Geografski aspekti

upravljanja obalnim
podrujima
Skripta za 1. semestar diplomskog studija geografije

Studeni 2008.

www.sajt.com.hr

Uvod
Obala je prostor dodira kopna i mora.
U uem smislu obalu ini kopneni i morski prostor od najnie razine niskih voda do zone
utjecaja valova.
U irem smislu, obala, tj. obalna zona je kontaktni prostor u kojem se proimaju utjecaji
razliitih prirodno-geografskih elemenata te podruje intenzivne viestoljetne interakcije
ovjeka i prirode.
Za potrebe planiranja razvitka u obalnim zonama potrebno je egzaktno utvrditi njihove
granice (npr. zbog injenice da pojedine odluke koje se odnose na obalu imaju zakonsku
vanost), i to s morske i s kopnene strane. Pri tome se javlja problem definiranja granice s
obzirom na mogudnost odabira razliitih kriterija (politiki, ekoloki, funkcionalni i dr.).
Najlake je odrediti granice obalne zone s obzirom na granice administrativno-teritorijalnih
jedinica
Obalno podruje
Geografski je mogude manje precizno definirati iri prostor oko obale. Taj prostor naziva se
opdenito obalno podruje.
S funkcionalnog aspekta, obalno podruje u kopnenom dijelu moe obuhvatiti cijelo slivno
podruje, velike ekosisteme, nacionalne parkove, vede admin.terit. jedinice, pa i cijele
regije.
S morske strane moe se obuhvatiti akvatorij i izvan teritorijalnog mora (12 NM od obale
kopna), tj. morski prostor u kojemu se moe proglasiti gospodarski pojas (maksimalno do
200 NM od obale)
Opdenito, u obalnom podruju funkcionira dinamian sustav stalnih mijena pod utjecajem
prirodnih te antropogenih sila i procesa.
Prostorni okvir istraivanja obalnog podruja treba respektirati injenicu da se uzroci velikog
dijela razliitih problema koji se manifestiraju na obali (oneidenje mora, kopna i zraka,
erozija, degradacija krajobraza i dr.) smjeteni u unutranjosti, tj. zaobalju
Litoralizacija
More i primorski prostor ne ine samo geografski scenarij povijesnim i suvremenim
drutveno-gospodarskim mijenama nego i vaan element kompleksne geografske
transformacije.
Mogudnosti vrjednovanja obale i pripadajudeg mora kao izvora prirodnih bogatstava te
medija komunikacije valja razmatrati u kontekstu globalnoga procesa litoralizacije,
okupljanja drutvenih i gospodarskih aktivnosti uz obale.

www.sajt.com.hr

Pojam litoralizacija u hrvatski jezik preuzet iz francuskog (littoralisation), odnosno engleskog

jezika (littoralization), a u tim jezicima ta je kovanica nastala od latinskog izvornika litus (oris, m.), to znai obala (Cvitanovid, 2002.).
U istom znaenju u novije se vrijeme u svjetskoj literaturi koriste pojmovi coastalisation ili
coastalization (Chaline, 2001., Teixeira, 2002., Coccossis, 2004.) i maritimisation ili
maritimization (Vigari, 1995., Teich, 1996., Lasserre, 2004.), pri emu se ovim posljednjim
pojmovima naglaava uloga mora i pomorskih aktivnosti
Integralno upravljanje obalnim podrujem
U suvremenim prilikama litoralizaciju nerijetko prati kriza preopteredenosti i oneidenosti
obale i pripadajudeg akvatorija
Smisleno planiranje ureenja, primorskih prostora, odnosno integralno upravljanje obalnim
podrujem (IUOP) ima kljuno znaenje u permanentnom nastojanju usklaivanja potreba
uravnoteenoga gospodarskog razvitka i ouvanja okolia.
Pojam IUOP koristi se od 70-ih godina 20. st.: Integrated Coastal Area Management (ICAM)
Godine 1972. u SAD-u je donesen Zakon o upravljanju obalnim podrujima (Coastal Zone
Management Act)
Definicije IUOP-a
Europska komisija definirala je integralno upravljanje obalnim podrujima kao:
kontinuirani proces uprave iji je cilj provesti odrivi razvoj, ouvanje obalnih podruja i
njihove bioloke raznolikosti.
Kako bi se to postiglo, IUOP trai, kroz uinkovitije upravljanje, uspostavu i odravanje
najboljeg naina koritenja i odrivih razina razvoja i aktivnosti na obalnom podruju, a s
vremenom i poboljanje fizikog statusa obalnog okolia u skladu s uobiajenim
dogovorenim normama.
IUOP je dinamiki proces postizanja ciljeva ekoloki odrivog razvoja, unutar ogranienja
postavkljenih fizikim, socijalnim i ekonomskim uvjetima te pravnim, administrativnim i
financijskim sustavom odreenoga obalnog podruja (Brachya i dr., 1988.).
Temeljna postavka IUOP-a je razumijevanje odnosa izmeu obalnih resursa (ukljuujudi i
kopno i more!), naina njihovog koritenja i utjecaja na okoli obalnog podruja
IUOP je kontinuirani, fleksibilni i proaktivni proces
Prihvatile su ga i provode brojne zemlje i meunarodne organizacije (UNEP, FAO, Svjetska
banka, UNDP, UNESCO i dr.)

www.sajt.com.hr

Odrivi razvoj
Odrivi razvoj (sustainable development) pojam se prvi put spominje 1980. u Svjetskoj
strategiji zatite koju je 1980. donijelo Meunarodno udruenje za zatitu prirode
Odrivi razvoj je prema Svjetskoj komisiji o okoliu i razvoju (WCED, 1987.): skup razvojnih
aktivnosti koji omogudava ostvarivanje potreba postojedeg narataja ljudske i svih ostalih
vrsta, bez ugroavanja mogudnosti biosfere da podri budude ostvarenje razumnih potreba
ljudske i ostalih vrsta
Koncept odrivog razvitka meunarodno je prihvaden na Konferenciji UN-a o okoliu i razvoju
koja je odrana u Rio de Janeiru 1992.
Principi odrivog razvoja
Svijest o bududnosti (briga o dugoronim posljedicama sadanjih ljudskih aktivnosti)
Briga za okoli uvaavanje vrijednosti okolia i utvrivanje utjecaja na okoli
Pravinost ostvarenje prava na ispunjenje osnovnih potreba unutar jedne generacije i
izmeu generacija
Zbog ogranienja, osjetljivosti i vrijednosti prirodnih resursa obalna podruja su oni dijelovi
okolia gdje primjena koncepta odrivog razvoja ima iznimnu vanost
Ciljevi IUOP-a
Utvrditi resurse koje je mogude iskoritavati a da to ne dovodi do njihove degradaicije ili
nestanka
Obnoviti otedene resurse ta tradicionalne ili nove oblike koritenja
Odrediti razinu koritenja resursa na nain da se ne prijee nosivi kapacitet (carryng
capacity) resursne osnove
Osigurati integriret i bioraznolikost ekosustava
Umanjiti rizike unitavanja osjetljivih resursa
Potovati prirodne procese u obalnim podrujima
Podravati i razvijati komplementarne umjesto konkurentnih aktivnosti i s time sprijeiti
izazivanje konflikata u koritenju obalnog podruja
Osigurati da se ekoloki i ekonomski ciljevi ostvare uz prihvatljivi troak
Osigurati provedbu suodluivanja zaniteresiranih sudionika u procesu
Razvijati ljudske resurse i unaprjeivati institucionalne kapacitete za provedbu IUOP-a
Planovi i programi putem kojih se ostvaruje IUOP: UNEP
Program Ujedinjenih naroda za okoli (PUNO) - The United Nations Environment Programme
(UNEP).

www.sajt.com.hr

Osnovan je 1972.,a radi na poticanju odrivog razvoja u svijetu, kroz aktivnosti koje nisu
tetne za okoli.
Program pokriva iroki krug rjeavanja problema, od atmosfere i ekosustava na Zemlji,
promoviranja znanosti i informiranja o okoliu, do rada na sposobnosti pravovremenog
upozorenja i hitnog odgovora na ekoloke katastrofe.
Planovi i programi putem kojih se ostvaruje IUOP: MAP
Mediteranski akcijski plan - The Mediterranean Action Plan (MAP) tei zatiti okolia i
potie razvoj u Mediteranskom bazenu.
MAP je prihvaden u Barceloni 1975. od strane 16 sredozemnih drava i Europske komisije,
pod pokroviteljstvom UNEP-a (program Ujedinjenih naroda za okoli).
Njegov zakonski okvir ukljuuje Barcelonsku konvenciju koje je prihvadena 1976. i revidirana
1995., te est Protokola koji pokrivaju specifine vidove zatite okolia.
Planovi i programi putem kojih se ostvaruje IUOP: PAP
Program prioritetnih akcija/Centar za regionalne aktivnosti - Priority Actions
Programme/Regional Activity Centre.
Utemeljen je 1978. i predstavlja kljuni dio Mediteranskog akcijskog plana, koji je opet dio
UN-ovog Programa za okoli.
Dvadeset zemalja Sredozemlja i Europska unija tvore MAP, a njihov zajedniki cilj je stvaranje
zdravijeg okolia na Mediteranu koji se temelji na odrivom razvoju.
Jedan od est Regionalnih centara unutar MAP-a ima sjedite u Splitu. Splitski Centar je
stekao svjetsku reputaciju zbog svoje strunosti u Integralnom upravljanju obalnim
podrujem (IUOP).
PPA/CRA ine ljudi koji rade u centru, ali i mrea strunjaka i institucija na Mediteranu.
Literatura
Chaline, C. (2001.): Urbanistaion and town management in the Mediterranean countries.
Assessment and perspectives for suistanble urban development, Mediterranean Commision
on Sustainable Development, Barcelona.
Coccossis, H. (2004.): Considering ICAM in the Mediterranean, Forum on Integral Coastal
Management in the Mediterranean, United Nations Environment Programme
Mediterranean Action Plan, Cagliari.
Fariid, J. (2006.b): Obala prostor kontakta i konflikta, Akademik Josip Roglid i njegovo djelo
Zbornik radova, Hrvatsko geografsko drutvo, Split, Zadar, Zagreb, 269-298.

www.sajt.com.hr

Trumbid, I. (1994.): Integralno upravljanje obalnim podrujima i "Agenda 21" Neke

smjernice za budude akcije, Mediteranski koncept razvojne strategije Hrvatske, Split, 201219.
Trumbid, I. (2004.): Gospodarenje obalnim prostorom: sredozemna iskustva i mogudnosti
njihove primjene u Hrvatskoj, ovjek i prostor, 51 (2004), 9/10(604/605) ; str. 18-23
Trumbid, I. (2006.): Integrirano upravljanje obalnim prostorom: izbor ili nunost, ovjek i
prostor, 53 (2006), 11/12 ; str. 36-39
Udbenici i prirunici dostupni na internetu (pdf format)
A Handbook for Measuring the Progress and Outcomes of Integrated Coastal and Ocean
Management. IOC Manuals and Guides, 46; ICAM Dossier, 2. Paris, UNESCO, 2006.
UNEP/MAP/PAP: Good Practices Guidelines for Integrated Coastal Area Management in the
Mediterranean. Split, Priority Actions Programme, 2001.
Web preporuka
http://www.coastlearn.hr

www.sajt.com.hr

TEMELJI INTEGRALNOG UPRAVLJANJA

OBALNIM PODRUJIMA
Zato integralno upravljanje obalnim podrujima?
Integralno upravljanje podrazumijeva cjelovitost i kompleksnost pristupa odrivom razvitku
obalnih podruja
Nekoliko je temeljnih vrsta integracija, s obzirom na:
hijerarhiju nadlenih tijela uprave,
aspekt upravljanja (geografski, ekoloki, ekonomski, socioloki, pravni i dr.),
sektore djelatnosti u obalnom prostoru (ribarstvo, pomorstvo, turizam,
graditeljstvo i dr.)
suradnju izmeu znanosti i upravljanja (menadmenta)
suradnju izmeu slubenih politikih tijela i nevladanih organizacija i udruga te
ekonomskih subjekata
suradnju izmeu regija, drava i gospodarskih asocijacija
Integracije...
Meduvladina integracija: na lokalnoj, regionalnoj i dravnoj razini. Drugi naziv je vertikalna
integracija. Njezin je cilj uskladiti razvojnu politiku na dravnoj razini i zavrnu provedbu na
lokalnoj razini.
Meusektorska integracija: Ministarstvo mora, prometa, i infrastrukture, Ministarstvo
prostornog planiranja i ureenja okolia i Ministarstvo turizma. Drugi naziv je horizontalna
integracija.
Prostorna integracija: kopnom i morem na obalnom podruju tradicionalno upravljaju
razliiti sektori (npr. turizam i/ili ribarstvo), ali aktivnosti medusobno utjeu jedna na drugu.
Integracija vladinih i nevladinih organizacija:
lokalna vlast, lokalne organizacije za zatitu
prirode i mala industrija ili privatni sektor na
lokalnoj razini.
Integracija znanosti i upravljanja: drutvene,
prirodne i tehnike znanosti imaju zadatak
informirati upravitelje obale i mora. Njihova
komunikacija esto nije na najboljoj razini.
Meunarodna integracija: ponekad su
problematina podruja podijeljena

Sl. 1. Horizontalna i vertikalna integracija esto

predstavljaju glavne zadatke IUOP-a

www.sajt.com.hr

meunarodnim granicama. Preduvjet je meunarodna koordinacija, jer uinak iskoritavanja

prirodnih resursa ne poznaje takve granice. Iako problem moe bit regionalan, dravne vlasti
igraju glavnu ulogu u ovim sluajevima. Npr. zatita prirodnih resursa Jadrana
Analiza obalnog sustava
Predmet IUOP-a je obalno podruje. Obalno
podruje je sloeno podruje na kojemu se
ispreplidu razliiti fiziko-geografski
elementi i procesi te u kojem ive i
meusobno komuniciraju mnoge sastavnice
biosfere, ali i pravni subjekti (organizacije,
zakoni). Dobar program IUOP-a treba se
temeljiti na potpunom razumijevanju tih
imbenika, procesa i njihovih meusobnih
odnosa.
Obalno podruje je dobar primjer podruja s meusobno povezanim, sloenim problemima
koje treba rjeavati sustavnom analizom.
Sustavna analiza je iroka strategija kojom se uredna i logina organizacija podataka pretvara
u modul. Bududi da je obalno podruje sustav, treba utvrditi podsustave koji ine dio
jedinstvene cjeline: prirodni sustav, funkcije korisnika i infrastruktura.
Jedan od osnovnih zadataka IUOP-a je razumjeti, pratiti i upravljati procesima izmeu
navedena tri podsustava
Podustavi obalnog sustava: prirodni sustav
Prirodni sustav obuhvada sve relevantne elemente i imbenike koje nisu pod utjecajem ljudi
(atmosfera, litosfera, hidrosfera, biosfera) i koje uzajamno djeluju po svojoj dinamici kroz
abiotike, biotike i kemijske procese (tzv. abc procesi).
To je podruje prirodnih resursa koji mogu opstati i bez nazonosti i aktivnosti ovjeka.
Resursi mogu biti obnovljivi ili neobnovljivi.
Obnovljivi resursi mogu se regenerirati unutar razumnog razdoblja, npr. oporavak riblje
populacije ili razgradnja organskog otpada.
Neobnovljivi resursi ne mogu se regenerirati unutar odreenog razdoblja ili se ne mogu
uopde regenerirati, kao npr. vaenje minerala s morskog dna ili unitavanje morskog
dna povlaenjem mrea ili odlaganjem otpada.
Prirodni resursi
Resursi obalnog podruja nalaze se na/u hidrosferi, litosferi i atmosferi. U tim dijelovima
razlikuju se etiri glavne kategorije resursa:
8

www.sajt.com.hr

Prostor - podrazumijeva prostor za aktivnosti kao to su poljoprivreda, ribarstvo,

marikultura, industrija, stanovanje, rekreacija i dr. Tipini kriteriji kojima se izraava
sposobnost prostornih resursa su povrina podruja, visina, duljina i dubina (npr.
navigacijska dubina, duljina obalne crte, irina i duljina kupalinog pojasa i dr.)
Abiotiki resursi - ova kategorija resursa podrazumijeva graevinski materijal (pijesak,
oblutci i kamen), naftu i zemni plin, rudae i vodu; zrak (odredene kvalitete) takoder
moe spadati u ovu kategoriju (npr. aerosol koji se preporua pri zdravstvenom turizmu)
Biotiki resursi - flora i fauna koje se koriste za prehranu, tj. za opskrbu proteinima i
ugljikohidratima (ribe, rakovi, koljke, alge i dr.).
Apsorpcija ili kapacitet proidavanja - tri dijela prostora obalnih resursa (H-L-A) predstavljaju
odreeni kapacitet u apsorbiranju, skladitenju, razgradnji i transportu otpadnih materijala
koji su rezultat prirodnih procesa i (vedim dijelom) aktivnosti korisnika.
Podsustavi obalnog sustava: funkcije korisnika i infrastruktura
Funkcije korisnika predstavljaju cijeli niz ljudskih interesa u okviru koritenja u svom
najirem smislu koji se sastoji ili se moe sastojati od vrjednovanja prirodnih resursa:
Osnovne funkcije: proizvodnja hrane, opskrba vodom i energijom,
Socijalne funkcije: stanovanje, odmor i rekreacija,
Ekonomske funkcije: prijevoz, eksploatacija graevinskog materijala (vaenje pijeska i
dr.), industrijski razvoj i dr.
Javne funkcije: obrana od prirodnih nepogoda i proidavanje otpadnih voda.
Podsustavi obalnog sustava: infrastruktura
Infrastruktura se sastoji od tehnike i organizacijske infrastrukture.
U mnogim sluajevima, infrastrukture su namjerno ili nenamjerno utjecale na prirodni
sustav, a ponekad izravno ili neizravno i na druge funkcije korisnika, to je dovelo do
stresa i sukoba, tj. razliitih konfliktnih situacija.
Pojam infrastrukture ima razliite konotacije. Odnosi se na fizike elemente kao to su ceste,
mostovi, nasipi, zatitni zidovi i valobrani, ali i na institucionalnu infrastrukturu (zakoni,
podzakonski akti, prostorni planovi).
Elementi tehnike (fizike) infrastrukture
Zbog svog utjecaja na prirodni sustav, obalne graevine su vaan element u studijama o
upravljanju obalnim podrujem. Ovisno o njihovom utjecaju na obalni sustav, mogu se
izdvojiti tri kategorije obalnih gradevina:
Graevine koje se esto sastoje od prirodnih materijala kao to su pijesak i ljunak.
Koriste se kao tampon zona u zatiti obalnih podruja od erozije. Primjeri takvih
struktura su suhozidi, umjetni nasipi, plidaci i plae prirodnim putem obogadene
9

www.sajt.com.hr

pijeskom i ljunkom. Ove graevine najmanje utjeu na prirodne procese ili su ak i dio
njih.
Graevine koje povoljno utjeu na promjenu obale napravljene su od otpornijih
materijala, kao to su glina i kamen, ili umjetnih materijala, kao beton. Koriste se za
utvrdivanje postojedeg stanja obale i za zatitu u sluaju ekstremnih valova i plima. To su
npr. oblaganja nasipa i grebena. Ove graevine inae ne smetaju prirodnim procesima
dok ne nastane neki ekstremni uvjet. Tada se aktivira njihova zatitna funkcija i poinje
njihov utjecaj na obalne procese.
Graevine koje nepovoljno utjeu na obalne procese napravljene su u svrhu poboljanja
uvjeta nekih ili svih aktivnosti na obali (posebno u lukama). Sagraene su od umjetnih
materijala da bi izdrale udare prirode. To su, na primjer, betonski valobrani i zatitni
zidovi.
Institucionalna infrastruktura
Za uinkovito upravljanje obalnim podrujem potreban je sustav kontrole koji formulira
ciljeve upravljanja obalnim podrujem, prati razvoj (stalni monitoring) i, kada je to potrebno,
poduzima odgovarajude kratkorone i dugorone radnje. U tom pogledu etiri su temeljna
elementa:
Politiki sustav - odreuje dugorone ciljeve upravljanja obalnim podrujem i kriterije za
primjenu raznih scenarija.
Zakonodavni sustav - vaede meunarodne konvencije, dravne zakone i
regionalne/lokalne odredbe kojima bi se provela ova politika.
Financijski sustav - osigurava potrebna novana sredstva.
Izvrni sustav - definira raspon odgovornosti za sve aktivnosti vezane za upravljanje
obalnim podrujem.
Zbog razliitih povijesnih dogaanja, razliitih kultura i politikog ureenja, svaka je
drava razvila razliiti kontrolni sustav. S obzirom na vitalnu vanost kontrolnog sustava
u uspjenom upravljanju obalnim podrujem, upravitelj obalnog podruja treba potvrditi
karakteristike i odgovornosti tog sustava.

10

www.sajt.com.hr

PROTOKOL IUOP-A
Etape procesa integralnog upravljanja obalnim podrujima
Faze provedbe IUOP-a
Provedba IUOP-a u nekoj regiji provodi se u nekoliko faza.
Postoji nekoliko modela po kojima se provodi proces IUOP-a. Jedan od modela je onaj unutar
kojega se razlikuju sljedede faze:
Poetak (Inicijacija)
Planiranje
Provedba
Predenje (Monitoring) i vrjednovanje

Iterativni kruni pristup IUOP-a

Svaka od faza provedbe IUOP-a sastoji se od zadataka koji su dio faze. Nije precizno
odreeno to sve treba napraviti tijekom svake faze, te koliko faza postoji.
Svaki pojedini sluaj je razliit zbog svoje geografske, drutvene, ekonomske, kulturoloke
i/ili politike pozadine.
Pojedine faze treba promatrati kroz iterativni kruni pristup (model ciklusa).
Iterativni pristup (lat. iterare - ponoviti) - tijekom bilo koje etape moe postati razvidno
da prethodna faza nije napravljena kako treba.
Kruni pristup - tijekom procesa IUOP-a poboljava se razumijevanje obalnog sustava,
novih razvojnih mogudnosti kao i negativnih uinaka u prostoru koji se mogu osvariti. U
tom sluaju, trebaju se ponoviti sve etiri faze.
Novi ciklus moe biti projekt unutar postojedeg procesa IUOP-a, ili politika (opdi pristup
upravljanju) ako se raspon postojedeg programa IUOP-a treba promijeniti...
1. faza: poetak (prepoznavanje potrebe IUOP-a)
Potreba za IUOP-om moe biti rezultat krize okolia postojede ili mogude ili rezultat
uoenih ekonomskih mogudnosti/prilika i odluka koje treba donijeti.
Shvadanje potrebe za IUOP-om moe se poboljati vanjskim utjecajima kao to je
meunarodni konsenzus o promicanju IUOP-a.
Da bi se krenulo s IUOP-om, potrebne su i politike odluke. Stoga donositeljima odluka
trebaju biti na raspolaganju podatci koji ukazuju na hitnost i koristi integralnog pristupa.

11

www.sajt.com.hr

Razina pristupa donositelja odluka lokalna, regionalna/upanijska, dravna ovisi o

geografskom djelokrugu problema na koji de proces biti usmjeren.
1. faza: poetak (prijedlog dokumenta)
Na poetku treba sastaviti prijedlog dokumenta. Prijedlog bi trebao sadravati:
pregled problema koje treba rijeiti (hitnost)
ogranienja trenutnog sektorskog pristupa
to de znaiti proces IUOP-a,
sveukupna poboljanja koja de IUOP donijeti u odnosu na prvu toku (zateeno stanje),
korake potrebne za djelovanje IUOP-a, ukljuujudi plan rada, satnicu i trokove, i na
kraju,
odreivanje koordinacijskog mehanizma (tko de voditi proces) i njegove uloge.
Da bi prijedlog bio uspjean, potrebno ga je predstaviti kao priliku za jaanje njihovog
meusobnog djelovanja i pomod u postizanju zajednikih ciljeva, a ne kao prijetnju
postojedim strukturama.
2. faza: planiranje (prikupljanje podataka)
Svrha faze planiranja je odreivanje i podravanje prijedloga donositeljima odluka kojima bi
se uspostavilo stalno i integralno upravljanje obalnim i morskim podrujem. Mogu se
razlikovati tri podfaze: prikupljanje podataka, razvojna politika i donoenje odluka.
Kao prvo, potrebno je napraviti profil obale koji predstavlja pregled svih obiljeja (priroda,
drutvo, tehnika, institucije i upravljanje) relevantnih za probleme odredenog podruja.
Svjetska banka navodi sljedede stavke koje je potrebno pokriti:
Baza obalnih resursa
Drutvena organizacija obalnog podruja
Postojedi problemi vezani za okoli i resurse
Institucije. Zakonodavstvo i financijski kapacitet
Profil obale daje detaljni opis problema kao i potrebu za odreenim podatcima koji
nedostaju.
2. faza: planiranje (razvojna politika)
Kao drugo, na temelju profila, potrebno je odrediti razvojnu politiku koja predstavlja osnovu
IUOP-a prema programu IUOP-a. Taj dokument daje:
Definiciju odredenog podruja: obalno podruje. Granice mogu biti odreene fizikogeografskim procesima, biolokim procesima ili postojedim zakonskim okvirima
(adminst. Ustroj)
Ciljevi programa IUOP-a: Dobar program upravljanja ima jasno odreene ciljeve kako bi
se sprijeio gubitak poticaja,
12

www.sajt.com.hr

Strategije: Ciljevi moraju biti upotpunjeni dodatnim mogudnostima koje se procjenjuju

prema njihovoj uspjenosti postizanja ciljeva
Opis predloenog institucionalnog dogovora, ukljuujudi dodjeljivanje odgovornosti
raznim dijelovima programa,
Financiranje i potreba za kadrom, i
Popis formalnih radnji potrebnih za slubeno prihvadanje plana i predloenog razdoblja
za njegovo ostvarivanje.
2. faza: planiranje (donoenje odluka)
Na kraju, program IUOP-a moraju prihvatiti i primijeniti donositelji odluka. Mogudnosti da se
program prihvati na vrijeme povedavaju se ako:
se u programu koriste jasni i razumljivi termini,
program opisuje koristi opipljivim i smislenim terminima,
program podravaju sve interesne grupe,
je program poznat kljunim politiarima koji su redovno informirani o najnovijim
promjenama i formuliranju procesa koji je u tijeku,
ako program ilustrira trokove i naine njihova pokrivanja.
3. faza: provedba
Nakon odobravanja programa, program treba zaivjeti.
Ostvarivanje plana u ovom sluaju podrazumijeva uinkovitost dogovora koji su isplanirani u
programu IUOP-a i koje je potrebno obaviti. Postoje sljededi tipovi obavljanja plana:
institucionalni dogovori - uspostava administrativne strukture koja osigurava
horizontalnu i vertikalnu integraciju upravljanja,
zakonski dogovori - zakoni, konvencije, proglasi i standardi koji omogudavaju
upravljanje,
financijski dogovori - dodjela novanih sredstava za pladanje trokova tijekom procesa.
Program IUOP-a bi trebao poeti davati eljene rezultate ako su sve pripreme dobro i
temeljito napravljene. Meutim, upravljanjem sloenim i iterativnim procesom kao to je
IUOP, nije tako jednostavan zadatak. Povratne informacije prikupljene pradenjem i
programima procjene mogu dovesti do promjena u trenutnom programu, a novi sukobi
interesa mogu izazvati neoekivane probleme.
4. faza: pradenje
Program pradenja zapoinje im program IUOP-a postane funkcionalan. Pradenjem se stalno
prikupljaju podaci koji se zatim procjenjuju i daju povratnu informaciju za druge faze, a mogu
dovesti i do spoznaje da je potrebno mijenjati politiku. Vrsta pradenja uvelike ovisi o
ciljevima programa IUOP-a
13

www.sajt.com.hr

Dobar sustav pradenja obale pokriva cijelo podruje interesa, tijekom duljeg razdoblja.
Novana sredstva su najede ograniena, ali naglaava se da je bolje imati mnogo manje
kvalitetnih podataka (pokrivajudi cijeli obalni sustav) nego manje visokokvalitetnih podataka
(pokrivajudi samo nekoliko mjesta).
Podatci dobiveni pradenjem
Podatci obuhvadeni pradenjem mogu biti
drutveni - litet, zdravlje, kvaliteta ivljenja,
ekonomski - npr. osobna primanja, broj industrijskih tvrtki, promet izmedu dviju regija,
ekoloki - npr. broj pojedinih biljaka, zdravlje populacije, broj plodova,
fiziki - npr. poloaj obale, dubina kanala i dr.
Podatci ved mogu biti pohranjeni u nekoliko institucija. U tom sluaju, potrebno ih je sakupiti
na jedno mjesto iz kojeg se mogu koristiti za vrednovanje.
U sluaju da podatci nisu prikupljeni, potrebno je osmisliti i provesti pradenje. Taj dio trebali
bi napraviti znanstvenici, koje treba obuciti odgovarajucim vjetinama, i njihovi instituti. Na
ovom stupnju, teledetekcija (interpretacija snimki dobivenih daljinskim istraivanjima) i GIS
tehnike imaju vanu ulogu, jer one relativno jeftino mogu omoguditi i procesirati
visokokvalitetne podatke.
4. faza: vrjednovanje
U fazi vrjedovanja, analizom prikupljenih podataka doznaje se u kojoj su mjeri radnje
programa IUOP-a usmjerene na probleme odreene ciljevima programa i njihovo rjeavanje.
Ukoliko vrjednovanje pokae potrebu za prilagodbom funkcioniranja programa IUOP-a, treba
paziti da se nova, prilagoena metoda rada procijeni unaprijed.
Moe se odrediti nekoliko etapnih ciljeva:
cilj 1. reda: oblikovanje institucionalnih odredbi i izborna tijela (npr. uspostava
agencije),
cilj 2. reda: ublaavanje neprijateljskog ponaanja i provedba razvojnih aktivnosti (npr.
smanjiti broj graevina na plaama),
cilj 3. reda: poboljanja drutvenih i okolinih pokazatelja (npr. povedati osobna
primanja),
cilj 4. reda: odrivo iskoritavanje resursa i poboljanje kvalitete ivljenja (npr. odrivo
iskoritavanje prirodnih resursa). Najvii cilj, cilj 4. reda, ne moe se po svojoj
definiciji postidi kratkorono (godinama), a njegova realizacija ne moe se ocekivati
tijekom prvih vrjednovanja

14

www.sajt.com.hr

HRVATSKA OBALA,
PROSTOR SUELJA OVJEKA I PRIRODE
Definicija obale
Meu hrvatskim geografima do sada se prouavanjem obale jedini sustavno bavio Ivo Rubid.
Brojni drugi geografi istraivali su obalna podruja, ali preteno su obalu prouavali s
razliitih geografskih aspekata (geomorfolokog, pomorsko-geografskog i dr.)
I. Rubid (1927.) prostor koji je razliitim funkcijama povezan s morem naziva obalnim krajem,
odnosno podrujem koje gravitira prema moru.
Pri tome se razlikuju:
morfoloka gravitacija (od crte grebena najbliih uzvisina do obalne crte) i
antropogeografska gravitacija (moe zahvadati ui ili iri prostor u odnosu na
morfoloku gravitaciju).
Podsjetimo se, pod obalom u uem smislu smatra se pojas interakcije razliitih prirodnogeografskih procesa na kontaktu mora, kopna i zraka, a njegova je prosjena irina u
Hrvatskoj oko 10 m. To odgovara obalnoj crti i obalnom rubu Rubideve klasifikacije obalnog
prostora.
Utjecaj ovjeka na definiranje obalnog prostora
Uvrijeeno definiranje obale kao pojasa izmeu crte do koje se protee utjecaj mora
prskanjem valova i najnie razine niskih voda potrebno je donekle proiriti jer u obzir treba
uzeti i antropogeni imbenik tog prostora.
ovjek je svojom djelatnodu vezanom uz more, najede iz nude, a danas nerijetko i drugih
razloga, esto pomicao progresivno obalnu crtu na tetu mora, ponajvie nasipanjem,
izgradnjom valobrana i pristanita za brodove, operativne rive, priobalne putove i sl.
Viestoljetni utjecaj ovjeka pridonio je oblikovanju specifinoga hrvatskog obalnog
krajobraza koji je jedinstven i u svjetskim okvirima
Puki nazivi za obalni prostor
U literaturi se uski obalni pojas esto naziva mrkjenta
Mrkjenta je tamni pojas izmeu gornje razine visokih i donje razine niskih voda nastanjenog
litofitskim modrozelenim algama ili cijanoficejama (Cyanophyceae)
Izvan mrkjente nalazi se bijeli pojas u zoni prskanja mora. Bijela boja je boja golih karbnatnih
stijena s oskudnom halofitnom vegetacijom
Na otocima Sjeverne Dalmacije pojas litorala otoani jednostavno nazivaju "kraj".
U pravnom shvadanju uski priobalni pojas, irine do 10-ak m, na zadarskim otocima naziva se
maritimo (maritima).

15

www.sajt.com.hr

Pomorsko javno dobro

Maritimo je prostor javnoga pomorskog dobra, u naelu dostupan za privremeno krade
koritenje svima (primjerice, za potrebe ribolova, vezivanja brodice, sunanja i sl.) i na njemu
se ne moe stjecati pravo vlasnitva.
U tom je pojasu zabranjena svaka izgradnja privatnih stambenih i gospodarskih objekata, a
mogude je graditi luke instalacije, ureivati pristanita i graditi pojedine objekte samo za
javnu upotrebu.
Obiajno pravo i zakonska regulativa zabranjuju u prostoru pomorskog javnog dobra svaki
drugi oblik izgradnje.
Iznimno se dio obale moe dati na privremeno koritenje (koncesiju) nekoj ustanovi ili drugoj
pravnoj osobi, ali uz odreenu nadoknadu nadlenom tijelu lokalne i regionalne
(samo)uprave.
Na alost, te se odredbe u posljednje vrijeme uestalo kre pa je upravo obalni dio otonog
prostora bespravnom izgradnjom (betonizacijom i apartmanizacijom) najvie je ugroen.
Puka percepecija pomorskoga javnog dobra
Otoani i stanovnici kopnenog dijela hrvatske obale jako su osjetljivi na svaku uzurpaciju
pomorskoga javnog dobra.
Tako se, primjerice, za uski obalni pojas na Rivnju kae tuote ne smi ni ziati ni initi, to ti
je maritime, a na maritime ni niigovo, nego pae dravno (Radulid, 2002.),
U Salima na Dugom otoku: Zna se a je maritimo, pe do sedan metri o kraja, no a more
obliva. Tute se more vezati prez ikoga pitati. (Piasevoli, 1993.),
U Povljani se kae: Do sedan metri od mora do kraja je maritimo i to nije niije (Tiid, 2004.)
U Kolanu na otoku Pagu je zabiljeeno: Ono kad je on ugradi kudu ni njegovo, nego
maritimno. Onde se svakimore pod kupat, a on nikomu ne da (Otarid, 2005.).
Zakonodovani okvir (ne)koritenja pomorskoga javnog dobra
Obala kao javno dobro bila je zatidena jo u rimskom pravnom sustavu (res omnium
communis, res que in publico usu habentur).
Tijekom srednjeg vijeka obalom su gospodarili feudalni zemljoposjednici (npr. ureenje
obale, proizvodnja vapna i dr.)
Obala kao dio pomorskog javnog dobra bila je definirana i zakonskim odredbama drava u
ijem je sastavu bila Hrvatska:
lankom 287 austrijskoga opdeg graanskog zakonika,
Uredbom o pomorskom javnom dobru u Kraljevini Jugoslaviji (SN, 104/1939.) te
Zakonom o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristanitima SR Hrvatske (NN,
19/1974.)

16

www.sajt.com.hr

U glavi II, lanku 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN, 158/2003.) izriito
stoji: Pomorsko dobro je opde dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu
zatitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na nain propisan ovim Zakonom.
Pomorsko dobro ine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te
dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen opdoj upotrebi ili je proglaen takvim, kao i sve
to je s tim dijelom kopna trajno spojeno na povrini ili ispod nje. U smislu stavka 2. ovoga
lanka, dijelom kopna smatra se: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plae,
uda rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju
iva i neiva prirodna bogatstva.
U lanku 4. istoga zakona morska obala se definira kao prostor koji se ...protee od crte
srednjih viih visokih voda mora i obuhvada pojas kopna koji je ogranien crtom do koje
dopiru najvedi valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili
namjeni slui koritenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u
vezi s koritenjem mora, a koji je irok najmanje est metara od crte koja je vodoravno
udaljena od crte srednjih viih visokih voda. Morska obala ukljuuje i dio kopna nastao
nasipavanjem, u dijelu koji slui iskoritavanju mora. Crtu srednjih viih visokih voda utvruje
Hrvatski hidrografski institut. Iznimno, na prijedlog upanijskog poglavarstva, Ministarstvo
moe odrediti da se morskom obalom smatra i ui dio kopna ako to zahtjeva postojede stanje
na obali (potporni zidovi, zidovi kulturnih, vjerskih, povijesnih i slinih graevina).
Najnovija zakonska regulativa
Najnovija zakonska regulativa nastoji uvesti red u divljanje bespravne izgradnje uz obalu, to
je negativna pojava vezana uz litoralizaciju Hrvatske, ali glavnine Sredozemlja.
Vlada Republike Hrvatske 9. rujna 2004. donijela je Uredbu o ureenju i zatiti zatidenog
obalnog podruja mora (Narodne novine, 128/2004.) u kojoj se odreuje zatideno obalno
podruje koje obuhvada sve otoke, pojas kopna u irini od 1000 m od obalne crte i pojas
mora u irini od 300 m od obalne crte, pri emu je obalna crta zapravo crta plimnog vala na
obali (lanak 2.).
Gospodarske objekte mogude je graditi samo na udaljenosti vedoj od 300 m od obalne crte
na kopnu te 100 m od obalne crte na otocima.
Zona stambene izgradnje u obalnom prostoru
U graevinskom podruju naselja, stambeni objekti mogu se graditi u pojasu do 70 m od
obalne crte.
Prema odredbama lanka 6 navedene Vladine uredbe iznimno se u neizgraenom dijelu
graevinskog podruja naselja u pojasu najmanje 70 m od obalne crte moe ... planirati samo
izgradnja hotela, graevina javne namjene i ureenje javnih povrina, infrastrukturnih

17

www.sajt.com.hr

graevina i drugih graevina koje po svojoj prirodi zahtijevaju smjetaj na obali

(brodogradilita, luke i sl.).
Ove odredbe doista bi trebale pridonijeti uvoenju reda u izgradnji, odnosno svekolikom
razvitku obalnog prostora, s time da bi se, uz striktno dranje kriterija matematike
udaljenosti od obalne crte trebale prihvatiti i lokalne specifinosti geomorfologije terena na
kojemu se planira izgradnja objekata ili razvijanje drugih oblika gospodarskog vrjednovanja.

18

www.sajt.com.hr

OBLICI VRJEDNOVANJA
HRVATSKOGA OBALNOG PROSTORA
Uvod
Prema dosadanjim istraivanjima ukupna duljina obalne crte svih hrvatskih otoka, otoida i
hridi je 4 398,44 km, a duljina obalne crte kopna Hrvatske 1777,3 km.
Izrazito velika razvedenost hrvatske obale pridonosi tezi da reljef ini najvaniji element
obalnoga krajobraza.
Opdenito, otoci i obala kopna Hrvatske pripadaju ingresivnoj boranoj obali, nastaloj
gornjopleistocensko-holocenskim izdizanjem razine mora za 121 5 m.
Karakteristian paralelizam osnovnih morfostruktura otoka i meuotonih kanala s
prevladavajudim pravcem pruanja NW SE: dalmatinski tip obale. Postoje i iznimke, npr.
prostor Braa, Hvara i Korule (hvarski pravac pruanja)
Koritenje uskoga obalnog pojasa
Stanovnici hrvatskih otoka i susjednoga priobalja vrlo rano su poeli preoblikovati uski obalni
pojas iskoritavajudi ga i prilagoavajudi svojim potrebama.
Poradi dostupnosti prvi kamenolomi bili su otvarani neposredno uz obalu da bi se smanjila
duljina transporta tekog graevinskog materijala.
Eksploatacija vapnenca i dolomita nastavljena je sve do sredine 20. st. i za potrebe
proizvodnje vapna u tzv. vapnenicama
Te su aktivnosti pridonijele retrogradnom pomicanju obalne crte jer su otkidani veliki kameni
blokovi ime je obala denivelirana i potapana.
Materijalni ostatci kamenoloma (kava) i vapnenica i danas su vidljivi na velikom dijelu
hrvatskoga obalnog prostora.
Devastiranje obale vaenjem koljkaa
Plitki dijelovi obale devastirani su viestoljetnim vaenjem pijeska i ljunka (ala) za
graevinske potrebe. Na taj nain uniten je biotop razliitih marinskih biocenoza.
Stjenovita obala dodatno je devastirana vaenjem prstaca (datala), osobito posljednjih
desetljeda kada ronilaka i druga oprema omogudavaju due zadravanje i otkidanje velikih
ulomaka stijena u plitkom podmorju.
Poradi toga vaenje i konzumacija prstaca u Hrvatskoj je zabranjena. Dakako, pod okriljem
nodi i u skrovitim uvalama i dalje se nastavlja s tom nezakonitom radinodu.
Meutim, unitavanju obale pridonose i sami prstaci ije kolonije razaraju stijene, ali taj je
proces dugotrajan i, to je potrebno naglasiti, prirodan. Otud i stari hrvatski nazivi za prstace
kamoto i kamotoac

19

www.sajt.com.hr

Graditeljski zahvati u obalnom podruju

Da bi se uz (pre)plitke pjeane uvale te stjenovite obale otrih izdanaka stijena, prepune
krapa, procjepa i sl., moglo to lake i sigurnije pristajati brodicama izgraena su brojna
mala pristanita muli(di).
U gotovo svim vedim uvalama i zaklonjenim bokovima uvala izgraeni su neto vedi
valobrani, ija je uloga zatita brodova od djelovanja valova.
U naseljima i vedim pristanitima velik dio obale je ureen i betoniran. Da bi uz obalu (rivu)
mogli pristati vedi brodovi obala se proiruje nasipavanjem, a istim postupkom grade se i
dugi lukobrani koji tite vede luke.
Tijekom prolosti zbog manjeg broja brodova i opdenito male veliine razliitih plovnih
jedinica, graevinske intervencije uz obalu bile su neznatne. Meutim, tijekom druge
polovice 20. st., u skladu s intenzivnijim razvitkom nautikog turizma, sportskog ribolova te,
posebno s izgradnjom velikog broja objekata za odmor i rekreaciju, pojaan je graditeljski
pritisak na obalni rub
Betonizacija obale
Oblici trajnog i esto nezakonitog saturiranja obalne crte su razliiti: izgradnja valobrana,
betoniranje plaa, izgradnja vikendica neposredno uz obalni rub, uzurpacija obalnog pojasa
ograivanjem ime se nastoji postidi de facto privatizacija pomorskoga javnog dobra i sl.
Primjeri divlje betonizacije obale su brojni. Na tlu Sjeverne Dalmacije takvim oblicima
devastacije posebno su izloeni brojni dijelovi obale kopna, ali i ottoci, npr. Boana i Povljana
na otoku Pagu, juni i istoni dio otoka Vira, jugoistoni dio Kukljice na otoku Ugljanu,
sjeverozapadni dio drelca na otoku Pamanu, periferni dijelovi naselja Silba na istomenom
otoku, vie uvala na Kornatima te pojedini periferni dijelovi murterskih naselja.
Opdenito, tehnogeni pritisak je znatno vedi obali kopna i na otocima bliima obali koji su
dostupniji, osobito s aspekta transportnih trokova graevinskog materijala.
Turistika valorizacija obale
U vrijeme intenzivnog razvitka turizma u Hrvatskoj obala se koristi kao znaajan razvojni
resurs
Prevladavajudi 3S turizam (sea, sun, sand) uglavnom se namede kao iskljuivi korisnik
najatraktivnijih dijelova obale (pjeane i ljunane plae, niski i pristupani stjenoviti dijelovi
obale i dr.) s oevidnim ali kratkoronim financijskim efektima, te istodobno brojnim
negativnim posljedicama
Najedi negativne pojave su oneidenje obale (mora, otoka i kopna), ometanje i
unitavanje ivog svijeta, opteredenje infrastrukture i dr.
Kupalinom turizmu u bezobzirnoj valorizaciji obale priduuje se i elitni nautiki turizam
(problem crnog veza i dr.)
20

www.sajt.com.hr

Valja istaknuti da pri tome nisu jedini pa ak ni najvaniji krivci turisti, ved su to (i) oni koji
planiraju i upravljaju turistikim razvojem

DRUTVENO-GOSPODARSKI RAZVITAK
HRVATSKIH OBALNIH REGIJA
Uvod
Obalno podruje je iznimno vaan razvojni resurs Hrvatske.
Obalni prostor Hrvatske kontaktni je prostor putem kojega se ostvaruju viestruki
(geografski, gospodarski, demografski, kulturni, jezini i dr.) i vieslojni dodiri nae domovine
sa Sredozemljem
S funkcionalnog aspekta, hrvatske su obalne regije tijekom prolosti mijenjale svoj prostorni
obuhvat
Jadran kao geografska poveznica
Primorska Hrvatska jedna je od najvanijih geografskih sastavnica hrvatskoga dravnog
teritorija.
U njezinom okrilju, na starijim prapovijesnim i starovjekovnim temeljima, razvila se prva
jezgra hrvatske drave.
Takoer, preko hrvatske obale i otoka, putem Jadranskog mora, odvijala se komunikacija s
ostalim sredozemnim regijama, koja je omogudavala razmjenu ideja, roba i tehnologija.
More klju razvitka Hrvatske
Geograf I. Juras (1930.) je slikovito istakao: Hrvati bez mora ne bi bili ono, to su bili i to im
je Providnost namijenila, da budu u kolu prosvijedenih naroda. Bez mora bili bi oni kao biljka
iupana iz zemlje, na kojoj je nikla i na kojoj se razvila. Kao to biljka iupana iz zemlje vene
pa se osui, tako bi i na narod bez svog mora venuo i propao.
Neto kasnije je, u istom duhu, L. Marid (1936.), jedan od prvih hrvatskih geografa koji se
iscrpnije bavio problematikom obale i otoka, napisao: Hrvati su se brzo (poslije doseljenja na
istonojadransku obalu op. JF) sprijateljili s morem.
Strategija prostornog ureenja Republike Hrvatske (1997.): Obalno podruje je nacionalno
bogatstvo...

21

www.sajt.com.hr

Poetci vrjednovanja obalnog podruja

kompleksnom vrjednovanju hrvatskoga obalnog podruja jasno svjedoi bogata kulturna
batina kao reprezent milenijskoga povijesno-zemljopisnog razvitka unutar sredozemnoga
krdanskog kulturnog areala.
Hrvatski vladari dobro su znali koje je znaenje Jadrana za drutveni i gospodarski prosperitet
drave, uvajudi more i obalu, prema pisanju bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta,
snanom flotom.
Vojna, politika i ekonomska prisutnost Hrvatske na Jadranu jasno se oituje u navodu Petra
Kreimira IV. koji izrijekom istie kako je to more zapravo mare nostrum
Demaritimizacija Hrvatske
Nakon vezivanja Hrvatske s Ugarskom poetkom 12. st. politiko teite drave pomie se
prema Podunavlju to pridnosi viestoljetnom procesu demaritimizacije Hrvatske.
To dakako ne znai da se prekinuo razvoj obalnog dijela Hrvatske, ved se on, sve do
osamostaljenja neovisne Hrvatske 1991., odvijao u razliitim politiko-geografskim okvirima,
unutar kojih je, uz iznimku prostora Dubrovake Republike (i to samo do njezina ukidanja
1808.), na razliite naine bio sputavan i podreivan interesima jadranskih sila.
U takvim prilikama svu inicijativu preuzeli su primorski gradovi (Osor, Krk, Rab, Zadar,
ibenik, Trogir, Split, Hvar, Korula, Dubrovnik, Kotor i dr.) i lokalni dinasti (kneevi ubidi,
Krki i dr.) koji su se sami pokuavali izboriti za sudionitvo u gospodarskom sustavu
Sredozemlja, ponajprije preko pomorske trgovine.
Pulsiranje gravitacijskog utjecaja obalnih regionalnih sredita
iva komunikacija izmeu Zadra, Splita, Dubrovnika, Kotora i ostalih istonojadranskih
gradova s brojnim pomorskim gradovima irom Sredozemlja omogudila je ekonomsku
(ponajvie trgovinsku) ali i kulturnu razmjenu.
Razmjenu roba, ideja i tehnologija, od poetka 15. do kraja 18. st. u velikom dijelu Istre,
Kvarnera i Dalmacije ograniavala je ili kanalizirala za svoje potrebe Venecija.
Gravitacijsko podruje pojedinih hrvatskih primorskih gradova ovisilo je o prometnom
vrejdnovanju komunikacija koje je sustavno uredilo jo Rimsko Carstvo, ali i o vojnopolitikim zbivanjima.
Primjer pulsiranja granica obalnih regija - Zadar
Tijekom srednjeg i novog vijeka prostornog utjecaj litoralnih gradova izrazito je pulsirao.
Primjerice, Zadar je u vrijeme Anuvinaca, u drugoj polovici 14. st. bio prava jadranska
metropola koja je imala vrste veze s kontinetlanim dijelom Hrvatske.

22

www.sajt.com.hr

To se odrazilo u gospodarskom i kulturnom prosperitetu Zadra, ali i u injenici da je upravo u

to vrijeme, 1396., u Zadru osnovano prvo sveuilite na hrvatskom tlu, koje je u kontinuitetu
djelovalo sve do 1806.
Meutim, u skladu s osvajanjima osmanlijskih Turaka, od prve polovice 16. do kraja 17. st.
gravitacijsko podruje Zadra u zaobalju svedeno je gotovo na domet topova s gradskih
utvrda.
U vrijeme Austrije Zadar i njegovo obalno podruje znatno prosperiraju.
Novi prekid u kontinuiranom razvoju zadarske regije uslijedio je u razdoblju izmeu dva
svjetska rata kada je Zadar pripojen Italiji
More i obala nisu samo geografska kulisa!
More i primorski prostor ne ine samo geografski scenarij povijesnim i suvremenim
drutveno-gospodarskim mijenama nego i vaan element kompleksne geografske
transformacije hrvatske obale i otoka.
Mogudnosti vrjednovanja mora kao izvora prirodnih bogatstava te mora kao medija
komunikacije valja razmatrati u kontekstu globalnoga procesa litoralizacije, okupljanja
drutvenih i gospodarskih aktivnosti uz obale.
Hrvatska kao primorska i pomorska zemlja
Unutar Primorske Hrvatske, unato spontanom i preteito nekoordinarnom razvoju obale,
otoka i pripadajudeg akvatorija, to je posljedica viestoljetnoga procesa demaritimizacije od
strane sredinjih dravnih politikih vlasti, postignuti su znaajni uspjesi u razliitim
aspektima pomorstva (brodarstvo, brodogradnja, ribarstvo, marikultura, proizvodnja soli,
nautiki turizam i dr.) i drugim sferama gospodarskih djelatnosti, tehnologije, znanosti i
kulture koji vrjednuju more kao izvor ivota, medij komunikacije, objekt istraivanja i motiv
vrhunskih nadahnuda.
Poradi toga Hrvatska i zasluuje atribut pomorske, a ne samo primorske zemlje, i to na
svakom centrimetru njezine obale od Savudrijske vale do Boke kotorske.
Hrvatske obalne regije definicija podruja
Prema uobiajenoj podjeli Hrvatske na vede regionalne cjeline, dio drave koji se nalazi uz
Jadransko more, a od ostatka zemlje je reljefno odvojen dinaridskim planinskim sustavom
naziva se Primorska Hrvatska.
Postupnim razvojem na hrvatskom dijelu Jadrana oblikovalo se est obalnih regija,
okupljenih oko regionalnih sredita Pule, Rijeke, Zadra, ibenika, Splita i Dubrovnika.
Ti su gradovi istaknute jadranske luke, arita tisudljetnog razvoja gospodarstva, kulture,
znanosti i vjere, te kontaktne toke preko kojih je Hrvatska vrsto integrirana u tkivo Europe i
cijeloga Sredozemlja.
23

www.sajt.com.hr

Zakonodavni arbitrarni okvir

Prema suvremenom upravno-teritorijalnom ustroju Republike Hrvatske, definiranom 1992.
(Zakon o podrujima upanija, gradova i opdina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine,
90/1992.), a dijelom promijenjenom 1997. (Zakon o podrujima upanija, gradova i opdina u
Republici Hrvatskoj, Narodne novine, 10/1997.), primorski prostor Hrvatske podijeljen je na
sedam upanija: Istarsku, Primorsko-goransku, Liko-Senjsku, Zadarsku, ibenko-kninsku,
Splitsko-dalmatinsku i Dubrovako-neretvansku.
Granice upanija na obali i moru uglavnom podudaraju sa zonama gravitacijskog utjecaja
obalnih urbanih sredita s iznimkom Liko-senjske upanije, koja, uz podruje Like, Gacke i
dijele Krbave, obuhvada obalni prostor podno Velebita te sjeverni dio otoka Paga, to je
zapravo zona preklapanja gravitacijskih utjecaja Rijeke i Zadra.
Geografski profil obalnih regija
Bez obzira je li se u regionalizaciji hrvatskoga obalnog prostora uzima nodalno-funkcionalni ili
upravno-teritorijalni kriterij, hrvatske obalne regije mogude je, prema geografskom poloaju
te utjecaju i znaenju mora, podijeliti na tri, preteito uzduna, pojasa:
otoni,
obalni
zaobalni
Obalnim regijama, dakako, pripada i odgovorajaudi morski prostor, omeen
administrativnim granicama upanija te granicom teritorijalnog mora koja je udaljena 12
nautikih milja od najudaljenijih otoka ili obale kopna ispred koje nema otoka.
U funkcionalnom smislu more je nedjeljiv dio hrvatskih obalnih regija jer se na njemu temelje
brojni oblici drutvenoga i gospodarskog vrjednovanja.
Funkcionalna geografska ralamba obalnog podruja
S geografskog aspekta najlake je izdvojiti otoni pojas, ali postoje problemi s ralanjenjem
obalnog i zaobalnog pojasa.
Ukoliko bi se kao kriterij uzeo smjetaj naselja, onda se obalni pojas najjednostavnije (to ne
znai i najbolje) moe definirati granicama svih naselja na kopnu koja imaju izlaz na more.
Prema istom kriteriju, sva ona naselja na kopnu koja nemaju izlaz na more smatraju se
zaobalnim prostorom, tj. zaleem.
Meutim, funkcionalnu geografsku ralambu prema tom kriteriju nije mogude dosljedno
provesti jer se granice nekih naselja smjetenih i stjenjenih uz obalu podno Velebita i
Biokova proteu do grebena tih primorskih planina, dakle do vrhova koji prelaze 1500 m
visine (npr. naselja Stinica, Jablanac i Prizna u senjskom kraju, Cesarica i Barid Draga u blizini
Karlobaga, Baka Voda, Tuepi, ivogode, Drvenik, Zaostrog i dr. u blizini Makarske i sl.).

24

www.sajt.com.hr

Kriteriji za definiranje obalnog pojasa utjecaj mora na klimu, biljni pokrov i gospodarstvo
Visokoplaninski dijelovi nemaju ba izrazitijih veza s morem, niti prirodno-geografskih niti
funkcionalnih.
S druge strane, pojedina naselja koja nemaju izravnu administrativnu vezu s morem
istodobno imaju prometne i razliite druge drutvene i gospodarske veze s obalnim i otonim
prostorom, a s time i s morem, pa znaajno participiraju u aktivnostima vezanim uz
vrjednovanje morskoga i obalnog prostora (npr. Opuzen, Metkovid, Polinik, Zemunik i dr.).
Utjecaj mora na pojedine dijelove Istre i Ravnih kotara, a u odreenoj mjeri i du dolina
rijeka jadranskog sliva jasno se oituje u sredozemnoj klimi sa suhim i vrudim ljetom (Csa) i
umjereno toploj vlanoj klimi s vrudim ljetom (Cfa) po Kppenovoj kasifikaciji klima te
biljnom pokrovu, to je pak povezano s kompleksnom organizacijom tih prostora

Sl. 3. Hrvatske obalne regije

Sl. 2. Podruje sredozemne klime sa suhim i vrudim ljetom

(Csa) i umjereno tople vlane klime s vrudim ljetom (Cfa
tip) po Kppenu

Usporedba sa svijetom
Prema do sada navedenom, irina uskog obalnog i zaobalnog pojasa unutar pojedine
hrvatske obalne regije ovisi i o prirodno-geografskim i o drutveno-gospodarskim obiljejima.
Primjerice, obalni pojas stjenjen je podno Uke, Velebita, Biokova i Rilida, a proiren je u
zapadnoj i junoj Istri te u prostoru Ravnih kotara.

25

www.sajt.com.hr

Meutim, u globalnim ili kontinentalnim razmjerima, posebno u usporedbi s dravama

istaknute pomorske orijentacije, takve razlike nisu presudne, bududi da moru i obalnim
prostorima razvijenih zemalja intenzivne litoralizacije (Japan, Sjedinjene Amerike Drave,
Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Italija i dr.) gravitira prostrano zalee.
Ono je s obalom i morem povezano viestrukim i vieslojnim komunikacijama te socioekonomskim odnosima.
Prevladavajudi socio-ekonomski procesi u hrvatskim obalnim regijama
Prevladavajude socio-ekonomske procese u hrvatskim obalnim regijama mogude je
razmatrati kroz prizmu tri razvojna modela
model konvergencije
model jezgra periferija
model urbanizacije
Model konvergencije
Stihijska litoralizacija potakla je
neuravnoteeni razvitak hrvatskih obalnih
regija.
Prevladavajudi socio-ekonomski procesi
nalik su modelu konvergencijskih gibanja
zranih masa prema fronti pri emu obala
kopna ima ulogu fronte dok otoni i
zaobalni prostor (sredinja Istra, Ravni
kotari, Bukovica, Zagora i dr.) imaju ulogu
zranih masa koje se primiu fronti, a da pri
tom nema kompenzacije novoga zraka s
visine ili sa strane.

Sl. 4. Model konvergencije na primjeru Sjeverne

Dalmacije

Primorska Hrvatska*

Hrvatska
Popis
1857.
1869.
1880.
1890.
1900.
1910.
1921.
1931.
1948.

Broj

2 181 499
2 398 292
2 506 228
2 854 558
3 161 456
3 460 584
3 443 375
3 758 455
3 779 858

Indeks promjene
1857.=100,0

100,0
109,9
114,8
130,8
144,9
158,6
157,8
172,2
173,2

Broj

636 047
690 659
753 589
837 450
940 629
1 054 319
1 036 154
1 095 086
1 043 819

Udio u stan.
Hrvatske (%)

29,1
29,8
30,1
29,3
29,7
30,5
30,1
29,1
27,6

Indeks promjene
1857.=100,0

100,0
108,6
118,5
131,7
147,9
165,8
162,9
172,2
164,1

Lanani
indeks

108,6
109,2
111,1
112,3
112,1
98,3
105,7
95,3

Tab. 1. Kretanje broja stanovnika Primorske Hrvatske od 1857. do 1948.

26

www.sajt.com.hr

REGIONALNA SREDITA
Popis
1857.
1869.
1880.
1890.
1900.
1910.
1921.
1931.
1948.

Pula

Rijeka

3 628
10 601
25 562
31 739
36 417
59 610
38 591
44 568
21 065

20 927
25 837
29 536
40 617
53 230
67 875
61 157
73 726
68 780

Zadar
8 331
9 898
11 992
13 726
15 847
18 077
15 804
17 358
13 954

ibenik
6 611
6 821
7 716
8 488
10 974
13 659
15 708
16 996
15 353

Ukupno
Split
10 358
12 196
14 513
15 697
18 547
21 407
25 052
35 332
48 248

Dubrovnik
7 738
7 148
9 418
9 376
11 584
12 683
11 539
15 320
16 735

Udio u stan.
Prim. Hrv. (%)

Broj

57 593
72 501
98 737
119 643
146 599
193 311
167 851
203 300
184 135

9,1
10,5
13,1
14,3
15,6
18,3
16,2
18,6
17,6

Tab. 2. Kretanje broja stanovnika regionalnih sredita Primorske Hrvatske od 1857. do 1948.

Popis

Broj

1948.
1953.
1961.
1971.
1981.
1991.a
1991.b
2001.

Hrvatska
Indeks promjene
1948.=100,0

3 779 858
3 936 022
4 159 696
4 426 221
4 601 469
4 784 265
4 499 049
4 437 624

100,0
104,1
110,0
117,1
121,7
126,6
119,0
117,4

Broj

1 043 819
1 083 393
1 159 173
1 260 162
1 360 857
1 466 740
1 373 558
1 352 659

Primorska Hrvatskac
Udio u stan.
Indeks promjene
Hrvatske (%)
1948.=100,0

27,6
27,5
27,9
28,5
29,6
30,7
30,5
30,5

100,0
103,8
111,1
120,7
130,4
140,5
131,6
129,6

Tab. 3. Kretanje broja stanovnika u Primorskoj Hrvatskoj od 1948. do 2001.

REGIONALNA SREDITA
Popis
1948.
1953.
1961.
1971.
1981.
1991.a
1991.b
2001.

Pula

Rijeka

21 065
28 512
37 403
47 498
56 153
63 378
61 052
58 694

68 780
75 328
100 989
132 222
158 030
167 964
162 705
143 800

Zadar
13 954
16 146
25 243
43 087
63 364
76 343
71 669
69 556

ibenik
15 353
17 933
24 800
30 066
36 952
41 012
39 547
37 060

Split*
48 248
58 443
99 614
152 905
169 322
189 388
182 279
175 140

Ukupno
Dubrovnik
16 735
19 172
23 059
31 182
43 759
41 864
48 150
30 436

Broj

Udio u stan.
Prim. Hrv. (%)

184 135
215 534
311 108
436 960
579 949
587 813
565 402
514 586

17,6
19,9
26,8
34,7
42,6
40,1
41,2
38,0

Tab. 4. Kretanje broja stanovnika regionalnih sredita Primorske Hrvatske od 1948. do 2001.

27

www.sajt.com.hr

1200000

broj stanovnika

1000000
800000

otoci
prioablje

600000

zaobalje

400000
200000
0
1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001.

godine

Sl. 5. Kretanje broja stanovnika na otocima, u priobalju i u zaobalju Primorske Hrvatske

udio u %
100%

Mogude rjeenje problema konvergencije

90%
S "klimatolokog" aspekta mogude je
80%
predloiti okvire moebitnih rjeenja za
70%
otoci
stabilizaciju aktualne socio-geografske
60%
problemske situacije:
zaobalje
50%
a) preokret smjera socio-ekonomskih
40%
prioablje
gibanja nalik klimatolokom
30%
modelu divergencije zranih masa,
20%
odnosno redistribucija
10%
0%
gospodarskih aktivnosti i
godine
1857.
1900.
1953.
2001.
stanovnitva od "vika" du
Sl. 6. Udjeli otonoga, obalnoga i zaobalnog stanovnitva u
obalnog pojasa prema otocima i
Primorskoj Hrvatskoj 1857., 1900., 1953. i 2001.
zaobalju
b) kompenzacija postojedeg "manjka" (stanovnitva, gospodarskih aktivnosti) iz nekog
drugog prostora ("sa strane"), odnosno intervencije lokalnih i dravnih vlasti ("s visine",
odozgo) s ciljem bitnog poboljanja drutveno-gospodarskih prilika te stvaranja
pozitivnog ozraja za o(p)stanak postojedeg i djelomini priliv novog stanovnitva.
Demografsko je pitanje kljuno jer su ljudi temeljni gospodarski resurs bez kojega teoretski
modeli i zakonski akti jednostavno ne mogu funkcionirati.
Model urbanizacije i model jezgra - periferija
Model konvergencije najvedim se dijelom podudara s modelom urbanizacije te modelom
jezgre i perfierije.
28

www.sajt.com.hr

Naime, rijetka su gradska naselja na otocima te u zaobalju unutranje Isre, Ravnih kotara i
Dalmatinske Zagore koja svojim funkcijama mogu okupiti vedi otoni ili zaobalni prostor te
generirati uravnoteeni razvitak svojih okolica.
Poradi toga, najvedi dio hrvatskih otoka i zalea primorskih gradova zapravo ima obiljeja
ruralnog prostora u kojemu se iscrpljuju osovni prostorni resursi za potrebe rasta i razvitka
regionalnih sredita.
Taj prostor je periferija u odnosu na aktualne litiralizacijske trendove, a sve do nedavno i u
odnosu na stvarna nastojanja politikih elita za poboljanjem ili bar ublaavanjem
demografskog i gospodarskog stanja.
Polarizacija na regionalnoj razini
Uinci polarizacije na regionalnoj razini jo su oitiji od onih na nacionalnoj razini.
Regionalna sredita funkcioniraju kao polovi rasta i razvoja, dok se u preostalom prostor ne
uoavaju znaajnije razvojne tendencije ili razvoja pozitivnog predznaka uopde nema.
Dakako, spomenuti modeli ne mogu objasniti pojedine regionalne i lokalne razlike u
drutveno-gospodarskom razvitku, koji se, uz ostalo, velikim dijelom temelji na razliitim
oblicima vrednovanja mora.
Suvremeni procesi koncentracije gospodarskih aktivnosti (posebno industrije i turizma) i
naseljenosti uz hrvatske obale razliito su se odrazili na pojedinim hrvatskim otocima i u
zaobalju.
upanija
Istarska
Primorskogoranska
Zadarska
ibenskokninska
Splitskodalmatinska
Dubrovako
-neretvanska

Pula*

up.
206 344

UKUPNO
Sred.
58 594

%
28,4

up.
95 694

AKTIVNO
Sred.
27 098

%
28,3

Rijeka

305 505

143 800

47,1

141 139

66 988

47,5

113 424

52 793

46,5

Zadar

162 045

69 556

42,9

65 154

30 641

47,0

47 132

23 053

48,9

ibenik

112 891

37 060

32,8

44 892

16 597

37,0

30 990

12 583

40,6

Split

463 676

175 140

37,8

194 082

76 074

39,2

143 526

57 294

39,9

Dubrovnik

122 870

30 436

24,8

52 242

13 223

25,3

39 848

10 296

25,8

Sredite

OBAVLJA ZANIMANJE
up.
Sred.
%
79 876
22 233
27,8

Tab. 5. Udio ukupnog i aktivnog stanovnitva te stanovnitva koje obavlja zanimanje u primorksim regionalnim
sreditima u odnosu na upanije 2001.

Iscrpljivanje demografske baze u otonoj i zaobalnoj periferiji

Opdenito, hrvatski otoci i ruralno zaobalje dugo su imali funkciju demografske baze i
prostora iskoritavanja koje se mjestimino pretvaralo u bezobzirnu degradaciju i trajno
devastiranje (npr. Vir, pojedini dijelovi iova, Pamana, Paga, Krka i dr.) od strane razliitih
drutveno-gospodarskih imbenika, posebno iz vedih gradskih sredita.

29

www.sajt.com.hr

Situacija je najnepovoljnija u zadarskoj i ibenskoj regiji. Primjerice, prema popisu

stanovnitva iz 2001. u Zadarskoj upaniji osim Zadra i Biograda nema niti jedno naselje vede
od 5 000 stanovnika.
Bududi da je stanovnitvo temeljni razvojni potencijal, mogude je pretpostaviti i
odgovarajude gospodarske implikacije neuravnoteenosti geografskog razmjetaja
stanovnika.
Remaritimizacija
Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske otvorene su nove mogudnosti svojevrstne
remaritimizacije koju bi trebao pratiti uravnoteeni drutveno-gospodarski razvoj cijele
drave, oslonjen, uz ostalo, na razliite oblike odrivoga razvoja obalnoga i morskog prostora.
Pored pozitivne zakonske regulative te dobre i uglavnom deklarativne strategije prostornog
razvitka drave, potrebna je jasna volja da se rastereti sadanja jezgra nacionalnog prostora,
Zagreb i njegova urbana regija, i da se provodi jasni razvojni prostorni koncept u kojem de
znaajno mjesto imati ivot
s morem
uz more
od mora, ali i
za more, jedno od temeljnih nacionalnih blaga.
Zakljuna misao
Hrvatski strateki cilj trebao bi biti komplementarni razvitak svih geografskih cjelina i
gospodarskih djelatnosti da bi svaki dio domovine imao izravne koristi od izvrsnoga
geografskoga i geoprometnoga poloaja uz Jadransko more, podruje mnogih prirodnih
blagodati i bogatoga kulturnog nasljea koji zajedno ine kompleksnu i neponovljivu
geografsku "simfoniju" Mediterana.

30

www.sajt.com.hr

ZAKONODAVNI PROSTORNI OKVIRI

DRUTVENOGA I EKONOMSKOGA VRJEDNOVANJA MORA
Uvod
More ini jedan od glavnih geografskih elemenata obalnoga prostora
More je istodobno izvor ivota i medij komunikacije. Iz toga proizlaze razliiti aspekti
vrjednovanja mora kao temeljnoga razvojnog resursa obalnih regija
S obzirom na brojne blagodati koje prua more, na njemu i u njemu valja planirati razvoj
komplementarnih gospodarskih aktivnosti, i to od meunarodnoga preko nacionalnoga do
regionalnoga i lokalnoga sustava
More je suelje dodira pri emu treba, koliko god je mogude, izbjegavati situacije da zbog
razliitih razloga postane prostor latentnog, a posebno otvorenog konflikta (ekonomskoga,
ekolokog, vojno-politikog i dr.)
Meunarodni zakonodavni geografski okviri vrjednovanja mora
Na meunarodnoj razini svjetska zajednica naroda nastoji regulirati prava i obveze
drutvenoga i ekonomskog vrjednovanja pojedinih dijelova svjetskog mora
Prirodno-geografski okvir jesu oceani i njihovi dijelovi (prema sistematizaciji Meunarodne
hidrografske organizacije iz 2004.):
o Tihi ocean
o Atlantski ocean
o Indijski ocean
o Arktiki ocean
o Juni ocean
Razgranienje na moru i meunarodno pravo mora regulirani su Konvencijom Ujedinjenih
naroda o pravu mora iz 1982. Konvencija je stupila na snagu 1994.
Pravne kategorije morskog prostora
Prema meunarodnom pravu, brojne su pravne kategorije po kojima se dijeli morski prostor.
Meu najvanijim kategorijama su:
o Unutranje morske vode
o Teritorijalno more
o Vanjski pojas
o Epikontinentski pojas
o Iskljuivi gospodarski pojas
o Otvoreno more
o Zatvoreno i poluzatvoreno more
o Zajednika batina cijelog ovjeanstva

31

www.sajt.com.hr

Unato odredbama meunarodnih konvencija, pojedine drave ne potuju opde kriterije te

nastoje posizati za morskim prostorima koji im ne bi trebali pripadati. To pridonosi
nerazumijevanju i potencijalnim sukobima.
Unutranje morske vode
Unutranje morske vode (eng. internal waters) dijelovi mora koji su s kopnenim podrujem
neke drave u toliko uskoj vezi da ta drava ima najvedi interes na njima i zbog toga potpuno
vlada tim prostorom
Po meunarodnom pravu, unutranje morske vode nalaze se pod jednakim suverenitetom
neke zemlje kao i njezino kopneno podruje.
UMV odreuju se kao dio mora izmeu obale kopna i polazne crte koja spaja najistaknutije
dijelove obale i otoka (uz iznimke ako su otoci na velikoj udaljenosti od kopna, npr. viki
akvatorij). U unutranje morske vode ukljuuju se luke, zaljevi, more unutar otoja ili otonih
nizova i uda rijeka.
Nizozemski pravni strunjak Hugo Grotius (17. st.), pobornik slobode mora (mare liberum),
tvrdio je da manje prostorne jedinice mora u neposrednoj blizini kopna (diverticula maris)
potpadaju pod neogranienu vlast obalne drave.
Teritorijalno more
Teritorijalno more (eng. territorial sea) pojas mora odreene irine koji se nastavlja na
obale ili na unutranje morske vode. Prema Konvenciji UN-a o pravu mora to je pojas irine
12 NM.
Teritorijalno more je dio dravnog podruja. Obalna drava u njemu ima punu suverenost
koja je ograniena pravom slobodnog (nekodljivog) prolaska stranih brodova
irina pojasa teritorijalnog mora je razliita. Osnovna naela meu prvima je razradio Hugo
Grotius u 17. st. (pragmatiki povezujudi djelomini suvrenitit nad morem izvan unutranjih
morskih voda efektivnom snagom drave da nametne svoje pravne norme (ogranieno
dometom topova, a kasnije i mnogo ire)
Do 20. st. drave su odreivale razliitu irinu pojasa teritorijalnog mora, od 3 NM do 200
NM. Prema Konvenciji UN-a o pravu mora irina tog pojasa veda od 12 NM (nmi) u
suprotnosti je s opdim meunarodnim pravom. Unato tome, neke su obalne i otone drave
s izlaskom na otvoreni ocean proglasile pojas teritorijalnog mora irine 200 NM.
Opseg suvereniteta
Suvrenitet u pojasu teritorijalnog mora drava ima u moru, u zraku nad njim te nad njegovim
podmorjem.

32

www.sajt.com.hr

Sl. 7. Vanjska granica teritorijalnog mora

Teritorijalno more protee se od

polazne crte crte niske vode uz
obalu. U sluaju iznimno razvedene
obale te obale ispred koje se nalaze
otoci, polazna crta odreuje se u
odnosu na najistaknutije rtove te
vanjsku obalnu crtu otoka, ukljuujudi
i hridi stalno iznad razine mora.
Teritorijalno more i unutranje
morske vode zajedno ine obalno
more.
Dio svjetskog mora u okvirima
obalnog mora pravno se tretira kao
zatvoreno i poluzatvoreno more (u
posebnim sluajevima kada jedna ili
vie drava ima izlaz na prirodni ili
umjetni prolaz i dr.)
Posebna je pravna kategorija
koritenje morskog dna i prostora u
podzemlju.

Sl. 8. Granice teritorijalnog mora izmeu Grke i Turske

33

www.sajt.com.hr

Pravo koritenja tog dijela

morskog prostora regulira se
meunarodnim konvencijama te
aktivnostima meunarodne
organizacije Meunarodna vlast
za morsko dno.
Primjeri irine pojasa teritorijalnog
mora
3 NM Danska, Jordan, Singapur
4 NM Norveka
6 NM Grka i Turska (samo na
Egejskom moru)
Sl. 9. Razgranienje izmeu Hrvatske i Slovenije crtom sredine u
12 NM vedina zemalja svijeta
Savudrijskoj vali
(meu njima i Hrvatska te ostale
jadranske zemlje)
30 NM Togo
200 NM Benin, Kongo, Liberija, Ekvador, Salvador, Peru, Somalija
Postoje i brojne iznimke, osobito kod zemalja kojima pripadaju otone skupine udaljene od
kopna te kod pojedinih europskih drava koje posjeduju prekomorske teritorije (nekadanje
kolonije)

Sl. 10. Razgranienje na moru izmeu Hrvatske i Slovenije prema sporazumu Drnovek-Raan, Politiki dogovor
koji nije utemeljen na odredbama Konvencije UN-a o pravu mora. Nije ratificiran u Saboru RH

34

www.sajt.com.hr

Otvoreno more
Otvoreno more (eng. high seas) je naziv za cijelo more izvan obalnog mora neke drave. Nije
podlono suverenitetu niti jedne drave. Otvoreno more je zajednika batina cijeloga
ovjeanstva.
Tijekom prolosti brojne su zemlje nastojale stedi gospodstvo nad pojedinim dijelovima
otvorenog mora, primjerice Engleska, Portugal i panjolska nad dijelovima Atlantika,
Venecija nad Jadranom, Genova nad Ligurskim zaljevom
Prvi veliki pobornik slobode koritenja otvorenog mora bio je Hugo Grotius.
Suvremeno poimanje slobode otvorenog mora podrazumijeva pravo na slobodnu plovidbu,
ribolov, polaganje kabela i naftovoda te let zrakoplovima iznad mora.
Ekonomsko koritenje i ekoloka zatita moguda je u prostoru iskljuivoga gospodarskog
pojasa (ili njegovoga dijela ekoloko-ribolovne zone). To je dio morskog prostora, izdvojen iz
podruja otvorenog mora, nad kojim drava nema pravni, politiki i vojni suverenitet.
Iskljuivi gospodarski pojas (IGP)
Iskljuivi gospodarski pojas (eng. exclusive economic zone) je podruje izvan teritorijalnog
mora i uz njega, podvrgnuto posebnom pravnom reimu ustanovljenom u V. dijelu
Konvencije UN-a o pravu mora
IGP se ne smije protezati izvan 200 NM od polaznih crta od kojih se mjeri irina pojasa
teritorijalnog mora.
IGP nije dio dravnog podruja, a obalna drava u njemu moe ostvarivati samo odreena
suverena prava.
Uz ekonomsko koritenje (npr. ribolov), drava koja proglaava IGP ima obvezu i pravo
ouvanja ivih bogatstava, ali i opdenitoga ouvanja morskog okolia te pravo na znanstvena
istraivanja
IGP drava proglaava jednostrano, u okvirima predvienim Konvencijom UN-a o pravu
mora.
Zatideni ekoloko-ribolovni pojas RH
Hrvatska nije u potpunosti konzumirala pravo proglaenja iskljuivoga gospodarskog pojasa
kako je predvieno u Glavi IV. (l. 32-41) Pomorskog zakonika (8. 12. 2004.).
l. 32: Gospodarski pojas Republike Hrvatske obuhvada morske prostore od vanjske granice
teritorijalnoga mora u smjeru puine do njegove vanjske granice doputene opdim
meunarodnim pravom.
Hrvatska je proglasila zatideni ekoloko-ribolovni pojas (ZERP) Odlukom o proirenju
jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru 3. 10. 2003.
ZERP je stupio na snagu 1. 1. 2008., ali se odredbe odluke o proglaenju ZERP-a ne provode
za pravne i fizike subjekte drava lanica EU.
35

www.sajt.com.hr

Istodobno, Slovenija i Italija jednostrano su proglasile svoje gospodarske pojaseve. Pri tome
ostaje nejasno gdje bi to bio gospodarski pojas Slovenije.
Epikontinentski pojas
Epikontinentski pojas (eng. continental
shelf) je pojas obalne drave koji
obuhvada morsko dno i podzemlje mora
uz obalu, od vanjske granice
teritorijalnog mora do dubine od 200 m
ili preko te granice do toke gdje dubina
mora doputa iskoritavanje prirodnih
bogatstava tog dijela podmorja.
Vanjska granica epikontinentskog pojasa
moe se podudarati s crtom sredine
(linea media), npr. u Jadranskom moru
Epikontinentski pojas se ne proglaava
ved ga neka obalna drava posjeduje ipso
facto (samom injenicom da je drava
zapravo obalna drava)
U podruju unutranjih mora ili mora
koja u prirodnom smislu ine velike
Sl. 11. Podruje elfa (epikontinentskog pojasa) u Europi
zaljeve (Jadransko more, Crno more,
Baltiko more i sl.) gdje su pojedine obalne drave meusobno poloene suelice, vanjske
granice se utvruju meunarodnim ugovorima.
Izvadci iz Pomorskog zakonika: IGP
l. 6, st. 2: U svome gospodarskom pojasu i u epikontinentalnom pojasu Republika Hrvatska
ostvaruje suverena prava i jurisdikciju radi istraivanja, iskoritavanja, zatite, ouvanja i
unaprjeivanja prirodnih morskih bogatstava, ukljuujudi bogatstva na morskome dnu i u
morskom podzemlju te radi obavljanja drugih gospodarskih djelatnosti.
l. 33, st 1: U svojemu gospodarskom pojasu Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava
radi:
a) istraivanja i iskoritavanja, ouvanja i gospodarenja ivim i neivim prirodnim
bogatstvima,
b) proizvodnje energije koritenjem mora, morskih struja i vjetrova.
l. 41, st. 1: Prilikom plovidbe gospodarskim pojasom Republike Hrvatske plovni objekti su
duni potivati opdeprihvadene meunarodne propise i standarde i hrvatske propise o zatiti

36

www.sajt.com.hr

od oneidenja mora i zraka s brodova i oneidenja prouzroenog potapanjem ili

djelatnostima u podmorju.

Sl. 13. Vertikalni presjek obalnoga i otvorenog mora

Sl. 12. Razgranienje epikontinetskog pojasa u Sjevernom moru

37

www.sajt.com.hr

Izvadci iz Pomorskog zakonika: EKP

l. 42: Epikontinentalni pojas Republike Hrvatske obuhvada morsko dno i morsko podzemlje
izvan vanjske granice teritorijalnoga mora Republike Hrvatske u smjeru puine do granica
epikontinentalnog pojasa sa susjednim dravama.
l. 43, st. 1: U epikontinentalnom pojasu Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava radi
njegova istraivanja i radi iskoritavanja prirodnih bogatstava toga pojasa.
l. 43, st. 2: Pod prirodnim bogatstvima iz stavka 1. ovoga lanka razumijevaju se rudno i
drugo neivo bogatstvo morskog dna i njegova podzemlja te morska bida koja su u stadiju u
kojemu se love, nepokretna na morskome dnu ili ispod njega, ili se mogu kretati samo u
stalnome fizikom dodiru s morskim dnom ili samo u morskome podzemlju.
Vanjski pojas
Vanjski pojas (eng. contiguous zone) je
pojas otvorenog mora uz vanjsku granicu
teritorijalnog mora u kojem obalna drava
obavlja nadzor radi:
o sprjeavanja povreda carinskih,
useljenikih ili zdravstvenih
propisa na svom podruju
o kanjavanja povreda istih propisa
Maksimalna irina vanjskog pojasa nije
strogo odreena.
Vedina zemalja svijeta proglasila je taj pojas
u irini od 24 NM od polazne crte za
odreivanje teritorijalnog mora. Npr. ako
neka zemlja ima teritorijalno more irine 6
NM, irina vanjskog pojasa moe biti
maksimalno 18 NM. Ako neka drava ima
teritorijalno more irine 12 NM, ta drava
moe imati vanjski pojas maksimalne irine
12 NM.
Sl. 14. Pravne kategorije suvereniteta nad morem

38

www.sajt.com.hr

Sl. 15. Crte razgranienja na Jadranu

Sl. 16. Neostvarene politike fantazije na karti "teritorijalno more" Bosne i Hercegovine

39

www.sajt.com.hr

Sl. 18. Razgranienje u prostoru Kleka i Neuma na austro-ugarskoj topografskoj karti, 19. st.

Sl. 17. Suvremena morska

granica Hrvatske i BiH
propust hrvatske
diplomacije

40

www.sajt.com.hr

Sluaj Rockall
Kada je Ujedinjeno Kraljevstvo nastojalo proiriti iskljuivi gospodarski pojas u Atlantiku,
dobro im je posluio greben Rockall povrine svega 74 m2, koji je od obale kotske udaljen
461 km prema zapadu.
Posebnim zakonom britanskog parlamenta (skradeno Rockall Act of 1972) taj je greben
pripojen kotskoj (i Ujedinjenom Kraljevstvu).
Da bi se ispotovala uredba iz 1861. kada je prilikom popisa u kotskoj otok bio funkcionalno
definiran kao dio kopna okruen morem koji je naseljen i ima dovoljno panjaka za ispau
najmanje jedne ovce, na Rockall je 1985. poslan umirovljeni profesionalni vojnik Tom
McLean. On je na otoku boravio od 26. 5. 1985. do 4. 7. 1985. i tako ga uinio naseljenim
otokom.
UK je zahvaljujudi toj pravnoj dosjetki 1997. proglasila pripadajudi akvatorij irine 12 NM oko
Rockalla svojim teritorijalnim morem, a na temelju toga donijela odluku o iskljuivom
gospodarskom pojasu irine 200 NM na morskoj povrini od 134 680 km2.

Sl. 19. Geografski poloaj (a) Rockalla, jedne od najmanjih hridi na Atlantiku (b), zauzete od vojnih postrojbi
UK (c) i privremeno naseljene 1985.

41

www.sajt.com.hr

SADRAJ
UVOD ................................................................................ 2
OBALNO PODRUJE ........................................................... 2
LITORALIZACIJA.................................................................. 2
INTEGRALNO UPRAVLJANJE OBALNIM PODRUJEM ........... 3
DEFINICIJE IUOP-A ........................................................... 3
ODRIVI RAZVOJ ................................................................ 4
PRINCIPI ODRIVOG RAZVOJA ............................................ 4
CILJEVI IUOP-A ................................................................ 4
PLANOVI I PROGRAMI PUTEM KOJIH SE OSTVARUJE
IUOP: UNEP ................................................................... 4
PLANOVI I PROGRAMI PUTEM KOJIH SE OSTVARUJE
IUOP: MAP..................................................................... 5
PLANOVI I PROGRAMI PUTEM KOJIH SE OSTVARUJE
IUOP: PAP ...................................................................... 5
LITERATURA....................................................................... 5
WEB PREPORUKA .............................................................. 6

2. FAZA: PLANIRANJE (RAZVOJNA POLITIKA) .................... 12

2. FAZA: PLANIRANJE (DONOENJE ODLUKA) .................. 13
3. FAZA: PROVEDBA ........................................................ 13
4. FAZA: PRADENJE .......................................................... 13
4. FAZA: VRJEDNOVANJE ................................................. 14

HRVATSKA OBALA, PROSTOR SUELJA

OVJEKA I PRIRODE ..............................................15
DEFINICIJA OBALE ............................................................ 15
UTJECAJ OVJEKA NA DEFINIRANJE OBALNOG
PROSTORA ....................................................................... 15

PUKI NAZIVI ZA OBALNI PROSTOR .................................. 15

POMORSKO JAVNO DOBRO ............................................. 16
PUKA PERCEPECIJA POMORSKOGA JAVNOG DOBRA ....... 16
ZAKONODOVANI OKVIR (NE)KORITENJA POMORSKOGA
JAVNOG DOBRA ............................................................... 16

TEMELJI INTEGRALNOG UPRAVLJANJA

OBALNIM PODRUJIMA ........................................ 7
ZATO INTEGRALNO UPRAVLJANJE OBALNIM
PODRUJIMA? ................................................................... 7
INTEGRACIJE... .................................................................. 7
ANALIZA OBALNOG SUSTAVA............................................. 8
PODUSTAVI OBALNOG SUSTAVA: PRIRODNI SUSTAV.......... 8
PODSUSTAVI OBALNOG SUSTAVA: FUNKCIJE KORISNIKA
I INFRASTRUKTURA ............................................................ 9

PODSUSTAVI OBALNOG SUSTAVA: INFRASTRUKTURA ........ 9

PROTOKOL IUOP-A................................................ 11
FAZE PROVEDBE IUOP-A ................................................ 11
ITERATIVNI KRUNI PRISTUP IUOP-A .............................. 11
1. FAZA: POETAK (PREPOZNAVANJE POTREBE IUOPA) .................................................................................... 11
1. FAZA: POETAK (PRIJEDLOG DOKUMENTA) ................. 12
2. FAZA: PLANIRANJE (PRIKUPLJANJE PODATAKA) ........... 12

NAJNOVIJA ZAKONSKA REGULATIVA ................................ 17

ZONA STAMBENE IZGRADNJE U OBALNOM PROSTORU .... 17

OBLICI VRJEDNOVANJA HRVATSKOGA

OBALNOG PROSTORA...........................................19
UVOD .............................................................................. 19
KORITENJE USKOGA OBALNOG POJASA .......................... 19
DEVASTIRANJE OBALE VAENJEM KOLJKAA .................. 19
GRADITELJSKI ZAHVATI U OBALNOM PODRUJU .............. 20
BETONIZACIJA OBALE....................................................... 20
TURISTIKA VALORIZACIJA OBALE .................................... 20

DRUTVENO-GOSPODARSKI RAZVITAK
HRVATSKIH OBALNIH REGIJA .............................21
UVOD .............................................................................. 21
JADRAN KAO GEOGRAFSKA POVEZNICA ........................... 21
MORE KLJU RAZVITKA HRVATSKE ............................... 21
POETCI VRJEDNOVANJA OBALNOG PODRUJA ............... 22
DEMARITIMIZACIJA HRVATSKE ........................................ 22
42

www.sajt.com.hr

PULSIRANJE GRAVITACIJSKOG UTJECAJA OBALNIH

REGIONALNIH SREDITA ................................................... 22

PRIMJER PULSIRANJA GRANICA OBALNIH REGIJA ZADAR ............................................................................. 22

MORE I OBALA NISU SAMO GEOGRAFSKA KULISA! .......... 23
HRVATSKA KAO PRIMORSKA I POMORSKA ZEMLJA ........... 23
HRVATSKE OBALNE REGIJE DEFINICIJA PODRUJA......... 23
ZAKONODAVNI ARBITRARNI OKVIR ............................... 24
GEOGRAFSKI PROFIL OBALNIH REGIJA .............................. 24
FUNKCIONALNA GEOGRAFSKA RALAMBA OBALNOG
PODRUJA ....................................................................... 24

KRITERIJI ZA DEFINIRANJE OBALNOG POJASA UTJECAJ

MORA NA KLIMU, BILJNI POKROV I GOSPODARSTVO ........ 25
USPOREDBA SA SVIJETOM ............................................... 25
PREVLADAVAJUDI SOCIO-EKONOMSKI PROCESI U
HRVATSKIM OBALNIM REGIJAMA ..................................... 26

MODEL KONVERGENCIJE ................................................. 26

MODEL URBANIZACIJE I MODEL JEZGRA - PERIFERIJA ...... 28

POLARIZACIJA NA REGIONALNOJ RAZINI .......................... 29

ISCRPLJIVANJE DEMOGRAFSKE BAZE U OTONOJ I
ZAOBALNOJ PERIFERIJI ..................................................... 29

REMARITIMIZACIJA .......................................................... 30
ZAKLJUNA MISAO .......................................................... 30

ZAKONODAVNI PROSTORNI OKVIRI

DRUTVENOGA I EKONOMSKOGA
VRJEDNOVANJA MORA ........................................31
UVOD .............................................................................. 31
PRAVNE KATEGORIJE MORSKOG PROSTORA .................... 31
UNUTRANJE MORSKE VODE ........................................... 32
TERITORIJALNO MORE ..................................................... 32
OTVORENO MORE ........................................................... 35
EPIKONTINENTSKI POJAS ................................................. 36
VANJSKI POJAS ................................................................ 38
SLUAJ ROCKALL ......................................................... 41

43