PRIKAZ KNJIGA I PUBLIKACIJA

Složena interdisciplinarna materija koja tretira

pravne, ali ne zanemaruje niti inženjersko geofizičke
aspekte problematike iznesena je u sljedećih 13 glavnih
poglavlja:
1. Opća pitanja vezana s upravljanjem
prekograničnim vodama
2. Geografija prekograničnih riječnih slivova
3. Teorije sukoba i suradnje u prekograničnim
slivovima
4. Zakoni upravljanja prekograničnim slivovima
5. Institucije za upravljanje prekograničnim
slivovima
6. Novi izazovi u upravljanju prekograničnim
slivovima
7. Prekogranični riječni slivovi u Europskoj uniji
i utjecaj na njih u razdoblju antropocena,
tj. nastalih u razdoblju pod utjecajem rada
čovjeka tijekom nekoliko posljednjih tisućljeća
8. Upravljanje prekograničnim vodama u
Europskoj uniji
9. Zašto, što i kako? Okviri za procjenu
Gábor Baranyai 10. Elastičnost upravljanja prekograničnim vodama
u Europskoj uniji; pravne i institucionalne
EUROPEAN analize
11. Prilagodljivi kapacitet upravljanja
WATER LAW AND prekograničnih voda u Europskoj uniji;
dinamika i dimenzija prilagodljivosti
HYDROPOLITICS 12. Zaključci
13. Preporuke

An Inquiry into the Autor započinje s kratkim opisom geografske

Resilience of Transboundary problematike na cijeloj planeti te nastavlja s teorijom i

Water Governance in the
European Union
■■ IZDAVAČ: Springer, Cham, 2020.
■■ 186 str.
■■ Print ISBN 978-3-030-22540-7
■■ Online ISBN 978-3-030-22541-4
Knjiga „Europski zakoni o vodama i vodna politika
– pitanje elastičnosti upravljanja prekograničnim
vodama u Europskoj uniji“ dio je nove Springer-ove
serije knjiga „Water Governance - Concepts, Methods,
and Practice” (Upravljanje vodama – koncepti, metode
i praksa) čiji je cilj stvaranje platforme za razvoj
integralne, usklađene i održive perspektive upravljanja
graničnim i prekograničnim vodnim resursima. Ova
je knjiga posvećena problemima koji se javljaju u
Europi kao kontinentu na Zemlji, s najbrojnijom i
najsloženijom graničnom i prekograničnom vodnom
problematikom kako onom površinskih tako i onom
podzemnih voda.
povijesti konflikata koji su se javljali u svijetu i Europi
vezano s korištenjem prekograničnih vodnih resursa.
Opisano je današnje stanje sustava upravljanja i postojeće
zakonodavstvo u Europi vezano s prekograničnim
vodama te su izneseni brojni kritički stavovi o njemu.
Ukazano je i na nedostatke u postojećem zakonodavstvu
kako pojedinih država tako i na planu Europske unije, ali
i u okviru Ujedinjenih naroda. U posljednjih pet poglavlja
daju se praktični prijedlozi za rješavanja ove sve
složenije problematike čije će posljedice u budućnosti
sve intenzivnije opterećivati ne samo Europsku uniju i
Europu kao kontinent, nego i cijeli svijet.
Autor knjige naglasak stavlja na neophodnost
promjena postojećeg pristupa upravljanja
prekograničnim vodama u Europskoj uniji. Kao glavne
nedostatke današnjeg stanja navodi sljedeće: (1)
Slabosti i neusklađenosti upravljanja kvalitetom vode.
(2) Nepostojanje usklađenih ili čak i bilo kakovih sustava
dodjele vodnih resursa. (3) Ograničenost u upravljanju
hidroloških promjenjivosti izazvanih kako prirodnim tako
i agresivnim i nekontroliranim antropogenim utjecajima
s posebnim osvrtom na opasnosti koje uzrokuju globalne
klimatske promjene. Upravljanje prekograničnim
vodama u raznim hidrološkim situacijama pri pojavi sve
drastičnijih, teško predvidivih i sve češćih izmjena sušnih

Hrvatske vode    28 (2020)   113

239
 PRIKAZ KNJIGA I PUBLIKACIJA
i poplavnih razdoblja poseban je izazov na koji Europska
unija tek treba naći pouzdanije odgovore. S jedne
strane problem je kako uskladiti nesrazmjer između
raspoloživih vodnih resursa i sve većih potreba za vodom
tijekom sušnog razdoblja. S druge strane postoji ozbiljan
problem kako se boriti s poplavama, tj. kako zaštititi
svoj teritorij, a pri tome ne ugroziti nizvodno područje
i često teritorij druge države. (4) Različito tretiranje u
praksi postojećih međunarodnih zakona o vodama, koji
su sami po sebi nedovoljno precizni. (5) Neusklađenost
bilateralnih i multilateralnih tretiranja prekograničnih
voda. To se posebno odnosi na sliv rijeke Dunav, čije vode
dijele čak 19 država Europe. (6) Nepostojanje učinkovitih
mehanizama rješavanja konflikata pri upravljanju
prekograničnim vodama.
U knjizi je opisano nekoliko postojećih međudržavnih
konvencija o korištenju voda u slivovima: (1) Dunava; (2)
Rajne; (3) Elbe; (4) Odre; (5) Save; (6) Mass.
Mehrez Zribi, Luca Brocca, Yves Tramblay,
François Molle (urednici)
WATER RESOURCES IN
THE MEDITERRANEAN
REGION
■■ IZDAVAČ: Elsevier, Amsterdam, 2020.
■■ 352 str.
■■ ISBN 9780128180860
■■ eBook ISBN 9780128180877
240
Činjenica je da stabilnost kako Europske unije tako
i cijele Europe izrazito zavisi o usklađenom upravljanju
njenim bilateralno, ali i multilateralno isprepletenim
vodnim resursima. U knjizi su iznesena brojna originalna
teorijska saznanja i praktična iskustva koja bi mogla
biti od koristi i našim stručnjacima koji se bave ovom
problematikom. Hrvatska kao država s brojnim graničnim
i prekograničnim vodnim resursima mora biti osobito
zainteresirana za njihovo pravedno i održivo korištenje.
Velika većina naših slivova, praktično svi glavni riječni
vodotoci i neki veliki izvori (Sava, Drava, Dunav, Kupa,
izvor Omble itd.) granični su i/ili prekogranični. Stoga
se detaljno izučavanje i kritičko sagledavanje stavova
iznesenih u knjizi preporuča upravo našim ne samo
zakonodavnim stručnjacima, već i onim tehnički
orijentiranim.
dr. sc. Ognjen Bonacci, prof. emer.
Prostor Mediterana specifičan je, ekološki i društveno
izvanredno vrijedan, ali istovremeno i vrlo ranjiv zbog
velikog broja razloga. U tom složenom sustavu posebno
važnu ulogu igra voda i njezina rasprostranjenost i
pojavnost kako u prostoru tako i tijekom vremena.
Asimetrija i nesrazmjer, unutar godišnjeg ciklusa, između
raspoloživosti količina vode i potreba za vodom jedan je
od ključnih čimbenika koji ugrožavaju održivi razvoj ovog
prostora i njegovog okoliša. Na Mediteranu je, više nego u
nizu drugih prostora, potrebno osmisliti i potom ostvariti
integralni pristup upravljanju vodnim resursima. Ljudske
zajednice na području Mediterana zavise o ograničenim
vodnim resursima ove regije. Prekomjerno korištenje
površinskih vodnih resursa, kao i nekontrolirano crpljenje
podzemnih voda u brojnim su dijelovima procese
upravljanja i korištenja vodnim resursima dovele do
neodrživosti koja prijeti društvenim katastrofama.
Činjenica je da se one već događaju i da velikim dijelom
predstavljaju uzrok migracija stanovništva.
U knjizi „Vodni resursi Mediterana“ vrhunski
stručnjaci iz vodećih institucija niza država Mediterana,
prije svega onih najrazvijenijih, Francuske, Španjolske
i Italije, razmatraju problematiku i daju praktične
prijedloge kako postići ciljeve održivog razvoja i ublažiti
već postojeću krizu vezanu s upravljanjem vodnim
resursima. Naglašava se da će ova problematika u skoroj
budućnosti zbog intenziviranja procesa klimatskih
promjena biti još drastičnija ukoliko se žurno ne promijeni
način korištenja ograničenih vodnih resursa. U pisanju
knjige učestvovali su brojni stručnjaci iz različitih država
regije. Urednici su bili rukovodioci priznatih svjetskih
znanstvenih institucija: (1) Mehrez Zribi (direktor Centre
national de la recherche scientifique, Francuska); (2)
Luca Brocca (direktor Consiglio nazionale delle ricerche,
Hrvatske vode    28 (2020)   113

Italija); (3) Ives Tramblay (Institut de recherche pour le
développement, Francuska); (4) François Molle (direktor
Institut de recherche pour le développement, Francuska).
Kao ključan element koji utječe na razvoj ove regije
ističe se odnos ekstremno varijabilne količine raspoloživih
vodnih resursa tijekom godine (ali i tijekom više godina)
i korištenja zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju za
potrebe sve brojnije populacije i sve intenzivnijeg turizma.
Autori smatraju da Mediteran može i treba poslužiti
kao laboratorij za postizanje pozitivnih ciljeva održivog
upravljanja ograničenim vodnim resursima. Ekstremni
uvjeti okoliša i klime mogu poslužiti kao poticaj za
razvoj novih i učinkovitijih pristupa. Intenzivna izmjena
informacija i iskustava među stručnjacima, prije svega
iz ove regije, može biti od značajne koristi za rješavanje
ove problematike i osiguranja pouzdanije budućnosti.
Ova knjiga na najbolji način ispunjava te važne ciljeve.
Materijali su izneseni u sljedećih 11 glavnih poglavlja:
1. Hidrološki ciklus
2. Evapotranspiracija u području Mediterana
3. Hidrologija planinskih dijelova Mediterana
4. Navodnjavanje i upravljanje vodnim resursima
5. Ponovno korištenje vode (water reuse) kao
resursa za mediteransku poljoprivredu
6. Daljinsko istraživanje
7. Modeliranje za potrebe integralnog upravljanja
vodnim resursima Mediterana
8. Poplave u području Mediterana; uloga vlage u
tlu i oborina
9. Suše
10. Utjecaj prenamjene korištenja zemljišta
11. Razvoj vlažnih područja (močvara) na
Mediteranu
Od brojnih značajnih informacija koje se mogu
naći u ovoj knjizi naglasak treba staviti na saznanja
iznesena vezano s evapotranspiracijom, hidrologijom
planinskih područja, procesima navodnjavanja te
ulogom poplava na upravljanje i korištenje ograničenih
vodnih resursa Mediterana. Proces evapotranspiracije
tretiran je s teoretskog, ali i praktičnog aspekta kao
bitni element koji utječe na vodne resurse regije.
Evapotranspiracija je od krucijalnog značaja za
upravljanje procesima navodnjavanja. Naglašena
je stoga neophodnost preciznog mjerenja procesa
evapotranspiracije u različitim krajobrazima i kod
različitih ekosustava. Evapotranspiracija je ključni
pokretač suša koje su zbog klimatskih promjena sve
češće i sve razornije ne samo na području Mediterana,
ali osobito na njemu. Posebno se ukazuje na to da je
Hrvatske vode    28 (2020)   113
PRIKAZ KNJIGA I PUBLIKACIJA
na kraju poglavlja o evapotranspiraciji izneseno niz
praktičnih primjera modeliranja i daljinskog mjerenja
procesa evapotranspiracije, čime je bilo omogućeno
učinkovito reagiranje na ublažavanje negativnih
učinaka suše.
Hidrologija planinskih područja igra ključnu
ulogu u opskrbi vodom na Mediteranu. Ova područja
predstavljaju regionalne vodotornjeve (water tower)
koji pružaju ključne ekološke usluge za sve nizvodne
ravničarske terene na kojima se nalaze naselja i gdje se
vrši intenzivna poljoprivredna proizvodnja. Oborine koje
se formiraju i izlučuju na tim područjima kratkotrajne
su i obično vrlo intenzivne. Stoga ih je neophodno
posebno pažljivo uskladištiti, čuvati i koristiti u
dugotrajnom beskišnom razdoblju. Izneseni su brojni
uspješni primjeri koji mogu biti od koristi i našim
stručnjacima.
Poplave koje izazivaju kratkotrajne intenzivne
oborinske epizode (prije svega u planinskim područjima,
ali nerijetko i u onim pustinjskim) ne trebaju se gledati
isključivo kao prirodna katastrofa, već kao mogućnost
da se učinkovitije iskoriste ogromne vodne količine koje
se u tom razdoblju izluče iz atmosfere. U tom je smislu
izneseno niz praktičnih iskustava.
Poseban naglasak u knjizi je stavljen na antropogene
utjecaje na korištenje vode u poljoprivrednoj
proizvodnji, ali i za druge potrebe. Predložena brojna
nova učinkovita rješenja iznesena u ovoj knjizi
nisu primjenjiva isključivo u regiji Mediterana, već
imaju općenitu važnost. Sadržaji izneseni u ovoj
knjizi sumiraju i uspoređuju praktična i znanstvena
dostignuća vezana s upravljanjem vodnim resursima na
osjetljivi socio-ekonomski okoliš Mediterana. Pristup
je multidisciplinaran i predstavlja sintezu hidroloških,
hidrogeoloških, klimatskih, bioklimatskih, ekonomskih i
geografskih pristupa. Zbog toga će sadržaji izneseni u
ovoj knjizi biti od koristi širokom broju stručnjaka koji
se bave problematikom upravljanja i korištenja vodnih
resursa u situacijama postojeće i nadolazeće krize
vezane s klimatskim promjenama i sve većom potrebom
za vodom. U knjizi su iznesena brojna pozitivna iskustva
postignuta u raznim državama Mediterana vezana s
korištenjem ograničenih vodnih resursa. Ona bi mogla
biti upotrijebljena i u našim područjima. Knjiga se stoga
preporuča našim stručnjacima, a čini se da bi osobito
važno bilo koristiti njen sadržaj za obrazovanje mladih
kadrova na brojnim visokoškolskim institucijama, prije
svega poljoprivrednog, građevinskog, geografskog,
klimatološkog i hidrogeološkog usmjerenja.
dr. sc. Ognjen Bonacci, prof. emer.
241
 PRIKAZ KNJIGA I PUBLIKACIJA
Martin Knez, Bojan Otoničar, Metka Petrič,
Tanja Pipan, Tadej Slabe (urednici)
KARSTOLOGY IN THE
CLASSICAL KARST
■■ IZDAVAČ: Elsevier, Amstredam, 2020.
■■ 487 str.
■■ Print ISBN 978-3-030-26827-5
■■ Electronic ISBN 978-3-030-26827-5
Kontakt adresa:
https://www.springer.com/gp/book/9783030268268
Knjiga „Karstologija klasičnog krša“ prezentira
najnovije doprinose karstologiji, kao novoj i brzo
razvijajućoj interdisciplinarnoj znanosti. Autori su
znanstvenici Inštituta za raziskovanje krasa Slovenske
akademije znanosti in umetnosti (ZRC SAZU) iz Postojne
(Slovenija). Obuhvaćena su interdisciplinarna istraživanja
površine krša, podzemnih krških fenomena, špilja i s njima
vezanih vodnih pojava. Opisana su različita znanstvena
područja kao npr.: (1) analiza krških procesa, uključujući
mineraloške i litološke karakteristike sedimentnih i
karbonatnih stijena; (2) strukturno geološko kartiranje;
(3) otkrivanje starih paleokrških trasera; (4) formiranje
krške površine u različitim vrstama stijena i uvjeta
okoliša; (5) razvoj krša uz pomoć datiranja sedimenata;
(6) trasiranje krških vodonosnika koristeći umjetne i
prirodne trasere. Knjiga pruža detaljne informacije o
korištenju i razvoju različitih metoda istraživanja u
rasponu od opsežnih i sveobuhvatnih terenskih metoda,
dugotrajnih mjerenja i laboratorijskih analiza do metoda
i tehnika kompjuterskih i laboratorijskih modeliranja.
Integrirana su saznanja i metodološki pristupi geologije,
geomorfologije, hidrologije, ekologije, speleobiologije i
242
mikrobiologije. Na taj je način čitateljima omogućeno
dublje razumijevanje procesa koji se odvijaju u krškim
terenima.
Sadržaj knjige koncipiran je u sljedećih dvanaest
glavnih poglavlja:
1. Strukturno-geološko kartiranje krških područja
2. Paleokrš kasno krede i paleogena na sjevernom
sektoru jadranske karbonatne platforme
3. Litomorfogeneza površine krša
4. Značajna otkrića krških sedimentnih
istraživanja
5. Današnja mjerenja otapanja vapnenaca i
količina taloženja kalcita vršena pomoću
vapnenačkih tableta (pločica) u špiljama s
vodotokom (studija Škocjanske jame)
6. Monitoring kakvoće vode u kršu
7. Planiranje hitnih mjera kao odgovora u slučaju
zagađenja krških vodnih resursa.
8. Dešifriranje geometrije epifreatičkih provodnika
na osnovi hidroloških podataka
9. Mikrobiologija podzemlja: mikroorganizmi i
njihova staništa u Škocjanskoj jami
10. Promjenjiva budućnost podzemnih krških
staništa
11. Istraživačka infrastruktura neophodna za
potrebe znanosti o kršu
12. Povijesni pregled razvoja Škocjanske jame
Fizički, kemijski, biološki, kao uostalom i svi
ostali procesi koji se odvijaju u prostorima krša su
interdisciplinarni i multidisciplinarni. Pristup samo
jednom aspektu i samo s jednom znanstvenom
disciplinom i njenim alatima ne mogu cjelovito
objasniti svu kompleksnost strukture i ponašanja krša.
Kako je krš jedan on najranjivijih ekoloških prostora,
za njegovu je zaštitu neophodno koristiti nove i
učinkovitije metodološke pristupe. Karstologija kao
nova i brzo razvijajuća interdisciplinarna znanstvena
grana u posljednjim desetljećima uspješno ispunjava taj
zadatak. Činjenica je da ona još uvijek nije u potpunosti
strukturirana i da ju pojedini stručnjaci shvaćaju
različito. Pred nama je nova karstološka knjiga koju su
napisali stručnjaci danas jedne od najpriznatijih svjetskih
znanstvenih institucija koje se bave problematikom
klasičnog krša. Radi se o Institutu za istraživanje krša
Slovenske akademije znanosti i umjetnosti iz Postojne.
Pojam klasični krš se definira kao grupa krških
površinskih i podzemnih oblika, nastalih u istom okolišu,
uključujući sve forme od onih mikroskopskih do onih
makroskopskih kako onih stvorenih otapanjem tako i
onih formiranih sedimentacijom. Dinarski krš je u svijetu
poznat kao klasični tip krša (locus tipicus). Kolege iz
Slovenije u brojnim su publikacijama i knjigama pisanim
na stranim jezicima (prije svega engleskom) u vrhunskim
svjetskim časopisima i knjiga publiciranih kod vodećih
svjetskih izdavača detaljno i vrlo precizno opisali, prije
svega svoj dio dinarskog krša.
Hrvatske vode    28 (2020)   113

Hrvatska je jedna od zemalja s najizrazitijim i bez
pretjeravanja najfascinantnijim fenomenima klasičnog
dinarskog krša kao što su: Vransko jezero na Cresu,
Plitvička jezera, Crveno i Modro jezero kod Imotskog,
sedrene barijere na Krki (osobito Skradinski buk),
fascinantni krški izvori s velikom izdašnošću (npr. Krka,
Jadro, Ombla, Kupa) itd. itd. Nažalost, znanstvenici iz
naše zemlje još uvijek nisu shvatili nužnost da udruže
Emina Hadžić, Ognjen Bonacci
OKOLIŠNO PRIHVATLJIVO
UPRAVLJANJE VODOTOCIMA
■■ IZDAVAČ: Građevinski fakultet, Univerziteta u Sarajevu, 2019.
■■ 273 str.
■■ ISBN 978-9958-638-55-8
Društveni, gospodarski i politički razvoj kako u
prošlosti, tako i danas, u velikoj mjeri zavise o dostupnosti
i raspodjeli slatke vode sadržane u otvorenim vodotocima.
Međutim, vrlo često, a posebno u posljednjim desetljećima,
rijeke se dovode u kontekst opasnosti po čovjeka, bilo
zbog poplava, pretjeranog korištenja njihovih resursa ili
zbog njihove sve veće zagađenosti. Ljudski razvoj, porast
stanovništva, industrijalizacija, urbanizacija, klimatske
promjene, samo su neki od uzročnika koji su doveli do
značajnog pada količine vode u rijekama, ali i zdravlja
njihovih vodnih resursa na globalnoj razini. Važnost
očuvanja kvaliteta voda vodotoka, te očuvanja količine
Hrvatske vode    28 (2020)   113
PRIKAZ KNJIGA I PUBLIKACIJA
svoje snage i svijetu prezentiraju naše dinarske krške
fenomene. Ova vrijedna monografija uvaženih slovenskih
kolega trebala bi nam poslužiti kao poticaj da i mi
konačno obavimo taj zadatak. Zaista je krajnje vrijeme
da to učinimo mi sami, prije nego to netko napravi
umjesto nas.
dr. sc. Ognjen Bonacci, prof. emer.
vode u njima, sve više dobivaju na težini, posebno nakon
spoznaja o nedostatku iste za brojne ljudske potrebe.
Nažalost, onečišćenja vodotoka se povećavaju iz dana
u dan. Industrije i domaćinstva ispuštaju svoje otpadne
vode u rijeke, otpad iz domaćinstva se najčešće izravno
baca u njih, a razna kemijska gnojiva i pesticidi, koji se
vrlo često pretjerano i neplanski koriste u poljoprivredi,
procjeđuju se u podzemne, a potom i u površinske vode.
Hidrotehničkim građevinama u riječnom koritu rijeke se
pregrađuju, čime se značajno mijenja prirodni režim voda
i režim pronosa nanosa, što sa druge strane bespovratno
ima negativan učinak na vodene ekosustave.
Podizanje svijesti stanovništva o načinima, mjerama,
mogućnostima očuvanja vodnih resursa otvornih
vodotoka općenito, uz sve tehničke i tehnološke mjere koje
se sprovode u društvu, neizostavno se mora podići na višu
razinu. To predstavlja osnovni cilj pisanja i objavljivanja
ove knjige u kojoj se tretira jednu od najaktualnijih
tema koja danas zaokuplja ne samo stručnjake, već i
najširu javnost. Radi se o interdisciplinarnoj problematici
upravljanja otvorenim vodotocima koji predstavljaju
ključne prostore bitne za pružanje podrške svekolikom
održivom razvoju i biološkoj raznolikosti i to ne samo
neposredno uz vodotok, već i na širem slivu, regionalno,
pa čak i u planetarnim razmjerima. Činjenica je da
otvoreni vodotoci danas predstavljaju najugroženije
prostore na planeti intenzivira potrebu da se s njima što
hitnije započne upravljati na nov i učinkovitiji način.
Stoljetna praksa je potvrdila da se otvoreni vodotoci,
kao sastavni dio prirode, ne mogu kontrolirati silom,
već isključivo razumijevanjem i uvažavanjem njihovih
složenih prirodnih procesa. Kao rezultat kontinuiranog
tečenja energije i materije kroz promjenjivi prostor kojim
se kreću, vodotoci predstavljaju izrazito dinamične,
otvorene i žive sustave. Upravo zbog toga su oni u
povijesti planete, a osobito u razvoju civilizacije odigrali
ključnu i do sada nedovoljno shvaćenu i izučenu ulogu.
Činjenica je da njihovo neosporno golemo značenje dugo
vremena nije dovoljno prepoznato, ne samo široj javnosti,
već i stručnjacima koji se bave izučavanjem vodotoka i
svih (prirodnih i društvenih) fenomena vezanih uz njih.
Stanje se svijesti o ovoj problematici u posljednje
vrijeme značajno izmijenilo, te su se brojni aspekti vezani
s vodotocima počeli intenzivno i interdisciplinarno
243
 PRIKAZ KNJIGA I PUBLIKACIJA
izučavati. O otvorenim vodotocima se počela voditi
mnogo veća briga. Do ovakvih, moglo bi se reći, nužnih
i pozitivnih trendova je došlo kao rezultat činjenice
brojnih i velikih katastrofa uzrokovanih prije svega
ljudskim zahvatima. Pri analiziranju procesa vezanih s
vodotocima treba biti svjestan činjenice da su biološki,
socijalni, tehnički i brojni drugi aspekti funkcioniranja i
upravljanja otvorenim vodotocima međusobno snažno
povezani. Problem predstavlja činjenica da znanost još
uvijek nije dovoljno shvatila i objasnila sve te složene i
dinamične veze, što otežava i onemogućava poduzimanje
učinkovitih mjera u zaštiti vodotoka i njihovih funkcija.
Ova knjiga predstavlja pokušaj da se problematika bolje
rasvijetli i da se stavovi različitih struka približe s ciljem
postizanja učinkovitijih praktičnih rješenja.
Procesi koji se odvijaju u vodotocima i njihovim
slivovima podložni su stalnim i naglim promjenama
uvjetovanim prirodnim i sve češće antropogenim
utjecajima čije je kratkoročne, a još više teško predvidive
dugoročne posljedice teško, a često i nemoguće
kontrolirati. Kad se ljudskim aktivnostima na rijekama
izvrše masovniji zahvati koji značajno mijenjaju prirodni
hidrološki i/ili morfološki režim, dolazi do narušavanja ili
čak potpunog gubitka dinamičke ravnoteže. Posljedice
toga mogu biti razarajuće, a najčešće se radi o sljedećim:
(1) Češće i jače poplave; (2) Degradacija kvaliteta vode;
244
(3) Gubitci staništa za ribe i druge životinje i biljke
vezane uz rijeku i njene prirodne hidrološke varijacije; (4)
Potpuna i često nepopravljiva devastacija cjelokupnog
ekosustava vodotoka i sliva, a kao posljedica toga
destabilizacija ekonomskih, društvenih i političkih
struktura i procesa u tim prostorima. Osim navedenog, ne
smije se zanemariti gubitak estetskih i drugih vrijednosti
prirodnih vodotoka koje mogu negativno utjecati na
razvoj turizma, rekreaciju, sportske aktivnosti itd.
Knjiga je namijenjena studentima na dodiplomskim
i postdiplomskim studijima, ali će zasigurno biti od
koristi i za stručnjake koji se bave upravljanjem riječnim
sustavima. Cjelokupna materija je prikazana u sljedeća
četiri poglavlja s brojnim potpoglavljima: (1) Vodotoci
kao dijelovi okoliša; (2) Osnovne karakteristike i procesi
u vodotocima; (3) Hidrološka dinamika vodotoka i njen
utjecaj na ekološke procese; (4) Okolišno prihvatljivo
upravljanje. Izneseni su motivi zbog kojih je neophodno
na nov način pristupiti njihovom upravljanju. U
posljednjem poglavlju navedene su metode za definiranje
ekološki prihvatljivih protoka. Otvoreni vodotoci
definitivno trebaju biti interdisciplinarno tretirani s
aspekta inženjerstva, ekologije i biologije. Ova knjiga u
tom smislu pruža niz primjera i otvara niz pitanja.
dr. sc. Tanja Roje-Bonacci, prof. emer.
FLOODPLAINS: A
NATURAL SYSTEM
TO PRESERVE AND
RESTORE
POPLAVNA PODRUČJA:
PRIRODNI SUSTAVI
ZA OČUVANJE I
OBNAVLJANJE
■■ IZDAVAČ: Kongens Nytorv 6, 1050 Copenhagen, Denmark
■■ ISBN 978-92-9480-211-8
Kontakt adresa:
https://www.eea.europa.eu/publications/floodplains-a-natural-system-to-
preserve-and-restore
Hrvatske vode    28 (2020)   113

Poplavna područja pokrivaju 7% ukupne površine
Europe i do 30% područja Natura 2000. Iako su dom
brojnih zaštićenih vrsta i staništa, a u njima je smješteno
12% europskog stanovništva i mnogi europski gradovi.
Tako, primjerice, više od 25% stanovništva u Lihtenštajnu,
Bosni i Hercegovini, Nizozemskoj i Slovačkoj živi upravo
u poplavnim područjima.
Važne usluge ekosustava, koje poplavna područja
pružaju, uključuju prirodno zadržavanje vode,
pohranjivanje ugljika, pročišćavanje vode, održivost
staništa i biološke raznolikosti te rekreacija. U
degradiranim poplavnim područjima kvaliteta navedenih
usluga je znatno umanjena.
Trenutno samo 17% zaštićenih staništa Europe
povezanih s poplavnim područjima postiže dobru zaštitu,
a 40% vodnih tijela postiže dobar ekološki status.
Unaprjeđenje usluga ekosustava, koje pružaju poplavna
područja, moglo bi poboljšati ove rezultate.
Pristup upravljanju poplavnim područjima utemeljen
na načelima uvažavanja usluga ekosustava pomogao
bi očuvanju i obnovi biološke raznolikosti i smanjenju
zagađenja u rijekama, jezerima i močvarnim područjima
te povećati zadržavanje vode. Prema predmetnom
izvješću Europske agencije „Poplavna područja: prirodni
sustav za očuvanje i obnavljanje”, takav pristup bi
prepoznao višestruke funkcije poplavnih područja.
Prirodna, nenarušena, poplavna područja pod velikim
su pritiskom ljudskog razvoja, što dovodi u opasnost
jedinstvene ekološke uloge koje imaju tijekom poplavnih
ciklusa.
Izvještaj informira o studijama koje pokazuju da je do
90% poplavnih područja u okolišu tijekom posljednja dva
stoljeća degradirano kao rezultat strukturne zaštite od
poplava, ispravljanja tokova rijeka, odvajanja močvarnih
poplavnih područja, korištenja poljoprivrednog zemljišta
i urbanizacije. Ta degradacija dovela je poplavna područja
u slabiji položaj za pružanje važnih usluga ekosustava
koje bi u suprotnom mogla imati u kontekstu povećanog
rizika od poplava uslijed klimatskih promjena, kao i za
poboljšanje stanja voda i biološke raznolikosti.
Iako su povijesne promjene podržale gospodarski rast
Hrvatske vode    28 (2020)   113
PRIKAZ KNJIGA I PUBLIKACIJA
i zaštitu od poplava, one su istovremeno imale ozbiljne
posljedice za okoliš. Urbani i poljoprivredni razvoj
poplavnih područja zajedno sa strukturnom zaštitom
od poplava uvelike su doprinijeli odvajanju rijeka od
njihovih poplavnih područja, smanjujući njihovu ulogu
u ublažavanju poplava i suša, kao i zaštiti staništa i
kvalitete vode. Navedene promjene su današnje poplave
učinile i više štetnima.
Poplave su i dalje jedna od najskupljih prirodnih
katastrofa. Ovo Izvješće ističe da obnova poplavnih
područja - usmjerena na rješenja koja se temelje na
prirodi i pristupu upravljanju ekosustavima - može
značajno povećati ulogu koju ova područja mogu imati
u postizanju pozitivnih ekoloških koristi, istovremeno
smanjujući i negativne utjecaje poplava.
Nadalje, poplavna područja koja bi se održala u svom
prirodnom kvalitativnom stanju podržavala bi postizanje
ciljeva prema postojećem zakonodavstvu Europske unije,
uključujući obveze za vode, poplave, ptice i staništa.
Obnavljanje i očuvanje poplavnih područja također može
podržati ciljeve definirane Zelenim planom, uključujući
klimatske promjene, suzbijanje gubitka biološke
raznolikosti i uklanjanje zagađenja.
Europski Zeleni plan se temelji na poboljšanju
cjelovite dobrobiti ljudi. Njegov glavni cilj je omogućiti
Europi klimatsku neutralnost i zaštitu našeg prirodnog
staništa, jer je to dobro za ljude, planet i ekonomiju.
U skladu sa Zelenim planom, klimatske promjene,
bioraznolikost, uklanjanje onečišćenja i strategija od
polja do stola su četiri područja politike koja podržavaju
postizanje svoga općeg cilja.
Izvješće Poplavna područja: prirodni sustavi za
očuvanje i obnavljanje ukazuje da bi se postizanje tih
ciljeva Zelenog plana moglo značajno podržati upravo
obnavljanjem poplavnih područja.
Stoga je za očekivati da će se u nadolazećem
razdoblju razviti puno veća svijest o potrebi očuvanja
i obnovi poplavnih područja i njihovom upravljanju
utemeljenom na uslugama ekosustava.
dr.sc. Ivana Gudelj, znanstvena suradnica
245