SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FAKULTET PRIRODOSLOVNO MATEMATIČKIH I

ODGOJNIH ZNANOSTI
STUDIJ GEOGRAFIJE

Ante Spajić

Kategorizacija zaštićenih područja

(Seminarski rad)

Mentor: dr. sc. Mirjana Milićević, izv. prof.

Mostar, 2021.
Sadržaj
Uvod.......................................................................................................................................2

1.Pojam zaštićeno područje....................................................................................................3

2.Kategorizacija zaštićenih područja.....................................................................................5

2.1.Nacionalni parkovi.......................................................................................................8

3.Zaštićena područja u svijetu..............................................................................................10

4.Zaštićena područja u BiH..................................................................................................12

Zaključak..............................................................................................................................14

Literatura..............................................................................................................................15

Popis slika i tablica...............................................................................................................16

Uvod

Tema ovog seminarskog rada je kategorizacija zaštićenih područja. Zaštićena područja

svojim prirodnim ljepotama te velikom raznolikošću biljnog i životinjskog svijeta jako su
važna područja za život na Zemlji. Osim što su važna za očuvanja razno raznih biljnih i
životinjskih vrsta te njihovih staništa izrazito su bitna i za razvoj kraja unutar kojeg se
nalaze, tj. u velikoj mjeri utječu na lokalno stanovništvo, kako ekonomski tako i na druge
načine. Trenutno je 18,8 milijuna km2 zaštićenih svjetskih područja, odnosno 12,65 %
ukupne površine kopna, za razliku od 1962. godine kada je bilo zaštićeno svega 2,4 % od
ukupne kopenen površine. Ovaj rad je podijeljen u četiri cjeline. Prva cjelina se odnosi na
pojam i definiranje zaštićenih područja, u drugom dijelu ovog rada nabrojana te opisane su
kategorizacije zaštićenih područja po IUCN tj. po međunarodnoj uniji za očuvanje prirode.
Cjelina tri govori o zaštićenim područjima u svijetu, vidjet ćemo koje je područje prvo
zaštićeno te koliko ukupno ima zaštićenih područja na planeti. Četvrta cjelina se odnosi na
zaštićena područja u Bosni i Hercegovini.
1.Pojam zaštićeno područje

Zaštićeno područje je površina zemljišta i/ili mora koja je posebno određena za zaštitu i
održanje biološke raznolikosti, te prirodnih i uz njih vezanih kulturnih bogatstava, a kojima
se gospodari putem pravnih instrumenata i drugih djelotvornih oblika gospodarenja.
Zaštićena područja pružaju temeljnu strategiju očuvanja prirode na nacionalnoj i
međunarodnoj razini. Izvorno su osnivana po modelu isključivosti u proglašavanju i
upravljanju, slijedeći gotovo autokratski elitistički stil. U mnogim su slučajevima uprave
zaštićenih područja s početka dvadesetog stoljeća ugrožavale već uvriježena tradicionalna
prava i način pristupa području. Danas zaštićena područja služe ne samo za očuvanje
biološke raznolikosti već i za zaštitu krajobraza i kulturnih dobara. Štoviše, zaštićena se
područja promoviraju i kao rješenja za demokratska pitanja, siromaštvo i svjetski razvoj.
IUCN, International Union for Conservation of Nature - Međunarodna unija za očuvanje
prirode, definira zaštićeno područje kao jasno definirano područje koje je priznato sa
svrhom i kojim se upravlja s ciljem trajnog očuvanja cjelokupne prirode, usluga ekosustava
koje ono osigurava te pripadajućih kulturnih vrijednosti, na zakonski ili drugi učinkoviti
način. Prvi nacrt ove definicije nastao je 2007. godine, i od tada je bio podvrgnut
revizijama i izmjenama od strane brojnih stručnjaka unutar IUCN-a i Svjetske komisije za
zaštićena područja (WCPA - World Commision on Protected Areas), da bi u svojoj
konačnoj verziji bio prihvaćen na Svjetskom kongresu zaštite prirode u Barceloni, u
listopadu 2008. godine. (Mackelworth, Jovanović, 2011.)

Najjednostavniji i najučinkovitiji odgovor na sve izraženije smanjenje biološke

raznolikosti je uspostava zaštićenih prirodnih područja. Samo se na taj način mogu
nadoknaditi veliki gubici zbog dosad neprimjerenog postupanja s prirodnim resursima,
osigurati opstanak velikog dijela flore i faune, te očuvati prirodne ekosustave i osigurati
prirodnu baštinu budućim generacijama. Što je veća površina zaštićenih područja, sve smo
bliže jednoj od osnovnih ideja održivog razvoja. Zaštićeni objekti razlikuju se po
specifičnosti, veličini, obliku i intenzitetu zaštite i razlikuju se od pojedinih prirodnih
mjesta (slapovi, špilje itd.) I određenih vrsta biljaka i životinja do velikih teritorijalnih
područja koja se mjere u tisućama kvadratnih kilometara. Iako u praksi postoje velike
razlike u preciznoj namjeni kojoj su zaštićena područja namijenjena, navest ćemo one koji
se smatraju glavnim: znanstveno istraživanje, zaštita divljine, očuvanje raznolikosti vrsta i
gena, zaštita specifičnih prirodnih i kulturnih obilježja, turizam i rekreacija, obrazovanje,
održivo korištenje resursa iz prirodnih ekosustava. (Martinić, 2010.)

Vrlo je važno naglasiti da zaštićena područja nude zaštitu, ali i razvojne mogućnosti
kojima treba dati prednost. Uobičajeno mišljenje o zaštićenim područjima da "ni travu ne
možete pokupiti" na tom je području zastarjelo i zastarjelo. Zaštićena područja su živi
krajolik koji se ne može stvoriti bez da lokalno stanovništvo realizira svoje ekonomske
planove i kvalitetu života, naravno, sve u skladu sa zahtjevima očuvanja prirodnog okoliša
i održivog razvoja. (Martinić, 2010.)
2.Kategorizacija zaštićenih područja

Tijekom dvadesetog stoljeća diljem svijeta proglašen je velik broj zaštićenih područja, no
kriteriji, terminologija i pristup upravljanju tim područjima uvelike su se razlikovali u
pojedinim zemljama. Kako bi se zaštićena područja mogla uspoređivati i analizirati na
globalnoj razini, pokazala se potreba za standardizacijom kategorija zaštite, a prvi korak u
tom smjeru napravljen je još 1933. godine, kad je „International Conference for the
Protection of Fauna and Flora" (Međunarodna konferencija za zaštitu faune i flore)
predložila četiri kategorije:

 nacionalni park,
 strogi rezervat prirode,
 rezervat flore i faune
 rezervat sa zabranom lova i sabiranja

IUCN (International Union for Conservation of Nature – Međunarodna unija za očuvanje

prirode) prvu jednostavnu podjelu na: nacionalni park, znanstveni rezervat i spomenik
prirode uvodi 1966. godine u publikaciji „UN List of Protected Areas" (Popis zaštićenih
područja Ujedinjenih Naroda). Od tada su kategorije zaštićenih područja više puta
mijenjane i prilagođavane. 1978. godine predloženo je sljedećih 10 kategorija zaštićenih
područja :

 I Znanstveni rezervat/Strogi rezervat prirode;

 II Nacionalni park;
 III Spomenik prirode;
 IV Rezervat za očuvanje prirode/Rezervat prirode kojom se gospodari (tj. koju se
iskorištava) / Rezervat (utočište) divljine;
 V Zaštićeni krajolik,
 VI Rezervat prirodnih bogatstava (izvora),
 VII Prirodno biotičko područje/Antropološki rezervat,
 VIII Područje višestrukog iskorištavanja i gospodarenja/Područje gospodarenja
(iskorištavanja) prirodnim izvorima,
 IX Rezervat biosfere i
  X Svjetska baština (Bralić, 1996.)

Bez dvojbi može se ustvrditi da je IUCN međunarodno najuvaženiji autoritet na području

zaštite prirode. Već više desetljeća IUCN na brojnim konferencijama i kongresima razvija
politiku i strategiju zaštite i očuvanja prirode te postavlja koncepte i standarde njihove
provedbe. Jedno je od najvažnijih područja bavljenja IUCN-a je politika planirnja,
organizacije i učinkovitog upravljanja zaštićenim područjem. Na svjetskom kongresu
očuvanja prirode (World Conservation Congress) u Barceloni 2008. skupština IUCN-a
(International Union for Conservation of Nature – Međunarodna unija za očuvanje prirode)
prihvatila je nove definicije kategorija zaštićenih područja. Kategorizacija iz 2008. godine
temelji se na ciljevima upravljanja, što znači da se kategorija određenog područja određuje
prije svega ovisno o tome kako se s njime u budućnosti planira „postupati". Stoga ne
postoje točno određena pravila koja se mogu primijeniti na bilo koje područje, već je
odluka o kategoriji često rezultat procjene i dogovora. Opće definicije kategorija zaštićenih
područja nalaze se u nastavku, a preporuka je IUCN-a da svaka država ove definicije
proširi i prilagodi svojim okolnostima i sustavu zaštite prirode. U priručniku IUCN-a
„Guidelines for Applying Protected Area Management Categories" (Priručnik za primjenu
kategorija zaštićenih područja) može se naći detaljna analiza svake kategorije sa
smjernicama za njihovu primjenu. Kategorije su slijedeće:

 Kategorija Ia- Strogi prirodni rezervat

 Kategorija Ib- Područje divljine
 Kategorija II- Nacionalni park
 Kategorija III- Spomenik prirode
 Kategorija IV- Područje upravljanja staništima/vrstama
 Kategorija V- Zaštićeni morski ili kopneni krajobraz
 Kategorija VI- Zaštićeno gospodarsko područje

Kategorija Ia: Strogi prirodni rezervat je područje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili
neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je isključivo očuvanju
izvorne prirode. U strogom rezervatu zabranjene su gospodarske i druge djelatnosti ali se
može dopustiti posjećivanje istraživanje i praćenje stanja prirode.
Kategorija Ib: Područje divljine je prostorno, neizmijenjeno ili neznatno izmijenjeno
kopneno i/ili morsko područje, koje zadržava svoje prirodne osobine i utjecaj, bez stalnog
ili većeg broja stanovnika, koje je zaštićeno i kojim se upravlja radi očuvanja njegova
prirodnog stanja.

Kategorija II: Nacionalni park je prirodno kopneno i/ili morsko područje, namijenjeno (a)
zaštiti ekološke cjelovitosti jednog ili više ekosustava za sadašnje i buduće naraštaje, (b)
zabrani iskorištavanja odnosno naseljavanja kojim se narušavaju obilježja zbog kojih je
proglašeno zaštićenim i (c) odvijanju djelatnosti duhovnog, znanstvenog, obrazovnog,
rekreacijskog i posjetiteljskog karaktera, koje sve moraju biti u skladu s okolišem i
kulturom. 

Kategorija III: Spomenik prirode je područje koje obuhvaća jednu ili više specifičnih
prirodnih ili prirodno – kulturnih značajki, izvanredne ili jedinstvene vrijednosti
zahvaljujući svojoj prirođenoj rijetkosti, reprezentativnim ili estetskim osobinama ili
kulturološkoj vrijednosti.

Kategorija IV: Područje upravljanja staništima/vrstama je kopneno i/ili morsko područje

koje podliježe aktivnim gospodarskim zahvatima kako bi se osiguralo održavanje staništa
i/ili udovoljilo potrebama specifičnih vrsta.

Kategorija V: Zaštićeni morski ili kopneni krajobraz je kopneno područje, prema potrebi i
s obalom i morem, na kojem je međudjelovanjem ljudi i prirode vremenom nastalo
karakteristično područje većih estetskih, ekoloških i/ili kulturnih vrijednosti, a često i
bogate biološke raznolikosti. Očuvanje cjelovitosti ovog tradicionalnog međudjelovanja
presudno je za zaštitu, održanje i razvoj takvog područja.

Kategorija VI: Zaštićeno gospodarsko područje je područje koje obuhvaća pretežito

neizmijenjene prirodne ekosustave, kojom se upravlja kako bi se osigurala dugoročna
zaštita i održanje biološke raznolikosti, uz istovremeni stalni prinos prirodnih proizvoda i
usluga za potrebe zajednice. (Martinić, 2010.)
2.1.Nacionalni parkovi

Najpoznatiji i najatraktivniji oblici zaštićenih područja su nacionalni parkovi (NP). Razlozi

za to su u činjenici da su to teritorijalno veliki prostori s visokim estetskim, biološkim i
drugim vrijednostima i kojima je fizički pristup, tj. posjet, vrlo lako omogućen. Napokon,
sama definicija lUCN-a kaže da se NP utvrđuje s ciljem zaštite prirodnih područja iznimne
vrijednosti, nacionalnog i međunarodnog značaja u duhovne, znanstvene, obrazovne,
rekreacijske ili turističke svrhe. Međutim, i dalje se mogu čuti pitanja o prednostima
osnivanja nacionalnih parkova. Koristi su, prema stručnjacima, višestruke:

 Zaštitna: trajna zaštita biološke raznolikosti i druge prirodne i kulturno-povijesne

baštine;
 ekonomski: promjena u stjecanju prihoda, odustajanje od kratkoročnih ekonomskih
interesa, novi duh „pozitivnog šumarstva“, novo upravljanje prostorom, atmosfera
samoodrživosti;
 Razvojni razvoj: napuštanje stereotipa donosi razne mogućnosti zapošljavanja za
lokalno stanovništvo u turizmu (tranzitni, seoski, znanstveni, zdravstveni ...),
proizvodnji zdrave hrane, uslugama u funkciji parka (rendžeri, vodiči, upravljanje
parkom), komunikaciji sa svijetom;
 Politička: internacionalizacija, smanjenje ksenofobije kao posljedice rata,
prevazilaženje nacionalnih tenzija;
 Sociološki: porast osjećaja samopoštovanja, osjetljivost stanovništva;
 Obrazovna: stvaranje uvjeta za znanstveni rad, interakcija s obrazovnim i
znanstvenim institucijama.

Model uspostavljanja nacionalnih parkova prema IUCN-u (50% europskih zemalja

prihvatilo je ovaj model):

1. jezgra jezgre (apsolutna zaštita)

2. rekreacijska zona (regulirana rekreativna upotreba)

3. zona tradicionalne uporabe (ograničeno upravljanje)

4. zona održive uporabe (ekonomska korištenje prostora)

Zaštićena područja jedan su od najčešće korištenih alata u zaštiti prirode. Načini i oblici
zaštite razlikuju se od zemlje do zemlje i određeni su nacionalnim zakonodavstvom. Pored
toga, postoji veliki broj međunarodnih sporazuma, konvencija i dokumenata koji reguliraju
područje prirode. Svjetska unija za očuvanje (IUCN) ima dugoročni cilj, a to je da svaka
zemlja treba staviti barem 10% svog teritorija pod zaštitu. U većini zemalja provode se
nacionalne akcije za zaštitu prirode, ovisno o tome koliko je javnost zainteresirana, ali i o
stvarnim prirodnim potencijalima koji trebaju zaštitu. Stoga u Europi postoje značajne
razlike među nekim zemljama. Postoje uglavnom tri vrste aktivnosti koje se poduzimaju na
očuvanju prirode:

 Aktivnosti na zaštiti vrsta;

 Aktivnosti na zaštiti posebnih zona;
 Aktivnosti usmjerene na usklađivanje očuvanja prirode i strategija različitih
gospodarskih sektora

Danas na svijetu postoji više od 1.050 zaštićenih područja u rangu nacionalnog parka s
preko 256 milijuna hektara. Svjest o potrebi očuvanja i zaštite prirodnih prostora visokih
vrijednosti prvi put se pojavila u Sjedinjenim Državama gdje je 1872. država je osnovala
prvi nacionalni park Yellowstone. Prvi nacionalni park u Europi osnovan je 1909. u
Švedskoj, zatim 1914. u Švicarskoj, a nakon toga se mreža nacionalnih parkova u Europi
brzo širi i razvija. Do 1939. godine u Europi je postojao 31 nacionalni park u 15 zemalja.
Danas neke europske zemlje imaju veliki broj nacionalnih parkova Finska 32, Švedska 25,
Rusija 22, itd. Dok neke imaju samo jedan nacionalni park Portugal, Latvija, Slovenija.
(Herceg, 2013.)
3.Zaštićena područja u svijetu

Trenutno je 12,65% kopnenih područja na planeti zaštićeno prema IUCN-ovim kriterijima.

Od ukupno 18,8 milijuna km2 zaštićenih svjetskih područja, oko 60% je pod strogom
zaštitom, a ostalih 40% pod djelomičnom zaštitom. Također, u međunarodnom sustavu
zaštite 220 milijuna ha su rezervati biosfere, a 126 milijuna ha prirodni spomenici. Ti se
podaci ne odnose na zaštićena močvarna područja svijeta od globalnog značaja i čija
površina iznosi oko 77 milijuna ha. Stoga su određena područja i vrste za koje je
karakteristična visoka razina biološke raznolikosti u kojima postoje vrijedni biološki,
geomorfološki, hidrološki i drugi sadržaji zaštićeni zakonom države na čijem se području
nalaze. Prema statističkim podacima Popisa zaštićenih područja Ujedinjenih naroda, do
2003. godine zaštićeno je 102.102 područja u svijetu na površini od 18.763.407 km 2. Broj
zaštićenih područja u svijetu povećao se s 9,214 koliko ih je bilo 1962. g. na 102,102
područja, tj. za 11 puta. Istovremeno, površina zaštićenih područja povećala se 7,9 puta, sa
2,4 milijuna km² na 18,8 milijuna km². (Herceg, 2013.)

Tablica 1: Zaštićena područja u svijetu

IUCN Broj zaštićenih % od ukupnog Površina % od ukupne
kategorija područja (ZP) broja ZP (km2) površine ZP

Ia 4.731 4,6 1.033.888 5,5

Ib 1.302 1,3 1.015.512 5,4
II 3.881 3,8 4.413.142 23,6
III 19.833 19,4 275.432 1,5
IV 27.641 27,1 3.022.515 16,1
V 6.555 6,4 1.056.008 5,6
VI 4.123 4,0 4.377.091 23,3
Bez IUCN 34.036 33,4 3.569.820 19,0
kategorije
UKUPNO 102.102 100,0 18.763.407 100,00

Izvor:http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/zasticena-podrucja-u-svijetu/zasticena-
podrucja-u-svijetu735.html

Potreba ljudi da zaštite prirodna područja za određene namjene seže daleko u prošlost.
Potvrđeno je da su se u Indiji posebna područja stavljala pod zaštitu radi očuvanja
prirodnih vrijednosti još prije nekih dvije tisuće godina. U Europi su prije otprilike tisuću
godina mnoge šume bile stavljane pod zaštitu kao lovna područja za aristokraciju.
Sredinom 19. stoljeća došlo je do popularizacije i sve primjetnijega trenda stavljanja
posebnih područja u sustav državne zaštite. 1872. godine u Sjedinjenim Američkim
Državama (SAD) je uspostavljen prvi nacionalni park Yellowstone. Bio je to prvi primjer
sustavne zaštite prirode sa ciljem očuvanja prirode u svom izvornom obliku. Na ulazu u taj
nacionalni park još uvijek stoji natpis: „Za dobrobit i zadovoljstvo naroda”, što dovoljno
govori o njegovoj namjeni. Danas je zaštita prirode sve izraženija i aktualnija. Što više
izvorna priroda nestaje pod ljudskim uticajem to je ona sve dragocjenija. Rezultat gotovo
140 godina duge povijesti zaštićenih područja opsežne su nacionalne mreže većih ili
manjih lokaliteta posvećenih očuvanju prirode. One se značajno razlikuju od zemlje do
zemlje ovisno o nacionalnim potrebama i prioritetima, razlikama u zakonodavnom i
institucionalno okviru te financijskoj potpori. (Herceg, 2013.)

Slika 1: Yellowstone

Izvor: airstream.com
4.Zaštićena područja u BiH

Zaštićena područja Bosne i Hercegovine, proglašena prije 1990. godine, obuhvaćaju

površinu od 30.766 ha, što je oko 0,6% ukupne površine 5.113.000 ha. U periodu BiH u
razdoblju od 1954. godine zaštićeno je 16 strogih prirodnih rezervata, 9 rezervata prirode s
upravljanjem, 4 nacionalna parka, 5 posebnih rezervata, 10 rezervata prirode, 110
spomenika prirode, 1 zaštićeni krajolik i 1 spomenik oblikovane prirode. Od zaštićenih
područja najveću ukupnu površinu zauzimaju nacionalni parkovi 20.625 ha. Broj
zaštićenih područja u odnosu na stupanj biološke raznolikosti i drugih prirodnih vrijednosti
Bosne i Hercegovine općenito je vrlo mali, pa je potrebno pripremiti i primijeniti potpuno
novi pristup u upravljanju područjima posebne namjene. Također mora naglasiti da se
zaštićenim područjima koja se već nalaze u bazi podataka ne upravlja u skladu sa
znanstvenim ekološkim načelima. Poslijeratni zakoni koji se odnose na ovo područje ne
ističu jasno preuzimanje prethodno zaštićenih područja i nisu utvrđene paralele prema
međunarodno relevantnoj kategorizaciji. Stoga su s jedne strane određena područja
zanemarena kao zaštićena ili se prethodno zaštićena područja proglašavaju zaštićenima.
Drugim riječima, većina prethodno zaštićenih područja praktički se ne tretira kao
zaštićena, tj. Njihov status trenutno nije definiran. Većina postojećih zaštićenih područja u
BiH još uvijek je teoretski regulirana Zakonom SR BiH iz 1985. o zaštiti prirodne i
kulturno-povijesne baštine. Trenutno u Bosni i Hercegovini postoji 17 prirodnih područja
koja imaju institucionalnu zaštitu u skladu s domaćom kategorizacijom zaštićenih
područja. Ukupna površina ovih površina iznosi 79.741 ha, odnosno 1,5% ukupne površine
BiH. Međutim, ni ovi podaci o ukupnom zaštićenom području u BiH nisu relevantni,
imajući u vidu da neka od tih zaštićenih područja nisu tretirana u skladu s međunarodnim
standardima, tako da čak ni s domaćim zakonodavstvom. Uz to, neka područja nominalno
zauzimaju velika prostorna područja, ali upravljanje i stvarna zaštita nad tim područjem
vrši se na znatno manjem pokrivanju. Sjajan primjer ove tvrdnje je Park prirode Blidinje.
Ovo zaštićeno područje nominalno se prostire na površini od preko 20 000 hektara i
praktično pokriva veći dio planinskog masiva Čvrsnice, ali upravljanje se svodi na manji
dio područja oko Blidinjskog jezera. Slični primjeri mogu se naći u nekim drugim
zaštićenim područjima, pa je vrlo teško utvrditi točna područja u BiH koja su zaštićena
stvarnom i konkretnom zaštitom. (Variščić, 2008.)
Tablica 2: Zaštićena područja u BiH
Broj Naziv Entitet IUCN kategorija Površina (ha)

Strogi rezervat prirode

1. SRP Prašuma Janj RS Ia 295,00
2. SRP Prašuma Lom RS Ia 297,82
Posebni rezervat prirode
1. PRP Gromiželj RS Ib 831,33
2. PRP Lisina RS Ib 560,64
Nacionalni parkovi
1. NP Kozara RS II 3.907,54
2. NP Sutjeska RS II 16.052,34
3. NP Una FBiH II 19.800,00
4. NP Drina RS II 6.315,32
Spomenik prirode
1. SP Pećina Orlovača RS III 27,01
2. SP Pećina Ljubačevo RS III 45,45
3. SP Žuta bukva RS III 0,50
4. SP Pećina Rastuša RS III 11,39
5. SP Prokoško jezero FBiH III 2.225,00
6. SP Skakavac FBiH III 1.430,70
7. SP Vrelo Bosne FBiH III 603,00
8. SP Vaganska pećina RS III 12,00
Područja za upravljanje staništem
- IV
Parkovi prirode – zaštićeni pejzaži
1. PP Blidinje FBiH V 35.800,00
2. PP Hutovo blato FBiH V 11.093,98
3. ZP Konjuh FBiH V 8.016,61
4. ZP Bijambare FBiH V 367,36
5. ZP Trebević FBiH V 400,20
Područje za upravljanje resursima

1. PZUR Univerzitetski grad RS VI 27,38

Izvor: https://energis.ba/zasticena-podrucja-prirode-u-bosni-i-hercegovini/#.XttcOGj7TIV
Zaključak

Područje djelovanja u svrhu zaštite prirode i dalje je, nažalost, uglavnom kopnena površina
Zemlje, a ne vodena površina mora i oceana. Poznato je da morsko područje nije samo
izvorni ekosustav iz kojeg je nastao sav živi život na Zemlji, već je to područje
najrazvijenije biološke raznolikosti, a morske dubine predstavljaju neistraženo područje
bezbrojnih živih vrsta. Pored mora i oceana, može se reći da je hidrološki aspekt zaštite
vodenih ekosustava na kopnu. Vrlo složen i da je problem zaštite u ovom slučaju neupitan.
Zaštita rijeka užim obalom nosi niz složenih problema, a glavni razlog za to je gusta
populacija riječnih dolina i, sukladno tome, visoka razina negativnih utjecaja ljudi.
Površina zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini iznosi svega 0,6 % od ukupne površine
te je posljednja u Europi. U upravljanju zaštićenim područjima izuzetno važna suradnja
svih dionika, da bi se osim zaštite autohtonih staništa te biljnih i životinjskih vrsta
omogućio održivi razvoj lokalne zajednice koja je i očuvala područje za dobrobit budućih
generacija i posjetitelja.
Literatura

1. Bralić, I., 1996., ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE.Koncepcija i praksa, Socijalna

ekologija : časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline, Zagreb,
5, 4 str.
2. Herceg, N., Okoliš i održivi razvoj, Synopsis d.o.o., Zagreb, 2013., 256. str.
3. Mackelworth, P., Jovanović, J., 2011., Zaštićena područja – temelj za očuvanje
prirode ili podloga za održivi razvoj? Primjer zaštićenog područja mora u
creskološinjskom arhipelagu, Hrvatski geografski glasnik, Zagreb, 73, 4-11 str.
4. Martinić, I., Upravljanje zaštićenim područjima, planiranje, razvoj i održivost,
Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, Zagreb, 2010., 17. i 18. str.
5. Variščić, A., Zaštita prirode / međunarodni standardi i stanje u BiH, Zeleni
Neretva Konjic, Konjic, 2008.
Popis slika i tablica

Slika 1: Yellowstone
Tablica 1: Zaštićena područja u svijetu................................................................................10
Tablica 2: Zaštićena područja u BiH....................................................................................13
Y