.
„Ovako.“ Zbog njegovog zavodljivog glasa trbuh joj se stisnuo. Njegov
se jezik zahtjevno progurao u njena usta dok se njene ruke nisu spustile
na njegova prsa, uzvraćajući mu je poljubac. „To je način na koji želim da
me pozdraviš.“
„Mogu to napraviti.“ Šapnula je Willa.
„Dobro. Sad mi reci što si željela pitati?“ Willa je bespomoćno gledala
u njegove oči, nije se mogla tako brzo sabrati kao on.
„Rekla si da imaš pitanje koje mi želiš postaviti.“
„Oh.“ Willa se ispravila, neodlučno maknula ruke s njega. „Je li Viper
obećao Sissy da se može pridružiti The Last Ridersima?“
„Moon je, ne Viper.“ Priznao je Lucky.
„Šališ se zar ne? Moon je obećao maloljetnoj djevojci da se može
pridružiti seks klubu?“
„Opusti se Wila. Moon joj je rekao da mora napuniti devetnaest
godina.“ Lucky je podigao ruku. „To obećanje nema namjeru ispoštovati.
Nemaš se zbog čega brinuti.“ Lucky ju je uvjeravao.
„Nemam?“ Willa je jedva kontrolirala svoju narav. „Jesi li znao da je
Sissy pobjegla iz Texasa? Sex Piston joj je dala posao... ustvari, do
nedavno je imala posao. Mislim da je otpuštena. Killyama će je odvesti
nazad.“
„Hoće?“
Willa je kimnula glavom.
Lucky se nasmijao. „Nećemo više imati posla s njom.“
Odlučila je promijeniti temu prije nego se razljuti zbog njegovog stava
prema Sissy. Willa je pogledala papire na njegovom stolu. „Imaš
nekoliko sastanaka danas.“
„Imam savjetovanje za parove srijedom. Ujutro imam sastanak s
parovima koji se trebaju vjenčati. Poslije podne s onima koji su vjenčani.“
Naš svet knjiga

„Zašto mi to nismo radili?“ zainteresirano je pitala Willa.

„Zato što bi bilo teško savjetovati samog sebe,“ odgovorio je Lucky s
osmijehom.
Kad joj je ta ideja pala na pamet, Willa nije htjela odustati. „O kakvim
stvarima savjetuješ one koji se trebaju vjenčati?“
Lucky se naslonio u svojoj kožnoj stolici, ljuljao se naprijed-nazad s
rukama sklopljenim na trbuhu. Willa je progutala knedlu. Željela je
dodirnuti Luckyja, ali nije mogla skupiti hrabrosti da to učini.
„Razgovaram s njima o tome što očekuju jedno od drugog, o njihovim
financijama, o tome da li žele kršćansko vjenčanje.“
„Možemo ići na savjetovanje kod svećenika u Jamestawn. On je jako
ljubazan.“
„Da, je. Sreli smo se nekoliko puta. I više sam nego spreman ako je to
ono što ti želiš. Nazvat ću ga i dogovoriti sastanak.“
Willa se sretno nasmiješila dok nije čula Luckyjeve sljedeće riječi zbog
čega se počela premišljati.
„Iznenađen sam. Mislio sam da nećeš željeti razgovarati s nekim.
Obično izbjegavaš razgovor o osobnim stvarima...“
Lucky je držao telefon u ruci, ali Willa je stavila svoju ruku preko
njegove.
„Osobne teme?“ pitala je.
„Da. Razgovarati će kratko o seksu i...“
„Možda bi trebali pričekati.“
„Vjenčat ćemo se za dva tjedna,“ podsjetio ju je Lucky.
„Znam to.“ Odbrusila je. „Sad kad o tome razmišljam, stvarno nemam
vremena. Imam nekoliko narudžbi koje moram odraditi, i Beth i Lily još
uvijek nisu izabrale haljine za djeveruše. Ionako je to bila samo ideja.“
„Sjedni Willa.“ Kada joj je Lucky pokazao prema stolici pokraj
prozora, polagano je prešla prostoriju i sjela. „Možda bi bilo bolje da
jednostavno otvoreno razgovaramo. Hoće li ti to biti ugodnije?“
Willa je uzdahnula s olakšanjem. „Da.“
„U redu.“ Lucky je sjeo na stolicu preko puta i Willa ga je gledala s
iščekivanjem. „Kako zamišljaš naš brak?“
Willa je razmišljala sekundu, snovi o godinama ispred njih ispunili su
joj misli. „Vidim nas kako sretno živimo ispunjenim životom, ti kao
svećenik, a ja ti pomažem kako god mogu. Da imamo možda... ne znam,
dvoje djece?“ Pogledala ga je ispod obrva. Stvarno je željela četvero, ali
nije ga željela uplašiti prije nego stavi prsten na njegovu ruku.
Lucky se namrštio „Dvoje?“
Naš svet knjiga

„Jedno.“ Willa se ugrizla za usnu. Kako će ga nagovoriti na četvero

ako želi samo jedno? Zbog straha da ne želi nijedno željela je promijeniti
temu.
„Možemo kasnije pričati o tome. Što je sljedeće?“
„Trebali bi smo razgovarati o tome sad. Djeca su važan dio braka.“
„Možemo li o njima razgovarati kasnije?“ Willa je nervozno skupila
ruke.
Njegov pogled se spustio na njeno krilo. „Okej. Onda bismo trebali
razgovarati o financijama. Kakvo je tvoje stanje?“
„Nisam sigurna.“
Njegovo mrštenje se povećalo. „Nisi sigurna? Gledala si imanja kako
bi proširila svoj posao, tako da bi trebala biti upoznata sa svojim
financijskim stanjem.“
„Mislila sam to provjeriti kad pronađem prostor.“
Lucky je prošao rukom kroz kosu. „Mogao bih pregledati tvoje
financije...“
„To nije potrebno. Imam knjigovođu.“
„Koga ?“ Lucky je postavio to pitanje kao da sumnja da ona zna dobro
procijeniti karakter.
„Dustin Porter.“
Lucky je ostao šokiran. „Dopustila si Dustinu da vodi tvoje knjige? On
je dijete.“
„On je mojih godina.“ Taj izbor riječi ga nije baš usrećio.
„Nema čak ni diplomu srednje škole.“ Luckyjev ton se povisio do te
mjere da je Willa postajala ljuta.
„Da, ima. Dobio ju je preko interneta isto kao svoju diplomu za
knjigovođu.“
„Na kojem fakultetu? Trgovini diplomama?“ Eksplodirao je Lucky.
„Ne... Zašto se ljutiš?“
Lucky je duboko udahnuo. „Nisam ljut. Vratit ćemo se tom pitanju
kasnije.“
„Mislim da je to dobra ideja.“
Pogledao ju je pozorno kad je vidio njen samozadovoljan izraz.
„Koja su tvoja očekivanja od mene kao tvog supruga?“
Willa mu se ohrabrujuće nasmiješila. Ovo je lagano. „Očekujem da
budeš vjeran, da me usrećiš i da se dobro brineš za mene i da budeš
vjeran.“ Willa se stresla na ovo posljednje.
„Zadnje si spomenula dva puta.“
„Jesam?“
Naš svet knjiga

„Da.“
„To mi je važno.“
„Vidim da je. Mogu li te nešto pitati?“
„Pitaj.“ Prestrašeno je rekla Willa.
„Vjeruješ li da te volim?“ Willa nije odmah odgovorila.
„Willa?“
„Vjerujem da me voliš.“
„Ako stvarno vjeruješ, onda ćeš vjerovati da ću biti vjeran.“
Willa je čvršće stisnula ruke. „Nije da ne vjerujem da me voliš, jer
vjerujem. Samo...“
„Što?“
„Što ako te ne usrećim? Postoji razlika između nas dvoje...“
„Hvala Bogu na tome.
Willa to nije shvatila kao kompliment. „Mislila sam na to da si ti
iskusniji od mene. Ti si bio s nekoliko...“ pogledala ga je poprijeko, ali
čovjek je bio dovoljno pametan da ostane tih... „dok ja nisam ni sa kim
bila. Imat ću samo tebe dok ćeš ti biti u mogućnosti da me usporediš
sa...“ Willa je pročistila grlo. „Imaš li broj?“
„Ne. Nisam vodio evidenciju.“
Namrštila se, „Jesu li ti prsti prekriženi?“
Lucky je podigao ruke mašući prstima. „Kad budeš u mom krevetu
obećavam da te neću uspoređivati ni sa jednom.“ Nježno je rekao.
„Ali kako si možeš pomoći? Ja uspoređujem kolače. Uspoređivala sam
kombije prije nego sam kupila svoj.“ Glas joj je odlutao. „Što ako nisam
dobra? Što ako ne budeš uživao u seksu sa mnom?“
Lucky ju je gledao popustljivo dok mu je iznosila svoje strahove. Willa
je vidjela žene s kojima je spavao. Bile su prokleto prelijepe.
„Što ako ja ne budem uživala u seksu s tobom?“
Lucky se prestao smiješiti.
„Možda sve te žene nisu željele povrijediti tvoje osjećaje.“ Willa se
samozadovoljno nasmiješila kad je vidjela da mu se ne sviđa njena
izjava.
„Postoji jedan način da to saznamo.“
„To je o...“
„Mogu te jebati i ti mi možeš reći svoje mišljenje.“
Lucky je sakrio svoj osmijeh na Willin šokiran izraz lica. Udvarao se
Willi, pokušavao biti pun poštovanja, poštivajući njena uvjerenja i crkvu.
Želio je da doživi udvaranje kojeg se može sjećati bez žaljenja i krivnje.
Međutim, nije uzeo u obzir njen manjak samopouzdanja. Rezultat toga je
Naš svet knjiga

da je možda pretjerao i pogrešno je uvjerio da ga ne privlači ili da ne

osjeća isto prema njoj kao što je osjećao prema drugim ženama. Iskreno, i
nije osjećao isto, ono što je osjećao prema njoj bilo je puno više.
Nikad nije bio toliko svjestan potreba svoga tijela kao što je sad od
kada je s Willom. Doveo se do toga da je u glavi citirao Bibliju kad je bio
u iskušenju da ju nagne preko kauča i vodi ljubav s njom, umjesto da
gleda televiziju. Drugi puta želio ju je prikliještiti uz vrata kad je odlazio,
i jebati ju tako da ne zaboravi kakav je osjećaj imati ga u sebi, dok se ne
vrati.
Nije prošao ni jedan dan a da se nije poželio vratiti The Last
Ridersima, ali trebao bi biti s njom i prošlo ga je do idućeg dana. Nije se
predomislio čak ni zbog straha da će ju Bridge povrijediti. Nesreća mu je
pokazala da se život može završiti u trenu, da Willa može poginuti u bilo
kojem trenutku bez Bridgea. A kad bi se to dogodilo, da li bi boljelo
manje? Ne! Imao bi samo žaljenje što nije bio sa njom kada je imao
priliku. Stoga, to je bila jedina odluka koju je mogao donijeti jer nije
mogao živjeti bez Wille. Ne bi imalo smisla ponovo pokušati s Bridgeom.
To bi samo učvrstilo Bridgeovo saznanje koliko mu Willa znači, i učinilo
ju je još većom metom. Jednostavno će vjerovati u Boga kao što je
vjerovao kad je vidio da će Ria stići do nje prije njega. Vjerovao je da će
joj Božja ljubav pružiti zaštitu i mjere opreza koje je poduzeo. Bacit će
kockice i moliti se da će ga sreća poslužiti.
Odustati od Wille više nije opcija. Ne može otići od nje. Čak i da bude
proklet zauvijek, da gori u paklu, riskirat će. Stvoriti će sebi raj na zemlji
tako što će oženiti Willu. Vrijeme je da pokaže svojoj zaručnici točno
koliko ju želi dajući joj dio sebe koji je kontrolirao.
Nije ju dotaknuo, želeći joj pokazati svoju ljubav i poštovanje prije
nego ju upozna s fizičkom stranom. Umjesto toga ona je to shvatila kao
manjak strasti prema njoj. Willa je trebala osjetiti dio vatre s kojom se
borio zadnjih nekoliko mjeseci. Samo se nadao da će moći spriječiti da ih
vatra ne proguta oboje. Dok završi, sama će moći procijeniti točno koliko
je dobar.
„U redu je. Mislim da o ovome možemo drugi puta razgovarati.“
Willa je ustala i pogledala na sat na Luckyjevom stolu.
„Tvoj termin za sljedeći sastanak je uskoro.“ Lucky ju je uzeo za ruku i
povukao ju u svoje krilo. „Imam nekoliko minuta. Ovo neće dugo
potrajati. Poljubi me sireno.“
Willa je očekivala da će on inicirati poljubac kao i uvijek do sad.
Spustila se niže i dodirnula njegove usne svojima. Razdvojila je usne,
Naš svet knjiga

čekala je da njegov jezik uđe u njena usta; umjesto toga on je samo

razdvojio svoje usne. Dok je jezikom kružila, okusio je slatku aromu kave
koju je on uvijek pio. Zatim mu je ovila ruke oko vrata ,a njegove ruke su
se spustile na njena leđa i pritisnule njenim grudima snažna muška prsa.
Oči su joj se zatvorile kad se izgubila u osjećaju njegove blizine, uživajući
u poljupcu koji je postajao sve žešći kako je on počeo preuzimati
kontrolu.
Kad su se Luckyjeve ruke premjestile na njene kukove, smjestile su ju
još čvršće na njegovo krilo, osjetila je njegov kurac na svojem dupetu.
Nije se uplašila kao što je očekivala, umjesto toga, nesvjesno se
promeškoljila na njegovom krilu dok su joj se gaćice navlažile.
Rukom je prešao na njeno bedro, ispod tanke ružičaste haljine.
Pritisnula je svoje grudi čvršće uz njegova prsa uživajući u pritisku na
osjetljivim grudima. Raskopčala mu je prva tri gumba majice prije nego
je zavukla ruku ispod majice. Luckyjeva ruka se pomaknula naviše
dodirujući rub gaćica.
Silina ruka je lebdjela preko njegovih prsa nije znala gdje da je smjesti.
Željela ga je cijelog dodirnuti. Glava joj je pala na njegovo rame kad je
poljubac postao vruć zbog Luckyjevog guranja njenih gaćica svojim
prstima.
Poskočila je kad je prvi put osjetila njegove prste na svom klitorisu ali
nije mogla zaustaviti uzdah kad ju je njegov prst protrljao. Od toga se još
više navlažila, njegov prst je s lakoćom kliznuo po njoj. Nokti su joj se
zakopali u njegova prsa, okrenula je glavu pokušavajući uhvatiti dah.
„Lucky...“
„Hmmm...“ njegova usta su se spustila na njen vrat, upoznavajući je s
osjećajima koje nije ni sanjala da su mogući.
„To je tako... dobro...“ stenjala je Willa trljajući se o izbočinu na
njegovom krilu.
Lucky je brže trljao prstom, podigla je glavu pokušavajući uhvatiti
njegova usta. Nije joj dozvolio, zadirkujući ju, dok ga nije zgrabila za
kosu i privukla njegova usta svojima. Gricnula mu je usne, ljubila ga po
čeljusti, a zatim istraživala njegovo grlo, grickajući ga.
Osjetila je trijumf zbog Luckyjevog uzdaha koji je čula, jer je shvatila
da i ona njega uzbuđuje kao i on nju.
„Raširi noge jače.“
Willa je bez razmišljanja poslušala njegov zahtjev, opustila je svoja
stisnuta bedra kad ih je razmaknula. Lucky je milovao otvor njene
pičkice, počela se tresti kad je malo prstom ušao u nju.
Naš svet knjiga

„Želiš li više sireno?“

„Da.“ Zastenjala je od potrebe, vatra koja je gorjela u njoj izluđivala ju
je. Njeni kukovi su se željeli gurnuti dolje na prst koji je polako ulazio u
nju. Njegova druga ruka ju je držala na mjestu dok ju je obrađivao
prstom, zatim je stao, povukao ga i zaustavio se na njenom ulazu.
Drhteći se izvila kad je gurnuo prst nazad dublje nego do sad. Njena
bedra su se još više raširila kad ju je milovao prstom iznutra dok je nije
počelo boljeti. Willa je pokušala prilagoditi svoje kukove tako da je ne
boli toliko jako, ali pritisak duboko u njoj je počeo također rasti. Željela je
izbjeći bol, ali u isto vrijeme žudila je. Lucky je povukao svoj prst dok se
bol nije smanjila, ali vatra nije nestala. Skupio je svoj prst u isto vrijeme
kad je niz eksplozija pogodio njenu pičkicu. Lucky je prigušio njen vrisak
svojim ustima.
Nakon toga drhteći je ležala na njegovim prsima, brisala je suze sa
svog lica o njegovu majicu.
„Willa? Želiš li ostati djevica do naše prve bračne noći?“
Pažljivo je razmislila o tome prije nego je kimnula glavom o njegova
prsa.
„Onda ti predlažem da digneš svoje lijepo dupe prije nego te pojebem
na ovoj stolici sa tvojim nogama omotanim oko mog struka.“
Willa je tako brzo ustala da se skoro spotaknula, popravila je svoju
haljinu, spustivši je niz noge. Lucky se trznuo kad je ustao, namjestio je
svoje hlače u udobniji položaj. Zacrvenila se kad je podigao pogled i
uhvatio je kako ga promatra.
„Je li ovo odgovorilo na tvoje pitanje?“
„Moje pitanje?“ Podivljalo je gledala u njega.
„Na to mogu li te ili ne mogu zadovoljiti?“
Zacrvenila se od bijesa i prišla njegovom stolu da uzme svoju torbicu.
Lucky ju je ležerno pratio, sjeo je ponovno na svoju stolicu i povukao
svoj raspored pred sebe.
„Ovo je bio odličan početak. Budući da ćemo se vjenčati za dva tjedna,
mislim da bismo trebali imati ovakve sastanke tri puta tjedno dok se ne
vjenčamo.“
Willa je zinula od iznenađenja.
„Želiš nastaviti s našim sastancima prije vjenčanja, zar ne?“
Willa je odmahnula glavom. „Mislim da nema potrebe.“ Počela se
odmicati prema vratima njegovog ureda.
„Jesi li sigurna? Imam jedan sat slobodno petkom ujutro.“ Lucky ju je
podmuklo izazivao.
Naš svet knjiga

„Sigurna sam.“ Willa je stisnula zube. Samo jednom, željela je ušutkati

arogantnog svećenika.
„Willa nisi li nešto zaboravila?“
„Što?“ pogledala je dolje prema svojoj torbici.
„Moj poljubac za doviđenja.“
„Jesi li ti normalan?“ Dojurila je nazad preko sobe, sagnula se i grubo
ga poljubila u usne, zatim je odjurila prema vratima, otvorila ih je i skoro
se sudarila s Westovima.
„Ispričavam se.“ Willa se prisilila na osmijeh. Nije joj se sviđao oholi
par i prije nego je umalo izgubila skrbništvo nad djecom, a sad joj se još
više nisu sviđali.
„Dobar dan Willa,“ pozdravila ju je Lisa pomičući se u stranu kako bi
pustila svog supruga da uđe.
„Lisa, Dalton, upravo odlazim.“
„Nema žurbe. Čestitamo na ponovnim zarukama.“ Njen pogled je
prešao dolje preko njene cvjetne haljine pa se vratio natrag do njene kose.
„Vidim da si ponovo promijenila boju kose.“ Lažno iritirajuće se
nasmiješila, zvučalo je kao grebanje krede po ploči. „Teško ti je izabrati
boju zar ne? Kad drugi put budeš išla kod frizera mogu ići s tobom.“
Lisa je pomilovala svoje sjajne, crne kovrče. „Imam neke uzorke boja od
prije, kad sam uređivala unutrašnjost. Mogu ih donijeti i staviti ih na
tvoje kutije. Mislim da bi lijepa nijansa morsko plave bila odlična.“
Willa se progurala pokraj njih.
„Ili svijetla nijansa ružičaste. Znaš ona boja kojom obično bojaju kasice
prasice.“
„Kučko.“ Promrmljala je Willa.
„Što si rekla?“ Lisine oči su se raširile, a njen suprug je izgledao ljuto.
Willa nije htjela pogledati u Luckyja da vidi njegovu reakciju.
„Rekla sam pazi. Luckyjev tepih je malo podignut. Ne bih željela da se
spotakneš.“ Rekla je Willa, skoro trčeći van. Njeni koraci su odzvanjali na
sjajnom, drvenom podu.
Stisnula je gas do kraja u svom kombiju na putu kući, bijesno je udarila
rukama po volanu. Izbacila je iz brzine, otišla do ulaznih vrata, skoro je
slomila ključ otključavajući. Pola sata kasnije, još se uvijek nije uspjela
smiriti kad je zazvonilo zvona na vratima.
„Bok Willa. Kako si ovog popodneva?“
„Bok Douglas. Dobro sam. A ti?“
Naš svet knjiga

„Dobro.“ Osmijeh mu se malo smanjio kad je vidio njene natečene oči i

maramice u njenim rukama. Willa je otvorila vrata i zakoračila unatrag
kako bi ušao u kuću.
„Želiš li šalicu kave?“ pitala je, donja usna joj je drhtala.
„Ne!“ Douglas je pročistio grlo, snizio je glas. „Samo sam navratio da
vidim želiš li još uvijek da ti napravim terasu. Vrijeme je napokon
dovoljno suho tako da mogu raditi vani.“
„Da. I ako ne budem živjela ovdje to će povećati vrijednost kuće.“
„Seliš se? Ne bi trebala zbog prekida otići iz Treepointa.“
„Što?“ Willa je tiho zajecala. „Ne selim se iz Treepointa. Lucky i ja smo
se ponovno zaručeni. Govorila sam o tome da nismo odlučili hoćemo li
živjeti u mojoj kući ili u crkvi.“
„To je dobra vijest, nije li?“ pitao je kad su joj se oči napunile suzama.
„Jest.“
„Napravio sam predračun za radove.“ Douglas je posegnuo iza leđa
kad joj je mobitel zazvonio.
„Ispričaj me.“
„Ovo će trajati samo minut...“
Willa je okrenula leđa Douglasu i uzela mobitel sa stolića pokraj vrata.
„Halo? Knox?“
„Willa jesi li vidjela Sissy?“
„Ne, nisam je vidjela od jutros u Jamestonu. Mislila sam da je Killyama
vodi nazad u Texas.“
„Iskrala se iz aviona prije nego je poletio.“
„Oh.“ Willa je mrzila što mora priznati, ali bilo joj je drago što se
djevojka vraća u Texas.
„Nije u nikakvoj nevolji. Njen ujak je nazvao i zamolio me da
provjerim je li dobro i da joj pomognem pronaći gdje će živjeti budući da
je toliko odlučna da bude blizu Treepointa.“
„Mogu ti napraviti popis njenih prijatelja ako želiš.“
„To bi mi pomoglo. Ovog puta ću ga zadržati u svojoj bazi podataka.
To će mi uštedjeti vrijeme. Doći ću za minutu.“
„Čekat ću te.“ Willa je prekinula poziv. Kad je vidjela Douglasov
frustrirani izraz lica. „Moram nešto napraviti za Knoxa. Može li ovo
pričekati dok on ne ode?“
„U redu je. Mogu navratiti drugi dan. Otići ću kupiti materijal, a ti mi
možeš dati novac naknadno.“
„Cijenim to.“
Naš svet knjiga

Douglas je otišao prije nego mu je uspjela ponovno ponuditi kavu.

Slegnuvši ramenima, Willa je sjela za stol i počela pisati listu imena za
Knoxa. Nije joj trebalo puno vremena jer je Sissy imala tek nekoliko
prijatelja.
Kad je Knox otišao, Willa se istuširala, pazila je da ne smoči kosu.
Uzela si je vremena da se pripremi. Čak je zapalila i svoju najdražu
mirisnu svijeću i donijela svoj vodootporni zvučnik u tuš tako da može
slušati glazbu. Slušala je „Jar of Hearts“ podigla je lice prema mlazu
vode kad se predomislila da ostavi kosu suhom. Tad je ugledala kretanje
pokraj vrata.
Vrisak iznenađenja joj je zastao u grlu kad je shvatila da Lucky stoji na
vratima. Oči su joj se raširile i prekrila je grudi rukama.
„Jesi li zaboravila da idemo na večeru?“
„Odmah ću doći,“ Willa je uspjela izgovoriti.
Pomaknula se nazad uz stijenku tuša kad je vidjela da Lucky prilazi i
otvara staklena vrata tuša.
„Zašto si plakala?“
„Lucky! Gola sam!“
Njegov pogled se smračio. „Vidim da jesi. Zašto si plakala?“
Willa je okrenula lice od njega.
„Zbog Lise ?“ Willa je kimnula glavom, ali Lucky joj nije dozvolio da
skrene pogled.
„Da se nisi usudila dopustiti toj kučki da te uzruja. Tvoje tijelo je dar
od Boga.“ Pogled mu se fokusirao na njene grudi i njene bradavice su
izvirile kao da ih stvarno dodiruje.
Lucky je otkopčao svoju majicu, polizala je vodu sa svoje usne dok je
skidao svoje hlače i cipele i ušao u tuš s njom. Willine oči su se gostile
njegovim tijelom. Bila je to mišićava ljepota. Njegovo tijelo je svjetlucalo
zlatno dok je voda padala niz njega u potočićima.
Njene oči i prsti su istraživale svaku tetovažu od vrha njegovih prsa,
pročitala je “Samo Bog mi može suditi.“ Pregledala je tetoviranog anđela
čuvara i križ koji se spuštao dolje do njegovog kurca gdje su se dvije ruže
ispreplele s križom. Njegove tetovaže su bile očaravajuće i otkrivale su
puno, izražavale su njegovu vjeru. Morala je treptati da otjera vodu iz
očiju kako bi vidjela tetovaže na njegovom kurcu. Čak je i na stopalima
imao tetovaže i Willa nije mogla ni zamislit koliko sati je proveo ispod
igle kako bi prekrio cijelo svoje tijelo.
Lucky ju je uhvatio za ruke, stavio ih na svoj kurac pokazujući joj kako
da klizi niz njegovu dužinu.
Naš svet knjiga

„Znaš li što radim svaki put kad te vidim?“

„Ne.“ Willa ga je uhvatila malo čvršće.
Pomaknuo je svoje ruke na njene grudi.
„Zahvaljujem Bogu što sam muškarac.“ Počeo je zadirkivati njene
bradavice svojim jezikom dok je njen palac prešao preko vrha njegovog
kurca. „Razmišljam o tome kakva će biti naša prva bračna noć; kako ću
uroniti svoj kurac u tvoju usku pičkicu; kako ćeš hodati idući dan
sjećajući me se u sebi, jer ću te jebati tako žestoko da će te sve boljeti.“
Lucky je gricnuo vrh njene bradavice i pustio je nakon kratke sekunde.
Zatim je uzeo drugu dojku u svoja usta.
Usisao je bradavicu u svoja usta, zastenjala je od potrebe, željela ga je
zadovoljiti i izbrisati sjećanje na sve druge žene iz njegovog uma.
„Razmišljam kako je meka tvoja koža, kako si slađa od onih kolačića
koje praviš, i kako ne možeš podnijeti da povrijediš bilo čije osjećaje, čak
i po cijenu da povrijediš svoje. Tvoja predivna duša sija iz tvojih očiju i
zbog toga sam tvrd kao kamen.“ Njegova ruka je pokrila njenu i stisnula
dok se Willa nije uplašila da će ga povrijediti. Tad je vidjela da on drhti
dok se drugom rukom oslanjao na zid tuša, zatim je svršio u njenoj ruci.
Nakon toga, Willa je samosvjesno odlutala u mislima ispred Luckyja koji
joj nije htio dati privatnost i otići.
„Moraš se naviknuti na to da te gledam golu.“
„Neću se nikad naviknuti na to.“ Willa se okrenula da ode, ali se
šokirano okrenula kad ju je lupio ručnikom po dupetu. Okrenula se
preko ramena da ga pogleda, nevino joj se smiješio. Zahihotala se. Nije
još vidjela ovu zaigranu Luckyjevu stranu i zbog toga se još više zaljubila
u njega.
„Pazi. Te tvoje skupe cipele će se smočiti;“
Kad se okrenuo kako bi nogom gurnuo cipele na kupaonski tepih,
Willa mu je vratila, udarivši ga po njegovom dupetu. Lucky ju je
šokirano pogledao.
„Stop!“ hihotala se Willa. Kad je vidjela da će tražiti osvetu odmah se
uozbiljila. „Žao mi je.“
„Ne izgledaš mi baš kao da ti je žao.“ Lucky je odmahivao glavom i
dalje joj prilazeći.
„Jeste, žao mi je.“ Umjesto da pokuša pobjeći, Willa je potrčala u
njegov zagrljaj, ljubila mu je obraze i usne. “Žao mi je.“
Lucky ju je uhvatio za kosu i povukao dok nije gledala u njega.
„Volim te sireno.“
„Volim i ja tebe Lucky.“
Naš svet knjiga

„Izgledaš prelijepo.“ Beth je rekla Willi dok joj je popravljala veo koji je
padao niz leđa. Willa se osjećala prelijepo dok se gledala u velikom
ogledalu u Luckyjevoj spavaćoj sobi.
„Hvala vam objema što ste moje djeveruše.“
Willa je svakoj od njih dala malenu kutiju s nakitom, Lily i Beth su ih
otvorile, u njima su bile prekrasne biserne narukvice koje je Willa
izabrala. Odlučila se za narukvice jer joj je značenje tih narukvica
dodirnulo dušu.
Vjeruje se da su pravljene kad anđeli prelaze preko oblaka u Raju. To
je značilo ljubav, a Willa je željela da Beth i Lily znaju koliko joj znače.
„Željela sam vam zahvaliti za moju haljinu.“ Willa je ispravila ramena
i gledala u žene koje su godinama pokušavale biti njene prijateljice.
„Oba moja roditelja su mrtva. Bila sam jedino dijete, znala sam
preklinjati majku za sestru ili brata. Prihvatila sam haljinu zato što, da
sam imala sestru kupila bih joj haljinu. Ne objašnjavam ovo kako treba.“
Willa je ponovno pokušala objasniti, ali Lily ju je uhvatila za ruku.
„Zato smo je kupile, zato što i mi osjećamo da smo kao tvoje sestre.“
Beth je kimnula glavom na riječ svoje sestre i onda su se zagrlile. Lily se
prva odmaknula.
„Skoro je vrijeme.“ Lily je predala Willi njen buket crvenih ruža i
pogurala ju prema vratima.
„Imamo još petnaest minuta prije nego što trebam biti dolje.“ Willa se
pokušala povući.
„Rekla sam Luckyju da ću te dovesti do sporednih vrata.“
„Donosi lošu sreću ako vidiš mladoženju prije obreda.“ Protestirala je
Willa.
„Biti će oprezan. Hajdemo. Gubimo vrijeme,“ ohrabrivala ju je Lily.
Beth je podigla rub haljine i veo dok je pratila Lily u svijetlo ružičastoj
haljini niz stepenice. Otvorila je sporedna vrata koja su bila dodatni izlaz
iz crkve.
„Stani ovdje.“ Lily joj je rekla da stane pokraj vrata i da stoji sa strane.
Kad je Lily otvorila druga vrata uhvatila je Willu za ruku i povukla
kako bi ju Lucky mogao uzeti za ruku. To je bio najromantičniji dodir
koji je Willa mogla zamisliti samo u snovima. Nije mogla vidjeti niti
Naš svet knjiga

jedan dio njenog tijela samo osjetiti njegov dodir pun ljubavi s druge
strane vrata.
„Hoćeš li se pomoliti sa mnom Willa?“
„Da.“ Suze su joj zagušile grlo dok je spuštala glavu.
„Dragi Oče. Hvala Ti na ovom prekrasnom danu koji ispunjava
Willinu i moju želju da združimo svoje duše s Tvojim svetim
blagoslovom. S rukom u ruci dolazimo pred Tebe, predajemo Tebi svoja
srca, a za uzvrat uzdamo se u Tebe da ćeš nas voditi na putu koji si
namijenio za nas.“
„Učini naš brak fleksibilnim kao što je ova vrpca koju omotavamo oko
naših ruku, tako da naša ljubav nastavi rasti tokom godina. Učini naš
brak snažnim kao što je snažan dijamant koji sam stavio na njen prst.
Obećavam da ću Willi dati osmijeh za svaki osmijeh, poljubac za svaki
poljubac, da ću patiti svaki put kad ona pati, dok naša povezanost ne
postane jaka kao naša vjera u tebe. Amen.“
Willa je skoro prošla oko vrata do Luckyja. Stavila je svoj slobodni
dlan na vrata, osjećala je kako njegova ljubav dolazi do nje kao da ga je
ustvari dodirnula.
„Amen.“ Šapnula je.
„Volim te Willa. Nikad se nisam osjećao sretnije nego što sam u ovom
trenutku.“
„Njena ruka je stisnula njegovu. Ovo nije sreća, ovo je blagoslov od
Boga. Kad te stvorio, stvorio je čovjeka koji Mu služi, čovjeka koji donosi
sreću u moje srce i ljubav koju ću uvijek čuvati. Danas ti dajem sve što
jesam: tijelo, srce i dušu.“
U pozadini su se čuli kako čelist počinje svirati.
„Moraš ići. Ceremonija počinje.“
„Čekat ću te.“ Lucky je pustio njenu ruku.
Čula ga je kako odlazi sa strane u crkvi i ide prema oltaru.
Willa se okrenula prema Beth i Lily koje su stajale pokraj vrata koje su
vodile prema crkvi. Obje su nosile svoje biserne narukvice, iste kao i ona
koju je ona nosila oko svoje ruke.
Prodavačica koja je „pomagala“ prije Luckyju i njoj u zlatarnici gledala
ju je ljutito kad je zamolila da je netko drugi posluži. Willa nije osjećala
krivnju što je netko drugi dobio proviziju za skupe narukvice dok je
prodavačica stajala sa strane i zavidno gledala.
„Jesi li spremna?“ Pitala je Beth sa suzama radosnicama u očima koje
su zrcalile i u Willinim očima.
„Spremna sam.“ Willa je zadnji put zagledala svoju haljinu.
Naš svet knjiga

„Svećenik Sparks je već na mjestu.“ Rekla je Lily.

Svećenik iz Jamestona je pristao doći i voditi obred za njih.
Ministranti su otvorili vrata.
„Idemo.“ Nježno je rekla Lily i zakoračila naprijed.
Beth je pratila svoju sestru.
„Tu je.“ Šapnula je Willa kad je vidjela Luckyja da je čeka ispred oltara.
„Zar je uopće bilo sumnje da će biti?“ pitao je Angus.
Stavila je svoju ruku pod njegovu, nije skidala pogled s Luckyja. „Niti
najmanje sumnje.“ Prekrižila je dva prsta na ruci kojom je držala buket.
„Niti najmanje sumnje.“

***

Willa je hodala gore dolje po maloj kupaonici, znala je da se Lucky

sigurno pita zašto se toliko zadržala. Sjedeći na rubu kade, osjećala je
kako hiperventira.
„Ne bi koristio svoje noževe na našu prvu bračnu noć, zar ne?“ Willa
je šapnula glasno sama sebi kako bi se ohrabrila.
„Jesi li nešto rekla Willa?“ skočila je na noge kad je Lucky progovorio s
druge strane vrata. Ponovno je provjerila jesu li vrata zaključana.
„Rekla sam da ću brzo izaći.“
Odlučili su da će večeras biti u njenoj kući, a zatim otići na medeni
mjesec na Jamajku sutra poslijepodne.
Ponovno se pogledala u ogledalo. Crna, baby doll spavaćica dosezala
joj je do koljena. Dekolte je padao nisko između njenih grudi i pružao
velikodušan pogled na njih. Spavaćica je bila izazovna po njenom
mišljenju, ali nije vrištala „dođi i uzmi me.“ Willa je poželjela da je bila
zaigranija kad je kupovala donje rublje za medeni mjesec. Cijene tih
tankih materijala su bile prevelike da bi uspjela natjerati samu sebe da ih
kupi. Mislila je da je ova koju ima na sebi zavodljiva, a najbolji dio je taj
što ju je uspjela kupiti u skupoj trgovini za 30 posto popusta.
Najskuplje što je imala je ono što joj je Sex Piston poklonila i spakirala
ga je u torbu, ali je ozbiljno razmišljala da ga vrati u trgovinu i traži
povrat novca. Nije se mogla ni zamisliti u minijaturnom grudnjaku i
gaćicama. Uhvatila je kvaku. Može ona to. Lucky joj je dva puta pokazao
koliko je zadovoljstvo kad je s njim. Neće je povrijediti. Toliko ga je
željela da bi se njena majka stidjela, jer dobra kršćanska djevojka nikad
ne bi dozvolila da je kontroliraju tjelesne potrebe.
Naš svet knjiga

Otključala je vrata, stisnula kvaku i polako otvorila vrata. Nije znala

što da očekuje, ali sigurno nije očekivala da će vidjeti Luckyja kako sjedi
na njenom krevetu i igra PS4.
Travis je ostavio Charlievu igricu s objašnjenjem da ih ima nekoliko na
ranču za radnike da ih koriste i da će tako Charlie imati ovdje igricu kad
dođe u posjetu.
„Želiš igrati?“ Lucky ju je kratko pogledao. „Pobjeđujem.“
„To je stvarno iznenađujuće.“ Willa je napeto sjela na krevet pokraj
njega.
Nosio je samo kratke hlače, njen pogled je lutao po tetovažama na
njegovim nogama. Većina tetovaža je bila vjerskog sadržaja. Poželjela je
prstima pratiti rubove tetovaže na njegovom bedru nadajući se da će joj
Marija dati snagu koju je oduvijek željela. Tužni izraz na njenom licu i
suza koja se kotrlja niz njen obraz dirnula je Willu. Pitala se zašto je
Lucky izabrao baš one koje je istetovirao na svome tijelu.
Namjestila je jastuk uz uzglavlje i tako dobila neograničen pogled na
njegova leđa, a da on ne zna da gleda. Bile su drugačije, nisu bile
religiozne. Bile su simboli nasilja i uništenja.
Na sredini je bio znak američke mornarice, Seal, sa zmijom omotanom
oko znaka od dna prema gore, lice zmije je gledalo ravno u tebe.
Predmeti koji su okruživali znak su: dva revolvera s metalnim lancem
omotanim oko cijevi revolvera, povezivajući ih zajedno, mesingani
bokser za ruku, špil karata i britva. Cijela tetovaža je imala sloj sjena koji
je davao jeziv efekt.
Nije željela znati zašto je izabrao te tetovaže. Zadrhtala je kad je
pružila ruku kako bi dodirnula špil karata. Zatim joj je pogled pao na
potkovu na njegovom ramenu, vidjela je ožiljke ispod nje, rubovi ožiljaka
su potkovi pružili realistični izgled. Djetelina s četiri lista je prekrivala
drugi ožiljak. Najveći ožiljak je prekrivao slon s podignutom surlom.
Njeni prsti su prešli preko svake tetovaže.
„Zašto si istetovirao dugu?“
„Zbog božjeg obećanja iz Starog zavjeta nakon poplave?“
„Oh.“ Lucky je spustio igricu i uzeo daljinski upravljač, ugasio je
televizor. Okrenuo se i pomaknuo na krevetu, legao je na trbuh i stavio
glavu na njen trbuh.
„Dupin?“
„Zaštita.“
„Je li ovo cvrčak?“
Naš svet knjiga

„Da, cvrčci te upozoravaju na opasnost. Prestanu cvrčati kad se netko

približi.“
„Simboli za sreću se ne kose s tvojim vjerskim uvjerenjima?“
„Bog ih je sve stvorio.“ Jednostavno je rekao. „Uostalom ne polažem
svoju vjeru u njih, već u Njega.“
„Malo dodatne sreće nikada nije na odmet.“ Willa se nasmiješila
prelazeći rukom preko njegovog ramena.
„Točno.“ Ruke je stavio na njena bedra i povukao ju dolje, tako da je
ležala pokraj njega.
Willa je gledala u njegove smeđe oči.
„Kako si dobio te ožiljke?“
„Bio sam ranjen nekoliko puta.“
„Više nego nekoliko. Nabrojala sam šest.“
Lucky je obrisao suzu sa njenog obraza. „Sireno, ne želim vidjeti suze
na tvom licu u našoj prvoj bračnoj noći.“
Willa je okrenula lice na stranu, nije mogla više gledati u njegovo
prelijepo lice. „Moglo se dogoditi da te nikad ne upoznam.“
Rukom joj je okrenuo lice nazad. „Ovdje sam, točno gdje trebam i biti.“
Lucky ju je poljubio u kut usana.
„Ne mogu vjerovati da sam se počela smijati kad je svećenik Sparks
pročitao tvoje prvo ime.“
Lucky se nasmijao uz njene usne. „Što je toliko smiješno u Lucky
David Dean.“
„Mislila sam da je Lucky tvoj nadimak.“
„Majka mi je dala to ime jer sam rođen tri mjeseca ranije, i doktori su
rekli mojim roditeljima da neću preživjeti. Uvijek je govorila da sam
započeo život sa sretnom zvijezdom na nebu, ali moj otac je sva
priznanja dao Bogu. Dao mi je ime David jer je rekao da se moram boriti
s ogromnim preprekama kako bih živio. I rekli su mi da je svaki tjedan
nešto drugo pošlo po zlu, moja pluća, moji bubrezi, a onda i jetra.
Doktori su rekli da sam čudo,“ završio je zajedljivo.
Omotala je ruke oko njegovog vrata. „I ja u to vjerujem.“ Stavila je
dlan na njegov obraz. „Ti si tako prelijep.“
„Muškarci nisu lijepi.“ Spustio je usne na vrh njenih grudi. „Želiš znati
tajnu? Tvoje grudi su jebeno seksi.“
„Sviđaju ti se moje grudi?“ One su bile jedini dio njenog tijela kojeg se
nije stidjela.
Naš svet knjiga

„Sireno ´sviđati se´ nije riječ koju bih ja upotrijebio“ Malo se podigao,
povukao vezice na njenoj pidžami dok nije otkrio njene grudi, i njene
ružičaste bradavice nisu izvirale. Onda je Lucky uzeo jednu u usta.
Willa je uvukla ruke u njegovu kosu. „Lucky nešto ti moram reći. Ne
podnosim bol baš dobro.“
Njegov jezik se počeo igrati s vrhom njene bradavice. „Sireno, postoji
bol...“ Njegovi zubi su uhvatili njenu bradavicu. Malena bol ju nije
povrijedila, ali zbog straha se počela topiti. „A postoji bol..“ Ruku je
povukao ispod njene spavaćice, do malenih crnih gaćica i zavukao ruku
ispod njih.
Njegovi prsti su pronašli njen klitoris, trljao ga je dok se nije pokušala
izmaknuti i pobjeći od njegovog mučenja. Međutim, Lucky joj nije
dopustio da pobjegne, gurnuo je prst unutra kako bi milovao njenu
pičkicu iznutra zbog čega se počela trljati uz njegov dlan.
Willa je zastenjala. „Ne mogu uhvatiti dah.“
„Udahni duboko i drži se. Postat će bolje,“ zadirkivao ju je Lucky
prilagođavajući svoje tijelo.
Spustio se niže niz njeno tijelo, podigao njenu spavaćicu i otkrio
čipkaste gaćice s malim crvenim vrpcama koje su bile svezane sa strane.
„Nije li to prikladno.“ Odvezao je gaćice, s lakoćom ih maknuo.
„Trebala bi takve kupiti u svim bojama.“
„Pratit ću kad budu na rasprodaji.“
„Kupi ih bez obzira na sniženje. Dat ću ti svoju kreditnu karticu.“
Lucky je poljubio glatku kožu koju je otkrio.
„Svejedno ću čekati sniženje. Ne vjerujem u bacanje novaca.“
Lucky se nasmijao uz nju. „Ovo je iznenađenje.“
„Da sam štedljiva?“
„Da si obrijana.“
„Čitam časopise.“ Odbrusila je Willa.
„Moram priznati da sam pomalo razočaran.“
„Stvarno?“
„Radovao sam se tome da ja to napravim.“
Zbog pomisli da je Lucky brije bila je sretna što je to sama napravila.
Lucky s bilo čime oštrim u svojim rukama stvarao joj je nervozu. Neće
mu čak ni kuhati ništa što bi se trebalo rezati od kad su je Killyama i
bajkerske kučke uplašile. Čak je razmišljala i da svoje kuhinjske noževe
odnese u crkvenu trgovinu.
Razmišljanje o tome je prekinuo Lucky kad je njegov jezik dodirnuo
njen klitoris. Poskočila je, umalo je srušila Luckyja sa sebe. Pritisnuo ju je
Naš svet knjiga

nazad na krevet svojim mišićavim tijelom dok je istraživao njenu vlažnu

kožu. Upoznajući ju s bolnom potrebom zbog koje se borila s orgazmom
koji je obuzimao njenu pičkicu. Rukama joj je razmaknuo bedra prije
nego je njegov jezik ušao u nju, gurajući se duboko dok se trljao o nju.
Petama je pokušala pronaći uporište na madracu, ali Lucky ju je
preduhitrio, uhvatio ju je ispod koljena i gurnuo joj noge na njena prsa.
Spustio je usne na njen vrat kad se podigao iznad nje. Osjetila je dodir
njegovog kurca na svojoj pičkici.
„Želiš li da stanem?“
„Ne!“ Zastenjala je Willa.
Njegov kurac je ušao u nju, gurajući preko barijere u njenoj pičkici kad
je ušao dublje.
„Boli li te?“
„Da!“ Willa ga je udarila po ramenima. „Predugo ti treba.“
Osjetila je kako se njegovo tijelo trese od smijeha. „Onda se drži i
vidjet ću što mogu učiniti da budem brži.“ Lucky je podigao njena bedra
još više.
Willa je bila previše skoncentrirana na istezanje mišića njenih nogu
tako da je jedva osjetila kad je Lucky ušao u nju, gurajući svoj kurac tamo
gdje pripada. Uzdah joj je izletio s usana zbog osjećaja rastezanja, dok je
njegova zdjelica bila priljubljena uz njenu.
„Boli li te?“ disao je u njena usta, ližući joj donju usnu.
„Divno je.“ Willino tijelo se treslo kad se Lucky povukao, a zatim se
nabio nazad jednim prodorom.
„Ne želim te povrijediti.“ Gunđao je.
„Nikad nisam očekivala da će biti ovako dobro.“ Willa se očajnički
željela pomicati, ali Lucky je držao pod kontrolom kao orgazam koji joj je
bio na dohvatu. „Možemo li ovo raditi stalno?“
Lucky je ponovo zagunđao. „Možemo li prvo završiti ovaj put?“
„Ne želim da prestane,“ žarko je rekla Willa.
„Nećeš tako govoriti za pet minuta.“ Obećao je Lucky.
Bilo joj je drago što je otišla kod doktora po pilule tako da svoju prvu
bračnu noć mogu provest bez ičega između sebe.
Kad je počeo voditi ljubav s njom, osjećala se kao da nježni vjetrić
plovi preko njenog tijela, koji je eskalirao do početka oluje koja ju je
dizala sve više i više, dok je jedino što je osjećala ono što radi njenom
tijelu. Osjećala se kao da lebdi u vrtlogu želje. Bilo je toliko intenzivno da
se bojala da više nikad neće biti ista kao prije. Da će izgubiti dio sebe u
Naš svet knjiga

središtu oluje i jedini način da se ponovno pronađe je da se ponovo vrati

u oluju.
Lucky se počeo brže kretati, njegovo tijelo se pomicalo iznad njenog
tolikom jačinom da je tresao krevet. Njeno tijelo je bilo na milost oluji
koja je postajala sve jača, dok se više nije mogla kontrolirati.
Willa se mogla zakleti da je vidjela bijele munje kad njeno tijelo više
nije mogla izdržati, a zatim je prsnulo u spektru boja koje su joj bljesnule
pred očima. Brzo je treptala, željela je vidjeti Luckyjeve oči koje su bile
stisnute od želje, toliko bolne da mu je samo ona mogla pružiti olakšanje
koje je trebao.
Nije se mogla pomicati, ali mogla je koristiti svoja usta. Instinktivno je
okrenula glavu, nježno ga je ugrizla za ruku. Ukočio se iznad nje,
zastenjao duboko je prsa dok je ulazio u nju i vozio valove svog orgazma
u njoj. Zatim je pustio njene noge, oprezno se pomaknuo i legao pokraj
nje.
„Je li normalno da ne mogu pomicati svoje noge?“ Willa je zastenjala
dok je pokušavala spustiti noge na madrac.
Lucky se nasmijao, ustao je, masirao joj noge i pomogao joj da ih spusti
na krevet. Čak i tad, milovao ju je i govorio joj kako je lijepa koliko se
posebno osjećao jer je ona njegova supruga.
Willa je stavila ruku preko njegovih usta. „Ne trebam čuti kako mi
govoriš sve to.“ Lucky je gledao dolje u nju, srce mu se zrcalo u očima.
„Sve si mi rekao kad si se oženio sa mnom.“ Willa je mahnula rukom na
razbacani krevet. „Ovo je samo ukras na torti.“
Lucky je pao dolje na krevet. „U tom slučaju idemo te odvesti pod
vruć tuš tako da te ne boli previše.“
Willa se trznula kad je sjela sa strane na krevetu. „Mogu to učiniti
sama.“ Lucky je počeo protestirati, a onda ju je lukavo pogledao prije
nego je sjeo na krevet i uzeo daljinski upravljač. „To je u redu. Odigrat ću
novu igru. Zadnji put si bila u kupaonici samo sat i pol vremena.“
„Nisam se toliko dugo zadržala.“ Zacijelo se zadržala u kupaonici
duže nego što je mislila.
Otišla je prema vratima kupaonice i čula ga kako pali PS4. Držeći vrata
otvorenim okrenula se prema njemu.
„U redu. Možeš se tuširati sa mnom, ali ne možeš prisvojiti svu vodu.
Lucky je skočio sa kreveta. „Ne brini se. Ja uvijek dijelim.“
Naš svet knjiga

Willa se okrenula na krevetu, rukom je tražila Luckyja između

zgužvanih plahti. Otvorila je oči u mračnoj spavaćoj sobi. Opet nije bio
tu. Nije ga morala tražiti, znala je da je u stražnjem dvorištu crkve. Tamo
je odlazio svake noći kad bi zaspala nakon što su vodili ljubav.
Kad su bili na medenom mjesecu, mislila je da je ustao da gleda
izlazak sunca na plaži. Međutim kad su se vratili kući, nije joj dugo
trebalo da shvati da nešto nije u redu. Pokušala je razgovarati s njim
nekoliko puta, ali rekao joj je da se u to vrijeme moli. Vjerovala je to, ali
molitve nisu bile meditacijske. Willa se bojala da je puno više od toga, a
on joj se nije želio povjeriti.
Ustala je iz kreveta i uzela svoj ogrtač sa stolice pokraj kreveta. Drveni
podovi su bili hladni ispod njenih stopala.
Bili su u braku samo nešto više od dva mjeseca; stoga je bila svjesna da
će mu trebati vremena da se rastereti od onoga što ga je mučilo. Iako,
Willa se smrtno bojala da se zbog nje moli. Je li otkrio da ju ne voli
onoliko koliko je vjerovao da je voli? Je li radila nešto pogrešno pa se
molio kako bi shvatio koji je najbolji način da joj kaže?
Hodala je kroz mračni hodnik, bilo joj je udobno u tišini i miru.
Preselili su se u svećeničke prostorije u crkvi kad su se vratili s medenog
mjeseca. Preuređivali su njenu spavaću sobu u njenoj kući u apartman sa
velikom kupaonicom s kadom. Također je proširila svoju kuhinju i
stavila nove tepihe u kuću. Douglas joj je dao tako dobre predračune da
je bilo teško oduprijeti se preuređenju.
Lucky je želio pronaći drugog majstora, žaleći se svaki put kad je
došao pogledati kako napreduju radovi jer nije mogao nigdje pronaći
Douglasa.
„Ima puno posla, radi za nekoliko ljudi u gradu. Ne mogu ga otpustiti
kad odlično radi.“
Lucky je izgubio tu prepirku kao i onu kad je želio instalirati nove
instalacije po kući tako da se sve može kontrolirati jednim sustavom.
„Imaš li uopće ideju koliko će sve to koštati?“ Prepirala se s njim sve
dok Lucky nije ponudio da plati. Kad je vidjela da stvarno želi da se to
napravi popustila je, ali je na internetu tražila najjeftiniji sustav.
Otvorila je vrata koja vode u dvorište crkve, Lucky je stajao tamo samo
u boksericama, njegova koža se sijala od znoja.
Naš svet knjiga

„Lucky?“ nježno je progovorila, nije ga željela ometati, ali je bila

zabrinuta za svog supruga.
„Uđi unutra Willa. Doći ću brzo.“
Iako je razmišljala o tome da odbije da ju ponovo pošalje od sebe bila
je opreza zbog njegovog napetog stava.
„U redu. Ne moraš žuriti.“ Willa se ugrizla za usnu, bila je u iskušenju
da ponovo pokuša. Željela je reći nešto što će ga potaknuti da razgovara
s njom, da joj kaže bilo što.
„Volim te.“
„Volim te Willa.“ Zbog tona njegovog glasa zasuzile su joj oči.
Od kad su se preselili u crkvu, preuzela je ogromnu kuhinju. Žene su
tamo pripremale hranu za starije građane tako da je bila potpuno
opremljena, a Lucky je dobio dozvolu od đakona da ona može tamo peći
svoje kolače. Konačno je imala prostor kakav je trebala zbog čega je skoro
utrostručila pripremu i prodaju slastica. Willa je bila presretna jer je
mogla proizvoditi više bez dodatnih troškova. Kupio joj je čak i dvije
izložbene vitrine i postavio ih u trgovinu crkve. Mogla je prodavati svoje
kolače i dati crkvi postotak od dobiti.
Njezin život je glatko sjedao na svoje mjesto. Preuzela je proučavanje
Biblije, pekla je u svoje slobodno vrijeme i mogla je biti potpora Luckyju
kad ju je trebao.
Pogledala je preko ramena prije nego je ušla unutra, rastrgana jer je
željela otići do njega.
Bol i usamljenost su ga okruživali u jutarnjoj magli.
„Bože, molim te pomozi mu da pronađe to što traži.“

***

Lucky je čuo vrata kako se zatvaraju kad se Willa vratila unutra. Čuo
ju je kad je izašla van, ali nije se okrenuo da ju pogleda. Nije mogao.
Noćna mora koja ga je probudila još ga je držala. Molio se da može
spavati pokraj Wille kad se vjenčaju, da će njegova ljubav prema njoj
držati noćne more pod kontrolom. Shvatio je svoju grešku kad se usred
noći probudio natopljen znojem i drhteći. Nepoznati hotel također nije
bio od pomoći. Nespretno se izvukao iz kreveta, ali nasreću Willa je bila
preumorna da bi osjetila da ga nema.
Svake noći prva dva tjedna pokušavao je zaspati pokraj nje, ali
probudio bi ga uvijek isti strah od kojeg mu se stiskala utroba. Od tad,
nije više spavao po noći, ali pobrinuo se da ujutro ima dva sata slobodno
Naš svet knjiga

da može odspavati u uredu. Navečer bi rekao Willi da mora pisati

propovijedi i odspavao bi još dva sata.
Miris slanine ga je odvukao od izlaska sunca. Ušao je unutra, zaobišao
kuhinju i otišao gore da se istušira i presvuče. Izašao je iz tuša i našao
svoje odijelo uredno ispeglano na krevetu. Ulaštila mu je i cipele i stavila
odgovarajući par čarapa i kravatu savršeno složeno na krevetu.
Istu stvar je radila svakog jutra, napravila mu doručak i pripremila mu
odjeću. Trudila se da predvidi svaku njegovu potrebu. Pripremila bi mu
ručak, uvijek je imala vrč s toplom kavom i čak su i njegovi omiljeni
zobeni keksi s grožđicama stajali u posudi na kuhinjskom elementu.
Izluđivala ga je.
Nije navikao da ga služe. Unatoč njegovim prigovorima pronašla bi još
nešto što on voli, i pobrinula se da mu je to uvijek dostupno.
Na izlazu iz spavaće sobe uzeo je uštirkan rupčić koji je počeo nositi u
prednjem džepu. Ovo je bila jedna od dvije navike koje se nije
pokušavao osloboditi. Neizbježno bi do kraja dana s njime brisao Willine
suze. Njegova supruga je imala premekano srce i svi u Treepointu su to
iskorištavali. Ako to uskoro ne zaustavi, žena će se radom otjerati u grob
prije vremena.
Nasmiješio se kad je ušao u kuhinju i zagrlio Willu s leđa.
„Dobro jutro mužu.“
„Dobro jutro sireno.“ Gurnuo je ruku ispod ogrtača i uhvatio ju za
grudi.
Odmakla je njegovu ruku. „Idi sjedni; doručak je spreman. Moram se
presvući. Pozvala sam Dustina da donese moje knjige pa da se prestaneš
brinuti.“
„Zabrinut sam samo zato što dopuštaš svim mušterijama da naprave
velike račune ili da ti uopće ne plate. Iz onoga što si mi pokazala, King i
oko pet mušterija ti plaćaju.“ Lucky je uzeo jedan keks sa zobenim
pahuljicama dok je stavljala tanjur ispred njega.
„Rekla sam ti da volim peći, a moje mušterije mi plaćaju kad njima
plate.“
„Zašto ti onda restoran Charlesovog oca duguje toliko?“
Lucky je znao da je Lilyn bivši dečko išao s Willom u školu.
„Oh, on kasni s porezom, ali platit će mi sve kad plati porez.“
„To što duguje porez nije ga spriječilo da Charlesu kupi novi
kamionet.“
Willa mu je natočila šalicu kave. Sagnula se i poljubila ga u obraz.
„Previše se brineš.“
Naš svet knjiga

„Razgovarat ću s njima.“ Odlučno je rekao Lucky.

„Da se nisi usudio.“ Stavila je lončić za kavu nazad na kuhalo.
„Povrijedit ćeš njihove osjećaje.“
Na sreću Lucky je upravo progutao komad slanine koji je jeo, inače bi
se ugušio zbog Willinog izbora riječi.
„Moram se presvući, obećaj mi da nećeš biti grub s Dustinom ako
dođe prije nego se ja vratim.“
Lucky je uzeo još jedan zalogaj svoje slanine, ništa nije rekao, Willa je
prišla posudi za kekse, uzela je keks kojeg je Lucky vidio i zastala pokraj
stola.
„Pokušat ću.“ Uzeo je keks koji mu je dala i pažljivo ga žvakao.
Morati će početi više vježbati ili će ga Willa udebljati. Nedostajala mu
je oprema za vježbanje iz klupske kuće. Braća i on su se natjecali tko
može dići teže utege. Nedostajalo mu je druženje s braćom i svaki dan je
postajalo sve gore.
Podigao je pogled i vidio Dustina kako stoji na vratima.
„Willa mi je poslala poruku i rekla da uđem.“
Da Lucky nije već godinama poznavao Dustina nikad ne bi prepoznao
mladog čovjeka koji je stajao na vratima. Nosio je sivo odijelo, koje ne
samo da je bilo čisto, već je izglačano, a njegove cipele su bile skuplje od
onih na Luckyjevim nogama.
„Složi si tanjur. Willa je ostavila puno na pultu.“
„Samo ću si natočiti kavu.“ Dustin je spustio svoju aktovku na stol
prije nego je prišao kuhinjskim elementu.
Lucky je završi svoj doručak dok je Dustin pio svoju kavu. Otvorio je
svoju aktovku.
„Koliko dugo si Willin računovođa?“
„Od kad sam dobio skrbništvo nad svojim sinom. Otišao sam kod
Wille pokupiti tortu za njegov rođendan. Imao sam jedan i pol dolar
manje novca od cijene torte, ali ona nije htjela uzeti novac. Baš sam bio
dobio moju diplomu srednje škole i pitala me je što me interesira. Rekao
sam joj novac, samo sam se šalio, ali ponudila mi je stipendiju i nije htjela
prihvatiti ne kao odgovor.“
„Mislio sam da je potpuno luda, ali radio sam naporno na fakultetu i
otkrio sam da imam glavu za brojeve. Nakon toga mi je ponudila posao
jer je njen stari računovođa išao u mirovinu. Skoro sam se usrao kad mi
je pokazala sve ovo.“ Dustin je pogledao dolje u papire koje je držao u
ruci prije nego ih je dao Luckyju.
Naš svet knjiga

Lucky je pomaknuo prljavo posuđe sa strane i počeo pregledavati

dokumente.
„Willin pradjed je osnovao tvrtku koja je zaradila milijune. Kad su
njen otac i njegova supruga umrli, Willa je sve naslijedila kao njihovo
jedino dijete.“
„Nisam počeo primati plaću od Wille dok nije počela zarađivati na
mojim investicijama.“ Dustin je pokazao na jednu od kolona. „Ovo je
uobičajena provizija koju bi broker uzeo.“
Dustin je pregledavao papire s njim, povremeno bi zastao da odgovori
na poruku.
„Imaš li druge klijente?“
„Rachel i Cash, iako to nisam želio. Cash je prijetio da će me prebiti
ako ne pristanem. Shade, Angus Berry, Drake i nekoliko Kingovih
investitora.“ Dustin je zastao, odgovarao je na poruku.
Lucky je pregledavao dokumente duže od sat vremena prije nego se
naslonio u svojoj stolici, zaprepašten onime što je saznao o svojoj
supruzi. Brojevi su bili toliko veliki da mu se sve zbrkalo.
„Koliko točno je bogata moja supruga?“
„Rekao bih da je bogatija od Boga, ali mislim da ti se ne bi svidjela
usporedba.“ Našalio se Dustin, ustajući da si dotoči još kave. Sjeo je
nazad i dao Luckyju jedan papir koji je držao sa strane. „Trebaš mi ovo
potpisati.“
„Što je...?“ Lucky je uzeo papir, problijedio je dok ga je čitao.
„To te čini nasljednikom njenog imanja.“
Lucky mu je bacio papir. „Neću to potpisati.“
„Nije bitno hoćeš li to potpisati ili ne. Samo sam želio biti svjedokom
za Diamond da si primio primjerak.“
„Diamond?“
„Knoxova supruga je Willina odvjetnica. Moj ured je pokraj njenog i
Diamond je morala na sud jutros s Tateom, pa me zamolila da učinim
ovo za nju. Willa je zamolila Diamond da objasni kako će se podijeliti
njena imovina, ali budući da nije mogla biti ovdje dala je meni
dopuštenje.“
„Tko je bio nasljednik prije nego je promijenila oporuku?“ grubo je
pitao Lucky.
„Upoznat sam sa detaljima zato što sam bio na sastancima s Diamond
kad je pisala oporuku. Željela je moj savjet o načinu na koji bi podijelila
imovinu.“
Naš svet knjiga

„Willa je imala nekoliko nasljednika. Sedamdeset posto njenog

bogatstva ide tebi, ali to bi se moglo promijeniti ovisno o tome koliko
djece ćete imati. Smanjuje se sa svakim djetetom. Želi da njena djeca
budu zbrinuta, ali ne želi im ostaviti previše da ne bi bila razmažena.“
Dustinove usne su se trznule. „Stalno se premišlja između pet i deset
posto.“
„Ostalih trideset posto?“
„Djeca koja su bila udomljena kod nje dijele deset posto. Lily, Beth,
Rachel, Angus Berry i prošli tjedan je dodala Killyamu – iako ne
razumijem zašto, nešto vezano za metlu, - podijelit će preostalih
dvadeset posto.“ Dustinov telefon je odzvonio s novom porukom. „Ovo
ne uključuje njenu kuću i druge dvije investicije. Kuća je otplaćena i
nakon Willine smrti ostaje u direktnoj obitelji i ne može se prodati.“
„Zašto?“
„Willa želi da njena djeca imaju dom u slučaju da im ikad zatreba. Dva
investicijska projekta idu različitim humanitarnim organizacijama o
kojima ona odlučuje svake godine.“
„Možeš reći Willi da sad siđe dolje.“ Lucky je kimnuo prema mobitelu
koji je Dustin držao u ruci kad se opet oglasio.
„Kako si...“
„Obično, mojoj supruzi ne trebaju dva sata da se presvuče,“ zajedljivo
je rekao.
„Willa je jako osjetljiva.“ Povjerljivo mu je rekao Dustin.
Ako Lucky ne griješi, najmlađi brat Porter je bio zaljubljen u Willu.
Lucky se počeo smijati. „Moja supruga je tvrdoglava. Jesi li znao da
neće kupiti ništa ako nije na sniženju? Pomirio sam se s ružnim, zelenim
pločicama u njenom tušu u kupaonici zato što su bile dvadeset posto
jeftinije po pločici. Mislio sam da je bez prebijene pare. Nisam ni
pomislio da provjerim njeno financijsko stanje prije nego smo se
vjenčali.“
„Muškarac bi se mogao osjećati manje muževno da ima ženu bogatu
kao što je Willa.“
„Mislim da će moja muškost preživjeti.“
Lucky je uhvatio Willin prestrašen pogled kad je ušla u prostoriju. Kad
se približila, stavio je ruku oko njenog struka.
„Mijenjamo boju pločica.“
Kad se počela svađati, Lucky ju je preduhitrio. „Mislim da si možemo
priuštiti to dvoje djece koje želiš, ali nadao sam se da ću te uspjeti
nagovoriti na četvero.“
Naš svet knjiga

Sreća je obasjala njeno lice. „Stvarno?“

„Da. Pod jednim uvjetom. Moraš nagovoriti Dustina da postane moj
računovođa.“
Naš svet knjiga

„Ne mogu vjerovati!“ Willa je zatvorila svoj kompjuter, bila je jako

uzbuđena i željela je Luckyju reći dobru vijest. Prijavila se na nagradnu
igru i osvojila najnoviji kućni računalni sustav.
Znala je da Lucky radi u svom uredu, odlučila je da će zaviriti i reći
mu. Praktički je skočila u njegov ured željela je likovati jer neće morati
platiti sustav koji je željela. Bila je toliko uzbuđena da je zaboravila
pokucati. Otvorila je vrata, vidjela ga je kako sjedi na stolici pokraj
prozora i stola. Gledala je njegovo umorno lice. Spavao je.
Željela ga je probuditi i reći mu da ode u krevet. Kad bi to napravila,
učinio bi ono što radi svake noći- vodio ljubav s njom, a zatim nestao do
jutra. Zbog toga je tiho zatvorila vrata ureda da ga ne probudi. Otišla je u
spavaću sobu i sjela sa strane na krevet. Gledala je u sat na noćnom
ormariću, bilo je tek sedam sati navečer.
Uzela je svoj mobitel, nazvala je broj koji je trebala nazvati još prije dva
tjedna.
„Halo? Willa?“
„Bok Lily. Nadam se da ti ne smetam.“
„Ne, hranim Johna. Što mogu učiniti za tebe?“
„Pitala sam se, ako ti nije problem, možeš li mi posuditi onu knjigu s
receptima tvoje majke? Dosadno mi je, a večer je moje omiljeno vrijeme
za kuhanje.“
Lily je šutjela trenutak. „Mogla bi ti je donijeti.“
„Ne. Kao što sam rekla dosadno mi je i dobro bi mi došao svjež zrak.“
Opet ju je dočekala tišina, iako joj se učinilo da je čula glasove u
pozadini.
„To je u redu Willa. Vidimo se kad dođeš ovdje.“
„Hvala Lily. Bit ću tu za deset minuta.“
Willa je obula tenisice, na brzinu se počešljala i svezala kosu u rep.
Uzela je svoju torbicu i ključeve, ostavila je Luckyju kratku poruku.
Stavila ju je na ogledalo na komodi tako da ju je Lucky može vidjeti kad
uđe u spavaću sobu. Obično ne bi došao gore do devet sati, a ona se
panirala puno ranije vratiti kući. Nije željela da se brine ako bi završio
svoj posao ranije, pa je ostavila poruku.
Padao je mrak kad se zaustavila na parkiralištu The Last Ridersa. Bilo
je puno parkiranih motora i nekoliko članova kluba je stajalo uokolo.
Naš svet knjiga

Pogledavali su je ozbiljnim pogledima kad je izašla iz kombija. Krenula

je stazom prema Lilynoj kući. Kad je prolazila pokraj klupske kuće čula
je glasnu glazbu i vidjela da je kuhinja puna ljudi. Prije nego je stigla do
Lilyne kuće, Lily je izašla van s kuharicom u rukama. Willa je bila
razočarana. Nadala se da će pronaći Shadea samog s Lily u njihovoj kući.
„Izvoli Willa.“ Lily joj je dala kuharicu.
Willa ju je uzela. „Nisam te željela izvlačiti iz kuće.“ Ispričala se Willa.
Htjela je upitati može li kratko razgovarati sa Shadeom kad je Lily
odmahnula glavom.
„Trebalo mi je da pobjegnem na trenutak. Beth i Diamond se kartaju.
Shade je već otišao da donese pivo iz klupske kuće, inače bi ti je on
donio.“
„U redu je. Tako je lijepa noć da sam poželjela izaći.“ Willa se okrenula
i krenula niz stazu. „Hvala ti Lily.“
Ostavila je Lily, hodala je prema parkiralištu. Willa se željela povjeriti
Lily i pitati ju za savjet. Međutim, Lucky ne bi bio sretan kad bi saznao
da je o njemu pričala sa svojom prijateljicom. Bilo je dobro da Shade nije
bio kod kuće. Trebala je razgovarati samo sa jednom osobom, a to je
njezin suprug .
Parkiralište se još više popunilo dok je došla nazad do svog kombija.
Hodala je spuštene glave, podigla je glavu tek kad je došla do svog
kombija.
„Dobra večer Willa.“
Shade je sjedio na svom motoru. Mogla se zakleti da je prije na tom
mjestu bio parkiran crni motor, a ne crveni na kojem je on sjedio. Rider je
stajao pokraj njega s dva paketa po dvanaest piva u rukama.
„Shade, Rider.“ Kimnula je glavom.
Rider joj je namignuo.
„Čekaju pivo,“ podsjetio ga je Shade napravivši grimasu.
„Oh da. Vidimo se kasnije Willa.“
„Laku noć Rider.“
Shade je ostao sjediti na svom motoru. Gledao ju je svojim lavljim
očima. Htjela je ući u svoj kombi kad je pogledala motor na kojem je
sjedio.
„To izgleda kao Luckyjev motor.“
„Bio je. Sad je motor od kluba, dok ga netko ne uzme.“
Willa se ukočila „Klupski motor ?“
„To je pravilo - kad napustiš The Last Ridersa odričeš se motora s
kojim si se pridružio klubu.“
Naš svet knjiga

„To nije pošteno.“

„Mrzim što ti ovo moram reći Willa, ali bajkerski klubovi nisu poznati
po tome da su pošteni.“
Willa je progutala knedlu. Trebala je ući u svoj kombi i odvesti se
prema gradu, ali nije.
Spustila je ruku u kojoj je držala ključeve. „Znaš li što muči Luckyja?“
Shade je gledao u nju bezizražajnog izraza lica. Taj izraz lica je uvijek
imao osim kad je Lily s njim. Nekoliko puta je skupila hrabrost i
pogledala ga u oči i tamo je vidjela - ništa - bez emocija, bez duše - i to ju
je prestrašilo. Ako ne pronađe način da dopre do Luckyja, jednog dana
će se probuditi i vidjeti isto u njegovim očima.
„Da.“
Willa je polizala svoje usne „Umire iznutra zar ne?“
„Umro je odavno i želi to priznati. To je njegov problem.“
„Što nije u redu s njim?“ šapnula je.
„Koliko žarko želiš znati?“
Willa je trepnula kako bi otjerala suze. „Molim te Shade... pomozi mi.“
„Mrzit će me ako ti kažem... Nije da mi je stalo do toga, ali ovo što ti
kažem može lako uništiti tvoj brak ili ga spasiti. Jesi li spremna riskirati?
„Volim Luckyja Shade. Ništa što mi kažeš neće to promijeniti.“
„Vidjet ćemo.“ Shade je ustao s motora, pokazao joj je prema
stepenicama koje vode u klupsku kuću.
Willa se penjala strmim stepenicama ispred Shadea. Dvojica bajkera
koje nije prepoznala su stajali ispred ulaznih vrata kad je došla do vrha.
Obojica su izgledala zastrašujuće, blokirali su ulaz.
„U redu je Rip, Fang.“
Dva muškarca su se maknuli s puta.
„Oni su regruti iz Ohia.“ Objasnio je Shade.
Willa ne želi nikad posjetiti Ohio ako su oni tamo živjeli. Nadala se da
će otići kući uskoro.
Shade se pomaknuo i stao ispred vrata. Glazba je bila još glasnija nego
kad je došla.
„Je li ti Lucky rekao o zabavama petkom?“
Willa je kimnula glavom.
Shade je otvorio vrata i pokazao joj da uđe unutra. Po onome što je
mogla vidjeti, nije željela ući iako ju nitko u hodniku nije ni pogledao.
Bili su prezauzeti seksom.
Prepoznala je Jewell s nogama omotanim oko Trainovih kukova dok
se nabijao u nju. Jewell se držala za ogradu stepenica s majicom
Naš svet knjiga

podignutom iznad njenih grudi i nije nosila ništa od struka naniže. Train
nije nosio majicu i njegove traperice su bile raskopčane dok je ulazio u
Jewell.
„Dolaziš li?“ Pitao je Shade.
Willa ga je divlje gledala, problijedjela je na pomisao što bi mogla
vidjeti u sobi.
„Nitko te neće dodirnuti.“ Obećao je Shade, Willa nije sumnjala u
njegove riječi.
Oklijevajući je ušla unutra i Shade je zatvorio vrata iza nje.
„Ovim putem,“ Shade je napravio put za nju kroz prepunu prostoriju.
Izgledala je onako kako je zamišljala Sodomu i Gomoru. Bojala se da bi u
svakom trenu mogao udariti grom u sobu.
Skoro je došla do kuhinje kad je ugledala par na kauču. Winter je
sjedila na Viperovom krilu, a njegova ruka je bila ispod njene suknje.
Nisi ništa mogao vidjeti, ali po izrazima njihovim lica moglo se zaključiti
što se događa između bračnog para.
Willa je skoro upala dok je žurila u kuhinju za Shadeom. Tamo je
prešla iz lošeg u gore. Raci je bila na Crashovom krilu, odskakala je gore
dole na njegovom kurcu. Bila je leđima okrenuta prema vratima, ali
Willa je s lakoćom prepoznala njeno lice jer je bilo okrenuto na stranu.
Pušila je Rideru kurac. Nekoliko članova je stajalo uokolo u raznim
fazama razodjevenosti.
Shade je otvorio vrata na zidu kuhinje. Kad je požurila prema njima,
Shade ju je uhvatio za ruku.
„Pazi.“
Prisilila se da uspori dok je silazila niz drvene stepenice. Dolje, vidjela
je nekoliko različitih sprava za vježbanje i utega uz jedan zid. Bio je tu i
kauč i stolica. Prostorija je bila velika s metalnom šipkom u sredini. Na
sreću ovaj dio kuće je bio prazan i mogla je povratiti dah.
„Ovim putem.“ Shade je hodao kroz prostoriju, prošao je kroz vrata na
kraju hodnika, otvorio ih je nakon što je kratko pokucao.
Willa je zinula od iznenađenja kad je ušla u sobu iza Shadea.
Rachel je klečala na krevetu i pušila Cashu.
„Prokletstvo Shade,“ eksplodirao je Cash.
Rachelina usta su se maknula s Cashovog kurca uz pop. Zatim je njena
prijateljica fanatično počela navlačiti prekrivač na sebe, zakopala se
ispod njega.
„Treba mi soba.“
Naš svet knjiga

Willa se mogla zakleti da je čula zabavljenost u Shadeovom glasu.

Pogledala je u stranu dok je Cash navlačio svoje hlače i čizme, uzeo je
svoju majicu s dna kreveta.
„Mislim da Lucky ne bi bio sretan da te čuje kako to govoriš.“
komentirao je Cash.
Shade nije odgovorio i tako prisilio Willu da raščisti nesporazum.
„Samo ćemo razgovarati“
Oba muškarca su se nasmijala na njen izraz lica.
„Willa znao sam to.“ Cash je prišao krevetu. „Idemo Rachel.“
„Ne. Ne izlazim van. Nikad. Reci im da idu razgovarati u Lilynu
kuću.“
„Trebam ovu sobu.“ Isfrustrirano je rekao Shade.
„Nije me briga. Ja ne...“ glasno cviljenje je ispunilo sobu kad je Cash
posegnuo ispod pokrivača da izvuče svoju suprugu. Rachel nije pustila
pokrivače kad ju je Cash prebacio preko ramena i krenuo prema vratima.
„Vaša je.“
„Hvala brate, Rachel.“
„Ti si jebeni gad!“ Shade je zalupio vrata na Rachelinu uvredu.
„Poprilično je ljuta na tebe.“ Primijetila je Willa.
„Proći će ju.“
Shade je prišao velikoj drvenoj komodi koja je stajala uz zid, Willa je
razgledala sobu. Krevet je bio ogroman s crnom plahtom. Izgledao je
muževno i... seksi. Willa se sramila grješnih osjećaja koje je počela
osjećati u svome tijelu, znala je da bi njena majka bila ponižena da je čak i
pomislila tu riječ.
Shade je otvorio jedna vrata komode i izvukao ključeve iz džepa,
otključao je drugu stranu. Znatiželjna, Willa mu je prišla da pogleda
unutra.
U komodi je bilo nekoliko ladica. Neke su ladice bile na pola, a neke
cijele; i sve su imale ključanice. Ladica na dnu je bila duplo veća od
ostalih, Shade je gurnuo manji ključ unutra i otvorio ladicu. U njoj su bile
kožne knjige. Unutra se nalazila i zastakljena kutija.
„Sjedni na kauč.“ Naredio je Shade.
Willa je sjela na kauč dok je Shade vadio predmete iz ladice i slagao ih
pokraj nje. Zatim je sjeo na stolić ispred nje.
Uzeo je zastakljenu kutiju, u njoj je vidjela nekoliko medalja i zastava.
„Je li ti Lucky išta rekao o vremenu kad je bio u vojsci?“
„Rekao mi je da je prijateljev brat poginuo i da se osjeća odgovornim.“
Naš svet knjiga

„Nije bio odgovoran. Rekao sam mu to, njegovi nadređeni su mu to

rekli i ovo mu govori da nije odgovoran, pokazao je na kutiju, ali ne
može si oprostiti jer je nešto obećao Bridgeu.“
Shadeovo lice se zgrčilo. „The Last Ridersi su se upoznali kad smo bili
na misiji i ostali smo prijatelji čak i kad smo završili službu. Razmišljao
sam, tokom godina o tome što je držalo naše prijateljstvo čvrstim, što je
bilo drugačije između nas i zadržalo nas da se ne raspadnemo i samo
ponekad razgovaramo.“ Shade je slegnuo ramenima. “Dobro
funkcioniramo kao jedinica. Čuvamo leđa jedni drugima i vjerujemo si.
Došao sam do zaključka da svaki od nas imamo kod pod kojim živimo i
to nas čini muškarcima kakvi jesmo.“
„Koji je Luckyjev kod?“ Willa je gledala u okvir slike u rikama.
„Ti reci meni.“
„Čast.“
„Da. Upoznao sam Luckyja dok je još bio svećenik u jedinici. Tokom
vremena sam dolazio i odlazio iz kampa i nisam imao baš puno kontakta
s njim tad, ali i iz ono malo vremena što sam proveo s njim vidio sam da
rat ostavlja svoj trag na njemu. Kad je Knoxova supruga Sunsine
poginula, nije to više mogao raditi. Nije više mogao ni jednom bratu reći
da netko koga vole neće doći kući. Mislio sam da će tad napustiti vojsku,
ali on se promijenio. Prošao je obuku za Tuljana i završio kao jedan od
najboljih u svojoj klasi. Ako ih nije mogao spasiti Biblijom odlučio je da
će to učiniti puškom. Zbog njegovog osjećaja časti želio se pobrinuti da
kući dovede braće koliko god može, čak ako pri tome mora žrtvovati sva
svoja uvjerenja, čak i ako se treba odreći vlastitog života.“
„Ivan 15:13 Od ove ljubavi nitko veće nema, od čovjeka koji život svoj položi
za prijatelje svoje.“ Willa je citirala tiho.
„Išao je na sve opasne misije na najgorim područjima. Onda je Bridge
zamolio Luckyja da pazi na njegovog mlađeg brata kad su išli isprazniti
selo prije neprijateljskog napada. Lucky je obećao da će ga paziti.“
„Willa, ono što ću ti sad reći je povjerljivo.“
„Kunem se Bogom da neću ponoviti ono što mi kažeš.“ Iskreno je
rekla Willa.
„Znam da nećeš inače ti ne bih ispričao ovo što sam do sad rekao.“
Shade se nagnuo naprijed, stavio je laktove na svoja bedra dok je
razmišljao o Luckyjevoj prošlosti.
„Dobili smo šest sati da evakuiramo selo sa šesto stanovnika. Ja sam
bio na svom mjestu na grebenu iznad njih kako bih ih upozorio ako se
neprijatelj približi, ali naređeno mi je da ne otkrijem svoju prisutnost.
Imali smo informacije da će meta koju je vlada željela da eliminiramo biti
Naš svet knjiga

prisutna kad neprijateljska grupa napadne, a vlada je jako željela tu

metu.“
„Dva voda su ušla. Lucky, Kale, Razer i još četvorica su bili jedan vod.
Oni su trebali izvesti izbjeglice. Drugi vod ih je trebao odvesti na
sigurno. Evakuacija je tekla dobro, dok se jedan izbjeglica nije pobunio
jer ih požurujemo pa se okrenuo protiv vojnika. Zgrabio je Kaleov pištolj
i okrenuo ga na njega. Upucao ga je u kuk i nogu.“
„Ostatak vojnika je nastavio s evakuacijom, a Razer i Lucky su
pomagali Kaleu. To im je oduzelo puno vremena, a neprijatelj se
približavao prije nego što je bilo predviđeno. Lucky je pozvao zračnu
evakuaciju za Kalea, pa je Train i njegov tim krenuo po njih. U tom
trenutku su svi bili evakuirani osim Luckyjevog voda. Tih deset
muškaraca su ostali da se suoče s paklom koji je trebao početi.“
„Nemoj zaboraviti da ja nisam smio odati svoju lokaciju i pružiti im
potporu. Meta koju sam čekao je bila previše važna. Morao sam gledati
te muškarce kako se bore u jednoj od najprljavijih bitki kojima sam
svjedočio. Lucky je skidao vojnika po vojnika, ali trebali su čist prostor
tako da Train može spustiti helikopter i izvući ih van.“
„Što je Lucky učinio?“
Shadove usne su se nakrivile. „Ludo kopile je otišlo i našlo mjesto iza
neprijateljske linije, a zatim se odšuljao u dio grada koji nije bio
pokriven. Odšuljao se iza neprijateljske linije. To je bilo ravno
samoubojstvu. Postavio je eksplozive koji su Trainu dali dovoljno
vremena da sleti i ukrca vod.“
„Kako je Kale umro?“ šapnula je Willa, jedva je mogla govoriti, a da se
ne rasplače.
„Iskrvario je. Umro je kad je Lucky postavljao eksploziv. Ljudi su
pokušali donijeti njegovo tijelo do prijevoza. Dvojica su ranjena
pokušavajući. Razer je još uvijek pokušavao, riskirajući svoj život dok
nisu dobili zapovijed da ga ostave.“
Willa se ugrizla za ruku, shvatila je da je zacijelo bilo užasno za ljude
da ostave jednog od njih.
„Helikopter je otišao bez Kalea i Luckyja. Obojica su bili nedostupni.“
„Luckyja su ostavili?“ Zavapila je Willa.
„Vod nije imao izbora; bio je iza neprijateljske linije. Train je imao
svoje zapovijedi i morao je misliti na živote u tom helikopteru. Morao je
zaštititi svoj tim kao i ostatak voda.“
„Što se dogodilo Luckyju?“
Naš svet knjiga

„Sretno kopile ih je natjerao da ga love sat vremena. Približili su se

dovoljno da ga upucaju tri puta, ali ipak je uspijevao pronaći mjesta gdje
će se sakriti na kratko vrijeme. Zadnji ga je pogodio u leđa, ali uspio je
naći sklonište između dva kamena.“
„Kako se izvukao?“
„Train se oglušio na zapovijed i sam se vratio po njega. Nije smio
letjeti šest mjeseci i degradiran je nakon toga.“ Shade je lupnuo po staklu
koje je pokrivalo medalje. „Dobio je ove jer je spasio živote taj dan, ali ne
želi ih nikad pogledati. Ja sam dao da se uokvire za njega jer je zaslužio
svaku prokletu medalju.“
Shade je uzeo druge medalje, otvorio je kutiju, i stavio je Willi u krilo.
„Ovu je primio jer je spasio selo kad je bio svećenik. Ostao je u selu jer
je u njemu bilo djece koju je odbio napustiti. Djeca su bila bolesna i nisu
ih mogli premjestiti. Vod ga je ostavio. Jedino je Razer ostao s njim. I on
je dobio medalju.“
Shade je stavio drugu, veću kožnu kutiju, na njeno krilo i otvorio ju.
„Ovu je dobio jer je spasio američku pratnju koja je čuvala dostavu
hrane u grad čije je stanovništvo polako umiralo od gladi. Samo pet
muškaraca je dobilo ovu medalju od kad je napravljena.“
Stavio je posljednju kožnu kutiju u njeno krilo. U njoj je bilo devet
medalja raznih veličina, veća je bila na vrhu. „Lucky je ovu na vrhu
dobio od predsjednika. Ostale su od različitih država koje su bile dio
lanca trgovine drogom i oružjem. Taj lanac je Lucky raskrinkao kad je
bio na tajnom zadatku kao svećenik Dean.“
„Na tajnom zadatku?“
„Lucky je bio specijalni agent AFF-a4“
„Nije mi to rekao.“
„Ponavljam, sve ovo je povjerljivo. Nekoliko izvora koje je koristio
moglo je biti ubijeno ako bi pogrešne osobe saznale odakle su došle
informacije koje su dovele do uhićenja. Također je sudjelovao u akciji
pronalaženja nekoliko žena koje su bile otete od lanca seksualnim
robljem, i Lucky je spasio život Lily.“
„Ovo što gledaš Willa je Luckyjev život. Spasio je stotine života i
promijenio još stotine. On je jebeni junak, ali ne može živjeti sa jednom
činjenicom.“
„Kojom?“ jedva je izgovorila Willa.
„Da ih ne može sve spasiti.“
_______________________________________________________________________________________
4ATF- zavod za alkohol, duhan i vatreno oružje Sjedinjenih američkih država koje djeluju pod

Ministarstvom pravosuđa SAD-a.

Naš svet knjiga

„Ne može iskreno vjerovati... Nitko nema tu moć. Samo Bog.“ Willi su
prsti drhtali dok je držala dokaz da je Lucky to pokušao, skoro pod
cijenu svog vlastitog života.
„Logično, Lucky to zna, ali upravo to ti PTSP5 napravi – sjebe te.“
„Zato ne može spavati.“
Shade je gledao direktno u nju. “Da. Bilo mu je bolje dok je bio ovdje u
klupskoj kući, ali sad se pogoršava.“
„Zbog mene,“ izjavila je gledajući ga „ Zašto?“
„Ne znam. To pitanje ćeš morati pitati Luckyja.“
„Zašto misliš da mu se PTSP pogoršava?“
Braća i ja smo držali Luckyja fizički aktivnim. Provocirali smo ga kako
bi došao ovdje u teretanu i izbacio svoju agresiju. Držali smo ga
zaposlenim papirologijom i drugim poslovima. Također imamo
inicijacije za regrute i pobrinuli smo se da njega uvijek izaberu da se
bori.“
„Žene također,“ Willa se ugrizla za usnu. „Koristio je noževe na
njima.“
„Ne onako kako ti misliš. Willa nije riječ o rezanju već o povjerenju.
Lucky je stručnjak u tim stvarima. Nikad ne napravi grešku s njima.“
„Moraš imati potpuno povjerenje u nekoga da mu dopustiš da ti stavi
nož na vrat.“ Žalosno je rekla Willa.
Shade je pokazao na medalje na njenom krilu. „Zar istinski vjeruješ da
bi čovjek koji je zaradio sve te medalje mogao povrijediti ženu, posebno
onu koju voli dovoljno da zbog nje riskira svoj razum?“
„Misliš li da je znao da će mu biti teško ostaviti The Last Riderse?“
„Da. Bilo mu je teško dok je bio na tajnom zadatku, ali skupljanje
dokaza ga je okupiralo i župljani također.“
„Sad to nema, a napustio je klub.“
„Točno.“
„Nisam tražila od njega da ode.“
Shade je ustao, uzeo je medalje od nje i vraćao ih u komodu. Zaključao
je ladicu, a zatim i komodu.
„Voljela bih da dobijem te medalje, molim te.“
„Nisu moje da ti ih dam.“ Shade je stavio ruku u džepove i stao pokraj
vrata. „Možda ga nisi tražila da napusti klub, ali znala si da odlazi zbog
tebe. Već se osjeća krivim jer ti Bridge želi nauditi. Znaš li da je uvijek
govorio da će oženiti drolju?“
_______________________________
5PTSP- post traumatski stresni poremećaj
Naš svet knjiga

„Što?“ šokirano je uzdahnula Willa. Nije znala treba li biti sretna ili
uznemirena što se nije uklapala u Luckyjevu sliku savršene žene.
Učinilo joj se da su se Shadova usta trznula, ali nije bila sigurna.
„Reći ću ti da je to zbog Bridgea, da ne želi ostaviti iza sebe ženu koja
neće moći nastaviti sa svojim životom, ali vjerujem da je znao da će mu
biti teško napustiti The Last Riderse. Drolja bi se uklopila u klub.“
„To je istina.“ Ljutito je rekla Willa i namrštila se.
„Ima nešto što ne razumijem. Mislila sam da je Bridge prijetio da će
ubiti ženu koju Lucky voli, ne njega.“
„Jest, ali ako Lucky sazna da ti je Bridge na bilo koji način prišao, ubit
će ga. Lucky je kršćanin, ali neće mu biti teško otići u zatvor ako misli da
je bilo tko koga voli u opasnosti.“
Willa je ustala, prišla je velikom krevetu, a zatim se okrenula prema
Shadeu.
„Lucky treba The Last Riderse da zacijeli.“
„Da i ne. Treba i tebe.“
Willa je spustila glavu. „Ne mogu ga dijeliti i stvarno ne želim
dopustiti nekome drugome da me dodirne.“ Pogledala je prema njemu
kako bi vidjela njegovu reakciju.
Shade je prekrižio ruke na prsima. „Čine li ti se Lily i Beth sretnima?“
„Misliš... Mislila sam zato što žive...“
„Rachel i Cash imaju svoj dom također. Lucky je postavio temelje za
svoju kuću nekoliko metara dalje od Razerove.“
„Nije mi rekao...“ Willa nije znala što da radi. Da bi pomogla Luckyju
morala bi se odreći zamisli koju je imala kakav će njen brak s Luckyjem
biti. Na njoj je da napravi promjene i da prihvati grupu ljudi kao obitelj.
„Mogu li te još nešto pitati?“ Pitala je Willa nesigurno.
„Pitaj,“ ovaj put nije joj promaklo da se Shade zabavlja.
Pokazala je prema stepenicama „Je li uvijek tako ili je ovo samo divlja
noć.“
„Postaje još gore.“
Willa je problijedjela.
„Znam kakva si Willa. Ti si dovoljno snažna da stvoriš mjesto za sebe
u klubu. Lucky će ti pomoći da pronađeš ono što voliš i zaštititi te od
ostalog. Može uspjeti ako to želiš.“
Willa je kimnula glavom, prišla mu je i Shade je otvorio vrata.
„Nešto si rekao o tome kad je Lucky bio iza neprijateljske linije...
Rekao si da se zavukao između dva kamena. Kako je odatle došao do
helikoptera?“
Naš svet knjiga

„To je još jedno pitanje.“ Pomaknuo se sa strane kako bi mogla proći.

Umjesto toga, stala je ispred njega sa suzama koje su curile niz njene
obraze, jedva ga je mogla vidjeti dok je pokušavala treptanjem potjerati
suze.
„Otkrio si se zar ne? Spasio si njegov život, i to nije bilo zadnji put da
si to učinio, zar ne?“ Stala je na prste, poljubila je Shadea u obraz. „Hvala
ti.“
„Nema na čemu.“
Naš svet knjiga

Willa je ušla u crkvu, laknulo joj je kad je čula Luckyja kako se tušira.
Urotnički se nasmijala sama sebi, skinula je odjeću i obukla grudnjak i
gaćice koje joj je Sex Piston poklonila. Jedva je stigla ubaciti svoju odjeću
u košaru i namjestiti se na krevetu. Nije imala vremena, pronašla je
daljinski upravljač na noćnom ormariću.
Lucky je sušio kosu ručnikom, a drugi mu je bio omotan oko kukova,
izlazio je iz kupaonice i naglo se zaustavio ispred kreveta. Zinuo je od
iznenađenja.
„Kako napreduju radovi u tvojoj kući?“
„Dobro.“ Willa nije prekrižila prste. Bila je sigurna da radovi dobro
napreduju. Podigla je ruku s daljinskim upravljačem. „Želiš se igrati?“
„Da. Želim se igrati.“ Bacio je ručnik koji je držao u ruci na stolicu, a
zatim strgnuo onaj oko kukova i bacio ga na prvi ručnik.
Willa se smijala kad je Lucky skočio na krevet. Međutim prije nego ju
je uspio dodirnuti je izmaknula se.
„Toliko te jako volim Lucky.“
„I ja tebe volim sireno. Dođi ovdje.“
Willa je zaigrano odmahnula glavom. “Pitaj me koliko?“
„Koliko?“
„Pitaj me koliko te volim.“
Lucky se uozbiljio. „Koliko me voliš?“
Willa je raširila ruke koliko god je mogla. „Ovoliko.“ Dopuzala je do
njega i zagrlila ga.
Lucky se zakrenuo dok nije ležala ispod njega. „Sireno, nema riječi
kojima bih opisao ono što osjećam za tebe.“
„Nema?“
„Ne, ali mogu ti pokazati.“
Lucky joj je dokazao svakim dodirom usana kojim je dodirnuo njeno
tijelo. Kad ju je uzeo za ruku i stavio na svoj kurac, pokazao joj je požudu
koju je osjećao. Willa je uzela njegovu ruku i pokazala mu svoju reakciju
na njegove dodire.
Okrznula je usnama njegovu bradavicu. „Nešto ću ti priznati. Sviđaju
mi se tvoje tetovaže.“
„Hvala ti.“
Naš svet knjiga

„Jako.“ Gurnula ga je nazad na krevet, podigla se iznad njega, njene

grudi protrljale su se uz njegova prsa. Grudnjak koji je nosila ih je jedva
držao. Willa je stavila jedno koljeno pokraj njegovih kukova,
opkoračujući ga. „Jesam li preteška?“
Lucky ju je lupio po dupetu, Willa je rukom protrljala mjesto gdje ju je
lupio, gledala je dolje u njega.
„Mogao si jednostavno reći ne.“
„Mislio sam da će ovaj odgovor biti učinkovitiji.“
„Nekako mi ubija raspoloženje.“ Rekla je.
„Dopusti mi da provjerim mogu li pomoći da se ponovno
oraspoložiš.“ Lucky se nacerio bez imalo žaljenja prema njoj. Rukama joj
je prešao preko bedara dok njegovi palčevi nisu stali na njenom klitorisu.
Willa se trljala od njega.
„Ne.“ Lucky je maknuo svoje ruke.
„Želiš voditi ljubav zar ne?“
„Da.“ Lucky je podigao svoje kukove ispod nje, pritišćući svoj kurac
uz njenu pičkicu. Stavio je ruke na njene grudi, izvukao ih iz košarica
dok nisu bile podignute i okružene materijalom s leopard uzorkom.
„Bože imaj milosti.“ Disao je Lucky.
Willa je stavila ruke na njegova prsa istražujući grebene njegovih
mišića. „Ja to kažem svaki puta kad me dodirneš.“ Priznala je.
Poljubila je čvrstu čeljust zbog koje se topila. Zatim je polizala dno
njegovog vrata i osjetila dok je teško progutao.
Žene na njenoj djevojačkoj zabavi su rekle što ih posebno napaljuje.
Ona se tako osjećala kad bi samo pogledala u Luckyja: svaki puta kad bi
stajao pokraj nje nakon mise, kad bi joj namignuo, kad bi pojeo još jedan
keks s zobenim pahuljicama ili čak i kad bi se naljutio jer je inzistirala da
ga posluži za stolom. Nije bilo ništa na njenom suprugu što nije voljela...
osim jedne stvari.
„Prestani me zadirkivati.“ Procvilila je kad je stavio ruke iznad svoje
glave.
„Što ćeš učiniti u vezi toga?“ Zlobno joj se nasmiješio.
Willin pogled se suzio na njenog arogantnog supruga, vjerovala je da
ga treba malo spustiti na zemlju. Već je neko vrijeme promatrala Luckyja
i znala je što ga napali, Willa se svome suprugu nasmiješila sladunjavo
zbog čega se zabrinuto namrštio.
Spustila se niz njegovo tijelo dok grudi nisu bile ispred njegovih očiju,
zatim je otkopčala grudnjak i oslobodila svoje sise. Luckyju su se oči
raširile. Nagnuo se naprijed, ali prije nego je uspio uhvatiti njenu
Naš svet knjiga

bradavicu u svoja usta, spustila se niže, spuštajući lagane poljupce na

njegov ravni trbuh. Kad je čula njegov uzdah stavila je svoje noge
između njegovih. Uzela je njegov kurac u svoju ruku, namjestila je svoje
tijelo, a zatim zavodljivo – nadala se - trljala njegov kurac od svoje grudi.
Krunom njegovog kurca dodirivala je svoje bradavice. Kad su njegove
ruke stisnule plahte znala je da ga ima.
Spustila je glavu. Liznula je vrh kako bi ga navlažila, a zatim ga
stisnula uz svoju bradavicu. Oči su mu bljesnule kad je vidio njene
vlažne grudi. Ponovno je spustila glavu i ovaj put je jezikom okružila
cijeli glavić prije nego se ispravila i protrljala ga o svoju drugu
bradavicu.
„Sireno...“ nije joj morao reći; po njegovom izrazu lica vidjela je da će
izgubiti kontrolu.
Brzo je pritisnula njegov kurac u udubinu između svojih grudi.
Rukom ga je milovala što je brže mogla. On je skoro potrgao plahte kad
je svršio. Willa je pričekala dok nije prestao drhtati, a zatim ga pustila i
legla pokraj njega.
Lucky se okrenuo na stranu. „Podsjeti me da te nikad ne naljutim.“
„Hoću.“
„Trebat će mi nekoliko minuta da se oporavim.“
„Imamo cijelu noć.“
„Znam zbog čega ću postati tvrd u sekundi.“ Njegov pokušaj da bude
od pomoći nije je zavarao.
„Što“ rekla je osjećajući kako se njegova ruka zavlači u njene gaćice.
„Učini to ponovno.“

***

Lucky se naglo probudio teško dišući. Sjeo je sa strane na krevet, ljut

na sebe jer je zaspao. Uvijek je pazio da ne zaspi pokraj Wille, ali večeras
je pronašla novo samopouzdanje u sebi zbog inicirane intimnosti i što su
proveli većinu noći vodeći ljubav. Bez obzira na to, planirao je samo
ležati pokraj nje dovoljno dugo dok ona ne zaspe.
Ustao je, otišao do komode i uzeo traperice. Nije mogao podnijeti
misao da ima još nešto na svome tijelu, bešumno je izašao iz spavaće
sobe. Drveni pod ispod njegovih stopala ga je podsjetio da je kod kuće, a
ne preko oceana dok pokušava smisliti kako će spasiti Kaleu život.
Duboko je uzdahnuo svjež zrak onog trena kad je izašao van. Prošao je
rukom kroz svoju vlažnu kosu, shvatio je da će morati početi uzimati
lijekove koje je izbjegavao od kad je otišao iz vojske. Willa je već bila
Naš svet knjiga

zabrinuta i nije želio da se brine još više i pomisli da je ona kriva jer on
ne može spavati pokraj nje.
„Lucky...“
Iznenađen, umalo se okrenuo prema njoj.
„Idi unutra.“ Stisnuo je šake zbog nenamjerne grubosti u njegovom
glasu. „ Molim te, uđi unutra“ ovaj put je uspio zvučati normalnije.
„Dopust mi da ti pomognem.“
Smirio je izraz svog lica i okrenuo leđa suncu koje se dizalo na nebu.
Willa je stajala nekoliko metara dolje s pruženom rukom prema njemu.
„Ne želim te povrijediti Willa. Nisi sigurna sa mnom. Idi...“
Zakoračila je korak naprijed s rukom još uvijek ispruženom. „Ivan 1.5
´Svetlo sja u tami i tama ga nije prevladala.´“
„Nisi znala da uzimaš sjebani nered kad si se udala za mene.“
Zakoračio je korak nazad.
„Boriš se u okrutnom ratu u kojem ne možeš pobijediti Lucky. Nisi
odgovoran za Kalevu, niti za smrt bilo kojeg drugog čovjeka. Ti si
junak.“
Trznuo se. „Nisam junak.“
„Da, jesi...“ insistirala je. „Napustio si The Last Riderse jer me voliš, a
ja te molim da im se vratiš iz istog razloga.“
„Mrzit ćeš takav život. Ja ću možda biti sretniji tamo, ali ti ćeš biti
nesretna.“
„Poslanica Rimljanima 12:18.´Ako je moguće, koliko je do vas, živite u miru
sa svim ljudima.´ Dok god smo zajedno nije mi bitno gdje živimo.“ Njena
iskrenost je počela prodirati u njegovu tamu koja je okruživala njegove
noćne more.
„Ti si nježnog srca. Muškarci neće biti ljubazni cijelo vrijeme. U tvari
obično su kreteni, a žene znaju biti kučke.“
„Priče Salomonove 27:17. ´Željezo se željezom oštri i čovjek oštri jednog
drugoga.´ Naučiti ću dati koliko dobijem.“
„Bio bih potpredsjednik. Radit ću stvari koje se protive crkvenim
pravilima.“
„Evenđelje po Mateju 22:21. ´Odgovorili su mu „Cezarov“. Tada im je
rekao: Dajte stoga Cezaru što je Cezarovo, a Bogu što je Božje.´ Znam da i ako
napustiš crkvu, Bog će biti u našem domu.“ Rekla je sa sigurnošću.
Willa je zakoračila još jedan korak prema njemu, stajala je točno ispred
njega, ruku još uvijek ispruženih prema njemu. Njena ljubav i vjera su
jasno sjali iz njenih očiju dok ju je sunce obasjavalo na početku novog
dana, i novog života koji će započeti.
„Ti si stvorena da budeš svećenikova supruga.“ Bolno je rekao.
Naš svet knjiga

„Stvorena sam da budem tvoja supruga.“ Njen prošaptan zavjet

raspršio je ostatke njegove sumnje.
Lucky je pružio ruku i uhvatio njenu. Zakoračio je naprijed, zgrabio je
budućnost koju su mu Bog i Willa pružali.
Naš svet knjiga

„Bok Douglas, uđi. Nisam te očekivala.“ Willa je držala vrata otvorena

dok je majstor ulazio.
„Želio sam navratiti još jednom pogledati troškove s tobom prije nego
skinem elemente.“
„U redu je. Lucky je otišao u bolnicu, u posjetu Angusu. Puno mu je
bolje. Navratila sam danas za vrijeme ručka kod njega.“
„Znam. Rekao mi je da si navratila i da će Lucky doći večeras.“
„Nadam se da će mu se tlak stabilizirati i da će ga sutra pustiti iz
bolnice. Idemo u kuhinju pa mi mi možeš pokazati... Nisi donio nacrte?“
Pogledala je znatiželjno preko ramena prema njemu, gledajući njegove
prazne ruke.
„Ne...“
Kad su ušli u veliku kuhinju crkve, Douglas se zaustavio kad se
Dustin okrenuo. Na Douglasovom licu se na trenutak vidjela
frustriranost.
„Ne brini se; Dustinu neće smetati ako napravimo kratku pauzu.
Trenutno je zauzet s novim kolačićem na kojem trenutno radim.“
„Trebao sam prvo nazvati. Ne želim prekidati...“
Willa je odmahnula rukom zbog njegove zabrinutosti. „Nemoj biti
smiješan. Sjedni. Imam vrč svježe kave i možeš mi reći svoje mišljenje o
novom kolačiću.“
Douglas je slegnuo ramenima u znak predaje i sjeo na stolicu.
Willa je upoznala dvojicu muškaraca dok je točila kavu Douglasu i
izabrala mu najveći kolačić s pladnja, stavila ga je u lijepu papirnatu
košaricu. Pjevušeći, spustila ih je ispred i sjela pokraj njega za stol.
Douglas je gledao u kolačić i kavu, nije se pomaknuo kako bi dodirnuo i
jedno od to dvoje.
Primaknula je stolicu bliže stolu, naslonila se laktom na stol, spustila
obraz na dlan želeći vidjeti njegovu reakciju kad zagrize kolač. Oklijevao
je dok nije pogledao prema njoj i vidio da iščekuje njegovu reakciju.
„Dva dana sam radila na usavršavanju recepta koji sam pronašla u
staroj kuharici“
„Izgleda fino.“ Nije zvučao kao da misli da će biti dobar.
Willa se namrštila, a zatim nasmiješila kad je zagrizao veliki zalogaj.
Naš svet knjiga

„Odličan je. Bolji je čak od tvoje čokoladne lave.“ Polizao je preljev koji
mu je ostao na prstu. „Osjetim li konjak?“
Willa je kimnula. „Jesam li stavila previše? Ja ne pijem tako da nisam
mogla sama isprobati.“
„Mogla bi ga malo smanjiti.“ Savjetovao je uzimajući gutljaj svoje
kave.
„Ja sam joj rekao da bi mogla dodati još malo.“ Rekao je Dustin
ustajući kako bi uzeo još jedan kolač.
„To ti je zadnji.“ Zaprijetila je Willa. „Mislim da nećeš moći voziti ako
pojedeš još jedan.“
Dustin je sjeo i već je zagrizao još jedan kolačić. „Mogu zamisliti
Knoxovo lice ako me zaustavi i kažem mu da sam jeo pijane kolačiće.“
„Nisu pijani; začinjeni su,“ proturječila mu je Willa.
„Pijani su kao guzice.“ Promrmljao je Douglas uzimajući još jedan
zalogaj.
„Samo ću prilagoditi recept.“ Svu pažnju je posvetila Douglasu. „Da,
želio si razgovarati o troškovima?“
„Što? O, da. Poslao sam ti e-mail s cijenama novih elemenata.“
Willa je uzela svoj mobitel, otvorila je e-mail počelo joj je srce jako
udarati kad je vidjela cijene.
„Željela sam obične bijele elemente.“
„Već imaš takve. Za istu cijenu možeš dobit ove. Na rasprodaji su i sa
mojim popustom to je dobra prilika.“
„Jesu li bijeli na rasprodaji? Ako jesu oni bi bili jeftiniji. Mogla bih
uštedjeti...“
„Nisu na rasprodaji.“ Prekinuo ju je Douglas.
Willa je gledala ukupan iznos, u mislima računala cijenu cijelog
projekta.
„Uzmi elemente. Nadogradnja kuhinje uvijek poveća vrijednost kuće.“
„Znam, ali...“
Raspravljali su se neko vrijeme. Bila je konačno zadovoljna kad je
Douglas obećao da će provjeriti cijenu kod drugog trgovca. Također mu
je pokazala oglas za rasprodaju tepiha koje je izabrala. Rekla mu je da će
mu dati ček da može otići kupiti tepihe.
„Rekla sam ti da je bolje malo pričekati. Uvijek imaju sniženje prvog u
mjesecu. Uštedjela sam osamdeset devet dolara.“ Ponosno je rekla Willa.
„Riješiti ću to sutra.“ Rekao je Douglas ustajući. Odnio je svoju prljavu
šalicu od kave u sudoper. „Moram ići.“
Naš svet knjiga

„Vidjet ćemo se kasnije ovaj tjedan. Lucky je želio navratiti jučer, ali
nismo stigli. Pakiramo se...“
„Selite se?“ oštro je pitao Douglas.
„Ne brini se. Ne selim se nazad u svoju kuću. Selimo se izvan grada.
Lucky želi sagraditi svoju kuću.“
„Što s ovom na kojoj radiš?“
„Vjerojatno ću je iznajmiti. Želim ju zadržati za svoju djecu.“
„Shvaćam.“
Po njegovom mrštenju mislila je da ne shvaća, ali nije željela ispitivati.
Douglas je bio dobar čovjek koji je volio svoju privatnost i nije se miješao
u tuđe živote, tako da nije vidjela ništa loše u tome da mu uzvrati istu
ljubaznost.
Stigao je skoro do ulaznih vrata kad ga je sustigla. „Spakirala sam ti
nekoliko kolačića.“
„Oh, hvala,“ Kimnuo je Dustinu koji je pratio Willu u hodnik. „Bilo mi
je drago upoznati te.“
„Tebe također,“ rekao je Dustin pružajući ruku. „Ne bih više jeo
kolača ako voziš, našalio se.
Willi se učinilo da je čula Douglasa kako kaže „Nemoj srati.“
Kad su se vrata zatvorila, okrenula se prema Dustinu. „Je li rekao...?“
„Rekao je da su malo preslatki.“
„Stvarno? Možda bih trebala smanjiti i šećer.“ Razmišljala je naglas
Willa dok su hodali nazad prema kuhinji.
„Napravi tako, dodaj još malo konjaka i imat ćeš pravi kolač.“
„Misliš?“
„Da. Kad ih napraviš pošalji mi poruku. Ponovo ću ih isprobati za
tebe.“
Willa se nasmiješila i ponovo mu napunila šalicu s kavom. „Nisi danas
obukao odijelo koje sam ti kupila.“
Dustinu je s lica nestao sretan izraz. „Ne, rekla si da Lucky neće biti
danas ovdje. I dalje ne vidim što bi bilo loše da sam nosio traperice i
majicu.“ Poravnao je svoju majicu s natpisom „Kužim“ i slikom biljke.
Willa je pomislila da bi to mogla biti slika kanabisa, ali nije bila sigurna.
„Nije baš profesionalno.“ Rekla je nježno ne želeći povrijediti njegove
osjećaje.
„Lucky je moj suprug. Želim da ima povjerenje u tebe.“
„Je li upalilo?“
„Oo da.“ Sretno je kimnula glavom. „Bio si nevjerojatan. Znala sam da
ćeš biti.“
Naš svet knjiga

Dustin se zacrvenio dok je gledao u nju. Otišla je staviti još kave da se

kuha zatim se okrenula kad je čula da Dustin pozdravlja Luckyja.
Kad je Lucky prišao elementu, povukao ju je u svoje naručje i poljubio
ju tako da je izgubila dah. Morala se pridržati za element kad ju je pustio.
„Kako si večeras Dustine?“ pitao je Lucky sipajući si šalicu kave.
„Bio sam i bolje,“ rekao je uzimajući svoju aktovku.
„Jesi li pojeo previše kolača?“ zabrinuto je pitala Willa.
„Ne, preskočio sam večeru. Previše slatkog na prazan želudac
pretpostavljam,“ imao je pokunjen izraz lica.
„Trebala sam pitati. Žao mi je. Mogu ti napraviti sendvič ako želiš.“
Suosjećajno je stavila ruku na njegovu.
Izgledao je kao da će prihvatiti, ali se predomislio gledajući u Luckyja
preko njenog ramena. „U redu je. Greerov red je da kuha. Siguran sam
da ima dosta ostataka od prije.“
„Neće mi dugo trebati“.
„Ne, nemoj se zamarati. Vidimo se za nekoliko dana Willa.“
Krenula ga je ispratiti, ali Lucky ju je zaobišao i pratio ga tako da je
Willa počela prati posuđe. Nije imala puno jer ga je voljela prati odmah
dok ga koristi.
„Zašto ne koristiš perilicu?“ Pitao je Lucky vraćajući se nazad u sobu.
„Nemam dovoljno posuđa da napunim perilicu.“
Povukao ju je u svoje naručje „Mogla bi ju puniti dok ju ne napuniš.“
„Ne volim da mi prljavo posuđe stoji u kuhinji. Moja majka je uvijek
govorila da bi supruga trebala uvijek održavati kuću čistom.“
„Willa, rekao sam ti da je to staromodno. Mogu ti pomoći s poslovima
po kući. Kad se za dva dana preselimo u klupsku kuću morat ćeš se
naviknuti da će kućne poslove obavljati svi članovi.“
Pogled joj se zabrinuto suzio. „Znači li to da ti neću moći pripremati
doručak svako jutro?“
Lucky je uzdahnuo. „Sireno, što je s tobom i pripremanjem doručka
svako jutro? Znam si sam napraviti zdjelu pahuljica.“
„Želim da budeš zdrav, a doručak je najvažniji obrok u danu.“
Luckyjeva ruka je kliznula na njeno dupe. „Znam jedan obrok koji je
važniji.“ Podigao ju je dok nije omotala noge oko njegovog struka. Zatim
se okrenuo i spustio ju na metalni pult.
„Koji?“
„Marenda.“
Willa se nasmijala. „Marenda nije obrok.“
Naš svet knjiga

„O da, jeste.“ Poljubio joj je dno grla dok je otkopčavao izblijedjelu,

ružičastu košulju i skidao ju.
Nosila je novi čipkasti grudnjak koji je našla na rasprodaji, košarice su
joj jedva pokrivale bradavice.
„Mogao bi svršiti samo kad gledam tvoje sise.“ Izvukao je njene grudi
iz grudnjaka prije nego ju je polegao na pult pokraj kolačića. Svukao joj je
traperice i tenisice.
„Netko bi mogao naići.“ Prošaptala je Willa.
„Zaključao sam vrata kad je Dustin otišao.“
Čula je kako otvara ladicu pokraj nje gdje je držala kuhinjske
potrepštine, srce joj je prestalo kucati kad je vidjela da Lucky drži nož za
maslac u ruci.
„Lucky...?“
„Nisam još imao priliku probati tvoj novi kolačić. Jesu li se svidjeli
Dustinu?“
Willi se nije sviđao pogled u njegovim očima. Postajala je nervozna.
Skočila bi s pulta da joj Lucky nije držao ruku na trbuhu, držeći ju na
mjestu. Nožem je uzeo malo kreme i razmazao ju po njenoj bradavici.
Bezuspješno se pokušavala pomicati dok je on ponovno uzeo kremu
nožem i razmazao drugu bradavicu, a zatim bacio nož u sudoper.
Zadrhtala je zbog hladnog metala uz njena leđa dok se rukama uhvatila
za rub pulta. Lucky je otkopčao svoje traperice i izvukao svoj tvrdi kurac.
Zatim se zadovoljno nasmiješio kad je palcem prešao preko njenog
klitorisa. Znala je da njen arogantni suprug likuje jer je već bila vlažna.
Iščekivala je da je uzbudi još više. Kad je naglo ušao u nju šokirano se
izvila kako bi se prilagodila njegovom tijelu. Njegovo čvrsto tijelo ju je
pritisnulo nazad dok je uzimao njenu bradavicu u usta ližući kremu s
nje. Njegov kurac je bio tvrd kao čelik na kojem je drhtala i osjećaj je
skoro bio nepodnošljiv.
Prekinuo je njen mali vrisak kad ju je poljubio u usta. Osjetila je
čokoladnu kremu na njegovom jeziku.
„Vau, stvarno sam stavila previše konjaka. Ima okus kao...“ Willa je
izgubila putanju svojih misli kad se ponovno zabio u nju.
„Vatra,“ rekao je Lucky ližući kremu s njene druge bradavice.
„Vatra,“ promrmljala je složivši se s njim.
„Sireno?“
„Hmmm?“ podigla je svoj zamagljeni pogled prema njemu.
„Znaš li da je Dustin zaljubljen u tebe?“
Iznenađeno je odmahnula glavom.
Naš svet knjiga

Lucky joj je kimnuo glavom. „Ne želim da budeš sama s njim.“

Zbog čvrstog tona njegovog glasa nakostriješila se. „Nije zaljubljen u
mene. Mi smo prijatelji. Smiješan si. On nikad ne bi...“
„Bit će mu lakše da te preboli ako ne bude sam s tobom. Teško je biti u
tvojoj blizini i ne maštati o ovim sisama.“
„Grub si i u krivu.“ Odbrusila je Willa. Da nije toliko blizu orgazmu
sišla bi dole i pokazala svom suprugu da joj ne može govoriti... Još jedan
mali vrisak joj je pobjegao s usana kad je gricnuo bradavicu koju je sisao.
„Želiš li da budem ljubomoran?“
Pogledala ga je zaprepašteno. Pomisao da bi Lucky mogao biti
ljubomoran na Dustina morala je biti šala.
„Willa?“ Luckyjev kurac je ušao u nju i zaustavio se.
„Razmišljam...“ odbrusila je. „Iskreno, pomisao da bi mogao biti
ljubomoran na drugog muškarca zbog mene...“ Willa se počela smijati.
„Je nekako kul.“
„Willa, je li ti se svidjelo kad sam te zadnji puta „istukao“ po dupetu?“
„Ne... znaš da ne podnosim dobro bol.“
„Onda ti predlažem da te ne nađem ponovno samu s Dustinom.“
„Okej... Nema razloga da se ljutiš.“
„Willa, začepi i jebi me.“
„Hoćeš li ostati ljut na mene?“
„Nisam ljut,“ progunđao je stisnuvši zube.
„Izgledaš ljut.“ Sumnjičavo je rekla.
„Nisam. Samo mi je teško nastaviti razgovor dok se pokušavam
kontrolirati da ne svršim.“
„Oh.“ Rukama ga je uhvatila za ramena dok je podigla svoje kukove
prema njemu. „Je li ovo bolje?“ Zadirkivala ga je zaigrano prije nego je
problijedjela kad je čula da ponovo otvara ladicu. Njena pičkica se
stegnula oko Luckyjevog kurca dok se pokušavala sjetiti jesu li mu
noževi na dohvat ruke.
„Što radiš?“
„Moj prokleti remen je zapeo u ladici.“ Rekao joj je Lucky, konačno
oslobodivši svoj remen.
Willa je izdahnula s olakšanjem. Kvragu, postala je paranoična zbog
Killyaminog podmuklog komentara o nožu.
Willa se ukočila na pultu. „Kako Killyama zna da koristiš noževe kad
imaš seks sa ženama?“
Lucky se ukočio iznad nje.
„Makni se.“ Willa je udarila šakom u njegova prsa.
Naš svet knjiga

Lucky je zgrabio njene ruke i povukao ih iznad njene glave. „Slušaj

me!“
„Imao si seks s Killyamom!“
„Bože ne!“
Prestala se boriti nakon njegove zgrožene reakcije.
„Kako je onda znala?“
„Moramo li sad razgovarati o tome?“
„Da.“
„Prije nekog vremena, Fat Louise se uvalila u nevolju u Meksiku.
Killyama je tražila pomoć od The Last Riderse da ju izvuče i mi smo joj
pomogli.“
„Volim Fat Louise. Tako mi je drago što ste ponudili pomoć.“
„To je bila moja ideja.“
„To je bilo tako slatko.“ Willa je ponovo omotala ruke oko njega.
„I ja tako mislim,“ arogantno se složio. „U svakom slučaju, odlučeno je
da ćemo krenuti rano ujutro da bi uštedjeli na vremenu, Killyama je
prenoćila u klupskoj kući dok smo planirali put. Moj se posao sastojao
uglavnom od toga da dobijem odobrenje od obje države i da izvidim
situaciju.“
„Nakon našeg sastanka Rider ju je trebao držati na oku.“ Izraz lica mu
je postao bolan zbog priznanja o onome što se dogodilo nakon toga.
„Trebala je spavati na kauču u glavnoj sobi, ali navodno ako je buka
preglasna može se čuti u glavnoj sobi. Killyama je čula...“ Lucky je
pročistio grlo “…i došla gore da istraži sa svojim jebenim pištoljem u
ruci. I dalje tvrdim da je to namjerno napravila samo kako bi vidjela što
se događa i da se uvjeri da ne čuje Traina.“
„Ne moram pogađati što je vidjela zar ne?“
„Ne,“ priznao je Lucky. „Poludjela je na mene. Ta kučka nije trebala
našu pomoć da izvuče Fat Louise; mogla je to sama napraviti. Skoro mi je
slomila ruku prije nego je Jewell uspjela viknuti da igramo igru.“
Willa je zlobno uživala kad je vidjela da se Lucky zacrvenio dok je
pokušavao pronaći prave riječi kojima bi objasnio.
„Scena ili igra je kad možeš uživati u fantazijama u sigurnom
okruženju i s granicama.“
„Granicama?“
„Da. Kao što ja koristim noževe, ali ne režem. Sve se svodi na erotsku
igru.“
„Oh.“ Willa i dalje nije mogla zamisliti da bi se mogla uzbuditi dok joj
netko drži nož na grlu, ali mogla je razumjeti da svaka osoba ima vlastite
Naš svet knjiga

fantazije. Lucky se profilirano uklapao u većinu njenih. S tom mišlju

zacrvenjela se.
Lucky je znatiželjno gledao dolje u nju. „Želiš li mi reći koja je tvoja
fantazija?“
Willa se nasmijala i odmahnula glavom. „Možda kad budemo u braku
nekoliko godina. Završi s pričom što se dogodilo s Killyamom.“
„Nema se više što reći. Bio sam ljut kao vrag što me prekinula i
prijetila pištoljem i ruka me luđački boljela. Rekao sam joj da izađe ili
sjedne na kauč da gleda. Nije to bio jedan od najboljih trenutaka u mom
životu.“ Trznuo se kad ga je udarila po ramenu. „Ne brini se, Killyama
mi je uzvratila. Rekla mi je da si zabijem nož u dupe i ako čuje još jedan
vrisak iz moje sobe pucat će prvo, a onda postavljat pitanja.“
Willa se pokušala ne nasmiješiti se. „Bila je malo gruba,“ lagala je,
prekrižila je prste u isto vrijeme kad je omotala svoje noge oko njegovog
struka. Umirujuće ga je pomilovala po leđima. Žena je vjerojatno
povrijedila Luckyjeve osjećaje kad mu je prijetila.
„Nisam ju krivio. Nisam se trebao praviti pametan. Ali bio je to veliki
nož.“
Poljubila je njegovu čeljust. „Ipak nije trebala biti tako... slikovita.“
Počela je mrdati svojim kukovima kako bi ga potaknula da se počne
pomicati ponovo.
„Mislim da više nisam raspoložen.“ Mrzovoljno je rekao Lucky.
„Dopusti mi da ti pomognem da se ponovo oraspoložiš.“
Naš svet knjiga

Lucky je parkirao svoj terenac na parkiralište The Last Ridersa. „Stigli

smo.“
Willa je držala svoju staklenku s keksima čvrsto uz prsa. Zalijepila je
osmijeh na svoje lice.
Lucky se okrenuo prema njoj i uzeo je za ruku. „Ne moramo ovo raditi
sireno. Možemo živjeti u tvojoj kući.“ To je bio već tisućiti put da se
uvjeravao da je voljna preseliti se, čak i kad je rekao đakonima da odlazi
i da je pronašao novog svećenika za crkvu. Želio se uvjeriti da se ona ne
premišlja.
„Želim pokušati. Uostalom to je samo privremeno dok ne sagradiš
svoju kuću. Čim Douglas završi s poslovima u mojoj kući može početi
raditi na našoj novoj kući.“
„Douglas neće raditi našu kuću.“
„Zašto ne? On je odličan majstor.“
„Slažem se s tobom. Kad sam mu poslao poruku da dogovorimo
sastanak s njim da preuzme posao, rekao mi je da već ima drugi posao
dogovoren. Mislio sam da bi ti bilo draže da nađemo nekoga tko može
odmah početi.“
„Bilo bi.“ Priznala je Willa.
Poskočila je kad je neko počeo lupati po prozoru auta. Spustila je
staklo.
„Hoćete li vas dvoje sjediti tu cijeli dan ili ćete izaći?“ Rider joj se
nasmiješio osmijehom dobrodošlice dok joj je otvarao vrata.
Willa je izašla iz auta i vidjela da je većina članova izašla iz klupske
kuće kako bi ih pozdravili.
Kad je Lucky otišao do stražnjeg dijela terenca i otvorio gepek svi su
prišli kako bi pomogli unijeti njihove stvari u klupsku kuću. Muškarci su
sve drugo preselili dan prije.
Razer i Viper su uzeli veće kutije, a Knox i Lucky su uzeli dva velika
kofera. Willa je krenula uzeti svoju torbicu s šminkom, ali Jewell je uzela
iz njene ruke.
„Dopusti da ti pomognem.“ Nježno je uzela torbicu. „Onaj parfem koji
uvijek nosiš je ovdje?“
„Da,“ odgovorila je Willa. Nije joj se svidio sjaj u očima druge žene.
„Odlično.“ Otišla je prije nego je Willa uspjela pitati zašto je to zanima.
Naš svet knjiga

„Ima li keksa u toj staklenki?“ pitao je Rider.

„Da. Napravila sam ih jutros.“
„Ponijet ću ih uz stepenice za tebe.“
„Pazi to je staklenka od moje bake.“
„Paziti ću.“ Obećao je prošavši pokraj Luckyja i Traina koji su se
mučili pokušavajući izvaditi policu iz auta.
„Zar nećeš pomoći?“ pitao je Lucky.
„Pomažem.“ Odgovorio je Rider podižući poklopac sa staklenke.
Zagrizao je veliki komad keksa. „Zobene pahuljice i grožđice, moj
omiljeni.“ Otišao je uz stepenice, uz put je strpao ostatak keksa u usta.
„Razbit ću ga.“ Zaprijetio je Lucky.
„Ne brini se. Mi ćemo ovo riješiti,“ progunđao je Train.
„Pojest će sve kekse prije nego dođem gore.“ Žalio se Lucky.
Willa je gledala dok su muškarci istovarili ostatak njihovih stvari. Nije
znala što da radi. Lucky i Train su krenuli putem pokraj klupske kuće
gdje će na sporedna vrata ući u podrum. Lucky joj je rekao da će uzeti
veliku spavaću sobu u podrumu dok se njihova kuća ne završi.
Odlučila je da neće ići za njima. Dok je išla uz stepenice pripremala se
da otvori vrata. Nisu se seksali na otvorenom tokom dana, zar ne? Willa
je poželjela da je postavila to pitanje Luckyju prije nego je sama ušla, ali
na sreću velika soba je bila prazna.
„Hvala ti Gospode. Kad bi mi mogao dati nekoliko dana prije...“ Willa
je odlutala u mislima nesigurna je li prikladno pitati Boga da ne dopusti
da vidi članove kako se seksaju dok se ne navikne na život u klupskoj
kući. Onda se zabrinula da Bog može čuti njene misli. Odlučila je to
pitanje dodati na svoj spisak- Može li Bog čuti njihove misli.
Čula je glasove iz kuhinje i krenula u tom smjeru, ali se sjetila trenutka
kad je ušla u klupsku kuću sa Shadeom. Polako je otvorila vrata,
provirila iza ugla u kuhinju i vidjela da je prostorija puna članova kluba.
Lily i Beth su stavljale hranu na element, Raci i Stori su kuhale, a Rider
je pripremao pića. Willa je ušla unutra, uživala je u mirisu koji je dolazio
iz kuhinje. Pladanj s pohanom piletinom je izgledao odlično tako da ti
krene slina na usta i njena odluka da će danas krenuti na dijetu je
propala. Pohana piletina je bila njena slaba točka. Pobrinula se da nikad
ne ide u zalogajnicu kad je pohana piletina bila specijalitet dana.
„Bok Willa.“
Lily i Beth su prošle iza pulta kako bi je pozdravile. Zatim se Winter
ustala od stola i dala joj vazu s cvijećem, nije ju pogledala u oči.
Naš svet knjiga

„Hvala ti.“ Willa se zacrvenila kad se sjetila kad ju je posljednji put

vidjela.
„Svi želimo da znaš koliko si dobro došla i koliko se veselimo jer ćeš
živjeti ovdje.“ Rekla je Lily s entuzijazmom.
„Biti će stvarno lijepo kad dodamo njeno ime na popis s kućanskim
poslovima.“ Rekao je Rider, a onda se trznuo kad ga je Ember lupila
laktom u rebra.
„Što? To je istina. Jedan tjedan manje pranja posuđa. Nije kao da svi
niste isto pomislili.“
„Ja to ne mislim.“ Protestirala je Lily.
Beth je pogledala u Ridera, „Ni ja.“
„Ja mislim. Mrzim jebeno posuđe.“ Jewell je uzela batak i zagrizla ga.
„Ja mrzim odjeću.“ Priznala je Raci „ali svejedno mi je drago da si
ovdje.“
Willa se nasmijala. „Meni nisu mrski kućanski poslovi.“
Lucky joj je prišao s leđa i stavio ruku oko njenog ramena. „Samo se
pobrini da ne obavljaš kućanske poslove umjesto svih drugih.“
„Pokušat ću.“ Willa nije željela davati obećanja koja neće moći ispuniti.
„Idemo jesti prije nego se ohladi.“ Viper je prošao pokraj njih i uzeo
tanjur s velike hrpe.
Willa je stala u red s Luckyjem, napunila je svoj tanjur samo s batakom
i žlicom krumpira.
Prije nego se pomaknula dalje Lucky joj je stavio pileća prsa na tanjur.
„Znam da ih najviše voliš.“
Bila je osuđena da ima veliko dupe dok ne umre. Pokušala se sjetiti
koliko kalorija ima grašak, a onda je pomislila da nije ni bitno s obzirom
na pohanu piletinu. Dok je Lucky zastao pokraj jabukovače, Willa je
produžila ravno kroz blagovaonicu kad je vidjela da je kuhinjski stol
zauzet.
Tražeći mjesto gdje će sjesti, vidjela je da Viper i Winter sjede za
velikim okruglim stolom. Bliss i Raci su također sjedile tamo. Bile su
dvije prazne stolice pa je Willa spustila svoj tanjur na stol. Izvlačila je
stolicu kad je Bliss ustala, uzela svoj tanjur i bez riječi otišla sjesti za
drugi stol.
„Jesam li učinila nešto pogrešno?“
Winter je ljutito pogledala Bliss. „Ne, sjedni.“
Lucky je došao iza nje i sjeo na drugu praznu stolicu.
„Nešto nije u redu?“ pitao je Lucky kad Willa nije sjela.
Naš svet knjiga

„Ne,“ Willa će kasnije pitati Bliss ima li problem s njom. Uvijek se

prijateljski ponašala prema ženi i nije mogla shvatiti zašto je otišla od
stola.
Willa je promatrala kako se smije i šali s Trainom i Riderom koji su bili
za njenim stolom.
„Što misliš?“ Kad je stavio ruku na njenu shvatila je da se njen suprug
njoj obraća.
„O čemu?“
„Viper i braća idu na vožnju poslije ručka, želiš li ići s njima?“
Willa je znala da je željno iščekivao da se vrati na svoj motor.
„Želim se raspakirati. Ti idi.“ Sjećanje na Blissino dupe na njegovom
motoru će zauvijek biti ucrtano u njenu glavu, tako da nema teorije da
ona sjedne iza njega na motor. Ipak nije željela da osoba koja bude vozila
iza Luckyja ima noćne more.
Kad je završila, odnijela je svoje posuđe u kuhinju i oprala ga, nije
željela prekidati druge koji su razgovarali za stolom.
Raci je stavila svoje suđe na njeno u sudoper. „Emberin je red da pere
posuđe.“
„Oh... u redu.“ Willa je obrisala ruke ručnikom prije nego je
samosvjesno otišla prema vratima koja vode u podrum.
Kad je ušla u sobu koja će neko vrijeme biti njen dom željela se prvo
raskomotiti prije nego počne raspakirati stvari. Podigla je svoj kofer na
krevet, otvorila ga i izvadila traperice i široku majicu. Odnijela ih je u
kupaonicu i presvukla se iz svoje haljine. Zakopčala je traperice i
iznenadila se kad je vidjela da su joj široke. Vratila se u spavaću sobu i
pretražila odjeću i pronašla svoje omiljene traperice veličine 38. Znala je
da njena kilaža stalno varira pa je imala dvije različite veličine odjeće.
Idući tjedan će se vratiti u veličinu 40.
Vratila se u kupaonicu, obukla traperice i pamučnu majicu i osjećala se
puno ugodnije krećući se po sobi.
Završila je s raspakiranjem jednog kofera i krenula je raspakirati drugi
kad je Lucky ušao u spavaću sobu.
„Jesi li spremna?“
Willa ga je pogledala. „Još uvijek se raspakiram.“
„Pomoći ću ti kad se vratimo. Idemo.“ Uzeo ju je za ruku i izvukao iz
spavaće sobe.
Pokušala se otrgnuti od njega. „Ne želim ići.“ Protestirala je odlučno.
Lucky se zaustavio. „Zašto? I nemoj mi reći da se želiš raspakirati kad
to možemo napraviti kad se vratimo.“
Naš svet knjiga

„Ne želim ići,“ promrmljala je i pogledala dolje u svoje cipele.

„Pogledaj me i reci mi istinu.“
Willa je podigla pogled. „Preteška sam. Slupat ćeš se zbog mene.“
„Ne znam što me više ljuti – to što vrijeđaš sebe ili mene.
Willa je šokirano udahnula. „Nisam tebe uvrijedila.“
„Znači priznaješ da si sebe uvrijedila nakon što sam ti nekoliko puta
ponovio da to ne činiš? Misliš da ne mogu kontrolirati svoj motor sa
svojom ženom na njemu?“
„Ne.“ Willa je bila užasnuta mišlju da omalovažava njegovu vještinu.
„Dobro onda idemo.“
Willa nije znala što da radi, ali se prokleto sigurno nije željela
osramotiti tako što će joj dupe visjeti s motora.
Vukao ju je uz stepenice kad se slomila i počela plakati bespomoćno.
„Ne želim ići.“
Njen muž je stao na najgornjoj stepenici i gledao u nju sa grimasom na
licu. „Znam što se ovdje događa Willa i to me stvarno ljuti.“
„Ne, ne znaš.“
„Uspoređuješ sebe s drugim ženama koje si vidjela na mom motoru.“
Pa, prokletstvo možda je i znao.
„Willa misliš li da si ti jedina žena koju sam mogao oženiti ili jebati?“
Njegov nepopustljiv pogled je zahtijevao odgovor.
„Naravno da ne. Većina žena u gradu bi napustile svoje supruge zbog
tebe, a u crkvi nema ni jedne jedine žene koja ne bi dala svoju dušu da bi
bila s tobom.“ Rekla je Willa potišteno.
„Pa zar ti ništa ne govori to što sam se oženio tobom?“ ljutito je pitao.
Willine oči su se raširile dok je gledala u njega. „Mislila sam da si se
zaljubio u moju osobnost.“
Lucky je stisnuo ogradu na stepenicama. „To je bio jedan dio. Zaljubio
sam se u svaki dio tebe: tvoje sise, tvoje dupe, tvoja bedra, posebno kad
ih stisneš oko mene dok te jebem.“
„Šššš... shvatila sam poruku.“
„Možemo li sad ići na vožnju?“
„Da, ali nikad prije se nisam vozila,“ rekla je Willa prestrašeno.
Lucky joj se nasmiješio na način na koji se ni jedan svećenik ne bi smio
smijati. „Ne brini sireno. Nije mi prvi put da te učim vožnji.“

***

Vožnja motorom večeras je prelazila sve njene najluđe snove. Vozili su

preko planina, a onda su krenuli prema Jamestownu. Na početku je
Naš svet knjiga

Lucky vozio konzervativno, vozeći u sredini između drugih motora. Kad

se počela udobnije osjećati na njegovom motoru, povećao je brzinu i
drugi bajkeri su ga pratili.
Primijetila je da su muškarci s kojima su se žene vozile, vozili u sredini
velike grupe. Bajkeri koji su se vozili sami, vozili su na početku i na kraju
kolone, osim Vipera koji je vodio skupinu s Winter iza sebe.
Kad su stigli u Jamestown, Viper je pokazao prema benzinskoj, da se
zaustave. Lucky se zaustavio na kraju benzinske stanice i dok je točio
gorivo nije mogla ne primijetiti način na koji se njegovo tijelo gibalo.
Stavio je poklopac nazad na rezervoar. „Sviđa li ti se što vidiš?“
„Je li ti ikad itko rekao da si malo umišljen?“ upitala ga je sa
smiješkom.
„Moja supruga mi govori svako malo.“ Nasmiješio se. Sagnuo se i
kratko je poljubio prije nego se popeo nazad na svoj motor.
„Zašto se žene voze u sredini?“ znatiželjno je upitala Willa.
„Zbog zaštite. Motori ostaju nazad na određenoj udaljenosti od motora
u sredini kako bi držali aute na udaljenosti. Motori koji su naprijed
upozoravaju nas na opasnost ispred nas.“
„Viper i Winter su naprijed.“
„Zato što je Viper predsjednik, a Winter je njegova „stara dama.“
„Winter ne smeta što je zovu stara dama?“
„To se ne misli kao uvreda, to je znak poštovanja. Ti si sad moja stara
dama.“
„Kako zovete staru damu koja je stara?“
Lucky joj se iscerio preko ramena. „Stvarno jebeno stara dama.“
Willa se nasmijala i omotala ruke oko njegovog struka.
Lucky se uozbiljio. „Zabavljaš li se?“
„Da. Vidim kako možeš postati ovisan o tome. Ne postoji ništa slično
ovome osjećaju zar ne?“
„Ne, nema.“
Kad su Viper i ostali počeli formirati liniju kako bi se vratili na cestu
Lucky je potapšao kacigu koju je skinula dok je točio gorivo. „Vrati je
nazad.“
Willa je napravila grimasu. „Mogu li je samo držati na putu nazad? Ti
ne nosiš kacigu.“
„Tvoje dupe ne može biti na mom motoru bez kacige.“
„Možda će mi Rider dopustiti da se vozim s njim bez kacige, da vidim
kakav je osjećaj bez nje.“ Šalila se a onda poželjela da nije kad ju je Lucky
hladno pogledao.
Naš svet knjiga

„Nikad se nećeš voziti na nečijem motoru osim na mome.“

„Zašto? Žene su zamijenile motore kad smo stali. Ne mislim...“
„Jesi li vidjela da je ijedna od starih dama promijenila motor?“
Sad kad je razmislila o tome, nije vidjela. „Samo sam se šalila.“
„Vožnja na motoru drugog brata se smatra prevarom ukoliko nemaš
moju dozvolu.“
Willa je postala uzrujana zbog tog šovinističkog stava. „Da li se druge
žene članovi mogu voziti sa muškarcima koji imaju stare dame?“
„Ovisi od tome želi li on da ju vozi.“
„To mi ne zvuči pravedno.“
„Bajkerski klubovi obično nisu...“
„Pravedni. Znam. I prije mi je to netko rekao,“ odbrusila je dok je
stavljala kacigu. „Seronjo.“
„Jesi li nešto rekla?“
„Čekaju,“ viknula je kako bi nadglasala buku njegovog motora.
Vožnja nazad je bila još zabavnija. Nebo se smračilo i nije se više
osjećala nesigurno, kao da će svakog trena pasti. Zvuk moćnog motora i
vjetar koji struji kroz njenu odjeću učinio je da se osjeća kao da leti. Bila
je razočarana kad su stigli u klupsku kuću.
Lucky je ostao gore s muškarcima dok je ona sišla dolje kako bi se
istuširala i spremila za krevet. Kad je čula glazbu iznad svoje glave
pokušala je ne misliti na to da je Lucky gore sa svim tim ženama. Zatim
je otvorila vrata kupaonice, skoro joj je ispala četka za kosu iz ruke kad je
vidjela da se Lucky skida.
„Prokletstvo. Nadao sam se da ću ti se pridružiti prije nego izađeš.“
Willa je razmotala ručnik kojim je omotala oko grudi, pustila ga je da
padne na pod. „Nisam oprala leđa.“

***

Willa se okrenula na krevetu, protežući ruku udarila je Luckyja po

ramenu. Ustala je, gledala je u njega u tami i vidjela je da duboko spava.
Legla je nazad na krevet, sklupčala se uz njega i stavila ruku na njegov
ravan trbuh.
Suza joj je kliznula uz kut oka i pala na njegovo rame. Vidjevši da joj
suprug mirno spava bilo je vrijedno svake cijene koju je morala platiti.
Ipak je on bio spreman živjeti životom koji ga je izluđivao zbog nje, tako
da je najmanje što je mogla učiniti barem pokušati se prilagoditi
drugačijem načinu života zbog njega.
Naš svet knjiga

Willa je sebi natočila još jednu šalicu kave pokušavajući se razbuditi.

Imala je još 45 minuta vremena prije nego što mora ići u crkvu. Đakoni
su se složili i dopustili joj da iznajmi crkvenu kuhinju kad je Lucky
prestao biti svećenik. Bila je zadovoljna kako se sve posložilo. Imala je
prostor koji je trebala da pravi svoje deserte kako bi ispunila sve veću
potražnju. I još je mogla prodavati u trgovini crkve. Čak je bila u
mogućnosti da pozove Ginny i ponudi joj posao. Djevojka je bila
presretna jer je mogla dati otkaz na poslu u kazalištu i počela je raditi
prije dva dana.
„Želiš li da ti pomognem?“ Willa se ponudila Ember koja je okretala
slaninu.
„Ne hvala. Imam sve pod kontrolom.“ Žena se trznula kad je prsnula
mast sa slanine. Willa je gledala kako prži drugu tavu slanine.
Drži svoja usta zatvorena, drži ih zatvorenim, Willa je govorila sama sebi.
Ember se ponovo trznula kad je mjehurić vruće masti prsnuo na njenu
ruku.
„Prokletstvo.“ Ember je bolno tresla ruku.
Willa to više nije mogla podnijeti. „Lakše je ako ju pržiš u pećnici.
Možeš ispeći duplo više i nema prskanja masti.“
„Možeš ju pržiti u pećnici?“ Ember ju je upitno pogledala.
„Da. Trebaš li još ispeći ili je to sve?“
„Koliko muškarci jedu, moram još dva paketa ispržiti.“
„Gdje su tepsije za pećnicu?“ Willa je uključila pećnicu da se zagrije i
spustila svoju šalicu s kavom kad je Ember pokazala prema donjem
elementu.
Ember i Raci su gledale kako vadi dvije tepsije i odlazi do hladnjaka
po slaninu. Willi nije trebalo puno vremena da rasporedi slaninu u
tepsije i stavi ih u pećnicu.
„Hoće li biti istog okusa? Muškarci znaju biti izbirljivi.“
Willa je gledala u masni nered koji je Ember napravila. „Muškarci neće
primjeriti razliku.“ Lagala je. Njeno ime nije bilo na spisku za kućanske
poslove iduća dva tjedna i biti će to pravi pakao za nju. Bila je tu samo tri
dana i svakog jutra je gledala, umjesto da pomaže kao što je željela.
Winter je ustala od stola kako bi si natočila još jednu šalicu kave.
„Ja sam zadužena za kuhinju idući tjedan.“
Naš svet knjiga

Willa je odsutno kimnula glavom gledajući Raci kako u posudu toči

vruću vodu.
Willa si nije mogla pomoći „Hoćeš li kuhati jaja u tome?“
„Da. Zašto?“
„Ako imaš tepsiju za mafine možeš i njih skuhati u pećnici.“
Dok je Raci istresala vodu u sudoper i krenula prema elementu,
Winter je pročistila grlo i privukla Willinu pažnju na sebe.
„Moram rano biti u školi pa zato moram ustati u četiri i trideset kako
bih napravila doručak prije nego odem. Vidjela sam da za tri tjedna
moraš prati rublje. Možemo se zamijeniti ako želiš. To mogu raditi kad
dođem kući s posla.“ Rekla je Winter.
„Je li nam dopušteno da se zamijenimo?“
Winter se namrštila. „Dopušteno?“
„Nećemo biti u nevolji?“
Ember i Raci su prestale raditi to što rade i gledale su u nju.
„Ne možemo biti u nevolji“ objasnila je Winter. „Nismo djeca i nismo
u kampu. Ako ne napraviš svoj posao, netko drugi obično uskoči i
napravi. Jedini način da upadneš u nevolju je ako povrijediš nekoga u
klubu ili ako ne poštuješ druge.“
„Poštuješ?“
„Kao na primjer, ne možeš reći Viperu da se jebe. Samo ja mu to mogu
reći.“ Nasmiješila se Winter. „Ozbiljno Willa, mi smo poprilično
opušteni. Pa, želiš li se zamijeniti?“
„Voljela bih to.“
„Upravo si mi uljepšala dan. Mogu zadržati svoj normalan redoslijed
idući tjedan.“
Willa nije primijetila da su Ember i Raci preokrenule očima iza njenih
leđa.
„Postoji li način da se pripremi zobena kaša u pećnici?“ Pitala je
Ember.
„Žao mi je, ne, ali možeš ju skuhati u loncu za sporo kuhanje.
Prekasno je da kuhaš u njemu danas, ali možeš ga uključiti večeras prije
nego odeš u krevet i biti će skuhano do jutra.“
Emberino razočarano lice se razvedrilo. „Napravit ću tako.“
Sporedna vrata su se otvorila i Lucky je ušao u kuhinju u isto vrijeme
kad je još nekoliko članova došlo jesti. Kuhinja se napunila pa se Willa
maknula s puta. Gledala je kako si njen suprug slaže tanjur s doručkom.
Kad je sjeo, natočila mu je šalicu kave i stavila ju ispred njega.
„Hvala ti.“ Lucky ju je povukao dolje i poljubio je za dobro jutro.
Naš svet knjiga

Willa se ispravila kad je završio, zacrvenila se zbog izraza privrženosti

pred drugim muškarcima i ženama.
„Imaš li puno posla danas?“ pitao je je i počeo jesti.
„Da,“ odgovorila je Willa. Pomaknula se i nagnula na hladnjak kad su
Winter, Viper i Rider sjeli da jedu.
Shade i Lily su došli na stražnja vrata, i Willa se rastopila kad je vidjela
Shadea kako nosi svog sina. Ona i Lily su počele zajedno ići u crkvu
svako jutro.
Kad je Raci izvadila slaninu iz pećnice, Willa je uzela dva komada za
Luckyja i stavila ih na njegov tanjur. Winter, koja je žvakala svoj komad,
podigla je obrve kad je Jewell sjela za stol pokraj nje.
„Zar ti nećeš jesti?“ upitao ju je njen suprug, gledajući preko ramena.
„Već sam jela.“ Pojela je jabuku dok je gledala žene kako kuhaju.
Willa je natočila Lucky čašu soka od naranče i spustila je na stol pokraj
njegovog tanjura.
„Da li uvijek poslužuješ Luckyja?“ Pitala je Winter s tostom u ustima.
Willa je pogledala dolje u svog supruga i nasmiješila se. „Supruga se
uvijek brine za sve potrebe njenog supruga.“
Soba je utihnula.
Jewell je spustila svoju vilicu na tanjur. „Šališ se zar ne? Znaš li koje je
ovo stoljeće?“
„Znam da je staromodno, ali želim se pobrinuti da Lucky ima dobar
doručak. To je najvažniji obrok u danu. Moja majka je ustajala svako
jutro i pripremala doručak mom ocu. Bili su u braku trideset sedam
godina.“ hvalila se Willa. „Nikad nisu proveli ni jednu noć razdvojeni i
bili su jako zaljubljeni. Bili su toliko zaljubljeni da nikad nisu planirali
imati djecu, zadovoljni jedno s drugim.“
„Sigurno si bila jako usamljena.“ Lucky ju je uzeo za ruku i privukao
bliže i zagrlio oko struka. Willa se naslonila na njega i stavila ruku preko
njegovih širokih ramena.
„Ponekad, ali iskoristila sam vrijeme tako što sam čitala svoju Bibliju
ili pekla kad sam bila starija. Ljeta sam provodila sa svojom bakom
budući da je bila učiteljica i ljeto je imala slobodno. Ona me naučila
kuhati i peći.“ Prisjećajući se, Willa se nasmiješila.
„Tvoja majka ti nije dozvolila da kuhaš?“ oštro je pitala Winter.
„Oo ne. Moja majka je bila jedina koja je smjela služiti mog oca. Dala bi
mi moju hranu prije nego je otišao na posao i prije nego bi se vratio.
Zatim bi čekala pokraj vrata dvadeset minuta prije nego bi se on vratio.“
„To je sigurno bilo teško za tebe.“ Rekla je Lily.
Naš svet knjiga

„Ne, bilo je jako dobro organizirano. Provela bih dva sata sa svojim
ocem svako veče i radila svoju zadaću. Moj otac je bio jako inteligentan.“
„Da, bio je.“ Jewellin sarkastični ton se nije učinio Willi kao
kompliment, pa se namrštila.
„Nemoj to pogrešno shvatiti. Moji otac i majka su se jako voljeli. Bili su
dovoljni jedno drugom. Ja sam bila nezgoda. Ja sam bila ta koja im je
stajala na putu.“
„Stvarno su ti to rekli?“ zarežao je Lucky povlačeći je bliže sebi.
„Moja majka bi mi to rekla kad se ne bih ponašala kako treba, ili ne bih
odradila svoje lekcije iz Biblije .“
„Tvoje lekcije iz Biblije?“
„Da, svaka dobra kršćanska djevojka mora poznavati Bibliju. Ona bi
rekla citat i ja bih joj rekla iz koje je knjige ili bi rekla knjigu, a ja bih
izrekla citat. Svaku večer poslije večere sam čitala svoju Bibliju, dok su
moj otac i majka gledali televiziju. Ona bi sjedila na podu i stavila svoju
glavu na njegovo koljeno dok je on sjedio na kauču. Bilo je prekrasno
gledati ih zajedno.“
Willi je pažnju privukla Winter kad je počela proizvoditi zvukove
gušenja, s kojima je prestala kad ju je Viper strogo pogledao.
„Moj otac je tako gledao moju majku cijelo vrijeme. Nedostaju mi kad
se prisjetim svog djetinjstva.“ Willa je pogledala na svoj sat. „Jesi li
sprema Lily?“
„Da.“ Lily je poljubila svog supruga prije nego je uzela svog sina koji
je sjedio na Shadeovom krilu dok je Lily doručkovala.
„Želim da imaš dobar dan anđele.“
Willa se nasmiješila pomislivši da se njena prijateljica crveni isto kao i
ona.
Willa je krenula da ode, ali Lucky ju je čvrsto držao. „Zar ja neću
dobiti poljubac?“
Willa se sagnula i poljubila ga.
„Bit ćeš u crkvi cijeli dan?“
„Da. Danas imam isporuku narudžbi i Carl će obaviti dostavu.“
„Nazovi me kad kreneš kući.“
„U redu.“ Složila se Willa i požurila prema stražnjim vratima za Lily.
Lily nije htjela nositi dijete niz prednje stepenice, uvijek je išla putem sa
strane do parkirališta.
Vožnja na posao s Lily i Johnom je bio jedan dio života u klupskoj kući
u kojem je uživala. Lily bi joj dopustila da nosi dijete u crkvu i da ga drži
dok ne upali blagajnu u trgovini. Nedostajalo je da bude blizu Luckyja
Naš svet knjiga

tokom dana i bila je konstantno zabrinuta jer je bio sam s ženskim

članovima, dok joj Lily nije rekla da rade u tvornici do pet. Zbog toga se
Willa uvijek pobrinula da dođe kući do pola pet. Nije željela da se itko
drugi pobrine za potrebe njenog supruga osim nje.

***

„Žena mora očvrsnuti“ rekla je Winter gledajući optužujuće u

Luckyja.
„Rekao sam joj da me ne poslužuje. Postaje bolja. Kad smo se tek
vjenčali nije mi dopustila ni da tanjur uzmem.“ Kad god bi joj rekao da
može nešto sam napraviti, pogledala bi ga povrijeđeno zbog čega bi se
povukao. Zato je Lucky donosio promjene polako kako ne bi povrijedio
Willine osjećaje. Shade je ustao i otišao do kuhinjskog elementa da si
složi tanjur hrane.
„Čini li se samo meni ili su njeni mama i tata imali vezu koja izgleda
kao Dom/sub veza?“
„Zvučalo je sjebano po meni.“ Rekla je Jewell i ljutito odgurnula svoj
tanjur. „Željela bih da je ta kučka još uvijek živa tako da joj mogu nabiti
tu knjigu u dupe.“
„I ja.“ Rekao je Lucky. „Njen otac je bio bogat kao vrag, ali Willinoj
majci je davao mali džeparac. Willa neće kupiti deterdžent za posuđe
ako nije na sniženju. Radi kao konj, peče kolače, većinu novca pokloni i
ipak uspijeva živjeti od onog što joj ostane. A ima dovoljno novca da ne
mora raditi idućih šest života. Već je napravila svoju oporuku, ostavila je
novac skoro svakome u gradu, ali neće sebi kupiti jebene gaćice ako nisu
na rasprodaji.“
Rider se isprsio, „Je li meni nešto ostavila?“
„Natjerao sam ju da te makne iz oporuke. Rekao sam joj da imaš
kolekciju motora koja vrijedi četvrtinu onog što ona ima.“
Rider se snuždio. „Muškarac nema nikad dovoljno pički i motora.“
„Četvrtinu? Koliko je ona bogata?“ Zanimanje je bljesnulo u
Winterinim očima.
„Da ti nije palo na pamet da tražiš donaciju od nje za tu svoju školu.
Što misliš tko je platio novi krov nakon tornada?“
„Udruga za obrazovanje na koju sam se prijavila kad mi je Willa
rekla...?“
Lucky je kimnuo glavom. „Od onog malo što mi je Dustin rekao,
Willin pradjed je izumio novi način obrade gume. Osnovao je tvrtku oko
Naš svet knjiga

1800 te koja je radila i donosila prihod, dok Willa nije prodala većinski
udio nakon smrti njenih roditelja.“
„Kako se tvrtka zove? Možda bih trebao uložiti u nju ako ima toliku
dugu tradiciju,“ pitao je Viper.
„Vidio sam papire. DB Guma se zove tvrtka. Planirao sam provjeriti
na Google da vidim što rade.“
Rider se glasno nasmijao.
„Nemoj se gnjaviti.“ Ustao je i izvadio svoj novčanik, izvadio je
kondom i bacio ga na stol. „Pogledaj iza.“
Lucky je posegnuo kako bi uzeo kondom kakav je imao u svom džepu,
pogledao je stražnju stranu malog paketića. Nije mogao kontrolirati
vlastiti smijeh kad je vidio ime tvrtke na dnu.
„Rekla mi je da proizvode gume i igračke.“
„Sigurna sam da proizvode.“ Jewell, obično najozbiljnija od žena se
smijala dok joj suze nisu krenule.
„Možda ne zna,“ rekao je Viper trudeći se da se ne nasmije.
„Zna. Zbog nje nisam stigao pogledati na Google. Svaki put kad sam
pokušao ometala me.“
„S čime, s gumom?“ mudro je izvalila Jewell udarivši rukom po stolu
kad se nije mogla prestati smijati.
„Viper ne brini se zbog investiranja.“ Lucky je pokušao kontrolirati
svoj smijeh.
„Izgleda da već posjedujemo udio.“
Naš svet knjiga

„Imaju li zabavu večeras?“ Willa je promatrala Lilynu reakciju dok je

popunjavala policu s kolačima.
Lily je podigla pogled s bilježnice u koju je pisala dok je sjedila na
stolici iza pulta. „Da. The Last Ridersi imaju zabavu svakog petka.“
„Hoćeš li ti biti tamo?“ Willa je pokušala glumiti da se samo
neobavezno raspituje.
„Ne, nemam dadilju za Johna. Shade i ja idemo jednom svakih mjesec
ili dva.“ Lily je pogledala nazad na bilježnicu u koju je pisala. Crvenilo
joj se pojavilo na licu.
„Oh.“ Willa se zadržala slažući kolačiće na policu. Pokušala je smisliti
način na koji će postaviti osjetljivo pitanje, ali Lily ju je poštedjela muke.
„Kad Shade i ja idemo na zabave ostanemo dolje u podrumu i samo
nekoliko ljudi siđe dolje. Oni ne... Uglavnom se družimo i plešemo.“
„To zvuči zabavno.“ Willa je mislila da bi mogla podnijeti noć kakvu je
Lily opisala.
„Misliš li da bi Lucky nedostajalo to što ne bi bio gore na zabavi?“
Willa je zatvorila izložbenu policu, bilo joj je mučno u trbuhu dok je
čekala Lilyn odgovor.
„Ne. Ne znam da li je on ikada bio na tim zabavama. Možda se ide
voziti motorom.“
„I ja bi to voljela.“ Willa se nasmijala s olakšanjem. „Užasavala sam se
večerašnje zabave. Drago mi je da sam bila zabrinuta bez razloga.“
Lily se okrenula sa strane niz stolici prema Willi. „Willa, Shade je
uvijek bio osjetljiv na moje osjećaje i ne mogu zamisliti da bi Lucky
učinio išta manje za tebe, s obzirom na to koliko te voli.“
„Znam da me voli,“ rekla je Willa, precizno čisteći staklo.
„Mogu te ovdje čuti kako razmišljaš.“
Willa je podigla pogled. „Lily ne osjećam se ugodno u razgovoru o
seksu. Moja majka mi je uvijek govorila da dobre, kršćanske djevojke ne
pričaju o tome.“
„Beth i ja smo odgojene na isti način.“ Priznala je Lily, ponovo je
spustila pogled. „Obje smo udane i imamo djecu i ne razgovaramo o
seksu osim kad su Sex Piston i njena ekipa u društvu. Čak i tad se obično
samo šalimo.“
„Željela bih da sam više kao Killyama.“
Naš svet knjiga

Lily je kimnula glavom. „Ja želim da sam kao Sex Piston.“

„Možda im možemo platiti da nas nauče,“ našalila se Willa.
„Napravile bi to besplatno,“ odgovorila je Lily s osmijehom.
„Želim Luckyju dati ono što treba, ali sam... zabrinuta da ne mogu,“
rekla je Willa ozbiljno.
„Trebala bi razgovarati s Luckyjem. S njim je stvarno jednostavno
razgovarati. Kad sam... zabrinuta, uvijek mi pomogne da se bolje
osjećam.“
„Meni isto.“
Lily je znatiželjno podigla glavu, „Zašto onda nisi razgovarala s njim?“
„Zato što se bojim odgovora.“ priznala je Willa.
„Pa -“ Lily je ustala i uzela pet dolara iz svog novčanika, stavila ih na
blagajnu i otvorila vitrinu s kolačićima. Izvadila je dva kolača s okusom
vanilije i jedan pružila Willi, „možda ćeš dobiti odgovor koji ne želiš čuti
ili ćeš možda saznati da nemaš razloga za strah.“
„Bojim se da će biti ovo prvo“ rekla je Willa uzimajući komadić svog
kolačića.
„I ja sam se bojala. Jednom sam postavila Shadeu pitanje čijeg
odgovora sam se bojala. Trebalo mi je puno vremena da skupim hrabrost
i dobila sam odgovor koji nisam željela čuti.“
„Što se dogodilo?“
Lily ju je gledala direktno u oči. „Shvatila sam da se nisam bojala
odgovora onoliko koliko sam mislila da ću se bojati. Najvažniji dio braka
je povjerenje, i ako to dam Shadeu onda koji god odgovor da dobijem
nije mi bitan.“
Willa je polizala kremu s donje usnice. „Kako je na kraju sve završilo?“
Lily joj se zagonetno nasmiješila. „To je bila najbolja odluka koju sam
ikad donijela.“

***

Willa je ušla u klupsku kuću u četiri i dvadeset popodne. Njena

neodlučnost je isparila kad je vidjela da je soba prazna. Krenula je prema
kuhinji u potrazi za Luckyjem kad je čula kako netko silazi niz stepenice.
„Lucky je gore u mojoj sobi. Radili smo na papirima za uplatu
poreza.“ Rekao je Viper.
„Dobro,“ Willa je krenula prema kuhinji.
„Možeš otići gore ako želiš. Ja se idem naći s Winter. Ima sastanak sa
učenicima koji trebaju krenuti u školu na jesen.“
„Ne želim ga ometati ako radi.“
Naš svet knjiga

„Bit će mu drago da napravi pauzu. Radimo na tome od jutros.“

Willa se namrštila.“ Je li ručao?“
„Da gospođo. Stori nam je napravila ručak“
Ta izjava ju nije baš usrećila.
„Otići ću gore i provjeriti treba li nešto.“ Willa je nesigurno zaobišla
Vipera. Uz Shadea, on joj je stvarao najveću nervozu. Bio je pristupačniji
od Shadea, ali neki osjećaj opreza duboko u njoj upozoravao ju je da bi se
mogao promijeniti brzo kao vrijeme.
„Napravi tako. Zadnja vrata na kraju hodnika.“ Viper je otišao dok se
ona premišljala da li bi trebala početi dolaziti kući na ručak.
Dok je išla uz stepenice Bliss je silazila dolje. Imala je malenu crnu
suknju koja se njihala. Također je nosila samo mali crni grudnjak koji je
imao privjesak koji se njihao uz njen maleni trbuh. Zbog toga je Willa
mogla vidjeti više tijela zgodne plavuše nego što je željela.
„Bok Bliss.“ Willa se pomaknula sa strane kako bi plavuša mogla
proći.
Bliss ju je pogledala s mržnjom, očešala se uz nju bez riječi. Willa nije
razumjela zlobne poglede kojim ju je Bliss častila. Žena je uvijek, u
prošlosti bila prijateljski raspoložena prema njoj. Međutim, od kad se
doselila ili ju je izbjegavala ili ne bi rekla ništa o tome što je Willa učinila
da ju je uvrijedilo.
Willa je išla niz hodnik do otvorenih vrata spavaće sobe. Vidjela je
Luckyja kako sjedi za stolom uz zid.
„Bok sireno“
„Zar Bliss ne voli moju kavu?“
„Ne znam, zašto?“
„Zbog načina na koji se ponaša prema meni, počinjem misliti da ona
vjeruje da sam pljunula u nju.“ Komentirala je Willa pokušavajući ne
pokazati da su joj povrijeđeni osjećaji.
Lucky se namrštio i naslonio u stolici. „Razgovarat ću s njom.“
„Ne. Ne trebaš. Pitat ću je sama kad budem imala priliku“
„U redu, ali ako vidim da se grubo ponaša prema tebi onda ću to
riješiti s njom.“
„Da se nisi usudio. Samo ćeš sve pogoršati.“
Lucky se još više namrštio. „Je li ti nešto rekla?“
„Ne. Samo me ružno gleda. Što joj možeš reći na to? Willi se ne sviđa
način na koji ju gledaš?“
„Ne, rekao bih joj, prestani ili tvoje dupe leti kroz vrata.“ Luckyjev
čvrst ton joj je rekao da će upravo to i učiniti.
Naš svet knjiga

„Ne možeš to napraviti. Klub je njezin dom više nego moj.“ Willa nije
bila svjesna što je otkrila svojim naglim odgovorom.
Lucky je okrenuo svoju stolicu na stranu i povukao ju u svoje krilo.
„Ovo je tvoj dom isto koliko i njen.“
„Znam to.“ Nasmiješila se i potapšala njegova prsa kad je vidjela da se
počinje ljutiti na nju. Meškoljila se na njegovom krilu kako bi mogla
vidjeti na čemu je radio. Vidjela je da obrasci za porez i poslovna
kreditna kartica stoje pokraj kompjutera.
„Je li boljelo?“ pitala je vragolasto.
„Ne previše.“ Odgovorio je Lucky. „Imaš naviku promijeniti temu
kako bi izbjegla svađu.“
„Ne volim se uplitati u svađe; netko uvijek bude povrijeđen.“
Lucky je stavio ruku na stražnji dio njenog vrata. „Misliš ti uvijek
budeš povrijeđena?“
„Da.“
„Sireno, ponekad svađe mogu biti dobre. Morat ću te upoznati sa
seksom pomirenja.“
„To će upaliti jedino ako se posvađam s tobom,“ zadirkivala je Willa.
„Što ako se posvađam s nekim drugim?“
„Ovisi s kime.“
Willa je udarila Luckyja u prsa i htjela ustati s njegovog krila.
„Smiri se. Samo sam se zezao.“ Lucky joj je zarobio noge tako što ih je
stisnuo između svojih. Uzeo je kreditnu karticu sa stola i vrtio ju u
svojim prstima. „Vidim da si imala posla danas.“
Willa je pogledala dolje u svoju majicu u koju je gledao. Pravila je
jagode u čokoladi za djevojku svog klijenta i čokolada ju je pošpricala po
majici i po koži iznad majice.
„Napravila sam dvadeset i četiri jagode u čokoladi.“
„Je li imalo čokolade završilo na jagodama?“
„Samo sam isprobala nekoliko.“
„Umm-hmm.“
Lucky je okrenuo kreditnu karticu i Willa je zadrhtala kad je pritisnuo
rub kartice na njenu kožu. Kad ju je pritisnuo ispod kapljice čokolade i
skinuo s njene kože tupi rub, iznenada je jako uzbudio, nešto što još do
sad nije osjetila. Zatim je Lucky prešao krticom do dna njenog grla, držao
ju je na njenom ubrzanom pulsu.
Lucky je stavio svoja usta uz njeno uho, „Jesi li vlažna sireno?“
Njena pičkica se stisnula od potrebe. „Vrata su otvorena.“
„Znaš li što to ovdje znači?“
Naš svet knjiga

Willa nije odmahnula glavom zbog kartice pritisnute uz njeno grlo.

„Ne.“ Polizala je donju usnicu.
„Znači da bilo tko može doći i gledati.“
Kad su joj se oči raširile zbog njegovog odgovora, kartica je kliznula
niže po njenoj koži do ruba njenih grudi. Lucky je karticom pomaknuo
njenu majicu otkrivajući krivinu njenih grudi prije nego ju je pomaknuo
prema osjetljivoj, ružičastoj areoli koju maleni grudnjak nije pokrivao.
Willa je zadrhtala kad ju je tupi rub pritisnuo. Promeškoljila je svoje
dupe dolje na kvrgu koja je postajala tvrda ispod nje.
„Podigni svoju haljinu i pokaži mi svoju pičkicu.“ Naredio je Lucky.
Zbog tona njegovog glasa željela je odbiti samo kako bi vidjela što će
učiniti i ta misao je šokirala Willu do same srži. Njene maštarije, kojima
je rijetko dopuštala da pobjegnu tokom noći, pokušale su upravo to
učiniti po danu.
„Želiš li služiti mojim potrebama? Trebam vidjeti tvoju pičkicu?“ Zbog
bolne požude u njegovom glasu spustila je ruke na svoju haljinu.
Podizala ju je centimetar po centimetar.
„To je moja sirena. Vidim da si vlažna. Želiš li da te dodirujem?“
„Da.“ Zastenjala je Willa.
Lucky je bacio kreditnu karticu na stol i zavukao ruku ispod njenih
gaćica. Pronašao je njenu mokru pičkicu, gurnuo je prst u nju dok se
njegov drugi prst trljao uz njen prorez.
„Ovo je drugi razlog zašto te zovem sirena - zato što si uvijek vlažna
za mene. Tvoja pičkica me priziva. Želiš li znati što mi govori?“
Willa se uvila dok ju je prstom jebao do ludila, pojačavajući vatru u
njoj, a ne gaseći potrebu koja ju je obuzimala.
„Kaže mi, jebi me.“
Glasovi u hodniku trgnuli su Willu iz njene požudom izazvane
izmaglice. Izvukla se iz Luckyjevog krila skoro je zajecala zbog osjećaja
praznine. Prije nego ju je uspio zaustaviti izjurila je iz sobe. Zaustavila se
na vrhu stepenica, teško je disala kao da je pretrčala kilometar, a ne
nekoliko metara.
Zabava je počela dok je bila gore s Luckyjem, ali ona je bila toliko
opčinjena njime da nije čak ni čula da je netko upalio glazbu. Nekoliko
članova je plesalo, drugi su stajali uokolo i pili, a nekoliko ih se seksalo.
Willa se uhvatila za ogradu, njeni nokti su se zabili u drvo. Osjetila je
kako se vlaga između njenih nogu povećava dok je gledala kako Stori
opušteno skida Moonu majicu i tako otkriva njegovu tamnu kožu i
nekoliko tetovaža. Ispružio je ruku kako bi se igrao s njenom bradavicom
Naš svet knjiga

dok ju je rukom na trbuhu gurnuo unazad prema Rideru, zatim su se svo

troje zavodljivo gibali uz glazbu.
Ludilo je prava riječ za ono što je trenutno osjećala, kao da je upala u
jamu požude iz koje nije znala kako pobjeći. Dobra djevojka nije stajala i
gledala kako dvojica muškaraca počinju seks s ženom na čijem se licu
vidjela ekstaza jer je pritisnuta između njih.
Osjetila je Luckyjevu čvrstu ruku oko svog struka, njegovo tijelo
stiskalo se uz njena leđa kad ih je počeo ljuljati zavodljivo uz ritam
glazbe. Njeno dupe se stisnulo uz njegov kurac pokušavajući pronaći
zadovoljstvo koje neće moći osjetiti kroz slojeve odjeće. Glava joj je pala
unazad na njegovo široko rame, prije nego se okrenula tako da može
nastaviti gledati trio dolje ispod njih.
Moonova ruka je uhvatila Storine kukove koji su se njihali, pritisnuo ih
je uz svoje dok su se Riderove ruke omotale oko nje, uhvatile njene grudi
i podigle ih do Moonovih usta, ali nije ih uzeo u usta. Pogled mu se
podigao do vrha stepenica, uhvatio je Willin pogled dok je pjesma “Sail“
od Awol Nation počela svirati. Ruke su mu se spustile do traperica.
Podignuo je Storinu suknju, izvukao svoj kurac i gurnuo svoju nogu
među njene noge. Zatim je otvorio kondom, navukao ga prije nego se
nabio u malu ženu. Jebao ju je u ritmu glazbe.
Rider je spustio usne na njen vrat dok je rukom krenuo prema
trapericama, otkopčavajući ih. Willa je razmišljala kako žena ne može
primiti dva muškarca istovremeno. Međutim, Moon ih je pomaknuo
tako da je Willa mogla vidjeti kako njegov kurac klizi unutra i van iz
žene koja se podigla na prste tako da Rider može utisnuti svoj kurac u
njeno dupe.
Willa je zatvorila oči, nije više mogla gledati, a da ne svrši. Osjetila je
kako je podignuta, okrenuta i prikliještena uz zid. Veliko drvo od
kaučukovca, koje do sada nije primijetila bilo je smješteno ispod niše sa
toga mjesta, mogla je vidjeti dolje, ali ako bi netko pogledao gore mogao
bi vidjeti samo sjene.
„Brak je davanje i uzimanje. Uzet ću što je moje; hoćeš li mi dati?“
„Da,“ Willa je raširila svoja bedra, podigla se kad joj je strgnuo gaćice.
Njegove mahnite ruke su je podigle, ušao je s lakoćom u nju do kraja.
Zakopala je svoje lice u njegovo rame, ugrizla ga u ekstazi dok ju jebao
žešće nego što ju je jebao ikad. Uvijek je vodio ljubav s njom nježno, ali
ništa nije bilo nježno u načinu na koji ju je jebao sada. Bilo je žestoko,
mahnito i mogla se zakleti da je osjetila udaranje njegovog srca uz svoje
grudi.
Naš svet knjiga

Želeći da dodirne golu kožu njenih grudi, trljala ih je o njegova prsa

pokušavajući sramežljivo da mu kaže.
„Kasnije. Ne mogu ih dodirnuti da Moon ne vidi. Nitko osim mene te
neće vidjeti ni dodirnuti.“
Temelj braka je povjerenje, rekla joj je Lily i sad je to shvaćala na način na
koji nije shvaćala prije. Mogla je vjerovati Luckyju svojim tijelom i
dušom. Neće ju odvesti dalje od njenih granica. Iako bi ih mogao malo
pogurati, neće joj dopustiti da pređe nevidljivu liniju koja bi oslabila
snagu njene volje.
„Ti si stvarno moj suprug.“
Lucky se prestao kretati, pogledao ju je u oči „Da.“
„Nećeš me varati,“ Rekla je Willa sa sigurnošću.
„Bože ne.“
„Nećeš me povrijediti sa svojim noževima.“
„Kad si ti povrijeđena i ja sam povrijeđen.“ Lucky se zavjetovao, a
onda ponovno uhvatio ritam, nabijajući se u nju, dok ju je gledao u oči.
Willa je njegovom majicom utišala svoj vrisak, dok je on naslonio svoju
ruku na zid iznad njene glave svršavajući skupa s njom. Njihovo teško
disanje se ispreplelo dok su se gledali u oči. Svako od njih je pronašao
dio svoje duše koji su izgubili jedno u drugom kad su vodili ljubav.
„Jednog od ovih dana, neću je vratiti,“ promrmljala je Willa,
izgubljena u onome što je osjetila u tom trenutku.
„Što?“ njegove usne su se trznule.
„Ništa.“ Nije mu htjela reći ono što je mislila.
„Sireno, izluđuje me kad to napraviš. Možda i ja mislim istu stvar.“
Nasmiješila se dok je poravnavala svoju haljinu. “Sumnjam u to.“
Uzeo joj je lice u dlanove i prisilio ju da ga pogleda. „Mislio sam da su
se na trenutak naše duše dodirnule.“
Willi je nestao osmijeh s lica, „Mislila sam da samo ja to osjećam.“
zapanjeno je šapnula Willa.
Lucky je odmahnuo glavom. „Ne Willa, ne osjećaš samo ti.“ Drugom
rukom je uzeo njenu, stavio ju na križ na svom grlu. „To je dar.“
Naš svet knjiga

Willa je zatvorila vrata hladnjaka prije nego je otišla do pećnice,

izvadila je jednu tepsiju sa slaninom i stavila drugu unutra. Zatim je
otišla do stola i sjela kako bi uživala u svom doručku. Bio joj je prvi dan
na dužnosti u kuhinji i veselila mu se cijeli vikend. Bilo je tako dok nije
pogledala spisak i vidjela tko je s njom na dužnosti u kuhinji... Bliss.
Također je kasnila trideset minuta, zbog čega je Willa bila nervozna i
užasavala se njenog dolaska. Bilo joj je draže da sve napravi sama nego
da mora biti s ženom koja je sve očitije pokazivala koliko joj se Willa ne
sviđa.
Uzela je zalogaj svog voćnog parfea kad su se otvorila vrata podruma.
Lucky je ušao, izgledao je kao da je tek otišao u krevet.
„Ne možeš spavati?“ Rekla je, polako vadeći žlicu iz usta.
„Ne.“ Progunđao je. „Nisam mogao ponovo zaspati kad si otišla.“
„Nisam te trebala probuditi. Sjedni i donijet ću ti tvoj doručak,“ rekla
je ustajući se.
„Dopustit ću ti budući da si me iscrpila kad si me probudila nakon što
si me cijelu noć imala kako si željela. Trebam se oporaviti. Samo da znaš,
moj kurac je nedostupan iduća dvadeset i četiri sata. Štrajka.“
Willa se nasmijala dok je stavljala veliki omlet na njegov tanjur.
Izvadila mu je veliku porciju zobene kaše. Stavila je tanjur ispred njega
prije nego je otišla da mu donese njegovu kavu. Dala mu je kavu prije
nego je poljubila njegova natečena usta.
„Čak me i usne bole,“ Lucky se žalio, trznuo se kad je uzeo gutljaj
svoje vruće kave.
„Rekla sam ti kad si...“ Willa je zastala, nije se mogla prisiliti da
izgovori riječ naglas.
„To me...“
„Napali? Sireno, to svaku ženu napali.“ Hvalisao se, ponovo se trznuo
kad ga je udarila u rame prije nego je ponovo sjela.
Otvorila su se vrata kuhinje i Bliss je ušla zijevajući. Nosila je pidžamu,
kratke hlačice boje lavande koje su jedva prekrivale njeno dupe i isti top
koji je imao dubok izrez i tanke, kao špagete naramenice. Po načinu na
koji su njene bradavice stršale kroz tanki materijal Willa je zaključila da
ne nosi grudnjak. Willa se zabrinula da će zbog toga Lucky gledati u
plavu ženu čije je tijelo bilo savršeno.
Naš svet knjiga

„Kasniš,“ Lucky se istresao na nju. Willa je shvatila da je pogrešno

mislila.
Bliss je slegnula ramenima dok je išla prema hladnjaku. „Znala sam da
će Willa imati sve pod kontrolom.“ Mahnula je rukom prema hrani koja
je stajala na pultu. „I bila sam u pravu.“
„Sutra dođi na vrijeme ili tvoje ime ide u vreću s kaznama.“
„Što je vreća sa kaznama?“ pitala je Willa.
„To je vreća iz koje izvlačiš kaznu kad si bila zločesta. Zar nije tako
Lucky?“ Bliss si je natočila čašu soka od naranče i ostavila bocu na pultu.
Willa je željela ustati i vratiti ju u hladnjak, ali prisilila se da ostane
sjediti. Nije joj se sviđao provokativan način na koji je Bliss razgovarala s
Luckyjem.
„Da.“ Izgovorio je Lucky, njegov pogled se suzio na Bliss.
Willa je ustala i otišla do pećnice i izvadila zadnju tepsiju sa slaninom i
okrenula se da ju stavi na štednjak.
„Pazi, skoro si me opekla.“
Willa nije bila čak ni dovoljno blizu da bi ju opekla, ali Blissin grubi
komentar ju je pogodio. Bez obzira na to nije mogla dugo razmišljati o
tome, jer je upravo tad nekoliko članova kluba počelo ulaziti u kuhinju.
Vidjela je da Shade ulazi s Razerom, Lily ju je sinoć nazvala da joj kaže
da je danas slobodna i da Rachel radi u trgovini crkve. Winter, Viper i
Moon su ušli kad je stavila tost u toster. Bliss se jedva pomaknula da se
nasloni na drugi element. Nije joj pokušala pomoći.
Otišla je natrag do duple pećnice, nagnula se kako bi izvadila tepsiju s
keksima.
„To nije prva slika koju želim vidjeti ujutro.“ Zlobno je rekla Bliss iza
nje.
Willino lice se zacrvenilo na uvredu svjesna da je cijela soba čula
komentar.
Willa je čula kako Luckyjeva stolica grebe po podu. „Bliss želim
razgovarati s tobom gore u Viperovoj sobi.“
Willa se oprezno okrenula kako bi stavila tepsiju na štednjak. „Lucky
u redu je.“
„Ne, nije..“
Prije nego je Lucky uspio završiti rečenicu, Willa je sa strepnjom
gledala kako je Bliss pomaknula ruku da spusti čašu sa sokom od
naranče, namjerno je pomaknula ruku i srušila staklenku za kekse koju je
Willa napunila prije sat vremena s Luckyjevim keksima. Razbila se na
podu u tisuću komada, točno na toliko komada se razbilo i njeno srce.
Naš svet knjiga

Willini već i onako slabi živci su potpuno popustili.

„Zašto si to učinila? Zašto si toliko ljuta na mene? Mislila sam da smo
prijatelji.“
„Prijatelji!“ Bliss se izderala na nju. „Prijatelji ne zabijaju jedni drugima
nož u leđa.“
„Kako sam ti zabila nož u leđa?“ pitala je Willa potpuno zbunjena.
„Jebala si se sa Shadeom! Vidjela sam kad si otišla dolje s njim! Ostali
ste dugo dolje u spavaćoj sobi. Zna li Lucky da si jebala Shadea na istom
krevetu na kojem jebeš njega svaku noć?“
Kad su Lucky i Viper ljutito krenuli prema Bliss, Willa je podigla ruku
da ih zaustavi, željela je čuti ostatak prljavštine kako izlazi iz njenih usta.
„Zna li Lily?“ Bliss se gorko nasmijala. „Nije htio prevariti Lily sa
mnom, ali jest s tobom. Želiš li znati najsmješniji dio? Noć prije nego je
Lucky trebao otići u Ohio, želio je da se jebem s njim, ali nisam. Odbila
sam ga jer si mi napravila one jebene bombone. Jebao je Raci, Ember i
Stori cijelu noć umjesto toga. Neću napraviti istu grašku ponovno. Ako
želiš da idem gore s tobom Lucky, idemo.“ Njen glas je postao
kurvanjski, njena insinuacija je bila kao pljuska u obraz Willi.
Willa se okrenula leđima prema prostoriji dok se borila sa svojim
temperamentom. „Bože daj mi snage.“
„Što si rekla? Ako imaš nešto za reći...“
Willa se naglo okrenula. „Rekla sam začepi!“ viknula je Willa i ljutito
krenula prema Bliss. „Nisam se seksala sa Shadeom. Nikada ne bih!
Razgovarali smo! To je sve! Pokazao mi je Luckyjeve medalje i pričao mi
o vremenu kad su bili u vojsci. To je bilo sve što smo radili!“
Lucky, Viper i Bliss su zakoračili unazad kad su vidjeli bijes na
Willinom licu. Sva ljutnja koju je potiskivala danima, tjednima i
godinama izašla je van i prosula se na ženu koja je razbila staklenku za
kekse koju je čuvala.
„Zašto si osjećala da imaš pravo razgovarati sa mnom na takav način?
Ne bi razgovarala tako ni sa kim drugim, samo sa mnom!“
Bliss je počela drhtati. „Ne znam“
„To prestaje sad! Jesi li me čula?“ Ovaj puta Willa je viknula na sve u
prostoriji.
Svi su zajedno kimnuli glavama.
„Taj spisak s kućanskim poslovima je sranje! Ako želim kuhati i voditi
ovu kuhinju onda ću to prokleto sigurno napraviti! U redu?“ Gledala je
Vipera.
„Slobodno.“ Viperova suglasnost nije je zaustavila.
Naš svet knjiga

„Ako to želim raditi onda ću to raditi.“ Zarežala je na svog supruga

koji je htio protestirati. „Ako mi bude previše reći ću ti.“
„Jedna osoba to ne može raditi. Ne možeš voditi ovu kuhinju i svoj
posao s pečenjem...“
Willa ga je prekinula. „Ne planiram to sama raditi. Planiram nekoga
zaposliti. Ginny može dati otkaz u zalogajnici. Mrzi taj posao. Svi mogu
zadržati svoju prokletu odjeću na sebi dok je ona u klupskoj kući
nekoliko sati dnevno. Svi bi trebali izabrati poslove za koje žele biti
odgovorni. Ako ih ne naprave, odbijte im od plaće i dajte to Ginny i tako
joj platite jer ih je obavila.“
„Obično glasamo...“ Viper je započeo, ali onda prestao kad ga je
pogledala. „Pokušati ćemo na probni period.“
Willa je otišla u smočnicu, uzela je metlu i lopaticu, ljutito je mela
razbijeno staklo i kolačiće.
Uperila je dršku metle u Raci, „Ako želim prati suđe ručno, prati ću
ga. To me opušta.“
Raci se trznula unazad jer ju je drška od metle skoro udarila po nosu.
„Dobro“
Willa je bacila staklo u kantu za smeće prije nego je okrenula svoj ljutit
pogled prema Winter. „I ako želim napraviti doručak svom suprugu i
poslužiti ga zato jer se zbog toga ja osjećam dobro onda i hoću!“
„Ali to je zastarjelo...“ zubi su joj lupili jedni od druge kad ju je Willa
pogledala. „U redu.“
Stori se maknula Willi s puta dok je stavljala metlu i lopaticu nazad u
smočnicu. Willa je treskom zatvorila vrata smočnice i stala ispred Stori.
Uperila je svoj prst u njena prsa.
„Ako će itko pripremati ručak mom suprugu to ću biti ja. Ako nisam
ovdje, može si sam pripremiti prokleto jelo.“
„Dobro.“
Willa je pogledala u svoj sat, shvatila je da će zakasniti na posao, a
mrzila je kad se nije držala rasporeda. Bila je skoro na izlazu iz kuhinje
kad se vratila.
„I Rider, spusti vražju dasku na zahodu kad završiš, kvragu.“
„Zapamtit ću to.“
Njena prodika nije bila gotova kad joj se pogled fokusirao na Jewell.
„Vidiš li nos na mom licu?“
Jewell ju je čudno pogledala kimajući glavom. Kad je Willa udarila
rukom u kuhinjska vrata i poslala ih da se otvore do kraja Jewell se brzo
odmaknula od vrata da ju ne udare kad se vrate nazad.
Naš svet knjiga

„Želim nazad svoj parfem. Nema ga od dana kad sam se doselila i

osjetim ga na tebi.“
Izjurila je kroz vrata kuhinje i dalje ljutito vičući preko ramena dok je
išla prema ulaznim vratima. Dovest će The Last Riderse pod kontrolu,
ako ne zauvijek, onda barem dok njena i Luckyjeva kuća ne bude gotova.

***

Kuhinja je bila tiha jer su svi slušali Willine ljutite uzvike iz druge sobe
dok je odlazila.
Lucky je vidio da je Moon otvorio usta kako bi odgovorio kad je čuo
da Willa viče na njega da pokupi svoje čizme s poda.
„Nemoj ništa reći. Mogla bi se vratiti,“ šapnula je Winter.
Moon je zatvorio usta, trznuo se na zvuk njegovih čizama kako
udaraju u zid. Zbog toga su se svi u kuhinji gledali jedno u drugo sa
strahom da bi se mogla vratiti u kuhinju. Kad su čuli da su se ulazna
vrata zalupila odahnuli su s olakšanjem.
Raci je otišla do stražnjih vrata. „Mislite li da je stvarno otišla i da nas
ne zavarava?“
Nakon nekoliko sekundi Viper je otvorio vrata kuhinje i pogledao u
drugu sobu. „Otišla je.“
„Hvala kurcu.“ Jewell je drhteći sjela za kuhinjski stol. „Mislila sam da
će mi razbiti dupe.“
„Moje isto.“ Winter je ruka drhteći kad je podigla šalicu s kavom do
svojih usana.
Napetost u sobi nije nestala Willinim odlaskom.
„Bliss, ovo je zadnji put da si povrijedila člana.“ Viperov hladni glas je
bio usmjeren na onu koja je uzrok ovog neočekivanog obračuna u kojem
je Willa pobijedila.
„Willa nije član.“ Blissin prkos je nestao kad je Willa počela vikati. Sad
je stajala u sredini, a oko nje su se okupili članovi.
„Nisam govorio o Willi. Govorio sam o Luckyju. Ona je njegova
supruga, tako da što god napraviš, i povrijediš nju time vrijeđaš i njega.“
Lucky je vidio da je Bliss pogledala u njega. Hladno je gledao dok je
Viper počeo oduzimati njena prava kao člana The Last Ridersa.
„Član mora imati osam od osam glasova originalnih članova da ga
izbacimo. Kad si se svađala s Lily imala si šest od osam. Dva člana su
glasala da ti se pruži druga prilika, a to su Lucky i Rider. Tražim novo
glasanje.“ Viper je pogledao u Shadea. „Nazovi Knoxa da čujemo njegov
glas.“
Naš svet knjiga

Viper je nastavio pričati kad se Shade pomaknuo u stranu kako bi

nazvao.
„Ja glasam da ide van.“ Viper je pogledao u Razera „Unutra ili van?“
Razer nije oklijevao “Van.“
„Train?“
„Van,“
„Lucky?“
Blissine suze nisu utjecale na njegovo glasanje.
„Van.“
„Shade?“
„Van i Knox glasa van.“ Shade je vratio svoj mobitel u džep.
„Cash?“
„Van.“
Sve oči su bile uprte u Ridera kad ga je Viper prozvao.
„Rider?“
Rider, koji je tri puta do sad spasio Bliss od izbacivanja je bio Blissina
zadnja nada.
„Molim te nemoj Rider. Obećavam...“
„Van.“ Riderov osoran glas je zapečatio Blissinu sudbinu.
Bliss su se počela tresti ramena dok je stajala kao izopćenik među
njima, ali Viper joj nije htio pokazati milost.
„Budući da znam da nemaš gdje otići, imaš rok do kraja mjeseca da se
spakiraš i pronađeš si neko mjesto gdje ćeš živjeti. Bilo bi najbolje da to
ne bude Treepoint. Mogla bi se vratiti u Ohio.“
„Ako više ne pripadam The Last Ridersima nemam se čemu vratiti u
Ohio.“
„Ne pripadaš više The Last Ridersima, tako da te tamo ništa ne čeka,“
složio se grubo Viper.
Bliss je obrisala suze gornjom stranom dlana hodajući kroz prostoriju
punu ljutitih članova kako bi otišla.
Nitko od članova nije bio sretan jer je Bliss morala otići. Svi su znali
njene osjećaje prema Shadeu i kako joj je teško da ga preboli. Svi su se
nadali da će moći nastaviti dalje.
Lucky je pogledao u Shadea, „Uveo si Willu u klupsku kuću bez
mene?“
„Željela je znati što nije u redu s tobom. Rekao sam ti da joj kažeš za
PTSP prije nego što ste se vjenčali.“
„Planirao sam joj reći.“
Shade je prekrižio ruke na prsima. „Poštedio sam te truda.“
Naš svet knjiga

Luckyjeve šake su se stisnule. „Kad si ju odveo dolje?“

„One večeri kad je došla posuditi Lilynu kuharicu.“
„To je bio petak navečer,“
„Da, bio je.“ Popizdio je još više zbog Shadeovog kavalirskog stava.
„Što si joj rekao?“
„Sve.“ Shade je ležerno slegao ramenima. „Pokazao sam joj sve one
fantastične medalje, rekao sam joj kako je Kale umro, i što si napravio pa
si skoro poginuo - sve sam joj rekao.“
„Planirao sam...“
„Znam da si joj mislio reći. Poštedio sam te truda. Plus poljubila me je
jer sam spasio tvoje dupe.“ Shade je pokazao na svoj obraz, „Točno
ovdje.“
„Dopusti mi da ti iskažem svoju zahvalnost.“ Lucky je udario Shadea
u njegovo samozadovoljno lice zbog čega je Shade zateturao unazad na
element i srušio pladanj s omletima na pod.
„Pazi na hranu!“ Viknuo je Rider.
Shade ga je pobjednički pogledao prije nego je zamahnuo šakom i
udario Luckyja u trbuh. Lucky se bacio na Shadea i obojica su pali na
kuhinjski stol. Srušili su ga na pod zbog čega su Winter i Jewell poskočile
kako bi se maknule s puta.
Moon je povukao Luckyja na noge, a Viper i Train su povukli Shadea
unazad.
Lucky se borio pokušavajući se izvući iz Moonovog stiska.
„Smiri se brate.“
Lucky ga je srušio udarivši ga laktom u lice.
„Zašto je jebo te ovo bilo?“
„Vidio sam da si gledao Willine sise dok je mela pod.“
Moon mu se iscerio. „Možeš li kriviti brata?
„Kad završim s tobom požuriti ćeš nazad u Ohio.“ Lucky je uzeo
jednu kuhinjsku stolicu, bacio ju na Moona koji se izmaknuo no pogodio
je jedan od lonaca za sporo kuhanje koji je stajao na elementu i srušio ga
zajedno sa zobenom kašom koja se prosula po podu.
„Rekao sam da pazite na hranu“ Rider je gurnuo Luckyja prije nego je
mogao ponovo napasti Moona.
Moon je bio dovoljno bijesan pa je gurnuo Traina kad ga je pokušao
zadržati da ne napadne Luckyja. Train je popizdio i udario Moona u oko,
zbog čega su se dvojica muškaraca počeli tući dok je Lucky krenuo na
Ridera.
„Zašto me jebeno udaraš?“
Naš svet knjiga

„Ostavi moje jebene kolače na miru.“

Rider ga je počeo udarati kako bi se obranio. Njih dvojica su se zabili u
Vipera koji je još uvijek pokušavao obuzdati Shadea.
„Što se jebeno događa ovdje?“ Izderao se Knox ulazeći u prostoriju.
Počeo je bacati braću uokolo kako bi ih rastavio.
Lucky se uspio uhvatiti za kuhinjski pult, držao se za vilicu u koju ga
je Rider udario. Ispravio se i ljutito pogledao u Knoxa, a zatim se
zaustavio. Nije potpuno izgubio razum da bi krenuo na brata.
Duboko je uzdahnuo i uspio je kontrolirati svoju narav. Ostali
muškarci su se prestali tući. Razgledali su uništenu kuhinju.
„Gladan sam. Je li ostalo imalo hrane?“ Knox je krenuo iza pulta u
potrazi za nerazbijenim tanjurom.
„Ima papirnatih tanjura u smočnici,“ rekla je Raci pokušavajući
pomoći. Uzela je jedan od zadnjih keksića.
„Kad Knox jede neće ništa ostati,“ žalio se Rider gledajući u Luckyja.
„Ti si već pojeo onaj veliki tanjur pun hrane koji je Willa pripremila.“
Otišao je do hladnjaka otvorio ga i vidio složene redove parfe kreme
za doručak.
Lucky si nije mogao pomoći i nasmijao se na izgled Riderovog lica kad
se okrenuo i zalupio vratima hladnjaka. Uperio je prst u njega.
„Hoće li mi netko jebeno reći kako je to jebeno sretno kopile uspjelo
uhvatiti najbolju kuharicu u Kentackyu koja ga u istinu želi služiti na
rukama i nogama, bogata je kao vrag, ima najbolje sise koje sam ikad
vidio i po zvukovima koji dopiru iz podruma izjebe ga do besvijesti?“
Lucky se zahvalio onome tko je odgovoran za to. „Svaki dan se
zahvaljujem za nju.“
Shade mu se smireno nacerio. „Nema na čemu.“
Naš svet knjiga

„Jesam li učinila nešto pogrešno?“ napeto je pitala Ginny.

Willa je spustila torbu s dekoracijama. „Ne, žao mi je. Nisam baš
najbolje raspoložena danas.“ Ispričala se zbog tišine koja se provlačila
cijeli dan.
„U redu je. Samo sam se htjela uvjeriti da nisam učinila nešto
pogrešno.“ Ginny je spakirala još jednu ružičastu kutiju s kolačićima.
„Uzbuđena sam što ću moći raditi puno radno vrijeme. Kad želiš da
počnem raditi u klupskoj kući?“
Willa joj je ponudila posao jutros čim je stigla prije nego se uspjela
smiriti i sad je požalila. Međutim, čvrsto je odlučila i sad se držala svoje
odluke. „Daj otkaz u zalogajnici i onda mi javi kad bi ti odgovaralo da
počneš.
„Reći ću im danas popodne kad stignem na posao.“ Ginny je počela
puniti drugu kutiju s kolačićima. „Iznajmila sam garsonijeru jer si sad ne
mogu priuštiti ništa veće. Ne zarađujem puno kao konobarica tako da,
kad krenem raditi puno radno vrijeme za tebe nadam se da ću si moći
iznajmiti dvosobni stan.“
Njeno brbljanje je razbilo ostatak Wilinog raspoloženja.
„Mogu li te pitati osobno pitanje?“
„Pucaj.“ Ginny je pažljivo savila kutove kutije.
„Zašto ne voliš Westove? Mislim, živjela si kod njih nekoliko godina,
ali sad iz izbjegavaš kad ih vidiš u crkvi.“
Ginnyno lice je postalo oprezno kad je uzimala drugu kutiju.
„Pitam se samo zato što imaju skrbništvo nad Darcy. Njen stariji brat
Cal živi kod mog prijatelja Drakea Halla.“
„Nikad nisu spustili ruku na mene ili učinili bilo što neprikladno ako
to misliš.“
„Jesi li sigurna?“
Ginny je zastala, a ona počela slagati kolače. „Odlazi li tvoj suprug iz
Treepointa ili ostaje ovdje zauvijek?“
Willa je osjetila jezu kako joj se spušta niz kralježnicu zbog Ginnynih
riječi.
„Ne idemo nigdje.“
„Onda je sigurna.“ Rekla je i kimnula glavom.
„Je li Lucky...?“
Naš svet knjiga

„Lucky mi je spasio život. Neću mu se nikad moći odužiti za ono što je

napravio. Oni nisu loši ljudi, samo imaju velike standarde koje ja nisam
mogla ispuniti.“
„Znam kako je to. Ja nikad nisam mogla ispuniti standarde svoje
majke.“
„Ti? Ne mogu to vjerovati. Ti si savršena. Slatka si, ljubazna i svima
pokušavaš pomoći. Željela bih da mogu biti kao ti.“
Willa se osjećala ponizno zbog komplimenta. „Idi nam po ručak u
zalogajnicu dok je završim narudžbu. Ja ću sendvič s piletinom i salatu.“
Willa joj je dala dvadeset dolara. „Kupi i sebi ručak. Primijetila sam da
jučer nisi ručala.“ Willa joj je namignula. „Možeš dati otkaz dok si tamo.“
Ginny joj je uzvratila osmijeh. „Pričekati ću da nam daju hranu pa ću
im onda reći.“
Willa se okrenula od vrata kad je otišla i počela brojati kutije koje su
bile završene. Odlučila je da će nazvati Carla poslije ručka.
Zazvonio joj je mobitel zbog čega se zbunila u brojanju. Namrštila se
kad je vidjela poziv s nepoznatog broja.
„Halo?“
„Willa! Trebam tvoju pomoć!“ Kad je čula Sissyn mahniti glas s druge
strane linije jače je stisnula telefon.
„Što nije u redu?“ Willa ju nije mogla razumjeti od plakanja. „Uspori
tako da te mogu razumjeti.“
„Možeš li doći po mene na vidikovac? Imala sam prijevoz do ovdje i
nemam se kako vratiti do mjesta gdje živim. Mogu li ostati kod tebe?“
Djevojka je počela još jače plakati.
„Da, daj mi deset minuta da dođem do tamo. Krećem odmah.“ Willa je
zgrabila svoju torbicu na putu prema vratima.
„Požuri, molim te!“ Veza se prekinula.
Willa je počela trčati od crkve do svog kombija. Prsti su joj toliko jako
drhtali da je jedva uspjela staviti ključ u bravu. Kad je konačno upalila
kombi, odvezla se sa parkirališta crkve i krenula prema Lookout
Mountain. Hvala bogu da nije bila daleko.
To je ustvari planina iznad Roseys bara i tamo su se skupljali lokalni
tinejdžeri. Willa osobno nikad nije bila tamo na zabavi, ali bila je tamo
kao volonter. Crkva se zabrinula zbog puno smeća koje se tamo nakupilo
i jer je sve zaraslo. To je bilo jedan od nekoliko vidikovaca koji je grad
imao. Pružao se spektakularan pogled na druge planine i dolinu ispod.
Willa je skrenula na sporednu cestu koja je vodila uz strmu planinu.
Vozila je polako dok je tražila Sissy. Skoro je bila na vrhu kad se
Naš svet knjiga

zaustavila blizu ruba ceste koliko se usudila. Pozvala je Sissy na mobitel

da joj kaže gdje ju čeka.
Kad nije mogla nazvati, pogledala je svoj mobitel i vidjela je da nema
signala. Nije mogla uspostaviti vezu zbog velikog drveća i planine.
„Bem ti.“ Morati će se okrenuti. Sissy ju nije mogla nazvati s ove
visine; ne bi imala signala. Međutim mogla se okrenuti samo gore na
vrhu.
Kad je stigla na vrh i okrenula svoj kombi, vidjela je Sissy kako sjedi na
stolu za piknik pokraj stijene koja je bila učvršćena lancem.
Willa je stisnula kočnicu i izbacila iz brzine. Izašla je iz auta i potrčala
prema Sissy, zatim je usporila kad je vidjela pobjednički izraz na njenom
licu.
„Sissy je li sve u redu?“
Sissy je ignorirala njeno pitanje
„Vidiš? Rekla sam ti da će biti toliko glupa, i da će doći, zar nisam?“
„Da, jesi.“
Willa je vidjela muškarca kojeg nije poznavala kako izlazi iza drveta.
Uperio je pištolj u nju i ona je problijedjela. Nije morala pogađati tko je
on.
„Bok Bridge. Čekala sam te.“

***

„Što se dovraga dogodilo ovdje?“ Dustin je stajao na vratima sa

svojom aktovkom.
Lucky je spustio svoj kraj stola koji mu je Train pomogao unijeti u
klupsku kuću. „Tko te pustio unutra?“
„Ja sam.“ Shade je ušao na vrata iza njega, noseći po jednu stolicu u
svakoj ruci.
„Miči se,“ Naredio je Viper Dustinu noseći još dvije.
Lucky je izbjegavao Dustina. Više mu se sviđao život kojim je živio
prije nego je saznao za Willin novac. Od kad je Dustin postao njegov
knjigovođa i kad je Willa odlučila da bi trebao uštedjeti više novca,
postao mu je bol u dupetu.
Nije prišla njemu direktno, poslala je Dustina da obavi njen prljavi
posao.
Kad je rekao Dustinu da uplati novac za kamion građe tako da mogu
dogovoriti datum dostave, Willa je rekla Dustinu da ga pokuša
nagovoriti da pričeka dok ona ne usporedi cijene. Kad je zaprijetio da će
naručiti još skuplju građu, tek se tad povukla.
Naš svet knjiga

Rider je ušao, nosio je kutiju s novim loncem za sporo kuhanje.

„Mislio sam da pomažeš Razeru.“
„Ne, može on to.“ Rider je spustio kutiju kao da je teška dvadeset
jebenih kilograma. Razer je ušao mučeći se pod težinom srednjeg dijela
novog stola.
Lucky je potrčao naprijed kako bi mu pomogao prije nego mu ispadne.
Razer se sagnuo, stavio ruke na bedra pokušavajući uhvatiti dah. „Razbit
ću dupe tom jebaču čim uspijem doći do zraka.“
„Imam pitanje; zašto niste nosili na stražnja vrata umjesto što ste nosili
uz sve te stepenice?“ Dustin se cerio zbog izraza njihovih lica. „Svi ste vi
jedna grupa glupih kretena.“
Lucky je stavio ruku na Shadeova prsa držeći ga na mjestu.
„Što želiš Dustine?“
„Želio sam uzeti tvoje račune od donacije za nogometno igralište.
Također me Diamond zamolila da donesem zadnju kopiju Willine nove
oporuke.“ Spustio je svoju aktovku na stol, otvorio ju kako bi izvadio
debeli snop dokumenata. „Diamond kaže da želi da prestaneš ljutiti
Willu. Ovo je četvrti puta kako mijenja oporuku od kako ste se vjenčali.
Osobno, ja bih joj rekao da prestane nakon trećeg puta.“
„Reći ću Willi da si to rekao.“ Rekao je Lucky, odsutno preletjevši kroz
papire, nije ga baš bilo briga kome će dati svoj novac.
Dustinu je nestao kurčevit izraz s lica.
„Mislio sam da bi Willa trebala uzeti vremena da razmisli i donese
odluku kojom će biti zadovoljna. Na taj način neće morati stalno
mijenjati.“ Kimnuo je Dustin pokušavajući se izvući. „To bi joj uštedjelo
novac koji mora platiti Diamond za svaku promjenu.“ Kad je vidio da
Lucky nije popušio njegovo sranje, Dustin je pokazao na papire.
„Diamond mi je rekla da ti objasnim da je Willa smanjila iznos koji tebi
ostavlja za pedeset posto.“ Dustin nije mogao sakriti svoje zadovoljstvo
zbog te promjene.
„Nije smanjila moje nasljedstvo jer je ljuta, već zato što želi četvero
djece.“ Lucky mu se iscerio samozadovoljno. „Rekao sam joj da ću joj
rado dati djece koliko god želi.“
Lucky se nasmijao zbog Dustinovog pokunjenog izraza lica. Bacio je
papire na stol. „Možeš prenijeti Diamond loše vijesti. Willa će je
vjerojatno nazvati večeras i ponovno mijenjati oporuku. Willa je trenutno
ljuta na jako puno ljudi.“
Naš svet knjiga

„Prokletstvo, znao sam kad mi je rekla da ćete se vas dvoje vjenčati

kad je zatražila svoju oporuku, da treba napraviti predbračni ugovor, ali
odbila je.“
„Ne razvodimo se.“ namrštio se Lucky. „Čekaj malo, kad je Willa
povukla svoju oporuku prvi puta? Mislio sam da to radi već godinama.
Ima kontrolu nad svojim novcem već godinama, od kad su joj roditelji
umrli.“
Dustin je gledao u dokumente. “Nazvala me dan nakon što ste se
zaručili i povukla svoju oporuku. Dustin je pokazao datum na Willinoj
originalnoj oporuci.
Lucky se uhvatio za stol i gledao dolje u pravni dokument. Willa nije
željela napustiti ovaj svijet, a da svima koga zna ne ostavi nešto po čemu
će je se sjećati.
„Lucky?“ Viper je stavio ruku na njegovo rame.
„Rekao sam joj za Bridgea noć prije toga.“
„Tko je Bridge?“ Dustin se ukočio, zabrinuo se zbog Luckyjevog
izmučenog izraza lica.
„Čovjek koji je obećao da će ubiti ženu u koju se zaljubim.“
„Što jebo te!“
„Ona ne zna. Misli da će umrijeti. Sve ove tjedne živi s tim strahom, a
nikad nije rekla ni jednu riječ, nikad me nije pitala. Ona ne zna.“
„Ne zna što?“ pitao je Dustin gledajući u grupu muškaraca koji su tiho
stajali.
„Da sam ju zaštitio. Nikad nisam riskirao njenu sigurnost.“
„Tko ju štiti?“
Lucky je htio odgovoriti na Dustinovo pitanje kad mu je mobitel
zazvonio. Kad se javio s grubim halo, problijedio je zbog glasa koji mu je
davao upute.
„Na putu smo.“ Lucky je prekinuo razgovor. “Reci braći da uzmu
svoje oružje. Alec je nazvao; Willa je otišla negdje u svom kombiju.“
“Tko je dovraga Alec?“
„Willin tjelohranitelj,“ odgovorio je Lucky trčeći prema svojoj sobi.
Otključao je dno svog noćnog ormarića i izvadio svoj revolver i istrčao
van.
Lucky se nije pitao kako je Shade stigao na parkiralište prije njega kad
ga je vidio da uskače iza u Riderov kamionet. Lucky se popeo na svoj
motor dok su ostala braća dolazila.
„Gdje idemo?“
„Lookout Mountain. Dustin, nazovi Knoxa i reci mu da dođe tamo“
Naš svet knjiga

Motori su brujali odlazeći s parkirališta prije nego je Dustin uspio

izvaditi svoj mobitel.
Lucky je poduzeo sve mjere opreza u vezi Willine sigurnosti, ali bio je
spreman na to da Bridge pokuša oteti Willu, a ne da Willa olakša
kopiletu i sama dođe do njega. Međutim, to sad nije ni bitno. Lucky više
neće riskirati s Willinom sigurnosti. Došlo je vrijeme da se završi
Bridgeova osveta. Na ovaj ili onaj način, ili Bridge ili Lucky neće
doživjeti idući dan.
Naš svet knjiga

„Znaš tko sam ja?“

Willa je oprezno promatrala kako joj Bridge prilazi.
„Da. Lucky mi je rekao da ga mrziš. Da ga želiš povrijediti tako što ćeš
mu oduzeti nekoga koga voli.“
„Kao što je on uzeo mog brata.“
„Lucky je pokušao spasiti tvog brata.“
„Začepi. Ti ne znaš ništa o onome što se dogodilo mom bratu.“
„Znam ono što mi je Shade rekao.“
„Shade? To hladno kopile ne zna kako je to kad izgubiš nekoga koga
voliš.“
Willa nije poznavala Shadea dovoljno da bi dala svoje mišljenje tako
da nije ništa rekla. Posvetila je pažnju na Sissy, „Jesi li dobro? Je li te
povrijedio?“
Sissy je graciozno ustala. „Zašto bi me povrijedio? Živjela sam s njim.“
Willa je s gađenjem pogledala muškarca koji je izgledao kao da je
Shadeovih godina.
„Nemoj umišljati. Ne jebem djecu. Uostalom, ona nema dovoljno
velike sise za moj ukus. Ti, s druge strane... Da imam vremena mogao
bih ti pokazati ono što Lucky može samo željeti da ima.“
„Nemoj biti vulgaran pred Sissy,“ odbrusila je Willa.
„Ti mora da se šališ. Kad ćeš shvatiti da nisam dijete? Nisam više
dijete prije nego sam napunila osamnaest,“ hvalila se Sissy.
„Sissy znam da misliš da si odrasla, ali nisi. Odrasla si prebrzo i Lewis
je stavio previše odgovornosti na tebe. Zadnjih nekoliko mjeseci si samo
dokazala da si još uvijek dijete.“
„Kako?“ zafrktala je Sissy u nevjerici.
„Vrištala si tražeći pozornost kao što to dijete čini. Mislim da već dugo
vremena vrištiš za pomoć ali nitko nije slušao.“ Nježno je rekla Willa.
„Bila si toliko povrijeđena i ljuta kad je tvoja majka otišla u zatvor. Kad je
umrla, morala si živjeti s Lewisom, a onda je i on umro. Ne znaš kome
možeš vjerovati, tko te neće ostaviti. Zato ne želiš nikome vjerovati. Zato
si se željela učlaniti u The Last Ridersima tako jako. Oni čuvaju leđa jedni
drugima i štite svoje žene.“
„Odradili su usran posao štiteći tebe.“ Umiješao se Bridge. „Žao mi je,
ali moram ovo požuriti. Luckyju neće trebati puno vremena da dođe
Naš svet knjiga

ovdje s onim tjelohraniteljem kojeg je unajmio da prati svaki tvoj pokret.

Dovuci svoje dupe ovdje.“
„Što radiš Bridge? Rekao si da ćeš ju samo uplašiti.“ Sissy je prišla i
stala pokraj njega, uhvatila ga je za ruku u kojoj je držao pištolj. Podigao
ju je u zrak držeći ju oko struka.
Willa je potrčala da joj pomogne, ali se zaustavila kad je uperio pištolj
djevojci u glavu.
„Imaš dva izbora. Ili skači ili ću je upucati. Imaš deset sekundi prije
nego ja odlučim umjesto tebe.“
Po bezosjećajnom načinu na koji je muškarac govorio vidjelo se da želi
svoju osvetu. Zbog toga Willa nije imala izbora i zakoračila je prema
rubu litice.
„Baci pištolj Bridge!“
Willa se okrenula kad je čula uzvik iza sebe. Douglas i još četiri
muškarca koje je Willa prepoznala jer su obavljali razne poslove na
njenoj kući dok ju je renovirala, istrčali su iz zaklona iza drveća i raširili
se uokolo držeći Bridgea na oku iz svih uglova.
„Willa dođi ovdje.“ naredio je Douglas.
Willa je zakoračila prema njemu.
„Napravi još korak i raznijet ću joj mozak.“
Kad je Sissy počela plakati Willa nije mogla ostaviti djevojku. Prestala
se micati, slušala je grmljavinu motora iz daljine.
„Tvoj suprug će vidjeti možeš li letjeti.“
Willa nije pokazala ni trag straha, nije željela da zadnja slika koju će
Lucky imati ona kako plače i moli. Željela je da se sjeća njihove zadnje
zajedničke noći i koliko ga je voljela.
Motori su se zaustavili i Lucky je sišao sa svog motora, njegov bijes je
bio opipljiv. Drugi muškarci su siši sa svojih motora i pratili ga.
„Bridge, pusti Sissy. Ovo je između nas. Ni Willa ni djevojka nemaju
ništa s nama. Želiš mene. Ovdje sam.“ Lucky je raširio ruke. „Iskoristi
svoju jebenu priliku i pucaj.“
„Ne želim tebe. Želim vidjeti tvoje lice kad ona poleti.“ Zarežao je
Bridge, a onda se okrenuo s pištoljem na Sissynoj glavi. „Skoči kučko!“
Willa je gledala kako Sissy okreće glavu i grize Bridgea za rame.
Muškarac ju je bacio u zrak u istom trenutku kad se začuo pucanj.
„Sissy!“ Willa je jedva uspjela zgrabiti Sissy za ruku izgubivši vlastitu
ravnotežu na rubu litice.
„Ne!“ Viknuo je Lucky kad se začuo drugi pucanj.
Naš svet knjiga

„Willa je osjetila kako se kotrlja preko ruba, njeno tijelo se izvilo sa

strane jer je držala Sissynu težinu jednom rukom.
Willa je vrisnula od bola koji joj se širio iz ruke. Njena slobodna ruka je
grebala da uhvati rub litice prije nego se uhvatila za sigurnosni lanac koji
je Bridge okačio sa ruba. Držala se s onoliko snage koliko je mogla.
Sissy je vrištala pokraj nje dok se djevojka držala.
„Drži Willa. Da se nisi jebeno pustila!“ Luckyjeva ruka je uhvatila za
naramenicu. Viper je legao na zemlju pokraj njega posežući za Sissy.
Willa nije bila svjesna da je cvilila od bola kad su Viper i Train podigli
Sissy i oslobodili je njene težine. Čim su se odmakli, Cash se sagnuo kako
bi pomogao Luckyju da ju povuče gore.
„Nemoj ju vući za ruku, iskočila je!“ naredio je Lucky.
Cash je posegnuo niže, hvatajući je za pojas traperica i podigao ju
ravno u Luckyjeve ruke. Uhvatio je za ruku i držao na mjestu, dok je
Lucky nosio dalje od ruba litice. Spustio se na zemlju držeći je u svom
krilu.
„Hitna pomoć je na putu.“ Rekao je Viper pokraj njih.
Lucky je držao njenu ruku na mjestu, rekao joj je da se ne miče, dok je
Willa gledala kroz svoje zamućene oči u muškarca koji je krvario na
zemlji nekoliko metara dalje od nje. Douglas je stajao iznad Bridgea s
pištoljem uperenim u njegovu glavu.
Kamionet se zaustavio kočeći, Willa je gledala Shadea kako iskače iz
kamiona s puškom na leđima. Njegov plavi pogled je bezosjećajno
prešao preko nje i Luckyja dok je prolazio pokraj Sissy koja je sjedila na
zemlji i plakala bespomoćno. Nije se zaustavio dok nije došao do
Bridgea. Čučnuo je pokraj njega. Zbog njegovog smrtonosnog, hladnog
pogleda Willa je zadrhtala na kasno ljetnoj vrućini.
„Promašio si.“
„Ja nikad ne promašim. Pogodio sam tamo gdje sam ciljao.“
Bridge se nasmijao, trznuvši se od bola. „Trebao si me ubiti. Neću
prestati ići za njim.“
„Bridge, završio sam s igranjem oko tebe. Jedini muškarac koji je
odgovoran za Kaleovu smrt si ti.“
Bridge je pokušao ustati i krenuti na Shadea, ali Shade je reagirao
brzinom munje. Zgrabio ga je za majicu gdje je krv curila i pritisnuo ga
nazad na zemlju.
„Tebe je tvoj brat pratio u vojsku ne Luckyja. Ti si taj koji je trebao
kretena naučiti da ne skida zaštitnu opremu. Ti si taj koji ga je trebao
urazumiti kad je prvi put ukoren jer nije imao svoje oružje blizu sebe. Bio
Naš svet knjiga

je jebeno neoprezan ne samo sa svojim životom već i sa životima drugih

ljudi u toj misiji. Kale je bio ljenčina i svi u vodu su to jebeno znali. Zato
si i tražio od Luckyja da ga pazi.“
„Lucky je učinio sve što je mogao da ga spasi, završio sam s tim da te
gledam kako ga kriviš zbog nečega što nije mogao spriječiti. Ako dođeš
blizu njega i Wille ponovno, ubit ću svakog člana tvoje obitelji kojeg imaš
živog i one tvoje pse. Kad završim, neće biti niti jedne žive osobe da
plače nad grobom u koji ću te pokopati. Jesi li me shvatio?“
Bridge je okrenuo glavu na drugu stranu, nije mogao pogledati Shadea
u oči. „Shvatio sam.“
„Dobro.“ Shade ga je pustio i ustao na noge.
Hitna se zaustavila i tehničari su izašli van uzimajući svoju opremu.
Kad su krenuli prema Bridgeu, Shade je zarežao na njih.
„Prvo se jebeno pobrinite za nju. Nisam pogodio ni jedan vitalni dio.
Čekati će.“
Jedan tehničar se odmaknuo i kleknuo pokraj Wille.
„Njeno rame je iščašeno.“
Luckyjev grub glas je pomogao Willi da podnese kratki pregled. Zatim
je progutala bolne uzdahe dok su joj imobilizirali ruku.
„Willa prestani.“ Lucky je zakopao svoje lice u njenu kosu. „Prestani
mi govoriti da si dobro. Znam da boli kao vrag. Iščašio sam svoje rame
kad sam igrao nogomet u srednjoj školi.“
„Oh.“ Willa je naslonila svoje lice u njegovu majicu. „Hoćeš li se
pobrinuti da je Sissy dobro?“
„Pobrinut ću se za nju.“ Obećao je Lucky.
Willi se nije svidio ton njegovog glasa, ali previše ju je boljelo da bi se
svađala.
Knox i drugo vozilo hitne pomoći su stigli. Brzo su je stavili na nosila.
Lucky ju je držao za ruku dok su gurali nosila prema vozilu hitne
pomoći. Kad je prošla pokraj Shadea, pogledala je gore u njega.
„Da se nisi usudila zahvaliti mu se. Već je i onako previše umišljen.“
Willa se uspjela nasmijati na zajedljiv komentar njenog supruga.
„Hoćeš li me upisati u svoju oporuku?“ šalio se Shade.
Willa je gledala u njega. „Već jesam. Zar ti Lucky nije rekao?“
Shade se podrugljivo nacerio Luckyju. „Ne, mora da je zaboravio.“
„Mislim da sam te konačno shvatila.“ Willa mu je nježno rekla.
Njegov osmijeh je nestao. Izraz lica mu je postao zagonetan.
„Rekao si mi da svaki član The Last Ridersa ima kodeks. Luckyjev je
čast.“ Jedna suza je kliznula iz kuta njenog oka. „Tvoj je odanost.“
Naš svet knjiga

Shade je pružio ruku, nježno joj obrisao suzu. „Idi sredi svoju ruku.
Držati ću Luckyja na oku za tebe.“
„Znam da hoćeš,“ nježno je odgovorila Willa. „Znam da ćete svi paziti
na njega.“
Naš svet knjiga

„Sjedni i donijet ću ti sok da popiješ tablete prije nego siđemo dolje.“

Willa je sjela za kuhinjski stol, bila je svjesna svih članova koji su stajali
uokolo.
Lily i Beth su sjele za stol nasuprot njoj.
„Boli li te?“ Pitala je Lily, zabrinutost se vidjela u njenim ljubičastim
očima.
„Iznenađujuće, ali ne. Uspavali su me kad su mi namještali rame i
popravljali pokidane ligamente. Bit ću kao nova za oko osam tjedana.“
Willa je uzela sok i tablete za bolove od svog supruga.
„Morat će ići na fizikalnu terapiju. Već sam nazvao Donnu.“
„The Last Ridersi je održavaju u poslu.“ Našalila se Beth.
„Moram priznati sviđao mi se Conner.“ Winter je sjela na kraj stola sa
ljubaznim osmijehom dok se prisjećala.
„On nije opcija.“ Rekao je Lucky.
„Zašto? Možda bih ga trebala upoznati.“
„Ne, morao je otići iz grada.“ Lucky je pogledao u Winter.
„Ne znam Lucky. Bilo je dosta koristi što smo ga imali ovdje.“
Komentirao je Shade dok je sjedao pokraj svoje supruge i stavio ruku
preko njenih ramena.
„Zar svi vi ne trebate biti negdje, na primjer paziti svoju djecu?“
namrgođeno je rekao Lucky.
Beth se nasmijala. „Danas su s Evie i Kingom.“
Willa je ustala i otišla do hladnjaka da naspe još soka u čašu. Kad se
vratila do stola, Lucky je sjeo na njenu stolicu, a ostale su bile zauzete.
Lucky ju je uhvatio oko struka i povukao ju u svoje krilo. Njegova ruka je
bila na njenom bedru koje je bilo u trapericama. Lucky se nepristojno
nacerio kad se zacrvenila.
„Je li ovo isti stol i stolice?“ Pitala je Willa pregledajući stol.
„Da.“ Odgovorio je Lucky trljajući njeno bedro.
Mogla se zakleti da je stol bio tamnije boje.
„Je li se Sissy ukrcala u avion?“ Pitala je Winter kad je ustala da Viper
može sjesti. Zatim mu je sjela u krilo i stavila ruku oko njegovog ramena.
„Da. Knox ju je odvezao u Lexington. Nije se bunila po onom što je
Knox rekao. Bila je spremna da ode živjeti sa svojom obitelji,“ rekao je
Naš svet knjiga

Lucky. „Konačno je shvatila da to što je mlada ne znači da je

nepobjediva.“
„Zbog njenih postupaka umalo su ona i Willa poginule. Sretna je što
nije u završila zatvoru. Kladim se da se ne bi hvalila da ima osamnaest
godina da se našla ispred suda.“
Willa je prijekorno pogledala Shadea.
„Navratila je u bolnicu kad sam izašla s operacije. Dugo smo
razgovarale dok je Lucky bio s Knoxom. Konačno vjeruje da nisam imala
aferu s Lewisom. Još uvijek ne mogu vjerovati da je to bila Brooke. Nije
mi se činila kao takav tip.“
„Drolje se nikad ne čine takvima.“
Shade je trznuo svoju nogu nazad pogledavši Luckyja.
„Jesi li upravo udario Shadea ispod stola?“ Willa se namrštila na svog
supruga.
„Ne.“
Rider je ušao kroz kuhinjska vrata. „Alec je došao da te vidi Willa.“
Douglas je ušao kroz vrata, imao je skupo odijelo na sebi. Willa još uvijek
nije mogla shvatiti činjenicu da je Angusov majstor tjelohranitelj, bez
obzira koliko joj Lucky puta objasnio. Navodno, Alec je obično bio na
turneji s Mouth 2 Houth. Iznajmio je Evienu kuću jer je mislio da će tamo
imati mir kako bi se mogao opustiti. Angus je živio odmah pokraj pa mu
je povremeno pomagao i Willa jednostavno pretpostavila da je on
Angusov majstor što je Alecu omogućilo savršeno pokriće.
„Bok Doug - Alec.“
„Bok Willa. Navratio sam u bolnicu da te vidim i rekli su mi da su te
ranije otpustili.“
„Željela je otići prije nego joj naplate još jedan dan.“ Rekao je Lucky
kroz zube. „Da si izabrala bolju policu osiguranja ne bi se morala
brinuti.“
„Mlada sam i zdrava. Kupit ću bolju policu kad budemo spremni da
osnujemo obitelj.“ Willa je počela ustajati, „Idem ti donijeti... “
„Ne!“ Alec je pročistio grlo, a zatim snizio svoj ton. „Moram ti nešto
priznati sad kad više ne radim za Luckyja. Mrzim kavu i ne jedem slatko.
Pomalo sam opsjednut zdravom prehranom.“
Willa se snuždila.
„Trebao si mi reći. Mogla sam ti napraviti čaj.“
„Nisam želio povrijediti tvoje osjećaje.“ Nježno je rekao. „Sad kad je
Bridge u zatvoru mogu skinuti ove kile koje sam nabio. Iako će mojim
ljudima faliti besplatni kolači.“
Naš svet knjiga

„I dalje mislim da si mi trebao reći da si mi unajmio tjelohranitelja,“

Willa je kritizirala svog supruga.
„Trebao sam.“ Složio se Lucky. „Ali kao što sam ti rekao, Alec boravi u
Treepointu samo kad nije na poslu kao osiguranje. Uostalom, djelovalo
je. Da te Alec nije pratio taj dan...“ Lucky ju je privukao bliže sebi.
„Nije se trebalo dogoditi tako kako jest. Pazio sam da Bridge ne dođe
po nju, a ne da Willa ne ode kod njega. Kad sam ju pratio, prvo sam
pomislio da žuri dostaviti kolače, ali onda je skrenula prema vidikovcu i
znao sam da nešto nije u redu. Zatim se zaustavila sa strane na cesti i
mislio sam da će se okrenuti nazad. Zato sam se povukao kako bih joj
ostavio prostora, ali kad se nije vratila znao sam da sam zasrao. Hvala
kurcu da sam nazvao tebe i tvoje ljude kad je skrenula.“
„Barem se više ne moramo brinuti zbog Bridgea.“ Rekla je Willa
trljajući Luckyjeva napeta ramena.
„Bar dok ne izađe iz zatvora.“ Smrknuto je rekao Lucky.
„Bez obzira na to, neće ti više stvarati probleme.“ Rekao je Shade.
Willa je vidjela tihu borbu između muškaraca, a onda joj je pažnju
privuklo nešto drugo.
„Je li to moja staklenka za kekse?“ Willa je ustala s Luckyjevog krila i
otišla do pulta kako bi dodirnula staklenu posudu.
„Bliss ju je pronašla na e-Bay i kupila ju za tebe.“
„Moram joj se zahvaliti.“ Willa je treptajima otjerala suze sreće. Nije
bila ona ista, ali probudit će ista sjećanja. Sjećanja su bila ono što joj je
bilo bitno, a ne staklenka.
Willa je primijetila tužne izraze na licima žena i smrknute na licima
muškaraca.
„Što nije u redu?“ Willa je pogledala po prepunoj prostoriji. „Gdje je
Bliss?“
„Vani je traži stan,“ Lucky je konačno odgovorio kad nitko drugi nije.
„Zašto?“
„Glasali smo, izbacili smo je iz kluba. Njeno ponašanje prema tebi je
bila zadnja kap koja je prelila čašu.“
Willa je oprezno prilagodila svoj povez. „Onda glasajte da je ponovo
primite nazad. Ja ne želim biti razlog njenog odlaska.“
Viper je odmahnuo glavom. „Nisi ti razlog. Izbačena je jer je iskazala
nepoštovanje Luckyja tako što je tebe povrijedila. Također je povrijedila
nekoliko žena koje su članice.“
„Jesu li ju žene članice izbacile van?“
„Ne, izbacili su ju isti muškarci koji su je i primili.“
Naš svet knjiga

Willa se zacrvenila kad ju je podsjetio kako se žene primaju u klub.

Mogla je shvatiti zašto je Viper predsjednik. Nije pokazivao žaljenje zbog
odluke koju je klub donio. Njegov čvrst izraz lica također je pokazao da
je čvrsto odlučeno i da se odluka neće promijeniti.
„Nadao sam se da će otići iz Treepointa i početi ispočetka, ali ona želi
ostati ovdje.“
„Zato što su ovdje svi njeni prijatelji.“ Willa se usudila braniti Bliss.
Žena možda i je povrijedila njene osjećaje, ali na kraju je ona izgubila.
Willa se osjećala užasno zbog Bliss. „Kad je Lucky napustio klub ostali
ste prijatelji, nije prestao biti vaš brat. Bliss to isto zaslužuje kao bivši
član. Može i dalje biti vaš prijatelj.“ Pogledala je Jewell, Ember, Stori i
Raci.
„Možda si u pravu Willa. Možemo i dalje paziti na nju, ali ipak održati
distancu između nje i Shadea tako da ona može nastaviti dalje.“ Viper je
pokazao na „slona u sobi“ pravi razlog zašto Bliss nije mogla ostati.
Willa je pogledala u Lily koja je uvrtala svoje ruke dok ih Shade nije
uzeo u svoje. Lily je pogledala u svog supruga, ali po izrazu njegovog
lica vidjelo se da neće popustiti njenoj nijemoj molbi.
Willa je uzdahnula. Beth također nije izgledala sretna s odlukom.
Nijedna žena nije. Međutim, Willa je mogla shvatiti da je na neki način
Viper u pravu. Kad se Lucky viđao s drugim ženama u gradu, bila je
očajna, a nije ni bila s njim. Nije ju čak ni primjećivao. Možda će imati
priliku pronaći ono što drugi parovi imaju kad se preseli u grad.
„Bit će usamljena kad bude živjela sama nakon što je živjela s toliko
ljudi...“ Rekla je Willa dodirujući staklenku za kekse.
Bliss je požalila zbog svog ponašanja inače se ne bi mučila i kupila
drugu staklenku. Willa je podigla poklopac odlučivši da će... oči su joj
zasuzile kad je vidjela da je puna keksića s zobenom kašom i
grožđicama.
Kuhar u njoj ju je ponukao da uzme jedan i zagrize. Zatim se počela
smijati.
“Što je toliko smiješno?“ Lucky joj je prišao i s leđa i omotao ruke oko
njenog struka.
„Ovo su moji keksi. Sigurno ih je kupila u trgovini crkve.“
„Bliss će biti dobro.“ Uvjeravao ju je Lucky.
„Znam da hoće.“ Willa se umorno naslonila na svog supruga i pogled
joj je uhvatio još nešto na pultu. „Je li to novi lonac za sporo kuhanje?“
„Ne.“

***
Naš svet knjiga

Willa je navukla svoje traperice i zakopčala ih. Pogledala je preko sobe

u Luckyja koji je stajao u kupaonici i sušio kosu ručnikom.
„Što nije u redu?“ Zastao je. „Jesmo li povrijedili tvoju ruku u tušu?
Možda bi trebala nazvati Donnu ponovno i reći joj da je prerano da
prestaneš s vježbama?“
„Nosim veličinu 36,“ zadivljeno je rekla. „Nisam nosila veličinu 36 od
srednje škole i dok sam bila zaljubljena u Drakea. Izgladnjivala sam se
cijelo ljeto...“
„Bila si zaljubljena u Drakea? On je puno stariji od tebe,“ prasnuo je
Lucky.
„Smiri se. On nije ni znao.“ Willa se kikotala dok je prilazila ogledalu
na komodi i okretala se.
Ove traperice su joj stajale na dnu ladice. To je bila veličina u koju se
nadala da će stati svaki put kad bi počela s novom dijetom. Njene
traperice veličine 38 su joj bile široke pa je riskirala i probala ove.
„Ne mogu vjerovati. Nisam čak ni promijenila svoj način prehrane.
Vježbam s tobom, ali oboje znamo da mogu izdržati samo dvadeset
minuta. Pitam se kako...“ Willa se okrenula i pogledala u svog supruga
koji se nije zamarao omotavanjem ručnika oko svojih kukova i na
njegovom savršenom tijelu je bilo još kapljica vode koje su ostale na
njegovoj potamnjeloj koži.
„Što?“ oprezno je pitao Lucky.
„Mislim da sam napokon pronašla način na koji ću smršaviti u kojem
uživam.“ Willa se zadovoljno nasmiješila svom suprugu.
„Mislio sam da moraš ići na posao. Zar Lily ne čeka da se vozi s
tobom?“
Luckyjev pogled se suzio kad je njegova supruga polako počela
otkopčavati svoju ružičastu košulju.
„Može se voziti s Ginny.“
Ginny već tri tjedna radi za The Last Ridersime i funkcionira
iznenađujuće dobro. Žene se nisu baš previše pjenile zbog drugih
poslova, svaka je izabrala one koje su mogle raditi.
Willa je pustila da joj košulja padne na pod.
„Trebat ću malo odspavati. Držala si me budnim većinu noći.“ Lucky
je bacio ručnik prema košari.
Willa je zadrhtala kad je krenuo prema njoj hodajući kao što predator
hoda prema svom plijenu. Zadirkujuće je zakoračila unatrag prema
vratima jedan korak dok je svlačila naramenice grudnjaka niz ruke.
Napipala je kvaku i okrenula ju, otvorila je vrata.
Naš svet knjiga

„Gdje ideš?“ Luckyjev glas se utišao.

Willa je osjetila kako se navlažila. Kad god je govorio tim kobnim
glasom postajala je... Willa je odbila pomisliti tu riječ.
Stavila je prst u usta, a zatim ga je zadirkujuće spustila niz obline
svojih grudi.
„Sad si gotova!“ zarežao je.
Willa se okrenula, otvorila vrata, smijala se dok je trčala niz hodnik
gdje se naglo zaustavila.
Moon je sjedio na jednoj od sprava za vježbanje i dizao utege. Willa ga
nije baš često viđala, ali Lucky joj je rekao da je volio putovati između
dva kluba.
Willino lice se zapalilo kad se bajkerov pogled spustio na njene grudi
koje su bile jedva pokrivene njenim grudnjakom. Nijedan muškarac
nikad nije silazio dole prije podneva. Zato je zaigrano otrčala od Luckyja.
Nešto bi se pokrenulo unutar nje kad bi ju lovio.
Willa se okrenula na peti, namjeravala je pobjeći nazad u svoju
spavaću sobu, ali umjesto toga zabila se u Luckyjeva prsa.
„Ulovio sam te.“ Nacerio se, vidjevši njenu neugodu i Moona koji je
sjedio i buljio.
„Mogu li kako pomoći?“ Zbog Moonovog osornog glasa Willa je još
čvršće pritisnula grudi uz Luckyja.
Naslonila se nazad uz zid pokraj perilice i sušilice tako da su joj leđa
bila okrenuta prema Moonu.
„Da, možeš reći Lily da se poveze s Ginny do grada. Willa će
zakasniti.“
„Bilo što drugo?“
Willine oči su se raširile kad je Lucky ispružio ruku prema perilici gdje
je stajala uredno složena odjeća. Willa je sinoć vidjela Winter kako ju
slaže. Kupila je sebi novu odjeću i oprala je. Škare kojima je odrezala
etikete su još uvijek stajale tamo. Uzeo je škare i Willa je progutala
knedlu pitajući se što će...
Kad su joj naramenice naglo popustile dobila je odgovor. Odrezao joj
je grudnjak.
Willa je otvorila usta kako bi vikala na njega, ali on je spustio svoja
usta na njena. Zbog strastvenog poljupca zapetljala je ruke u njegovu
kosu. Lucky je nagnuo glavu nazad, prekidajući poljubac. „Ne, to je sve
što trebam od tebe brate.“
Kad se Lucky okrenuo s rukama još uvijek omotanim oko nje tako da
je bila izvan Moonovog pogleda u hodniku, Willa je gledala u svog
Naš svet knjiga

supruga pokušavajući uhvatiti dah. Osjećaj hladnog metala na njenim

leđima i Luckyjevih usana na njenima probudio je primitivnu reakciju na
opasnost. Njegovo golo tijelo prekriveno tetovažama u kombinaciji s
okrutnosti na njegovom licu natjeralo je Willu da potrči bez razmišljanja
o tome tko gleda.
Luckyjev smijeh nije zvučao dobroćudno, zvučao je grešno, protreslo
je njen već začinjenu želju. Utrčala je u spavaću sobu, bacila je svoj
uništeni grudnjak na pod. Zatim se okrenula, dašćući kad je Lucky
zalupio vrata spavaće sobe.
„Kupit ćeš mi novi grudnjak!“
„Okej.“ Zakoračio je korak bliže.
Kupaonica je bila samo nekoliko metara daleko i njene noge su krenule
u tom smjeru.
„I neće biti na rasprodaji. Kupit ću najskuplji u trgovini.“ Zadirkivala
ga je.
„Jebe mi se koliko je skup. Samo se pobrini da bude crven. To je moja
najdraža boja.“
Kad se Luckyjevo tijelo ukočilo kao da će potrčati prema njoj, Willa se
osjećala kao zec ispred pantere.
„Dobre djevojke ne nose crveno.“ Willa je odmahnula glavom. „To
pobuđuje požudu u muškarcima.“
„Jebeno sigurno pobuđuje u meni.“
Pretvarala se da trči prema kupaonici, ali odmah je osjetila Luckyjev
dah na stražnjoj strani vrata jer je bio toliko blizu. Izbjegla ga je, potrčala
prema krevetu i skočila na njega. Sjela je na koljena i smijala se Luckyju.
„Imam te!“
Lucky se nagnuo, gurao ju dok se nije prevrnula.
„Ne, ja imam tebe, Lucky je otkopčao njene traperice i svukao ih. Kad
završim sa jebanjem bit ćeš veličina 34“ hvalio se.
„Tvoj kurac nema takvu moć da ostane čvrst!“ Willa se smijala kad se
Lucky bacio na nju.
„Moja supruga je rekla svoju prvu prljavu šalu.“
„Nisam!“ viknula je Willa.
„Rekla si kurac. To je zločesta riječ. Tužit ću te.“ Lucky se otkotrljao s
nje, legao na leđa i gledao u strop.
„O Bože, oprosti joj, izrekla je riječ od pet slov...“
Willa se podigla iznad njega i stavila mu ruku na usta. „Hoćeš li biti
dobar? Neću te pustiti dok ne obećaš...“ Willino zadirkivanje je naglo
prekinuto zbog Luckyjevog pozornog pogleda. Idući tren bila je
Naš svet knjiga

preokrenuta na trbuh, dok je rukama pritiskao njene na jastuku pokraj

glave.
Spustio je usne do njenog uha govoreći joj, „Hoćeš li biti dobra zbog
mene?“ Willa se prestala smijati kad je Lucky koljenom razdvojio njene
noge. Pritisnuo joj je dupe svojim golim trbuhom, a njene ruke su
stisnule jastuke.
„Da.“
„Podigni svoje dupe.“
Lucky se podigao s nje i pustio njene ruke. Kad se počela dizati na
laktove, stavio joj je ruku na leđa kako bi ju zaustavio.
„Samo to dupe.“
Willa je zakopala lice u jastuk, željela je vrisnuti na njega da požuri.
Lucky je bio nemilosrdan, natjerao ju je da iščekuje njegov kurac.
Nježno ju je ljubio po leđima. „Jednog dana, kad budeš jako zločesta
ispljeskat ću te svojim nožem.“ Rukom ju je milovao po jednom guzu.
Ta misao je uzrokovala trnce iščekivanja u njenom tijelu. Svako malo
dok su se seksali lupio bi ju po dupetu. Na početku, to bi ju uvijek
uplašilo i umanjilo joj raspoloženje ali s vremenom su joj se počeli sviđati
maleni ubodi bola. Willa je čvrsto vjerovala da treba ispuniti suprugove
potrebe, posebno ako je imala koristi od zadovoljstva koje joj je zamutio
um koje bi pružio zauzvrat.
Lucky je posegnuo prema noćnom ormariću, Willa je okrenula glavu
na stranu da vidi što će uzeti. Srce joj je preskočilo jedan otkucaj kad je
vidjela da vadi kožnu kutiju iz ladice. Kad je odvezao kožnu uzicu i
otvorio poklopac, gledala je kako se njegovi prsti igraju iznad različitog
asortimana noževa. Stali su iznad onog koji je izgledao najmanje opasno.
Nije čak ni izgledao kao nož, izgledao je kao otvarač za pisma s bisernom
drškom.
„Povjerenje, povjerenje, povjerenje.“ Mrmljala je Willa u jastuk.
„Što si rekla?“
„Ništa.“ Promrmljala je Willa.
Osjetila je glatku, bisernu dršku kako joj klizi niz kralježnicu. Klizila je
skroz do njenog guza, a zatim je osjetila kako joj drška trlja klitoris.
Nježno ju je okretao uz klitoris dok ga nije počela moliti da vodi ljubav
sa njom.
„Što si rekla? Ne mogu te čuti,“ zadirkivao je.
„Lucky molim te, trebam te u sebi.“
Lucky je spustio otvarač za pisma nazad na noćni ormarić prije nego je
stavio svoj kurac na njen otvor. U isto vrijeme kad je nabio svoj kurac u
Naš svet knjiga

nju pljusnuo ju je dlanom po dupetu. Willa je zagrizla svoju šaku kako

ne bi vrisnula. Nije željela da Moon čuje ako je još uvijek bio u drugoj
sobi. Željela je da se Lucky pomiče brže, njegovi pokreti su bili tako spori
da je osjetila svaki pokret njegovog kurca. Nije to mogla više podnijeti,
gurnula je svoje dupe prema njemu. Njegov dlan je pljesnuo njen drugi
guz.
„Trebam da se pomičeš brže,“ promrmljala je Willa.
„Onda me lijepo zamoli“
„Molim te, molim te...“
Njegov kurac se zabio do kraja u nju u jednom naletu, a zatim izvukao
iz njene pičkice. Zatim se počeo tako brzo pomicati da ju je doveo do
ludila.
Ljuljala se naprijed nazad dok se on pomicao, ulazeći još dublje u nju.
Ako bi usporila, pljusnuo bi ju. Njena koža je postala osjetljiva, svaki put
kad bi njegov trbuh dodirnuo njeno dupe, njena pičkica bi se stisnula
oko njegovog kurca.
Nije joj dugo trebalo. Njena pička se počela grčiti kad ju je pogodio
orgazam. Nije bila svjesna da vrišti njegovo ime dok nije spustio svoje
usne do njenog uha.
„Sireno, dozivaš me.“ Zakopao je svoje lice u njen vrat kad je počeo
svršavati.
Willa se srušila na krevet, njegovo tijelo je pokrivalo njeno. „Lucky?“
„Da?“
„Ne mogu disati. Je li to normalno?“
Lucky se nasmijao i otkotrljao se s nje. Rukom je nježno masirao njena
leđa. Maknuo joj je vlažnu kosu s lica dok je gledao dolje u nju.
Osmjehnuo se još više.
„Što je toliko smiješno?“
Njegov smijeh je počeo ljuljati njeno samopouzdanje.
Ustao je naginjući se iznad nje i nježno joj poljubio dupe.
„Dobre djevojke nose crveno.“
Naš svet knjiga

„Je li to nova haljina?“

Willa se zavrtjela. Crna haljina do koljena je bila od svilenkastog
materijala zbog čega se osjećala seksi.
„Da. Sviđa li ti se? Beskonačno dugo sam čekala da bude na sniženju.
Dobila sam ju u pola cijene.“ Willa je stala mirno kako bi je njen suprug
dobro pogledao.
„Sviđa mi se.“ Došao je iza nje, gledao je u nju u ogledalu.
Crna haljina je bila jednostavna. Najuzbudljiviji dio na haljini je bio to
što se gornji dio križao preko prsa zbog čega je imala veliki V izrez. Njen
zlatni lančić s križom je davao kontradiktoran izgled između svetice i
grešnice. Spremala se maknuti grešnika iz jednadžbe.
Posegnula je u ladicu, izvukla crni rupčić, stavila ga između grudi.
„Sireno, upravo si ju uništila, ali to je u redu budući da ja ne idem s
tobom i drugim ženama.“ Približio se njenim leđima, rukom je dodirnuo
njen vrat, a zatim ju spustio niže prema dubokom V izrezu.
„Jesi li siguran da ne želiš ići?“ pitala je Willa.
„Ići na proslavu mature Crazy Bitch? Pakao, ne.“
„Neću imati s kime plesati.“ Žalila se Willa.
„Plesat ću s tobom kad dođeš kući. Ako budem plesao pred onim
ženama, možda se neću izvući živ. Još uvijek imam noćne more sa
proslave Bethinog vjenčanja.“
Willa se smijala njegovom izrazu lica.
„Petak večer je. Jesi li sigurna da me želiš ostaviti samog sa ženama?“
„Vjerujem ti.“ Willa je bolje namjestila rupčić.
„Ti si okrutna, okrutna žena. Nosiš li moj novi, crveni grudnjak?“
Lucky je pokušao uzeti rupčić, ali Willa ga je lupila po ruci, i brzo se
odmaknula od njegovog dosega.
„Tehnički, to je moj novi crveni grudnjak i da nosim ga... i
odgovarajuće gaćice,“ zadirkivala ga je.
„Da ne znam da će Shade paziti na vas...“
Willa ga je podrugljivo pogledala.
„Išao bih,“ jadno je završio.
„Shade je baš sladak jer nas vozi.“
Naš svet knjiga

„Radi to samo zato što Lily želi ići, a i zadnji put kad ste išle piti ja sam
te pokupio,“ podsjetio ju je. „Nisam čuo da si meni rekla da sam sladak,“
namrgođeno je rekao.
„Kad idući put bude tvoj red da nas pokupiš, napisat ću si podsjetnik,
Uostalom ja ne pijem a ni Lily. Napila sam se na svojoj djevojačkoj
zabavi samo zato što je Penni začinila limunadu, a ona neće biti tamo
večeras.“
„Hvala Bogu,“ promrmljao je Lucky.
„Čula sam to i nije lijepo, ali slažem se. Ne želim se više nikad osjećati
kao što sam se osjećala iduće jutro. Bilo je užasno.“
Willin mobitel je zazvonio, stigla joj je poruka, Willa ga je uzela i
pročitala je.
„Shade kaže da mrdnem dupe, svi me čekaju.“
„Od kad ti Shade šalje poruke?“ Lucky je pokušao uzeti njen mobitel,
ali ubacila ga je u torbicu.
„Moram ići. Volim te mužu.“
Lucky je izvadio svoj mobitel iz džepa.
„Što radiš?“
„Govorim Shadeu da si krenula.“
Willa je odmahnula glavom zbog suprugovog nezadovoljstva. „Jesu li
ti prsti prekriženi?“
Još uvijek se smijala kad je došla gore. Winter, Beth, Lily i Rachel su
čekale u kuhinji. Pokupit će Diamond u njenoj kući u gradu uz put.
Shadeov izraz lica je bio neutralan kad je izvadio mobitel iz stražnjeg
džepa.
„Žao mi je zbog toga,“ ispričala se Willa, znajući da je Lucky poslao
žestoku poruku.
„Nema problema.“
Pratila je grupu dok su izlazili iz kuhinje, željela se ponovo ispričati,
ali odlučila je da će to pustiti. Shade i Lucky su imali kompliciranu vezu.
Pola vremena su iritirali jedan drugog, a ostatak vremena su čuvali leđa
jedan drugom.
Željela je da Lucky shvati da većinu Shadovog provociranja prema
njemu je u želji da mu pomogne da se oslobodi stresa zbog svog PTSP.
Ako je usredotočen na Shadea nije onda na sebe, a to je na neki način
djelovalo. Shade je shvatio da Luckyja to smiruje. Na psihološkoj razini,
Lucky je trebao Posljednje prave bajkere, njegov razum je ovisio o njima.
Naš svet knjiga

Od kad se vratio Posljednjim pravim bajkerima spavao je bolje, a onih

noći kad nije držao ju je zauzetom. Vodio je ljubav s njom dok se ne bi
dovoljno iscrpio da može spavati. Međutim nije bilo savršeno.
Ponekad, kad bi gledali televiziju ili čitali, vidjela bi tužan izraz na
njegovom licu i znala je da mu nedostaje crkva. Unatoč činjenici da su
redovno išli u crkvu. Novi svećenik je bio dobar, iako malo
nedruželjubiv, ali imala je osjećaj da bi Lucky bio sretniji da je on
svećenik.
Diamond je čekala kad se Shade zaustavio u Luckyjevom Yukonu.
Žene su pričale cijelim putem do Jamestowna. Lily je sjedila naprijed sa
Shadeom, držali su se za ruke.
Njen brak s Luckyjem je bio dobar. Nije mogla tražiti više od svog
supruga ni biti sretnija. Ali morala je priznati da je bila ljubomorna na
vezu između Shadea i Lily. Po pogledima drugih žena u autu nije bila
jedina. Kad su stigli, zabava u klupskoj kući Destrudorsa je bila u punom
jeku. Willa nikad nije bila dobra na zabavama, ali s tako malo muškaraca
opustila se, posebno zato što je bila okružena s toliko puno prijatelja.
Stud i muškarac koji mu je bio sličan sjedili su za šankom i pili pivo.
Shade im se pridružio dok su Willa, Lily i Beth pronašle mjesto za stolom
za kojim su sjedile Sex Piston, Crazy Bitch i Killyama.
„Bilo je i vrijeme da dovučete svoje dupe.“ Crazy Bich je spustila svoje
pivo.
„Žao mi je, kasnila sam jer sam završavala tortu, i trebalo mi je dosta
vremena da se obučem.“ Priznala je Willa.
Crazy Bich je odmahnula rukom na njenu ispriku. „U redu je. Odlično
ti stoji ta haljina. Želiš pivo?“
„Ne hvala. Uzet ću dijetalni sok.“
Killyamina stolica je zagrebla po podu dok je uzimala narudžbu pića.
Willa je posegnula u svoju torbicu kako bi uzela novac.
„Zaboravi. Ovo je klupski bar, ne plaćamo ako nije neko skupo sranje.
U tom slučaju je B.Y.O.B.6 Budući da slavimo večeras, Stud se ponudio
da će se isprsiti i platiti i to.“ Sex Piston je mahnula svojom praznom
bocom prema Killyami.
„Zna li Stud?“ šalila se Crazy Bitch.
„Ne još.“ Sex Piston je ustala, uzela Lily za ruku i njih dvije su otišle
prema plesnom podiju.
Willa je gledala, iznenadila se kad je vidjela kako je Lily opuštena na
podiju. Sex Piston je plesala točno onako kako je zamišljala da će plesati.
Zbog njene senzualnosti bilo joj je drago što je Lucky ostao kod kuće.
Naš svet knjiga

Ostale žene su počele odlaziti na plesni podij dok Willa nije ostala sama
za stolom.
„Zašto ti ne plešeš?“ pitala je Killyama spuštajući pića na stol. Žena
koja je išla iza nje stavila je ostatak na stol. Willi se učinila poznata kad ju
je ugledala pod slabom svjetlošću. Kad se uspravila, Willa je željela otići.
„Bok Jenna.“
Jenna je otišla, a da ju nije ni pogledala.
„Koja buba se uvukla u njeno dupe?“ Zbog Killyaminog ljutitog
mrštenja Willi je bilo još uvijek neugodno.
„Ne voli me. Ona je Luckyjeva bivša djevojka.“
„Nemoj dopustiti da ti ta klupska kurva uništi večer. Diži svoje dupe,“
naredila je.
Willa nije imala izbora. Ustala je na zapovijed žene koja ju je odvukla
na sred plesnog podija.
Willa je provela jednu od najboljih noći u svom životu. Bajkerske žene
su bile tako živahne plesačice da je bilo lako ne osjećati se samosvjesno. S
vremenom se opustila, zaboravila je da je Jenna u klupskoj kući.
Nakon sat vremena uspjela je pobjeći Killyami i Crazy Bitch, koje su
plesale s njom, i vratiti se do stola da se odmori i popije sok.
„Želiš još jedno?“ Pitala je Crazy Bitch dok je sjedala za stol i mahala
da se ohladi.
„Ne hvala.“
„Trebala bi piti ovo što ja pijem.“ Crazy Bitch je gurnula svoje piće
prema njoj.
„Što je to? Ja ne pijem alkohol.“
„To je Long Island ledeni čaj.“ Rekla je Crazy Bitch i krenula uzeti
svoje piće.
„Volim čaj.“
Willi je bilo vruće i bila je žedna, a njen dijetni sok je bio topao i
groznog okusa. Prije nego je Crazy Bitch uzela svoje piće nazad uzela je
gutljaj hladnog pića.
„Ovo je odlično.“ Rekla je Willa.
Crazy Bitch je krenula nešto reći, ali muškarac koji je prišao njihovom
stolu omeo je obje žene.
„Hoćeš li plesati sa mnom večeras Crazy Bitch?“
Žena se nagnula nazad na svojoj stolici, kritički promatrajući zgodnog
muškarca koji je stajao samouvjereno i čekao njen odgovor.

__________________________________________________
6B.Y.O.B- bring your own booze- donesi svoje piće.
Naš svet knjiga

„Calder, nikad neću biti dovoljno pijana da bi plesala s tobom. Zašto

ne pitaš onu kurvu iza šanka da pleše s tobom?“
„Zašto moraš uvijek biti jebena kučka prema meni?“ Čovjek se naljutio
jer ga je odbila.
„Tri razloga Calder.“ Crazy Bitch je podigla jedan prst. „Jer si kurac.“
Podigla je još jedan prst, „Zato što jebeš sve što se pomiče s tim kurcem“
i treći prst se podigao. „Zato što sam se već riješila jednog kurca i ne
treba mi drugi da ga zamijeni.“
Čovjek se okrenuo na svojoj peti.
Crazy Bitch je mahnula svojim prstima prema njegovim leđima, „Bok
kretenu.“
Willa je popila još jedan veliki gutljaj čaja, nije se željela smijati
čovjekovom povrijeđenom ponosu.
„Željela bih da i ja znam tako odgovoriti. Meni se jezik zapetlja i
rasplačem se.“
„Jebeš plakanje. To nikad nije riješilo ni jednu jebenu stvar. Međutim
moja čizma u nečijem dupetu riješila je nekoliko mojih problema.“ Crazy
Bitch je ustala. „Želiš još jedno?“
„Da molim. Moram uzeti recept i napraviti bokal za klupsku kuću.
Sigurna sam da će im se svidjeti.“
„I ja sam, budući da ima...“
„Kučko što si se tako zadržala?“ pitala je Killyama pokazujući joj da se
vrati na plesni podij.
Willa je skočila i otišla plesati s njom.
Tri pjesme kasnije, svi su zagunđali kad je netko ubacio sporu pjesmu
na Play listu. Podij se ispraznio. Willa se spustila nazad na svoju stolicu,
uzela je svoj čaj dok su Lily i Beth sjedale. Shadeu nije dugo trebalo da
dođe i sjedne pokraj svoje supruge. Donio joj je čašu čaja koji je pila.
„Dobrog je okusa zar ne?“ pitala je Lily kad je popila gutljaj.
„Volim čaj. Sex Piston se pobrine da ga ima u baru kad zna da ću
doći.“
„Nadam se da je u redu što je Crazy Bitch dala malo i meni.“
Lily ju je čudno pogledala, „To nije...“
Jenna je spustila pivo pred Sex Piston, Killyama i Diamond koja se
smiješila pokraj Wille. Kad je završila, okrenula se da ode, ali je zastala,
gledala je u Willu s lažnim prijateljskim osmijehom koji nije zavarao
Willu.
„Mislila sam poštedjeti Crazy Bitch gnjavaže da ode do šanka po novo
piće. Kako ide posao Willa?“
Naš svet knjiga

„Dobro.“ Odgovorila je Willa oprezno uzimajući nervozno još jedan

gutljaj svog čaja. Bila je žrtva maltretiranja previše puta da ne vidi što
slijedi. Jenna nije tip osobe koja bilo kome čini usluge. Jedini razlog
njenog dolaska za stol je da se unese Willi u lice.
„Ako želiš mogu ti napisati svoj recept za kremu.“
„Zašto bi željela tvoj jebeni recept? Koliko je teško otvoriti limenku?“
Smijuljila se Crazy Bitch. Što je Jennu još više razljutilo.
„Mora da je jebeno dobra, jer je Lucky rekao da je bolja od Willine kad
ju je lizao s mojih sisa.“
Svi za stolom su se uozbiljili.
Willa je pokušala zadržati bezizražajni izraz lica tako da Jenna ne vidi
koliko ju je povrijedila, ali žena nije završila.
„Lucky je uživao u vožnji onog motora koji je dobio kad se kladio s
Riderom?“
Iako je Willa primijetila da Lucky vozi drugi motor, osim svog
crvenog, ali pretpostavljala je da je to motor od Kluba.
„Mislim da je smiješno kao vrag to što vozi motor koji je osvojio jer se
kladio a Moonom da će prvo voziti tebe.
„Kladio se s Moonom da će se prvo seksati sa mnom?“
„Da. Naravno, obojica su se složili da će te i drugi jebati kad te uvuku
u klub.“
Willa je preko stola pogledala u Shadea i znala je da Jenna govori
istinu. Njen savršeni svijet se zavrtio oko svoje osi.
Tokom svog života Willa je primila puno uvredljivih komentara,
previše da bi ih brojala. Međutim, ni jedan je nije povrijedio do te mjere
kao što je Jennin upravo sad.
Shade je krenuo nešto reći, ali Willa je odmahnula glavom. Nije ga
trebala da ju brani, kao ni jedna druga od žena koje su čule uvredu. Nije
ju nitko trebao braniti, ne više.
„Lucky je možda dobio motor, ali ja sam dobila prsten.“ Willa je
podignula ruku, pokazujući veliki, ružičasti dijamant koji je bio na
njenom prstu.
Jenna se ljutito zacrvenila.
„Jedino što si ti dobila je drugi klub da ga poslužuješ. Ovaj puta bez
plaće, a muškarci se sigurno ne moraju kladiti da bi te dobili. Ne moraju
čak ni pitati zar ne?“
Jenna je krenula uhvatiti Willu za kosu i povući ju sa stolice, ali Willa
je bila spremna na njenu reakciju. Nije prvi puta da su koristili njenu
kosu kao oružje protiv nje.
Naš svet knjiga

Willa se pripremila da izdrži bol prije nego je posegnula za Jennom,

uhvatila ju je za palac i nemilosrdno ga nagnula nazad.
Žena je vrisnula od bola i pala na koljena.
„Barem mi nisi rekla da sam debela ovaj put. Cijenim to.“ Willa joj je
savila palac još više.
„Slomit ćeš mi ruku,“ plakala je Jenna.
„Samo jednu riječ trebaš reći da prestanem.“ Bezosjećajno je rekla
Willa.
„ Oprosti! Žao mi je.“
Willi je bilo zlo od njenog plakanja. Nije ju željela povrijediti, ali
završila je s tim da se prema njoj ponaša kao prema psu sa smetlišta koji
nije očekivao ništa više od mučenja. Samopouzdanje koje njeni roditelji
nikad nisu usadili u nju razvilo se od kako se udala za Luckyja. Možda ju
ne voli, ali dao joj je jedan dar - sposobnost da se suoči sa strahom i da se
zauzme za sebe. To je nešto što će požaliti čim se na vrati kući.
Willa je pustila Jennu, gledala je kako je skočila na noge.
„Pozlit će mi.“ Promrmljala je, stavila ruku na usta i potrčala prema
zahodu.
„Pretpostavljam da ne može podnijeti bol. Boli kao vrag,“ smijala se
Sex Piston.
„Hvala ti što si mi pokazala taj potez.“ Willa je dobacila Killyami.
„Rekla sam ti da će upaliti kad mi je Sex Piston pokazala ćelavo mjesto
na tvojoj glavi“ odgovorila je Killyama.
„Želiš li još plesati? Willa je iskapila svoju čašu pokazujući blijedoj
Jenni koja je izašla iz zahoda da joj donese još jedno.
„Dovraga da, ali misliš li da je sigurno piti bilo što ti donese?“
„Ne planiram piti. Samo sam ju željela još više razljutiti.“
Willa je pratila Killyamu na plesni podij, zastala je samo kako bi čvrsto
pogledala Shadea kad je vidjela da vadi svoj mobitel iz džepa.
„Da ti nije palo na pamet upozoriti mog supruga. Rekao mi je da si
pravi slabić ispod tog tvog vanjskog izgleda. Rekao mi je da si plakao
kad si tražio Lilynu ruku od njega.“ Willa je prekrižila prste iza leđa.
Lily je pogledala svog supruga sa suzama u očima. „Jesi?“ uzdahnula
je. „Nikad mi to nije rekao. To je tako slatko.“
Willa je primijetila, što je Shade postajao ljući, to je postajao sve
neosjetljiviji. Zadovoljno se nasmiješila kad je vidjela da stavlja mobitel u
džep. Nešto od Luckyjeve sreće počelo se prenositi i na nju.
Naš svet knjiga

Lucky je već četvrti puta podigao pogled sa svoga špila karata. „Je li ti
Winter odgovorila na poruku?“
„Nije još.“ Odgovorio je nestrpljivo Viper. „Tek sam joj poslao poruku.
Daj joj vremena.“
„Trebale su doći kući prije sat vremena. Willa mi nije odgovorila na
poruke zadnja dva sata. Shade nije odgovorio... Postajem zabrinut.“
„Siguran sam da su dobro,“ rekao je Viper, bacivši dvadeset dolara na
hrpu.
Lucky je odsutno bacio dvadeset dolara i još dvadeset da podigne
ulog.
„Da ja imam ženu, odgovorila bi mi na poruke.“ Rider je bacio svoj
novac. „Znala bi da bi pošteno platila ako ne bi odgovorila.“
Lucky je pogledao brata s gađenjem. „Kako ti dovraga ikad povališ?“
„Žene me vole.“ Riderov umišljeni izraz lica nije bio ništa drugo nego
izazov Luckyju.
„Reci mi jednu ženu koja te voli,“ sarkastično je rekao Lucky.
„Willa. Ona me voli. Rekla mi je to i upisala me u svoju oporuku.“
Rider mu je odbrusio.
„Nemoj se kurčiti. Ispisati će te idući mjesec.“ Barem se smirila i ne
mijenja svoju oporuku jednom tjedno od kad je Diamond podigla cijenu
svojih usluga. Sada to radi jednom mjesečno.
„Možda, možda ne. Rekla mi je da sam poseban.“
„Jesi. Ostala ti je još samo jedna moždana ćelija od one trave koju pušiš
i ona se bori da preživi. Smatra te mlađim bratom.“ Narugao se Lucky.
„Ne smatra. Uostalom, stariji sam od nje.“
„Kronološki, ne mentalno.“
Rider ga je sumnjičavo pogledao. „Što do kurca to znači?“
Lucky je preokrenuo očima. „Nemam više što reći,“ spustio je svoje
karte na stol, nagnuo se nazad kako bi malo likovao zbog svoje pobjede,
a zatim je ponovno pogledao svoj mobitel.
„Želiš da joj ja pošaljem poruku?“ Ponudio je Rider, vadeći svoj
mobitel.
„Neće meni poslati poruku, zašto bi tebi poslala?“
Rider ga je ignorirao i poslao Willi poruku.
Luckyju je iznenada nešto palo na pamet.
Naš svet knjiga

„Zašto imaš Willin broj?“

Rider nije podigao pogled sa svog mobitela. „Pošaljem joj poruku
nekoliko puta na dan.“
„Zašto šalješ jebene poruke Willi tokom dana?“
„Ne šaljem uvijek ja poruke. Ponekad ona meni pošalje.“
Lucky je odlučio da će malo duže porazgovarati sa svojom suprugom
kad dođe kući.
„Šalje li poruke ikome drugome ovdje?“ Lucky je pogledao svu braću
za stolom koji ga nisu htjeli pogledati. Jedva je pogledao karte koje je
Viper podijelio. Okrenuo se na svojoj stolici, pogledao je Traina za
šankom koji se igrao s Jewellinom bradavicom.
„Šalje li ti Willa poruke?“
„Poslala je nekoliko puta.“
Lucky se okrenuo nazad prema stolu, gledao je u svoje karte i mrštio
se. Nije obraćao pažnju, stavio je prevelik ulog na karte. Pokazao je svoje
karte i popio ostatak svog pića dok se Rider cerio skupljajući svoj
dobitak.
„Opusti se brate samo te zajebavamo. Pretpostavljam da nisam toliko
glup koliko si mislio.“ Mahao je novcem koji mu je upravo odnio.
Zvuk otvaranja vrata je jedina stvar koja je spasila Ridera od toga da
ga prebije.
Shade je ušao s Lily, Winter je ušla ljuljajući se, Beth nije bila u nimalo
boljem stanju, a Diamond i Rachel su izgledale trijezno, ali imale su
stakleni pogled. Willa je ušla zadnja. Kad je otišla izgledala je uglađeno i
elegantno, ali kad se vratila izgledala je neuredno. Kosa joj je bila
raščupana, jedna strana više nego druga. Rubac koji je stavila između
grudi nije više bio tamo zbog čega je njen dekolte bio izložen, a njene
ljepotice je jedva držao na mjestu crveni grudnjak koji je virio.
Druge supruge su prišle svojima supruzima dok je Willa njega
potpuno ignorirala.
Winter je povukla Vipera za ruku. „Umorna sam idemo u krevet.“
„Pila si pivo“ zezao ju je Viper.
„Da, tako je! Idemo.“ Prosiktala je, kimnuvši glavom prema
stepenicama.
„Do...bro.“ Viper je krenuo prema stepenicama sa svojom suprugom
koja je što brže pobjegla iz prostorije.
„Idemo Shade. Stori nas čeka i moram nahraniti Johna.“ Lily je
pokušala odvući svog supruga.
„Idi ti. Želim popiti pivo. Ne trebaš me da bi nahranila Johna.“
Naš svet knjiga

Lily je divlje pogledala supruga prije nego je pobjegla.

Lucky je počeo sumnjati da nešto nije u redu kad je Willa, umjesto da
priđe njemu, otišla do Moona koji je sjedio na stolici, Ember je sjedila na
naslonu i trljala ga rukom ispod majice.
Willa se nagnula na stolicu, stavila je ruke na naslone. Moonov pogled
se spustio, i zinuo je od iznenađenja.
„Knox spremna sam da idemo.“ Diamond je pokušavala nagovoriti
svog supruga da ustane od stola za kartanje.
Povukao ju je dolje na svoje krilo. „Ja nisam.“
„Cash...“ počela je Rachel.
Cash je stavio ruku oko njenih ramena. „Svađalice, izgubio sam
dvjesto dolara večeras, ne idem dok ih ne vratim.“
Lucky je ustao, želio je čuti što njegova supruga govori Moonu.
„Jesi li se ili nisi kladio s mojim suprugom?“
„Nije bio tvoj suprug kad smo se kladili.“ Odgovorio je Moon, nije
mogao podići svoj pogled da ju pogleda u oči.
„Shvaćam.“ Willa se okrenula prema Luckyju s rukama na kukovima.
„Sireno... Ako želiš nešto znati pitaj mene.“
„Nemoj ti meni sireno.“ Čuo je slabašno podrhtavanje njenog glasa.
„Planirao si me dijeliti s Moonom i on nije jedini s kojima bi me dijelio.“
Ni jedna suza se nije pojavila u njenim očima. Jedino što je vidio bila je
povrijeđenost.
„Willa dopusti mi da objasnim.“
„Je li onaj novi motor koji voziš taj koji si dobio u opkladi?“
„Da, ali...“
„Jesi li rekao Jenni da više voliš njenu kremu od moje?“
Lucky je problijedio kad je vidio da je nesvjesno stavila ruku na svoje
grudi. Znao je da joj je rečeno da je ono što je napravio njoj, napravio i
Jenni.
„Da... molim te, poslušaj me...“
„Smijem se ili patim, što radim upravo sad Lucky?“ Prošaptala je.
Zakoračio je prema njoj. „Kladio sam se s Moonom samo kako bih ga
maknuo od tebe. Dovraga Willa, pola grada je zaljubljeno u tebe. Dustin
se ne može maknuti od tebe, Alec je jeo nezdravu hranu zbog tebe, Rider
cijelo vrijeme želi znati što radiš, a Moon se stalno vozi između Ohia i
Kentuckya samo kako bi te vidio. Tako da... da, kladio sam se s njim prije
nego smo se zaručili. Govorio sam sam sebi da to radim da te zadržim
od njega, ali lagao sam sam sebe. Bog zna da sam lagao samog sebe od
trenutka kad sam podigao pogled sa propovijedi koju sam čitao i vidio te
Naš svet knjiga

kako sjediš u crkvi, a sunce te obasjava. Planirao sam oženiti Beth samo
kako bih te sačuvao od Bridgea.“
„Što?“ šokirano je rekla Beth.
„Ne bi mu dopustio da ju ozlijedi kao što ne bi dopustio da tebe
ozlijedi.“ Objasnio je Lucky. „Ali bio sam toliko blizu da puknem da sam
se bojao ako se ne oženim Beth da ću te zavesti. Govorio sam sam sebi da
je ono što osjećam samo dio moje mašte jer sam toliko dugo bio na
tajnom zadatku. Ali nisam to mogao napraviti. Nisam želio svoj prsten
na bilo čijem prstu osim na tvom, unatoč lažima koje sam govorio sam
sebi.“
„Uzeo sam motor i vozim ga, da, ali zato što sam platio Rideru za
njega. Konačno je pristao da mi ga proda.“ Provukao je ruke kroz kosu.
Ovo će biti najteže objasniti.
„Da, rekao sam Jenni da je njena krema bolja od tvoje. Lagao sam i ti
znaš da jesam, ali to nije ono zbog čega si bijesna. Ono što te naljutilo je
to što sam ju isprobao na isti način.“
Njegov glas je postao bolno nježan. „Reći ću ti nešto što ni jednom
muškarcu nije lako priznati. Jedini način na koji sam mogao dodirnuti tu
ženu ili bilo koju drugu je da se pretvaram da si ti ispod mene. To ne
popravlja ništa i poprilično je usrano. Znam, ali to je istina. Sjebao sam
zbog načina na koji sam se ponašao prema tebi od početka. Trebao sam
shvatiti da to što osjećam prema tebi neće nestati. Trebao sam se suočiti s
Bridgeom odavno. Nisam želio još jednu smrt na svojoj savjesti. Ali
najteži dio je ono što mi je Bog pokušavao cijelo vrijeme reći.“
„Što?“ šapnula je Willa.
Lucky je zakoračio naprijed. „Kada sam čuo njegov glas tog dana u
crkvi pogrešno sam razumio. Mislio sam da mi govori da učinim više, da
dam sebe više.“
„Nije?“
„Ne, pokušavao mi je reći da ću imati više. Želio je da shvatim da ću
imati više braće nego mogu izbrojati, da ću imati grad u kojem ću biti i
više nego zadovoljan, da ću imati nekoga koga ću voljeti. Ali više od
svega, pokazao mi je da ću imati više od samo supruge uz sebe. Da ću
pronaći ženu koja će uzeti moju dušu i dati mi svoju. Da ću imati više,
puno više nego što sam ikad očekivao i puno više nego što prokleto
zaslužujem.“
„Pitaj me koliko te volim,“ jedva je izgovorio, moleći se da ga pita.
„Koliko me voliš?“ Ponovila je.
Lucky je raširio ruke koliko god je mogao, „Ovoliko.“
Naš svet knjiga

Willa mu se slabašno nasmiješila, došla je u njegov zagrljaj i on ju je

čvrsto stisnuo.
„Zar stvarno misliš da je njena krema bolja od moje?“
Lucky je zaključio da nikad neće shvatiti svoju suprugu ako je previše
stidljiva da postavi pitanje koje stvarno želi pitati.
„Ne sireno, nitko ne pravi bolju kremu od tebe.“ Iskreno je rekao
Lucky.
„Daj da vidim tvoje ruke.“
Naš svet knjiga

„Jesi li sigurna za ovo?“ Willa je poskočila u kupaonici kad je čula

Luckyjev glas s druge strane vrata.
„Sigurna sam.“ Willa je zvučala čvrsto, ali unutra je drhtala od
nervoze. Nije se bojala Luckyja; samo ga nije željela razočarati. Nije
željela da ispadne lošija od drugih žena s kojima se prije igrao.
„Ako se ne bojiš, zašto ne izađeš?“
„Samo završavam ono što si mi rekao da napravim.“ Lagala je Willa.
Završila je sa tuširanjem i obrisala se alkoholom prije deset minuta.
Stavila je ruku na kvaku. Bog joj pomogao, ako otvori vrata i on bude
imao imalo sličnosti s Jackom Nicolsonom u Isijavanju, zaključati će se u
kupaonicu i vrištati sigurnu riječ koju je morala izabrati.
Polako je otvorila vrata, vidjela je Luckyja naslonjenog na zid spavaće
sobe sa rukama prekriženim na prsima. Nosio je samo traperice, njegovo
lice je bilo skriveno u sjenama spavaće sobe zbog čega je izgledao
opasno. Nije bila sigurna je li to samo iluzija.
Srce joj je zadrhtalo kad je vidjela kolekciju noževa izloženih na
noćnom ormariću s vrčem hladne vode i čašom. Za što je to? Da baci na
nju ako se onesvijesti?
Svjetla u sobi su bila ugašena, a svijeće su prigušeno osvjetljavale sobu.
Krevet je bio raspremljen, čak je stavio plahte od crvene svile.
Willa je stegnula ruke oko ramena svog ogrtač. „Što želiš da
napravim?“ Ugrizla se za usnu, nije mogla maknuti pogled s kreveta.
Luckyjev glasan uzdah je privukao njenu pažnju s nemoralnog izgleda
sobe koji je počeo utjecati na njeno tijelo.
„Willa, zaboravimo ovo. Možemo pokušati neku drugu noć. Smisao
scene je da poveća tvoje uzbuđenje, a ne da te na smrt preplaši.“
„Ne, želim ovo učiniti Lucky. Obećao si.“
Lucky se ispravio od zida i hodao prema njoj. Njegova muževna
ljepota je uvijek potaknula njenu pičkicu da se grči od potrebe,
nadjačavajući njen strah.
Lucky je pružio ruku, omotao svoje prste uz stražnju stranu njenog
vrata. Povukao ju je prema sebi.
„Ako ćemo napraviti ovo moraš mi dati nešto da ti mogu pomoći.“
Willa je žustro kimnula glavom.
Naš svet knjiga

„Koja je tvoja maštarija Willa? Ona u kutu tvog uma o kojoj razmišljaš
kad sanjariš ili kad te jebem?“
Willa je odmahnula glavom. „Ja ne...“
Lucky je uzeo njenu ruku i podigao ju pokazujući prekrižene prste.
„Reci mi sireno,“ Luckyjev glas se produbio prelazeći od zahtjeva na
naredbu.
Willa je okrenula svoju glavu tako da ne vidi njegovu reakciju.
“Gusari.“
„Gusari?“
Kimnula je glavom. „Znaš oni koji nose kožne hlače i prsluke, imaju
tetovaže...“
„Znam što nose.“ Zbog Luckyjevog nježnog glasa pogledala je prema
njemu. „Nisi imala nikakvu šansu, zar ne?“
Odmahnula je glavom jer je shvatila što je mislio. Lucky je bio sličan
gusaru modernog doba sa svojim oštrim crtama lica i tijelom
prekrivenim tetovažama.
„Odmah se vraćam.“ Naglo je napustio sobu i zatvorio vrata za
sobom.
Willa je zapanjeno gledala u pod. Mogao joj je jednostavno reći u lice
da joj se želi smijati, nije morao napustiti sobu da bi se smijao.
Mislila se okrenuti i otići nazad u kupaonicu kad su se vrata spavaće
sobe otvorila i Lucky ušao. Nosio je obični, kožni prsluk.
„Moj ima ambleme. Uzeo sam ovaj koji je Viper kupio za novog
regruta. Kupiti ću mu drugi. Da se nisi usudila reći mi da ćeš pronaći
jedan na rasprodaji ili ću te lupiti po tom tvom dupetu.“
„Nemoj zaboraviti zatvoriti vrata.“ Willa bi obično provjerila jesu li
vrata zaključana kad Lucky nije gledao. Bila je paranoična da bi nalet
vjetra mogao otvoriti vrata i da će pogledati prema gore dok bi vodila
ljubav s Luckyjem i vidjeti nekoliko The Last Ridersa kako promatraju.
„Za minutu, čekam...“
Willa je skoro pobjegla u kupaonicu, ali Lucky ju je uhvatio.
„Povjerenje sireno, sjeti se toga, u redu?
„U redu.“
Lucky je krenuo nazad prema vratima gdje je stajao Rider. Nosio je
crne, kožne hlače, nije imao majicu. Također je samouvjereno držao u
ruci mač koji je svjetlucao.
„Zašto sam morao obući ove hlače? Jedva sam stao u njih. Moram
prestati jesti toliko kolača ili početi više vježbati.“ Nacerio se i namignuo
Willi.
Naš svet knjiga

„Imaš mač?“
„Volim sakupljati različite predmete. Visi na zidu moje spavaće sobe.“
„Izgleda opasno.“ Willa je gledala u dugački, uski mač.
„Da – izgleda zar ne?“ Rider je izgledao sretan jer je mislio da je to
kompliment. Nije bio.
„Odmah se vraćam.“
Willa je gledala kako njen suprug ide do komode gdje je stajala
njegova odjeća. Otvorio je zadnju ladicu i svukao kožne hlače. Bez riječi
je otišao u kupaonicu da se presvuče.
Willa se okrenula prema Rideru.
„Večera je bila dobra.“ Opušteno je rekao.
„Hvala ti.“
„Možeš li idući put ispohavati više pilećih prsa? Razer je pojeo tri,
Shade dva, a ja sam dobio samo jedna. Škrti gadovi.“
„Vidjela sam da si uzeo tri bataka.“ Podsjetila ga je Willa.
„Volim više mesa. Na bataku nema dovoljno.“
Willa je zakoračila korak unazad. „Zapamtit ću to.“
„U redu, počnimo.“ Najavio je Lucky izlazeći iz kupaonice u kožnim
hlačama. „Zatvori vrata Rider.“
Willa je očekivala da će Rider izaći van i zatvoriti vrata za sobom;
umjesto toga, zatvorio je vrata i okrenuo se prema njima s iščekivanjem.
„Willa idi stani pokraj kreveta minutu dok popričam s Riderom.“
Mislila se prepirati, ali sjetila se da ima sigurnu riječ ako joj postane
neugodno. Naravno, nije imala problem s time da vrišti iz sveg glasa.
Oprezno je gledala muškarce kako razgovaraju. Pogledala je prema
dolje, trljajući prste kroz debeli tepih dok je pokušavala čuti što pričaju.
„Spremna?“
Willa je bila ponosna na sebe, oklijevala je tek na sekundu ili dvije prije
nego je odgovorila. „Da, spremna sam.“
Luckyjev izraz lica se promijenio u trenu. Postao je muškarac kakav je
osjećala da je skriven ispod sofisticirane maske. Još ju je više iznenadila i
uplašila Riderova promjena.
Njegov izraz lica je postao hladan i rezerviran kao da je ona ovdje
samo kako bi ga zadovoljila. Izgled je uistinu pristajao razmaženom
bajkeru. Willa nije znala kojeg muškarca bi prvog pogledala, jer su
obojica bili neodoljivi.
Riderova ležerna narav je nestala dok je hodao oko nje i ponovno se
zaustavio pokraj Luckyja.
„Tvoj brod je sad moje vlasništvo, isto kao i ti.“
Naš svet knjiga

„Ne, nisam.“ Promrmljala je Willa.

„Što si rekla?“ Luckyjev glas se spustio do smrtonosne razine zbog
čega su joj doslovno prošli trnci uz ruke, i ako ne griješi imao je blagi
francuski naglasak. „Moje ime je kapetan Francas Le Danc. Ovo je moj
osobni pomoćnik John Donnelly.“
Willa nije mogla odoljeti, a da ponovno ne pogleda Ridera. Nikad do
sad nije obraćala pažnju na njegovo tijelo. Bio je samo malo niži od
njenog supruga, ali bio je teži. Nije bilo ni traga ležernog prijatelja s
kojim se navikla družiti.
„Jesi li me čula?“
„Um, do. Rekla sam ne. Ja nisam tvoje vlasništvo.“
„Ne. Miči. Se.“
Lucky je uzeo mač od Ridera, s lakoćom je prerezao remen Willinog
ogrtača. Kad se njen ogrtač razdvojio vidjela se njena pidžama, Lucky je
spustio mač i prošao joj iza leđa. Skinuo joj je ogrtač, prvo jedno rame, a
zatim drugo dok je ogrtač padao na pod.
Willa je osjetila kako se Riderov pogled spustio na njene crvene hlačice
od pidžame i crvenog topa. Nije se vidjelo više kože, izgledalo je kao da
je nosila kratke hlačice i top. Bez obzira na to, Willa se osjećala
samouvjereno ispred Ridera zbog svojih oblina. Prisilila se da ga
pogleda, kad joj je namignuo, opustila se.
Rider joj je bio prijatelj, zbog njegovog opuštenog stava osjećala se
ugodno na neki čudan način.
„Kako se zoveš curo?“ Riderov glas je bio grub dok su njegove oči boje
tekućeg srebra klizile po njenom tijelu.
„Willa...“
Lucky je podigao obrvu. Willa je slegnula ramenima. Kakva je zabava
u maštariji ako ne može biti svoja, malo droljastija i smotanija? Čvrsto je
izbacila majčin glas iz glave.
„Poričeš li da si moje vlasništvo?“
„Da.“
„Ne ostavljaš mi izbor, pokazat ću ti tko je tvoj gospodar.“
Prije nego je Willa uspjela trepnuti bila je prebačena preko Luckyjevog
ramena i odnesena preko sobe, potom spuštena uz zid. Lucky joj je
zgrabio jednu ruku, podižući je iznad njene glave gdje su visjele dvije
slike. Sad su tamo bile dvije kuke koje su izgledale kao da su ih
bušilicom učvrstili u zid. Lucky je otišao do komode i otvorio ladicu.
Izvukao je dva lanca s lisicama na jednom kraju. Dao je jedan Rideru.
Naš svet knjiga

Zatim su dvojica muškaraca zavezali njena zapešća i podigli ih iznad

njene glave. Bila je lancima vezana uz zid.
Lucky i Rider su zakoračili korak unazad, gledajući svoje djelo.
„Tko je tvoj gospodar?“ Ponovo je pitao Lucky.
Ovaj puta Willa je tvrdoglavo šutjela. Ništa dobro ne bi proizašlo iz
toga kad bi mu odgovorila ono što je bila u iskušenju da kaže.
Lucky je pročitao tvrdoglavu odlučnost u njenim očima.
„Ona je vatrena cura, nije li?“
„Slomi ju kapetane,“ rekao je Rider i otišao do noćnog ormarića kako
bi uzeo dva šala i nož opakog izgleda. Izgledao je oštrije od ičega što ona
ima u kuhinji.
Rider se vratio nazad, dao je Luckyju jedan šal i uzeo mač od njega
prije nego mu je dao nož.
Willa je gledala kako Lucky trzajem svog zgloba reže šal na dva dijela
koji su lagano lepršali prema podu.
Rider je tad dao drugi šal Luckyju koji je izgledao deblje i bio je crn.
Svezao joj ga oko očiju, blokirajući joj pogled na njih.
„Sad ju imam pod kontrolom. Idi oribaj palubu.“ Čula je kako je
naredio Rideru.
Soba je utihnula. Pomislila je da čuje šuškanje, zatim glasan uzdah
prije nego su se vrata zalupila. Zatim je čula u daljini kako je brava
kliknula. Willa se opustila uz zid, osjećajući da je Rider otišao.
Luckyjev glas s francuskim naglaskom joj je šapnuo na uho. „Nemoj
izgledati tako zadovoljna sama sobom. Kako znaš da je stvarno otišao?
Možda stoji pokraj vrata i čuva ih od ostalih članova posade koji žele
ukrasti prelijepu ženu koju sam zarobio.“ Njegove riječi su bacile sumnju
na činjenicu je li Rider stvarno otišao. Njene strahove je smirilo samo to
što dobro poznaje svog supruga. Plus, dobio je bodove jer ju je nazvao
prelijepom.
„Ne miči se. Ostani potpuno mirna.“ Ponovno je naredio.
Willa je zadržala dah. Brzo je učila da kad bi joj naredio da se ne miče,
ona je znala da nešto reže. Osjetila je tupu stranu noža na svojoj koži dok
je rezao prema gore, odvajajući traku na njenom ramenu. Sekundu
kasnije osjetila je kako je i druga prerezana i top joj je pao oko struka.
Tupa strana noža klizila je uz njenu nogu prije nego je odrezao hlačice s
njenog tijela. Trbuh joj je zadrhtao kad je osjetila oštricu na sebi dok su
ostaci njenog topa pali dolje. Willa je otpustila dah koji je zadržavala.
„Kapetane Francois, dugovat ćeš mi novu pidžamu i ogrtač.“

***
Naš svet knjiga

Lucky se nacerio, sretan jer nije mogla vidjeti njegovu zabavljenost.

Tiho se okrenuo i otišao do noćnog ormarića i zamijenio oštri nož prije
nego je izvadio drugi koji je satima oštrio kad je kupio novi set noževa.
Bacio je set koji je koristio na drugim ženama. Ni jedna oprema koju je
koristio na drugim ženama neće nikad dotaknuti kožu njegove supruge.
Izvukao je drugi nož koji je bio potpuno isti onome kojeg je vratio
nazad, osim jedne razlike. Koristio je kožni podmetač kako bi otupio
oštricu. Provjerio ju je desetak puta ranije, ali sve jedno je kliznuo
oštricom preko svog dlana kako bi bio siguran da je potpuno tup i da
nema krivina na metalu koje bi ogreble njenu kožu.
Uzeo je upaljač i stavio ga u svoje uske kožne hlače. Rider nije jedini
koji treba prestati jesti Willine kolače.
Tiho je prišao Willi i skinuo povez s očiju. Willa je uzdahnula kad je
vidjela da je uzeo upaljač i držao ga ispod oštrice nekoliko minuta.
Okrenuo je nož, grijao ga je i s druge strane okrećući nož. Zatim je Lucky
spremio upaljač nazad u džep prije nego joj je slobodnom rukom ponovo
navukao povez za oči.
Tiho ponovno se odmaknuo. Posegnuo je u čašu s hladnom vodom,
izvadio nekoliko kockica leda i stavio ih u usta. Prije nego je stavio nož u
hladnu vodu izvadio je drugi otupljeni nož koji je stavio tamo prije nego
je Willa izašla iz kupaonice. Prešao je nožem preko svog dlana, osjetio je
hladni metal. Prešao je preko sobe do Wille i počeo pokazivati svojoj
supruzi koliko točno će biti senzualna njegova igra s noževima.
„Ne miči se.“
Willa se napela. Čuo je kako joj dah ponovno zastao kad je pritisnuo
otupljenu oštricu noža uz njenu dojku, gledao je kako voda, koja je ostala
na nožu miluje njenu kožu dok je klizila prema dolje. Stvarala si je put
do njenog trbuha i zastala na brežuljku njene pičkice.
„Mokra si za mene, nisi li sireno?“
„Da.“
Lucky je kliznuo svojim prstom preko vlažnih usana njene pičke
trljajući njen vlažni klitoris prije nego je maknuo svoju ruku. Sagnuo je
svoju glavu i uzeo njenu krutu bradavicu u svoja usta i trljao ju svojim
hladnim jezikom. Zasiktala je kad ju je ponovno usisao. Lucky je prešao
vrhovima svojih zuba preko njene hladne bradavice.
Njegov prst se vratio na njenu pičkicu, ponovno ju trljajući. Dlanom je
pritisnuo njen klitoris. Promijenio je položaj, prešao je na drugu dojku.
Usisao je njenu drugu bradavicu u svoja usta, zadirkujući vrh dok nije
stajao uspravno, čvrsto izbočen. Koristeći svoj jezik pritisnuo je njenu
Naš svet knjiga

bradavicu uz svoje nepce dok nije osjetio kako joj koljena klecaju, zatim
je zakoračio unazad.
Koristeći tupi vrh noža crtao je linije na njenom bedru, preko njenog
trbuha gledajući kako joj se koža naježila.
„Je li to od želje ili straha?“ Willa je polizala svoju donju usnicu
„Želje.“
„Tko je tvoj gospodar?“
„Ti si.“ Prostenjala je Willa izvila je kukove pokazujući mu da želi
nazad njegove ruke.
Dat će joj više nego što je očekivala.
Otkopčavajući svoje hlače, oslobodio je svoj bolni kurac, zatim je
svojom nogom, u čizmama, razdvojio njene noge i stavio svoj kurac na
njen mokri otvor. Žestoko se zabio u nju. Zakopao je svoje lice u njene
grudi dok je njegov kurac klizio u nju kao da preklinje više. Dao joj je
svaki centimetar koji je imao, podižući se na vrhove svojih čizama kako
bi joj dao više nego što joj je dao ikad prije.
Njene noge su se podigle, omotale su se oko njegovog struka dok ju je
jebao kao gusar koji je željela da bude. Nije bio grub s njom, ali nije bio ni
nježan, pobrinuo se da se koža njegovih hlača trlja uz njena bedra. Kožni
prsluk je grebao uz njene osjetljive bradavice.
„Svrši sa mnom sireno. Pokaži mi da možeš održati moj krevet toplim
u hladnim noćima na moru i služiti svim mojim potrebama koje želim od
tebe.“
„Francois!“ Vrisnula je Willa kad je orgazam pogodio njeno tijelo
rastegnuto na metalnim lancima.
Kad je vidio erotični intenzitet na njenom licu Lucky je svršio,
utiskujući svoj orgazam u svoju suprugu dok su njeni vriskovi ispunili
sobu.
Kad su se oboje prestali tresti i Lucky se nije osjećao kao da će mu
koljena popustiti od ekstaze koju je upravo doživio, odvezao je Willu s
lanaca i skinuo joj povez s očiju.
Uperio je nož prema njoj. „Oslobađam te samo zbog zadovoljstva koje
si mi priuštila. Naljuti me i ponovo ću te staviti u lance dok ne budeš
preklinjala da te pustim.“
„Je li to prijetnja ili obećanje?“ Izazivala je Willa dopuštajući mu da ju
privuče bliže sebi, a zatim je spustila svoju glavu na njegovo rame.
„Obećanje.“
„Volim te mužu.“
Naš svet knjiga

„Volim te ženo. Idemo se istuširati. Onda ću ti pokazati kakav je

osjećaj ovih plahti na osjetljivom dupetu.“
Willa je hodala prema kupaonici, a zatim se okrenula dok je on
stavljao svoj nož u kožnu futrolu.
„Kad drugi puta napravim kremu možda ti dopustim da uzmeš
malo.“

***

„Je li Willa dobro?“ pitala je Lily kad su Shade i ona ušli kroz
sporedna vrata. John se meškoljio u rukama svog oca. „Skoro nas je
pregazila s onim kutijama što je nosila.“
Luckyju su se usne trznule. „Dobro je. Kasnila je da pomogne Ginny
pripremiti sve za vjenčanje Forrestovih, a ona mrzi kasniti.“
„Nije mi tako zvučalo.“ Shade se sagnuo i stavio Johna u njegovu
stolicu za hranjenje. Trebalo bi izgledati kao da joj nije mjesto u
motorističkom klubu, ali začudo nije izgledalo. Lucky se molio da jedno
od njegove djece iduće sjedi u toj stolici.
„Mrmljala je nešto o vražjim gusarima.“
Lucky je osjetio Shadeov upitni pogled dok je Shade točio kavu sebi i
Lily. Lucky je uspio održati neutralan izraz lica, ali Rider je sjeo i mrko
gledao.
„Svi izgleda imaju loš dan.“ Shade je sjeo za stol gledajući u Ridera.
„Što je tebi? Netko je ukrao jedan od tvojih motora?“
„Je li Rider ljut jer nije dobio jedan od onih kolačića koje je Willa
nosila?“ pitala je Lily.
„Upravo to.“ Lucky se smijao namrgođenom bratu.
„Idem pronaći Jewell. Reci Willi da je bolje da vidim one njene
bombone s maslacem od kikirikija kad siđem na večeru.“ Rider je ustao
ljutito i htio je otići, ali ga je Shadeov glas zaustavio.
„Jewell je na poslu kao i ostale žene. Nisu svi uzeli dugu pauzu za
ručak kao ti i Lucky. Što god da te muči morat će pričekat popodne, dok
ne završe s poslom.“
Zbog Riderovog izraza lica Lucky se napeo. Brat nije često gubio živce,
ali kad je Willin ispad je izgledao kao tornado u boci, u usporedbi s
Riderom. Kad bi Rider poludio to je izgledalo kao uragan, ostavljajući iza
sebe uništenje koje je trebalo danima čistiti.
„Reci Willi da joj je bolje da stavi više maslaca od kikirikija u moje
bombone.“ Zarežao je Rider. Izašao je iz kuhinje, za njim su se vrata
ljutito ljuljala.
Naš svet knjiga

Lucky nije imao vremena da se opusti, Lily su usta još bila otvorena
kad je Rider uletio u kuhinju, prišao pultu i uzeo mač koji je ostao.
Osvetoljubljivo je pogledao Luckyja prije nego je napustio prostoriju,
vrata su se ponovno zaljuljala.
„Je li to bio mač?“ Lily je glas drhtao od straha.
„Ne,“ Shade i Lucky su odgovorili istovremeno.
Soba je bila tiha, čuo se samo John koji se igrao s malim motorom
kojeg mu je Shade dao.
Lucky je pročistio grlo, načinjući temu koja je mučila njegovu savjest.
„Razgovarao sam s Beth prije nekoliko dana, ali nisam imao priliku
razgovarati s tobom. Nikad se ne bi oženio s Beth ako...“
Lily je podigla ruku i prekinula ga je u pola rečenice. „Ja sam htjela
ostaviti Shadea kad mu je Brooke prijetila. Ne mogu ni zamisliti kako si
živio tolike godine s Bridgeovim prijetnjama. Ti si spojio Razera i Beth.
Poznajem te i ti nikad ne bi napravio nešto zbog čega bi Beth bila
nesretna kao što sam uvijek znala da ćeš ponovo biti moj svećenik.“
Sretno je rekla Lily.
„Stvarno? A kako si to znala? Ni ja to nisam znao?“ Zajedljivo je rekao.
„Nikad nisam izgubila vjeru,“ jednostavno je rekla. „Uvijek si bio tu za
mene čak i kad si napustio crkvu. Dao si sebe svima u gradu. Pokrenuo
si humanitarnu akciju da se spasi nogometno igralište, išao u bolnicu dva
puta tjedno kako bi posjetio bolesnike i ako je netko izgubio nekog
bliskog ti si bio prvi uz njih. Ti si organizirao čišćenje grada i pomagao u
popravljanju razrušenih domova nakon oluje. Biti svećenik je više od
toga da samo stojiš pred oltarom; biti svećenik je kad stojiš uz svoje
župljane kada te trebaju. Uvijek si bio tu kad god sam te trebala, ne samo
kao svećenik već kao i prijatelj.“
Lucky je spustio glavu i gledao u pod. „Lily kad sam otišao iz crkve,
radio sam stvari koje ni jedan svećenik ne bi trebao raditi...“
„Rimljanima 12:2 ´Ne izjednačujte se s ovim svijetom, nego se promijenite
obnovljenjem svojega mišljenja.´ Trebao si vremena da shvatiš što je Bog
naumio za tebe.“
Lucky je pritisnuo korijen svog nosa kako bi se sabrao. Lily je s jednim
citatom izliječila posljednju otvorenu, sirovu ranu u njegovoj duši.
Kad je bio siguran da se neće slomiti pred Shadeom, prišao je Lilynoj
stolici, sagnuo se i uzeo njenu ruku.
„Imaš dušu anđela, znaš li to?“
Lily je gledala dolje u njega, njene oči su se napunile suzama. „Shade
mi to cijelo vrijeme govori.“ Njen vražji osmijeh je bio prelijep.
Naš svet knjiga

Lucky se tiho pomolio jer je dovoljno sretan da ima ovu prekrasnu

ženu u svom životu.
„Tvoja vjera ti je dala snagu kad si je najviše trebala Lily. Ne znam
nikoga tko ima dušu toliko lijepu i punu ljubavi.“
Lily ga je nježno pomilovala po obrazu. „To znam.“
Lucky je vidio da se Shade napeo, ali prije nego je uspio bilo što reći
čuo je vrata kako se otvaraju, okrenuo se i vidio Willu.
„Zaboravila sam ključeve.“
Lucky je ustao kad je Willa otišla prema elementu izbjegavajući njegov
pogled.
„Otpratit ću te do tvog kombija.“ Hrapavo je rekao prateći ju van.
Bili su na pola puta kad ju je uhvatio za ruku i zaustavio.
„Willa ono što sam rekao Lily...“
„Stani, da se nisi usudio da se povučeš od onoga što sam bila
blagoslovljena da vidim zato što misliš da će to povrijediti moje osjećaje.
Bilo je prekrasno.“ Willa je obrisala suzu koja se zalijepila na njenu
trepavicu. „Ne želim znati što je sve Lily morala pretrpjeti u svom
životu. Išla sam u školu s njom i nije bilo dana kad nisam vidjela bol u
njenim očima.“ Naslonila je glavu na njegova prsa. „Iskreno, ne znam da
li bih mogla zadržati svoju vjeru kao ona. Molim se Bogu da nikad ne
saznam. Ona je jača nego što bih ja ikada mogla biti.“
„To nije istina.“ Odgovorio je Lucky.
„Istina je. Slaba sam Lucky.“
„Ne želim više čuti da to izađe iz tvojih usta. Ti si jaka Willa.“ Lucky si
nije mogao pomoći, nasmijao se. „Sireno, uspjela si uplašiti The Last
Riderse da naprave točno ono što ti želiš. Nismo morali izvlačiti kazne iz
vrećice s kaznama tjednima, jer se svi boje da te ne raspizde.“
„To je samo zato što ne žele da ih izbrišem iz svoje oporuke.“
„Ne, to je zato što ne žele da ih isprašiš.“
Willa se nasmiješila, odmahujući glavom prema njemu. „Ne mogu
vjerovati da sam ih se toliko bojala.“
„Ne bojiš se više?“
„Ne, sad ne mogu zamisliti život bez njih.“
„Dobro, jer me je Viper pitao da te zamolim za uslugu.“
Sretno ga je pogledala. „Što?“
„Želio je znati može li mu tvoja tvrtka dati popust na komplet guma.“
Willa je problijedjela. „Moram ti nešto priznati. Ne proizvodimo
gume.“
Naš svet knjiga

Lucky ju je zagrlio i zavrtio u krug, njegovo srce se ispunilo radošću.

Nije više gledao sve oko sebe kako žive svoj život dok je on bio zarobljen
i samo je promatrao. Umjesto toga, imao je svoj dio raja. Bio je točno gdje
je trebao biti u ovom trenutku svog života. Sa svojom ženom u svom
naručju. Usamljenost i tuga su bili uspomena koja je blijedila.
Od onog trenutka kad je podigao pogled sa svoje biblije i vidio Willu,
nije imao drugog izbora nego da ju voli. Nikakvog izbora.
Naš svet knjiga

„Objasni mi zašto si željela večeras praviti kolače.“

Willa ga je umorno pogledala, „Zato što sam bila raspoložena da
pečem.“
„Ne izgledaš mi kao da si raspoložena da pečeš. Izgledaš mi više
raspoložena da udariš nekoga.“ Lucky se naslonio na kuhinjski element,
pio svoju kavu i gledao svoju ženu kako oprezno stavlja svoje kreacije na
toranj od kolačića.
„Kad ovo završim mogu se opustiti.“ Stavila je zadnji kolačić na vrh,
zakoračila korak unazad kako bi kritički pogledala svoje djelo.
„Želiš li da isprobam tvoju kremu?“ zezao ju je Lucky.
„Ne, nije ti dopušteno da probaš moju kremu dok se ne prestanem
ljutiti na tebe.“
„Mogao bih se zakleti da mi sinoć nisi izgledala ljuta kad si svršila na
mom kurcu.“
Osvetnički mu se nasmijala. „Rekla sam Shadeu da si rekao kako je
plakao dok je tražio dozvolu da se vjenča sa Lily.“
Lucky se ispravio, „Nisi.“
„Jesam.“ Willa je obrisala ruke kuhinjskim ručnikom, a zatim ga
uredno složila. „Vratiti će ti to. Znaš to, zar ne?“
„Poprilično dobro podnosiš buduću smrt svoga supruga.“
„Neće te ubiti.“ Otišla je do pećnice i izvukla veliku tepsiju s mesnom
štrucom koju je napravila i stavila je na štednjak. „Barem mislim da
neće.“ Lucky je gledao kako ide do dva lonca za sporo kuhanje koji su
stajali na elementima, promiješala je sadržaj oba lonca.
„Sireno znam da članovi kuba puno jedu, ali ti si skuhala dovoljno
hrane da nahraniš vojsku.“ Lucky je gledao ogromnu količinu hrane koja
je stajala na elementima kuhinje. Beth je također pomagala, napravila je
voćnu salatu koju je gurnula niz element.
„To je to. Gotove smo.“ Willa je pogledala na svoj sat, „i to tri minute
ranije.“
„Što...“ zbog zvona na ulaznim vratima Lucky je podigao obrvu prema
dvije žene koje su nešto očito očekivale.
Viper je otvorio vrata kuhinje. „Imaš društvo.“
Naš svet knjiga

Lucky je znatiželjno pogledao svoju suprugu i bilo je očito da zna tko

je došao da ga vidi. „Bolje da nije Diamond. Obećala si da nema oporuka
barem šest mjeseci.“
„Nije Diamond.“ Rekla je gurajući ga kroz vrata.
Lucky je ušao dublje u prostoriju i vidio skupinu ljudi koje nikad nije
očekivao da će vidjeti. Soba je bila prepuna župljana. Bila je tolika gužva
da su se ljudi poredali na stepenicama i svi The Last Ridersi su bili
poredani uz sva četiri zida, nosili su svoje prsluke.
„Što se događa?“ pitao je Lucky.
Angus Berry je prišao i stao ispred njega, a ostali đakoni su se poredali
iza njega.
„Došli smo te pitati da se vratiš i ponovno budeš naš svećenik.“
Luckyja je gubitak crkve pogodio duboko u dušu, ali nije se mogao
vratiti tom životu zbog kojeg bi izgubio svoj razum.
Lucky je pročistio svoje grlo „Ne mogu...“
Prije nego je mogao nastaviti Angus je podigao ruku.
„Poslušaj nas prije nego odlučiš. Kad si se vratio u crkvu rekao si nam
koliko voliš biti svećenik, je li to istina?“
„Da. Nikad nisam lagao o svojoj ljubavi prema crkvi ili prema Bogu,
samo o svojoj nemogućnosti da živim život kakav bi svećenik trebao
živjeti.“
„Crkva koja prihvaća i otvorena je prema svim kršćanima, nema
toliko stroga pravila o načinu na koji bi trebao živjeti. Mi biramo kako
ćemo živjeti zar ne?“ Bijele obrve Angusa Berrya su se podigle.
„Da...“ složio se Lucky, gledajući u lica koja ga okružuju.
„Glasali smo da više nećemo biti baptistička crkva već ne
dominacijska. Vrijeme je da taj tvoj rat u kojem se boriš završi i da se
vratiš doma.“
Lucky se borio sa stezanjem u prsima koje je postajalo sve jače. „Što to
govorite?“
„Govorimo ti da ne možemo sjediti i slušati još jednu dugu, razvučenu
propovijed od umišljenog svećenika koji ne bi shvatio božje riječi kad bi
Svemogući osobno sišao i objasnio mu. Ne očekujemo ništa od tebe osim
onoga što si radio zadnjih nekoliko godina. To je da budeš tu kad te
netko od nas treba i da nam dam pomogneš bolje shvatiti Boga dvije
večeri i jedno jutro tjedno. Zauzvrat, obećavamo da nas neće biti briga
hoćeš li piti pivo ili voziti taj svoj motor gore - dolje niz ulicu.“
„To nije ništa što i mi ne radimo,“ promrmljala je Myrtte. „Pa osim
motora. Prestari smo za to.“
Naš svet knjiga

Lucky se nasmijao. „Jeste li svi sigurni?“

„Da. Već smo brbljivcu rekli da je gotov. Nije to baš kršćanki prihvatio,
ali kao što smo rekli, nećemo osuđivati drugog čovjeka. Iako moram
priznati da je to teško ne napraviti kad vidim da uzima dvadeset dolara
iz posude s lemojzinom svake nedjelje.“
“Bili bismo sretni kad bi mogli poželjeti dobrodošlicu nazad u crkvu,
tebi i Willi svećeniče Dean.“ Progovorila je Myrtte, pružajući mu njegovu
Bibliju koju je Willa zacijelo donijela gore.
Njegova supruga je znala što će župljani pitati i pripremila je gozbu
kako bi proslavili. Njegova supruga je također znala što će odgovoriti.
Posegnuo je iza leđa i uzeo Willinu ruku, povukao ju je pokraj sebe kad
su svi u prostoriji pognuli glave.
„Nebeski Oče, hvala ti što si mi dozvolio da ti služim, jer si mi dao ne
samo Willu, koju ću ostatak svog života cijeniti kao svoju suprugu već i
sveti dom gdje možemo dijeliti svoju ljubav prema tebi i drugima.
„Ivan4:18 ´Nema straha u ljubavi.´ Pokazao si mi da se ne moram bojati
da ću izgubiti svoj put. Tvoja ljubav će uvijek osvjetljivati moj put, nositi
me kad se spotaknem i dao si mi Willu da hoda sa mnom dok ne
pronađemo naš put kući i Tebi. Amen.“
Lucky je pogledao preko prostorije prepune svih koje voli, njegova
ruka se stisnula oko stare Biblije koju je držao. Njegov otac mu je ostavio
tu Bibliju i on će ju ostaviti svome sinu.
Willa se naslonila na njega i obrisala suzu, dijelila je svoju ljubav i
sreću s njim bez riječi. Nikad ne bi bio zahvalniji nego što je u ovom
trenutku. Lucky se ukočio, okrenuo se da se uvjeri da Shade ne stoji iza
njega. Mogao se zakleti da je čuo, „Nema na čemu.“
Naš svet knjiga

„Zašto nisam iznenađen što te vidim?“

Lucky se okrenuo na Bridgeov zajedljiv komentar dok su ga uvodili u
Knoxov ured. Knox je gurnuo svog zatvorenika u ured i zatvorio vrata
iza sebe. Ostavio je Luckyja i čovjeka kojeg se svim snagama kontrolirao
da ne ubije.
„Ako očekuješ od mene da...“
„Začepi Bridge. Završio sam sa slušanjem sranja koje izlaze iz tvojih
usta. Došao sam iz samo jednog razloga, da ti kažem da Willa odbija
podnijeti tužbu protiv tebe. Neće ni Sissy; ona misli da je zaljubljena u
tebe.“
Na Luckyjev zgađen izraz lica Bridge se počeo braniti. „Nisam ni
dodirnuo tu djevojku. Samo sam joj dao sobu u kojoj će spavati dok se
skriva od svih. Htio sam ju samo iskoristiti kako bih došao do Wille.
Nisam ju mislio baciti, ali grizla me kao luda. Njena ju je obitelj već
dovoljno sjebala.“
„Treba savjetovanje, što joj je Willa htjela pružiti, ali odbila je. Sad je
spremna, pa se nadam da će joj pomoći. Ako ne, ići će istim putem kao
njena majka i ujak, i neće moći nikoga kriviti osim sebe.“
„Zašto me Willa neće tužiti? Mislio sam da će biti bijesna jer je Sissy
umalo zaronila niz onu liticu.“ Lucky je vidio žaljenje u Bridgeovim
očima koje nikad neće izreći. Čovjeku kojeg je nekad volio kao brata i
koji je spasio bezbroj života zacijelo je bilo teško nositi se s time da je
umalo, ne namjerno uzeo nevin život.
„Zato što vjeruje da ćeš shvatiti da su ih tvoja djela umalo koštala
života. Moli se da je što si umalo uspio u tome otvorilo tvoje oči da
shvatiš kolika je cijena tvoje osvete.“
„Vidim da ti ne misliš isto.“
„Ne, ne mislim. Zato sam ovdje.“ Lucky je okrenuo leđa Bridgeu, nije
ga više mogao gledati. Razgovor o tome kako je umalo izgubio Willu, a
da ne zatuče Bridgea testiralo je njegovu odlučnost.
„Na našoj zadnjoj turi Evie je bila povrijeđena, a ljudi koji su bili
odgovorni za to ne samo da su je skoro ubili već su se potukli s Leviem,
Evienim zaručnikom. Kad su trebali ići na vojni sud izgledalo je kao da
će se izvući. Shade i ostali iz voda bili su spremni da ubiju kretene prije
nego je suđenje završilo. Jedan od glavnih napadača je bio general koji se
Naš svet knjiga

izvlačio na svoj čin. Bila je Eviena riječ protiv četvorice muškaraca.

Levieva smrt je već bila proglašena kao nesreća, tako da su braća željela
krv. Znao sam da je samo pitanje vremena prije nego ih Shade ubije,
izgubi svoju karijeru i provede ostatak života u vojnom zatvoru.“
„Pretvarao sam se da sam pijan i započeo sam tuču u barakama.
Strpali su me u zatvor na tjedan dana. Bio sam u ćeliji pokraj ljudi koji su
napali Evie. Prošla su tri dana prije nego se arogantna kopilad počela
hvaliti, ispričali su svaki jebeni detalj, a ja sam sve zapamtio.“
„Svjedočio sam protiv njih, s mojim dosjeom i jer sam bio svećenik,
nije više bila samo Eviena riječ protiv njihove. Sjedit će u tom zatvoru
dok ne budu trebali viagru da im se digne, ali čak ni tad, neće se spasiti
od Shadea.“
„Svi ljudi su mi dali svoje markere. Svaki je obećao da će mi se odužiti
jer sam strpao te kretene u zatvor. Nisam to učinio zbog njihovih
markera; učinio sam to zbog Evie i Shadea.“ Lucky se okrenuo nazad
prema Bridgeu.
„Nisam znao da se nešto dogodilo Evie.“ Bridge je problijedio, njegovo
tijelo se napelo od ljutnje.
„Nitko nije. Nije se o tome pričalo. Rekli su da je to kako bi poštedjeli
Evie, ali svi su znali da je bilo da se zaštiti reputacija generala Londera i
njegovog sina. To se dogodilo dva tjedna nakon Koleove smrti. Bio si
kod kuće sa svojom obitelji.“
„Služio sam s Evie.“
Lucky je nastavio kao da Bridge nije ništa rekao. „Nikad ni jednog od
njih nisam tražio uslugu na ime markera dok se Viper i ja nismo vratili sa
Kaleove memorijalne ceremonije i Viper mi je rekao da će Shade krenuti
na tebe.“
Lucky se još uvijek sjećao kako mu je Bridge grubo rekao da ode kad
su on i Viper došli. Viper je čuo svaku prijetnju.
„Pozvao sam se na njegov marker da te ne ubije i održao je riječ sve
ove godine. Ti si nam poput brata, a nije jednostavno ubiti brata, čak i
kad je Willin život u pitanju. Kad je Willa bila na operaciji, dok su joj
popravljali rame, oslobodio sam ga od obećanja. Willa i ja pokušavamo
zasnovati obitelj. Mogla je biti trudna, i mogao si uspjeti i ubiti Willu i
moje dijete. Mislio sam da ću ju moći zaštititi od tebe, ali neću ponovno
riskirati.“
„Sve se na kraju svodi na izbor između tebe i Wille i ona će pobijediti
svaki put, završio sam sa zajebavanjem s tobom. Imam bolju stvar za
koju mogu iskoristiti markere, Shadea i braće, a to ne uključuje tebe.“
Naš svet knjiga

„Dajem ti zadnju priliku da nastaviš dalje Bridge.“ Lucky je dobacio

komplet ključeva koje je Bridge uhvatio u zraku. „Nastavi dalje, napusti
Treepoint i ne vraćaj se. Kale je mrtav i ne može se više vratiti i ne postoji
ništa što bi jedan od nas dvojice mogao učiniti kako bi ga vratili. Ako
ikad pokušaš doći u blizinu Treepointa, Shade će se pobrinuti da ti to
bude posljednji put da ćeš udahnuti.“ Lucky je krenuo prema vratima,
okrznuo se o Bridgea dok je prolazio.
Otvorio je vrata bez osvrtanja. „Vozi koliko god daleko možeš Bridge i
pronađi mjesto koje možeš nazvati dom.“ Luckyev glas se stisnuo,
sjećajući se vremena koje su proveli zajedno dok su bili u vojsci. „I ja sam
bio sjeban kad sam izašao iz vojske. Razlika između nas je ta što sam
postao član The Last Ridersa i oni su mi pomogli da zadržim svoj razum.
Ti si ih odbio i od tad si izgubljen.“
„Zbogom brate. Molit ću se da pronađeš mir. Ja svoj već jesam.“
Lucky je izašao iz ureda, zaustavio se kad je vidio da sva braća čekaju
ispred vrata. Došli su kako bi mu bili podrška, kao što su uvijek bili i kao
što će uvijek biti.

***

Willa je pripremila ručak za njih kad su došli kući. Muškarci su sjedili i

jeli razgovarajući međusobno kad je Shade ustao, otišao do pulta i uzeo
kolač.
Lucky je jeo svoj obrok kad je podigao pogled prema Shadeu baš u
trenutku kad je zagrizao kolač. Izraz potpune ekstaze je prešao preko
njegovog lica dok je uzimao još jedan zalogaj.
Okrenuo se prema Willi koja je sjedila pokraj njega, a Lily i John su bili
s druge strane. „Koji je to okus?“
Willa je prekinula svoj razgovor s Lily kako bi odgovorila na njegovo
pitanje. „Oh, to su čokoladni s konjakom. Recept mi je zadao probleme.
Mislila sam da će se dobro prodavati na Derby festivalu. Mislim da sam
konačno pogodila recept.“
„Jebeno sigurno jesi. Willa volim svoju suprugu, ali ženo, da nisam
nikad sreo Lily, taj seronja od tvog supruga te ne bi uhvatio. Stavio bih
prsten na tvoj prst nakon prvog zalogaja.“
Willa se zacrvenila, ponosno se nasmiješila zbog svog postignuća.
„Willa trebat će mi taj recept.“ Lily se smijala, nije bila ni najmanje
uzrujana Shadeovim komentarom.
Lucky nije mogao reći isto. On je vidio crveno.
Naš svet knjiga

Zašto su braća mislila da bi Willa izabrala nekoga od njih umjesto

njega?
„Willa te ne bi ni pogledala.“
Shade je završio kolač. „Ne bi čak ni bilo na natjecanje.“
Zadnju riječ nije ni izrekao do kraja, a Lucky je već skočio iz svoje
stolice i nasrnuo prema Shadeu koji je uspio izbjeći prvi udarac. Lucky
nije mogao povratiti svoju ravnotežu pa je pao preko elementa i srušio
lonac za sporo kuhanje na pod koji je bio pun tjestenine sa sirom. Ovaj
put, Lucky se okrenuo, krenuo na Shadea ponovno. Uspio je poslati
Shadea unatrag na element i skoro srušiti pladanj s kolačima.
„Pazi na jebenu hranu!“ Viknuo je Rider i skočio sa svoje stolice kako
bi rastavio muškarce. Train mu je pomogao.
„Lucky djeca su u prostoriji.“ Viknula je Willa ljutito.
Lucky je pogledao Bethine dječake i Shadeovog sina koji su bili
prezauzeti jedenjem kolačića s vanilijom koje je Willa napravila, da bi
primijetili što odrasli rade.
Lucky je gurnuo Ridera od sebe i vratio se na svoju stolicu. Iako je kriv
ipak je dopustio da Shade očisti nered. Prokleto kopile je to zaslužilo jer
ga je izazivao.
„Trebao bi se stidjeti,“ eksplodirala je Willa.
„Žao mi je,“ ispričao se ženama.
„Ne znam zašto postaneš toliko ljubomoran.“ Willa je stavila svoju
ruku preko njegove.
„Ne znam ni ja.“ Rekao je Lucky uzimajući svoju vilicu.
„Willa, donijela sam ti papire na potpis, pa ih možeš potpisati poslije
večere,“ rekla je Diamond dodavajući jedan kolač Knoxu prije nego je i
sebi uzela jedan. Brat ga je uzeo, a zatim uzeo još jedan prije nego je sjeo
nazad za stol.
„Obećala si mi da nema više promjena u tvojoj oporuci barem godinu
dana.“ Lucky se namrštio. Nadao se da će kad joj kaže kako će na taj
način uštedjeti novac, imati dodatni motiv da ju ne mijenja toliko često.
„Oh, nije oporuka.“
Soba je utihnula dok su članovi prisluškivali njihov razgovor.
„Prepisala sam svoju kuću na Ginny?“
„Dala si svoju kuću Ginny?“ Lucky je bio iznenađen da mu Willa nije
spomenula da razmišlja o tome. Rekla mu je da će zadržati kuću za
njihovu buduću djecu. „Zašto?“
„Zato što si ne može priuštiti stan i plaćati fakultet istovremeno. Bliss
će biti njena cimerica. To će joj pomoći u plaćanju računa.“
Naš svet knjiga

„Dijelit će kuću s Ginny?“

„Da, na taj način, Ginny si to može priuštiti dok ne diplomira, a Bliss
neće biti usamljena.“ Objasnila je Willa i čekala njegovu reakciju.
„Mislio sam da želiš zadržati kuću za našu djecu?“
„Oni će imati dom. Odrasti će u kući koju gradiš. Možeš imati samo
jedan dom.“
Lucky nije mogao odoljeti i poljubio je svoju suprugu.
„Može postojati samo jedan dom – onaj koji ćemo mi stvoriti,“ složio
se Lucky.
„Ginny to zaslužuje. Konačno mi se otvorila sa svojim problemima s
Westorima. Bila sam zabrinuta za Calovu sestru Darcy, ona živi s njima
pa mi je ispričala sve kako se ne bi brinula. To mi je dalo još jedan razlog
da te volim.“ Podigla je pogled prema svim muškarcima u prostoriji. „Da
volim sve vas.“
„Drago nam je da tako misliš, budući da si ti naš najnoviji član.“
Nacerio se Viper. „Večeras imaš inicijaciju.“
Kad je Willa problijedjela, Lucky se skoro nasmijao jer je znao da
razmišlja o načinu na koji su davali glasove ženama.
„Sireno rekao sam ti da glasove možeš dobiti i markerima i ja sam se
pozvao na sve moje markere kako bi ti postala član.“
Willa i dalje nije izgledala kao da će skakati od sreće. „Što je točno
inicijacija.“
Lucky je čekao da Viper odgovori, već je vidio da Shade sprema
kolačiće u kutije prije nego ih sve pojedu.
„Moraš napraviti još jednu hrpu ovih kolačića,“ rekao je Viper, trznuo
se kad ga je Winter udarila u ruku.
„I hrpu bombona od maslaca s kikirikijem“ brzo je dodao Rider.
„I hrpu keksića sa zobenim pahuljicama i grožđicama,“ šalio se Lucky.
„Mislila sam za želiš da prestanem peći te keksiće dok ne smršaviš?“
Izazivala ga je Willa.
Lucky se sagnuo kako bi joj šapnuo na uho. „Što misliš o banditima?“
Naš svet knjiga

„Tata, Becky je rekla da idem u pakao.“

Willa je uzdahnula, podigla pogled s jednomjesečne bebe koju je
držala kad je njen sin ponovio ljutitu izjavu svoje sestre. Zatim su ona i
Lucky gledali prema gore sa deke na kojoj su sjedili u svom prednjem
dvorištu. Gledali su svoju djecu kako se igraju.
„Zašto si rekla svom bratu da će ići u pakao?“
Willa je prijekorno pogledala Luckyja kad je čula zabavljenost u
njegovom glasu.
„Rekao je prokletstvo.“ Becky se povisio glas kad je izdala Kalea.
Kale se zacrvenio. „Ujak Rider to stalno govori“
„Samo zato što Rider to kaže to ne znači da ti smiješ.“ Rider će je čuti
kad idući put dođe provjeriti što kuha, što se događalo svaki dan. „Rekla
sam ti to već prije.“
Becky i Kale su bili različiti kao dan i noć. Becky je bila starija od Kalea
i imala je anđeosku osobnost. Njen sin je imao malenog vražića u sebi.
Definitivno je bio kao njegov otac. Konstantno je upadao u nevolje i
unatoč njegovih pet godina već je preklinjao da mu kupe mini motocikl.
Svaki put kad bi mu Rider pokazao svoju kolekciju motora, maleni
dječak bi iduća tri dana konstantno tražio jedan. Dječak je definitivno bio
tvrdoglav i temperamentan kad bi ga stariji brat i sestra izazivali. Nije
znala od koga je to naslijedio zato što je Lucky rijetko gubio živce.
„Zašto si to rekao?“
Kale je šutio, ali Becky je progovorila i tako odgovorila ocu na pitanje.
„Rekao je to nakon što je pitao mamu za psa i ona mu je rekla ne.“
„Kale.“ Primijetila je da joj je sin postao ljutito tih. Otišao je kad mu je
rekla da ne može dobiti psića onakvog kakvog je Razer dao svojoj djeci.
„Idi se igrati.“ Naredio je Lucky. „Kale, večeras ćemo razgovarati kako
da kontroliraš svoju narav i jezik.“
„Da gospodine.“ Oboje djece je otrčalo da se igra sa svojim starijim
bratom.
Lucky je pričekao dok se nisu udaljili dovoljno da ga ne mogu čuti
prije nego se počeo smijati.
„Nije smiješno.“ Odbrusila je Willa. „Mora naučiti kontrolirati svoju
narav.“
Naš svet knjiga

„Sireno, ne može si pomoći. On je na svoju majku.“ Lucky se nagnuo

prema njoj i dao joj poljubac koji je otopio njen gnjev. Kad se ispravio
vidjela je da želi nešto reći. Nažalost, znala je točno što želi reći. Isti
razgovor su vodili već puno puta.
„Želi psa. Sva djeca ga žele.“
„Znam, ali ne mogu,“ rekla je sa bolnim izrazom na licu. Protekle
godine nisu umanjile bol ni krivnju zbog gubitka Rie.
„Trenirana je da bude zaštitnik od kad je bila štene. Željela je spasiti
tvoj život. Bila bi ponosna. Da ti nisi preživjela, naša djeca se nikada ne
bi rodila.“
Willa je obrisala suzu koja joj se spuštala niz obraz, privukla je svog
sina bliže na svoja prsa.
„Dala sam ju.“ Willa je jecala otkrivajući svoju tajnu bol. „Bila sam
toliko povrijeđena da nisam mogla pogledati u nju, a da ne pomislim na
tebe. Nije me bilo briga što je koštala dvadeset tisuća dolara. Mislila sam
ako nije sa mnom, neću toliko misliti na tebe.“
„Znam da se nije radilo o novcu.“ Nježno je rekao Lucky, „Ti si
najdarežljivija žena koju poznajem. Cijeli grad ovisi o tvojim zakladama,
od škola do sigurnih kuća za zlostavljene žene. Okrenula si se, vraćala si
se po nju. Nisi ju mogla ostaviti. Ti nisi sposobna da odustaneš od
nekoga koga voliš.“ Lucky joj je mazio vrat dok je rukom milovao obraz
svoje bebe.
Willa se sabrala, nije željela da je djeca vide da je plakala.
Nasmijala se štucajući. „Ne znam baš za to. Nisam te baš voljela kad je
Jenna bila tvoja djevojka.“
Lucky se uspravio, gledajući ju u oči. „Jenna nikad nije bila moja
djevojka. Imao sam samo tri djevojke u životu. Jedna je bila Ava, s kojom
sam izlazio u srednjoj školi i mislio sam da ću se oženiti s njom. Beth je
bila druga i ti si bila treća i dalje si jedina koju sam ikada volio.“
„Tvoji prsti su prekriženi.“ Willa je pogledala dolje u njegove ruke. „Ja
nisam jedina koju si volio.“
Lucky ju je ozbiljno pogledao s bolom u očima. „Mogu ti dokazati.“
Pomaknuo se, izvadio je novčanik iz stražnjeg džepa. Willa je znatiželjno
gledala kad je otvorio novčanik i izvukao papirnatu traku prije nego joj
ju je pokazao.
Willa je zinula od iznenađenja. Pitala se s vremena na na vrijeme što se
dogodilo s fotografijama iz kabine za fotografiranje.
„Ti si ih imao?“
Naš svet knjiga

„Da, uzeo sam ih jer nisam želio da ih ti vidiš.“ Luckyjev glas je bio
ispunjen emocijama.
Gledala je u slike, jedva da je i pogledala u sebe. Umjesto toga bila je
fokusirana na sirove emocije na Luckyjevom licu. Bila je previše stidljiva
kad su bili u kabini za fotografiranje da ih prepozna.
Njegovo lice je bilo ispunjeno glađu, toga se i sjećala te noći, ali jedna
slika je uhvatila ljubav koju nije uspio sakriti na djelić sekunde.
„Lucky...“
„Ti si bila i uvijek ćeš ostati moja jedina ljubav.“ Lucky je jedva
izgovorio spremajući fotografije nazad u svoj novčanik.
„Želim te slike.“
„Ne, one su moje, kao što si i ti.“ Nacerio se, nagnuo naprijed maknuo
joj kosu, a zatim posesivno poljubio iza uha na mikro tetovažu labuda.
Willa je pogledala gore u njegovo prelijepo lice koje je ostajalo sve
zgodnije svake godine. Njezin suprug će uvijek biti prelijep i iznutra i
izvana.
„Večeras, za večerom, reći ćemo djeci da mogu dobiti štene,“ rekla je
Willa, a zatim brzo dodala, „Normalnog psa iz trgovine.“
„U redu, ali sve jedno će je Colt trenirati.“
Willi se svidjela ideja da djeca imaju psa zaštitnika koji će ih čuvati.
Na početku će biti bolno, ali vrijeme je da dopusti djeci da imaju psa sa
kojim će se moći zbližiti i koji će rasti zajedno s njima.
„Daj dopusti mi da ga malo držim.“
Willa je dala Luckyju njihovo dijete.
„Već je težak kao nekoliko cigli.“ Ponosno je rekao Lucky gledajući
dolje u svog sina, isto kao što je gledao u svu svoju djecu, s ljubavlju.
Ovo dijete, mogla je vidjeti, već je imalo posebno mjesto u njegovom
srcu. Dali su mu ime Hunter. Lucky se zaklinjao da će zbog svog imena
biti moćan lovac za Gospodina, ali Willa je točno znala po kome je njihov
sin dobio ime.
„Moj sretan broj sedam.“
Naš svet knjiga