SADRŽAJ

1. UVOD..................................................................................................................................1
2. NACIONALNI PARKOVI I NJIHOVE KARAKTERISTIKE..........................................2
2.1. POVIJEST NACIONALNIH PARKOVA.......................................................................4
2.2. PROBLEMI NACIONALNIH PARKOVA U RH..........................................................8
3. UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA – NACIONALNIM PARKOVIMA. .10
3.1. PLAN UPRAVLJANJA.................................................................................................13
3.2. OSNIVANJE JAVNIH USTANOVA ZA UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM
PODRUČJIMA..............................................................................................................14
3.3. DJELATNOST JAVNIH USTANOVA ZA UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM
PODRUČJIMA...............................................................................................................16
3.4. TIJELA UPRAVLJANJA JAVNIH USTANOVA ZA UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM
PODRUČJIMA.....................................................................................................................16
4. ZAKLJUČAK....................................................................................................................20
LITERATURA.........................................................................................................................22
POPIS TABLICA.....................................................................................................................24
POPIS SLIKA...........................................................................................................................25
 1.1.1. UVOD

Zaštićena područja pružaju temeljnu strategiju očuvanja prirode na nacionalnoj i

međunarodnoj razini. Izvorno su osnivana po modelu isključivosti u proglašavanju i
upravljanju, slijedeći gotovo autokratski elitistički stil. U mnogim su slučajevima uprave
zaštićenih područja s početka dvadesetog stoljeća ugrožavale već uvriježena tradicionalna
prava i način pristupa području. Danas zaštićena područja služe ne samo za očuvanje biološke
raznolikosti već i među ostalim ciljevima, za zaštitu krajobraza i kulturnih dobara. Štoviše,
zaštićena se područja promoviraju i kao rješenja za demokratska pitanja, siromaštvo i svjetski
razvoj. Nacionalni parkovi mogu biti nositelji kvalitetne turističke ponude nekog prostora
ukoliko se naglasak ne stavlja na preveliku koncentraciju smještajnih kapaciteta koji ujedno
predstavlja jedan od glavnih problema upravljanja zaštićenim područjima općenito. Čest
problem vezan za upravljanje zaštićenim područjima općenito, pa tako i upravljanja
nacionalnim parkovima, jest problem nepostojanja prostornih planova zaštićenih područja,
planova upravljanja, slabe ekološke osviještenosti predstavnika lokalne samouprave, problem
konflikata s lokalnim stanovništvom zbog promjena u gospodarenju prostorom, pretjeranog
turističkog prometa, opasnosti od onečišćenja i sl.. Ovaj rad sastoji se od četiri međusobno
povezane tematske cjeline. Nakon uvodne cjeline rada, u drugoj cjelini pod naslovom
„NACIONALNI PARKOVI I NJIHOVE KARAKTERISTIKE“ govori se ukratko o povijesti
nacionalnih parkova, te o problemima nacionalnih parkova u RH. Treća cjelina rada pod
naslovom „UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA – NACIONALNIM PARKOVIMA“
govori o planovima upravljanja, osnivanju javnih ustanova za upravljanje zaštićenim
područjima, djelatnostima istih te o tijelima upravljanja javnih ustanova. U posljednjoj,
četvrtoj cjelini rada dat je kratak zaključak na zadanu temu seminarskog rada.

2.1.1. NACIONALNI PARKOVI I NJIHOVE KARAKTERISTIKE

1
Zadnjih pedesetak godina cijeli svijet zahvatila je ubrzana globalizacija širokih razmjera koja
dovodi do znatnog razvoja u mnogim područjima kao što su gospodarski, ekonomski te
politički rast i razvoj. Strateška prijetnja ljudske civilizacije, u smislu naglog rasta
stanovništva i svih posljedica koje ono prouzrokuje, dovela je do negativnih trendova svih
ekoloških pokazatelja. Na taj način ubrzavaju se trendovi gubitka šuma, odumiranje
životinjskih vrsta, javljaju se klimatske promjene i elementarne nepogode, ponestaje pitke
vode, a erozija tla čini sve veće štete. Onečišćenje atmosfere i oceana na globalnoj razini
poprima sve veće i zabrinjavajuće dimenzije te pad proizvodnje hrane i porast proizvodnje
modificirane hrane izaziva glad i sve veće bolesti i probleme. Sve to predstavlja neravnotežu
između ljudskog razvoja i prirodnog okoliša. Međutim, još veći problem nastao je između
ljudi i prirode, a to je način na koji se sve to doživljava. To se svakako odnosi na odnos
pojedinca i prirode te njegovo preuzimanje odgovornosti za uništavanje globalnog okoliša.

Prema tome zaštita prirode djelatnost je koja se bavi očuvanjem postojećih prirodnih
vrijednosti nekog područja, njegovih geoloških obilježja, živoga svijeta i krajobraznih
obilježja, koja su u svojem izvornom obliku sama po sebi vrijednost, nastala tijekom geološke
prošlosti. Ljudskim su djelovanjem mnoge sastavnice raznolikosti i bogatstva izvorne prirode
tijekom vremena izmijenjene ili su nestale, pa se spoznalo da neracionalnim korištenjem
prirodnih dobara mogu nastati nepovratne promjene, a time i za čovjeka nepopravljive štete.1

Prema IUCN-u definicija zaštićenog područja je jasno definirano geografsko područje s

utvrđenom namjenom koje je zaštićeno i upravljano, zakonski ili drugi učinkovitim
sredstvima, s ciljem dugotrajnog očuvanja prirode, i pripadajućih usluga ekosustava te
kulturnih vrijednosti.2
Najpoznatija kategorija zaštite je nacionalni park.

Od druge polovice 19. stoljeća, odnosno od kada je prvi puta upotrijebljen naziv nacionalni
park razvijala se i mijenjala njegova definicija, no ona je uvijek bila pokazatelj višeg stupnja

1
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, http://www.enciklopedija.hr., (29.04.2018.)
2
Stolton S., Dudley N., Definicija zaštićenih područja, kategorije upravljanja i vrste uprave prema IUCN-u,
Revidirana verzija objavljena u listopadu 2012., WWF (World Wide Fund for Nature), 2012., str. 4.

2
svijesti o potrebi zaštite pojedinih prirodnih cjelina, dakle nacionalni park prostorno je
područje osobite prirodne, estetske, turističke i rekreativne vrijednosti, a obuhvaća jedan ili
više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosistema.3

Prema zakonu o zaštiti prirode nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno područje
iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno
izmijenjenih ekosustava.4

Nacionalni park je zaštićeni prostor s prvenstvenom namjenom očuvanja njegovih osobitosti.

To su rezervati prirodne važnosti ili razvijena područja koja pojedine države proglašavaju
posebno zaštićenim područjem unutar svojeg teritorija. Usprkos činjenici da razne države
različito definiraju pojam nacionalnog parka i njegovu zaštitu propisuju samostalno, postoji
univerzalna nit vodilja: očuvanje prirodne baštine za buduće naraštaje, ali i kao stvar
nacionalnog ponosa.

Nacionalni park prirodno je područje u izrazito maloj mjeri izmijenjeno od strane ljudi,
izraženih prirodnih kvaliteta. To su najčešće jedina zaštićena područja koja imaju vlastitu
upravu čija je osnovna briga zaštita prirode.

Na temelju Zakona o zaštiti prirode Nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno

područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti koje obuhvaća jedan ili
više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanja
izvornih prirodnih i krajobraznih vrijednosti. Nacionalni park ima znanstvenu, kulturnu,
odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu. U nacionalnom parku su dopušteni zahvati i
djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode. U nacionalnom parku je zabranjena
gospodarska uporaba prirodnih dobara. Turističko-rekreacijske djelatnosti moraju biti u ulozi
posjećivanja i razgledavanja koje je dozvoljeno svima pod istim uvjetima.5
Temeljem definicije zaštićenih područja Međunarodne unije za zaštitu prirode nacionalni
parkovi moraju obuhvaćati prirodna područja kopna ili mora kao zaštitu ekološkog integriteta

3
Vidaković, P., Nacionalni parkovi u svijetu, Fond za stipendiranje mladih za zaštitu prirode i turizam, Zagreb,
1997., str. 40.
4
Zavod za razvoj, prostorno planiranje i zaštitu čovjekova okoliša u Rijeci, Zaštita prirodne baštine županije
primorsko- goranske, Rijeka, 1997., str. 12.
5
Zakon o zaštiti prirode, pročišćeni tekst , NN 80/13, 15/18, na snazi od 22.02.2018., čl. 113.

3
ekosustava, onemogućavanje iskorištavanja ili posjedovanja tih ekosustava i stvaranje
duhovne, znanstvene edukacije i rekreacije. S obzirom na gustoću naseljenosti europskog
kontinenta i dugu povijest ljudskog djelovanja, nacionalni parkovi mogu uključivati i
područja koja su u prošlosti bila iskorištena ograničeno vrijeme pod uvjetom da se ti dijelovi
mogu ponovno obnoviti.

2.1. Povijest nacionalnih parkova

O negativnom utjecaju čovjeka na prirodu priča se još od prve polovice 19. stoljeća. To
rezultira donošenjem prvih zakona o zaštiti prirode, ali i osnivanjem udruga koje su se bavile
tim problemima. 1865. osnovano je Društvo za zaštitu objekata prirodnih znamenitosti u
Engleskoj. U Njemačkoj se 1868. donosi odluka o zaštiti šuma, a 1872. proglašen je prvi
nacionalni park Yellowstone u Americi. Prvi europski nacionalni parkovi proglašeni su 24.
svibnja 1909. godine u sjevernoj Švedskoj, 1914. u Švicarskoj te 1918. u Španjolskoj i 1922.
u Italiji. Do 1930. godine Europa je imala ukupno 21 zaštićeno područje. 1933. Međunarodna
je konferencija za zaštitu faune i flore predložila četiri kategorije standardizacije kategorija
zaštite zaštićenih područja: "nacionalni park", "strogi rezervat prirode", "rezervat flore i
faune" i "rezervat sa zabranom lova i sabiranja". Kategorije zaštićenih područja više su puta
mijenjane i prilagođavane. Najstariji, a vjerojatno i najpoznatiji nacionalni park je
Yellowstone osnovan 1872. u državi Wyoming u Sjedinjenim Američkim Državama, iako je
još Abraham Lincoln 1864. odobrio dokument kojim je 3.079 četvornih kilometara zemlje u
Yosemite Valleyu u Kaliforniji proglasio područjem posebno zaštićenim od države koje treba
poslužiti za javnu rekreaciju. Tako je postavljen temelj ideji zaštite prirodnih i kulturnih
bogatstava na odabranim područjima, danas zvanih nacionalni parkovi, a godine 1890. i
područje Yosemite Valley dobiva službeni status nacionalnog parka.

Iste godine osnovan je i Nacionalni park sequoia, također u Kaliforniji, površine 1.629
četvornih kilometara. U prošlom stoljeću na sjevernoameričkom kontinentu osnovani su još
nacionalni park Banff 1885. u Kanadi i Mount Rainier u SAD-u 1899.
Prirodni okoliš diljem svijeta čovjek je svojim načinom života i djelatnostima stalno mijenjao,
a to je posebno izraženo u Europi. Poljoprivrednici su stoljećima mijenjali izgled Europe.

4
Prvobitne šume koje su s prestankom ledenog doba, prije otprilike 10.000 godina, obrastale
Europu, danas praktički ne postoje, a malo je preostalo i od ostalog prirodnog pokrova.
Uništenje šuma i prirodnog pokrova vodilo je u postupno uništenje živog svijeta u divljini.
Također, velike promjene dogodile su se tijekom industrijske revolucije koja je u 18. stoljeću
započela u Velikoj Britaniji. Nastankom velikih gradova stanovništvo u njima naglo raste, a to
dovodi do zagađenja okoliša.

Urbanizacija i industrijalizacija vodile su i vode u zagađenja zastrašujućih razmjera.

Industrijski otpad truje rijeke i jezera, a dim iz visokih tvorničkih dimnjaka prouzrokuje kisele
kiše koje, dakako, ne birajući, padaju na područja daleko od zagađivača. Većina europskih
nacionalnih parkova razlikuje se od onih na drugim kontinentima jer na zaštićenom području
dozvoljava djelovanje ljudi. Na primjer u nacionalnim parkovima u Engleskoj neka zemljišta
smiju se obrađivati, a najvećim su dijelom još uvijek u privatnom vlasništvu, s time da se
poljoprivrednike potiče da zemlju obrađuju na tradicionalan način. Također, iskorištavaju se
kamenolomi na nekom lokacijama. Za razliku od Engleske, u Hrvatskoj je zakonom
zabranjena uporaba nacionalnih parkova u gospodarske svrhe te nije dopušteno iskorištavanje
prirodnih resursa na njihovom području. Zaštita okoliša postaje globalna strategija ne samo
praktične zaštite i unaprijeđena okoliša već i gospodarske politike najrazvijenijih država i
gospodarske politike država u razvoju.6

Ekonomija slobodnog tržišta zanemaruje vrijednosti ekoloških dobara kao što su čist zrak,
zdrave šume, pitka voda i drugo. Ne postoje dodirne točke između makroekonomije i okoliša
te je upravo to razlog zbog kojeg je potrebno ukazati na razvojne i ekološke probleme. Vrlo je
bitno da se promijeni ukupna čovjekova svijest prema vlastitoj prirodnoj sredini i ekološkim
sustavima.

U Engleskoj su u 11. stoljeću normanski kraljevi zaštitili New Forest u Hampshireu da bi

sačuvali živi svijet i kreirali vlastito, privatno lovište. Ovo područje ima još uvijek poseban
status zasnovan na zakonima iz toga doba. Tek koncem 19. stoljeća započelo je provođenje
zaštite prirode u drugim dijelovima Europe pa 1895. Nacionalni odbor u Velikoj Britaniji
počinje prikupljati zemljišta radi zaštite. Prvi nacionalni parkovi osnovani su 1909. u
6
Črnjar, M., Črnjar, K., Menadžment održivog razvoja, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za menadžment u turizmu i
ugostiteljstvu, Opatija, 2009., str. 91.

5
sjevernoj Švedskoj, a obuhvatili su zabačeno područje rijetko naseljeno nomadskim
Laponcima.7 Zatim je 1914. u Švicarskoj osnovan prvi švicarski nacionalni park, te Montana
de Covadonga i Ordesa y Monte Perdido 1918. u Španjolskoj, a Gran Paradiso u Italiji
osnovan je 1922. Do 1930. Europa je imala ukupno 21 zaštićeno područje ukupne površine
5.762 km2 . Do 1997. WCMC8 zabilježio je da Europa na istom području ima više od 2.500
zaštićenih područja ukupne površine 1.103.863 km2. Istovremeno je u bivšem Sovjetskom
Savezu bilo 590 zaštićenih područja širom njegova europskog i azijskog dijela.9

Hrvatska je sredozemna, odnosno srednjoeuropska zemlja izrazite obalne razvedenosti, s

umjerenom kontinentalnom klimom. S obzirom na povoljan geografski položaj, smještena u
srcu Europe, Hrvatska obiluje brojnim kulturnim i prirodnim bogatstvima te bogatim biljnim i
životinjskim raznolikostima. Po očuvanoj prirodi Hrvatska je među najbogatijim zemljama
Europe. S pravom i ponosom možemo reći - Hrvatska je nacionalni park Europe.

U Hrvatskoj postoje međunarodni projekti i aktivnosti koji direktno ili indirektno utječu na
politike i strategije upravljanja.10 Trećina našeg teritorija je dio najveće svjetske mreže
zaštićenih područja, ekološke mreže Natura 2000.11

Pod nazivom Parkovi Hrvatske okupljamo osam nacionalnih parkova i jedanaest parkova
prirode. Svaki je jedinstven i sve ih se isplati obići, u što se uvjeri 2,7 milijuna posjetitelja
koliko ih parkovi godišnje privuku.12
Tablica 1 - Kategorije zaštićenih područja u RH

7
Nacionalni parkovi Europe (prvi dio), http://www.skole.hr., (29.04.2018.)
8
World Conservation Monitoring Centre (dalje: WCMC), Svjetski centar za nadzor zaštite prirode, osnovan je
1997. godine u Engleskoj kao specijalizirana agencija UN-a za očuvanje biološke raznolikosti.
9
Op.cit., Nacionalni parkovi Europe (prvi dio), http://www.skole.hr., (29.04.2018.)
10
Bulat, Ž., Institucionalni okvir zaštite prirode u Republici Hrvatskoj, Pravni vjesnik, God.. 28 Br. 2, 2012., str,
98.
11
NATURA 2000 - ekološka mreža područja ključnih za očuvanje europskih ugroženih vrsta i staništa čiji temelj
nalazimo u dva snažna europska propisa – Direktiva o pticama i Direktiva o staništima. U Hrvatskoj je za
koordinaciju i provedbu razvoja ekološke mreže zadužen Državni zavod za zaštitu prirode koji na problematici
ekoloških mreža radi od svog osnutka 2003. Zavod intenzivno surađuje sa svim relevantnim stručnjacima i
znanstvenicima te stručnim i znanstvenim institucijama na izradi prijedloga: prvo, Ekološke mreže RH, a zatim i
NATURA 2000. područja i to kroz nekoliko projekata sufinanciranih iz fondova EU.
12
Vodič kroz nacionalne parkove i parkove prirode Republike Hrvatske, https://www.parkovihrvatske.hr.,
(30.04.2018.)

6
 Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode, http://www.dzzp.hr., (30.04.2018.)

Referentna baza i jedini službeni izvor podataka o zaštićenim područjima u Republici

Hrvatskoj je Upisnik zaštićenih područja, Uprave za zaštitu prirode, Ministarstva zaštite
okoliša i prirode. Podaci iz Upisnika zaštićenih područja su javni. Prema Upisniku zaštićenih
područja Ministarstva zaštite okoliša i prirode u Republici Hrvatskoj ukupno je zaštićeno 409
područja u različitim kategorijama. Zaštićena područja danas obuhvaćaju 8,56% ukupne
površine Republike Hrvatske, odnosno 12,24% kopnenog teritorija i 1,94% teritorijalnog
mora. Najveći dio zaštićene površine su parkovi prirode - 4,56% ukupnog državnog
teritorija.13

U Hrvatskoj je sedam nacionalnih parkova: Plitvička jezera, Risnjak, Paklenica, Brijuni,

Kornati, Krka i Mljet te 11 parkova prirode - 6 planinskih - Velebit, Biokovo, Medvednica,
Papuk, Učka te Žumberak/Samoborsko gorje, dok su Telaščica i Lastovsko otočje otočni
parkovi. Kopački rit i Lonjsko polje predstavnici su biološkog bogatstva nizinsko-poplavnih
područja, a Vransko jezero najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj.14

13
Državni zavod za zaštitu prirode, http://www.dzzp.hr., (30.04.2018.)
14
Zaštićena priroda, Zaštićena područja – Parkovi prirode, http://www.zastita-prirode.hr., (30.04.2018.)

7
2.2. Problemi nacionalnih parkova u RH

Zaštićena prirodna dobra imaju udio od 7,5 % u cjelokupnoj površini Hrvatske. Najveći dio
površine koja spada u zaštićena područja odnosi se na parkove prirode i to oko tri četvrtine, te
nacionalne parkove oko jedne šestine. Krško područje Hrvatske ubraja se u najbogatija
endemska središta Europe, a radi se i na što većem uključivanju specijalnih područja u režim
zaštite za endeme kako bi se jamčila učinkovita zaštita.

U Republici Hrvatskoj Zakon o zaštiti prirode određuje devet kategorija prostorne zaštite, od
kojih je prema režimu zaštite najstroža strogi rezervat, a najblaže su kategorije značajni
krajobraz i park-šuma. Kad su u pitanju zaštićena područja prirode i ispunjavanje ciljeva radi
kojih su proglašena, kao presudan i najvažniji segment nameće se njihovo kvalitetno
upravljanje. Međunarodne organizacije za zaštitu prirode već desetljećima za ključno mjerilo
učinkovitosti zaštite u takvim područjima uzimaju koncept i kvalitetu njihova institucionalnog
upravljanja. U Hrvatskoj nažalost i dalje postoji veliki raskorak između stvarnih troškova
upravljanja pojedinih područja i njihovih ukupno ostvarenih prihoda, što podrazumijeva one
prihode iz proračuna i one iz vlastite djelatnosti. Kod nekih zaštićenih područja, npr. NP
Kornati, taj je raskorak tako velik da od samog osnivanja parka dovodi u pitanje mogućnosti
ostvarivanja ciljeva radi kojih je park osnovan.15

Problemi kao što je nepostojanje prostornih planova zaštićenih područja, planova upravljanja
njima te slaba ekološka osviještenost predstavnika lokalne samouprave prouzrokuju konflikte
s lokalnim stanovništvom i opasnosti od onečišćenja.

Iz tablice 2. može se vidjeti kako je osnovni problem svih hrvatskih nacionalnih parkova
neriješen problem otpadnih voda i sanacije kanalizacije, također i utjecaji rata na biljni i
životinjski svijet te ostali problemi. Danas bi očuvanje netaknute prirode i pitke vode trebala
biti osnovna smjernica u razvoju takvih područja. Pretpostavlja se da će u bliskoj budućnosti
upravo to biti osnova za razvoj turizma i ekonomski napredak jedne destinacije. Potrebno je
izbaciti uvriježeno mišljenje pojedinca kako je priroda tu da je koristimo i kako će biti
zauvijek na raspolaganju. Već danas se mogu uočiti brojni problemi i izumiranje biljnih i
15
Bulat, Ž., Institucionalni okvir zaštite prirode u republici Hrvatskoj, Pravni vjesnik, god. 28, br. 2., 2012., str.
119.

8
životinjskih vrsta koji su rezultat ljudskog djelovanja i to ne samo u zaštićenim dijelovima
zemlje.

Tablica 2 - Glavni problemi nacionalnih parkova Republike Hrvatske

Izvor: Šetić, M., Odjel za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije, Preddiplomski

sveučilišni studij kulture i turizma, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, 2017., str. 7.

9
 3.1.1. UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA –
NACIONALNIM PARKOVIMA

Potreba za aktivnim upravljanjem zaštićenim područjima postala je jasna nakon što se

iskustveno pokazalo da se zaštita nekog područja ne može postići samim proglašenjem
njegove zaštite, nego da je za zaštitu prirode neophodno utjecati na aktivnosti koje se odvijaju
u tom području. Upravljanje zaštićenim područjima zapravo se, kao i bilo koje drugo
upravljanje, odnosi na upravljanje ljudskim djelatnostima koje se odvijaju u tom području, pri
čemu se neke djelatnosti mogu nastojati ograničiti ili prilagoditi, dok se druge nastoje poticati.
Upravljanje zaštićenim područjem ponekad se može činiti vrlo jednostavnim, a ponekad
nedostižno kompliciranim ili čak besmislenim. Zapravo se radi o složenom i zahtjevnom
procesu koji, ako se provodi promišljeno i prilagođeno uvjetima u kojima se odvija, najčešće
ipak ima smisla. Pojednostavljeno rečeno, upravljanje zaštićenim područjem je ciklički proces
u okviru kojeg provođenjem unaprijed određenih aktivnosti pokušavamo postići ciljeve koje
smo si zadali. Taj proces uključuje procjenu ili vrednovanje stanja područja, definiranje
ciljeva upravljanja i planiranje aktivnosti koje je potrebno provesti da bi se oni postigli,
provedbu tih aktivnosti uz istovremeno praćenje njihove provedbe i procjenu učinkovitosti te
prilagodbu planiranih aktivnosti ukoliko se za tim pokaže potreba, nakon čega se cijeli proces
ponavlja (Slika 1).16

Procjena (vrednovanje) stanja područja (ili nekog njegovog dijela ili neke vrijednosti koja se
želi očuvati) zapravo je analiza svih prikupljenih informacija relevantnih za to područje, koja
nam služi kao osnova i argumentacija za definiranje ciljeva i aktivnosti upravljanja.

Procjena stanja trebala bi odgovarati na sljedeća pitanja:17

 Koje su glavne komponente zaštite?

 Što možemo zaključiti iz informacija s kojima trenutno raspolažemo?

16
Upravljanje zaštićenim područjima, http://www.dzzp.hr/upravljanje-zasticenim-podrucjima, (30.04.2018.)
17
Appleton, M.R., Hotham, P.A.E., Izrada planova upravljanja u zaštićenim područjima u Hrvatskoj, Fauna &
Flora International, Cambridge, UK., 2007., str. 11.

10
  Koje vjerojatne promjene ili trendove koji mogu utjecati na zaštitu trebamo
predvidjeti?
 Koji dijelovi zaštićenog područja su zahvaćeni promjenama ili su ugroženi?
 Što su prioriteti za upravljanje i koji su nam glavni pristupi i/ili strategije?

Slika 1 - Proces prilagodljivog (adaptivnog) upravljanja

Izvor: Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (daje: HAOP),18 Upravljanje zaštićenim

područjima, (30.04.2018.)

Cilj upravljanja je jasan opis onoga što želimo postići upravljanjem. Aktivnosti upravljanja su
radnje koje je potrebno poduzeti radi postizanja zadanog cilja tj. ciljeva. Provedba

18
HAOP je osnovan Uredbom o osnivanju Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, 1. srpnja 2015. godine
(»Narodne novine«, br. 72/15.). Sukladno članku 20. stavku 1. navedene Uredbe, s danom upisa HAOP-a u
sudski registar prestali su s radom Agencija za zaštitu okoliša i Državni zavod za zaštitu prirode, a njihove
poslove, u okviru djelokruga utvrđenog navedenom Uredbom i posebnim propisima, kao pravni slijednik
preuzima HAOP. HAOP je osnovan za obavljanje Stručnih poslova zaštite prirode u Republici Hrvatskoj.

11
podrazumijeva provedbu planiranih aktivnosti. Praćenje se u ovom kontekstu zapravo odnosi
na dvije različite aktivnosti:19

 praćenje provedbe planiranih aktivnosti - u smislu što je napravljeno, kako i kada, te

 praćenje njihove učinkovitosti - u smislu praćenja promjene stanja onoga što se želi
očuvati tj. zaštititi.

Upravljanje zaštićenim područjima trebalo bi biti:20

 Temeljeno na preuzetoj obavezi - to jest u skladu s ciljevima radi kojih je područje

zaštićeno,
 Prikladno - što znači da je prilagođeno specifičnim uvjetima i potrebama područja te
da se, koliko god je to moguće, temelji na već uspostavljenoj praksi i uvriježenim
načinima donošenja odluka. To nikako ne znači da u upravljanju zaštićenim
područjima ne bi trebalo koristiti nove ideje i dokazano dobru praksu i iskustva iz
drugih područja, no ako se takve promjene uvode naglo i nasilno vrlo vjerojatno će
izazvati neprihvaćanje i otpor onih na koje se odnose te mogu naići na neuspjeh,
 Prilagodljivo - podrazumijeva mogućnost prilagodbe aktivnosti promijenjenim
uvjetima u kojima se odvija upravljanje (kao npr. promjenama nastalim uslijed
prirodnih dinamičkih procesa - požari, poplave ili slično, promjenama političkih i/ili
socio-ekonomskih okolnosti, promjenama stanja ciljeva zaštite s obzirom na
učinkovitost ili neučinkovitost upravljanja i dr., a da se pri tom ne ugrozi postizanje
ciljeva radi kojih je područje zaštićeno,
 Participatorno - što znači da dionici aktivno, svojim savjetima, prijedlozima i/ili
provođenjem konkretnih aktivnosti, sudjeluju u upravljanju zaštićenim područjem,
 Planirano - što znači da su ciljevi i aktivnosti upravljanja unaprijed promišljeni i
isplanirani te da se njihova provedba odvija po unaprijed određenim prioritetima i
planu, a ne spontano i stihijski,
 Transparentno – to jest otvoreno prema javnosti i jasno.

19
Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (dalje: HAOP), Upravljanje zaštićenim područjima,
http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/zasticena-podrucja/upravljanje-zasticenim-podrucjima, (30.04.2018.)
20
Martinić, I., Upravljanje zaštićenim područjima prirode - planiranje, razvoj i održivost. Šumarski fakultet,
Sveučilište u Zagrebu, 2010., str. 157.

12
Dokumenti upravljanja jesu:21

 Prostorni planovi područja posebnih obilježja,

 Pravilnici o zaštiti i očuvanju,
 Planovi upravljanja,
 Godišnji program.

3.1. Plan upravljanja

Upravljanje zaštićenim područjem provodi se na temelju plana upravljanja, donosi se za

razdoblje od deset godina, uz mogućnost izmjene i/ili dopune nakon pet godina, te obvezno
sadrži:22

 analizu stanja zaštićenog područja,

 ciljeve upravljanja,
 aktivnosti za postizanje ciljeva,
 upravljačke zone zaštićenog područja,
 pokazatelje provedbe plana.

Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti u zaštićenom području dužne su se

pridržavati plana upravljanja, a prijedlog plana upravljanja javne ustanove dužne su staviti na
uvid javnosti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša. Plan upravljanja
zaštićenog područja koje je prekogranično povezano sporazumno se utvrđuje s nadležnim
tijelom države u kojoj se nalazi prekogranični dio zaštićenog područja.

Planom upravljanja može biti obuhvaćeno više zaštićenih područja u nadležnosti jedne javne
ustanove. Plan upravljanja zaštićenim područjem koje proglašava Vlada i predstavničko tijelo
jedinice područne (regionalne) samouprave, a proteže se na području više jedinica područne
21
Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (dalje: HAOP), Dokumenti upravljanja, http://www.haop.hr/hr/tematska-
podrucja/zasticena-podrucja/upravljanje-zasticenim-podrucjima/dokumenti-upravljanja, (30.04.2018.)
22
Op.cit., Zakon o zaštiti prirode, pročišćeni tekst , NN 80/13, 15/18, na snazi od 22.02.2018., čl. 138. st. 1.-3.

13
(regionalne) samouprave, zajednički donose upravna vijeća javnih ustanova koje njime
upravljaju.23

3.2. Osnivanje javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima

Zaštićenim područjima upravljaju javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima.

Osnovni cilj njihova djelovanja je upravljanje zaštićenim područjima u smislu zaštite,
održavanja i promicanja te osiguranja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog
korištenja prirodnih dobara.24

Javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode osniva Republika

Hrvatska uredbom Vlade. Javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili
drugim zaštićenim dijelovima prirode osnivaju predstavnička tijela jedinice područne
(regionalne) samouprave odlukom. Vlada može uredbom osnovati javnu ustanovu za
upravljanje s dva ili više nacionalna parka i/ili parka prirode.25

Vlada može uredbom osnovati javnu ustanovu za upravljanje svim zaštićenim područjima od
državnog značenja i time prestaje pravo upravljanja tim područjima od strane javnih ustanova
čiji su osnivači jedinice područne (regionalne) samouprave. Iznimno, ako je jedinica lokalne
samouprave osnovala javnu ustanovu za upravljanje nekim od Zaštićena područja od
državnog značenja su - strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat i park prirode., tada
ta javna ustanova i nastavlja s upravljanjem tim područjem.26

Dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave mogu sporazumom zajednički
osnovati javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na njihovim
područjima. Osnivačka prava nad javnom ustanovom za upravljanje ostalim zaštićenim
područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode, predstavničko tijelo jedinice područne
23
Ibidem., čl. 138. st.. 4.-9.
24
Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (daje: HAOP), Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima,
http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/zasticena-podrucja/upravljanje-zasticenim-podrucjima/javne-ustanove-
za, (30.04.2018.)
25
Op.cit., Zakon o zaštiti prirode, pročišćeni tekst , NN 80/13, 15/18, na snazi od 22.02.2018., čl. 130.. st. 2.-4.
26
Ibidem., st. 5. – 7.

14
(regionalne) samouprave može prenijeti na jedinicu lokalne samouprave na čijem teritoriju je
zaštićeno područje.27

Tablica 3 - Kategorije zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj i razine upravljanja

Izvor: Bulat, Ž., Institucionalni okvir zaštite prirode u republici Hrvatskoj, Pravni vjesnik,
god. 28, br. 2., 2012., str. 119.

Zaštićenim područjima na prostoru nacionalnog parka ili parka prirode koja proglašava Vlada
ili predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave upravlja nadležna javna
ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode. Zaštićenim područjem koje

27
st.. 8.-9.

15
proglašava predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, a proteže se na
području više jedinica područne (regionalne) samouprave, zajednički upravljaju javne
ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima
prirode tih jedinica. Zaštićenim područjima koja graniče ili se nalaze neposredno uz granicu
nacionalnog parka ili parka prirode može upravljati javna ustanova za upravljanje
nacionalnim parkom ili parkom prirode. Javne ustanove za upravljanje zaštićenim
područjima upravljaju speleološkim objektima sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Javne
ustanove za upravljanje zaštićenim područjima upravljaju područjem ekološke mreže
temeljem mjesne nadležnosti utvrđene uredbom Vlade.28

3.3. Djelatnost javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima

Javne ustanove obavljaju djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog područja u

cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih
procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, nadziru provođenje uvjeta i mjera zaštite
prirode na području kojim upravljaju te sudjeluju u prikupljanju podataka u svrhu praćenja
stanja očuvanosti prirode (monitoring), te mogu obavljati i druge djelatnosti utvrđene aktom o
osnivanju i statutom, a koje služe obavljanju prethodno navedenih djelatnosti. Javne ustanove
navedene djelatnosti obavljaju kao javnu službu..29

3.4. Tijela upravljanja javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima

Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim područjima upravlja upravno vijeće koje ima
najviše pet članova. Sastav, način izbora, broj članova i trajanje njihova mandata, način
donošenja odluka upravnog vijeća uređuje se aktom o osnivanju i statutom. Predsjednika i
članove upravnog vijeća javnih ustanova za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode
imenuje i razrješuje ministar, a predsjednika i članove upravnih vijeća javnih ustanova koje
upravljaju ostalim zaštićenim područjima imenuje i razrješuje izvršno tijelo osnivača. Visinu

28
st.. 10.-14.
29
čl. 131.

16
naknade za rad predsjednika i članova upravnog vijeća javnih ustanova za upravljanje
nacionalnim parkom i parkom prirode utvrđuje ministar, a za predsjednika i članove upravnih
vijeća javnih ustanova koje upravljaju ostalim zaštićenim područjima izvršno tijelo
osnivača.30

Upravno vijeće:31

 donosi statut javne ustanove,

 donosi poslovnik o svom radu,
 donosi plan upravljanja,
 donosi godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja
zaštićenog područja i prati njegovo izvršavanje,
 donosi godišnji financijski plan javne ustanove i godišnji obračun,
 raspisuje javni natječaj za izbor ravnatelja javne ustanove,
 raspisuje javni natječaj te imenuje i razrješava stručnog voditelja, glavnog čuvara
prirode, čuvara prirode i čelnike unutarnjih ustrojstvenih jedinica,
 donosi pravilnik o unutarnjem ustrojstvu javne ustanove, pravilnik o plaćama javne
ustanove i druge opće akte određene aktom o osnivanju i statutom,
 donosi odluke o stjecanju, opterećenju i otuđenju nekretnina u vlasništvu javne
ustanove ili druge imovine do iznosa utvrđenog aktom o osnivanju i statutom,
samostalno, a iznad toga uz suglasnost Vlade odnosno izvršnog tijela jedinice lokalne,
odnosno područne (regionalne) samouprave,
 odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim ovim Zakonom, aktom o osnivanju i statutom,
kao i o drugim pitanjima koja se odnose na upravljanje javnom ustanovom, a za koja
nije propisana nadležnost ravnatelja.

Plan upravljanja i godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja

nacionalnog parka i parka prirode donosi se uz suglasnost Ministarstva, po prethodno
pribavljenom mišljenju Agencije.32 Upravno vijeće javne ustanove za upravljanje

30
čl. 133.
31
čl. 134. st. 1.
32
st. 2.

17
nacionalnim parkom ili parkom prirode donosi statut, pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i
pravilnik o plaćama uz suglasnost Ministarstva.33

Javna ustanova koja upravlja zaštićenim područjem na području dviju ili više jedinica
područne (regionalne) samouprave donosi statut uz suglasnost Ministarstva.

Upravno vijeće dostavlja Ministarstvu, odnosno izvršnom tijelu jedinice lokalne, odnosno
područne (regionalne) samouprave, kao i Agenciji izvješće o ostvarivanju plana upravljanja i
godišnjeg programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja
do 1. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

Ravnatelja javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode imenuje i

razrješuje ministar. Ravnatelja se imenuje na temelju javnog natječaja kojega raspisuje
upravno vijeće, mandat mu traje četiri godine i ista osoba može biti ponovo izabrana. Za
ravnatelja može se imenovati osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni
studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski
stručni studij, s najmanje pet godina radnog iskustva u struci. Pobliži uvjeti za imenovanje
ravnatelja propisuju se aktom o osnivanju i statutom. Ravnatelj javne ustanove ima prava i
obveze utvrđene zakonom, aktom o osnivanju i statutom.34

Stručni rad javne ustanove vodi stručni voditelj čija se prava, dužnosti i odgovornosti utvrđuju
aktom o osnivanju i statutom kojeg imenuje i razrješava Upravno vijeće na temelju javnog
natječaja kojega raspisuje javna ustanova. Mandat stručnog voditelja traje četiri godine i ista
osoba može biti ponovo izabrana. Za stručnog voditelja može se imenovati osoba koja ima
završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski
sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz prirodnih, biotehničkih,
biomedicinskih i tehničkih područja, s najmanje pet godina radnog iskustva u struci.35

Sredstva za rad javnih ustanova i obavljanje navedenih djelatnosti osiguravaju se iz:36

33
st. 4.
34
čl. 135.
35
čl. 136.
36
čl. 132.

18
  državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
 prihoda od korištenja zaštićenih dijelova prirode,
 prihoda od naknada,
 donacija pravnih i fizičkih osoba,
 drugih izvora utvrđenih ovim Zakonom i posebnim propisima.

Javna ustanova nakon isteka poslovne godine izrađuje godišnje financijsko izvješće. Javne
ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode dostavljaju ga Ministarstvu, a
javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima izvršnom tijelu jedinice lokalne,
odnosno područne (regionalne) samouprave. Izvješće se dostavlja najkasnije u roku od 30
dana nakon usvajanja. O korištenju službenih osobnih automobila, mobilnih telefona,
redovnih zrakoplovnih linija, poslovnih kreditnih kartica i sredstava reprezentacije za javne
ustanove koje upravljaju nacionalnim parkom i parkom prirode ministar donosi pravilnik, a za
javne ustanove koje upravljaju ostalim zaštićenim područjima izvršno tijelo osnivača donosi
odluku.

4.1.1. ZAKLJUČAK

Nacionalni parkovi predstavljaju kulturni identitet određenog naroda. Ako se prirodi pristupa
na osviješten način, ako se dugoročno i na odgovoran način koriste prirodni resursi, može se
postići određen odnos čovjeka i prirode, sukladno održivom razvoju. U tome leži razlog

19
potrebe za sustavnim i zakonom uređenim načinom organiziranja zaštite prirode. Svijest o
potrebi zaštite okoliša postupno se kroz povijest razvijala i može se reći kako danas i dostiže
relativno zadovoljavajuću razinu, jer se shvaća kako ovim tempom neće ostati ništa za buduće
generacije. Zaštićeni dijelovi prirode, među koje spadaju i nacionalni parkovi, imaju veliku
socijalnu, odnosno kulturnu, odgojno-obrazovnu, znanstvenu, ekološku, ali i ekonomsku
funkciju u društvu, koja se može uočiti ponajviše kroz turizam. Razne vrste selektivnih oblika
turizma koriste prirodnu atrakcijsku osnovu nacionalnih parkova kao bazu za ponudu
turističkih sadržaja, od šetnje prirodom do avanturističkog turizma, školskih ekskurzija, raznih
grupnih i individualnih dolazaka. Prethodna rečenica dokazuje radnu hipotezu. Kvalitetno
upravljanje nacionalnim parkovima i dobar sustav kontrole predstavljaju osnovni uvjet za
razvoj turizma nacionalnih parkova sukladno održivom razvoju. Nacionalni parkovi su
najpoznatija vrsta prirodnih rezervata koje država stavlja pod nadzor kako bi se zaštitila
priroda u tom kraju, ali su i jedinstvene cjeline koje osim očuvanja prirode imaju i kulturnu i
tradicijsku vrijednost koja je važna zbog očuvanja identiteta u današnjem globaliziranom
društvu. Zbog toga nacionalni parkovi imaju i obrazovnu svrhu te je od iznimne važnosti da
se mlade ljude obrazuje na način da prepoznaju, vrjednuju i očuvaju svoju prirodnu baštinu za
naraštaje koji tek dolaze. Upravljanje nacionalnim parkovima u RH regulirano je Zakonom o
zaštiti okoliša te raznim podzakonskim aktima. Ključni problemi svakodnevnog
funkcioniranja zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj svakako su neusklađenost propisa i
zakonske nedorečenosti, nemogućnost vlastitog financiranja kod većine zaštićenih područja
kao i nepostojanje stručnog tijela oko zajedničkog pristupa u upravljanju, velika fluktuacija
zaposlenika i pretežitost sezonskog zapošljavanja, kao i još uvijek nedonošenje prostornih
planova i planova upravljanja za sva zaštićena područja, što je zakonska obveza. Perspektiva
razvoja i unaprjeđenja parkovnog sustava kroz zakonsku regulativu trebala bi pridonijeti
unaprjeđenju funkcioniranja, doprinosa održivom razvoju i jačanju lokalne zajednice kao i
omogućavanju dostatnog financiranja za sva područja znatnim dijelom iz vlastitih sredstava i
bez udara na državni proračun. Hrvatska je učinila veliki iskorak po pitanju zaštite prirode,
upravljanja zaštićenim područjima – nacionalnim parkovima i po pitanju međunarodnih
standarda koji se primjenjuju u Europi i svijetu. Model unutarnje organizacije svakog
pojedinog parka je dobro uređen, standardiziran, a jedine razlike između parkova proizlaze iz
vrste i veličine parka. Iz sadašnjeg stanja zaštite prirode u Republici Hrvatskoj i postojećeg
koncepta parkovne politike možemo govoriti da su djelomično stvorene pretpostavke daljnjeg

20
razvoja zaštićenih područja, ukupnog povećanja i učinkovitijeg upravljanja uz aktivnije
sudjelovanje javnosti.

LITERATURA

Stručna literatura

21
1. Appleton, M.R., Hotham, P.A.E., Izrada planova upravljanja u zaštićenim područjima u
Hrvatskoj, Fauna & Flora International, Cambridge, UK., 2007.
2. Bulat, Ž., Institucionalni okvir zaštite prirode u Republici Hrvatskoj, Pravni vjesnik, God..
28 Br. 2, 2012.
3. Črnjar, M., Črnjar, K., Menadžment održivog razvoja, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za
menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija, 2009.
4. Martinić, I., Upravljanje zaštićenim područjima prirode - planiranje, razvoj i održivost.
Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 2010.
5. Stolton S., Dudley N., Definicija zaštićenih područja, kategorije upravljanja i vrste uprave
prema IUCN-u, Revidirana verzija objavljena u listopadu 2012., WWF (World Wide Fund
for Nature), 2012.
6. Šetić, M., Odjel za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije, Preddiplomski
sveučilišni studij kulture i turizma, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, 2017.
7. Vidaković, P., Nacionalni parkovi u svijetu, Fond za stipendiranje mladih za zaštitu
prirode i turizam, Zagreb, 1997.
8. Zavod za razvoj, prostorno planiranje i zaštitu čovjekova okoliša u Rijeci, Zaštita prirodne
baštine županije primorsko- goranske, Rijeka, 1997.
9. Zakon o zaštiti prirode, pročišćeni tekst , NN 80/13, 15/18, na snazi od 22.02.2018.

Internetski izvori

1. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, http://www.enciklopedija.hr., (29.04.2018.)

2. Nacionalni parkovi Europe (prvi dio), http://www.skole.hr., (29.04.2018.)
3. Vodič kroz nacionalne parkove i parkove prirode Republike Hrvatske,
https://www.parkovihrvatske.hr., (30.04.2018.)
4. Državni zavod za zaštitu prirode, http://www.dzzp.hr., (30.04.2018.)
5. Zaštićena priroda, Zaštićena područja – Parkovi prirode, http://www.zastita-prirode.hr.,
(30.04.2018.)
6. Upravljanje zaštićenim područjima, http://www.dzzp.hr/upravljanje-zasticenim-
podrucjima, (30.04.2018.)

22
7. Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (dalje: HAOP), Upravljanje zaštićenim područjima,
http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/zasticena-podrucja/upravljanje-zasticenim-
podrucjima, (30.04.2018.)
8. Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (dalje: HAOP), Dokumenti upravljanja,
http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/zasticena-podrucja/upravljanje-zasticenim-
podrucjima/dokumenti-upravljanja, (30.04.2018.)
9. Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (daje: HAOP), Javne ustanove za upravljanje
zaštićenim područjima,
http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/zasticena-podrucja/upravljanje-zasticenim-
podrucjima/javne-ustanove-za, (30.04.2018.)

23
POPIS TABLICA

Tablica 1 - Kategorije zaštićenih područja u RH........................................................................7

Tablica 2 - Glavni problemi nacionalnih parkova Republike Hrvatske.....................................9
Tablica 3 - Kategorije zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj i razine upravljanja...........16

24
POPIS SLIKA

Slika 1 - Proces prilagodljivog (adaptivnog) upravljanja.........................................................11

25