Professional Documents
Culture Documents
Da Li Smo Mi Posledica Reinkarnacije
Da Li Smo Mi Posledica Reinkarnacije
Prvi odgovori
Od praistorije,jasno je da su se jedino ljudi menjali,a sa njima i sve ostalo. Uzeli smo pod naše
privatno vlasništvo sve sto nas okružuje. Imenovali smo sve što smo videli. Našli svemu primenu.
Sa tim prisvajanjem,menjali smo prirodu u skladu sa našim razvijanjem. Zamenili smo osnovne
funkcije našeg tela mašinama,promenili smo način uzgoja biljaka i životinja,pronašli nove
vrste,većinu sami proizveli...Čovek je u svom razvijanju zaboravio osnovni razlog zbog kog je tu,a
to je LJUBAV.
Prvo pitanje – da li smo mi mi? Ili posledica reinkarnacije? Mislim da nikad u istoriji čovečanstva
nije bila očiglednija činjenica postojanja ljudskog zla. Kada se rodimo,naučimo kako da koristimo
telo,kako leepo da se ponašamo,kako da pričamo,kako da volimo,razloge da mrzimo,obasipaju nas
pravilima,opštim znanjima,pravilima društva,istorijatu države i sveta i nama je kao jako
malom,nežnim i nevinim bićima sve novo i zanimljivo,gutamo informacije ne pitajući se da li su
laž. Kada dodje momenat sazrevanja i postanemo svesni činjenice da ako ne ispunjavamo očekivnja
društva postajemo bezvredni,počinje da se radja u nama nešto jako opasno i pogrešno.
Nezadovoljstvo. Depresija je ,kako kažu STRUČNJACI, bolest novog doba.
Pre našeg trenutnog društva dešavali su se neki ratovi. Puno nasilja,puno zlobe.
Renesansa – Preporod...
Preporod se desio 1350.tih godina..da li to znači da je to zlatno doba prošlo?
Ljudska duša je energija koja se rezvija,njoj je potrebna hrana,emocije. <prvo pitanje je tu da se
zapitamo,da li postoji način da se prevazidje trenutna situacija? Ili je jednostavno tako zato što
mora. Možda nam je ovo potrebno?
Drugo pitanje
2: Šta je LJUBAV?
Kako bi objasnili šta ljubav i zašto je uopšte potrebno da živimo vodjeni ljubavlju ,objasnićemo
prvo šta to nije ljubav -
Ako krenemo od najvažnije čestice ljudskog društva-Porodice,i ako pogledamo porodice koje
poznajemo,a prvenstveno sopstvenu,uvidjamo već manjak onoga što svima čini zivot lakšim a to je
ljubav(sreća,zadovoljstvo,poštovanje,pažnja,strpljenje,razumevanje). Bes prepisan nedostatku
materijalnih sredstava pretvara se u netrpeljivost,nezadovoljstvo,nerazumevanje,čak i agresiju i
nasilje. Postajemo sebični,deca pate,deca pate,deca pate. Da,deca pate. Da li razmišljate u šta
odrastaju? Da li želite sinove koji dobro koriste oružije? Da li želite ćerke koje su sposobne samo da
zavode izgledom? Od 1994. Dobili smo generacije degenerisane dece koja ne poznaje vrednosti. Da
,vi ste krivi,roditelji,da kriv je sistem,da kriva je država...ali prvo Mi smo krivi.Svi zajedno.
Zaboravili smo šta znači prijateljstvo,pomoć,pružanje pomoći,saosećanje. Druga čestica društva –
prijatelji. Ljudi su danas sami. Ne poverenje je ogromno u sebe i u druge. Plašimo se šta drugi
misle,oni će nam se smejati,oni će iskorisiti naše slabosti. Više nam nije ni žao kada nekog nema. U
šta smo se to pretvorili?
Zar vas nije strah od nas samih?
Često i nije,navikli smo. To je od onog ne razmisljanja.
Dakle,ljubav je energija,osećanje,koje nas podstiče da ,ma koliko god bili u ne prilici odreagujemo
ne determitivno,ne destruktivno. Ljudi su ti koji su bitni. Spasimo ih.
Gde su oni dani kada smobili mali i trčali po žutom lišcu dok nam zlatni zraci sunca umivaju mlada
nasmejana lica?
Čovek je postao monstrum.
Čudovište.
postoje ljudi kojima ljubav prema coveku ne predstavlja nista. Sta sa njima?
Osecam se lose
Osecam se dobro
Osecam se ybunjeno
Želim da sedim i ne radim nista
Želim da budem stalno yauyeta
želim da sam zadovoljna
Želim da su drugi zadovoljni samnom
Život je težak
onoliko
koliko
mi
želimo
da on
bude.
.
normalan.
“”
To je definicija. Život je težak onoliko koliko mi želimo da nam život bude normalan.
Prilagodjavanje,strahovi. Malo uživanja,malo učenja.