Miro Gavran

ODABRANE
KOMEDIJE

MATICA HRVATSKA
Zagreb 2017
 MATICA HRVATSKA
Biblioteka Posebna izdanja

Glavni urednik
LUKAŠEPUT

Izvršna urednica
SANDRA TRIBUSON

Knjiga je objavljena uz potporu Grada Zagreba.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 977644
ISBN 978-953-341-107-1
 KAZALO

Lutka .................................................................... 7

Zabranjeno smijanje .................................................... , 51

Muž moje žene ......................................................... , 93

Povratak muža moje žene ................................................ 131

Vozači za sva vremena ili Hercegovci za volanom .......................... 167

Sladoled ................................................................ 213

Pivo .................................................................... 251

Veseli četverokut. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 291

Traži se novi suprug (druga verzija) ....................................... 327

Papučari ................................................................ 369

Sve o muškarcima ....................................................... 435

Kuća iz snova ........................................................... 481

Parovi .................................................................. 549

Hotel Babilon .......................................................... 599

Najluđa predstava na svijetu ............................................. 619

Premijere Mire Gavrana (kazališne, radijske, televizijske, filmske) .......... 645

Popis objavljenih kazališnih tekstova Mire Gavrana. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 659

Duhovito, toplo i afirmativno o ljudima oko nas (Sanja Nikčević) . ........... 671

Biografija .............................................................. 691

5
 POGOVOR
Duhovito, toplo i afirmativno o ljudima oko nas

Miro Gavran poznat je po čestim objavama vlastitih drama i na hrvatsko-

me i na svjetskim jezicima, ali samo mu dvije knjige u naslovu imaju riječ
»odabrane«; prva sadrži dvanaest drama (Odbrane drame, Mozaik knji-
ga, 2001), a druga petnaest komedija (Odabrane komedije, Matica hrvatska,
2017). Radi se o polovini njegova opusa, što nas poziva na neku vrstu krat-
kog pregleda njegova rada, kako dramskog tako i komediografskog.
Od KreontoveAntigone, s kojom je kao dvadesetdvogodišnjak debitirao 1983.
u uglednome zagrebačkom kazalištu »Gavella«, bilo je jasno da je Gavran
drugačiji od aktualnoga kazališnog okruženja, ali vrlo talentiran pa su mu
svi prorokovali ozbiljnu karijeru pisca. No, nakon trideset i tri godine rada
i pedeset napisanih drama, pokazalo se da je Miro Gavran ne samo uspješni
dramski pisac nego i kazališni fenomen.
Riječ je o najizvođenijem hrvatskom piscu u zemlji i svijetu, dobitniku broj-
nih nagrada (kako u zemlji tako i u svijetu). Njegovi se novi tekstovi pra-
izvode (izvode prvi put) često izvan Hrvatske i jedini je živući dramski
pisac s festivalom izvan domovine, posvećenim isključivo njegovu radu.
»Gavranfest « se od 2003. odvijao u čak trima srednjoeuropskim zemljama-
Slovačkoj, Češkoj i Poljskoj! O njegovu radu napisane su tisuće kazališnih
kritika, kao i povelik broj teorijskih radova koji su analizirali neke aspekte
njegova stvaralaštva, npr. intertekstualnost i postmodernu (Michal Babiak,
Gordana Muzaferija, Renate Hansen-Kokrouš), odnos prema glumcima
(Ana Lederer, Lucija Ljubić), teatralizaciju i igru (Gordana Muzaferija,
Mira Muhoberac, Helena Peričić), komediju (Adriana Car-Mihec), dječje
drame (Diana Zalar, Alen Biskupović) itd. l I sama sam pisala o fenomenu

Osobito preporučujem najnoviji zbornik: Miro Gavran - prozni i kazališni pisac 2015,
zbornik radova, Gradska knjižnica Nova Gradiška, Nova Gradiška 2016.

671
 MIRO GAVRAN: ODABRANE KOMEDIJE

Gavrana kao posvećenoj, profesionalnoj i skromnoj osobi, o »tajni« njego-

va uspjeha ili temelju dobrog kazališta, a i detaljno sam analizirala i njegove
bračne komedije.
2

No čini mi se da nisam dokraja analizirala ono što svi prepoznajemo u nje-

govim djelima, a što sam dosad nazivala afirmacijom pozitivnih ili temeljnih
ljudskih vrijednosti, i što ću pokušati analizirati na kraju ovog teksta jer me
upravo komediografski sadržaji - koji su često vrlo ozbiljni i tragični - intri-
giraju da propitam zašto se smijemo i na koji način Gavran postiže afirmaci-
ju u svojim djelima.

Drame: ljudske duše u napetim pričama o manipulaciji,

umjetnosti i ljubavi

U Gavranovu opusu najčešće su tri teme: manipulacija, umjetnost i ljubav-

ni odnosi, koje prelama u prošlosti i sadašnjosti te u dramskom ikomičkom
obliku. Iako se te tri teme često prepleću u jednom djelu, uvijek možemo
reći koja dominira.

Kao mlad pisac započeo je s temama manipulacije vlasti i moćnika u dra-

mama smještenim u prošlost (Kreontova Antigona, Urotnici, Noć bogova,
Kraljevi konjušari), a kada je pisao o sadašnjosti, u dramama je prikazivao
manipulaciju pojedincem na obiteljskoj/privatnoj razni (Kako ubiti pred-
sjednika, Paralelni svjetovi, Tajna Grete Garbo). Teme kazališta nekako su
u sredini opusa, a one uvode dominaciju komičkih elemenata (Kad umire
glumac, Zaboravi Hollywood, Bit će sve u redu, Najluda predstava na svije-
tu) iako je kazalište često uključeno i u dramama s drugom dominantnom
temom (Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Shakespeare i Elizabeta, Noć bogo-
va). Treći krug su teme ljubavi, koje u početku smješta u povijesni kontekst i
dramski oblik (Najduži dan Marije Terezije, Ljubavi Georgea J!Vashingtona,
Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Shakespeare i Elizabeta), ali piše i brojne su-
vremene komedije koje se bave muško-ženskim odnosima, tzv. bračne kome-
dije, a koje dominirajtf u knjizi koja je pred vama.

Sanja Nikčević, Što je nama hrvatska drama danas? (poglavlja: »Povratak političkoj
drami ili Kako ubiti predsjednika Mire Gavrana«; »Miro Gavran: Drame ili temelj dobrog
pisanja«; »Miro Gavran: Bračne komedije ili od želje za ulaskom do zamora materija1a«),
Naklada Ljevak, Zagreb 2008.

672
 POGOVOR

Sve Gavranove drame mogu se definirati kao dobro skrojeni komadi, što po-
nekad označava »puko« zanatsko umijeće, no to uistinu znači vrhunsko
umijeće slaganja elemenata drame u jednu cjelinu koja nam izgleda potpuno
logično, »normalno« i »prirodno«, a privlači nas i intrigira ne samo tije-
kom gledanja nego i nakon njega. Ti elementi su: prepoznatljivi likovi, na-
peta priča, tople emocije, te pozitivne vrijednosti koje afirmira.
Sve se Gavranove drame temelje na izrazito logičnoj ali zanimljivoj priči
koja nas, kao u krimiću, vodi kroz nekoliko obrata i iznenađuje krajem do
te mjere da se u publici ljudi doista trgnu od iznenađenja, a novinari često
ne žele u svojim napisima otkriti obrat ili kraj. Priča može biti logična jer su
Gavranovi likovi živi, a to znači da su nama u publici bliski i prepoznatljivi.
Bez obzira na to radilo se o likovima iz prošlosti ili našim suvremenicima, mi
kod Gavranovih likova razumijemo motivaciju koja ih pokreće, prepoznaje-
mo njihov objekt želje. Svi likovi žele sreću za sebe ili svoje bliske, svi žele lju-
bav, vezu, prijateljstvo, žele nečiju blizinu, afirmaciju, prihvaćanje ... Gavran
ih stavlja u situaciju koju prepoznajemo čak i kad se radi o kralju (kada u
Noći bogova Luj XlV. mora odlučiti hoće li zadržati jedine prijatelje s ko-
jima se može opustiti ili apsolutnu vlast), a naročito o suvremenicima koje
vrlo jasno postavlja u naše društvo (Paralelni svjetovi o čovjeku koji nezado-
voljan životom bježi u novi identitet, Nora danas o ženi koja zbog ambicije
žrtvuje obitelj ili Kako ubiti predsjednika, gdje lik u trenutku kada mu dođe
brat s namjerom da ubije predsjednika jedne velike zemlje za vrijeme posjeta
Hrvatskoj mora odabrati između karijere, ideala, obitelji i pragmatičnosti).
Međutim prikazivanje te situacije nije Gavranov cilj; cilj mu je pokazati da
lik u zadanoj situaciji mora donijeti određene odluke i podnijeti posljedice
izbora, kako dobrih tako i loših, ne bi li ostvario svoj objekt želje. Budući da
smo i mi sami bili ili jesmo pred sličnim izborima »vaganja« što nam je u
životu doista važno, njegove su teme univerzalne. Zato ih ili prepoznajemo
ili nas, ako nismo bili u toj situaciji, potiču da o njima razmišljamo.
Ali nije dovoljna ni sama tema ili situacija; ono što nas povezuje s
Gavranovim dramskim likovima jest vizura iz koje ih on pokazuje. Mi gle-
damo likove koji pred nama na sceni rastu ili padaju, skidaju maske i - ot-
krivaju svoje duše. Upravo je priča o ljudskoj duši u temelju Gavranovih dra-
ma i zato on u njima razvija širok raspon emocija: likovi su uhvaćeni u vrt-
log emocija koje izražavaju ili potiskuju, opravdavaju ili se zbog njih kaju.
Samo zato što emocije likova izlaze iz njihovih duša, one mogu tako jako

673
 MIRO GAVRAN: ODABRANE KOMEDIJE

rezonirati, i zato Gavranove drame i u publici također izazivaju širok raspon

emocija. Mi u publici likove slijedimo, brinemo se za njih, strepimo, raduje-
mo se s njima, plačemo zbog njih - pa ni maramice u publici nisu rijetkost.
Ne samo da publika Gavranove likove prepoznaje nego s njima i suosjeća!

Protiv vladajuće mode ili afirmacija svijeta kao smislenog mjesta

i temeljnih vrijednosti

Prepoznatljivi karakteri zapleteni u nekoj napetoj priči o ljudskoj duši koja

izaziva obilje emocija ne bi bili dovoljni za ovakvu reakciju u publici bez -
temeljne misli koju djelo nosi. Misao je Aristotel,3 grčki filozof kojeg sma-
tramo prvim teoretičarom kazališta, nazvao dianoia, a ona označava poruku
djela koja proizlazi iz autorova odnosa prema svijetu.
Gavran piše iz temeljne pozitivne misli, uvjerenja da život ima smisao, a da
nam drama/kazalište (kao i umjetnost) pomaže u otkrivanju (potvrđiva­
nju) tog smisla i afirmiranju temeljnih ljudskih vrijednosti. Zato Gavranovi
likovi uvijek imaju mogućnost izbora, čak i ispravak krivog izbora (Marija
Terezija, Elizabeta, Čehov). Ponekad svjesno biraju časni gubitak (kao
Antigona, Petar Zrinski i Krsto Frankopan u Urotnicima ili Moliere u Noći
bogova), ali to u publici ne izaziva osjećaj beznadnosti i besmisla svijeta -
nego moralne pobjede, važnosti vrline, ideala, ljubavi... Aristotel taj uzviše-
ni osjećaj zove pathos. Čak i kada likovi pogrešno izabiru, Gavran je u sta-
nju ostaviti nas s pozitivnim osjećajem: nakon što smo se na kraju Ljubavi
Georgea JVashingtona svi rasplakali zbog pogrešnih izbora koji su rezultira-
li trima ljubavnim nesrećama, ili nakon što Luj XlV. u Noći bogova donese
odluku protiv vlastitih emocija. Zato što nas Gavran u dramama može uvje-
riti da je unatoč tragičnom događaju (pa i kraju) koji gledate na sceni sreća
moguća. Njegove nas drame, čak i kad smo naposljetku u suzama, ostavljaju
s osjećajem da pozitivne emocije postoje, da dobri izbori u životu postoje i
da treba vjerovati u njih, da ih treba čekati ili tražiti. Zato su emocije koje u
nama te drame izazivaju - pozitivne i tople.
Upravo zato što većina ljudi u publici dijeli Gavranov odnos prema temelj-
nim ljudskim vrijednostima - možemo suosjećati s likovima, a to nas dovodi

Svi navodi Aristotela su iz ~egove Poetike (najnovija objava tog djela u Hrvatskoj je:
Aristotel, O pjesničkom umijeću, Skolska knjiga, Zagreb 2004).

674
 POGOVOR

do katarze. Katarza je, prema Aristotelu, pročišćenje naših negativnih emo-

cija (poput straha, strepnje) jer nam prepoznavanje i suosjećanje s likovima
na sceni pomaže da neke situacije proživimo »kroz njih«. Aristotel ju je
smatrao svrhom kazališne umjetnosti jer nas upravo takvo kazalište ne samo
podučava i ojačava, pomaže nam da riješimo svoje probleme, nego i uzdiže
i čini boljima. Psiholozi su danas potvrdili da je izvor naših loših postupaka
najčešće neka negativna emocija koja nas vodi. Problem je to što za katarzu
nije dovoljno prepoznavati likove i suosjećati s njima, nužno je da prikaza-
ni svijet likova ima smisao koji proizlazi iz postojanja vrhovnog arbitra koji
uređuje svijet kao smisleno mjesto s jasnom pozicijom čovjeka u njemu. Iz
tog uvjerenja da svijet ima smisla proizlaZi i spomenuti Aristotelov pathos,
iliti uzvišeni osjećaj koji u nama izaziva nevina žrtva, inače bi bila uzaludna i
glupa i u nama bi izazivala očaj ili razočaranje. Dakle da bi kazalište u nama
izazivalo plemenite osjećaje (pathos) ili ih pročistilo (katarza), mora podra-
zumijevati postojanje Boga u svijetu koji prikazuje - pa ne čudi da je katarza
bila temelj europskoga kazališta i u antičko doba i za vrijeme vladavine kr-
šćanskoga svjetonazora.

Kad se to ovako pobroji, a naročito nakon čitanja Gavranovih drama, sve

izgleda jako jednostavno i logično jer su upravo te Gavranove karakteristi-
ke i temelj dobroga kazališta. Za potvrdu citiramo i staroga mudrog Grka
Aristotela, kOji nam je već 25 stoljeća vrhunski autoritet. Tu je i Gavranov
svjetski uspjeh.
Međutim to nije uopće tako jednostavno. Ove karakteristike Gavranovih
drama su rijetkost jer su protivne vladajućoj glavnoj struji europskoga ka-
zališta i zato smo ga još 1983. prepoznali kao »drugačiji glas«. Naime kad
je Gavran počeo pisati, u kazalištu je vladao redateljski i postdramski teatar
iz kojeg su protjerani i logična priča, i prepoznatljivi likovi, i topla emoci-
ja, i katarza, a stvorene su hladne i pretenciozne koncept-predstave koje se
glumcima koriste kao marionetama. Ti su koncepti slabo razumljivi publici,
ali joj nakon gledanja ostaje osjećaj beznađa jer takve predstave najčešće na-
meću crnu sliku svijeta bez ikakva svjetla i smisla. Naravno, takvo kazalište
publiku podcjenjuje, određuje kao glupu, i stalno je pokušava »odgojiti« za
»pravu umjetnost«.
To se dogodilo zbog promjene vladajućeg svjetonazora jer je nakon Drugoga
svjetskog rata u cijeloj Europi zavladao ateistički sekularizam kao vladaju-
ći svjetonazor koji je uveo razum kao vrhovnog arbitra, znanost kao način

675
 MIRO GAVRAN: ODABRANE KOMEDIJE

tumačenja i poboljšanja svijeta, a Boga protjerao u privatnu sferu. Umjetnost

je u plemenitoj namjeri popravljanja svijeta kritizirala svijet oko sebe, ali
kako je to radila iz ateistične pozicije, vrlo je brzo otišla ili u nekomunikativ-
ne hladne predstave ili u kritizerstvo koje nameće crnu sliku svijeta. Problem
nije u postojanju te »crne« slike svijeta jer je ona postojala i prije, za vla-
davine kršćanskoga svjetonazora i dominacije građanskoga teatra. Međutim
tada je bila na rubovima kao eksces provokacije ili zanimljiv eksperiment.
Problem je to što je s uspostavom novog svjetonazora dotadašnji rub (reali-
zam, modernizam) ne samo postao dominantna poetika nego se iz »visoke
i vrijedne« umjetnosti doslovno izbacilo sve što je drugačije. Tako je izba-
čeno ne samo sve ono što afirmira kršćanski svjetonazor nego i svaka umjet-
nost koja na bilo koji način afirmira vrijednosti tog »starog« svjetonazo-
ra kao »podilaženje publici«, »propaganda«, »nevrijedna umjetnost«.
Naprimjer cjelokupna dotad vladajuća građanska drama koju je danas teško
pronaći u knjižnicama, a dva je stoljeća vladala europskom kazališnom sce-
nom. S uspostavom vladavine novoga svjetonazora iz umjetnosti je izbačeno
bilo kakvo afirmiranje smisla svijeta, mogućnost postojanja vrhovnog arbi-
tra Boga, čovjeka kao dijela tog smislenog svijeta, mogućnost rješavanja pro-
blema, ljudska duša kao takva, pobjeda dobra ili pozitivne emocije u čovje­
ku, pa tako i suosjećanje, pathos i katarza.
Problem je to što je u publici ostala živjeti potreba za svim tim izbačenim
elementima kazališta (a i svjetonazora), ali su vladajući trendovi i mode bili
i još uvijek jesu tako snažni (potvrđeni novcima, medijima, nagradama, fe-
stivalima) da ih većina pisaca - svjesno ili nesvjesno - slijedi, pri čemu se
neprestano zaziva potreba za »odgojem« publike. U takvu se kazališnom
svijetu Miro Gavran usudio i usudi se pisati drame iz ovog izbačenog svjeto-
nazora pa zato i možemo doživjeti katarzu na kraju njegovih djela. On o po-
trebi stvaranja »svoga« kazališta (koje dotiče publiku jer govori iz njezina
temeljnog uvjerenja da svijet ima smisla, koje govori o ljudskoj duši i za ljud-
sku dušu, koje poštuje glumca i sve ostale sudionike predstave) govori u svim
svojim intervjuima, piše čak i teorijske tekstove o tome, a to govore i neki li-
kovi iz njegovih kazališnih drama (npr. amaterski glumac Tom u drami Kad
umire glumac). U komediji Najluda predstava na svijetu zorno je ismijao vla-
dajuće kazalište i njegove napuhane prazne poze.

Uspio je unatoč tome što je drugačiji od drugih i upravo ga zato možemo na-
zvati »fenomenom kazališta«, a meni se čini da njegov uspjeh najbolje do-
kazuje da je to što je izbačeno zapravo iskonska potreba kazališta.
676
 POGOVOR

Sadržaj knjige: odabrane komedije ili od želje za ulaskom u brak

do zamora bračnog materijala

Gavran voli umetnuti komičke elemente u svaku svoju dramsku priču, ali
postoje djela koja žanrovski možemo nazvati komedijama i u njima domini-
raju suvremeni sadržaji i privatne priče, muško-ženski ljubavni odnosi. Iako
se gore opisani temelji dobroga kazališta (napeta priča, prepoznatljivi likovi,
tople emocije, afirmacija smisla svijeta) nalaze i u komedijama, na primjeru
uvrštenih u ovu knjigu pokušat ću objasniti zašto se smijemo i što Gavran
afirmira u svojim komedijama čak i kad postavljene situacije nisu nimalo
ružičaste.

U knjizi su najbrojnije tzv. bračne komedije, kojima je osnovna tema vezana

uz bračni status junaka. Može to biti želja za ulaskom u brak, kao što je u tek-
stu Traži se novi suprug (1996), komediji o mladoj udovici koja bi se ponov-
no udala pa daje oglas u novine, a susjed koji je već dugo voli unajmi glumca
da odigra loše kandidate za mjesto ženika, ili u tekstu Hotel Babilon (2002),
komediji koja govori o suđenju mladoj Slovakinji Zuzani Kollarovoj koja se
na godišnjem odmoru bila zaljubila u dalmatinskog »galeba«, a kad se idu-
će godine vratila i vidjela ga s drugom ženom, pokušala ga je upucati.

Može to biti i »zamor materijala«, odnosno želja za bijegom iz braka, kao

u tekstu Veseli četverokut (1995), komediji o dvama bračnim parovima koji
razmijene partnere; u tekstu Zabranjeno smijanje (2004), komediji o muš-
karcu uhvaćenom između žene i ljubavnice; ili u tekstu Lutka (2012), ko-
mediji o mladiću koji naruči lutku-robota jer je upravo pobjegao iz veze od
straha pred bračnim i roditeljskim obvezama. Ova se dva motiva prepleću u
komedijama o dvama muževima jedne žene, s time da je u komedijama Muž
moje žene (1991) i Povratak muža moje žene (1996) to stanje legalizirano pa
muževi »otkrivaju« jedan drugoga, a uPapučarima (2007) muž po povrat-
ku iz zatvora dođe u svoj stan i tamo mirno živi sa ženom i njezinim novim
mužem, a onda žena mora odlučiti koga zapravo voli.
To bi bile »čiste komedije«, a osim njih Gavran je u knjigu uvrstio i dru-
gi tip komedija: djela koja prate nekoliko nepovezanih priča s više ili manje
humorističkih ili humornih elemenata, a na sceni ih pratimo paralelno jer
Gavran kombinira fragmente priča. Taj tip komedija započeo je tekstom Sve
o ženama (2000), u kojem je ispričao pet priča, a u svakoj od njih sudjeluju
po tri lica pa ih mogu izvesti tri glumice. Iako bi se koncepcijski uklopila, ta

677
 MIRO GAVRAN: ODABRANE KOMEDIJE

komedija nije uvrštena u knjigu jer je »zatvorila« onu spomenutu prošlu

knjigu odabranih drama. Zaro je tu njezin» muški nastavak«, Sve o muškar-
cima (2006), s četirima muškim pričama u kojima također uvijek sudjeluju
tri lika jer su napisane za tri glumca. Budući da su u tim djelima priče samo
naznačene i nema dovoljno vremena za razradu, Gavran dinamiku dobiva
na dva načina: ispričan nam je najdramatičniji trenutak - ali kroz fragmenc.
tarnost. Naime svaka se priča nekoliko puta prekida, što odgađa njezino rje-
šenje, ali je stavlja i u suodnos s drugim pričama na sceni pa se čini kao da su
prepletene. Iako nisu doista povezane, daju takav dojam jer su sve dio ljud-
skog života, što nam ovdje Gavran oslikava u nekom širokom luku. I Žene i
Muškarci završe scenom staračkog doma - koja završava luk života, ali relati-
vizira dramatiku i opušta nas u komičkoj distanci starosti, koja briše prošlost
i postavlja druge prioritete; kao kad npr. u tekstu Sve o muškarcima starci za-
borave tko je koga prevario i s čijom ženom, ali je jako važno imaju li novaca
za kavu i ćevape. Gavranovim dramama fragmentarnog pričanja priča pripa-
daju i Parovi (2013) sa šest priča i varirajućim brojem likova (od dva do šest).
Treći tip su nove Gavranove duo-komedije, koje kroz desetak scena prikazu-
ju jedan lik tijekom cijeloga života, ali iz vizure odnosa roditelj-dijete, i to
u ženskoj (majka-kći) i muškoj (otac-sin) varijanti (Sladoled, 2014; Pivo,
20 l S). U pedeset godina života pratimo roditelja od rođenja njegova djeteta
(Pivo) ili djetetova polaska u vrtić (Sladoled) do kraja roditeljskog života, pri
čemu je već i dijete staro. Tako nam te dvije linije u susretu, u prolasku kroz
slične probleme, u sukobima roditelja i »zamjeni uloge« onoga koji se bri-
ne, nakraju otvaraju filozofiju života koju Gavran u obama slučajevima zavr-
šava jednom dirljivom toplinom (npr. kada sin u Pivu smisli kako da oca u
staračkom domu izvuče iz depresije).

Bez obzira na formu, broj glumaca ili broj priča, sve se komedije bave privat-
nim, odnosno ljubavnim životom suvremenih likova, potrebom za blisko-
šću i rješavanjem problema vezanim za tu potrebu.

U knjizi je i četvrta kategorija koja odlazi prema satiri. To su djela u kojima je

od privatnih odnosa važnija slika društva, tako da nam Gavran razotkriva me-
hanizme funkcioniranja društva. Dvije su izrazite komedije. Vozači za sva vre-
mena (2000) govore o malverzacijama i korupciji u politici kroz priču o voza-
čima koji u jednoj tranzicijskoj zemlji voze sve ministre, a spomenuta Najluda
predstava na svijetu (2009) o praznom i pomodnom kazalištu kroz postavlja-
nje nove premijere, kroz intendanticu koja želi slijediti trendove, redatelja koji
tekst smatra smećem, te nekoliko glumaca koji su u različitim odnosima.
678
 POGOVOR

U knjigu je uvršteno i jedno još neizvedeno djelo, Kuća iz snova, koje je nova
vrsta Gavranova pisma o suvremenim likovima - jer je nekoliko životnih
priča s čak desetak likova uokvireno prostorom događanja: u četiri stana
nove zgrade iz snova useljavaju se stanari koji su se obogatili u onoj tranzi-
cijskog zemlji iz Vozača. Pratimo sudbine pravog tajkuna, liječnika, izdavača,
ali i čistačice i vrdarice koje rade za njih - da bismo iz njih vidjeli u čemu je
ljudska sreća i koji su izbori dobri.

Gavran često miješa svoje najdraže teme, ali jedna dominira. U ljubavnim
komedijama uvijek ima manipulacije, ali dominira priča o braku, dok je u
ovim satiričnim komedijama, unatoč postojanju privatnih i ljubavnih od-
nosa, najvažniji prikaz društva. U komedijama društvo je okolina u kojoj se
radnja zbiva, ono što nam pomaže u prepoznavanju likova, u satiri društvo
je cilj. Zato je važno pokazati mehanizme kako vozači/kazališna uprava i re-
datelj ili tajkuni postižu svoje ciljeve.

Gavran voli miješati emocije i u likovima i u publici. Iako je krenuo od dra-

ma uz koje smo samo vadili maramice da obrišemo suze tuge ili pathosa, vrlo
im je brzo počeo dodavati smijeh kao začin. Stoga u svakoj njegovoj dra-
mi ima i komičkih elemenata, a u svakoj komediji i trenutaka ozbiljne dra-
me. U ovoj knjizi dominira smijeh, ali su komički elementi prisutni u širo-
kom rasponu. Bračne komedije su nam na jednoj strani jer ćemo se u Hotelu
Babilon smijati do suza, u sredini su duo-drame Sladoled i Pivo, u kojima će
se izmjenjivati smijeh i suze, a na drugom polu su Parovi i Kuća iz snova jer
u njima dominiraju dramski elementi. Iako zbog Gavranova umijeća pisanja
tzv. minimalnih dramskih replika, koje omogućavaju glumcu i redatelju da
»popune« situaciju i »povuku« u određenom smjeru, u izvedbi može biti
više ili manje komičkih elementa (gledala sam Sve o muškarcima u zagrebač­
koj prilično ozbiljnoj verziji i češku izvedbu koja je bila prštava komedija), ta
dva djela nisu komedije i otvaraju novu knjigu odabranih Gavranovih dra-
ma koju ćemo sigurno dobiti za desetak godina.

Osim emocija u rasponu je i broj glumaca za koje su ova djela napisana: od

monodrama (Hotel Babilon, Najluda predstava na svijetu), preko duo-dra-
ma (Sladoled, Pivo, Lutka, Muž moje žene), djela za tri glumca (Povratak
mUŽa moje žene, Traži se novi suprug, Sve o muškarcima, Zabranjeno smija-
nje), djela za četiri glumca (Veseli četverokut), djela za šest glumaca (Parovi),
sve do ansambl-predstave Kuća iz snova. Neka se pak djela mogu odigrati
u glumački širim ili užim verzijama: četiri lica iz Papučara mogu odigrati
679
 MIRO GAVRAN: ODABRANE KOMEDIJE

tri ili četiri glumca, a Vozači za sva vremena imaju verziju s pet ili sedam
glumaca.
No sve komedije nude odlične uloge za glumačke kreacije, naročito ženske -
jer zaigrati prekrasnu lutku-robota (Lutka) ili majku i kćer s transformaci-
jom od pedeset godina (Sladoled) znači izvrsne glumačke izazove za velike
glumice, što se već potvrdilo i na brojnim scenama. Posebna se virtuoznost
traži u dvjema monodramama jer se one ne svode na samo jedan lik na sce-
ni, već je i za njih Gavran raspisao pravu galeriju likova. U Hotelu Babilon
pratimo suđenje Zuzani Kollarovoj i glumica mora odigrati jedanaest lica
koja svjedoče na sudu, od kojih su neki muškarci pa se transformira u deset
sekundi u predahu između odlaska i dolaska svjedoka. Glumičin zadatak se
u drugoj monodrami (Najluda predstava na svijetu) dodatno otežava jer je
u toj drami čak dvanaest lica. U središnjoj sceni svađe glumica mora odigra-
ti šest lica, od kojih su dva muška i četiri ženska, koja se istovremeno svađaju
na sceni, pri čemu za preobrazbu ima doslovno dvije sekunde - tijekom po-
kreta glave jednog lika prema drugom (dok mu se obraća). Da je to mogu-
će, dokazala je autorova supruga, glumica Mladena Gavran, koja je tim dvje-
ma monodramama uspjela stvoriti novi kazališni žanr ženske monodrame u
Hrvatskoj.

Bračne komedije: postizanje komičkog efekta ili pretjerivanje)

iznevjereno očekivanje) prepoznavanje) laž...

Kao što su drame dobro skrojene, i komedije slijede gore opisani recept: na-
peta radnja, likovi koje prepoznajemo, tople emocije, pozitivna misao i do-
datak - humor, koji također ima neke svoje zakonitosti. Teorijsko objašnje-
nje bi moglo reći da se radi o komedijama (bračne) situacije iz koje bi netko
van, a netko unutra, ali da u svakoj od njih Gavran ismijava i neku ljudsku
manu ili osobinu stvarajući tako paralelno i komediju karaktera. Na njego-
ve komedije može se primijeniti ona osnovna, do danas važeća, Aristotelova
definicija: »Komedija je [... ] oponašanje ljudi manje vrijednoga karakte-
ra, ali ne loših u svakom pogledu, nego je ono što je smiješno dio ružnoga.
Smiješno je naime neka pogreška ili neka ružnoća koja ne izaziva bol niti
vodi u propast (... ) «.

680
 POGOVOR

Pritom Gavran primjenjuje različita sredstva postizanja komičnog: gomila-

nje, iznevjereno očekivanje, nepravilnosti u sistemu, automatizam koji oponaša
život, ponavljanje i udvajanje nizova (Bergson)4 te komiku sličnosti, komiku
razlika, komično preuveličavanje ili laž (Propp ).5
Aristotelovo pravilo oponašanja u Gavranovim je komedijama postignuto
do te mjere da su nakon njegovih komedija u publici česti komentari poput:
»Baš tako smo se i mi svađali oko ... «, ili »Baš tako moj muž kaže ... «, ili
»Tako sam i ja jednom vikala na muža ... «, ili »Ista moja susjeda ... «. Bračne
komedije s najrazličitijim kombinacijama rješavanja bračnih problema slije-
de stvarne životne varijante, a u Gavrana se ismij avaj u kroz razotkrivanje po-
grešnih rješenja kao posljedice spomenutih mana likova. U knjizi ćete naći
neke karakteristične likove, kao npr. naivke, papučare, goropadnice.
Zuzana iz Hotela Babilon ili gospođa Zdenka iz komedije Traži se novi su-
prug tipične su naivke. Prva povjeruje profesionalnom zavodniku da će je
oženiti jer» to bolo velmo romantičarski jer mjesec bol jako puni«. Udovica
pak povjeruje da su joj zbog oglasa u »Večernjem listu« došli na vrata hrvat-
ski diplomat u New Yorku, siva eminencija hrvatske politike i osobni liječ­
nik kraljice Elizabete! Žena može biti ravnopravan partner. U Veselom četve­
rokutu u svakom od dvaju parova postoji dominantan partner, kod jednih je
to muškarac, a kod drugih žena, i upravo iz te ravnopravnosti izlazi komički
efekt jer kad zamijene partnere i ožene se dvije dominantne i dvije pasivne
osobe, ubrzo uvide da im nedostaje ona druga, drugačija polovica.
No s vremenom je žena u Gavranovim bračnim komedijama postala prava
goropadnica, koja u povijesti komedije nije tako čest lik (osim, naravno, naj-
poznatije, Shakespeareove goropadnice), ali Gavran ih umješno prikazuje i
ismijava. One su sklone preuveličavanju, a ponekad i laganju, određuju živo-
te muškaraca i, što je najbolje, optužuju ih, a ponekad i kažnjavaju za (pra-
ve ili izmišljene) propuste, čime se obično prikrivaju neki vlastiti propusti ili
grijesi (Muž moje žene, Papučari, Veseli četverokut, Zabranjeno smijanje). U
komedijama s goropadnicama muževi su, naravno, papučari koji dopuštaju
ženi da kod kuće vlada. Logično je da će se goropadnice udati za papučare,
kao i to da će papučar pristati oženiti goropadnicu i da će biti sretan s njom,
kako nam to objašnjava Slovenac Žarkec, jedan od muževa iz komedije Muž

Henri Bergson, Smijeh. O značenju komičnoga, Znanje, Zagreb 1987.

Vladimir Propp, Problemi komike i smeha, Novi Sad 1984.

681
 MIRO GAVRAN: ODABRANE KOMEDIJE

moje žene. On opisuje Dalmatincu Kreši, njezinu drugome mužu, kako ga je

njihova zajednička žena zaprosila:
ŽARKEC: Mi smo se družili, otišli štiri krati v kino i šest krat na pijačo. Onda je
ona mene, šesti put kad smo bili na piču, vprašala če bi biu protiu da se ona
uda za mene, a ja sam rekau da sam tako srečan što me prosi i da ču joj biti
dobar do groba.

Iako svi karakteri u Gavranovim komedijama imaju Bergsonovu ukruće­

nost karaktera, koja liku onemogućava izlazak iz problema i zbog koje nam
je smiješan, Gavran slijedi onaj osnovni Aristotelov naputak da lik nikada
nije sasvim loš jer inače ne bi izazivao smijeh - nego strah ili gađenje. Naivke
nisu potpune glupače, one su samo malo ograničenih vidika jer ne vide ono
što je publici očito, ali su istovremeno isktene u tome što rade. Papučari nisu
potpuni slabići jer povremeno djeluju vrlo odlučno i hrabro, i bore se za ono
do čega im je stalo. Goropadnice su grube, ali nisu potpuno zle jer imaju tre-
nutke nježnosti, koji nam otkrivaju da im je goropadnost maska. Mi se tako
smijemo maskama koje oni svi nose misleći da je to njihovo pravo lice - jer
se uvijek smijemo onima koji se pretvaraju da su ono što nisu.
Jedna od metoda koje Gavran primjenjuje u postizanju komičnog je pretje-
rivanje, odnosno iskorak iz uobičajenog sustava. Sve su prikazane situacije
prepoznatljive, dakle realne, ali po nečemu iskaču iz sustava i u nama izazi-
vaju smijeh. Zbog preuveličavanja su naivke toliko naivne, goropadnice sve
gore, a papučari sve mekši i sve više dopuštaju (drugog muža!). U kategori-
ju preuveličavanja ili pretjerivanja idu i sve laži koje likovi izmišljaju ne bi
li pokrili/riješili neku situaciju (npr. kad u drami Zabranjeno smijanje muž
u panici pred ženom pokušava opravdati to što ima ljubavnicu, on izmisli
da ju je morao tješiti jer je ova imala rak). Još su jača iskakanja iz sustava i
pretjerivanje u situacijama. Likovi se žene ne samo prvim ili drugim žena-
ma ili pak ljubavnicama, čime i njih uvode u »normalan« sustav bračnih
kombinacija oko nas, nego i bivšim ženama, ženama živih muževa, i slično.
Gavran se koristi i ponavljanjem i udvajanjem nizova jer će se likovi vrati-
ti starom partneru (Veseli četverokut, Papučari), a obrazac ponašanja će se
ponoviti kod dvaju parova (prijevara u drami Veseli četverokut), ili u muš-
koj i ženskoj varijanti (prijevara u drami Zabranjeno smijanje, ljubomora u
Papučarima ), ili u bilo kojem drugom sukobu (u drami Muž moje žene oba
će muža prvo istovremeno htjeti zadržati ženu, pa je se odreći, pa je opet za-
držati). Preuveličavanje novinara na kraju Hotela Babilon napravit će iz tog

682
 POGOVOR

događaja međunarodnu zavjeru. Na kraju drame Sve o muškarcima muškar-

ci će potpuno zaboraviti i pomiješati tko je koga varao s kime iako je to ne-
kad bio razlog prekida prijateljstva trojice glavnih likova.
Gavran je poznat po svojim napetim pričama koje uključuju jedan ili više
obrata, a u komedijama se iznevjereno očekivanje javlja na nekoliko razina
i izaziva smijeh. Budući da za brakom kao ostvarenjem socijalnog i svakog
drugog statusa u društvenoj konvenciji žude žene, efekt iznevjerenog oče­
kivanja koji izaziva smijeh su Gavranovi muškarci koji također žele biti ože-
njeni. Smiješni su i razlozi kojima se opravdavaju, i koji su neočekivani: »U
novinama sam pročitao da samci žive deset godina kraće od oženjenih.« -
navest će novi suprug u drami Papučari kao razlog svoje odluke da se oženi.
U našoj kulturi očekuje se da muškarac dominira u kući ili vezi pa je smije-
šno kad žena zavodi i prosi muškarca, kad jedna slabija žena (sve su glumi-
ce bile fizički manje od muškaraca) vlada muškarcem, ili čak dvojicom njih
(Papučari, Muž moje žene), ili kad žene preuzmu ljubavničku situaciju u svo-
je ruke i samo »upotrijebe« muškarca (Zabranjeno smijanje). Očekuje se
da upoznavanje bude romantično, a »stari« je muž iz Papučara upoznao
svoju novu djevojku kad je u zatvoru imao dizenteriju - jer je ona liječni­
ca! Očekuje se da bivši zatvorenik bude tetovirani nasilnik, a ne obraćeni
»dobrica« (Papučari). Očekuje se da bivši muž bude ljubomoran na no-
vog, nipošto da pristane živjeti sa ženom i njezinim novim mužem, ali on
čini upravo to (i čini to sasvim radosno), pri čemu je sretan i zahvalan na
malim stvarima (npr. jer može paliti svjetlo kad želi) te usto često zagova-
ra novog muža i pomaže mu (čak ga primi na svoj kauč kad ga žena izbaci
iz spavaće sobe). Očekuje se da će bivši bračni partneri ostati ili u svađi ili
u zategnutim odnosima, a ne uplesti se u novu/staru ljubavnu aferu (Veseli
četverokut). Očekuje se da će žena biti očajna kad dozna za ljubavnicu svo-
ga muža, ali žena će ucjenom natjerati ljubavnicu na nastavak preljubničke
veze. Očekuje se da se ljubavnica i žena bore za »svog« muškarca, a one ga
ne žele, ni jedna ni druga. Očekuje se da žena ima jednog muža, a ona ima
dvojicu (Muž moje žene). Očekuje se da će muževi, kad doznaju za bigamiju,
otići na policiju, a ne prihvatiti takvo stanje. Očekujemo da će žena-robot
(Lutka) biti potpuno pokorna, ali ona nakraju podučava živog muškarca o
međuljudskim odnosima. Očekujemo da će ta lutka biti bezlična, a nakra-
ju se i ona ponaša kao goropadnica, očekujemo da će zadovoljavanje seksu-
alnih potreba biti dovoljno da muškarac bude sretan (barem to muškarci
očekuju), ali je muškarac krene odbijati. Očekujemo da je pokušaj ubojstva

683
 MIRO GAVRAN: ODABRANE KOMEDIJE

dalmatinskog zavodnika izvela neka odlučna žena, a onda nam na suđenje

dolazi mila djevojka koja radi kao odgojiteljica u vrtiću (Hotel Babilon).
Komedija funkcionira po osnovnom trojnom principu - idealan svijet na
početku, poremećaj toga idealnog svijeta te njegova ponovna uspostava, ali
uz potvrdu zajednice ili društva (N. Frye).6 Naprimjer, mladi se tajno vole,
onda se uključe neki stari koji ih žele rastaviti, da bi se nakraju mladi ipak
spojili, ali i oženili, što znači da je i zajednica potvrdila njihovu vezu. Tako
funkcioniraju i Gavranove komedije iako Gavran najviše voli krenuti izrav-
no od poremećaja (dolazak drugog muža u drami Muž moje žene, odusta-
janje ljubavnice u drami Zabranjeno smijanje, povratak starog muža u za-
jednički stan u drami Papučari, suđenje u drami Hotel Babilon, dolazak za-
mjenske žene-lutke u drami Lutka).
No da bi se ovo uspostavljanje idealnog poretka nakraju doživjelo kao sretan
kraj, nije dovoljno ni to da taj kraj potvrdi zajednica, nego taj kraj ne smije
voditi u propast ili izazivati bol, kako kaže Aristotel. To znači da naposljetku
ne bi smjelo biti ozbiljno povrijeđenih i ranjenih sudionika priče. Naravno,
nisu svi likovi sretni s komičkim raspletom. Ako imamo sukob oko nečega,
netko mora izgubiti. No dok u tragediji onaj koji gubi - gubi sve (i ne može
se s time pomiriti pa zato propada), u komediji taj koji gubi - nije prava žrt-
va (on gubitak može prihvatiti i zbog toga ne propada).
Upravo je tako kod Mire Gavrana. Nijedan lik nema poziciju prave žrtve, iz
nekoliko razloga. Prvi je to što je sve što rade njihov slobodan izbor jer su
svi oni pri zdravoj svijesti (unatoč nekim osobinama poput naivnosti ili sla-
bosti, manama ili grijesima) i to poništava tragiku izbora. Naše ponašanje
mora biti izvan naše moći, volje ili znanja da bi doista bilo tragično. Drugi
razlogje to što svi imaju neki drugi mogući izlaz o kojem uredno raspravlja-
ju II komediji, dok je samo bezizlaznost (potpuna zarobljenost) tragična -
jer kod nje nema izbora. Činjenica da svi likovi nisu u potpunosti takvi (na-
ivke, goropadnice i papučari), nego da mogu djelovati i drugačije (goropad-
nice mogu biti nježne, papučari odlučni, naivke bistre), znači da je njiho-
vo stanje njihov izbor, ono što žele. Naprimjer, Zuzana je imala svog dječa­
ka Jana, kojeg je ostavila jer ju je Jakša ljepše zavodio. Izbor je imala i žena
iz drame Papučari. Mogla je vjerovati svome mužu i čekati ga (nakon što je
osuđen na zatvor), ali je tu situaciju iskoristila za izlazak iz braka II kojem se

Northrop Frye, Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb 1979.

684
 POGOVOR

zamorila. Njezina je nova udaja izgledala kao napredovanje (udala se za rav-

natelja svoje škole), ali je nakraju spoznala svoju pogrešku i vratila se svom
starom mužu priznavši da ga voli. Papučari također imaju više mogućno­
sti: u drami Muž moje žene mogu ostaviti svoju goropadnicu, a i u drami
Papučari postoje neke nekretnine (stan, apartman na moru) koje bi možda
mogle i drugačije riješiti situaciju od zajedničkog stanovanja žene sa sadaš-
njim i bivšim mužem.
Da bi komedija naposljetku imala sretan kraj, maske se moraju skinuti, a laži
razotkriti, što je jako važno u komičkom obrascu jer samo se tako lik može
pročistiti i krenuti u novi život. Svatko nakraju dobije svog partnera, bilo
onog starog, za kojeg otkrije da ga voli (Lutka) ili se pak pojavi netko sasvim
novi (kao Marija, stara ljubav iz mladosti novog muža u drami Papučari). To
da su nakraju svi zadovoljni - nije samo oznaka žanra nego to i sami likovi u
komedijama ponavljaju i nastoje ostvariti. Pa čak i goropadnice koje unatoč
svojoj naprasitosti (pa čak i ucjenama) žele sretno rješenje za sve uključene
u priču (kao kada supruga u drami Zabranjeno smijanje krene rješavati čak i
problem ljubavnice svog muža - jer joj je i do nje stalo).

(Mia se okrene publici.)

MIA: Eto što ti je život: prvo riješim svoje probleme, riješim muževe probleme,
a sad moram rješavati probleme ljubavnice svoga muža. Što je najsmješnije,
stalo mi je i do njezine sreće.

Naime likovi u Gavranovim komedijama i kad imaju ozbiljnu manu, nisu

dokraja zli - i zato su nam situacije smiješne. Oni su zarobljeni u neku situ-
aciju ili problem, ali su zapravo dobri ljudi. S druge strane - da bi nam bili
smiješni, kako kaže Aristotel, i dobri ljudi moraju imati neki feler. Upravo
tako Gavran piše.

Afirmacija svijeta iz perspektive komedije ili izbor

izmedu dobra i zla

Komedija je popularna iz nekoliko razloga. Osim što je smijeh relaksirajuća

ljudska djelatnost (opušta i lišava napetosti), komedija ima i važnu socijal-
nu funkciju. Komedija je dramska vrsta koja prikazuje rješive sukobe druš-
tvenog ili psihološkog karaktera sa sretnim krajem i junacima nagrađenim

685
 MIRO GAVRAN: ODABRANE KOMEDIJE

prema zasluzi (dobri bivaju nagrađeni, a loši kažnjeni), pri čemu izaziva
smijeh i pozitivne emocije poput radosti, zadovoljstva i sreće, te time afirmi-
ra temeljne vrijednosti društva. 7
To znači da komedija utvrđuje vjerovanje publike da je sretan kraj u životu
junaka unutar neke zajednice moguć, i time pomaže održavanju stabilno,-
sti zajednice i u stvarnom životu. Osim što nam potvrđuje važnost zajedni-
ce (nitko nije otok), komedija ima pedagoško djelovanje na publiku. Ona
pokazuje da pretjeranost ili zarobljenost u nekoj osobini (škrtost, naivnost,
goropadnost, slabost), iskakanje iz sustava ili neprirodnost (npr. imati neko-
liko žena, muževa) nisu dobri jer nakraju svi predstavnici tih pogrešnih na-
čina ponašanja bivaju razotkriveni i kažnjeni. U Gavrana će naposljetku sve
doći na svoje, prave će se ljubavi pronaći i ispravit će se loše odluke, nagradit
će se istina ili vrlina, laž će biti razotkrivena. Mana će pak prvo biti izložena
da bi potom bila kažnjena, ali i oproštena. U komediji se onaj koji pogriješi
može pokajati i zajednica će ga opet prihvatiti.
Tako je ne samo s likovima nego i sa situacijama. Gavranove komedije ne
prikazuju samo probleme koje publika dijeli s likovima (npr. zamor brač­
nog materijala) nego i rješenja koja likovi pronalaze. Kako se uglavnom radi
o komičkom pretjerivanju i radikalizaciji, publika vidi nezgrapnost tih rje-
šenja. Pokazuje da nam, ako smo muškarac u krizi srednjih godina, neće po-
moći ljubavnica (Zabranjeno smijanje)! Pokazuje da ćemo, ostavimo li ženu
zbog druge, »bolje«, to požaliti (Veseli četverokut). Muž kojeg smo prezirali
jer je slab (Papučari) ipak nam je srcu drag i kad ga možemo zauvijek izgu-
biti, borit ćemo se za njega. Uz to je drugi partner često isti kao i prvi (da-
kle slični papučar u slučaju goropadnica), a često nam nedostaju upravo one
osobine koje su nam prije išle na živce!
Gavranove komedije zorno nam prikazuju da je za zajedništvo nužna ljubav,
koju ne smijemo zaboraviti nakon nekog vremena provedenog u braku, ali
i kompromis, praštanje i povjerenje. Rješenja u kojima se stari partneri po-
kažu kao idealni, pokazuju publici da se u braku potrebno povremeno pri-
sjetiti zašto smo se zaljubili u neku osobu, zašto smo s njom počeli živjeti.
Gavran navodi publiku da razmisli kako se dogodilo to da nekadašnje part-
nerove vrline odjednom izgledaju kao mane, i zašto spoznajemo da nam je
do nečeg stalo tek kad to gubimo! Sve te komedije o bračnim problemima

Sanja Nikčević, »Neuništiva komedija ili afirmacija temeljnih vrijednosti društva«,

»Književna revija« (tema broja: »Smijeh«), 1/2011, str. 13-43.

686
 POGOVOR

govore da brak nije jedan trajno idealan kontinuitet vremena, nego da su

problemi nužni i normalni, ali da ih se treba rješavati jer brak podrazumije-
va, kako Ivo u drami Papučari kaže: »Dinamiku, život, emocije, ljubav, mrž-
nju, svađe i mirenje. Izmjenu toplo-hladno na kojoj počiva svaki odnos dva-
ju bića.«
Gavranove komedije slijede pravilo svog žanta i afirmiraju osnovne vrijed-
nosti ljudskog društva. Naoko se čini da je to s komedijom puno lakše nego
s dramom, ali to je samo na prvi pogled. I komedije govore o ozbiljnim, a
nekad i teškim situacijama: ima tu prijevara, bigamija, ozbiljnih laži, straha,
pokušaja ubojstva, razvoda, prihvaćanja tuđe djece, ali će nam Gavran upra-
vo kroz junake kojima je najteže pokazati kako svijet ima smisla.
Najbolji glasnogovornik te situacije je muž povratnik iz zatvora u drami
Papučari. Njega je njegova tragična situacija (lažno optužen, pljuvan po me-
dijima, nevin osuđen, ostavila ga žena dok je bio u zatvoru) dovela do kraja
ljudske egzistencije, do mjesta gdje se često ili puca ili doživi obrat u gleda-
nju na svijet. Ljudi u najgorim krizama postaju dobri jer upravo kad sve iz-
gube - mogu shvatiti što je prava vrijednost u životu. Upravo zbog tragič­
ne situacije kroz koju je prošao, on može bez patetike pozitivno govoriti,
ima »izgovor« za spoznaju tih temeljnih vrijednosti. Zato nam on i može
izravno artikulirati filozofiju tih komedija: ne radi se o slabosti (a onda i o
nemoćnoj žrtvi), nego o ljubavi i o želji da se ugodi drugome (radi se dakle
o dobrim ljudima), što dovodi do temeljnih kršćanskih vrijednosti. Slijedi
primjer Ivina razgovora sa sadašnjim mužem svoje bivše žene Ane, koji ima
problema u braku.
MARKO: Što mi savjetuješ?
IVO: Mirenje sa situacijom i prihvaćanje svoje pozicije kao bogomdane.
MARKO: Kako to misliš?
IVO: Jesi li ikada išao u crkvu na propovijed?
MARKO: Rijetko, nisam baš neki vjernik.
IVO: Ja sam u zatvoru počeo redovito ići na misu, imali smo ondje kapelicu i
dobra propovjednika. To mi je pomoglo da složim neke stvari. Zahvaljujući
tim propovijedima shvatio sam da pravi kršćanin mora naučiti kako prihva-
titi svoj križ bez ljutnje, bez bijesa. Čak nam je zadatak naučiti kako ljubiti
svoj križ ... kao dar Božji. Shvaćaš?
MARKO: Ne. Kako to misliš, »ljubiti križ«?

687
 MIRO GAVRAN: ODABRANE KOMEDIJE

IVO: Ana je naš križ. Odnosno tvoj. Moj više nije, jer smo se rastali. Ja ti samo
pripomažem da ga nosiš, kao što je Šimun Cirenac pomogao Isusu. Shvaćaš
li sada?

(Šutnja.)
MARKO: Znaš što?
IVO: Reci.
MARKO: Svi vi bivši zatvorenici previše filozonrate. Gledao sam jedan doku-
mentarac u kojem je novinar razgovarao s bivšim zatvorenicima koji se po-
kušavaju uključiti u normalan život i sada, dok slušam tebe i tvoje mudro-
vanje, shvaćam da ste svi vi isti. Svi vi imate velike teorije i sve vam je jasno i
lako, a mi koji nismo bili u zatvoru patimo se i nemamo nijedan odgovor ni
na jedno bitno životno pitanje.
IVO: To je pošteno.
MARKO: Zašto pošteno?
IVO: Zato što smo mi zatvorenici skupo platili svoju školu i svoju filozofiju.
Nije li tako?

Ivo je u zatvoru naučio gledati na stvari drugačijim očima, ali u svakoj

Gavranovoj komediji postoji jedan takav lik koji govori što je ispravan iz-
bor. U komediji Kuća iz snova glasnogovornik vrijednosti je najsiromašnija
osoba, čistačica koja radi za male novce, ali je sretna da može zaraditi. U ko-
mediji Lutka glasnogovornik vrijednosti izaziva smijeh jer je neočekivan: to
je sama lutka-robot (koja logično misli i zaključuje da će muškarca u pot-
punosti usrećiti samo bivša djevojka, koja mu nedostaje jer je stvarno voli).
U komediji Zabranjeno smijanje zagovaranje se vrijednosti »seli« od jed-
nog do drugog lika (od žene do ljubavnice) dok se ne iščiste laži.

Ali jedan lik koji izravno govori o pozitivnim vrijednostima ne bi bio dovo-
ljan za afirmaciju svijeta kao smislenog mjesta i njegovih pozitivnih vrijed-
nosti, i tako dolazimo do odgovora na pitanje koje smo postavili na počet­
ku teksta: na koji način Gavran afirmira pozitivne vrijednosti. Za razliku
od svijeta prikazanog u modernističkim dramama, svijet koji Gavran pri-
kazuje ima vrlo jasno postavljenu definiciju dobra i zla. Likovi i kad rade
loše stvari, znaju da je to loše, kad donesu loše odluke, svjesni su toga, ali u
tom trenutku ne mogu drugačije. Pa se onda opravdavaju, koprcaju, tuma-
če drugima i sebi ... U dramama tu opreku dobra i zla prati uzvišeni osjećaj
ili osjećaj tuge, a u komedijama smijeh koji kažnjava laž i zle izbore. Iako
688
 POGOVOR

naoko jednostavno, upravo je to tajna koja nas uvodi u svijet koji ima smi-
sla, koja nam omogućuje katarzu i koja nam pomaže da se nakon gledanja
Gavranovih djela osjećamo bolje. Nakon drama se često osjećamo uzvišeni-
je, a nakon komedija nekako pametnije za život. Naime bez tog jasnog stava
o dobru i zlu ni ona sloboda izbora junaka ne bi imala smisla. Čovjek se tim
izborom svrstava u kategorije dobra i zla, i Gavran nam pokazuje svijet dob-
rih ljudi koji se bore sami sa sobom. Budući da je ta bitka i nama u publici
bliska, razumijemo likove i navijamo za njih, da izaberu dobro, žalimo ako
to ne učine, smijemo se kad su kažnjeni razotkrivanjem!
Zato se u modernističkim dramama dogodilo tako radikalno crnilo; kad se
ukinuo Bog, svijet je izgubio smisao, nestala je opreka dobra i zla te mo-
gućnost izbora lika, nestala je sloboda - likovi su ostali zauvijek zaroblje-
ni u bezizlaznim situacijama, više nitko nije bio ni dobar ni loš .... Upravo je
zato komedija ostala afirmativna i kad je modernizam u drami protjerao sva-
ku afirmaciju jer je to komediji u temelju nje same. Gavranu je to u temelju
cijelog opusa. I zato ga volimo unatoč tome što nije» moderan«. Odnosno
upravo zato što nije »moderan«, ali piše ono što je dvije tisuće godina bilo
temelj kazališta.

Sanja Nikčević

689