Tudor Primjena Elektroničkih Računala

SADRŢAJ
PREDGOVOR ................................................................................................... 5
UVOD ............................................................................................................................7
I. DIO: OSNOVE RAČUNALA...................................................................... 9
1. MATEMATIČKO-LOGIČKE OSNOVE ......................................... 11
1.1. BROJEVNI SUSTAVI .............................................................. 12

1.1.1. Dekadski brojevni sustav ........................................... 13
1.1.2. Binarni brojevni sustav .............................................. 14
1.1.3. Oktalni brojevni sustav .............................................. 15
1.1.4. Heksadekadski brojevni sustav ................................. 16
1.1.5. Prevođenje brojeva iz jednog brojevnog
sustava u drugi................................................................ 17
1.2. LOGIČKI IZRAZI ..................................................................... 21
1.2.1. Logički operatori ........................................................ 22
1.2.2. Rješavanje logičkih izraza .......................................... 23
2. SKLOPOVSKA OPREMA RAČUNALA .......................................... 25
2.1. ULAZNO/IZLAZNE JEDINICE ................................................. 27

2.1.1. Tipkovnica.................................................................. 27
2.1.2. Miš ............................................................................. 34
2.1.3. Pomična kuglica ......................................................... 35
2.1.4. Trackpoint.................................................................. 35
2.1.5. Trackpad .................................................................... 36
2.1.6. Monitor ..................................................................... 37
1
PRIMJENA ELEKTRONIĈKIH RAĈUNALA
2.1.7. Pisač ........................................................................... 39

2.1.8. Skener ........................................................................ 42
2.1.9. Crtač .......................................................................... 43
2.1.10. Ostale ulazno/izlazne jedinice ................................ 44
2.2. MEMORIJA ........................................................................... 45
2.2.1. Radna memorija računala ......................................... 47
2.2.1.1. RAM memorija računala ...................................... 47
2.2.1.2. ROM memorija .................................................... 49
2.2.2. Memorija za pohranjivanje podataka ....................... 52
2.2.2.1. Magnetski diskovi ................................................ 54
2.2.2.2. ZIP jedinica........................................................... 57
2.2.2.3. Prijenosni tvrdi disk ............................................. 58
2.2.2.4. Mikrojedinica ....................................................... 59
2.2.2.5. Magnetsko-optički disk ....................................... 59
2.2.2.6. Magnetske trake .................................................. 60
2.2.2.7. Optički diskovi...................................................... 60
2.2.2.8. SSD (Solid State Drive) diskovi ............................. 64
2.3. CENTRALNI PROCESOR ........................................................ 65
2.4. MATIČNA PLOČA ................................................................. 73
2.5. ULAZNO-IZLAZNI SKLOPOVI................................................. 74
2.6. SABIRNICA ........................................................................... 75
3. PRIKAZ PODATAKA U RAČUNALU ............................................ 79
3.1. FIZIČKE JEDINICE PODATAKA ............................................... 80

3.2. KODIRANJE I KODOVI .......................................................... 80
3.3. LOGIČKE JEDINICE PODATAKA............................................. 84
3.4. BAZA PODATAKA ................................................................. 86
4. PROGRAMSKA PODRŠKA RAČUNALA ....................................... 89
4.1. PROGRAM ............................................................................ 89

4.2. SUSTAVSKA PROGRAMSKA PODRŠKA ................................. 92
4.2.1. Operacijski sustav ...................................................... 92
4.2.2. Programi za razvoj programske podrške .................. 96
4.2.3. Pomodni programi ................................................... 100
4.3. APLIKACIJSKI (PRIMJENSKI) PROGRAMI ............................ 101
4.3.1. Namjenski programi ................................................ 101
2
SADRŢAJ
4.3.2. Korisnički programi.................................................. 102
5. PRIMJENA RAČUNALA NA BRODU ......................................... 103
5.1. PROCESNA RAČUNALA ...................................................... 104

5.2. OPDA RAČUNALA ............................................................... 105
6. RAD S OSOBNIM RAČUNALOM .............................................. 107
6.1. POKRETANJE RAČUNALA ................................................... 107

6.2. ORGANIZACIJA PODATAKA NA DISKU ............................... 111
7. POVEZIVANJE RAČUNALA ...................................................... 115
7.1. ISO/OSI NORME ZA PRIJENOS PODATAKA ........................ 116

7.2. LOKALNA MREŽA ............................................................... 118
7.2.1. Topologija lokalne mreže ........................................ 118
7.3. GLOBALNA MREŽA ............................................................ 119
7.4. PROTOKOLI ZA PRIJENOS PODATAKA ............................... 120
7.5. UREĐAJI ZA PRIJENOS PODATAKA .................................... 122
7.5.1. Hub ili koncentrator ................................................ 122
7.5.2. Most ili premosnik .................................................. 123
7.5.3. Usmjernik ................................................................ 123
7.5.4. Gateway................................................................... 123
7.5.5. Modem .................................................................... 124
7.6. INTERNET ........................................................................... 125
II. DIO: RJEŠAVANJE PROBLEMA POMOĆU RAČUNALA ............ 129
8. ALGORITMI I PROGRAMI ....................................................... 133
8.1. OPISIVANJE ALGORITMA ................................................... 134

8.1.1. Literarno opisivanje algoritma ................................ 135
8.1.2. Grafičko opisivanje algoritma ................................. 136
8.1.3. Programsko opisivanje algoritma............................ 137
8.2. TIPOVI PODATAKA ............................................................. 138
8.2.1. Brojevni (numerički) tip podataka .......................... 139
8.2.2. Znakovni podaci ...................................................... 140
3
8.2.3. Logički podaci .......................................................... 141

8.3. OPERATORI ........................................................................ 141
8.3.1. Aritmetički operatori ............................................... 141
8.3.2. Znakovni operatori .................................................. 142
8.3.3. Relacijski operatori .................................................. 142
8.3.4. Logički operatori ...................................................... 143
8.4. PREDSTAVLJANJE VRIJEDNOSTI U ALGORITMU ................ 144
8.4.1. Konstante ................................................................ 144
8.4.2. Varijable .................................................................. 145
8.4.3. Nizovi ....................................................................... 147
8.4.4. Funkcije ................................................................... 149
8.4.5. Izrazi ........................................................................ 151
9. OSNOVNE NAREDBE .............................................................. 155
9.1. ULAZ PODATAKA U ALGORITAM ....................................... 155

9.2. IZLAZ PODATAKA IZ ALGORITMA ...................................... 156
9.3. PRIDRUŽIVANJE VRIJEDNOSTI UNUTAR ALGORITMA ....... 157
10.KONTROLNE STRUKTURE ALGORITMA .................................. 159
10.1. SLIJED ................................................................................. 160

10.2. GRANANJE ILI SELEKCIJA ................................................... 161
10.2.1. IF – THEN - ELSE ..................................................... 161
10.2.2. SELECT - CASE ........................................................ 163
10.3. PONAVLJANJE .................................................................... 165
10.3.1. Uvjetna petlja (DO - LOOP) ................................... 166
10.3.2. Petlja s brojačem (FOR - NEXT) ............................. 171
10.3.3. Ugniježđena petlja ................................................ 173
POPIS SLIKA ............................................................................................. 175
POPIS TABLICA........................................................................................ 177
LITERATURA ............................................................................................ 178
4
PREDGOVOR
Ova je knjiga napisana prema programima predavanja kolegija koji

pokrivaju problematiku primjene raĉunala. Tu se ponajprije misli na
kolegije koji se predaju na razliĉitim studijskim smjerovima na prvoj
godini studija kao što su Primjena elektroničkih računala (Nautika i
tehnologije pomorskog prometa, Tehnologija i organizacija prometa,
Logistika i menadţment u pomorstvu i prometu), Primjena računala
(Brodostrojarstvo) i Osnove informatike (Elektroniĉke i informatiĉke
tehnologije u pomorstvu).
Knjiga obraĊuje osnovna znanja iz raĉunala i moţe biti zanimljivo

štivo za one koji se s raĉunalima prvi put susreću, ali i za one koji o toj
problematici ţele znati više.
Sadrţaj se temelji na knjizi Osnove primjene računala koju sam

napisao 2003. godine. Budući da je raĉunalstvo podruĉje ljudske
djelatnosti koje doţivljava najveće promjene, sadrţaj se kolegija mora
stalno mijenjati kako bi išao ukorak s vremenom. Zbog toga je ova
knjiga na neki naĉin nadopunjeno izdanje u kojem su unesene
novonastale promjene i dodana nova poglavlja.
Problematika obraĊena u knjizi moţe se podijeliti u dvije cjeline.

U prvom dijelu knjige, od 1. do 6. poglavlja, dana su osnovna znanja o
raĉunalima. Objašnjene su matematiĉko-logiĉke osnove rada raĉunala,
dan je pregled osnovnih komponenata sklopovske opreme, najvaţnijih
dijelova programske podrške te osnove rada s osobnim raĉunalom.
Poglavlje 7. odnosi se na problematiku povezivanja raĉunala u lokalne
i/ili globalne mreţe kao što je Internet. Ova je problematika namijenjena
samo studentima Tehnologije i organizacije prometa i Logistike i
menadţmenta u pomorstvu i prometu, koji imaju povećan fond sati
predavanja.
5
Druga cjelina, od 8. do 10. poglavlja, posvećena je rješavanju

problema pomoću raĉunala. Dana je metodologija stvaranja algoritma od
matematiĉko-logiĉkog rješenja do rješenja opisanog u obliku raĉunalnog
programa. Objašnjene su naredbe programskog jezika Just BASIC koji se
koristio kao primjer programskog rješenja.
Na kraju ţelim zahvaliti svima koji su mi pomogli u pisanju ove

knjige. Zahvaljujem i svojoj obitelj koja me je za to vrijeme oslobodila
drugih obveza.
Rijeka, prosinac 2009.

Autor
6
UVOD
Mnoge ciljeve suvremene zbilje danas nije moguće ostvariti bez

sustava u ĉijoj je jezgri raĉunalo. U svojoj filozofskoj i tehnološkoj
osnovi raĉunalo sadrţi ideje koje je ljudski um stvarao posljednjih 5.000
godina. Od tada datira i ljudska potreba za iznalaţenjem alata kojim bi
ĉovjek obraĊivao podatke, brţe i toĉnije nego što to moţe ĉiniti sam.
Danas se moţe reći da je ĉovjek u traţenju takvoga alata tek

djelomice uspio. Da bi problem brţe i toĉnije bio riješen alatom za
obradu podataka, meĊu podacima u zadanom problemu moraju postojati
toĉno definirani odnosi. Samo takva grupa problema moţe se prevesti u
nedvosmislen slijed operacija koje se izvršavaju nad zadanim podacima.
Operacije koje se na taj naĉin izvode nad podacima podlijeţu zakonima
logike i algebre, a pojmovi operacija, logika i algebra podsjećaju, bez
ikakve sumnje, na raĉunanje. Ĉovjek je, dakle, stvorio raĉunalo – alat
kojim moţe rješavati ograniĉen skup problema i to onih koji se mogu
svesti na "raĉunanje". Tehnološka osnova suvremenog raĉunala je
elektronika. Raĉunalo je, dakle, danas stroj. To je znaĉajna konstatacija
jer već sutra raĉunalo moţe biti nešto drugo, npr. skupina sloţenih
molekula ili moţda ţivo biće. Istraţivanja idu u smjeru da se DNA
molekule iz kojih su graĊeni ljudski geni integriraju u raĉunalni ĉip
(chip) i tako dobije bioĉip iz kojeg će biti graĊena DNA raĉunala. DNA
molekule imaju sposobnost da obave izraĉunavanja mnogo brţe od
danas poznatih raĉunala. Ova tehnologija je u povojima, ali su već
napravljena prva DNA raĉunala (npr. MAYA II). To će svakako biti novi
korak u razvoju raĉunala.
Budući da su generatori razvoja raĉunalstva zemlje

anglosaksonskoga govornog podruĉja, usporedno s razvojem raĉunalstva
razvija se i odgovarajuća terminologija u duhu engleskog jezika. Mnoge
rijeĉi u raĉunalstvu novijeg su podrijetla i vezane su za pojavu logiĉkih
7
pojmova i fiziĉkih naprava. Ĉesto je te rijeĉi teško prevesti u duhu našeg

jezika pa nastaju nespretne konstrukcije i sloţenice. Praćenje literature
na hrvatskom jeziku stoga je znatno oteţano i od ĉitatelja zahtijeva
dodatan napor. Da bi navedene pojmove i izraze na hrvatskom jeziku
razumio i prihvatio, ĉitatelj ih najĉešće prevodi ponovno na engleski
jezik. S tim se problemom podjednako susreću i osobe upućene u
podruĉje raĉunalstva kao i osobe koje se tek uvode u "svijet raĉunala". U
ovoj knjizi nastoje se pronaći rješenja tako da se pojmovi navode na
hrvatskom jeziku (ako za njih postoji odgovarajući izraz), a u zagradama
engleska rijeĉ.
8
I. DIO
OSNOVE RAČUNALA
Što je raĉunalo?
Najkraće reĉeno, raĉunalo je stroj kojim se pohranjuju, rukuju i

obraĊuju podaci. Pod pojmom raĉunalo razumijeva se spoj njegova
fiziĉkog dijela (sklopovske opreme) i u fiziĉkom dijelu pohranjenih
naredaba koje definiraju što će raĉunalo raditi (programske podrške).
Pod sklopovskom opremom raĉunala razumijevaju se svi

elektroniĉki, elektriĉni i mehaniĉki dijelovi od kojih je raĉunalo graĊeno.
Pojednostavnjeno reĉeno, sklopovska je oprema materijalni, fiziĉki dio
raĉunalnog sustava.
Programska podrška raĉunala je skup svih programa koji se na

raĉunalu mogu izvoditi. Sposobnost raĉunala za izvršavanje razliĉitih
programa svojstvo je koje raĉunalo bitno razlikuje od drugih strojeva.
Ovisno o programu koji se izvodi, isto raĉunalo moţe obavljati razliĉite
9
poslove. S jedne strane raĉunalo je najmoćnija naprava kojom raspolaţe

ĉovjek, sposobna za obavljanje radnji sliĉnih onima koje se odvijaju u
ljudskome mozgu. Raĉunalo bez programa, meĊutim, potpuno je
beskorisna naprava nesposobna za obavljanje bilo kakvoga smislenog
posla.
Razvoj tehnologije omogućio je proizvodnju raĉunala malih po

obujmu i namijenjenih osobnoj uporabi u kući ili na poslu. Takva
raĉunala zovu se osobna raĉunala (PC – Personal Computer). Osobna
raĉunala koja se nalaze na radnom stolu zovu se stolna raĉunala
(desktop). Budući da su raĉunala danas postala osnovno radno sredstvo,
pojavila se potreba da ih ljudi koriste i na drugim mjestima (na putu, u
hotelu, na seminarima, na prezentacijama…). Takva osobna raĉunala
zovu se prijenosna raĉunala (laptop). Njihova sklopovska oprema treba
imati drukĉije karakteristike (otpornija na trešnju, manja potrošnja
elektriĉne energije, manjih dimenzija, manje teţine...).
Teţnja je da prijenosna raĉunala budu ĉim manja pa se danas na
trţištu mogu naći razliĉite veliĉine od notebook raĉunala (raĉunalo
veliĉine biljeţnice, najĉešće 12” x 9”, tj. 270 x 230 mm), subnotebook
raĉunala (veliĉine 8” x 10” ), handbook raĉunala (raĉunalo koje stane na
dlan) do raĉunala najmanjih dimenzija koje sluţe kao osobni pomoćnik i
zamjenjuje npr. rokovnik (PDA – Personal Digital Assistant).
Kod ovakvih raĉunala namijenjenih osobnoj uporabi ima smisla
govoriti samo o sklopovskoj opremi i programskoj podršci.
10
Poglavlje
1. MATEMATIČKO-
LOGIČKE OSNOVE
Kod digitalnih raĉunala podaci se predstavljaju diskretnim
fizikalnim veliĉinama (elektriĉni napon, magnetsko polje...). Pritom se
koriste samo dva diskretna nivoa fizikalnih veliĉina. Ĉovjek je nauĉio
zapisivati brojeve u dekadskome brojevnom sustavu u kojem svaka
znamenka moţe poprimiti jednu od deset mogućih vrijednosti. Kako se
pri zapisivanju brojeva u raĉunalu jedna znamenka moţe predstaviti
samo s jednom od dvije moguće vrijednosti, oĉito je da se brojevi ne
mogu u raĉunalu zapisivati u dekadskom, nego u binarnome brojevnom
sustavu u kojem svaka znamenka moţe poprimiti jednu od dvije moguće
vrijednosti.
To znaĉi da se kod brojeva, kao i tekstualnih podataka, mora pri
unosu u raĉunalo provesti pretvorba u binarni naĉin zapisivanja.
Teorijsku osnovu rada raĉunala utemeljio je George Boole 1854.
godine u djelu An Investigation of the Laws of Thought u kojem je dao
osnove logiĉke algebre. Logiĉka algebra je grana matematike koja se
bavi matematiĉkim opisivanjem logiĉkog zakljuĉivanja. Logiĉka algebra
naziva se i Booleova algebra. Za opisivanje logiĉkog zakljuĉivanja
11
koriste se dvije vrijednosti (istina/neistina), što znaĉi da im je karakter

binaran. Zato se za predstavljanje logiĉke vrijednosti najĉešće koristi
znamenka binarnoga brojevnog sustava.
Kao što je već navedeno, sve što se pohranjuje u raĉunalu
(naredbe, podaci) predstavlja se s fizikalnim veliĉinama koje mogu
poprimiti dvije vrijednosti. Razliĉite obrade tih podataka predstavljenih
elektriĉnim veliĉinama (npr. elektriĉni napon) ne izvode se tako da se
naponske vrijednosti zbrajaju (npr. 5V + 5V nije naponska veliĉina od
10V), nego se na odreĊenim mjestima naponske veliĉine koje
predstavljaju rezultat obrade postave na odgovarajuće vrijednosti. To
prosljeĊivanje danih ulaznih vrijednosti na odgovarajuće izlaze koji
predstavljaju rezultate razliĉitih aritmetiĉkih operacija, temelji se na
izvršavanju logiĉkih operacija. Zbog toga logiĉka algebra zajedno s
binarnim brojevnim sustavom predstavlja teorijsku osnovu rada
raĉunala.
Raĉunalo je stroj za obradu podataka. Osim aritmetiĉkih, raĉunalo
nad podacima izvršava i logiĉke operacije. U ovom poglavlju bit će
prikazani razliĉiti brojevni sustavi, kao i osnovne logiĉke operacije koje
se izvršavaju u raĉunalu.
1.1. BROJEVNI SUSTAVI
Ĉovjek je oduvijek teţio pohraniti svoje spoznaje i tako saĉuvati

svoj duhovni (kulturni) kontinuum. Isprva je to ĉinio crteţom, ali kako
se crteţom nije mogao izraziti svaki pojam tako da bude razumljiv svim
ĉlanovima zajednice, postupno je prešao na simbole. Znaĉenja simbola
bila su precizno definirana i bilo je potrebno poznavati ih kako bi se
razumio zapis. Usporedno sa zapisivanjem pojmova, razvijali su se i
postupci zapisivanja brojeva. Budući da se brojevi koriste za raĉunanje,
nastojalo se pronaći zapis kojim će se raĉunanje olakšati. Naĉin
zapisivanja brojeva i njihovo tumaĉenje zove se brojevni sustav.
Da bi se olakšalo zapisivanje brojeva, koristi se odreĊeni broj
simbola i pravila. Simbolima se zapisuju znamenke. Vrijednost broja
dobiva se primjenom pravila nad skupom znamenki. Prema pravilima
koja se upotrebljavaju za dobivanje vrijednosti brojeva, brojevni se
sustavi dijele na pozicijske i nepozicijske. Danas su u uporabi pozicijski
brojevni sustavi.
12
MATEMATIĈKO- LOGIĈKE OSNOVE
Pozicijski brojevni sustav definiran je bazom i skupom znamenki

kojima se operira. Baza odreĊuje koliko će se razliĉitih simbola za
znamenke koristiti, a skup znamenki definira simbole koji će se koristiti
za pojedine znamenke. Za odreĊivanje vrijednosti broja koristi se pravilo
pozicijskih brojevnih sustava.
Vrijednost broja dobiva se zbrajanjem umnoţaka znamenki s
njihovom teţinom. Teţina znamenke definirana je bazom brojevnog
sustava i pozicijom te znamenke unutar zapisa brojevne vrijednosti.
Moţe se zapisati:
(*) N = an  bn + an -1  bn -1 + … + a1  b1 + a0  b0 + a-1  b-1 +…+ a-k  b-k
n
N= a b
i k
i
i
gdje je:
N – broj
ai – znamenka na i-toj poziciji unutar broja N
b – baza pozicijskoga brojevnog sustava
n+1 – broj cijelih mjesta
k – broj decimalnih mjesta
pri ĉemu ai ima jednu od mogućih vrijednosti iz skupa:
ai  { 0,…,b-1 }
Danas je najĉešće u uporabi pozicijski brojevni sustav s bazom 10,

tzv. dekadski brojevni sustav.
1.1.1. Dekadski brojevni sustav
Baza dekadskog (decimalnog) brojevnog sustava je 10, što

oznaĉava da svaka znamenka moţe poprimiti jednu od deset mogućih
13
vrijednosti. Te vrijednosti oznaĉavaju se simbolima 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7,

8, 9 i predstavljaju znamenke dekadskoga brojevnog sustava.
b = 10
ai =  { 0,…,b-1 } odnosno, ai  { 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 }
Vrijednost broja dobije se primjenom pravila (*) koje se nalazi na

str. 13.
Primjer:
Broj 354,61 sastoji se od znamenki 3, 5, 4, 6 i 1. Prema pravilu

pozicijskih brojevnih sustava, moţe se zapisati:
354,61 = 3  102 + 5  101 + 4  100 + 6  10-1 + 1  10-2

= 3  100 + 5  10 + 4  1 + 6  0,1 + 1  0,01
= 300 + 50 + 4 + 0,6 + 0,01
= 354,61
Kao što se vidi, znamenke unutar zapisa brojevne vrijednosti

imaju razliĉitu teţinu. Teţina je znamenke 4 jedinica (100 = 1),
znamenke 5 desetica (101 = 10), znamenke 3 stotica (102 = 100),
znamenka 6 desetinka (10-1 = 0,1), a znamenka 1 stotinka (10-2 =
0,01).
1.1.2. Binarni brojevni sustav
Kod binarnoga brojevnog sustava koriste se samo dvije vrijednosti

znamenke, što znaĉi da im je baza 2. Znamenke koje se koriste su 0 i 1.
b=2
ai =  { 0,…,b-1 }odnosno, ai  { 0,1 }
14
Vrijednost binarnog broja 10110 izraĉuna se prema pravilima

pozicijskoga brojevnog sustava:
Primjer 1.
10110(2) = 1  24 + 0  23 + 1  22 + 1  21 + 0  20
= 1  16 + 0  8 + 1  4 + 1  2 + 0  1
= 16 + 0 + 4 + 2 + 0
= 22(10)
Primjer 2.
0.101(2) = 1  2-1 + 0  2-2 + 1  2-3

= 1  0,5 + 0  0,25 + 1  0,125
= 0,5 + 0,125
= 0,625(10)
Digitalna elektroniĉka raĉunala graĊena su tako da razumiju samo

dva stanja pa je njima moguće obraĊivati samo binarne brojeve.
Zbog toga se koristi binarni sustav. Budući da je ĉovjeku teško
razumjeti broj napisan kao niz binarnih znamenki, za prezentaciju
brojeva koristi se oktalni brojevni sustav s bazom 8 te heksadekadski
brojevni sustav s bazom 16.
1.1.3. Oktalni brojevni sustav
Kod oktalnoga brojevnog sustava za zapis broja koristi se osam

razliĉitih vrijednosti znamenki.
b=8
ai =  { 0,…,b-1 }odnosno, ai  { 0,1,2,3,4,5,6,7 }
15
Primjer:
Vrijednost oktalnog broja 457 izraĉuna se primjenom pravilima

(*), str. 13.:
457(8) = 4  82 + 5  81 + 7  80
= 4  64 + 5  8 + 7  1
= 256 + 40 + 7
= 303(10)
1.1.4. Heksadekadski brojevni sustav
Kod heksadekadskoga (heksa) brojevnog sustava koristi se 16

razliĉitih vrijednosti znamenki, što znaĉi da je baza 16. Budući da se
zbog pozicijskih brojevnih sustava za predstavljanje znamenki mora
koristiti samo jedan simbol, za prvih deset znamenki koriste se brojevi
od 0 do 9, a za ostalih šest prva slova engleske abecede (A, B, C, D, E,
F). Pritom je vrijednost znamenke A deset, B jedanaest, C dvanaest, D
trinaest, E ĉetrnaest i F petnaest.
b = 16
ai =  {0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, A, B, C, D, E, F}
Primjer:
Vrijednost heksadekadskog broja 1A0F prema pravilu (*), str.

13. izraĉuna se:
1A0F(16) = 1  163 + 10  162 + 0  161 + 15  160

= 1  4096 + 10  256 + 0  16 + 15  1
= 4096 + 2560 + 0 + 15
= 6671(16)
16
1.1.5. Prevođenje brojeva iz jednog brojevnog sustava u

drugi
Isti broj zapisan u razliĉitim brojevnim sustavima ima razliĉiti

zapis. Baza brojevnog sustava moţe biti bilo koji broj. PrevoĊenje broja
zapisanog u jednom brojevnom sustavu u zapis drugog brojevnog
sustava obavlja se preko dekadskoga brojevnog sustava, što znaĉi da se
broj najprije prevede iz zapisa u zadanome brojevnom sustavu u
dekadski brojevni sustav. Pritom se koristi pravilo (*), str. 13. Nakon
toga se iz dekadskog zapisa broj prevede u zapis u traţenome brojevnom
sustavu. To se radi tako da se broj dijeli s bazom traţenoga brojevnog
sustava, sukcesivno sve dok konaĉni meĊurezultat ne bude jednak nuli.
Zapis broja u traţenome brojevnom sustavu dobije se zapisivanjem
ostataka dijeljenja obrnutim redoslijedom od njihova nastajanja.
Primjer: PrevoĊenje broja zapisanog u brojevnom sustavu s bazom

4 u bazu 6.
1302(4) = ?(6)
Korak 1. PrevoĊenje broja iz zadanog u dekadski brojevni sustav
1302(4) = ?(10)
1302(4) = 1  43 + 3  42 + 0  41 + 2  40
= 1  64 + 3  16 + 0  4 + 2  1
= 64 + 48 + 0 + 2
= 114(10)
17
Korak 2. PrevoĊenje broja iz dekadskog u traţeni brojevni sustav
114(10) = ?(6)
114(10) : 6 = 19 ostatak 0
19(10) : 6 = 3 1
3(10) : 6 = 0 3 114(10) = 310(6)
Konaĉno rješenje: 1302(4) = 310(6)
PrevoĎenje brojeva izmeĎu brojevnih sustava čija baza je potencija

broja 2
Kod brojevnih sustava ĉija je baza višekratnik broja 2, moguće je

obaviti prevoĊenje preko binarnoga brojevnog sustava.
 PrevoĎenje brojeva iz oktalnog u binarni brojevni sustav
Baza oktalnoga brojevnog sustava 8 je potencija baze binarnoga

brojevnog sustava
8 = 23
pa se broj moţe prevesti izravno iz oktalnog u binarni brojevni sustav

tako da se svaka znamenka broja predstavljenog u oktalnome brojevnom
sustavu predstavi s 3 binarne znamenke.
0  000
1  001
2  010
3  011
4  100
5  101
6  110
7  111
18
Primjer:
27043(8) = ? (2)
27043(8) = 2 7 0 4 3
010 111 000 100 011 (2)
odnosno:
27043(8) = 010111000100011 (2)
 PrevoĎenje broja iz binarnog u oktalni brojevni sustav
Broj zapisan u binarnome brojevnom sustavu prevodi se u oktalni

zapis tako da se binarni broj poĉevši zdesna (od nulte pozicije) ulijevo
(prema znamenki s najvišom pozicijom) podijeli u skupine po tri binarne
znamenke, a zatim se svaka skupina prikaţe odgovarajućim oktalnim
brojem.
Primjer:
1111101011101(2) = ? (8)
1111101011101(2) = 001 111 101 011 101

1 7 5 3 5 (8)
odnosno:
1111101011101(2) = 17535 (8)
 PrevoĎenje brojeva iz heksadekadskog u binarni brojevni

sustav
Baza heksadekadskoga brojevnog sustava 16 je potencija baze

binarnoga brojevnog sustava
19
16 = 24
pa se broj moţe izravno prevesti iz heksadekadskog u binarni

brojevni sustav tako da se svaka znamenka broja predstavljenog u
heksadekadskome brojevnom sustavu predstavi s 4 binarne znamenke.
0  0000
1  0001
2  0010
3  0011
4  0100
5  0101
6  0110
7  0111
8  1000
9  1001
A  1010
B  1011
C  1100
D  1101
E  1110
F  1111
Primjer:
9A0F3(16) = ? (2)
9A0F3(16) = 9 A 0 F 3
1001 1010 0000 1111 0011 (2)
odnosno:
9A0F3(16) = 10011010000011110011 (2)
20
 PrevoĎenje broja iz binarnog u heksadekadski brojevni

sustav
Broj zapisan u binarnome brojevnom sustavu prevodi se u

heksadekadski zapis tako da se binarni broj poĉevši zdesna (od nulte
pozicije) ulijevo (prema znamenki s najvišom pozicijom) podijeli u
skupine po ĉetiri binarne znamenke, a zatim se svaka skupina prikaţe
odgovarajućim heksadekadskim brojem.
Primjer:
10110111010101101(2) = ? (16)
10110111010101101(2) = 0001 0110 1110 1010 1101

1 6 E A D (16)
odnosno:
10110111010101101(2) = 16EAD (16)
1.2. LOGIČKI IZRAZI
S gledišta matematiĉke logike, za svaku tvrdnju moţe se kazati da

je istinita ili neistinita, što znaĉi da moţe poprimiti jednu od dvije
moguće vrijednosti: logiĉku istinu (TRUE) ili logiĉku neistinu – laţ
(FALSE).
U daljnjem tekstu za oznaĉavanje logičke istine koristit će se prvo
slovo engleske rijeĉi TRUE (T) ili broj 1, a za oznaĉavanje logičke
neistine koristit će se prvo slovo engleske rijeĉi FALSE (F) ili broj 0.
Ĉesto se ţeli logiĉki promatrati više tvrdnji, od kojih svaka moţe
poprimiti jednu od prije navedenih vrijednosti. Više logiĉkih tvrdnji
povezuje se pomoću logiĉkih operatora. Time se dobiva logiĉki izraz
(iskaz) ĉija vrijednost takoĊer moţe biti istina ili neistina. Kao i kod
aritmetiĉkih operatora, i kod logiĉkih operatora postoji prioritet njihova
izvoĊenja u logiĉkim izrazima.
21
1.2.1. Logički operatori
Logiĉki operatori poredani prema prioritetu izvoĊenja:
 logička negacija
 konjunkcija
 disjunkcija.
Logiĉki operatori oznaĉavat će se simbolima:

 (logička negacija)
 (konjunkcija)
 (disjunkcija).
Logička negacija
Negacija je unarni logiĉki operator (odnosi se na jednu logiĉku

vrijednost). Primjenom negacije mijenja se logiĉka vrijednost, što znaĉi
da istina postaje neistina i obratno. Za oznaku operatora logiĉke negacije
ĉesto se u digitalnoj elektronici koristi simbol  (npr. A ).
A A
0 1
1 0
Konjunkcija
Konjunkcija je binarni logiĉki operator, što znaĉi da se odnosi na

dvije logiĉke vrijednosti. Rezultat konjunkcije bit će istina jedino u
sluĉaju da su obje logiĉke vrijednosti istinite. Zbog toga se konjunkcija
još naziva i logiĉki I (logical AND) jer će rezultat konjunkcije biti istina
jedino u sluĉaju da su jedna i (AND) druga logiĉka vrijednost istinite.
Zato se za oznaku operatora konjunkcije ĉesto koristi simbol I.
22
A B AB
0 0 0
0 1 0
1 0 0
1 1 1
Disjunkcija
Disjunkcija je binarni logiĉki operator. Da bi rezultat disjunkcije

bio istina, dovoljno je da je istinita jedna od logiĉkih varijabli, odnosno
da je istinita jedna ili (OR) druga logiĉka vrijednost. Stoga se disjunkcija
naziva još i logiĉki ILI (logical OR), a za operator se ĉesto koristi ILI.
A B AB
0 0 0
0 1 1
1 0 1
1 1 1
1.2.2. Rješavanje logičkih izraza
Logiĉki izrazi rješavaju se tablicom istine koja za zadani izraz

prikazuje sva moguća rješenja. Najprije se napišu sve mogućnosti koje
mogu nastati razliĉitim kombiniranjem logiĉkih varijabli. Potom se
rješava logiĉki izraz, pri ĉemu se uzimaju u obzir prioriteti izvoĊenja
logiĉkih operatora.
Primjer: Rješenje logiĉkog izraza  A  B  C tablicom istine.
Uzimajući u obzir prioritete izvoĊenja logiĉkih operacija, najprije

se izvodi logiĉka negacija, zatim konjunkcija i na kraju disjunkcija.
23
A B C A AB ABC
0 0 0 1 0 0
0 0 1 1 0 1
0 1 0 1 1 1
0 1 1 1 1 1
1 0 0 0 0 0
1 0 1 0 0 1
1 1 0 0 0 0
1 1 1 0 0 1
Primjer: Rješenje logiĉkog izraza A  B  C  D tablicom istine.
Uzimajući u obzir prioritete izvršavanja logiĉkih operacija, najprije

se izvodi konjunkcija, a nakon toga operacije disjunkcije.
A B C D BC ABC ABCD

0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 1 0 0 1
0 0 1 0 0 0 0
0 0 1 1 0 0 1
0 1 0 0 0 0 0
0 1 0 1 0 0 1
0 1 1 0 1 1 1
0 1 1 1 1 1 1
1 0 0 0 0 1 1
1 0 0 1 0 1 1
1 0 1 0 0 1 1
1 0 1 1 0 1 1
1 1 0 0 0 1 1
1 1 0 1 0 1 1
1 1 1 0 1 1 1
1 1 1 1 1 1 1
24
Poglavlje
2. SKLOPOVSKA OPREMA
RAČUNALA
Sklopovska oprema osobnih raĉunala i raĉunala koja su danas u

komercijalnoj uporabi, zasniva se na modelu koji je davne 1945. godine
osmislio John von Neumann, glasoviti matematiĉar 20. stoljeća i otac
prvih elektroniĉkih raĉunala.
Osnovnu strukturu raĉunala, prema Johnu von Neumannu, ĉine

sljedeće jedinice (slika 1.):
1. Ulazna jedinica pomoću koje će raĉunalo prihvaćati naredbe i
podatke iz okoline, odnosno izlazna jedinica kojom će
rezultate (obraĊene podatke) predavati okolini. Te je jedinice
von Neumann nazvao ulazno/izlazne jedinice (input/output
devices).
2. Jedinica u koju se pohranjuju podaci i naredbe koje se nad
zadanim podacima izvršavaju. Tu jedinicu nazvao je
memorijom (memory).
3. Jedinica koja izvršava naredbe nad podacima iz memorije
(aritmetiĉko-logiĉka jedinica), odnosno jedinica koja upravlja
radom ostalih dijelova raĉunala i sinkronizira njihov rad
(kontrolno-upravljaĉka jedinica). Te dvije jedinice zajedno
25
saĉinjavaju središnju jedinicu za obradu podataka, odnosno

centralni procesor (CPU – Central Processing Unit).
U/I jedinica
CENTRALNI
Aritmetiĉko- PROCESOR
logiĉka jedinica
Kontrolno-
upravljaĉka
jedinica
MEMORIJA
Slika 1. Građa računala prema von Neumannovu modelu
Osim iz ovih funkcijski najvaţnijih, raĉunalo se sastoji i od mnogo

drugih dijelova kao što su matiĉna ploĉa (motherboard), sat (clock),
kućište (case), sabirnica (bus), ulazno-izlazni (port) i drugi sklopovi,
jedinica za napajanje (power supply), ventilator (fan) itd.
Razvojem elektronike i mikroelektronike, s vremenom su se
mijenjale tehnologije, a time i graĊa i funkcioniranje jedinica iz kojih je
raĉunalo naĉinjeno. Neke se jedinice više ne koriste (npr. magnetski
doboši, ĉitaĉi bušenih kartica, ĉitaĉi bušenih traka itd.), ali su se pojavile
i nove jedinice (npr. monitor, skener, pokazne jedinice, razliĉite vrste
memorija, matiĉna ploĉa itd.).
Slika 2. Matična ploča
26
SKLOPOVSKA OPREMA RAĈUNALA
Današnja raĉunala su elektroniĉka raĉunala jer su izgraĊena iz

elektroniĉkih komponenti razliĉitih namjena. Tehnološka dostignuća
(pogotovo u mikroelektronici) utjecala su na povećanje brzine rada i
koliĉinu podataka koja se moţe obraditi, kao i na smanjenje dimenzija
pojedinih komponenti. Najveći napredak postignut je pojavom
integriranih sklopova. Tisuće, a zatim daljnjim napredovanjem
mikroelektronike i stotine milijune tranzistora sada je moguće smjestiti
na jednu ploĉicu. Time se omogućilo da se ĉitav procesor stavi na jednu
ploĉicu. Takav procesor zove se mikroprocesor. Danas je mikroprocesor
osnova svih digitalnih raĉunala. Integrirani sklopovi ugraĊuju se u sve
dijelove raĉunala i obavljaju razliĉite poslove. U raĉunalu od integriranih
sklopova mogu biti izgraĊeni:
 mikroprocesor
 razliĉite vrste memorijskih ĉipova (ROM, RAM…)
 kontroleri (elektroniĉki sklopovi) za upravljanje razliĉitim
jedinicama raĉunala.
2.1. ULAZNO/IZLAZNE JEDINICE
Ulazno/izlazne jedinice sluţe za komunikaciju raĉunala s

okolinom. Ulazne jedinice prihvaćaju iz okoline podatke i naredbe koje
će se nad tim podacima izvršiti, pretvarajući ih u oblik električnih
digitalnih impulsa prihvatljivih raĉunalu. Izlaznim jedinicama rezultati
obrade podataka pretvaraju se u oblik prihvatljiv okolini. Ako ĉovjek
komunicira s raĉunalom, prikazi rezultata obrade u vizualnom su ili
zvuĉnom obliku, a za stroj prikazi mogu biti u obliku elektriĉnih veliĉina
(struje ili napona). Ovdje će biti naznaĉene samo neke od jedinica koje
su nuţne da bi ĉovjek mogao komunicirati s raĉunalom.
2.1.1. Tipkovnica
Tipkovnica (keyboard) jedna je od najstarijih i najĉešće rabljenih

ulaznih jedinica. Sastoji se od tipki na kojima su slova, brojevi i drugi
znakovi. Pritiskom na tipku zatvara se strujni krug i dovodi napon na
ugraĊeni sklop koji na temelju primljenog napona generira slijed
27
elektriĉnih digitalnih impulsa i prosljeĊuje ih raĉunalu. Budući da je

svakoj tipki pridruţen razliĉiti slijed impulsa, raĉunalo na temelju
primljenih impulsa toĉno zna koja je tipka bila pritisnuta.
Kod prvih PC raĉunala tipkovnica je bila nešto manja (86 tipki) i
nosila je oznaku XT. Kod današnjih PC raĉunala ugraĊuju se:
 poboljšana tipkovnica s 101 tipkom (Enhanced keyboard)

 Windows tipkovnica s 104 ili više tipki (Windows keyboard).
Na tipkovnicama se mogu uoĉiti ĉetiri glavna podruĉja: funkcijske

tipke, alfanumerički dio ili tipke pisaćeg stroja, tipke za upravljanje
pokazivačem i pomoćni numerički odjeljak.
Funkcijski dio sastoji se od tipki oznaĉenih s F1 do F12, koje se
nalaze u gornjem redu tipkovnice. Svakoj je tipki dodijeljena odreĊena
funkcija u ovisnosti o programu koji se na raĉunalu izvodi.
Alfanumeriĉki dio je središnji i najveći dio tipkovnice. Raspored
pojedinih tipki u ovom podruĉju (specifiĉna slova u jeziku i specijalni
znakovi) ovisi o izboru zemlje i jezika te o standardnom rasporedu
tipaka na pisaĉem stroju. Najrasprostranjeniji danas je ameriĉki raspored,
tzv. QWERTY, na osnovi kojega je nastao i raspored tzv. hrvatske
tipkovnice. Kod Windows tipkovnice na alfanumeriĉkom dijelu nalaze
se još i Windows ili Start tipka i aplikacijska tipka (Application key).
Tipke za upravljanje pokazivaĉem (cursor) sluţe za pomicanje
pokazivaĉa po zaslonu (ĉetiri usmjerivaĉke tipke postavljene u obliku
obrnutog slova T) i šest posebnih tipki smještenih iznad njih (Insert,
Home, Page Up, Delete, End i Page Down) koje se najĉešće
upotrebljavaju u obradi teksta.
Pomoćni numeriĉki odjeljak nalazi se s desne strane. Namijenjen
je za brzo upisivanje veće koliĉine brojeva. Na pojedinim tipkama, osim
oznake brojeva, nalaze se i druge oznake koje omogućuju pomicanje
pokazivaĉa po zaslonu.
28
Slika 3. Ergonomske tipkovnica osobnih računala
Značenje pojedinih tipki na tipkovnici PC osobnih računala
 Shift Ova se tipka koristi za upis tzv. gornjeg

znaka pojedinih tipki. Kod slova, tada su to velika
slova, a kod brojeva i ostalih znakova, to je znak u
gornjem dijelu tipke. Gornji znak dobije se tako
da se pritisne i drţi tipka Shift i potom se pritisne
tipka ĉije se "gornje" znaĉenje ţeli upisati. Postoje
dvije tipke Shift – jedna na lijevoj, a druga na
desnoj strani alfanumeriĉkog dijela tipkovnice. Po
ţelji se moţe koristiti bilo koja od ove dvije tipke.
Caps Lock Nalazi se s lijeve strane tipkovnice. Nakon

pritiska na ovu tipku, upalit će se pripadajuća
svjetleća oznaka, a sva utipkana slova upisivat će
se kao velika. Kada se tipka Caps Lock ponovno
pritisne, ugasit će se svjetleća oznaka i sva slova
upisana nakon toga bit će mala.
29
Num Lock Pritiskom na tipku pali se ili gasi njoj

pripadajuća svjetleća oznaka mijenjajući stanje u
kojem je prethodno bila. Aktiviranjem ove tipke,
jedanaest tipki na desnoj strani tipkovnice
poprima znaĉenje brojeva (0 – 9) i decimalne
toĉke. Kada tipka Num Lock nije aktivirana, tipke
u pomoćnom numeriĉkom dijelu imaju funkciju
tipki za upravljanje pokazivaĉem.
Space Razmaknica (Spacebar) najduţa je tipka na

tipkovnici, a nalazi se u zadnjem redu tipkovnice.
Razmaknica sluţi za upisivanje praznina ili
razmaka izmeĊu rijeĉi.
Enter  Najznaĉajnija od svih tipki. Koristi se kod većine

programa za potvrĊivanje unosa podataka u
raĉunalo. Kod programa za obradu teksta, Enter
tipka sluţi za prijelaz u novi red, odnosno za
definiranje novog odlomka.
Esc Omogućuje unos tzv. escape kodova. U većini

programa sluţi za vraćanje unazad iz stanja koje
je u tijeku u prethodno stanje.
 Tipka s mimoilaznim strelicama ili Tab tipka sluţi

 za brţe pomicanje pokazivaĉa. Najĉešće se
ili pokazivaĉ pomiĉe za odreĊeni broj znakova na
Tab zaslonu.
 Ovom tipkom briše se znak ulijevo od poloţaja

ili pokazivaĉa. Pritiskom na tipku pokazivaĉ se
(Backspace) pomakne za jedno mjesto unazad (ulijevo) i
istovremeno obriše znak koji je bio na tome
mjestu. Znakovi udesno od izbrisanog znaka
pomiĉu se za jedan znak ulijevo.
30
Delete Briše znak na poloţaju pokazivaĉa. Pri tom se

ili preostali znakovi, desno od kursora, pomiĉu
Del ulijevo za jedno mjesto da bi došli na mjesto
izbrisanog znaka.
Insert Tipkovnica moţe raditi na dva naĉina:

ili  prekrivanjem – pisanjem znakova preko
Ins postojećih (overwrite)
 umetanjem – pisanjem znakova izmeĊu
postojećih (insert).
Pritiskom na Insert tipku, tipkovnica prelazi iz
jednog u drugi naĉin rada.
Print Scrn Ispisuje sadrţaj zaslona monitora na pisaĉu i/ili u

meĊuspremniku (clipboard) ovisno o
operacijskom sustavu i/ili programu koji se
izvršavao kada je tipka pritisnuta.
Pause Privremeno zaustavlja ispis teksta na zaslonu

ili monitora, kako bi se moglo proĉitati ispisano. Za
Break nastavak ispisa potrebno je pritisnuti bilo koju
drugu tipku, npr. Enter.
Home Najĉešće pozicionira pokazivaĉ na poĉetak

zaslona ili reda u kojem se nalazi.
End Najĉešće pomiĉe pokazivaĉ na kraj zaslona ili za

jedno mjesto udesno od zadnjeg upisanog znaka
u redu.
Page Up Page Down Tipke Page Up (PgUp) i Page

Down (PgDn) koriste se za
prikazivanje jedne stranice
prije ili poslije u odnosu na
stranicu prikazanu na zaslonu.
,,, Tipke sa strelicama gore, dolje, lijevo i desno

sluţe za pomicanje pokazivaĉa za jedan znak u
31
ţeljenom smjeru po zaslonu.
Ctrl Sama za sebe tipka Ctrl nema znaĉenja. Pritisnuta

u kombinaciji s nekom drugom tipkom, mijenja
njezino znaĉenje. Moţe sluţiti za unos tzv.
kontrolnih kodova.
Alt Pritisnuta sama nema znaĉenja. Pritisnuta zajedno

s nekom drugom tipkom omogućava unos tzv.
alternativnih kodova. Obiĉno su onda u pojedinim
programima tim kodovima pridruţene pojedine
naredbe.
Alt Gr Sluţi za dobivanje znakova koji se nalaze u

donjemu desnom dijelu tipke koja se pritisne
zajedno s njom.
Primjer:
Alt Gr + Q  \
Alt Gr + W  |
Alt Gr + V  @
Alt Gr + B  {
Tipkovnice se razlikuju po mnogim znaĉajkama, a meĊu

najvaţnije se ubrajaju pouzdanost, ergonomiĉnost (prilagoĊenost
tipkovnice ĉovjeku), raspored tipki, veliĉina tipki i tipkovnice itd.
Ako se tipkovnica upotrebljava u profesionalne svrhe, veoma
vaţna karakteristika je pouzdanost. Kao što je već reĉeno, pritiskom na
pojedinu tipku zatvara se strujni krug i generira slijed elektriĉnih
digitalnih impulsa koji se prosljeĊuju raĉunalu. Moţe se kazati da
pouzdanost tipkovnice ovisi o pouzdanosti ostvarivanja elektriĉnog
kontakta, a time i daljnjeg generiranja elektriĉnog impulsa. Na
pouzdanost ostvarenja elektriĉnog kontakta utjeĉu mnogi ĉimbenici kao
što su izloţenost prljavštini, vlazi, oksidaciji i drugim atmosferskim
utjecajima.
Postoji više vrsta tipkovnica koje se razlikuju prema tehnologiji
ostvarivanja elektriĉnih kontakata:
 Elektromehaniĉka tipkovnica (pritiskom na tipku zatvara
se kontakt. Postoje razne izvedbe kao što su npr. tipkovnica
32
s metalnim kontaktom, tipkovnica s vakuumskim relejom,

tipkovnica s gumenim prostirkom i grafitnim kontaktom).
 Membranska tipkovnica (kontakti se nalaze izmeĊu dviju
membrana. Zaštićeni su od utjecaja prljavštine i vlage pa se
najĉešće koristi za vanjsku uporabu. Potrebna je veća snaga
pritiska da bi se zatvorili kontakti pa se ne koristi tamo
gdje je potrebno puno pisanja).
 Kapacitivna tipkovnica (svaka tipka moţe se promatrati
kao kondenzator. Pritiskom na tipku mijenja se kapacitet
kondenzatora. Svakoj tipki pridruţen je elektroniĉki sklop
koji utvrdi promjenu kapaciteta).
 Laserska tipkovnica (virtualna tipkovnica gdje se izgled
tipkovnice infracrveno i laserskom tehnologijom projicira
na ravnu površinu što je prikazano na slici 4. Kucanjem po
projiciranim tipkama unosi se njihovo znaĉenje. Koristi se
najĉešće kod raĉunala koja nemaju fiziĉku tipkovnicu ili je
ona jako mala).
Slika 4. Virtualna laserska tipkovnica
Prema rasporedu tipaka na tipkovnici, danas je u uporabi tzv.

QWERTY (QWERTZ) raspored tipaka. Tako se naziva jer su QWERTY
(QWERTZ) prvih šest tipki gledano s lijeve strane u drugom redu
odozgo alfanumeriĉke tipkovnice. Osim ovoga rasporeda tipki, sve se
ĉešće koristi i DVORAKOV raspored tipaka. Dvorak se poĉetkom
tridesetih godina prošlog stoljeća bavio istraţivanjima uĉestalosti pojave
33
pojedinih slova u engleskom jeziku. Najuĉestalija slova rasporedio je na

tipkovnici tako da ih se moţe dohvatiti pri pisanju korištenjem svih
prstiju, bez pomicanja ruku. Na ovaj se naĉin povećava brzina pisanja
daktilografa, a time i njihova uĉinkovitost.
2.1.2. Miš
Miš (mouse), nakon tipkovnice, najĉešće je korištena ulazna

jedinica. Za razliku od tipkovnice, ne sluţi za unos teksta, već se ubraja
u pokazne jedinice. Pomicanje miša po podlošci (stolu) prenosi se na
pomicanje kursora (svjetleće oznake) po zaslonu. Miš se ponajprije
koristi kod raĉunala kod kojih je naĉin komuniciranja s korisnikom
grafiĉki, tj. komunikacija se ostvaruje preko grafiĉkih simbola koji se
nalaze na zaslonu. Svakome grafiĉkom simbolu pridruţen je odreĊeni
zadatak koji će se poĉeti obavljati njegovim izborom. Izbor se provodi
postavljanjem kursora na ţeljeni simbol i pritiskom na odreĊenu tipku
miša (miš najĉešće ima dvije ili tri tipke).
Slika 5. Miš
Dok su prvi miševi bili mehaniĉki, odnosno optomehaniĉki, danas

se iskljuĉivo koristi optiĉki miš.
Prednosti su optiĉkog pred optomehaniĉkim mišem:
 nema pomiĉnih dijelova, što znaĉi da je manja potrošnja
(habanje) odnosno manja vjerojatnost pojave kvara
 prašina i prljavština ne mogu ući u unutrašnjost miša
34
 veće su rezolucije pa je i kretanje pokazivaĉa po zaslonu

glatkije (bez skokova)
 optiĉki miševi ne zahtijevaju specijalnu podlošku.
2.1.3. Pomična kuglica
Pomiĉna kuglica (trackball) po svojoj konstrukciji sliĉi na

izokrenutog miša (slika 6.). Poĉela se koristiti kod prvih stolnih raĉunala
kao ulazna jedinica koja se priĉvršćivala na desnu stranu tipkovnice i
spajala kabelom na isti prikljuĉak kao i miš. Trackball je kugla, a
pomicanje pokazivaĉa po zaslonu ostvaruje se rotiranjem rukom kugle
na mjestu. Današnje pomiĉne kuglice koje se koriste na prijenosnim
raĉunalima (notebook) imaju malo zajedniĉkog s poĉetnim verzijama.
Veoma su male pa se za pomicanje kugle moţe koristiti eventualno
jedan prst.
Slika 6. Pomiĉna kuglica
2.1.4. Trackpoint
Trackpoint (slika 7.) minijaturna je palica, a po svome obliku

podsjeća na gumicu na olovci. Nalazi se smješten na tipkovnici izmeĊu
slova g, h i b. Proizvod je IBM-a koji ga je poĉeo ugraĊivati na svoja
prijenosna raĉunala.
35
Slika 7. Trackpoint
2.1.5. Trackpad
Trackpad (touchpad) rješenje je koje se danas najĉešće koristi kod

prijenosnih raĉunala (slika 8.). Izumio ga je Apple, ali ga koriste i mnogi
drugi proizvoĊaĉi raĉunala. To je mala pravokutna ploĉica smještena na
tipkovnici. Pomicanje prsta po ploĉici prenosi se na pomicanje
pokazivaĉa po zaslonu.
Slika 8. Trackpad
36
2.1.6. Monitor
Monitor je izlazna jedinica na ĉijem se zaslonu (ekranu, engl.

screen) prikazuju rezultati obrade podataka u obliku teksta, slike,
razumljivih simbola i sliĉno. Koristi se i za kontrolu podataka koji su
uneseni u raĉunalo preko tipkovnice.
Kvaliteta prikaza slike na zaslonu monitora ovisi o broju
elementarnih toĉaka (pixel) od kojih se slika sastoji. Maksimalan broj
toĉaka koje neki monitor na zaslonu moţe prikazati naziva se
rezolucijom monitora, a izraţava se kao umnoţak horizontalnog i
vertikalnog broja elementarnih toĉaka. Raspon rezolucija suvremenih
monitora kreće se od 640 x 200 preko 2.560 x 2.048 toĉaka (ukupno
5.242.880 toĉaka na zaslonu) i više.
Monitori koji sliku prikazuju u samo jednoj boji zovu se
jednobojni ili monokromatski, a oni koji imaju mogućnost prikaza slike
u više boja, višebojni ili kolor monitori.
Slika 9. LCD monitor
S obzirom na tehnologiju izrade pokaznog dijela monitora (display

technology), razlikuju se:
37
 monitori s katodnom cijevi (CRT monitor – Cathode Ray Tube

monitor)
 monitori s tekućim kristalom (LCD – Liquid Crystal Display)
 monitori s plinskom plazmom (Gas – Plasma Display)
 elektroluminiscentni monitori (EL – ElectroLuminiscent).
Najzastupljeniji su monitori s katodnom cijevi, dok se kod

prijenosnih raĉunala koriste monitori s tekućim kristalom (slika 9.).
Prikaz podataka na zaslonu monitora
Slika na zaslonu monitora dobiva se kombinacijom osvjetljavanja

pojedinih elementarnih toĉaka. Budući da se u raĉunalu sve zapisuje u
digitalnom obliku, u memoriji raĉunala mora biti pohranjena informacija
o tome koje toĉke moraju biti osvijetljene da bi se prikazao odreĊeni
simbol (znak) na zaslonu. Postoje dva bitno razliĉita naĉina zapisivanja
informacija o znakovima koji se mogu prikazati: rasterski i vektorski.
Kod rasterskog (raster font, bitmap font) prikazivanja svaki je
znak dan s nepromjenjivim rasporedom zaslonskih toĉaka. Taj raspored
je mapa tog znaka koja odreĊuje visinu, širinu i oblik, tj. koje će toĉke
biti osvijetljene na zaslonu. Dakle znak je odreĊene veliĉine i oblika koje
nije moguće mijenjati.
Kod vektorskog (vector font, outline font, scalable font)
prikazivanja svaki je znak definiran matematiĉkim opisom krivulja koje
opisuju vanjske obrise simbola (outline). Promjenom matematiĉkog
opisa, znaku se moţe promijeniti veliĉina i oblik. Za razliku od
rasterskog prikaza, kod vektorskog je za svaku vrstu znaka potrebno
pohraniti samo jednu definiciju prikaza. Prije prikazivanja znaka na
zaslonu monitora, potrebno je pretvoriti matematiĉki opis u raspored
zaslonskih toĉaka koje će biti osvijetljene. Ta se pretvorba zove
rasterizacija. Kod današnjih raĉunala uglavnom se koristi vektorski
naĉin prikazivanja.
Spajanje monitora na računalo
Spajanje monitora na raĉunalo obavlja se preko grafiĉke kartice

(graphic card). Grafiĉka kartica je raĉunalni sklop ĉiji je zadatak
pretvorba digitalnih signala iz raĉunala u oblik razumljiv monitoru.
38
Grafiĉka kartica i monitor moraju biti sukladni. Grafiĉka kartica se

ugraĊuje u raĉunalo, a monitor se na nju spaja prikljuĉnim kabelom.
Zaslon osjetljiv na dodir
Zaslon osjetljiv na dodir (touch screen) zaslon je monitora koji je u

ovisnosti o primijenjenoj tehnologiji sposoban registrirati prisutnost i/ili
dodir unutar predviĊene površine (slika 10.). Dodir se moţe ostvariti
prstom ili kojom drugom pasivnom stvari (npr. olovkom). Kod nekih
tehnologija kao što je infracrvena ili ultrazvuĉna, nije potrebno ni
dodirnuti zaslon; treba se pribliţiti dovoljno blizu, ĉime se prekidaju
horizontalne i vertikalne zrake svjetlosti na temelju ĉega se odreĊuje
toĉan poloţaj. Kod otporne tehnologije, za odabir mjesta na ekranu moţe
se koristiti ruka ili koja druga pasivna stvar, dok će npr. kapacitivni
zaslon osjetljiv na dodir reagirati samo na ljudski prst (ruka ne smije biti
u rukavicama) zato što ĉovjek ima svojstvo akumuliranja elektriĉnog
naboja.
Slika 10. Zaslon osjetljiv na dodir
2.1.7. Pisač
Pisaĉ (printer) izlazna je jedinica koja sluţi za ispis rezultata

obrade podataka na papiru ili sliĉnome mediju. Najĉešće se koristi kod
poslovnih aplikacija kod kojih su rezultati obrade podataka razliĉiti
39
izvještaji i dokumenti. Pisaĉe najĉešće dijelimo prema tehnologiji kojom

se ostvaruje otisak. Ovdje će biti navedeni najĉešće korišteni pisaĉi kod
osobnih raĉunala.
Iglični ili matrični pisač (dot matrix printer) ispisuje znakove

pomoću iglica koje se nalaze u glavi pisaĉa, rasporeĊenih u matriĉni
oblik (slika 11.). Iglice su najĉešće rasporeĊene u matrice dimenzija 9 x
7, 9 x 9 ili 24 x 24. Brojem iglica u glavi pisaĉa odreĊuje se kvaliteta
otiska. Kod suvremenih je pisaĉa broj iglica u glavi najĉešće 9 ili 24.
Slika 11. Matrični pisač
Osim znakova, matriĉnim se pisaĉima mogu crtati i slike. Brzina

ispisa ovih pisaĉa mjeri se brojem znakova koji se moţe otisnuti u jednoj
sekundi (cps – characters per second) i kreće se od nekoliko desetaka
znakova do 200 znakova u jednoj sekundi.
Slika 12. Matrica 9 x 7 slova A
40
Laserski pisač (laser printer) znakove ispisuje na principu sliĉnom

fotokopirnom stroju. Kvaliteta otiska laserskih pisaĉa izraţava se brojem
elementarnih toĉaka koje pisaĉ moţe otisnuti na jedinici duţine, naziva
se još i rezolucija. Rezolucija suvremenih laserskih pisaĉa kreće se od
300 x 300 dpi (dot per inch = toĉaka po inĉu) na više. Brzina ispisa
laserskih pisaĉa kod PC raĉunala mjeri se brojem ispisanih stranica u
jednoj minuti, a kreće se od 4 do nekoliko desetaka stranica u minuti.
Slika 13. Laserski pisač
Pisač s mlazom tinte, tintni pisač (ink jet) sliku na papiru

ostvaruje štrcanjem mlaza tinte. Tinta se štrca kroz otvore (mlaznice) u
glavi pisaĉa. Mlaznica ima od 50 do 100, ovisno o modelu i tipu pisaĉa.
Ovaj pisaĉ odlikuje se kvalitetnim otiskom, rezolucijom 300 x 300 dpi i
većom, a brzina mu iznosi od 4 do nekoliko desetaka stranica u jednoj
minuti.
Slika 14. Tintni pisač
41
Termički pisač (thermal printer) ispisuje na papiru toplinskim

djelovanjem termiĉke glave. Glava se sastoji od minijaturnih grijaĉa koji
se zagrijavaju prolaskom elektriĉne struje. Papir na koji se ispisuje
termiĉki je osjetljiv pa na mjestima na kojima je zagrijan, prelazi u crnu
boju. Karakteristike su ovog pisaĉa male dimenzije, niska cijena i
bešuman rad. Njegovi nedostaci kao što su mala brzina i potreban
specijalan papir, glavni su razlozi zašto se malo koristi.
Elektrostatski pisač (electrostatic printer) ostavlja otisak na

posebnom papiru koji se moţe elektrostatski nabiti. Papir pri radu
prolazi ispod glave koja ga elektriĉki nabija. Papir zatim prolazi ispod
spremnika s crnim prahom koji se hvata na elektrostatski nabijena mjesta
na papiru stvarajući sliku.
2.1.8. Skener
Skener (scanner) je ulazna jedinica namijenjena unosu crteţa i

slika s papira u raĉunalo. Skener sliku dijeli u toĉke te informaciju o
svakoj toĉki u obliku elektriĉnih impulsa prosljeĊuje raĉunalu. Slika će
biti vjernije prenesena ako skener ima veći broj toĉaka po jedinici
duljine. Ta karakteristika skenera zove se rezolucija ili razluĉljivost i
izraţava se u broju toĉaka po inĉu. Razluĉljivost skenera kreće se od
nekoliko stotina do nekoliko tisuća dpi.
Slika 15. Skener
42
Prema uĉitavanju informacija o svakoj toĉki, razlikuju se sljedeće

vrste skenera:
Crno-bijeli skeneri (bilevel scanner) koji mogu oĉitati sliku u

jednoj boji u dva intenziteta. Svaka je toĉka crna ili bijela.
Stupnjevani sivi skeneri (gray scale scanner) koji mogu oĉitati
jednobojnu sliku u više intenziteta. Boja toĉke moţe biti crna, bijela i
svih intenziteta sivog.
Skeneri u boji (color scanner) kod kojih se slike oĉitavaju u boji.
Danas su na trţištu zastupljeni gotovo iskljuĉivo skeneri u boji.
2.1.9. Crtač
Crtaĉ (plotter) izlazna je jedinica namijenjena za ispis crteţa.

Prema naĉinu iscrtavanja crteţa, dijele se na vektorske i rasterske.
Vektorski crtaĉi iscrtavaju crteţ pomoću mehanizma koji vuĉe pero po
papiru, dok rasterski crtaĉi iscrtavaju sliku kao mnoštvo toĉkica
smještenih po redovima i stupcima (raster).
Vektorski crtač
Crtač s perima (pen plotter)

Najstarija je vrsta crtaĉa. Crteţ se ostvaruje kretanjem pera
po papiru. Razlikuju se po broju i vrsti pera. Crtaĉi imaju
obiĉno 8 pera koja mogu biti razliĉite debljine i crtati
razliĉitim bojama. Prema naĉinu pomicanja pera po papiru,
mogu se podijeliti na crtaĉe kod kojih je papir nepomiĉnim
(flatbed pen plotter) i crtaĉe kod kojih se papir pomiĉe
tijekom rada (roll pen plotter). Kod crtaĉa s nepomiĉnim
papirom (slika 16.), papir je priĉvršćen na ravnu ploĉu, a
mehanizam s perom pomiĉe se iznad njega u svim
smjerovima. Kod crtaĉa s pomiĉnim papirom, papir je
poloţen preko bubnja koji moţe rotirati oko svoje osi, ĉime
se papir pomiĉe gore-dolje. Mehanizam s perom moţe se
pomicati u smjeru paralelnom na smjer pomicanja papira.
43
Slika 16. Flatbad crtač
Rasterski crtač
Prema tehnici stvaranja slike, najznaĉajniji predstavnici su:
Crtač s mlazom tinte (ink jet plotter)

Princip rada ovog crtaĉa jednak je pisaĉu s mlazom tinte.
Kroz mlaznice glave raspršuju se kapljice tinte na mjesta na
papiru koja moraju biti obojena.
Elektrostatski crtač (electrostatic plotter)
Princip rada jednak je principu rada elektrostatskog pisaĉa.
Slika se prenosi na papir pomoću tonera koji je elektrostatski
(zbog razlike elektrostatskog potencijala) privuĉen na ona
mjesta koja moraju biti obojena.
2.1.10. Ostale ulazno/izlazne jedinice
Ostale ulazne jedinice koje se ĉesto susreću jesu ĉitaĉ crtiĉnog bar
koda (bar code reader), ureĊaj za raspoznavanje govora, grafiĉka ploĉa,
digitalni fotoaparat, WEB kamera, svjetlosna olovka, palica za upravljanje
(joystick), ureĊaj za prihvat slike i drugi. Od starijih ulaznih jedinica koje
se više ne koriste, još se moţe susresti ĉitaĉ bušenih kartica, ĉitaĉ bušene
trake itd.
44
Izlazne jedinice koje se još mogu nalaziti u konfiguraciji raĉunala,

ureĊaji su za stvaranje zvuka, projektori i dr. Od starijih izlaznih ureĊaja
koji najĉešće više nisu u uporabi, moţe se vidjeti bušaĉ kartica, bušaĉ traka
i sliĉno.
2.2. MEMORIJA
Kod von Neumannova modela raĉunala, programi i podaci

pohranjuju se u memoriju. Memorija, dakle, ima sposobnost ĉuvanja
podataka. O programima će poslije biti više rijeĉi, ali ovdje radi lakšeg
razumijevanja treba kazati da je program nedvosmisleni niz naredaba ĉijim
se izvršavanjem rješava zadani problem. Pred memorijom se postavljaju
dva zahtjeva. Jedan je da bude većeg kapaciteta kako bi se moglo pohraniti
više podataka. Drugi je zahtjev za brzinom kako bi se povećala brzina
ĉitanja, odnosno pisanja podataka, a time i brzina rada raĉunala. Ta dva
razloga teško je uskladiti jer i cijena po jedinici kapaciteta raste s
povećanjem brzine njezina rada. Stoga se memorija današnjih raĉunala
dijeli hijerarhijski u dvije razine:
 Radnu (unutarnju, glavnu, engl. primary) memoriju pred

kojom je zahtjev da bude ĉim brţa. Ta se memorija, s obzirom
na postojanost podataka, moţe podijeliti u dvije osnovne
skupine:
1. memorija iz koje se podaci i programi mogu
ĉitati i u koju se mogu zapisivati tijekom rada –
RAM (Random Access Memory)
2. memorija iz koje se podaci i programi mogu
samo ĉitati – ROM (Read Only Memory).
 Memoriju za pohranjivanje podataka (vanjsku, pomoćnu,
engl. secondary) pred kojom je zahtjev da prvenstveno ima
ĉim veći kapacitet
Hijerarhijska struktura memorije prikazana je na slici 17. Brzina

rada raste proporcionalno s visinom piramide, dok je kapacitet obrnuto
proporcionalan. Velike razlike u brzini rada RAM memorije i procesora
koji iz memorije ĉita, odnosno u nju piše podatke, kod današnjih raĉunala
nastoje se prevladati predmemorijama (cache).
45
Predmemorija ima mnogo manji kapacitet od RAM memorije, ali je

napravljena u tehnologiji koja je od nje brţa. Temeljni naĉin rada sastoji se
u tome da pri svakom zahtjevu procesora za podacima iz RAM memorije,
upravljaĉi sklop predmemorije provjerava nalazi li se traţeni podatak u
njoj. Ako se nalazi, podatak se moţe isporuĉiti. Budući da je brzina rada
predmemorije veća od brzine rada radne memorije, time se povećava
brzina dobivanja podataka od procesora. Ako se podatak ne nalazi u
predmemoriji, procesor poĉinje ĉitati traţeni podatak iz RAM memorije.
Istovremeno s prijenosom traţenih podataka iz RAM memorije u procesor,
prenosi se i mnogo veća skupina podataka iz RAM memorije u brzu
predmemoriju. O uspješnosti predviĊanja koje će podatke u sljedećem
trenutku trebati procesor, ovisi i stvarno povećanje brzine dostupnosti do
podataka. Kod današnjih raĉunala postoji više hijerarhija predmemorije
koja se ugraĊuje izmeĊu procesora i RAM memorije tako da se najviša
hijerarhija manjeg kapaciteta (nekoliko kilobytea) ugraĊuje u sam procesor
(L1 cache), dok se sljedeća razina, ĉiji kapaciteta se izraţava u
megabyteima (L2 cache), nalazi na matiĉnoj ploĉi. Kod nekih procesora,
osim L1 cache, sve se više i L2 cache poĉinje ukljuĉivati u njihovu
arhitekturu. U tom sluĉaju nova razina predmemorije, koja se nalazi na
matiĉnoj ploĉi, naziva se L3 cache.
Slika 17. Hijerarhijski pristup organizaciji memorije
Predmemorija se ugraĊuje i izmeĊu radne memorije i memorije za

pohranjivanje podataka. Smještena je na samim jedinicama za
pohranjivanje podataka, izraĊena u RAM tehnologiji, ali puno manjeg
46
kapaciteta od kapaciteta jedinica vanjske memorije (npr. kod današnjih

tvrdih diskovi ĉiji je kapacitet u stotinama gigabytea [gigabajta] iznosi
nekoliko megabytea [megabajta]).
Koliĉina i vrsta memorije koju sadrţi svako raĉunalo ovisi o
njegovoj kategoriji i namjeni.
2.2.1. Radna memorija računala
Radna (unutarnja) memorija nalazi se na osnovnoj ploĉi raĉunala

(motherboard). Osim unutarnje memorije, na osnovnoj ploĉi nalazi se i
procesor, dok su svi ostali dijelovi raĉunala spojeni na nju. IzraĊena je u
poluvodiĉkoj tehnologiji. Pri obradi podataka, procesor podatke koji se
trebaju obraditi, kao i naredbe koje definiraju obradu koja će se izvršiti,
moţe dohvatiti (proĉitati) samo iz unutarnje memorije raĉunala.
2.2.1.1. RAM memorija računala

RAM memorija (memorija s slobodnim pristupom) sluţi za
privremeno pohranjivanje podataka i naredaba programa koji se trenutaĉno
izvodi. IzgraĊena je od elektroniĉkih sklopova – ĉipova, što je prikazano
na slici 18.
Slika 18. RAM memorija
Nestankom napajanja raĉunala elektriĉnom energijom njezin sadrţaj

se gubi pa se stoga naziva još i nepostojanom memorijom (volatile
47
memory). Moţe se promatrati kao skup memorijskih ćelija (lokacija)

odreĊene veliĉine, u koje se spremaju podaci. Veliĉina ćelije izraţava se
brojem bita i najĉešće iznosi 8 bita (jedan oktet, engl. byte). Svakoj se
ćeliji jednoznaĉno pridruţuje adresa (slika 19.) pa je pri spremanju
podataka u memoriju ili ĉitanja podataka iz memorije potrebno navesti
adresu ćelije. Kako je najĉešće veliĉina ćelije jedan byte (bajt) kaţe se da
je byte najmanja adresibilna koliĉina memorije.
Osnovne karakteristike RAM memorije su njezin kapacitet i brzina
rada. Kapacitet memorije izraţava se u byteima. Kapacitet RAM
memorije kod PC raĉunala kreće se u rasponu vrijednosti od 640 KB
(KiloByte) kod prvih PC osobnih raĉunala do nekoliko GB (GigaByte) kod
današnjih osobnih raĉunala.
Adrese Memorija Memorijska lokacija
0 b7 b6 b5 b4 b3 b2 b1 b0
1
2
.
.
.
N
Slika 19. Ćelije RAM memorije
Brzina rada RAM memorije odreĊena je brzinom kojom se u RAM

memoriju mogu pisati i/ili iz nje ĉitati podaci. Budući da je za ĉitanje
podataka iz memorije potrebno navesti adresu ćelije na kojoj se podatak
nalazi, od trenutka kada se na stezaljkama memorije pojavi adresa do
trenutka kada se na stezaljkama pojavi podatak, potrebno je odreĊeno
vrijeme. To vrijeme naziva se vremenom pristupa memoriji (access time) i
ono ograniĉava brzinu kojom se podaci mogu upisivati u memoriju i iz nje
ĉitati. Budući da vrijeme pristupa moţe ograniĉiti brzinu rada cijelog
raĉunala, u raĉunala se nastoje ugraditi brze RAM memorije s vremenom
pristupa od nekoliko nanosekundi. Suvremene RAM memorije graĊene su
od poluvodiĉkih elemenata (integriranih krugova) izgraĊenih u CMOS
tehnologiji.
48
Razlikuju se dva tipa RAM memorije:

 statiĉki (SRAM)
 dinamiĉki (DRAM).
Kad je pod napajanjem elektriĉnom energijom, statiĉki tip
kontinuirano zadrţava sadrţaj, dok se dinamiĉkom tipu memorije sadrţaj
mora obnavljati svakih nekoliko milisekundi. SRAM je izgraĊen iz
bistabila (poluvodiĉki sklopovi koji mogu na svom izlazu sadrţavati dva
stanja: ima/nema elektriĉnog napona), dok se DRAM sastoji od
mikrokondenzatora (zbog praţnjenja kondenzator treba obnavljati njihov
sadrţaj). Prednosti su SRAM-a jednostavnost graĊe i brz pristup memoriji
(nekoliko nanosekundi), a nedostaci razmjerno velike dimenzije i veća
cijena u odnosu na DRAM memoriju. Zato se kao radna memorija
današnjih PC raĉunala većinom koristi DRAM memorija i to SDRAM
(synchronous DRAM) memorija ĉiji je rad sinkroniziran s taktom rada
sabirnice kojom se prenose podaci prema memoriji ili iz memorije.
Vrijeme pristupa odreĊuje brzinu rada same RAM memorije, ali ne
mora i brzinu isporuke podataka. Vrijeme pristupa odreĊuje pristup do
jednog bita podatka. Podaci se ĉitaju bit za bitom. Memorijski ĉipovi
organizirani su u memorijske module koji omogućuju istovremeno pristup
do više bitova podataka (kod SDRAM memorije 64 bita). IzraĊuju se u
DDR (Double Date Rate) tehnologiji koja omogućuje da se kod jednog
impulsa moţe izvršiti dvostruki prijenos podataka. Razvojem tehnologije
(DDR2 koja omogućuje dvostruko prijenos podatak, DDR3 koja to
udvostruĉuje u odnosu na DDR2, te DDR4 koja se razvija i trebala bi se
pojaviti 2011. godine) povećava se i brzina isporuke podataka. Zato kada
se govori o brzini rada memorije, bolje je govoriti o njezinoj sposobnosti
isporuĉivanja podataka, tzv. bandwith (broj bitova u sekundi koje
memorija moţe isporuĉiti) koji je definiran brzinom rada sabirnice
(izraţenoj u MHz), o širini sabirnice (izraţenoj u bitima) te o
upotrijebljenoj tehnologiji izrade memorijskih ĉipova (DDR2, DDR3…).
2.2.1.2. ROM memorija

Podaci pohranjeni u ovoj vrsti memorije ne gube se prekidom
elektriĉnog napajanja, tj. postojani su (non-volatile). Podaci su i
nepromjenjivi (unchangeable) ili se moraju obaviti posebne operacije da
bi se promijenili (za razliku od RAM memorijskih ĉipova u kojima se
49
sadrţaj moţe mijenjati tijekom normalnog rada). To znaĉi da se

prestankom napajanja elektriĉnom energijom neće prouzroĉiti gubitak
pohranjenih podataka u ROM memorijskim ĉipovima.
Upisani podatak u ROM memoriji moţe se proizvoljno mnogo
puta ĉitati, ali ne mijenjati ili brisati. Zbog toga se ROM memorija
koristi za pohranjivanje podataka, odnosno programa koji se ne
mijenjaju (program za dijagnostiku pojedinih dijelova raĉunala pri
pokretanju raĉunala, programi za neposredno upravljanje ulaznim i
izlaznim jedinicama, npr. za prihvaćanje znakova s tipkovnice, slanje
podataka monitoru u odgovarajućem obliku itd., kao i ostali programi
koji se koriste pri pokretanju raĉunala. Ti se programi nazivaju
zajedniĉkim imenom BIOS (BASIC Input Output System). UgraĊena
ROM memorija u osobnim raĉunalima malog je kapaciteta (veliĉine je
oko 128 KB).
S obzirom na mogućnosti upisivanja podataka, postoji nekoliko

vrsta ROM memorijskih ĉipova:
 ROM
 PROM
 EPROM
 EEROM
 Flash memorija.
ROM
ROM je memorija u koju se podatak moţe upisati samo jednom.

Podatke u ROM memoriju upisuje proizvoĊaĉ pri izradi memorijskog
ĉipa.
PROM
Budući da je proizvodnja u malim koliĉinama ROM memorijskih

ĉipova razmjerno skupa jer se za svakog korisnika (npr. proizvoĊaĉa
raĉunalnih dijelova…) mora tijekom proizvodnje upisati sadrţaj,
razvijeni su PROM memorijski ĉipovi. PROM (Programmable Read
Only Memory) memorijski ĉipovi proizvode se prazni, što znaĉi da se ne
proizvode posebno za svakog korisnika. Sadrţaj se upisuje (programira)
50
samo jednom posebnim ureĊajem. Takav je prazan ĉip onda razmjerno

jeftin, a svaki korisnik moţe sam u njega upisivati sadrţaj. Kad se
jednom upiše sadrţaj, PROM se ponaša kao ROM (sadrţaj se više ne
moţe brisati ni mijenjati).
EPROM
Ĉesto se ukaţe potreba za mijenjanjem sadrţaja ROM memorije.

Kod ROM i PROM memorijskih ĉipova to nije moguće. Jedini naĉin
promjene sadrţaja jest promjena samih memorijskih ĉipovima. Kod
EPROM-a (Erasable Programmable Read Only Memory) sadrţaj se
moţe brisati i zatim ponovno upisivati. Sadrţaj se briše ultravioletnom
svjetlošću. EPROM na sebi ima prozorĉić kroz koji se osvijetli i time
izbriše ĉitav sadrţaj. Da bi se to obavilo, EPROM se mora izvaditi iz
raĉunala. Novi sadrţaj se zatim upisuje (programira) kao kod PROM
memorijskog ĉipa.
EEPROM
Za razliku od EPROM-a, kod EEPROM (Electrically Erasable

Programmable Read Only Memory) memorijskih ĉipova sadrţaj se briše
elektriĉnim signalima. Sve loše znaĉajke EPROM-a uklonjene su.
Karakteristike EEPROM-a su:
 Sadrţaj se moţe mijenjati bez vaĊenja ĉipa iz raĉunala.
 Ne mora se izbrisati cijeli ĉip (sav sadrţaj) da bi se upisao
novi.
 Mijenjanje sadrţaja ne zahtijeva dodatnu opremu.
Izmjena sadrţaja donekle je spora (jedan byte u jednom trenutku)

pa se ova vrsta memorijskih ĉipova ne upotrebljava kod proizvoda kod
kojih se zahtijevaju velike brzine pri izmjeni podataka.
Flash memorija
Kao odgovor na ograniĉenja u brzini brisanja i pisanja podataka u

EEPROM memorijskim ĉipovima, poĉeli su se proizvoditi flash
memorijski ĉipovi. Za razliku od EEPROM-a kod kojeg se upisuje 1
51
byte u jednom trenutku, kod flash memorijskih ĉipova upisuju se blokovi

(obiĉno veliĉine 512 bytea) podataka.
Slika 20. ROM u kojem se nalazi BIOS realiziran u flash tehnologiji
Danas se ova vrsta memorijskih ĉipova koristi i kao pomoćna

memorija za trajno pohranjivanje podatka. Flash jedinice (flash pogon,
engl. flash drive) spajaju se preko prikljuĉaka na vanjske sabirnice
raĉunala (obiĉno USB sabirnicu kod osobnih raĉunala). Koriste se i za
pohranjivanje sigurnosnih kopija te za razmjenu podataka izmeĊu
raĉunala.
2.2.2. Memorija za pohranjivanje podataka
Sluţi za trajno pohranjivanje podataka i programa. Naziva se još i

pomoćna ili vanjska memorija. Na jedinicama memorije za pohranjivanje
podataka nalaze se pohranjeni svi podaci i programi koji se mogu
izvršavati na raĉunalu (osim programa koji su zapisani u ROM memoriji).
Stoga je kapacitet na jedinicama za pohranjivanje podataka mnogo veći od
kapaciteta radne memorije. Tijekom rada, podaci koji trenutaĉno nisu
potrebni programu koji se izvodi na raĉunalu, pa i sami programi koji se
trenutaĉno ne izvode, pohranjuju su na jedinicama vanjske memorije.
Podaci spremljeni na jedinicama memorije za pohranjivanje
podataka nisu dostupni izravno, već se moraju usmjeravati preko RAM
52
memorije. Dok je pristup podacima u RAM memoriji veoma brz, pristup

podacima na jedinicama memorije za pohranjivanje podataka mnogo je
sporiji. RAM memorija je, meĊutim, skupa i ograniĉena kapaciteta, za
razliku od vanjske memorije koja je relativno jeftina i praktiĉno
neograniĉenog kapaciteta. PC osobna raĉunala imaju kapacitete na
jedinicama za pohranjivanje podataka od 1,2 MB, 1,44 MB ili 2,8 MB kod
mekanih magnetskih diskova, odnosno do nekoliko desetaka GB kod
optiĉkih diskova do nekoliko TB (terabyte) kod tvrdih magnetskih
diskova.
Kod raĉunala najĉešće su u uporabi sljedeće jedinice (pogoni, engl.

drive) za pohranjivanje podataka:
 jedinice magnetskih diskova

 tvrdi magnetski disk (hard disk drive)
 mekani magnetski disk (floppy disk drive)
 jedinice optiĉkih diskova (optical disk drive)
 jedinice magnetsko-optiĉkih diskova (MO – Magneto-
Optic drive)
 jedinice magnetskih traka (magnetic tape drive).
 jedinice elektroniĉkih diskova (SSD – Solid State Drive)
koje oponašaju tvrde magnetske diskove.
Dok je radna memorija (RAM, ROM) obvezno sastavni dio

sklopovske opreme raĉunala, kod PC osobnih raĉunala mogu se susresti
razliĉite jedinice za pohranjivanje podataka.
Jedinice za pohranjivanje podataka mogu se podijeliti na razliĉite

naĉine.
Prema upotrijebljenoj tehnologiji, dijele se na:
 magnetske, kao npr. tvrdi disk, mekani disk ili magnetska
traka
 optiĉke, kao npr. CD (Compact Disk)
 magnetsko-optiĉke, kao npr. MO
 bez pomiĉnih dijelova, kao npr. SSD.
Po tome moţe li se medij na koji se pišu, odnosno s kojega se ĉitaju

podaci vaditi iz same jedinice, dijele se na:
53
 fiksne (fixed), kao npr. tvrdi magnetski disk,

 izvadive (removable), kao npr. mekani magnetski disk,
optiĉki diskovi ili magnetske trake.
Po tome nalazi li se jedinica u kućištu ili se na njega spaja preko
posebnih prikljuĉaka ili vanjskih sabirnica, dijele se na:
 unutarnje (inside), kao npr. jedinice tvrdih magnetskih
diskova, jedinice SSD diskova, jedinice optiĉkih diskova i
sliĉno
 vanjske (external), kao npr. jedinice magnetskih traka,
jedinice vanjskih tvrdih magnetskih diskova, jedinice MO
diskova, ZIP jedinice i sliĉno,
 prijenosne (portable), kao npr. jedinice prijenosnih
magnetskih diskova, mikrojedinice, SSD diskovi, USB
flash jedinice i sliĉno.
2.2.2.1. Magnetski diskovi
Kod magnetskih diskova (kao i kod magnetskih traka) za zapisivanje

podataka koristi se fizikalno svojstvo magnetskog polja. Pri zapisivanju
podataka magnetski mediji na koje se zapisuje, pod djelovanjem
magnetnog polja, postaju magnetizirani. Za zapisivanje se
koristi magnetska glava kroz koju prolazi elektriĉna struja, ĉime se stvara
magnetsko polje (slika 21.). Budući da elektriĉna struja moţe protjecati u
jednom od dva moguća smjera, tako se i magnetski medij magnetizira. Na
taj se naĉin postiţe zapis osnovne fizikalne jedinice podataka od 1 bita. Bit
moţe poprimiti jednu od dvije moguće vrijednosti (logiĉki 0 ili 1). Pri
tome magnetizacija magnetskog medija u jednom smjeru predstavlja
logiĉku 0, a magnetizacija u drugom smjeru logiĉku 1. Pri ĉitanju se,
djelovanjem magnetskog polja zapisanog podatka u magnetskoj glavi,
inducira se elektriĉni napon i poteĉe elektriĉna struja. Smjer protjecanja
elektriĉne struje govori o vrijednosti zapisanog bita. Protjecanje struje u
jednom smjeru znaĉi da je magnetski medij bio namagnetiziran u tom
smjeru što predstavlja logiĉku 0, a suprotno protjecanje struje u drugom
smjeru znaĉi da je bila zapisana logiĉka 1.
54
Slika 21. Način zapisivanje podataka na magnetskom disku
Podaci se na disku zapisuju na toĉno odreĊena mjesta. Zato kod

novog diska treba formirati strukturu na kojoj će se zapisivati podaci. Taj
postupak naziva se formatiranje (format) diska. Pri formatiranju disk se
dijeli na koncentriĉne kruţnice, staze (track) koje se zatim dijele na sektore
(sector), što je prikazano na slici 22. Sektori su veliĉine 512 bytea, svaki
ima svoju adresu i prostor u koji se upisuju podaci.
Slika 22. Staze i sektori na magnetskom disku
Magnetski diskovi dijele se na tvrde HD (Hard Disk) i mekane FD

(Floppy Disk). Mekani diskovi sastoje se od ureĊaja (jedinice) koji se
ugraĊuje u kućište raĉunala i medija (diskete) na koji se zapisuju podaci.
Disketa je napravljena od plastiĉnog materijala na koji je nanijet magnetski
materijal (magnetic coating). Disketa se moţe stavljati i vaditi iz jedinice
mekanog diska. Tvrdi diskovi napravljeni su najĉešće od aluminija (u
novije vrijeme izraĊuju se i od stakla, keramike) na koji se nanosi
55
magnetski premaz. Nalaze se fiksirani u unutrašnjosti raĉunala, zaštićeni

od vanjskog utjecaja (npr. razliĉitih oneĉišćenja, prašine…) te je kod njih
mnogo veća gustoća zapisa podataka nego kod diskete. Kapacitet im se
moţe povećati tako da jedan ureĊaj ima više ploĉa (diskova) pa je
kapacitet tvrdog diska mnogo veći nego mekanog diska. Kako je tvrdi disk
fiksan unutar jedinice, moguće je i preciznije napraviti mehaniĉke dijelove
pa se njihova brzina vrtnje kreće od 3.600 do preko 10.000 okretaja u
minuti. Brzina vrtnje mekanih diskova je oko 300 okretaja u minuti pa je
stoga kod tvrdog diska vrijeme potrebno za ĉitanje/pisanje podataka
(obiĉno nekoliko milisekundi) mnogo kraće nego kod mekanog diska.
Slika 23. Tvrdi magnetski disk
Dobra svojstva tvrdih magnetskih diskova jesu:

 Veliki kapacitet – kapacitet današnjih takvih diskova kreće se
u stotinama GB ili u TB (terabyte je 1.024 gigabtea).
 Dobra postojanost podataka.
 Brz pristup podacima (prosjeĉno vrijeme pristupa, engl.
access time, podacima iznosi oko 10 ms).
Loša su svojstva osjetljivost na elektromagnetsko polje, neĉistoće,

udarce i vibracije. Tvrdi magnetski disk danas je obvezan dio svakog
raĉunala, dok mekani magnetski disk polagano izlazi iz uporabe i
zamjenjuje se drugim jedinicama.
Kao što je već reĉeno, tvrdi magnetski disk je fiksan, dok se disketa
moţe vaditi iz disketnog ureĊaja (izvadiva je, engl. removable). Na taj
56
naĉin mogu se razmjenjivati podaci izmeĊu razliĉitih raĉunala.

Poboljšavanjem tehnologije, povećavao se i kapacitet tvrdih diskova, tako
da se od poĉetnih 10 MB kod prvih raĉunala, njihov kapacitet danas mjeri
u TB. Za mekani magnetski disk postoji standard formatiranja kojega se
svi proizvoĊaĉi moraju pridrţavati upravo zato da bi se diskete mogle
izmjenjivati izmeĊu ureĊaja razliĉitih proizvoĊaĉa. Od poĉetnih 360 MB,
kapacitet je narastao na 1,44 MB odnosno ĉetiri puta. Budući da se danas
veliĉina programa izraţava u desecima MB, diskete gube svoje prvotno
znaĉenje, tj. zbog premalenog kapaciteta nisu više pogodne za spremanje
sigurnosnih kopija, distribuciju programa i sliĉno te izlaze iz uporabe. Zato
su pojedini proizvoĊaĉi poĉeli traţiti zamjene s boljim karakteristikama.
Jedno je od rješenja, koje je u jednom trenutku postiglo najbolji
komercijalni uspjeh, ZIP jedinica proizvoĊaĉa IOMEGE.
2.2.2.2. ZIP jedinica

Princip rada sliĉan je radu s mekanim diskom. ZIP disk se, kao i
mekani disk moţe, vaditi iz jedinice. Glavna je razlika izmeĊu ZIP diska i
mekanog diska upotrijebljena magnetska obloga koja se nanosi na disk. Na
ZIP disku obloga je mnogo kvalitetnija. Veća kvaliteta znaĉi da magnetska
glava za ĉitanje i pisanje moţe biti znaĉajnije manja, tako da je taj odnos
1:10. Manja glava u sprezi s mehanizmom za pozicioniranje glave (head-
positioning mechanism), koji je poput onih koji se rabe kod tvrdog diska,
omogućuje na ZIP disku tisuće staza po inĉu. Bolja iskoristivost prostora
postiţe se i promjenjivim brojem sektora po stazi. Zbog svega toga, takav
mekani disk moţe sadrţavati veliku koliĉinu podataka, sve do 250 MB.
Slika 24. ZIP jedinica
57
ZIP jedinica proizvodi se u razliĉitim konfiguracijama koje se mogu

spajati na paralelni sklop, kao i na vanjske sabirnice, npr. USB i sliĉno.
Razvojem optiĉkih, pogotovo elektroniĉkih jedinica vanjske
memorije, magnetske jedinice s izvadivim medijem polako izlaze iz
uporabe.
S namjerom da se napravi raĉunalo manjeg volumena, tendencija je

prijenosnih raĉunala da u samom kućištu imaju samo najpotrebnije
dijelove (npr. samo jedan tvrdi disk), dok se povećavanje kapaciteta
postiţe spajanjem vanjskih jedinica (ureĊaja). Danas su najraširenije dvije
vrste vanjskih prijenosnih jedinica.
2.2.2.3. Prijenosni tvrdi disk

Razvojem vanjskih sabirnica na koje se mogu spajati vanjski ureĊaji,
jedinica prijenosnoga tvrdog diska (portable hard drives) postaje sve
popularnija. Ovaj ureĊaj, poput jedinica tvrdih diskova koje se nalaze u
unutrašnjosti osobnih raĉunala, ima u istom hermetiĉki zatvorenom
kućištu pogonski mehanizam s glavom za ĉitanje i pisanje (drive
mechanism), kao i sam magnetski disk na kojem se pišu podaci. UreĊaj se
najĉešće spaja na osobno raĉunalo preko vanjske USB sabirnice. Kapacitet
im je sliĉan fiksnome tvrdom disku.
Slika 25. Jedinica 1,8-inčnog prijenosnoga 300 GB tvrdog diska
58
2.2.2.4. Mikrojedinica
Drugi tip jedinice prijenosnog diska zove se mikrojedinica
(microdrive). Ovaj maleni ureĊaj veliĉine 1 inĉa ugraĊuje se na posebne
PCMCIA kartice (Personal Computer Memory Card International
Association) koje se spajaju na raĉunala s posebnim PCMCIA utorima
(slot). Takve utore imaju najĉešće laptop raĉunala. Kapacitet današnjih
mikrojedinica je 8 GB.
Slika 26. Mikrojedinica kapaciteta 2,5 GB (veličina kutije šibica)
2.2.2.5. Magnetsko-optički disk

Kod magnetsko-optiĉkih MO (Magnetic-Optical) diskova podaci se
takoĊer mogu pisati i ĉitati više puta. Razlika u odnosu na klasiĉni
magnetski disk u magnetskom je sloju koji se moţe magnetizirati samo
kada se zagrije na tzv. Curievu temperaturu (pribliţno 180 0C). Podaci se
zapisuju pomoću magnetske glave pri ĉemu se sloj zagrijava laserskom
zrakom pa je zapis otporan na utjecaj stranih magnetskih polja. Ĉitanje se
obavlja osvjetljavanjem površine diska laserskom zrakom manje snage.
Magnetsko polje ima svojstvo polarizacije svjetlosti. Svjetlost će se
polarizirati ovisno o smjeru magnetskog polja koje predstavlja upisani
podatak. Glava za ĉitanje ima sposobnost odrediti koja je bila polarizacija,
odnosno je li bila upisana logiĉka nula ili jedinica. Kapacitet je ovih
diskova nekoliko GB (npr. 2,6 GB, 5,2 GB…), a prosjeĉno vrijeme
pristupa oko 25 ms. Razvili su se kao zamjena za mekani magnetski disk
(medij MO diska se, kao i disketa, moţe se vaditi iz disk-jedinice).
Razvojem optiĉke, a pogotovo poluvodiĉke tehnologije za pohranu
podataka, ova tehnologija kod PC raĉunala polako izlazi iz uporabe.
59
2.2.2.6. Magnetske trake

Magnetske trake zbog svojih karakteristika (sekvencijalan pristup
podacima, manji kapacitet, sporiji rad) koriste se prije svega za pohranu
podataka kao sigurnosnih kopija. Podaci se pohranjuju na plastiĉnu traku
premazanu feromagnetskim slojem koji se moţe magnetizirati. Princip
rada je isti kao kod audio- i videotraka. Pri pisanju podataka traka prolazi
ispod magnetske glave koja je magnetizira u skladu s primljenim
signalom. Pri ĉitanju u magnetskoj se glavi inducira napon proporcionalan
magnetizaciji trake. Danas je na trţištu mnoštvo razliĉitih nekompatibilnih
standarda (QIC, DAT, DLT…). Razvojem optiĉkih diskova, magnetske se
trake više gotovo ne koriste kao medij za pohranu podataka kod PC
raĉunala.
2.2.2.7. Optički diskovi

Optiĉki diskovi noviji su medij za pohranjivanje podataka. Pojavili
su se sredinom osamdesetih godina u audioindustriji odakle su se zbog
dobrih svojstava proširili i na raĉunalnu industriju.
Nedostatak je optiĉkog diska malo manja brzina rada zbog manje
brzine okretaja nego kod tvrdoga magnetskog diska. Treba istaknuti da
optiĉki disk nije zamjena za tvrdi magnetski disk. Najviše se primjenjuje u
distribuciji programske podrške, multimedijskih sadrţaja ili baza
podataka. Optiĉki disk na koji se moţe pisati, koristi se i za spremanje
sigurnosnih kopija sadrţaja s tvrdog diska.
Kod optiĉkih diskova koristi se fizikalno svojstvo svjetlosti za
pisanje, odnosno ĉitanje podataka. Kao izvor svjetlosti koristi se laser jer
laserska zraka ima mogućnost stvaranja vrlo uskog snopa svjetlosti (ne
raspršuje se) relativno velike energije. Osnovni princip ĉitanja podatak s
optiĉkih diskova jest da laserska zraka pada na disk i odbija se od njega.
Pritom koliĉina reflektirane svjetlosti ovisi o vrijednosti zapisanog podatka
(1 bit). Ako je njezina vrijednost logiĉko 1, koliĉina reflektirane svjetlosti
bit će razliĉita nego kada je zapisana druga vrijednost (logiĉka 0).
Dok su se kod magnetskih diskova podaci upisivali na koncentriĉne
kruţnice, kod optiĉkih diskova upis se obavlja na spirali koja ide iz
unutrašnjosti prema vanjskom obodu diska (slika 27.).
Optiĉki diskovi mogu se podijeliti prema naĉinu zapisivanja,
odnosno ĉitanja podataka na diskove kod kojih se podaci mogu samo
60
ĉitati, diskove kod kojih je moguće podatke jednom upisati i nakon toga
samo ĉitati te diskove kod kojih je moguće pisati i ĉitati podatke.
Slika 27. Spiralni zapis na optičkom disku
Kod diskova kod kojih se podaci mogu samo ĉitati (ROM – Read
Only Memory), oni se zapisuju pri izradi diska kao niz glatkih ravnih
površina i utora (logiĉkih nula i jedinica). Laserska zraka se reflektira kada
pogodi ravnu površinu, a rasprši kada pogodi izboĉinu. Mjereći koliĉinu
reflektirane svjetlosti, moţe se odrediti vrijednost zapisanog podatka.
Optiĉki diskovi kod kojih se podaci mogu jednom zapisati, a nakon
toga samo ĉitati (R – Recordable) imaju tanki premaz boje koji se nalazi
na disku izmeĊu reflektivnog i prozirnog plastiĉnog sloja. Pri pisanju
laserska zraka veće snage usmjeri se na premaz koji mijenja boju.
Promjena boje je nepovratna zbog ĉega je moguće pisati na disk samo
jednom. Pri ĉitanju, kada se površina osvijetli standardnom laserskom
zrakom koja je manje snage od zrake za pisanje, neosvijetljeni dijelovi
reflektiraju više svjetlosti nego toĉke bez boje.
Optiĉki diskove na koje se moţe pisati i ĉitati (RW – Read/Write,
Rewritable) koriste fizikalno svojstvo metala da moţe poprimiti dva stanja
(phase change media). Zagrijavajući disk laserskom zrakom umjerene
snage (snaga pisanja, engl. write power), materijal se hladi u obliku
kristala. Kada se disk zagrijava snaţnijom zrakom (snaga brisanja, engl.
erase power) materijal tvori tzv. amorfni sloj (nekristalni sloj). Kristalni
sloj reflektira više svjetlosti od amorfnog sloja, što omogućuje ĉitanje
podataka.
61
Budući da je više proizvoĊaĉa krenulo s razvijanjem optiĉkih

diskova, nastajali su i razliĉiti standardi, meĊusobno nekompatibilni.
Kod osobnih raĉunala najprije se poĉeo koristiti CD (Compact Disk)
optiĉki disk. Razvijen je u audioindustriji kao zamjenu za gramofonsku
ploĉu. Promjer CD-a je 12 centimetara i na njega se moţe pohraniti 650
MB/700 MB podataka, odnosno 74/80 minute audiozapisa. Brzina
prijenosa podatka od CD ureĊaja prema raĉunalu (transfer rate) iznosi 150
KB/s (kilobyte u sekundi) što se naziva jednom brzinom (1x). Današnji
CD ureĊaji najĉešće su 52-brzinski. Podaci su na disku zapisani u spiralu
samo s jedne strane diska. CD diskovi smatraju se prvom generacijom
optiĉkih diskova.
Slika 28. DVD uređaj
Da bi se povećao kapacitet, ponajprije u videoindustriji kako bi se

omogućilo pohranjivanje jednog filma na jedan optiĉki disk, razvila se
druga generacija optiĉkih diskova, odnosno novi standard DVD (Digital
Versatile Disk, Digital Video Disk).
Razvojem HD tehnologije u filmskoj industriji i videoindustriji,

postojeći DVD diskovi nisu omogućavali zapisivanje jednog filma u HD
tehnologiji na jedan disk. Rješenje je naĊeno povećanjem postojećeg
kapaciteta tako da se povećala gustoća zapisa podataka (smanjila se
veliĉina zapisanog podatka, smanjio se razmak izmeĊu zapisa podataka te
razmak izmeĊu staza na disku). Da bi se to omogućilo, morala se smanjiti
valna duţina laserske zrake, ĉime se prešlo iz podruĉje tzv. crvenog u
podruĉje tzv. plavog lasera. Odatle i ime novog standarda BD (Blu-ray
Disk). BD optiĉki disk ima kapacitet od 25 GB. Povećanje kapaciteta
postiţe se pisanjem u više slojeva. Danas se komercijalno koriste BD
optiĉki disk sa zapisom u dva sloja, ĉime se postiţe kapacitet od 50 GB
62
(moţe se, npr., zapisati 4 i pol sata HD videa ili više od 20 sati
standardnog videa).
Slika 29. Blu-ray Disk
S obzirom na mogućnosti upisa, brisanja i promjene podataka,

optiĉki se diskovi dijele u sljedeće kategorije:
Diskovi kod kojih se podaci mogu samo ĉitati (engl. Read Only
Memory):
 CD-ROM
 DVD-ROM
 BD-ROM.
Diskovi kod kojih se podaci mogu samo jednom zapisivati (engl.
Recordable):
 CD-R
 DVD-R
 DVD+R
 BD-R.
Diskovi kod kojih je moguće podatke pisati i brisati (engl.
ReWritable):
 CD-RW
 DVD-RW
 DVD+RW
 DVD RAM
 BD-RW/BD-RE.
63
Zbog razliĉitih formata zapisa podataka, danas sve više proizvoĊaĉa

vidi rješenje u proizvodnji optiĉkih pisaĉa koji će imati podršku za više
formata (npr. Super Multi je standard koji omogućuje pisanje na CD-R-u,
CD-RW-u, DVD-R-u, DVR-RW-u, DVD+R-u, DVR+RW-u ili DVD-
RAM-u).
2.2.2.8. SSD (Solid State Drive) diskovi

Pod SSD diskom razumijeva se ĉvrsti disk (Solid State Drive)
visokih performansi, koji nema mehaniĉkih dijelova. SSD diskovi su
mehaniĉki, elektroniĉki i programski kompatibilni s klasiĉnim
magnetskim tvrdim diskovima. Razlika je u mediju za pohranjivanje
podataka koji nije magnetski nego poluvodiĉki. Tehnologije koje se
koriste za zapisivanje podataka su DRAM (dinamiĉki RAM) ili flash
tehnologija. DRAM tehnologija stara je već desetljeće. Velika cijena
razlog je što ovi diskovi nisu postali komercijalni. Pojavom flash
tehnologije poĉinju se izraĊivati i SSD-i zasnovani na njoj. Masovna
promjena flash tehnologije u audio-, video- i raĉunalnoj industriji
(memorijske kartice za pohranjivanje glazbe, slika, videozapisa ili
podataka kod raĉunala) dovodi do pada njezine cijene, a time i do
komercijalizacije Flash SSD diskova (Flash SSD diskovi su nekoliko
desetaka puta jeftiniji od DRAM SSD diskova (2009. godine je odnos
cijena bio 1:25), ali su i nekoliko desetaka puta sporiji).
Ako se koristi DRAM tehnologija izrade SSD diskova, sastavni je
dio diska i baterija (samostalno napajanje), ĉime se omogućuje odrţavanje
zapisanih podataka i kada disk nije spojen na raĉunalo. Ova je tehnologija
brţa, ali i skuplja od flash tehnologije.
Sastavni dio SSD disk jedinice je i vlastiti procesor koji upravlja
pohranom podataka. Sama tehnologija izrade (nema mehaniĉkih dijelova,
procesor za pohranu) omogućuje brţi pristup nego kod konvencionalnih
magnetskih tvrdih diskova (prosjeĉno vrijeme pristupa kod Flash SSD
stotinjak je puta manje nego kod konvencionalnih tvrdih diskova te se
mjeri u desecima mikrosekundi). Fiziĉki su otporniji na razliĉite
mehaniĉke vibracije i udarce te mogu raditi u mnogo većem rasponu
vanjskih temperatura, npr. od -65 0C do +95 0C. Jedini je nedostatak veća
cijena po jednom megabyteu kapaciteta pohrane podataka. Stoga se SSD
diskovi koriste kao glavne jedinice za pohranu podataka tamo gdje se traţi
velika brzina pristupa podacima (razni serveri) ili su takvi uvjeti rada
64
(visoke ili niske temperature, vibracije, utjecaj vanjskih magnetskih polja)

u kojima konvencionalni magnetski diskovi ne bi mogli normalno
funkcionirati (svemirska istraţivanja, vojska, industrija..).
Slika 30. 2,5-inčni 128 GB Flash SSD
2.3. CENTRALNI PROCESOR
Glavni dio raĉunala središnja je procesna jedinca (CPU – Central

Processing Unit) koja se još naziva centralni procesor. Razvoj
mikroelektronike omogućio je da se procesori današnjih raĉunala izraĊuju
u jednom integriranom sklopu (ĉipu). Takvi se procesori zovu
mikroprocesori (slika 31.).
Slika 31. Mikroprocesor
Procesor upravlja svim dijelovima raĉunala i izvodi operacije

zapisane u naredbama programa koji se trenutaĉno izvršava (program se
mora nalaziti u unutarnjoj memoriji).
65
PROCESOR
Upravljačka
jedinica
1. Prevodi naredbe
ULAZNE IZLAZNE
programa
JEDINICE 2. Upravlja radom U/I
JEDINICE
1. Tipkovnica jedinica, memorijom 1. Zaslon
2. Skener i ALU kako bi se monitora
3. Miš provele naredbe 2. Pisaĉ
programa 3. Crtaĉ
upravljanje
n u
Aritmetičko-
a p
logička jedinica
r r
e Izvršava aritmetiĉke i a
d logiĉke operacije v
b lj
e a
n
je
GLAVNA MEMORIJA
naredbe i naredbe obraĎeni
podaci
podaci podaci
VANJSKA MEMORIJA
1. Tvrdi magnetski disk
2. Mekani magnetski disk
3. Optiĉki disk
4. Magnetsko-optiĉki disk
Slika 32. Procesor u funkciji upravljanja računalom
66
Te operacije mogu biti: ĉitanje podataka s ulaznih jedinica,

spremanje podataka u glavnu memoriju, izvoĊenje razliĉitih aritmetiĉkih i
logiĉkih operacija nad podacima, slanje obraĊenih podataka na izlazne
jedinice radi prikazivanja i spremanja obraĊenih podataka na jedinice
vanjske memorije (slika 32.).
Naredba programa u izvršnom obliku (oblik koji izvršava procesor)

mora sadrţavati informacije o operaciji koja će se izvršiti. Procesor moţe
izvršavati samo odreĊeni broj (instruction set) unaprijed, pri izgradnji
procesora, definiranih operacija. Operacije su kodirane pa se taj dio
naredbe zove operacijski kod. Osim koda operacije, u naredbi programa
sadrţana je i informacija o operandima nad kojima će se izvršiti dana
operacija (npr. sadrţani su operandi u naredbi ili su u naredbi adrese
memorijskih lokacija gdje se nalaze operandi…).
Procesor se sastoji od upravljaĉke jedinice (CU – Control Unit),
aritmetiĉko-logiĉke jedinice (ALU – Arithmetic-Logic Unit) i registara
(register).
Upravljačka jedinica sinkronizira rad i upravlja svim jedinicama
raĉunala: memorijom, aritmetiĉko-logiĉkom jedinicom i ulazno-izlaznim
jedinicama. Upravlja, prema tome, njihovim radom i usmjerava ih na
izvoĊenje koraka koji mogu biti predstavljeni jednom ili slijedom
instrukcija programa. Program se izvodi tako da upravljaĉka jedinica
pribavlja instrukcije u kodiranom obliku iz memorije, dekodira ih i u
skladu s njihovim znaĉenjem generira upravljaĉke signale pomoću kojih
aktivira ostale dijelove raĉunala (aritmetiĉko-logiĉku jedinicu, memoriju
ili ulazno-izlazne jedinice). Upravljaĉka jedinica u funkcioniranju
procesora ima istu funkciju kao ljudski mozak u upravljanju ljudskim
tijelom. U tablici 1. prikazana je sliĉnost u izvršavanju osnovnih
kontrolnih funkcija upravljaĉke jedinice procesora i ljudskog mozga.
67
Tablica 1. Analogija kontrolnih funkcija upravljačke jedinice procesora i

ljudskog mozga
LJUDSKI MOZAK UPRAVLJAĈKA JEDINICA

kontrolne funkcije kontrolne funkcije
 osnovnih pet osjetila  uporaba ulaznih jedinica

 pohranjivanje i  pohranjivanje i pretraţivanje
pretraţivanje informacija podataka iz glavne memorije
u memoriji mozga
 sposobnost rješavanja  generiranje izvršavanja
analitiĉkih problema i aritmetiĉko-logiĉkih operacija
donošenja odluka
 sposobnost  uporaba izlaznih jedinica
komuniciranja govorom,
pisanjem i sliĉno
 odreĊivanje redoslijeda  odreĊivanje redoslijeda
kojim će se izvršiti prije kojim će se provesti naredbe
navedene operacije programa
Aritmetičko-logička jedinica izvodi operacije s podacima, tj. stvarno

obraĊuje podatke. Te su operacije jednostavne aritmetiĉke i logiĉke
operacije zapisane u naredbama programa (npr. zbrajanje, oduzimanje,
logiĉko “I”, logiĉko “ILI”…). Uzastopnim izvoĊenjem tih operacija, tj.
izvoĊenjem odreĊenog programa, mogu se rješavati i najsloţeniji
problemi. Za rješavanje sloţenijeg problema potreban je i veći broj
operacija. Procesore razlikujemo i po broju i razliĉitosti osnovnih
operacija koje mogu izvesti. Kod procesora veće procesne snage jedna
instrukcija moţe obraditi podatke za što treba nekoliko desetaka
instrukcija procesora manje procesne snage. No i s jednostavnim
instrukcijama mogu se rješavati i najsloţeniji problemi.
Registri su najnuţnija interna memorija procesora. Sluţe u razliĉite
svrhe pa postoji više tipova registara. Imena registara ovise o proizvoĊaĉu
procesora, ali najĉešće ime asocira na njihovu funkciju. Ovdje će biti
prikazani samo osnovni registri procesora:
Instrukcijski registar (IR) – sadrţi instrukciju (kod operacije) koja se
mora izvršiti (npr. zbroji, pomnoţi, usporedi…).
68
Adresni registar (AR) – sadrţi adresu memorijske lokacije na koju će

procesor pisati (npr. rezultat neke aritmetiĉko-logiĉke operacije) ili
iz koje će ĉitati (npr. naredbu programa ili podatak koji se treba
obraditi).
Podatkovni registar (PR) – pri ĉitanju iz memorije, u njega će se uĉitati
sadrţaj s adrese na koju pokazuje adresni registar, a pri pisanju u
memoriju (ili U/I jedinicu), njegov će se sadrţaj upisati na adresu na
koju pokazuje adresni registar.
Brojač instrukcija (PC) – sadrţi adresu naredbe programa koja se mora
sljedeća izvršiti.
Akumulator (AC) – sadrţi podatke nad kojima će se izvoditi operacije.
Aritmetiĉko-
logiĉka jed.
PR Registri
PC IR
AR
Kontrolna
logika
Upravljaĉka
jedinica …
Upravljaĉki
signali
Slika 33. Pojednostavnjeni prikaz procesora
69
Kao što je već reĉeno, raĉunalo je stroj za obradu podataka. Obrada

se obavlja upravo u procesoru te se procesori razlikuju prema tome koliko
podataka mogu obraditi u odreĊenome vremenskom intervalu. Ĉesto se
spominje pojam snaga procesora. Pritom se pod snagom ne razumijeva
pretvorba energije, već upravo sposobnost obrade podataka. Na snagu
procesora utjeĉe naĉin graĊe (arhitektura) mikroprocesora i njegove
karakteristike kao što su brzina rada ili takt procesora i veličina riječi.
Arhitektura procesora definira naĉin na koji procesor dobavlja i
obraĊuje podatke. Postoje dva smjera razvoje procesora – RISC (Reduced
Instruction Set Computer) i CISC (Complex Instruction Set Computer).
Kod RISC arhitekture nastoji se reducirati vrijeme izvršavanja naredaba
procesora kako bi se one ĉim brţe izvršile. Kod CICS arhitekture svaka se
naredba izvršava u više taktova i najĉešće se sastoji od izvoĊenja više
operacija. Moţe se kazati da su naredbe moćnije, ali njihovo izvršavanje
duţe traje. Kod RISC-a naredbe su jednostavnije te ih je potrebno više da
bi se riješio neki problem. Povećanje performansi procesora postiţe se i
uvoĊenjem paralelizma u njegov rad. Mnoge operacije kod današnjih
procesora izvode se istovremeno. Najnoviji procesori imaju više jezgra
(multi core) integriranih u jednom ĉip. Najĉešće su integrirane dvije (dual
core) ili ĉetiri (quad core) jezgre. Svaka jezgra ponaša se kao nezavisni
procesor.
Procesor obavlja obradu podataka u koracima. Tipiĉan slijed koraka
pri obradi podataka je:
1. Dobavljanje prvog podatka iz memorije u registre procesora.
2. Dobavljanje drugog podatka iz memorije u registre procesora.
3. Obrada podataka (npr. zbrajanje).
4. Pohrana rezultata obrade u memoriju.
Svaka od navedenih operacija izvodi se u jednom koraku ili taktu pa

su procesoru za obavljanje kompletnog posla u ovom primjeru potrebna
ĉetiri koraka. Jednostavnije operacije mogu se izvesti u jednom koraku, za
sloţenije (npr. mnoţenje) potrebno je više koraka.
Brzinu rada odreĊuje broj operacija koje procesor moţe izvesti u
jednoj sekundi i izraţava se u MHz (MegaHerz), odnosno kod današnjih
mikroprocesora u GHz (GigaHerz). Kao što je reĉeno, svaka operacija
izvodi se za vrijeme trajanja jednog takta. Procesor koji radi na 3 GHz,
mogao bi teoretski izvesti 3 milijarde operacija u jednoj sekundi (pritom se
misli da se svi potrebni operandi za izvoĊenje operacija nalaze u
70
registrima procesora). To, meĊutim, ne znaĉi da će procesor izvesti i 3

milijarde naredaba programa u jednoj sekundi jer za izvoĊenje jedne
naredbe treba više taktova. Procesor mora najprije uĉitati naredbu iz radne
memorije, zatim je dekodirati i pribaviti operande te je nakon toga izvršiti i
najĉešće zapisati rezultat u radnu memoriju.
Teţnja je proizvoĊaĉa napraviti procesor s ĉim većom frekvencijom
koraka kako bi mogao izvesti ĉim više operacija u odreĊenome
vremenskom razmaku.
Osnovni problem povećanja frekvencije jest ograniĉenje brzine
poluvodiĉkih integriranih krugova i problem ograniĉene brzine širenja
elektroniĉkih signala.
Veličina riječi predstavlja veliĉinu podatka koju procesor moţe u
jednom trenutku obraditi, a izraţava se u bitovima. Cjelokupna graĊa
procesora prilagoĊena je koliĉini bitova koju procesor obraĊuje u jednom
koraku (registri, unutarnja sabirnica...).
Povijest mikroprocesora
Povijest mikroprocesora poĉinje 1971. godine kada je mala

kompanija Intel prvi put kombinirala više tranzistora na jednoj tiskanoj
ploĉici (ĉipu), koji su obavljali funkciju procesora i nazvala ga Intel 4004.
Bio je to 4-bitni procesor i radio je na frekvenciji od 740 kHz. Sastojao se
od 2.250 tranzistora. Trebalo je proći više od osam godina da bi bio
napravljen prvi PC. Prva PC osobna raĉunala (klase XT) imala su centralni
procesor tvrtke Intel 8086, koji je radio na frekvenciji 4,77 Mhz sa 16-
bitnom rijeĉi.
Današnja PC osobna raĉunala najĉešće imaju Intelov® procesor
Core 2 Duo ili neki od procesora drugih proizvoĊaĉa karakteristika (npr.
AMD), brzine rada veće od 1 GHz (najĉešće od 1,7 Ghz do 3 GHz) sa 64-
bitnom rijeĉi.
Koliko je napredovala mikroelektronika, ĉime su se povećale i
performanse mikroprocesora, najbolje govori podatak da je mikroprocesor
(Intel 8086), ugraĊen u prvo PC raĉunalo 1980., imao na ploĉici veliĉine
manje 1 cm2 29.000 tranzistora, prvi Intelov Core Duo procesor koji se
pojavio 2006. ima 151 milijun tranzistora, a Core i7 Intelov
mikroprocesor koji se pojavio 2008., sastoji od 730 milijuna tranzistora.
71
Način rada procesora

Ĉitav rad von Neumannova raĉunala je pod kontrolom naredaba
programa koji se trenutaĉno izvodi. Program koji se izvodi mora se
nalaziti u unutarnjoj memoriji iz koje procesor ĉita jednu po jednu njegovu
naredbu i izvršava je. Moţe se kazati da procesor radi u dva koraka:
- Pribavi (fetch) u kojem procesor s adrese na koju pokazuje
brojaĉ instrukcija uĉitava naredbu programa. To se obavlja
tako da se najprije sadrţaj brojaĉa instrukcija prenese u
adresni registar. Nakon toga upravljaĉka jedinica generira
upravljaĉki signal čitaj. Time se s adrese u memoriji ili
ulaznoj/izlaznoj jedinici na koju pokazuje adresni registar
proĉita podatak i prenese u podatkovni registar. Brojaĉ
instrukcija se zatim poveća kako bi pokazivao na sljedeću
instrukciju koja se mora izvršiti.
- Izvrši (execute) u kojem procesor najprije dekodira naredbu,
a zatim je i izvrši. U dekoder će se iz instrukcijskog registra
prenijeti operacijski kod na temelju kojega se generiraju
upravljaĉki signali koji se zatim prosljeĊuje upravljaĉkim
sklopovima. Sad upravljaĉki sklopovi znaju što treba
napraviti da bi se izvela traţena operacija.
Procesor tijekom rada prelazi naizmjeniĉno iz jednog u drugi korak

(slika 34.).
PRIBAVI IZVRŠI
Slika 34. Koraci procesora
72
2.4. MATIČNA PLOČA
Današnja se raĉunala sastoje od mnogo elektroniĉkih dijelova

razliĉitih proizvoĊaĉa. Okosnica spajanja svih dijelova raĉunala matiĉna
je ploĉa (motherboard). Najvaţniji dijelovi raĉunala kao npr. procesor,
RAM memorija ili ROM memorija, nalaze se na matiĉnoj ploĉi ili su
spojeni na nju (jedinice vanjske memorije ili ulazno-izlazne jedinice).
Matiĉna ploĉa ne samo da spaja sve dijelove, nego im omogućuje i
napajanje elektriĉnom energijom kako bi mogli normalno funkcionirati.
Ranija raĉunala nisu imala matiĉne ploĉe. Tek razvojem
mikroelektronike, pojavom mikroprocesora i memorijskih ĉipova,
razvile su se matiĉne ploĉe. U zadnjih dvadesetak godina doţivjele su
velike promjene. Prve matiĉne ploĉe kod osobnih raĉunala imale su na
sebi mikroprocesor i prikljuĉke za spajanje (card slot). Na prikljuĉke su
se spajali ostali dijelovi raĉunala kao kontroleri za upravljanje
diskovima, memorijske ili grafiĉke kartice. Današnje matiĉne ploĉe
(slika 35.) imaju široku lepezu ugraĊenih razliĉitih mogućnosti koje
izravno utjeĉu na tekuće performanse raĉunala, odnosno na moguću
nadogradnju (upgrade) razliĉitom sklopovskom opremom, a time i na
poboljšanja performansi.
Slika 35. Matična ploča
73
Na matiĉnoj ploĉi nalazi se skup ĉipova (chipset), najĉešće dva

kod PC raĉunala, North Bridgea i South Bridgea. Chipset povezuje
mikroprocesor s ostalim dijelovima matiĉne ploĉe, a time i s ostalim
dijelovima raĉunala. Na chipset su preko sabirnica povezani i drugi
dijelovi matiĉne ploĉe.
2.5. ULAZNO-IZLAZNI SKLOPOVI
Zadatak je ulazno-izlaznih sklopova povezivanje raĉunala s

okolinom. Ulazni sklopovi omogućuju prikljuĉivanje ulaznih jedinica
pomoću kojih će se podaci iz okoline unijeti u raĉunalo, a izlazni
sklopovi omogućuju spajanje izlaznih jedinica na kojima će se rezultati
obrade podataka prikazati, odnosno predati okolini.
U raĉunalu postoji više takvih ulazno-izlaznih sklopova. Budući da
je većina njih ugraĊena u raĉunalo, korisnik najĉešće nije ni svjestan
njihove prisutnosti. Postoje, meĊutim, dva sklopa smještena na kućištu
raĉunala, na koja se najĉešće spajaju ulazno ili izlazne jedinice kao što
su pisaĉ, miš i modem. To su serijski i paralelni ulazno-izlazni sklop.
Kod osobnih raĉunala namijenjenih igrama, na kućištu se nalazi i
prikljuĉak za igru (game port).
Serijski sklop
Serijski sklop (serijska vrata) omogućuje razmjenu podataka s

okolinom, pri ĉemu se u jednom trenutku razmjenjuje 1 bit podataka.
Kako su unutar raĉunala podaci (npr. slova, razliĉiti znakovi...)
pohranjeni u 1 byteu (8 bita), znaĉi da se za prijenos jednoga znaka treba
izvršiti osam uzastopnih prijenosa od 1 bita. Najĉešće je to i više jer se
pri prijenosu dodaju i kontrolni bitovi (start i stop bitovi koji oznaĉavaju
poĉetak i kraj prijenosa, parity bitovi kojima se kontrolira uspješnost
prijenosa i sliĉno).
Postoji više normi koje definiraju prijenos podataka (od veliĉine
naponskih nivoa, rasporeda vodiĉa za podatke i upravljaĉke signale,
brzine prijenosa...). Kod PC osobni raĉunala koristi se najĉešće RS 232C
norma.
Na serijska vrata najĉešće se od jedinica spajaju miš i modem.
Kako se danas sve više ureĊaja spaja na raĉunalo beţiĉno, veoma se
74
ĉesto (pogotovo kod prijenosnih raĉunala) na serijski sklop spaja IrDA

(infrared) ureĊaj kod kojega se infracrvena svjetlost koristi za prijenos
podataka.
Paralelni sklop
Paralelni sklop ili paralelna vrata omogućuju razmjenu podatka s

okolinom, pri ĉemu se istovremeno razmjenjuje više bitova podataka
(najĉešće 8 bita). To se postiţe na taj naĉin da se svaki bit podatka
prenosi po svojem vodiĉu. Kod današnjih PC osobnih raĉunala najĉešće
se koriste norme: Centronics, EPP (Enhanced Parallel Port), ECP
(Extended Capabilities Port) i IEEE 1284.
Budući da je koliĉina podataka koja se moţe razmijeniti veća nego
kod serijskih vrata, na paralelna vrata se spajaju izlazne jedinice kao što
su pisaĉ i skener.
2.6. SABIRNICA
Svi dijelovi sklopovske opreme raĉunala moraju biti meĊusobno

povezani. Skup vodiĉa koji povezuje dijelove raĉunala zove se sabirnica
(bus). Sabirnica se obiĉno realizira kao skup vodiĉa utisnutih u glavnu
ploĉu raĉunala. Na sabirnicu su, osim dijelova raĉunala, spojeni i dodatni
prikljuĉci (konektori) kako bi se omogućilo proširivanje raĉunala novim
sklopovima (npr. zvuĉna kartica, interni modem i sliĉno). Prema vrsti
informacija koje prenosi, sabirnica se moţe promatrati kao skupina tri
vrste vodiĉa:
1. Sabirnica podataka (data bus) skup je vodiĉa za prijenos
elektriĉnih signala kojima se predoĉuju podaci. Po jednom
vodiĉu se u jednom trenutku moţe prenijeti jedan bit
podataka. Broj vodiĉa najĉešće odgovara broju bita podataka
koje u jednom trenutku moţe obraditi procesor.
2. Adresna sabirnica (adress bus) skup je vodiĉa za prijenos
elektriĉnih signala kojima se predoĉuju adrese. Broj vodiĉa
ovisi o graĊi raĉunala i najĉešće je odreĊen veliĉinom
adresnog prostora glavne memorije.
3. Upravljaĉko-kontrolna sabirnica (control bus) skup je vodiĉa
za prijenos elektriĉnih signala kojima se predoĉuju
75
upravljaĉki i kontrolni signali. Tim signalima procesor

upravlja i nadzire rad svih dijelova raĉunala. Njihov broj i
funkcija uglavnom ovise o vrsti procesora.
Današnja raĉunala imaju u pravilu više vrsta sabirnica. Dijele se u

dvije skupine:
1. Unutarnje sabirnice kojima se meĊusobno povezuju sastavni

dijelovi raĉunala (centralni procesor, jedinice vanjske
memorije, unutarnja memorija, razni sklopovi...). Kod
osobnih raĉunala razlikuju se sljedeće sabirnice: AGP
(Accelerated Graphis Port) Bus za spajanje grafiĉkih
kartica, Frontside Bus za spajanje procesora, Memory Bus
za spajanje radne memorije, PCI (Peripheral Component
Interconnect) Bus za spajanje kartica koje sadrţe perifernih
jedinice (kao zvuĉna kartica, interni modem itd.), ATA
(Advanced Technology Attachment) Bus za spajanje tvrdih
diskova itd., što je prikazano na slici 36.
2. Vanjske sabirnice koje omogućuju razmjenu podataka
izmeĊu raĉunala i prikljuĉenih ureĊaja. To su kod osobnih
raĉunala USB, IE1394, itd.
Kod današnjih osobnih raĉunala sve se više jedinica spaja na

raĉunalo preko USB sabirnice.
76
Slika 36. Unutarnje sabirnice kod današnjih PC računala
USB
Osobna raĉunala imaju prikljuĉne sklopove na kućištu raĉunala za

spajanje ulazno/izlaznih jedinica. Prikljuĉni sklopovi omogućuju
spajanje jedne jedinice po sklopu. Razvojem informatiĉke tehnologije
pojavila se potreba istovremenog spajanja više ureĊaja na raĉunalo.
Rješenje je naĊeno u vanjskim sabirnicama koje ne samo da omogućuju
spajanje više jedinica, nego i mnogo veći prijenos podataka, a time i
mnogo brţi rad.
USB (Universal Serial Bus) sabirniĉka je norma za spajanje
vanjskih jedinica na raĉunalo. Jedinice se spajaju serijski (sinkrono ili
asinkrono). USB norma omogućuje spajanje do 127 jedinica. Prva norma
USB 1.1 omogućavala je brzinu prijenosa podataka do 12 Mbps
(Megabita per second). Tako velikom brzinama prijenosa omogućuje se,
77
osim podataka, prijenos zvuka i slike. Norma USB 2.0 povećala je

brzinu prijenosa do 480 Mbps. Najnovija norma USB 3.0 omogućuje
teorijske brzine prijenosa podataka do 4,8 Gbps (Gigabita per second).
USB je predviĊen za spajanje tipkovnice, miša, skenera, crtaĉa,
palica za igru, vanjskoga tvrdog diska, vanjskog optiĉkoga diska,
jedinice flash memorije i drugo.
78
Poglavlje
3. PRIKAZ PODATAKA U
RAČUNALU
Danas se u komercijalne svrhe rabe digitalna raĉunala. Za razliku od

analognih raĉunala koja rade s podacima prikazanim u obliku
kontinuiranih fizikalnih veliĉina, digitalna raĉunala rade s podacima
prikazanim u obliku diskretnih fizikalnih veliĉina napona, struje i
magnetskog polja. U digitalnom raĉunalu fizikalne veliĉine napon, struja, i
magnetsko polje mogu poprimati samo dva stanja, npr. napona ima ili
napona nema, struja teče ili struja ne teče, orijentacija magnetskog polja
u jednom smjeru ili orijentacija magnetskog polja u suprotnom smjeru.
Budući da se radi o samo dva stanja, za njihov su prikaz dovoljne dvije
znamenke pa je u tom sluĉaju najprikladniji binarni brojevni sustav. Naziv
digitalna koji se pripisuje današnjim raĉunalima, dolazi od engleske rijeĉi
digit – znamenka.
79
3.1. FIZIČKE JEDINICE PODATAKA
Podaci se na raĉunalnim medijima zapisuju pomoću fiziĉkih jedinica

podataka. Najmanja fiziĉka jedinica podataka je jedna binarna znamenka
tzv. BIT (kratica BInary digiT). Bit se u raĉunalu realizira pomoću
fizikalnih veliĉina koje mogu poprimiti dva stanja (npr. ima napona/nema
napona). Svako od tih stanja fizikalne veliĉine moţe se logiĉki prikazati
jednom znamenkom binarnog brojevnog sustava ĉija vrijednost moţe biti
1 ili 0. Tako se npr. prisutnost fiziĉke veliĉine moţe predstaviti s 1, a
odsutnost s 0.
Jedan bit, odnosno jedna binarna znamenka ujedno je i osnovna
jedinica za količinu informacija. Dakle s "n" binarnih znamenki moguće
je prikazati podatak koji nosi informaciju od "n" bita.
Binarnih brojeva s n znamenki ima ukupno 2n, znaĉi s n bita moţe
se u raĉunalu prikazati 2n razliĉitih podataka.
n bita  2n razliĉitih mogućnosti
Prva veća fiziĉka jedinica naziva se oktet (byte). Byte se sastoji iz 8

bita i ujedno predstavlja osnovnu adresibilnu jedinicu memorije. U jednom
byteu moţe se pohraniti samo 8 bita. Veće jedinice su: kilobyte, megabyte
i gigabyte.
oktet (byte)  1 byte (oktet) = 8 bitea

kilobyte (KB)  1 KB = 210 byte = 1.024 bytea
megabyte (MB)  1 MB = 220 byte = 1.048.576 bytea
gigabyte (GB)  1 GB = 230byte = 1.099.511.627.776 bytea
3.2. KODIRANJE I KODOVI
Naĉin prikazivanja znakova na jednome mediju nije uvijek prikladan

i za prikaz na nekom drugome mediju. Npr. prikazivanje znakova (slova i
80
PRIKAZ PODATAKA U RAĈUNALU
brojeva) grafiĉkim simbolima na papiru nije pogodno za prijenos tih

znakova elektriĉnim putom. Morse je zbog toga pridruţio svakom znaku
abecede odreĊeni kod. Na papiru se znak u Morseovu kodu prikazuje kao
kombinacija toĉaka i crta, a u stvarnom prijenosu preko ţice ili kroz eter
kao elektromagnetski signali veće ili manje frekvencije.
Primjer kodova nekih Morseovih znakova:
E  .
T  _
A  ._
I  ..
N  _.
O  ___
Kodiranje je dakle pretvaranje znakova (signala, pojmova) iz jedne

izraţajne mogućnosti u drugu prema odreĊenim pravilima. Ta mogućnost
izraţavanja znakova naziva se kod.
Primjer: Glas "Š" izraţava se razliĉito u razliĉitim kodovima:
hrvatski engleski njemački maĎarski

Š SH SCH S
S n bita moţe se kodirati 2n elemenata.
Broj bita Broj elemenata

1 21 = 2
2
2 2 = 4
3 23 = 8
4
4 2 = 16
5 25 = 32
6
6 2 = 64
7 27 = 128
8 28 = 256
9 29 = 512
10 210 = 1024
81
Raĉunalo se ne koristi samo za raĉunanje, već i za obradu teksta,

slike, zvuka i drugog. Sve pojmove potrebno je zapisati pomoću binarnih
brojeva kako bi ih raĉunalo moglo obraĊivati. Postupak kojim se
binarnim brojevima pripisuje drugo znaĉenje naziva se binarnim
kodiranjem.
Za predstavljanje znakova (slova, brojevi, specijalni znakovi) u
raĉunalu najĉešće se koristi meĊunarodni kod br. 5 (standard ISO i CCITT,
odnosno ASCII). ASCII (American Standard Code for Information
Interchange) je kod propisan ameriĉkom normom, a propisuje
pridjeljivanje 8-bitnog binarnog broja brojevima, slovima i specijalnim
znakovima. Sedam bita namijenjeno je kodiranju, a 8. bit je tzv. bit
pariteta i sluţi za provjeru ispravnosti podataka. Sa 7 bita moguće je
kodirati 128 razliĉitih znakova. Prva 32 (od 0 do 31) znaka namijenjena su
kontrolno-upravljaĉkim signalima za upravljanje pisaĉem i komunikaciju
općenito, a preostalih 96 sluţi za prikaz slova, brojeva i specijalnih
znakova.
Primjer:
ZNAK BINARNO OKTALNO HEKSADECIMALNO

P 1010000 120 50
E 1000101 105 45
T 1010100 124 54
A 1000001 101 41
R 1010010 122 52
Skup od 96 znakova relativno je mali pa je uveden prošireni ASCII

kod (Extended ASCII) koji koristi 8 bita za predodţbu znakova. Time se
broj znakova koje moţemo kodirati povećao na 256. Prvih je 128 (od 0 do
127) kodova dodijeljeno istim znakovima kao i kod normiranog ASCII
koda, dok je preostalih 128 namijenjeno novim znakovima.
82
Slika 37. Prošireni ASCII kod
Kodovi od 128 do 255 nisu jedinstveno normirani pa tako razliĉiti

proizvoĊaĉi imaju razliĉite tablice znakova. Prošireni ASCII kod
83
omogućuje ugradnju specifiĉnih znakova pojedinih zemalja, uz

zadrţavanje normiranog ASCII skupa. Na slici 37. prikazan je prošireni
ASCII kôd pod imenom 852, u kojem su sadrţani hrvatski znakovi Š, š, Đ,
Ċ, Ĉ, ĉ, Ć, ć, Ţ i ţ.
Radi bolje ĉitljivosti, ASCII kod (kao i svaki binarni broj) moţe
imati i oktalnu i heksadekadnu prezentaciju.
3.3. LOGIČKE JEDINICE PODATAKA
Logiĉke (semantiĉke) jedinice podataka su jedinice koje se koriste za

razmjenu podataka meĊu ljudima, tj. za komunikaciju podacima na
nosiocima podataka prihvatljivim ĉovjeku. Najmanja logiĉka jedinica
podataka jest znak, zatim polje (obiljeţje ili pojam), zapis (slog), datoteka
i baza podataka (slika 37.).
Znakovima se predstavljaju slova abecede, znamenke od 0 do 9,

aritmetiĉke operatore, znakove interpunkcije itd.
Polja ili obiljeţja (pojmovi) smislene su kombinacije od jednog ili

više znakova. Njima se izraţavaju znaĉajke predmeta, imena ljudi itd.
Primjer:
Mat. broj: 11111/N
Zapis ili slog je grupa logiĉki povezanih polja ili obiljeţja

(pojmova).
Primjer:
11111/N
Perić
Pero
Nautika
Datoteka je skup istovrsnih zapisa. Npr. podaci o imenima,

prezimenima i adresama svih studenata fakulteta.
84
BAZA PODATAKA
Datoteke:
 nastavnici
 ispiti
 studenti
DATOTEKA
studenti
SLOG DATOTEKE
Polja:
 mat. broj
 prezime
 ime
 smjer…
POLJE
ime
BYTE (znak)
BIT
Slika 38. Fizičko-logičke jedinice podataka
Baza podataka je skup razliĉitih datoteka koje sadrţe sve

informacije o jednom podruĉju. Npr. studentska evidencija na fakultetu
imat će datoteke s podacima o studentima, ispitima, nastavnicima itd.
85
3.4. BAZA PODATAKA
Baza podataka je skup meĊusobno povezanih podataka, pohranjenih

u vanjskoj memoriji raĉunala. Podaci su istovremeno dostupni raznim
korisnicima i aplikacijskim programima. Ubacivanje, promjena, brisanje i
ĉitanje podataka obavlja se posredstvom zajedniĉke programske podrške.
Korisnici i aplikacije pritom ne moraju poznavati detalje fiziĉkog prikaza
podataka, već se referenciraju na logiĉku strukturu baze.
Jedna od definicija baze podataka jest da je baza podataka skup
međusobno povezanih podataka pohranjenih bez nepotrebne zalihosti s
ciljem da na optimalni način posluže u raznim primjenama. Podaci se
spremaju neovisno o programima koji ih koriste, zajedničkim pristupom
dodaju se novi podaci te mijenjaju i premještaju postojeći.
Podaci se pohranjuju u bazu podataka koristeći odgovarajući model
podataka. Model podataka je skup osnovnih koncepata koji definiraju
postupak opisa podataka, manipulaciju podacima, mogućnost postavljanja
upita i integritet podataka. Model podataka definira logiĉku strukturu baze
podataka. Model podataka osnovni je koncept za razvoj sustava za
upravljanje bazom podataka (Database Management System, skraćeno
DBMS) pomoću kojega se implementira odgovarajuća baza podataka. On
oblikuje fiziĉki prikaz baze u skladu s traţenom logiĉkom strukturom.
Brine se i za sigurnost podataka te automatizira administrativne poslove s
bazom. Dakle, DBMS je programski sustav koji osigurava osnovne
funkcije odabranog modela podataka u postupku kreiranja i korištenja baze
podataka. Sastoji se od integrirane kolekcije programske podrške koja
omogućava:
 opis i manipulaciju podacima pomoću posebnog jezika
 visoki nivo suĉelja prema podacima nezavisan od strukture
podataka u raĉunalu
 efikasno korištenje i razumijevanje informacija pohranjenih u
bazi podataka, zahvaljujući skupu programskih alata
(pomagala).
Dosadašnji DBMS-i podrţavaju neki od sljedećih modela:

Relacijski model. Zasnovan na matematiĉkom pojmu relacije. I
podaci i veze medu podacima prikazuju se pravokutnim tablicama.
86
Mreţni model. Baza je predoĉena usmjerenim grafom. Ĉvorovi su

tipovi zapisa, a lukovi definiraju veze medu tipovima zapisa.
Hijerarhijski model. Specijalni sluĉaj mreţnog. Baza je predoĉena
jednim stablom ili skupom stabala. Ĉvorovi su tipovi zapisa, a hijerarhijski
odnos “nadreĊeni-podreĊeni” izraţava veze medu tipovima zapisa.
Objektni model. Inspiriran je objektno-orijentiranim programskim
jezicima. Baza je skup trajno pohranjenih objekata koji se sastoje od svojih
internih podataka i “metoda” (operacija) za rukovanje tim podacima. Svaki
objekt pripada nekoj klasi. IzmeĊu klasa se uspostavljaju veze
nasljeĊivanja, agregacije, odnosno meĊusobnog korištenja operacija.
Hijerarhijski i mreţni model bili su u uporabi u 60-im i 70-im

godinama 20. stoljeća. Od 80-ih godina do današnjih dana prevladava
relacijski model. Oĉekivani prijelaz na objektni model za sada se nije
dogodio, tako da današnje baze podataka uglavnom još uvijek moţemo
poistovjetiti s relacijskim bazama.
87
88
Poglavlje
4. PROGRAMSKA
PODRŠKA RAČUNALA
U ovom poglavlju govori se o programskoj podršci raĉunala
(softver). Programska podrška je skup svih programa koji se na raĉunalu
mogu izvršavati. Rezultat je umnog rada koji se opredmećen nalazi
zapisan u memoriji raĉunala. Ako je rijeĉ o unutarnjoj memoriji raĉunala,
zapisan je kao niz elektriĉnih stanja, a u sluĉaju vanjske memorije dolazi
kao digitalni zapis na magnetskom ili optiĉkom disku.
4.1. PROGRAM
Program se moţe definirati kao nedvosmisleni slijed raĉunalnih

naredaba koje, kada se izvrše, obave odreĊenu funkciju.
Ĉitav rad raĉunala pod kontrolom je naredaba programa smještenog
u unutarnjoj memoriji raĉunala. Procesor ĉita jednu po jednu naredbu iz
memorije te ih izvršava.
89
Naredba programa
U svakodnevnom ţivotu pojam naredbe je jasan. Naredba oznaĉava

izvršitelju na njemu razumljiv naĉin što treba napraviti. Sliĉno je i kod
raĉunala. Ĉovjek koji piše naredbe (programer), naredbom odreĊuje u
obliku razumljivom raĉunalu što raĉunalo treba izvršiti. Kao što je već
spomenuto, kod raĉunala se za predstavljanje bilo koje vrste podataka, pa
tako i naredaba, koristi elektriĉni napon. Moguća su dva nivoa elektriĉnog
napona (0V/+5V), što znaĉi da se naredba programa pri pohranjivanju u
raĉunalu predstavlja nizom naponskih veliĉina. Budući da elektriĉni napon
ima dvije vrijednosti (binarni karakter), ĉovjek te vrijednosti predstavlja
binarnom nulom ili jedinicom.
Naredba u binarnom obliku izgleda kao niz jedinica i nula:
1011010010100101
odnosno ako se izrazi heksadekadno:
B4A5
Svaki procesor ima odreĊeni set naredaba koje moţe izvršiti i koje
mu se prosljeĊuju upravo u prije navedenom obliku kao niz elektriĉnih
naponskih stanja. Takav oblik programa zove se strojni jezik (machine
language). Ĉovjeku je neprikladno pisati naredbe u takvom obliku pa je
uveo jednostavniji, njemu razumljiviji oblik koji se naziva mnemoniĉki
oblik. Svakoj naredbe pridruţio je niz znakova koji podsjećaju na radnju
koju treba izvršiti.
Primjer:
SUM A,B
oznaĉava da se trebaju zbrojiti (sumirati – SUM) vrijednosti pridruţene

operandu A i B.
Svakoj mnemoniĉkoj naredbi odgovara jedna naredba procesoru u

binarnom obliku, tj. jedna kombinacija niza naponskih stanja. Za svaki
90
PROGRAMSKA PODRŠKA RAĈUNALA
procesor proizvoĊaĉ objavljuje tablicu koja definira za njegove naredbe

odgovarajuće mnemoniĉne naredbe. Programski jezik koji se sastoji iz
mnemoniĉnih naredaba, zove se assembler.
I ovaj oblik pisanja naredaba programa ĉovjeku je neprikladan pa se
definiraju novi programski jezici ĉije su naredbe mnogo bliţe ljudskom
naĉinu razmišljanja i logiĉkom rješavanju problema. Kod tih programskih
jezika svakoj se naredbi pridruţuje niz naredaba u binarnom obliku. Takve
se naredbe zovu više naredbe, a jezici koji ih sadrţe, viši programski
jezici. Viši programski jezici su Fortran, BASIC, Pascal, C i drugi.
korisnik
aplikacijska
programska podrška
sustavska programska
podrška
sklopovska oprema
Slika 39. Hijerarhijski model računala
Mjesto i uloga programske podrške u raĉunalnom sustavu veoma je

sloţena. Hijerarhijski se nalazi izmeĊu korisnika i sklopovske opreme
(slika 39.). Programska se podrška u osnovi moţe podijeliti na sustavsku i
aplikacijsku.
91
4.2. SUSTAVSKA PROGRAMSKA PODRŠKA
To su programi bez kojih se raĉunalo uopće ne bi moglo pokrenuti i

bez kojih ne bi moglo obavljati svoje osnovne zadatke. Zahvaljujući njoj,
se moţemo sluţiti raĉunalom.
Sustavska programska oprema moţe se podijeliti na operacijski
sustav, programe za razvoj programske podrške i pomoćne programe.
4.2.1. Operacijski sustav
Kao što je već spomenuto, sklopovska oprema raĉunala sastoji se od

centralnog procesora, memorije te ulazno/izlaznih jedinica. Svi dijelovi
sklopovske opreme nalaze se pod kontrolom centralnog procesora koji
upravlja njihovim funkcijama. Da bi to bilo moguće, moraju postojati
jedinstveno definirana pravila komunikacije izmeĊu centralnog procesora i
ostalih dijelova raĉunala. Upravo skup svih tih pravila definiran je unutar
operacijskog sustava.
Operacijski sustav podijeljen je u dva dijela. Manji se dio nalazi u

ROM memoriji i naziva se BIOS (BASIC Input Output System). Neki
autori smatraju da BIOS i nije dio operacijskog sustava. Veći dio
operacijskog sustava smješten je na nekoj od jedinica vanjske memorije
(najĉešće na tvrdom disku). Ovaj dio treba posebno kupiti od proizvoĊaĉa
(isporuĉuje se na optiĉkom disku) i instalirati na raĉunalo. Kada se govori
o operacijskom sustavu, misli se uglavnom na ovaj dio. Postoje više
razliĉitih operacijskih sustava za PC raĉunala. Danas se najĉešće koriste
Windows ili Linux operacijski sustavi.
BIOS je osnovni ulazno/izlazni sustav koji izravno upravlja
sklopovskim dijelovima raĉunala. BIOS je skup osnovnih instrukcija i
pokretaĉkih programa za monitor, tipkovnicu, pisaĉ, jedinice vanjske
memorije s koje se podiţe sustav (obiĉno tvrdi disk) itd. Svako raĉunalo
posjeduje vlastiti BIOS ugraĊen u ROM memoriju. Bez obzira na to koji
se operacijski sustav instalira na raĉunalo, BIOS je uvijek isti. Zadatak je
BIOS-a posredovati izmeĊu zahtjeva preostalih dijelova operacijskog
sustava i prije navedenih ureĊaja. Svaki pojedinaĉni zahtjev operacijskog
92
sustava BIOS prevodi u niz instrukcija koje upravljaju radom zahtijevanog

ureĊaja. Osim toga BIOS ima vaţnu ulogu pri ukljuĉivanju raĉunala jer:
 provjerava ispravnost pojedinih dijelova raĉunala. Provjeru
obavlja program koji se najĉešće zove POST (Power On Self
Test)
 uĉitava u RAM memoriju s vanjske memorije za rad nuţne
dijelove operacijskog sustava. Ovo izvršava program koji se
najĉešće zove Bootsrap Loader.
Ĉitav rad raĉunala je pod kontrolom operacijskog sustava.

Najvaţnije zadaće koje izvršava operacijski sustav su:
 upravljanje radom procesora (processor management)
 upravljanje radnom memorijom ( memory management)
 upravljanje memorijom za pohranjivanje i datoteĉnim
sustavom (storage and file management)
 upravljanje radom ulazno/izlaznih jedinica (device
management)
 omogućavanje izvršavanja drugih programa (application
interface)
 komunikacija korisnikom s raĉunalom (user interface).
Sa stajališta korisnika koji s raĉunalom komunicira, operacijski

sustav je skup pravila dovoljnih da se raĉunalom moţe koristiti, a da se ne
mora poznavati unutarnja struktura i logika rada samog procesora.
Donedavno najĉešći naĉin komuniciranja operacijskog sustava s
korisnikom bio je u obliku ispisanih znakova i simbola na monitoru ili
pisaĉu. Takvi operacijski sustavi zovu se operacijski sustavi sa znakovnim
suĉeljem, a tipiĉni njihov predstavnik je MS-DOS operacijski sustav.
Razvojem tehnologije omogućeno je i drukĉije razmjenjivanje poruka
izmeĊu korisnika i raĉunala, osim znakovima i slikovnim simbolima.
Danas su preteţno u uporabi takvi operacijski sustavi. Operacijski sustavi
koji komuniciraju s korisnikom s pomoću znakova i slikovnih simbola
zovu se operacijski sustavi s grafiĉkim korisniĉkim suĉeljem (GUI –
Graphic User Interface). Raĉunalo predaje poruke korisniku u obliku
sliĉica koje se zovu ikone (icon), a koje opisuju i podsjećaju na akciju ili
objekt kojim korisnik ţeli rukovati. Korisnik odabire ikonu i na taj naĉin
pokreće akciju koja joj je pridruţena (npr. pokreće programe, izvršava
naredbe operacijskog sustava). Najpoznatiji predstavnici operacijskih
93
sustava s grafiĉkim suĉeljem su neke od inaĉica Microsoft Windowsa kao,

npr., Windows XP, Windows Vista, Windows 7 ili operacijski sustavi
drugih proizvoĊaĉa kao što su Unix, Linux, Mac Os ili OS/2.
Ukratko se moţe kazati da je operacijski sustav skup programa koji

povezuju sve dijelove raĉunala u jednu funkcionalnu cjelinu, omogućuje
izvršavanje drugih programa na raĉunalu, a preko njegovih naredaba
ostvaruje se i komunikacija korisnika s raĉunalom (slika 40.).
Sklopovska
oprema raĉunala
korisnik
izdaje
naredbe
Operacijski
Korisnik
sustav
Korisnik pokreće
Aplikacijski izvršavanje drugih
programi programa pomoću
operacijskog
sustava
Slika 40. Uloga operacijskog sustava
Ako je procesor srce sklopovske opreme raĉunala, operacijski je

sustav srce programske podrške raĉunala. Postoji velik broj razliĉitih
operacijskih sustava. Mogu se podijeliti na jednokorisniĉke (single user)
koji su veoma jednostavni i omogućuju da se jedan korisnik sluţi
raĉunalom, i višekorisniĉke (multi user) kada se više korisnika
istovremeno moţe sluţiti raĉunalom. Kod razliĉitih operacijskih sustava
korisnik moţe u jednom trenutku izvršavati samo jedan (single tasking) ili
više poslova, odnosno više zadaća (multi tasking).
Prva osobna raĉunala bila su graĊena pod pretpostavkom da će na
njima raditi samo jedan korisnik. Razvojem sklopovske opreme otvorile su
94
se mogućnosti boljeg iskorištavanja raĉunala pa su u tu svrhu razvijeni

višezadaćni i višekorisniĉki operacijski sustavi.
Višezadaćni operacijski sustavi omogućuju korisniku da
istovremeno obavlja više poslova, tj. moţe izvršavati više od jednog
programa (npr. dok jedan program izvodi neko izraĉunavanje, korisnik
piše tekst u drugom programu…). Korisnik veoma jednostavno (preko
tipaka tipkovnice ili uporabom miša) odreĊuje s kojim programom će
trenutaĉno komunicirati, tj. prikaz kojega će programa biti na zaslonu. Svi
programi i podaci koje oni obraĊuju, nalaze se u glavnoj memoriji, što
znaĉi da se operacijski sustav treba brinuti o njihovu rasporedu unutar
raspoloţive memorije Sve programe izvršava jedan procesor tako da
operacijski sustav odreĊuje koji će i koliko dugo (koliko naredaba)
program procesor izvršiti.
Razlikuju se dvije vrste višezadaćnosti. Kooperativna višezadaćnost
(cooperative multitasking) omogućuje da se više programa izvodi jedan za
drugim tako da svaki program odredi procesoru vrijeme koje mu je duţan
posvetiti. To znaĉi da jedan program po svom završetku, predaje kontrolu
drugom programu. Problem se javlja pri nastajanju pogreške u izvoĊenju
tzv. lošeg programa koji ne ţeli prepustiti kontrolu rada drugim
programima. Time se blokira rad svih programa. Da bi se moglo ponovno
sluţiti raĉunalom, potrebno ga je resetirati.
Kod preventivne višezadaćnosti (preemptive multitasking) taj je
nedostatak otklonjen. Svi se programi izvode istovremeno, a loš program
koji uzrokuje probleme, moţe se zatvoriti (close program).
Neki operacijski sustavi, kao npr. Windows, podrţavaju i višenitnost
(multithreading). Višenitnost se moţe shvatiti kao višezadaćnost, ali
unutar jednog programa. Npr. kod Worda koji radi pod Windowsima
moguće je pokrenuti više radnji koje će se izvoditi istovremeno (npr.
pohranjivanje zapisanog teksta na disk, ali i istovremeno ispis istog teksa
na pisaĉ).
Višekorisnički operacijski sustav omogućuje rad više korisnika na
raĉunalu. Razvijen je prije svega za raĉunala koja omogućuju da se na njih
mogu spojiti više terminala (zaslona i tipkovnica). Operacijski sustav
omogućuje da svaki korisnik preko terminala pokreće svoj program. Sve te
programe izvodi jedan procesor te se operacijski sustav, osim što nalaţe
procesoru koji će i koliko dugo (koliko naredaba) program izvoditi, brine o
raspodjeli resursa raĉunala izmeĊu pojedinih korisnika. Najĉešće je
95
višekorisniĉki operacijski sustav i višezadaćni, tako da razliĉiti korisnici

mogu istovremeno izvoditi više programa.
Korisnik će već pri prvom susretu lako uoĉiti razliku izmeĊu
jednokorisniĉkog i višekorisniĉkog operacijskoga sustava. Pri pokretanju
jednokorisniĉkog operacijskoga sustava korisnik ima na raspolaganju sve
resurse raĉunala i moţe odmah pokrenuti neki program. Pri
višekorisniĉkom operacijskome sustavu tijekom pokretanja raĉunala od
korisnika se zahtjeva prijavljivanje za rad (login). To je postupak kojim se
korisnik identificira (unošenjem imena i lozinke), a operacijski sustav mu
na temelju njegove prijave dopušta rad na raĉunalu. Svi korisnici obiĉno
nemaju istu vaţanost pa se pri definiranju korisnika odreĊuje i njihov
prioritet (koje dijelove sklopovske i programske opreme mogu koristiti,
koji su njihovi prioriteti u izvoĊenju operacija u raĉunalu…).
Tipiĉni predstavnik jednokorisniĉkog i jednozadaćnog operacijskog
sustava je MS-DOS, a višekorisniĉkog i višezadaćnog Unix.
4.2.2. Programi za razvoj programske podrške
Danas gotovo nema poslovnog sustava u kojem se ne nalazi

raĉunalo. Najĉešći je razlog uvoĊenja raĉunala u neki poslovni ili drugi
sustav ţelja da se odreĊeni poslovi koji su se prije obavljali ruĉno, riješe
brţe, efikasnije i toĉnije pomoću raĉunala. To znaĉi da je potrebno
napraviti raĉunalni program koji će svojim izvoĊenjem na raĉunalu obaviti
zadane poslove.
Zadatak rješavanja problema pomoću raĉunala sastoji se od više
koraka. Rješenje problema predstavlja algoritam (algoritam – slijed uputa
ĉijim provoĊenjem rješavamo odreĊeni problem). Implementacijom
algoritma na raĉunalu dobije se raĉunalni program, što je zadnji korak. To
se radi uz pomoć programa za razvoj programske podrške. Takvi programi
omogućuju (slika 40.):
 upisivanje i izmjenu programa napisanog u nekom
programskom jeziku
 prevoĊenje u oblik razumljiv raĉunalu
 dobivanje programa u izvršnom obliku (oblik programa
koji se moţe izvoditi na raĉunalu)
 otkrivanje i otklanjanje pogrešaka koje mogu nastupiti
tijekom rješavanja zadanog problema.
96
Slika 41. Postupak razvoja programa
97
Razvoj programskog rješenja danog problema moţe se postići

pomoću jednog programa u kojem su integrirani prije navedeni koraci koji
se izvršavaju pozivom odreĊene funkcije ili tako da se svaki korak izvodi
pomoću posebnog programa kao što je:
 program za upisivanje (Editor)
 program za prevoĊenje (Compiler)
 program za povezivanje (Linker)
 program za otkrivanje pogrešaka (Debugger).
Editor je program koji se upotrebljava za upis programa i njegovo

pohranjivanja na jedinice vanjske memorije kao što su tvrdi diskovi,
mekani diskovi ili trake. Kad se podaci ili program jednom pohrane na
neku od jedinica vanjske memorije, editor omogućuje njihovu izmjenu.
Rad s editorom odvija se uz pomoć njegovih naredaba. Naredbe editora su
npr. COPY – kopira obiljeţeni tekst u bafer (privremena memorija), CUT
– uklanja obiljeţeni tekst i sprema u bafer pa se nakon toga uklonjeni
tekst naredbom PASTE moţe umetnuti na drugo mjesto, PASTE –
postavlja kopirani dio teksta iz bafera na odreĊeno mjesto, FIND –
pronalazi odreĊenu rijeĉ ili dio teksta, REPLACE – zamjenjuje odreĊenu
rijeĉ drugom. Uz to, tipkama sa strelicama na tipkovnici ili mišem moţe se
pozicionirati toĉno mjesto gdje se ţeli izvršiti odreĊena operacija. Program
napisan u nekom programskom jeziku uz pomoć editora te pohranjen na
jedinicama vanjske memorije raĉunala naziva se izvorni program (source
code). To je tekstualni oblik programa razumljiv ĉovjeku (naravno ako zna
programski jezik u kojem je program napisan).
Program prevodilac prevodi izvorni program pisan u nekom

programskom jeziku iz izvornog koda u oblik razumljiv raĉunalu
(procesoru), tj. u strojni kod (object code). Prevodiocu su ulazni podaci
nizovi naredaba odgovarajućega programskog jezika. Ti se podaci
analiziraju znak po znak, ĉime se provjerava jesu li naredbe napisane po
pravilima, a zatim se za svaku naredbu generira odgovarajući niz
elementarnih naredaba na osnovi kojih se dobije strojni oblik programa.
Svako raĉunalo ima više prevodilaca, tj. budući da se programski jezici
razlikuju po svojoj sintaksi, semantici i namjeni, za svaki programski jezik
raĉunalo mora imati poseban prevodilac.
98
Program za povezivanje povezuje program u strojnom kodu s

modulima (programima operacijskog sustava) koji omogućuju izvoĊenje
funkcija vezanih za komunikaciju s tipkovnicom, zaslonom i dr. Ako je
program pisan tako da se sastoji od više modula, onda program za
povezivanje povezuje objektne module zajedno, ĉime se dobije jedan
program. Programom za povezivanje stvara se program koji se moţe
izvoditi na raĉunalu (izvršni kôd, engl. executable code).
Napisan i preveden program moţe u sebi sadrţavati veću ili manju

koliĉinu logiĉkih pogrešaka. Takve pogreške pronalaze se uz pomoć
programa za pronalaţenje pogrešaka. Korisniĉki se program starta, a
program za pronalaţenje pogrešaka omogućuje da se korisniĉki program
podijeli na dijelove koji se tako ispituju. Omogućuje i pregledavanje
meĊurezultata, kao i manje promjene programskog koda (izvršnog koda)
bez editora.
Danas su ovi programi objedinjeni u integriranim programima za

razvoj programske podrške, npr. pod DOS operacijskim sustavom Quick
BASIC ili Visual BASIC pod Windows operacijskim sustavom. Dok se
kod Quick BASIC-a program razvija tradicionalnim, prije opisanim
naĉinom (od pisanja, prevoĊenja, povezivanja i ispitivanja programskog
koda) kod Visual BASIC-a koristi se interaktivni pristup razvoja
programa. Visual BASIC prevodi program već pri pisanju, oznaĉujući sve
sintaksne ili pravopisne pogreške. Osim otkrivanja pogrešaka, Visual
BASIC djelomiĉno prevodi programski kod za vrijeme pisanja. Ako se
nakon pisanja ţeli pokrenuti i ispitati napisani program, potrebno je veoma
malo vremena do kraja prevoĊenja. Zbog svoje interaktivne prirode,
Visual BASIC omogućuje pokretanje programa još dok je u fazi pisanja,
ĉime se mogu ispitivati razliĉiti efekti još pri pisanju, a da se ne ĉeka na
prevoĊenje programa nakon što je napisan.
Kao što je već kazano, programi se pišu u nekom programskom

jeziku. Kako je BASIC najjednostavniji i općenito najpopularniji
programski jezik, svi primjeri programa bit će dani upravo u njemu. U
uporabi su razliĉite inaĉice BASIC-a, koje su proizveli razliĉiti autori kao
što su npr. Microsoft BASIC, Turbo BASIC, GWBASIC, True BASIC,
Liberty BASIC (Just BASIC) ili Visual BASIC. Danas su u široj uporabi
ostale inaĉice BASICA: True BASIC, Quick BASIC, Liberty BASIC (Just
99
BASIC) i Visual BASIC. True BASIC je izvorni BASIC koji je zadrţao

jednostavnost i normiranost. Kao odgovor na pojavu konkurentnih jezika
kao što je Turbo Pascal, Microsoft je razvio Quick BASIC u koji je uveo
programske strukture i time omogućio strukturirano programiranje. Quick
BASIC mnogo je većih mogućnosti, ali bitno sloţeniji od izvornog
BASIC-a.
Pojavom Windows operacijskog sustava, Microsoft razvija Visual
BASIC, ĉime se znatno pojednostavnjuje pisanje programa za Windows
grafiĉko suĉelje. Liberty BASIC je proizvod drugog autora, koji takoĊer
omogućuje pisanje programa u Windows okruţenju. Just Basic je
besplatna inaĉica Liberty Basica u kojoj su neke funkcije onemogućene.
Liberty BASIC, kao i Visual BASIC, nudi mnogo gotovih programskih
objekata kao što su prozori razliĉitih vrsta, rubni klizaĉi, razliĉite tipke,
objekti za rukovanje bazama podataka i sliĉno. Programeru je time znatno
olakšan posao jer u svoj program moţe unositi gotova rješenja. Ipak dio
programa koji treba obaviti traţenu funkciju treba napisati tradicionalnim
naĉinom, tj. pisanjem programskih naredaba koje se koriste u uobiĉajenom
BASIC-u.
4.2.3. Pomoćni programi
Pomoćni programi (utility program) nadopunjuju funkcije

operacijskog sustava obavljajući poslove koje nije moguće obaviti s
pomoću njegovih naredaba i/ili omogućuju korisniku lakše i efikasnije
korištenje postojećih naredaba operacijskog sustava. Ti programi
omogućuju npr. kopiranje podataka s jednog mjesta u vanjskoj memoriji
raĉunala na drugo, brisanje podataka, pripremu medija vanjske memorije
na koju se smještaju podaci, dijagnostiku ispravnosti sklopovske opreme,
saţimanje podataka, testiranje performansi, traţenje i otklanjanje virusa i
sliĉno. Općenito reĉeno, to su programi koji omogućuju odrţavanje
podatkovne strukture raĉunala, tj. svih podataka koji su pohranjeni u
raĉunalu, kao i same sklopovske opreme.
100
4.3. APLIKACIJSKI (PRIMJENSKI) PROGRAMI
Aplikacijski programi napisani su za odreĊenu primjenu, tj. da riješe

odreĊen problem korisnika. Njima se sluţe krajnji korisnici raĉunalnih
sustava. Mogu se podijeliti na namjenske i korisniĉke programe.
4.3.1. Namjenski programi
Namjenski programi najĉešće su proizvod profesionalnih tvrtki za

izradu programske podrške. Pisani su za širok krug korisnika i ne
zadovoljavaju specifiĉne potrebe pojedinog korisnika. Najrašireniji
namjenski programi danas su razliĉite vrste raĉunalnih igara, programi za
obradu teksta, programi za upravljanje i organizaciju podataka, programi
za proraĉunske tablice, programi za crtanje, programi za obradu slika,
programi za reprodukciju zvuĉnih zapisa i videozapisa i sliĉni programi.
Program za obradu teksta obuhvaća unos, oblikovanje i

pohranjivanje teksta na jedinice vanjske memorije. Uporabom razliĉitih
vrsta pisama, stilova, formatiranjem teksta, umetanjem tablica, slika,
formula ili drugih objekata uneseni se tekst moţe uljepšati. Sastavni dio
programa za obradu teksta je i provjera pravopisa, ĉime se omogućuje
otklanjanje pravopisnih i gramatiĉkih pogreška koje nastaju pri unosu
teksta. Odabirom veliĉine papira, prilagodbom margina stranice,
uvoĊenjem numeracije stranica i sliĉno tekst je moguće pripremiti i za
ispis na pisaĉu. Najpoznatiji je MS Word.
Program za proračunske tablice (spreadsheets) omogućuje unos

podataka u redove i stupce tablica te prikaz razliĉitih izvještaja
dobivenih obradom podataka u tablicama, uporabom razliĉitih izraĉuna
nad elementima tablica. Podaci sadrţani u tablicama mogu se prikazivati
i u grafiĉkom obliku (grafikon u obliku stupaca, dijagram, pita i sliĉno).
Najpoznatiji program za proraĉunske tablice je MS Excel.
101
4.3.2. Korisnički programi
Korisniĉki programi razvijeni su za konkretnu primjenu kod

poznatog korisnika koji i sudjeluje u njihovu izraĊivanju. Time se postiţe
da su izraĊeni u skladu i sa zahtjevima korisnika, ĉime zadovoljavaju sve
njegove prohtjeve (osim zahtjevanih obrada, i odreĊivanje npr. koje
informacije će se i gdje prikazati u razliĉitim sluĉajevima na ekranu, izgled
izvještaja na pisaĉu i sliĉno). U korisniĉke programe mogu se ubrojiti razni
programi za praćenje i upravljanje strojarnicom broda, obraĉun osobnih
dohodaka, voĊenje evidencije studija, katalogizacija knjiţniĉnoga fonda,
voĊenje knjigovodstva i sliĉno.
102
Poglavlje
5. PRIMJENA RAČUNALA
NA BRODU
S gledišta primjene, raĉunala na brodu mogu se podijeliti na:
 procesna raĉunala
 opća raĉunala.
Povezivanjem procesnih i općih raĉunala u raĉunalnu mreţu i

stvaranjem integriranog informacijskoga sustava omogućeno je
neposrednije upravljanje brodom, kao i raspolaganje informacijama o
administrativnom i procesnom radu, a time i efikasnije poslovanje.
Primjenom integriranog informacijskoga sustava povećava se
pouzdanost i raspoloţivost broda u eksploataciji, odnosno smanjuju se
ukupni troškovi, a time se ostvaruje veći dobitak.
103
5.1. PROCESNA RAČUNALA
Procesna raĉunala nadziru ili upravljaju brodskim sustavima,

utjeĉući na procese koji se u njima odvijaju (npr. nadzor stroja). Njihova
sklopovska oprema prilagoĊena je za komunikaciju s procesima kojima
upravljaju ili ih nadziru.
Procesnim raĉunalima se na brodu najĉešće upravlja sljedećim

sustavima:
 sustavom navigacije
 sustavom rukovanja teretom
 sustavom strojarnice
 komunikacijskim sustavom.
Navigacijski sustav omogućuje upravljanje brodom u plovidbi.

Satelitski navigator u bilo koje doba dana ili noći daje poziciju broda,
njegovu brzinu i informacije o preostalom dijelu puta. Ostali ureĊaji
navigacijskog sustava (npr. dubinomjer, radar, GPS, ţirokompas,
autopilot...) daju potrebne informacije o plovidbi, kursu broda,
pouzdanosti broda i izbjegavanju sudara u plovidbi.
Sustav rukovanja i upravljanja teretom ovisi o tipu i vrsti

tereta. Njegove funkcije su upis i ispis podataka o teretu, vrsti tereta,
teţini tereta, luci ukrcaja i iskrcaja te poziciji tereta na brodu. Na osnovi
podataka o teretu dobiva se plan ukrcaja, odnosno iskrcaja te plan
slaganja tereta na brodu. Na temelju tih podataka izraĉunava se stabilitet
broda, moment naginjanja i naprezanja broda, gaz, trim i sliĉno.
Sustav strojarnice omogućuje upravljanje strojnim kompleksom

brodske strojarnice, koji saĉinjavaju glavni pogonski stroj, pomoćni
strojevi, proizvodnja elektriĉne energije i sliĉno. Omogućuje se
upravljanje pojedinim strojnim sustavima, praćenje njihova stanja i
performansi te dijagnostika kvarova.
Komunikacijski sustav rabi se za komuniciranje s kopnom,

drugim brodovima te za interne komunikacije unutar broda. Za potrebe
integriranog informacijskoga sustava najvaţnije su satelitske
104
komunikacije koje omogućuju pristup raĉunala s broda Internetu i sve

usluge koje on nudi (razmjena podataka, slanje elektroniĉke pošte,
razliĉita pretraţivanja baza podataka…).
Osim prije navedenih sustava, procesna raĉunala sve se više

koriste na brodovima i za upravljanje kriznim situacijama (npr. pri
pojavi poţara, oštećenju trupa, poremećenoj stabilnosti itd.), pri sidrenju
i privezivanju, pri nadzoru integriteta trupa, za potrebe crne kutije, pri
dijagnostici ispravnosti brodskih sustava i sliĉno.
Danas na trţištu postoji više proizvoĊaĉa integriranih paketa (u
njima su ukljuĉeni neki od prije spomenutih sustava) za upravljanje
brodskim sustavima. Najpoznatiji su Norcontrol, Valmet i Simens.
5.2. OPĆA RAČUNALA
Opća raĉunala omogućuju obavljanje administrativnih i raznih

operativnih poslova broda. Svrha je izvoĊenja tih poslova na raĉunalu da
se dobije fleksibilnije i jednostavnije upravljanje brodom, pogotovo
efikasnije upravljanje troškovima poslovanja broda.
Poslovi koji se obavljaju na općem raĉunalu mogu se podijeliti na:

 komercijalne poslove
 tehniĉko operativne poslove.
U komercijalne poslove ubraja se obraĉun premija brodske posade,

rad u luci (dolazak, odlazak, broj iskrcanog tereta...), brodski dnevnik,
podaci o osoblju, podaci o stanju brodske apoteke, zalihe hrane,
informacije o lukama, agentima i sliĉno.
U tehniĉko operativne poslove svrstavaju se poslovi kao što su
odrţavanje broda, upravljanje priĉuvnim dijelovima, upravljanje
potrošnim materijalom i sliĉno.
105
Slika 42. Integrirani informacijski sustav
Primjena raĉunalstva i informatike te novih tehnologija na

podruĉju komunikacija temeljni je ĉimbenik za realizaciju integriranoga
brodskog informacijskog sustava (slika 42.).
Ostvarivanjem integriranog informacijskoga sustava omogućen je
pristup do relevantnih podataka svim umreţenim raĉunalima.
106
Poglavlje
6. RAD S OSOBNIM
RAČUNALOM
PC osobna raĉunala spadaju u kategoriju mikroraĉunala. Sljedeći se
tekst odnosi na rad s takvim raĉunalima.
6.1. POKRETANJE RAČUNALA
Pokretanje raĉunala zapoĉinje u trenutku kada se raĉunalo ukljuĉi.

Tada procesor zapoĉinje s ĉitanjem BIOS naredaba zapisanih u ROM-u,
namijenjenih testiranju i inicijalizaciji sustava te provjeri ispravnosti
pojedinih dijelova sklopovske opreme raĉunala. Obiĉno se taj dio naziva
POST (Power On Self Test).
U sluĉaju da je pronaĊena neispravnost na pojedinom dijelu
sklopovske opreme raĉunala, ispisuje se poruka o pogrešci i zaustavlja se
startanje raĉunala. Raĉunalo je neupotrebljivo za daljnji rad dok se
neispravni dio sklopovske opreme ne zamijeni ispravnim. Nakon što je
izveden POST program, poĉinje uĉitavanje operacijskog sustava s diska
107
u glavnu memoriju raĉunala (redoslijed pretraţivanja diskova, kao npr.

tvrdi magnetski disk, optiĉki disk, mekani magnetski disk, moguće je
definirati). Program BIOS-a koji ovo izvršava se zove Bootstrap Loader.
U sluĉaju da se operacijski sustav ne pronaĊe, ispisuje se poruka o
pogrešci i daljnje pokretanje raĉunala se zaustavlja. Tada treba raĉunalo
resetirati, tj. ponovno ga pokrenuti s optiĉkim diskom (ili mekanim
magnetskim diskom) na kojem se nalazi operacijski sustav. Kada se
raĉunalo pokrene i postane spremno za rad, operacijski sustav treba
instalirati na tvrdi disk, kako se pri sljedećem pokretanju ne bi ponovno
pojavili problemi.
Nakon uĉitavanja operacijskog sustava u glavnu memoriju raĉunala,
komunikaciju s korisnikom preuzima program operacijskog sustava koji se
zove korisniĉko suĉelje (user interface).
Korisniĉko suĉelje zaduţeno je za prihvat naredaba od korisnika i
predaju podatak korisniku. Na zaslonu monitora kod operacijskog sustava
sa znakovnim suĉeljem ispiše se odreĊeni znak ili kombinacija znakova,
odnosno radna površina (slika 43.) ako je rijeĉ o operacijskom sustavu s
grafiĉkim suĉeljem. Sada je raĉunalo spremno primati naredbe korisnika,
tj. spremno je komunicirati s njime. Komunikacija korisnika s raĉunalom
moguća je preko terminala koji je s tim raĉunalom povezan. Naredbe koje
korisnik zadaje raĉunalu, naredbe su operacijskom sustavu da izvrši neku
akciju. To moţe biti poziv za pokretanje nekog programa koji obavlja
posao, npr. editora zbog upisa nekih novih podataka ili programa u
izvornom obliku ili moţda pokretanje kojega pomoćnog sustavskog
programa ili najĉešće pokretanje aplikacijskog programa. Nakon
pokretanja programa, daljnju komunikaciju s korisnikom preuzima
program. Komunikacijski dijalog programa s korisnikom ovisi o
umješnosti programera koji je program osmislio – programirao. Nakon
završetka programa, kontrolu nad komunikacijom s korisnikom ponovno
preuzima operacijski sustav.
108
RAD S OSOBNIM RAĈUNALOM
Slika 43. Radna površina Windows operacijskog sustava
Kako postupiti kada se računalo zaglavi?
Kada se neki program izvodi na raĉunalu, a korisnik ne moţe

izdavati nikakve naredbe mišem ili tipkovnicom (nema nikakve
reakcije), pristupa se tzv. resetiranju raĉunala, tj. ponovnom startanju
raĉunala na sljedeći naĉin:
 Najprije treba pokušati izvršiti tzv. programski reset, tj.
istovremeno pritisnuti tipke tipkovnice: Ctrl – Alt – Del.
Ako je instaliran na raĉunalu neki od operacijskih sustava
iz porodice Windows, npr. Windows XP ili Windows
Vista, na zaslonu će se pojaviti prozor Windows Task
manager (Windows XP) ili izbornik u kojem treba
odabrati Start Task Manager. U prozoru Windows Task
manager (slika 44.) zatim treba izabrati karticu
Applications, u njoj izabrati program koji se zaglavio i
nakon toga na dnu prozora izabrati tipku End Task.
109
Slika 44. Pozor WindowsTask Manager
Ako je rad na raĉunalu i dalje nemoguć, treba ga pokušati iskljuĉiti

(Shut Down).
 Ako raĉunalo nakon obavljanja prije navedenih radnji ne

pokaţe nikakve znakove vraćanja u normalno stanje, treba
pritisnuti na tipku s nazivom Reset koja se nalazi na prednjoj
strani kućišta raĉunala. Ako raĉunalo nema Reset tipku,
iskljuĉit će se pritiskom i drţanjem Power On tipke koja sluţi
za njegovo ukljuĉivanje.
110
6.2. ORGANIZACIJA PODATAKA NA DISKU
Da bi mogao opsluţivati sve jedinice raĉunala, operacijski sustav

svakoj od njih dodjeljuje ime (logiĉku adresu). U tablici 2. dan je prikaz
logiĉkih adresa koje se koriste za diskove.
Tablica 2. Logičke adrese

Jedinica Logička adresa (ime)
JEDINICE VANJSKE slova engleskog alfabeta: A – Z
MEMORIJE: tvrdi disk, mekani (uobičajena imena:
disk, optički disk, USB flash mekani disk – A:, B:
memorija… tvrdi disk, optički disk… –
C:, D:, E: itd.)
Disk je jedinica vanjske memorije koja se koristi za pohranjivanje

podataka. Kao što je već reĉeno, podaci se pohranjuju u datoteke. Broj
datoteka koji se prosjeĉno nalazi na disku kreće se u tisućama. Da bi se
lakše manipuliralo s podacima, nastoji se organizirati podatke na disku.
Analogija bi se mogla uzeti iz uredskog poslovanja i manipulacije sa
stotinama ili tisućama raznih dopisa ili dokumenata. Sve te dokumente
treba spremiti u ormar i na odreĊeni naĉin sloţiti da bi se ĉim brţe mogli
pronaći. Zato se u uredskom se poslovanju dokumenti slaţu po mapama
koje se zatim spremaju u ormare. Dokumenti spremljeni u mape imaju
jednu ili više zajedniĉkih karakteristika (npr. pripadaju odreĊenoj
korespondenciji, dokumenti o zaposleniku…).
Na isti naĉin pohranjuju se i podaci na diskovima. Uzme li se
analogija iz uredskog poslovanja, disk je ormar. Disk se zatim dijeli na
pojedina podruĉja. Naziv tih podruĉja ovisi o operacijskom sustava pa se
kod Windows operacijskog sustava zovu mape (folder). Kod starijeg MS-
DOS operacijskog sustava podruĉja nazivala su se direktoriji ili popisi
(directory). Pojedine mape mogu se naredbama operacijskog sustava
kreirati ili brisati tako da korisnik moţe i unutar mapa kreirati druge mape
(podmape). U mape se pohranjuju datoteke (po analogiji s uredskim
poslovanjem, datoteka je dopis ili dokument). Datoteke su na odreĊeni
naĉin organizirani podaci (vidi poglavlje 3.3).
111
Svaka mapa, osim datoteka, moţe sadrţavati i proizvoljan broj

drugih mapa. Korisniku je omogućeno da sam odredi kako će srodne
datoteke grupirati u veće logiĉke cjeline – podmape. Tako organizirana
struktura mapa na disku naziva se hijerarhijska struktura mapa, tzv.
struktura "stabla" (slika 45.). Da bi se datoteke i podmape meĊusobno
razlikovale, dodjeljuju im se nazivi.
C:\
.
My Windows ... ..
Documents
Help ... Command config.sys autoexec.bat
Slika 45. Primjer hijerarhijske strukture mapa na tvrdom disku C:
Ovisno o operacijskom sustavu, postoje ograniĉenja u duţini

naziva datoteke (podmapa). Budući da su operacijski sustavi iz porodice
Microsoft Windows na neki naĉin zamijenili MS-DOS na osobnim
raĉunalima, većina imena datoteka vuĉe korijene iz ograniĉenja koja su
bila u MS-DOS operacijskom sustavu. Zato će ovdje, osim za Windows,
biti objašnjeno i davanje imena datoteka, odnosno mapa u MS-DOS
operacijskom sustavu.
112
MS-DOS operacijski sustav
Kod MS-DOS operacijskog sustava za mapu se upotrebljava

naziv direktorij (directory). Naziv datoteke kao i naziv
poddirektorija moţe se sastojati od dva dijela: imena i tipa.
Ime je duţine od jednog do osam znakova i obvezatno je. Tip

moţe biti duljine do tri znaka i nije obvezatan dio naziva. U nazivu
datoteka i direktorija za uporabu su dopušteni sljedeći znakovi:
 sva slova naše abecede (A – Ţ) i slova engleskog alfabeta
(A – Z)
 znamenke dekadskoga brojevnog sustava (0 – 9)
 specijalni znakovi: _ - ! # $ % & ( ) {  @ „ ‟ ^ ~
Nazivi: NUL, CON, COM1, AUX, COM2, COM3, COM4,

LPT1 i LPT2 nisu dopušteni za datoteke i direktorije jer ih
operacijski sustav koristi za oznaĉavanje jedinica prikljuĉenih na
raĉunalo.
MS DOS ne radi razliku izmeĊu malih i velikih slova pa se
nazivi datoteka i direktorija, kao i naredbe operacijskog sustava
mogu pisati malim ili velikim slovima ili njihovom kombinacijom.
ime
naziv datoteke = 
ime.tip
Tip datoteke najĉešće oznaĉava vrstu podataka koji se u

datoteci nalaze i pruţa nam dodatnu informaciju o karakteru
datoteke. Postoji velik broj standardnih tipova datoteka.
Npr. kada se radi o datotekama u kojima se nalaze programi

u izvornom obliku, upotrebljavaju se sljedeći tipovi:
FOR – fortran program

PAS – pascal program
BAS – basic program
BAT – procedura operacijskog sustava.
113
Program u strojnom jeziku ima tip OBJ, a izvršni oblik

programa COM ili EXE.
Windows operacijski sustavi
U Windows operacijskim sustavima naziv datoteka moţe se

sastojati od najviše 255 znakova, pri ĉemu se moţe koristiti više od
jedne toĉke (.). U nazivu se ne smiju koristiti sljedeći znakovi:
\/:*?“<>|
Radi kompatibilnosti s prijašnjim verzijama programa, koje

su radile pod MS-DOS operacijskim sustavom, programi koji sad
rade pod Windows operacijskim sustavima imaju takoĊer isti tip
datoteke, npr. doc kod Word programa za DOS i Windows
operacijskih sustava.
Općenito, na istom disku ne mogu se nalaziti dvije ili više mapa,

odnosno datoteka istog naziva. Pod tim se razumijeva puni naziv
datoteke koji ukljuĉuje oznaku diska, putanju i naziv datoteke/mape.
Putanja je popis naziva svih mapa hijerarhijske grane na kojoj se nalazi
traţena datoteka, a kroz koje se mora proći da bi se došlo do traţene
mape ili datoteke.
Primjer:
 puni naziv datoteke autoexec.bat koja se nalazi u

osnovnoj mapi na C disku:
C:\autoexec.bat
 puni naziv datoteke suma.bas koja se nalazi u mapi QB
koja je podmapa osnovne mape C diska:
C:\QB\suma.bas
 puni naziv datoteke f-prot.exe koja se nalazi u mapi
VIRUSI podmapi mape UTY koja se nalazi u osnovnoj
mapi D diska:
D:\UTY\VIRUSI\f-prot.exe
114
Poglavlje
7. POVEZIVANJE
RAČUNALA
Današnji informacijski sustavi zasnivaju se na uporabi raĉunalima.

Na raĉunalima se nalaze baze podataka relevantnih za odreĊeno
podruĉje. Ako raĉunalo nije povezano s drugim raĉunalima, dostup do
tih podataka moguć je jedino preko tog raĉunala. U raznim podruĉjima
ljudske djelatnosti, kao što je npr. poslovna, vojna ili znanstvena,
dostupnost do informacije u pravo vrijeme moţe koji put biti od
presudnog znaĉenja. Razvojem komunikacijskih infrastruktura osiguralo
se razmjerno lako povezivanje raĉunala te na taj naĉin dobivanje i
korištenje podataka koji se nalaze na bilo kojem meĊusobno povezanom
raĉunalu. Raĉunalom iz svoga doma danas se moţe pristupiti podacima
koji se nalaze na raĉunalima bilo gdje u svijetu.
Moţe se kazati da su najvaţniji razlozi zbog kojih se raĉunala

meĊusobno povezuju:
 potreba za razmjenom podataka (komunikacija meĊu
udaljenim korisnicima, pristup do baza podataka, razmjena
elektroniĉke pošte itd.)
 jednostavan, brz pristup podacima (podaci su na
raspolaganju svim umreţenim raĉunalima, tj. korisnicima
bez obzira na fiziĉku lokaciju raĉunala)
115
 mogućnost uporabe umreţenih resursa (korištenje resursa

koji su dio sklopovske opreme nekog od umreţenih
raĉunala, kao npr. memoriju za pohranjivanje velikih
koliĉina podataka, pisaća, crtala, modema itd.)
 mogućnost raspodjele obrade podataka (kod opseţnih
poslovnih procesa mogućnost distribucije obrade podataka
po pojedinim umreţenim raĉunalima).
Da bi se omogućilo povezivanje raĉunala u mreţu, osim raĉunala

potrebno je imati dodatnu sklopovsku opremu i odgovarajuću
programsku podršku. Raĉunala se meĊusobno povezuju prijenosnim
medijem. Najĉešće je to bakrena ţica (parica) ili kod većih udaljenosti
optiĉki kabel. Kod bakrene ţice podaci se prenose elektriĉnom strujom,
dok je kod optiĉkog kabela prijenos svjetlošću.
Osim prijenosa fiziĉkim medijem, prijenos podataka moţe biti i
beţiĉni. Tada govorimo o WLAN-u (Wireless LAN). Kod beţiĉnog
prijenosa podaci se prenose radiovalovima. Potreba za ovom vrstom
prijenosa podataka pojavila se porastom broja prijenosnih raĉunala i
povezivanjem u mreţu bez nepotrebnog nošenja ţica.
Od sklopovske opreme najvaţnija je mreţna kartica (NIC –
Network Interface Card). Koristi se za spajanje raĉunala na prijenosni
medij. Pretvara podatke iz raĉunala u oblik prihvatljiv za prijenos i
obratno. Kartica se u raĉunalu utakne u odgovarajući utor i time spoji na
sabirnicu raĉunala. Na prikljuĉak koji se nalazi na kartici spoji se
prijenosni medij. Nakon što je raĉunalo povezano na prijenosni medij,
potreban je još i programski dio koji omogućuje meĊusobnu
komunikaciju. Kod današnjih operacijskih sustava, kao što je Windows,
programski dio nuţan za umreţavanje, ugraĊen je u sam operacijski
sustav.
7.1. ISO/OSI NORME ZA PRIJENOS PODATAKA
MeĊunarodna organizacija za standarde (ISO – International

Standard Organization), sa sjedištem u Ţenevi, bavi se razvojem i
donošenjem meĊunarodnih standarda u znanstvenim i tehniĉkim
disciplinama. Razvila je model meĊunarodnih normi za razmjenu
podataka pod nazivom OSI (Open System Interconnection). Osnovna je
116
POVEZIVANJE RAĈUNALA
zadaća ovog modela omogućavanje spajanja raĉunala i raĉunalnih

ureĊaja razliĉitih proizvoĊaĉa, ĉime je omogućena izgradnja raĉunalnih
mreţa neovisno o proizvoĊaĉima raĉunalne opreme, odnosno neovisno o
korištenoj mreţnoj infrastrukturi. ISO model skupni je naziv za norme,
odnosno preporuke ili pravila za graĊu protokola za izmjenu podataka.
Sastoji se od sedam skupina normi. Svaka skupina naziva se slojem.
Razlog velikog broja slojeva jest ţelja za rašĉlanjivanjem problema
sloţenoga komunikacijskog protokola. Pojedini sloj oĉekuje podatke
prireĊene na naĉin propisan slojem ispod njega, a rezultat normi tog sloja
je oblik podatka koji oĉekuje sloj iznad njega. Ovakvo rašĉlanjivanje
normi u slojeve znatno olakšava izradu cjelokupnog sustava za razmjenu
podataka jer se pojedini dijelovi mogu razvijati neovisno o ostalim
slojevima. Vaţno je samo da rezultat obrade jednog sloja bude sukladan
ISO/OSI standardu. Prvi sloj, fiziĉke veze (physical layer), ima zadatak
prijenosa bitova posredstvom prijenosnog kanala i definira npr. razinu
elektriĉnih signala, njihovo trajanje, mehaniĉka svojstva prikljuĉka i
sliĉno. Zadnji sloj primjene (application layer) s gledišta korisnika je
najvaţniji jer je to ulaz u komunikacijski kanal. Zadaća je ovog sloja
rukovanje razmjenom podataka i prilagodba korisniĉkog suĉelja i
korisniĉkih programa sljedećem niţem sloju.
Skup meĊusobno povezanih raĉunala mreţnom infrastrukturom

(sklopovskom opremom kao što su ureĊaji za prijenos podataka i
prijenosni mediji, te programskom podrškom), ĉime se omogućuje
razmjenu podataka meĊu korisnicima kao i uporabu raspoloţivih resursa,
naziva se raĉunalna mreţa. Sudionike komunikacije u nekoj mreţi
naziva se ĉvorovima (engl. node). Ĉvor mreţe je mjesto u mreţi
sposobno predavati podatke ostalim ĉvorovima ili primati podatke od
njih (npr. pisaĉ). Veza pojedinog ĉvora s ostalim umreţenim ĉvorovima
moţe biti trajna poput npr. kabela ili privremena putem telefona ili
drugih komunikacijskih veza.
U naĉelu se razlikuju dvije vrste raĉunalnih mreţa:
 lokalna mreţa (LAN – Local Area Network)
 globalna mreţa (WAN – Wide Area Network).
117
7.2. LOKALNA MREŢA
Lokalna mreţa je mreţa raĉunala koji se nalaze na jednom

lokalitetu (npr. jedna prostorija ili jedna zgrada). Lokalna mreţa je
jednostavno rješenje koje omogućuje komunikaciju raĉunala. Najĉešće je
jedan vlasnik svih umreţenih raĉunala kao i potrebne infrastrukture za
realizaciju mreţe.
7.2.1. Topologija lokalne mreže
Pod topologijom mreţe oznaĉava se struktura mreţe u smislu

fizikalnog rasporeda pojedinih ĉvorova i naĉina njihova spajanja. Izbor
najpovoljnije topologije ovisi o razliĉitim kriterijima kao što su broj,
vrsta i raspored ĉvorova, brzina predaje i prijama podataka, namjena
mreţe, cijena sklopova, propusnost itd. Najĉešće susretane topologije
LAN mreţe su:
Točka – točka (point to point)
Ĉvorovi se povezuje s drugim ĉvorovima tako da na svakoj strani

veze bude jedna jedinica.
Zvijezda (star network topology)
Svi ĉvorovi spojena su samo s jednim, središnjim ĉvorom koji

upravlja i koordinira prometom podataka po mreţi. Najĉešće se koristi
kada su nesredišnji ĉvorovi ograniĉene sposobnosti komuniciranja pa
svom komunikacijom mora upravljati središnji ĉvor. U sluĉaju kvara
središnjeg ĉvora dolazi do ispadanja mreţe. Ĉinjenica da se svaki ĉvor sa
svojim prijenosnim medijem spaja središnjim ĉvorom, utjeĉe na
povećavanje troškova umreţavanja. Zbog toga se ova topologija rijetko
koristi.
118
Sabirnica (bus network topology)
Svi ĉvorovi spojeni su na jedan prijenosni medij. Podaci putuju u

oba smjera po sabirnici. Predajni ĉvor šalje poruku koja putuje
sabirnicom i na raspolaganju je svim drugim ĉvorovima. Ĉvor kojem je
poruka upućena, prepoznaje ju i prihvaća. Prikljuĉak na sabirnicu je
pasivan pa je i domet slanja poruka ograniĉen snagom kojom je poslana.
Najveći je problem prekid sabirnice jer to uzrokuje pad cijele mreţe.
Prsten (ring network topology)
Ĉvorovi su povezani u logiĉki prsten, tj. u krug. Podaci putuju

samo jednim smjerom po prstenu. Ĉvorovi primaju poruku, utvrĊuju je li
poslana njima te je prihvaćaju ili upućuju dalje po prstenu. Pri
prosljeĊivanju poruke ĉvor moţe ujedno i ojaĉati elektriĉni signal kojim
se poruka prenosi. Zato se kod ove topologije poruke mogu slati na veće
daljine. Neispravan rad bilo kojega sklopa za prosljeĊivanje poruke,
meĊutim, zaustavlja rad cijele mreţe. Njegovim iskljuĉivanjem
omogućuje se ponovni rad mreţe.
Slobodna – rešetkasta
Ova je topologija kombinacija dviju ili više prije navedenih

topologija. Nema pravila prema kojem su meĊusobno spojeni ĉvorovi.
Spajanje nekoliko lokalnih mreţa u jednu najĉešće rezultira ovakvom
topologijom. Koristi se kod velikih LAN mreţa, dok je kod globalnih
mreţa ova topologija jedina i moguća.
7.3. GLOBALNA MREŢA
Spajanjem više lokalnih mreţa zajedno, nastaju globalne

(rasprostranjene) mreţe. Globalne mreţe su puno sloţenije od lokalnih
jer imaju razliĉite vlasnike ne samo raĉunala koja se spajaju, nego i
sklopovske i programske opreme potrebne za njihovu realizaciju.
Sklopovska i programska oprema treba omogućiti da se spoje lokalne
mreţe koje mogu biti realizirane s razliĉitim fiziĉkim prijenosnim
119
medijem, razliĉitim mreţnim ureĊajima i kod kojih postoje razliĉita

pravila za prijenos podataka. Najveća globalna mreţa je Internet.
7.4. PROTOKOLI ZA PRIJENOS PODATAKA
Da bi raĉunala meĊusobno mogla komunicirati preko istog

prijenosnoga kanala moraju postojati pravila koja odreĊuju naĉin njihova
komuniciranja (npr. tko moţe slati u kojem trenutku, kako riješiti sluĉaj
ako dva raĉunala hoće slati istovremeno…). Takav skup pravila naziva
se protokol.
Mreţne kartice mogu se podijeliti prema fiziĉkoj mreţnoj
specifikaciji, odnosno prema protokolima (regulira ih grupa preporuka
IEEE 802 odnosno ISO 8802) koji se koriste za odreĊenu mreţnu
specifikaciju na:
Protokol s detekcijom nosioca (CSMA/CD – Carrier Sense
Multiple Access/Collision Detection) definiran s IEEE 802.3. Koristi se
kod Ethernet mreţne tehnologije.
Protokol s prenošenjem znaĉke. Definiran s IEEE 802.4 za
prenošenje znaĉke kod sabirniĉke mreţne topologije (Token Bus) i s
IEEE 802.5 za prenošenje znaĉke kod prstenaste mreţne topologije
(Token Ring).
Kod protokola s detekcijom nositelja, kada raĉunalo ţeli poslati

poruku, najprije osluhne je li slobodan prijenosni kanal. Ako je
slobodan, šalje poruku. Problem moţe nastupiti ako su dva ili više
raĉunala ţeljela slati poruke. U trenutku kada je kanal slobodan, sva će
raĉunala poĉeti slati poruke te će doći do kolizije, tj. do sudara
elektriĉnih signala. Ĉim se detektira kolizija, raĉunala prestaju slati
poruke. Svako raĉunalo saĉeka odreĊeno vrijeme (razliĉito za svako
raĉunalo). Nakon isteka vremena, raĉunalo opet osluškuje je li slobodan
kanal kako bi se ponovilo slanje.
Ovaj se protokol naziva i nedeterministiĉkim protokolom jer nije
unaprijed definirano kada koje raĉunalo moţe slati podatke, već to ovisi
o raspoloţivosti prijenosnog kanala.
Pogodan je kod mreţa gdje nije velika opterećenost jer je kod
takvih mreţa velika vjerojatnost da će raĉunalo koje ţeli slati podatke
naići na slobodan prijenosni kanal.
120
Kod protokola s prenošenjem znaĉke (slika 46.) unaprijed je

definirano kada koje raĉunalo moţe slati podatke. Raĉunala mogu slati
podatke samo kada su u posjedu znaĉke, što znaĉi da je slobodan
prijenosni kanal. Prazna znaĉka, koju predstavlja poruka sastavljena od
specijalnog niza bitova, cirkulira odreĊenim redoslijedom mreţom od
raĉunala do raĉunala. Kada prazna znaĉka doĊe do raĉunalo koje ţeli
slati podatke, raĉunalo je oznaĉi kao zauzetu te umetne poruku i adresu
primaoca. Znaĉka putuje od raĉunala do raĉunala. Kada znaĉka doĊe do
odredišnog raĉunala, to raĉunalo kopira poruku, a znaĉku oznaĉi
slobodnom. Znaĉka se vraća pošiljatelju; kada pošiljatelj vidi da je
oznaĉena kao slobodna, briše poruku. Prazna znaĉka se zatim prosljeĊuje
sljedećem raĉunalu.
Slika 46. Prenošenje značke (token) kod prstenaste topologije
Ovaj se protokol naziva deterministiĉkim jer je toĉno odreĊeno

vrijeme kada raĉunalo moţe slati poruku. Budući da u jednom trenutku
samo jedno raĉunalo moţe biti u posjedu znaĉke, kod ovog se protokola
ne moţe dogoditi da više raĉunala pokuša istovremeno slati podatke.
Loše je svojstvo ovog protokola slaba iskoristivost prijenosnog kanala
pri malom prometu jer i u sluĉaju kada nitko ne šalje podatke po mreţi,
ne moţe to ni raĉunalo koje ţeli ako nije u posjedu znaĉke.
121
7.5. UREĐAJI ZA PRIJENOS PODATAKA
Da bi se omogućilo povezivanje raĉunala u mreţe, osim nuţne

sklopovske opreme i programske podrške na samim raĉunalima koja se
umreţuju, potrebno je imati i mreţnu infrastrukturu. Mreţna
infrastruktura sastoji se od prijenosnih medija i ureĊaja za prijenos
podataka. Za realizaciju lokalnih mreţa i za njihovo spajanje na Internet
koriste se razni mreţni ureĊaji kao što je, npr., hub, bridge, router ili
gateway. Ovi ureĊaji povezuju više segmente mreţe zajedno. Pritom
neki od njih (npr. bridge, router, gateway) vrše preklop (switch)
podataka. Zato se ovi ureĊaji ĉesto nazivaju i switchevi. Pritom se
preklop moţe vršiti na raznim slojevima ISO modela, tj. od ĉistog
preusmjeravanja podataka s jednog segmenta mreţe na drugi (ulaz u
preklopnik prosljeĊuje se na jedan od izlaza) do preusmjeravanja
podataka s pretvorbom komunikacijskih protokola.
Za spajanje raĉunala na mreţu preko postojeće telefonske
infrastrukture koriste se razliĉite vrste modema kao što su dial-up
modem ili ADSL modem.
7.5.1. Hub ili koncentrator
Hub ili koncentrator je mreţni ureĊaj koji omogućuje spajanja više

segmenata LAN mreţna zajedno. Kada podatak doĊe na ulaz, prosljeĊuje
se na sve izlaze. Stariji, pasivni hub samo prosljeĊuje signal s ulaza na
izlaze. Pritom ni na koji naĉin ne utjeĉe na signal (ne obraĊuje signal).
Aktivni hub ima funkciju repetitora, odnosno obnavlja (pojaĉava) signal
na potrebnu razinu snage. Inteligentni aktivni hub ima ugraĊene dodatne
mogućnosti koje pomaţu operateru da nadzire promet kroz hub i
konfigurira svaki izlaz posebno. Ovaj se hub naziva još i upravljivi
(manageable) hub. Hub radi na prvom, fiziĉkom sloju OSI model.
122
7.5.2. Most ili premosnik
Most (bridge) mreţni je ureĊaj sliĉan hubu, ali ima sposobnost

ĉitanja ulaznog podatka. Na osnovi utvrĊene adrese odredišnog raĉunala,
prosljeĊuje podatka na pravi izlaz. Time se smanjuje nepotreban promet
po mreţi jer podatak putuje samo segmentom u kojem se nalazi
odredišno raĉunalo. Ostali segmenti su slobodni i njima se moţe
prenositi neki drugi podatak. Most se koristi pri spajanju razliĉitih
segmenata mreţe tako da izgledaju kao jedan segment. Moţe biti
izveden kao jedno osobno raĉunalo s dvije ili više mreţnih kartica, na
koje se spajaju pojedini segmenti mreţe. Most radi konverziju na
drugom, podatkovnom sloju OSI modela.
7.5.3. Usmjernik
Usmjernik (router) je mreţni ureĊaj, najĉešće raĉunalo ĉija uloga je

usmjeravanje (routing) podataka na njihovu putu po mreţi. Topologije
današnjih mreţa su takve da postoji više mogućih veza (putova) izmeĊu
umreţenih raĉunala. Pritom podaci moraju proći razliĉitim ĉvorovima
(mjestima na kojima se spaja više segmenata mreţe, realizirana s
mreţnim ureĊajima kao što su usmjernici, mostovi, gateway itd.) da bi
stigli od izvora do odredišta. Usmjeravanje je proces odabira puta kojim
će se prosljeĊivati podaci po mreţi. Usmjernik prima podatak na ulazu,
analizira kojim sve putovima bi taj podatak mogao ići prema odredištu te
izabire optimalan put (najmanji promet, najbolja veza…). Pritom svi
segmenti mreţe kojima se obavlja prijenos podataka, moraju raditi na
istome komunikacijskom protokolu. Usmjernik radi na trećem, mreţnom
sloju OSI modela.
7.5.4. Gateway
Za razliku od usmjernika koji primljene podatke samo usmjerava

pravim putom prema odredištu, gateway pritom izvodi i konverziju
komunikacijskih protokola. Zato se gateway naziva i prevodilac
123
protokola. Gateway je spojno mjesto na kojem se mreţa kojom teĉe

prijenos podataka, jednim komunikacijskim protokolom povezuje na
drugu koja najĉešće radi s drugim komunikacijskim protokolom.
Pomoću gatewaya se npr. spajanju lokalnih mreţa na Internet gdje se
koristi TCP/IP protokol. Gateway moţe biti realiziran sklopovski,
programski ili na oba naĉina. Najĉešće se realizira programski unutar
usmjernika. U tom sluĉaju gateway mora znati formatirati podatke
prema svim komunikacijskim protokolima kojima se obavlja prijenos
podataka mreţama spojenim na usmjernik. Gateway moţe raditi na svih
sedam slojeva OSI modela.
7.5.5. Modem
Modem je ureĊaj koji omogućuje prijenos digitalnog signala

izmeĊu dva raĉunala preko komunikacijskog kanala tako da modulira
digitalnim signalom analogni signal kojim se obavlja prijenos (u
ovisnosti o digitalnom signalu mijenja se analogni signal). Na prijamnoj
strani modem dobiveni analogni signal mora demodulirati u izvorni
oblik i pritom išĉitavati poslani digitalni podatak. Naziv modem nastao
je upravo kao spoj operacija koje obavlja pri slanju, odnosno primanju
signala (modulate/demodulate). Najpoznatiji je modem koji omogućuje
prijenos digitalnog signala preko obiĉne telefonske linije odnosno
omogućuje prijenos digitalnog signala modulacijom govornog signala
(dial-up modem). Osim prijenosa preko telefonske ţice, postoje modemi
koji omogućuju prijenos podataka i po drugim fiziĉkim (npr.
koaksijalnim kabelom, optiĉkim kabelom itd.) ili nefiziĉkim medijima
(beţiĉni prijenos radiosignalima). Uporaba dial-up modema omogućuje
povezivanje raĉunala na Internet preko telefonske linije. Brzina prijenosa
podataka (propusnost) mjeri se u bit/s (bitovima u sekundi, engl. bps –
bits per second). Kako je govorni signal u uskom podruĉju frekvencije
od 300 Hz do 3.400 Hz (tzv. voiceband), ovi se modemi nazivaju i
uskopojasnim modemima. Brzina prijenosa im je relativno mala i iznosi
najĉešće 56 kb/s (kilobit u sekundi). Danas je Internet postao sinonim za
informatiĉku pismenost, a pretraţivanje i pregledavanje podataka na
Internetu kao sastavni dio ljudske profesionalne, zabavne ili obrazovne
djelatnosti zahtijeva prijenos velike koliĉine podataka. Posljedica je
korištenja uskopojasnih modema, koji su ograniĉeni na relativno male
124
brzine prijenosa, nepotrebno ĉekanje da bi se dobile traţene informacije.

Stoga se danas sve više koriste širokopojasni modemi kao npr. DSL
(engl. Digital Subscriber Line) modemi za povezivanje raĉunala od kuće
ili s posla na Internet. Najpopularnija inaĉica DSL modema je ADSL
modem. Osnovna razlika u odnosu na DSL u tome je što je kod ADSL-a
brzina prijenosa podataka ovisna o njegovu smjeru.
ADSL (Asymmetric Digital Subscriber Line – asinkrona digitalna

pretplatniĉka linija) modem omogućuje prijenos digitalnih podataka
preko obiĉne telefonske linije. Pritom se koristi širi frekvencijski pojas
(broadband) pa se time omogućuju i veće brzine prijenosa. Širina
frekvencijskog pojas kod ADSL modema iznosi do 1,1 MB. Taj
frekvencijski pojas dijeli se na tri dijela. Najuţi dio frekvencije od 0 do 4
kHz koristi se za prijenos govora, dok se ostala dva, po frekvencijskoj
širini razliĉita, koriste za prijenos podataka – uţi frekvencijskog
podruĉja od 25 kHz do 138 kHz za prijenos podataka od raĉunala prema
Internetu (upload), a širi frekvencijskog podruĉja od 138 kHz do 1,1
MHz za prijenos podataka prema raĉunalu (download). Otud i veća
brzina primanja nego slanja podataka. Svaki se od ova dva dijela
pomoću filtra dalje dijeli na mnogo kanala frekvencijske širine od 4 kHz,
kojima se obavlja prijenos podataka. Moţe se zamisliti kao da je linija za
prijenos podijeljena na stotine 4 kHz linija spojenih sa standardnim
modemima kojima se istovremeno obavlja prijenos podataka. ADSL
modem prati kvalitetu prijenosa podataka (po odnosu signal/šum) na
svakom 4 kHz kanalu i ako kvaliteta nije zadovoljavajuća, prebacuje
prijenos s jednog kanala na drugi. Sve je to razlog velikih brzina
prijenosa podataka (od 4 do 12 Mbit/s za download i od 0,5 do 1 Mbit/s
za upload). Ovi se ureĊaji razvijaju tako da danas, osim klasiĉnih ADSL
ureĊaja, postoje ADSL2 i ADSL2+ koji imaju šire frekvencijsko
podruĉje (ĉak do 2,2 MB) pa su veće i brzine prijenosa (od 12 do 24
Mbit/s za download i od 1 do 3,5 Mbit/s za upload).
7.6. INTERNET
Internet je svjetska globalna raĉunalna mreţa. Njome su povezane

stotine miliona raĉunala ili drugih ureĊaja (pisaĉi, telefoni, mobilni
telefoni…) razliĉitim komunikacijskim medijima (parica, kabel,
125
svjetlovod, beţiĉni prijenos mikro radio valovi kao što je WiFi,

Bluetooth, UMTS, Infrared ili satelitske veze i sliĉno). U nju su spojene
milione lokalnih mreţa što omogućuje svakom umreţenom raĉunalu
korištenje razliĉitih usluga kao što je npr.:
 WWW (Word Wide Web) za pretraţivanje i prijenos
podataka,
 e-mail (elektroniĉka pošta) za slanje i primanje podataka,
 FTP (File Transfer Protocol) prijenos datoteka,
 Usenet za razmjenu poruka unutar interesnih skupina,
 Telnet za rad na udaljenom raĉunalu,
 VoIP (Voice Internet Telephony) za telefoniranje i druge.
Internet se razvio iz mreţe ĉetiri meĊusobno povezana raĉunala

1969. godine (ARPANET). Do tada osnova topologija raĉunalnih mreţa
je bilo središnje raĉunalo i na njega spojena druga raĉunala. Središnje
raĉunalo bilo je odgovorno za prijenos podataka izmeĊu raĉunala. Kako
je to bilo vrijeme hladnog rata postavio se problem kako osigurati
uspješnu komunikaciju ukoliko bi bilo uništeno središnje raĉunala.
Zahtjev je bio postaviti novi naĉin komuniciranja bez središnjeg
autoriteta u kojem će sva umreţena raĉunala biti ravnopravna. Raĉunala
meĊusobno slobodno povezana te postoji više mogućih putova od
ishodišnog (raĉunala koje šalje podatke) do odredišnog raĉunala
(raĉunalo kojem su podaci poslani). Svi ĉvorovi imaju isti status i mogu
slati i primati podatke. Put prijenosa podataka mreţom nije unaprijed
definiran (ukoliko doĊe do zagušenja ili prekida jednog puta, podaci se
mogu upućivati alternativnim putovima). Velike poruke se dijele u
manje (pakete). Paket se sastoji od zaglavlja (sadrţi kontrolne podatke
kao što je adresa ishodišnog raĉunala, adresa odredišnog raĉunala i sl.),
dijela u kojem se nalaze podaci i od završnog dijela koji sluţi za
provjeru ispravnosti prenesenog paketa. Svaki paket probija se sam do
odredišta na naĉin da putuje po mreţi od ĉvora do ĉvora. Put kojim će se
paket kretati nije unaprijed odreĊen, već ovisi o mogućnosti ĉvorova da
proslijede pakete prema sljedećem ĉvoru u pravcu odredišta. Ĉvor
(router) odabire u tom trenutku optimalni put prijenosa paketa do
sljedećeg ĉvora. Ovakvom realizacijom i u sluĉaju da veliki dijelovi
mreţe ispadnu iz funkcije, paketi se još uvijek mogu probiti kroz
preostali dio mreţe. Na odredišnoj strani paketi se sastavljaju u cjelovitu
126
poruku kakva je bila na ishodištu. Ovakva mreţa zove se paketna mreţa

(Packet Switching Network).
U ĉetrdeset godina svog postojanje Internet je postao prava
svjetska mreţe rasprostranjena na svim kontinentima. U svijetu je
krajem 2009. godine bilo preko 1.8 milijardi korisnika Interneta. Od toga
je u Hrvatskoj bilo preko 2.2 miliona.
Od kuće ili s posla na Internet se moţe spojiti preko telefonske

infrastrukture korištenjem modema (npr. dial-up ili ADSL) ili izravnim
spajanjem mreţnom karticom na lokalnu mreţu koja je već spojena na
Internet. Kod telefonske infrastrukture provodi se spajanje na modem
davatelja internetskih usluga (ISP - Internet Service Provider), institucije
ili poduzeća koje omogućuje spajanje na Internet. Davatelji usluge
spajanje na Internet mogu biti:
 nekomercijalni kao što je CARNet ili
 komercijalni kao što je npr. HTinternet, Vipnet, Iskon,
Metronet i drugi.
Da bi umreţena raĉunala mogla komunicirati moraju se

meĊusobno razlikovati, što se postiţe jedinstvenom adresom svakog
raĉunala. Mora biti definiran i naĉin slanja, odnosno primanja podataka.
Sve je ovo dano je TCP/IP (Transmission Control Program/Internet
Protocol) protokolom.
Adresiranje raĉunala definirano je IP protokolom, dok se TCP
brine o prosljeĊivanju podataka kroz mreţu od pošiljaoca do primaoca.
Radi lakšeg upravljanja Internet je podijeljen u domene. Osnovna

naĉela organizacije internetskog domenskog prostora (DNS - Domain
Name System) ostala su nepromijenjena od samih poĉetaka Interneta do
danas. Na vrhu hijerarhijske podjele domena nalaze se vršne domene
(TLD – Top Level Domains) koje se dijele u dvije osnovne kategorije:
generiĉke vršne domene (gTLD), kao što su npr. com, org, edu i sl., te
nacionalne vršne domene (ccTLD - Country Code TLD) kao što su npr.
hr za Hrvatsku, uk za Veliku Britaniju, si za Sloveniju, it za Italiju i sl.
Vršna domena dijeli se dalje na poddomene.
Upravljanje globalnim domenskim Internet prostorom, kao i
sustavom središnjih (root) posluţitelja koji osiguravaju funkcioniranje
DNS sustava, danas se ostvaruje kroz nezavisnu organizaciju ICANN
127
(Internet Corporation for Assigned Numes and Numbers), koja je

poslove upravljanja preuzela od tijela poznatog kao IANA (Internet
Assigned Number Authority).
Organizacija i upravljanje nacionalnim domenskim internetskim
prostorom svaka drţava povjerava odreĊenoj, najĉešće akademskoj,
ustanovi. U Hrvatskoj upravljanje domenskim prostorom tj. vršnom
domenom hr i registraciju internetskog domena unutar nje obavlja
Hrvatska akademska i istraţivaĉka mreţa CARNet. Tehniĉke poslove
vezane uz upravljanje domenskim prostorom Republike Hrvatske
obavlja Sveuĉilišni raĉunski centar - SRCE u sklopu kojeg djeluje i HR-
DNS sluţba. Dok je 1992. godine u Hrvatskoj bilo registrirano 12
domena, krajem 2009. godine ih je bilo 72.870. U isto vrijeme u svijetu
je bilo blizu 184 miliona imena domena.
128
II. DIO
RJEŠAVANJE PROBLEMA POMOĆU
RAČUNALA
Raĉunala danas rade ono što im kaţemo, a ne ono što ţelimo.

Raĉunalo uvijek rješava problem odreĊenim redoslijedom. Velika
paţnja mora se posvetiti tome da se osigura jedan jedini smjer
(redoslijed rješavanja problema) tako da se dobiju rezultati koji se
oĉekuju. Rješavanje problema raĉunalom moţe biti teško. Neki problemi
su sami po sebi teško rješivi (sloţeni matematiĉki problemi). Mnogo je
ĉešći sluĉaj da problem oteţavaju neki drugi subjektivni ĉimbenici koji
bi mogli biti pod kontrolom, kao npr. nepotpuna i nejasna specifikacija.
Sama sloţenost ne mora biti problem ako se moţe prikladno
kontrolirati.
129
Rješavanje problema uz pomoć raĉunala najĉešće je veoma teška i

sloţena aktivnost jer povezuje više umnih procesa. Moţe se olakšati tako
da se podijeli u više manje sloţenih aktivnosti (slika 47.). Tako se za
poĉetak rješavanje problema uz pomoć raĉunala moţe podijeliti u dviju
faze:
 faza stvaranja algoritma

 faza implementacije.
Faza stvaranja algoritma

Problem
Teţi naĉin Algoritam
Raĉunalni
program
Faza implementacije
Slika 47. Rješavanje problema
Aktivnosti u fazi stvaranja algoritma trebaju rezultirati

algoritmom uz pomoć kojega se moţe riješiti problem.
Iz prije reĉenoga moţe se zakljuĉiti da se faza stvaranja

algoritma dijeli u dvije podfaze:
 matematiĉko-logiĉko rješavanje problema, pri ĉemu se

definira kako problem treba riješiti, odnosno koje će se
matematiĉke ili logiĉke operacije upotrijebiti
130
RJEŠAVANJE PROBLEMA POMOĆU RAĈUNALA
 opisivanje algoritma, u kojem se opisuje redoslijed postupaka

i operacija, ĉijim će se izvršavanjem riješiti zadani problem.
Nakon stvaranja algoritma, treba se pozabaviti prevoĊenjem

algoritma u neki programski jezik te stvaranjem programa koji se
moţe izvršavati na raĉunalu i ĉijim će se izvoĊenjem riješiti zadani
problem.
Dakle, ova se faza sastoji od sljedećih podfaza:
 prevoĊenje algoritma u neki programski jezik

 stvaranje programa koji se moţe izvršavati na raĉunalu.
U fazi implementacije potrebno je voditi raĉuna o nizu detalja

vezanih uz odreĊeno raĉunalo. Takvi detalji ovdje neće biti predmet
razmatranja.
131
132
Poglavlje
8. ALGORITMI I
PROGRAMI
Ako postoji problem koji ţelimo riješiti, rješenje treba dati u
obliku niza uputa. IzvoĊenjem tih uputa dobit će se rješenje postavljenog
problema za zadane ulazne vrijednosti problema.
Slijed uputa za rješavanje nekog problema je algoritam, a svaka
pojedina uputa je korak algoritma. Korak algoritma mora biti u obliku
razumljivom izvršitelju. Ako je izvršitelj ĉovjek, pojedini se koraci
mogu izraziti prirodnim jezikom. Ako se problem rješava pomoću
raĉunala, korake treba izraziti u obliku razumljivom raĉunalu. Algoritam
kod kojega su koraci razumljivi raĉunalu i mogu se izvršavati na
raĉunalu je program. Pojedini koraci su naredbe programa.
Pojam algoritam moţe se definirati kao nedvosmislen, ureĊen i
konaĉan slijed uputa koje vode rješavanju zadanog problema.
Nedvosmislen – znaĉi da svaki korak mora jasno upućivati na
poznatu operaciju. UreĊen – znaĉi da se svaki korak izvodi
propisanim redoslijedom. Drugim rijeĉima, koraci algoritma
organiziraju se uz pomoć struktura koje s obzirom na vrijednosti nekih
podataka odreĊuju smjer izvoĊenja uputa algoritma. Konaĉan – ne znaĉi
133
samo da mora imati konaĉan broj uputa, nego da pri izvršavanju mora
završiti (ne smiju se upute beskonaĉno ponavljati u krug).
Primjeri:
1. Kulinarski recept
Postupak pripravljanja sastoji se od jednostavnih lako
razumljivih koraka – ako se ţeli dobro pripremiti jelo, koraci
se moraju izvršavati jedan za drugim redoslijedom koji je
propisan receptom. Svaki korak mora biti poznat, a cijeli
recept nedvosmislen kako bi izvršavanje konaĉnog niza
radnji doveo do ţeljenog rezultata – dobro pripremljenog
jela.
2. Zamjena kotaĉa na automobilu
 podignuti auto na dizalicu

 skinuti kotaĉ
 ako rezervni kotaĉ nije pripremljen, pripremiti ga
 staviti rezervni kotaĉ
 spustiti auto s dizalice.
3. Zbrajanje dva broja
 dohvatiti (saznati) vrijednost prvog broja X

 dohvatiti (saznati) vrijednost drugog broja Y
 zbrojiti prvi i drugi broj te dobivenu vrijednost pridruţiti
broju Z
 ispisati broj Z.
8.1. OPISIVANJE ALGORITMA
Algoritam se moţe opisati na više naĉina koristeći se razliĉitim

metodama. Ovdje će biti prikazane metode postupnog opisivanja koje na
kraju treba rezultirati opisom najpogodnijim za implementaciju na
134
ALGORITMI I PROGRAMI
raĉunalu. Najprije će algoritam biti zadan s minimalnom koliĉinom

detalja koji općenito opisuju što treba napraviti da bi raĉunalo riješilo
postavljeni problem. Takav algoritam naziva se opći algoritam. Nakon
toga se algoritam postupno, korak po korak, detaljno opisuje, kako bi
poprimio oblik u kojem su ukljuĉeni svi detalji potrebni da bi se mogao
implementirati na raĉunalu.
8.1.1. Literarno opisivanje (opisivanje govornim jezikom)
Najjednostavniji je naĉin opisivanja algoritma taj da se njegovi

koraci izraze govornim (prirodnim) jezikom. Pritom se mogu koristiti
jednostavne reĉeniĉne konstrukcije, matematiĉke formule i druge
oznake. Primjer takva naĉina opisivanja dan je u prethodnim primjerima
algoritma (kulinarski recept, zamjena kotaĉa i zbrajanje dva broja).
Dobra strana opisivanja prirodnim jezikom jest njegova
razumljivost. Nije potrebna posebna informatiĉka naobrazba. No za
opisivanje istog problema, upravo zato što se dopušta velika sloboda
izraţavanja, svaki ĉovjek koji opisuje, dat će svoje rješenje. Pritom ta
rješenja najĉešće i nisu drugim ljudima najjasnija i najbolja upravo zbog
raznih dvosmislenosti, nepreciznosti i nedoreĉenosti. Zato se ova metoda
koristi kao pomoćna metoda, odnosno kao prvi korak u daljnjem
preciziranju i opisivanju algoritma.
Da bi opisivanje algoritma bilo razumljivo i jasno, primjenjuju se
metode pri kojima se za opisivanje koraka algoritma koristi toĉno
definiran skup naredaba.
Ovdje će biti prikazane dvije takve formalne metode:

 grafiĉko opisivanje algoritma
 programsko opisivanje algoritma.
Koristit će se upravo ove metode jer je ĉovjeku lakše rješenja

izraziti grafiĉki, dok je programska metoda prilagoĊena izvršavanju
algoritma na raĉunalu. Prijelaz iz opisa algoritma grafiĉkom metodom u
programsko opisivanje jednostavan je jer svakome grafiĉkom simbolu
odgovara jedna naredba programskog rješenja.
135
8.1.2. Grafičko opisivanje algoritma
Za grafiĉko opisivanje koristit će se metoda dijagram toka. To je

metoda koja se sastoji od grafiĉkih simbola i veza izmeĊu njih. Svaki
grafiĉki simbol predstavlja jednu naredbu algoritma, dok se vezama
odreĊuje smjer izvršavanja naredaba. U tablici 3. dani su osnovni
simboli koji se koriste u dijagramu toka.
Tablica 3. Simboli dijagrama toka
Simbol Znaĉenje
Poĉetak dijagrama toka

Kraj dijagrama toka
Ulaz podataka u algoritam

Izlaz podataka iz algoritma
Pridruţivanje podataka
Odluka o grananju
Veza (smjer izvršavanja

naredaba unutar algoritma)
Ovakav naĉin opisivanja blizak je razmišljanju ĉovjeka.
136
Primjer:
Zbrajanje dva broja
Poĉetak
Ulaz
X,Y
Z=X+Y
Izlaz
Z
Kraj
8.1.3. Programsko opisivanje algoritma
Da bi se mogla opisati rješenja problema algoritmom, u uporabi su

razna sredstva koja konkretno ovise o kasnijoj realizaciji algoritma na
raĉunalu, odnosno o tome kojim će se programskim jezikom algoritam
opisati. Pri programskom opisivanju algoritma koristi se toĉno definiran
skup naredaba. Moţe se primijeniti bilo koji algoritamski jezik. Budući
da se ovdje koristi Just BASIC za razvoj algoritma i njegovu
implementaciju na raĉunalu, bit će prikazani osnovni elementi
algoritama i naĉin kako se oni realiziraju u programskom jeziku Just
BASIC.
137
Primjer:
Zbrajanje dva broja
INPUT " Prvi broj = "; X

INPUT " Drugi broj = "; Y
Z=X+Y
PRINT " Zbroj = "; Z
Znaĉenje naredaba bit će opisano poslije.
8.2. TIPOVI PODATAKA
Osnovna je namjena raĉunala manipuliranje podacima. Ti podaci

mogu biti, npr., dnevni prihodi, imena, adrese, ocjene iz kakva predmeta,
podaci mjerenja nekog eksperimenta i sliĉno. Kada se govori o podacima
u raĉunalu, najĉešće se misli na brojeve (numeriĉke podatke). Danas se,
meĊutim, raĉunalo sve više koristi u obradi nenumeriĉkih podataka, npr.
u obradi teksta. Takvi su podaci znakovi, slova, brojevi itd., koji se u
memoriji raĉunala predstavljaju u obliku niza znamenki. Brojevi se na
raĉunalu predstavljaju drukĉije od znakova, a razliĉite su i obrade koje se
mogu izvršavati nad njima (npr., za razliku od brojeva, nema smisla
mnoţiti dva znaka). Zbog naĉina pohranjivanja podataka u memoriji
raĉunala i njihova dohvata preko adresa memorijskih lokacija,
ograniĉena je i duţina podataka kojim se u raĉunalu manipulira. Da se
pri pisanju problema ne bi opterećivali kako se pojedini podaci
predstavljaju na raĉunalu, uvodi se pojam tip podatka. Pod tipom
podataka prvobitno se razumijevao skup vrijednosti koje odreĊeni
podatak moţe poprimiti. Danas je to shvaćanje prošireno sa skupom
dopuštenih operacija koje su nad pojedinim podatkom definirane. Moţe
se kazati da je tip podatka skup vrijednosti koje imaju neke zajedniĉke
karakteristike. Najznaĉajnija karakteristika je skup operacija definiranih
nad vrijednostima toga tipa. Tipovi podataka ovise o programskom
jezicima u kojima se koriste za predstavljanje podataka.
Općenito postoje tri osnovna tipa podataka: brojevni, znakovni i
logiĉki.
138
Tipovi podataka
Brojevni tip Znakovni tip Logiĉki tip
Cjelobrojni tip Realni tip
8.2.1. Brojevni (numerički) tip podataka
Brojevni tip podataka moţe biti cjelobrojni (integer) ili realni

(real). Cjelobrojni tip su podaci koji su podskup skupa cijelih brojeva. Ti
brojevi nemaju decimalni dio i decimalnu toĉku. Koji je podskup iz
skupa cijelih brojeva, ovisi o konkretnoj realizaciji tog tipa u raĉunalu.
Najĉešće se za realizaciju toga tipa upotrebljavaju dva bytea memorije,
što znaĉi da elementi toga tipa mogu poprimiti vrijednosti iz intervala od
–32.768 do +32.767 (od -215 do 215-1).
Ako se posebno navede cjelobrojni tip, moţe biti i iz intervala od
–2.147.483.648 do 2.147.483.647 (od -231 do 231-1). Za takav se tip
kaţe da je dugi cjelobrojni tip podataka (zauzima ĉetiri bytea memorije).
Primjer:
13
-6
295
Realni tip su podaci koji ĉine podskup skupa realnih brojeva. Broj
ovog tipa moţe imati decimalni dio. Za pohranjivanje koriste se najĉešće
ĉetiri bytea. Podatak realnog tipa jest broj koji je iz intervala vrijednosti
od 1,401298 10-45 do 3,402823 1038. U posebnim sluĉajevima
podatak realnog tipa moţe biti iz mnogo šireg intervala. Pritom se takav
tip naziva dvostrukim realnim (real – double precision) i zauzima osam
bytea memorije.
139
Primjer:
23,8
3,6752
-8.756
Brojevi realnog tipa u raĉunalu se zapisuju u tzv. normalnom

obliku, koji se zove i oblik s pomiĉnim zarezom (floating point). U tom
obliku broj se zapisuje s decimalnom toĉkom ispred najznaĉajnije
znamenke (mantisa) i eksponentom koji kazuje kojom se potencijom
broja 10 mora mnoţiti mantisa da bi se dobio izvorni broj.
Primjer:
realni tip oblik s pomičnim zarezom

3.863.214.000 0,3863214*1010
0,00000002857 0,2857*10-7
3789,028 0,3789028*104
Mantisa i eksponent moraju (opet zbog realizacije realnog tipa na

raĉunalu) biti u odreĊenim granicama. To je razlog što je pri definiciji
reĉeno da su podaci realnog tipa samo iz podskupa skupa realnih
brojeva.
Treba istaknuti da su prethodni primjeri zapisa brojeva radi lakšeg
razumijevanja prikazani u dekadskom obliku, dok se stvarni zapis na
raĉunalu realizira u binarnom obliku.
8.2.2. Znakovni podaci
Znakovni (string) podaci su nenumeriĉki podaci koji se

predstavljaju kao niz znakova. Znakovi su elementi skupa abecede
(A....@, a....ţ), brojeva (0,9) i specijalnih znakova (+ ? + * : , - _ = " # $
% & ' ! > <).
Nizovi znakova organiziraju se npr.:
140
"Ante Bilĉić"
"333 + 444 jednako 777"
8.2.3. Logički podaci
Ovdje se neće posebno objašnjavati logiĉki podaci jer je to

uĉinjeno u poglavlju 1.2. U Just BASIC-u ne postoji definiranje logiĉkih
tipova podataka već se brojevne podatke moţe promatrati logiĉki.
8.3. OPERATORI
Operator je simbol za odreĊenu operaciju koja se moţe izvesti nad

pojedinim tipovima podataka. Nad podacima u Just BASIC-u mogu se
primjenjivati sljedeće grupe operatora:
 brojevni (aritmetiĉki) operatori

 znakovni operatori
 relacijski operatori
 logiĉki operatori.
8.3.1. Aritmetički operatori
Aritmetiĉki operatori izvode se nad brojevnim tipom podataka. Od

aritmetičkih operatora na raspolaganju su sljedeći operatori prikazani u
tablici 4. prema prioritetu izvoĊenja.
141
Tablica 4. Aritmetički operatori

Operator Operacija Primjer Rezultat
(oznaka)
^ potenciranje 5^3 125
* mnoţenje 5*2 10
/ dijeljenje 5/2 2.5
mod ostatak cijel. 5 MOD 2 1
dijeljenja
+ zbrajanje 5+2 7
- oduzimanje 5-2 3
Prioritet operatora moţe se promijeniti uporabom okruglih

zagrada.
8.3.2. Znakovni operatori
Nad znakovnim podacima primjenjuje se operator povezivanja.

Operator povezivanja je binarni operator koji povezuje dva znakovna
podatka, tj. stavljanje drugog znakovnog podatka iza zadnjeg znaka
prvog podatka).
Primjer:
"AUTO” + “BUS"  "AUTOBUS"

"DOBRO" + " " + "JUTRO"  "DOBRO JUTRO"
8.3.3. Relacijski operatori
Relacijski operatori upotrebljavaju se za usporeĊivanje dvaju

izraza istog tipa (npr. dva znakovna - "ANA"<>"KRAJ" ili dva brojevna
izraza 4+3<=10). Rezultat usporeĊivanja moţe biti jedna od dviju
logiĉkih vrijednosti: ISTINA (true) ili LAŢ (false).
142
Takvi izrazi ĉije je rješenje logiĉka vrijednost, zovu se logiĉki

izrazi. Logiĉki izrazi primjenjuju se pri zadavanju naredaba uvjetnog
grananja (IF ... END IF strukturirana naredba) i naredaba ponavljanja
(DO.... LOOP strukturirana naredba). Zato se još nazivaju i logiĉkim
uvjetima.
Dopušteni su sljedeći relacijski operatori prikazani u tablici 5.
Tablica 5. Relacijski operatori

Operator Objašnjenje
= jednako
<> razliĉito
< manje od
> veće od
<= manje ili jednako
>= veće ili jednako
8.3.4. Logički operatori
Za pisanje sloţenih logiĉkih izraza ili uvjeta upotrebljavaju se

logički operatori. Logiĉki izrazi ili uvjeti u kojima su operandi povezani
relacijskim operatorima, povezuju se u sloţene logiĉke izraze ili uvjete
pomoću logiĉkih operatora. Osnovni logiĉki operatori objašnjeni u
poglavlju 1.2. su:
 NOT (negacija)
 AND (konjunkcija)
 OR (disjunkcija).
U uporabi su još:
 XOR (iskljuĉiva disjunkcija)

 EQV (ekvivalencija)
 IMP (implikacija).
143
ISKLJUČIVA EKVIVALENCIJA:
DISJUNKCIJA:
A B A XOR B A B A EQV B
0 0 0 0 0 1
0 1 1 0 1 0
1 0 1 1 0 0
1 1 0 1 1 1
IMPLIKACIJA:
A B A IMP B
0 0 1
0 1 1
1 0 0
1 1 1
8.4. PREDSTAVLJANJE VRIJEDNOSTI U

ALGORITMU
Do sada su objašnjeni razliĉiti tipovi podataka i osnovne operacije

koje se nad njima mogu izvoditi. Ovdje će biti objašnjeno kako se u
programu predstavljaju vrijednosti podataka.
8.4.1. Konstante
Vrijednosti koje se ne mogu mijenjati tijekom izvoĊenja programa,

predstavljaju se pomoću oznaka konstanti (constant). To su simboliĉke
konstrukcije koje odgovaraju naĉinu oznaĉavanja razliĉitih tipova
144
podataka. Konstante mogu biti brojevne (cjelobrojne ili realne) i

znakovne vrijednosti (tablica 6.)
Tablica 6. Tipovi konstanti
Vrijednost konstante Tip konstante

28 Cjelobrojna brojevna
-238,33 Realna brojevna
"AB" Znakovna
U tablici 7. prikazani su primjeri zapisivanja brojeva kao

konstantnih vrijednosti.
Tablica 7. Primjeri zapisivanja konstantnih vrijednosti
Vrijednost Zapis konstante

7.350 7.350 ili 7,35E3
106 1.000.000 ili 1E+06 ili 1E6
0,15·102 0,15E2 ili 1,5E1 ili 15
1,66·10-3 1,66E-3 ili 0,00166
10 10 ili 1E1
1/6 0,1666667 ili 1,67E-1
8.4.2. Varijable
U programiranju je veoma vaţno usvojiti pojam varijable

(variable). Varijabla je simboliĉko ime (simboliĉka adresa) memorijske
lokacije u koju se pohranjuju podaci koji se tijekom izvoĊenja programa
mogu mijenjati. Potrebno je primijetiti da varijabla koja se pojavljuje na
odreĊenome mjestu u algoritmu, moţe tijekom izvoĊenja algoritma
mijenjati svoju trenutaĉnu vrijednost te time utjecati na rezultat, npr.,
izraza u kojem sudjeluje. Ime varijable mora biti jednoznaĉno
definirano. Ime mora zapoĉeti slovom, a ostali znakovi u imenu mogu
biti kombinacija slova i brojeva (slova engleskog alfabeta A – Z i
znamenke 0 – 9). Programer se u pravilu ne brine koju će memorijsku
145
lokaciju raĉunalo koristiti jer za isto ime varijable u nekom programu

raĉunalo rabi uvijek istu memorijsku lokaciju. U tablici 8. prikazani su
primjeri ispravnih i neispravnih imena varijabli.
Tablica 8. Primjeri ispravnih i neispravnih imena varijabli
Ime varijable Napomena

brojaĉ Neispravno ime – upotrijebljeno je slovo ĉ
(nedopušteni znak)
1NA Neispravno ime – poĉinje brojem
a1+2 Neispravno ime – upotrijebljen je znak +
a*b Neispravno ime – upotrijebljen je znak *
REM Neispravno ime – rezervirana rijeĉ
END Neispravno ime – rezervirana rijeĉ
AS Neispravno ime – rezervirana rijeĉ
umnoţak Neispravno ime – upotrijebljeno je slovo ţ
(nedopušteni znak)
brojac Ispravno ime
A12 Ispravno ime
suma Ispravno ime
ARS Ispravno ime
AB Ispravno ime
umnozak Ispravno ime
Varijablama se predstavljaju vrijednosti razliĉitih tipova podataka

pa se moţe govoriti o razliĉitim tipovima varijabli (npr. brojevna,
znakovna). Varijabla je istoga tipa kao i podatak koji se njome
predstavlja.
Ako je ime varijable definirano kao što je prije navedeno, ta je
varijabla brojevnog tipa. U Just BASIC-u ime varijable znakovnog tipa
definira se tako da se ime varijable proširi dodavanjem sufiksa $.
Npr. A$, a1$, ime$... neka su od mogućih imena znakovnih
varijabli.
146
8.4.3. Nizovi
Za razliku od varijabli koje imaju jednu vrijednost, kod niza

(array) više se vrijednosti oznaĉavaju jednim imenom. Takav skup
vrijednosti mora biti smješten u memoriju na odreĊen naĉin. U tom se
sluĉaju koristi niz. Moţe se kazati da je niz linearna struktura koja se
sastoji od više elemenata pomoću kojih se predstavljaju vrijednosti istog
tipa podataka. Pojedinu vrijednost iz niza nazivamo elementima niza.
Svaki element je u naĉelu varijabla za sebe i pristupa mu se preko
indeksa koji definira poziciju elementa unutar niza.
Sva razmatranja vezana uz varijable vrijede i za nizove i to od
tipova niza do operacija nad njima.
Niz se mora definirati posebnom naredbom (DIM), ĉime se u

memoriji rezervira mjesto za njegove elemente.
DIM ime( ind_x )
gdje je:
ime – ime niza

ind_x – broj elemenata niza. Svaki je element definiran
imenom niza i njegovom pozicijom unutar niza
(npr.: ime(0), ime(1)…ime(ind x)).
Kao i kod varijabla, mora se definirati tip podataka koji će se

pohranjivati u elemente niza. Tip niza definira se isto kao i tip varijable,
što znaĉi da ako se navede samo ime, niz je realnog tipa jednostruke
preciznosti. Ako se imenu doda sufiks $, u elemente niza mogu se
pohranjivati znakovne vrijednosti.
Indeksi elemenata niza ne moraju biti samo cjelobrojne konstante.
Mogu to biti i varijable, ali i izrazi odreĊenog tipa, o kojima će biti više
rijeĉi poslije.
Primjer: Definiranja jednodimenzionalnog niza
DIM A(4)
147
Definira se na nekoj adresi u memoriji (npr. 2000) niz A koji

se sastoji iz 5 elementa.
Adresa Memorija Element niza
2000 A(0)
2004 A(1)
2008 A(2)
2012 A(3)
2016 A(4)
Slika 48. Realizacija niza u RAM memoriji
Niz moţe imati i više dimenzija. Naredba za definiranje n-

dimenzionalnog niza ima oblik:
DIM ime( ind_x1, ind_2…ind_n )
gdje je:
ime – ime niza

ind_x – broj elemenata niza u x-toj dimenziji.
Primjer: Definiranje dvodimenzionalnog niza (polja):
DIM B(2,3)
B(0,0) B(0,1) B(0,2) B(0,3)

B(1,0) B(1,1) B(1,2) B(1,3)
B(2,0) B(2,1) B(2,2) B(2,3)
148
8.4.4. Funkcije
S prije navedenim operatorima moguće je izvoditi samo neke

jednostavne operacije pa se za izvoĊenje ostalih operacija uvode funkcije
(function). Naziv i broj funkcija ovisi konkretno o programskom jeziku
kojim se opisuje algoritam. Ovdje će bit prikazane neke od osnovnih
funkcija programskog jezika Just BASIC.
U ovisnosti o rezultatu izvoĊenja funkcije, razlikuju se:
 brojevne funkcije
 znakovne funkcije.
Brojevne funkcije
Rezultat brojevne funkcije je brojevni podatak. Argument moţe

biti brojevni ili znakovni podatak.
Brojevne funkcije kod kojih je argument brojevni podatak:
ABS(x) – raĉuna apsolutnu vrijednost zadanog izraza x

ACS(x) – raĉuna arkus kosinus numeriĉkog izraza,
vraćajući kut u radijanima
(1 radijan = 180° / 3.14)
ASN(x) – raĉuna arkus sinus numeriĉkog izraza, vraćajući
kut u radijanima
ATN(x) – raĉuna arkus tangens numeriĉkog izraza,
vraćajući kut u radijanima
COS(x) – raĉuna kosinus kuta zadanog u radijanima
EXP(x) – raĉuna vrijednost eksponencijalne funkcije za
zadani izraz x, tj. ex, izraz mora biti manji ili
jednak 88,02969
INT(x) – vraća najveću cjelobrojnu vrijednost iz intervala
[-32.768, 32.767] manju ili jednaku zadanom
izrazu
149
LOG(x) – raĉuna vrijednost prirodnog logaritma za zadani

izraz, tj. logaritma po bazi e, izraz mora biti > 0
SIN(x) – raĉuna sinus kuta x zadanog u radijanima (1° =
3,14 / 180 radijana)
SQR(x) – raĉuna vrijednost kvadratnog korijena za zadani
izraz koji mora biti 0
TAN(x) – raĉuna tangens kuta zadanog u radijanima
Brojevne funkcije kod kojih je argument znakovni podatak:
ASC(x$) – vraća ASCII kod prvog znaka u zadanom

znakovnom izrazu
LEN(x$) – daje duţinu znakovnog podatka
VAL(x$) – daje brojevni ekvivalent od znakovnog podatka
Znakovne funkcije
Rezultat izvoĊenja znakovnih funkcija znakovni je podatak.

Argument moţe biti znakovni ili brojevni podatak.
150
Znakovne funkcije kod kojih je argument znakovni podatak:
LEFT$(r$, x) – daje prvih x znakova slijeva u zadanom

znakovnom izrazu
LOWER(r$) – pretvara znakove zadanog izraza u mala
slova, ne djeluje nad znakovima ĉ, ć, Ċ, š,
ţ
MID$(r$, y, br) – vraća dio zadanog znakovnog izraza, tj. br
znakova poĉevši od pozicije y
RIGHT$(r$, x) – daje prvih x znakova zdesna u zadanom
znakovnom izrazu
UPPER(r$) – pretvara znakove zadanog izraza u velika
slova, ne djeluje nad znakovima ĉ, ć, Ċ, š,
ţ
Znakovne funkcije kod kojih je argument brojevni podatak:
CHR$(x) – za zadani ASCII kod vraća znak

STR$(x) – zadani broj pretvara u znakovni podatak
8.4.5. Izrazi
Izraz (expression) niz je koji sadrţi više operanada (npr. konstanti,

varijabli, elemenata niza, funkcija) povezanih operatorima i zagradama u
skladu s odreĊenim pravilima. Svaki izraz ima vrijednost koja se dobije
izvoĊenjem nazoĉnih operacija nad vrijednostima zadanih operanda.
Potrebno je primijetiti da vrijednost izraza mora pripadati nekom tipu
podataka pa se kaţe i da je izraz toga tipa.
Brojevni izrazi
Brojevni (aritmetiĉki) izraz sadrţi brojevne operande povezane s

brojevnim operatorima i zagradama. Vrijednost izraza izraĉunava se
151
poĉevši slijeva nadesno, uvaţavajući prioritet operatora. Prioritet

operatora moţe se izmijeniti uporabom okruglih zagrada.
U sljedećim primjerima prikazano je kako se neki matematiĉki

izrazi izraţavaju pomoću brojevnih izraza u Just BASIC-u.
Primjer:
Matematiĉki izraz Brojevni izraz u Just BASIC-u
a3b5  c12 a^3 * b^5  c^12
x y
( x  y) /( y / z  3)
y
3
z
n
am a^ (m / n)
1 a 3
( ) 1/ c * (a /(b  2))^ (3)
c b2
x yz ( x  y  z) /( 2 * x  y ^2  x * y ^2)
2 x  y 2  xy 2
Znakovni izrazi
Znakovni izraz je niz koji se sastoji iz znakovnih operanda

povezanih s operatorom povezivanja.
152
Primjeri:
A$ + B$
"Jedan-" + "dva" "Jedan-dva"
LEFT$("dobrovoljac",5) + " jutro" "dobro jutro"
Logički izrazi
Logiĉki izraz je niz koji se sastoji iz logiĉkih operanda povezanih s

logiĉkim operatorima, ali i od brojevnih i/ili znakovnih izraza povezanih
s relacijskim operatorima.
Budući da u logiĉkim izrazima moţe nastupiti više vrsta operatora,
definiran je prioritet njihova izvoĊenja unutar izraza.
Primjeri:
A+5*SQR(B^7) >= C OR D<50
Mat = 5 AND FIZ =5
Brbod >= 30 OR Brbod < 40
Budući da u prethodnom izrazu nastupaju razliĉiti operatori, pri

rješavanju logiĉkog izraza treba uzeti u obzir prioritete njihova
izvoĊenja.
Prioritet izvoĊenja operatora:
 brojevni/znakovni operatori: potenciranje, mnoţenje,

dijeljenje, zbrajanje, oduzimanje ako je rijeĉ o
brojevnim operatorima, odnosno povezivanje ako je
rijeĉ o znakovnom operatoru
 relacijski operatori: jednako, razliĉito, manje, manje ili
jednako, veće, veće ili jednako
153
 logiĉki operatori: logiĉka negacija, konjunkcija,

disjunkcija.
154
Poglavlje
9. OSNOVNE NAREDBE
Pri opisivanju algoritma koristio se skup toĉno odreĊenih
naredaba. Ovdje će biti objašnjeno njihovo znaĉenje i sintaksa pisanja u
Just BASIC-u. Najprije će se objasniti jednostavne linijske naredbe za
ulaz i izlaz podataka u algoritam te za pridruţivanje vrijednosti.
9.1. ULAZ PODATAKA U ALGORITAM
Ulaz podataka je operacija koja omogućuje da se u algoritam unesu

proizvoljne vrijednosti koje se pridruţuju varijablama ili elementima
niza.
155
Naredba:
INPUT v1,v2…
Ulaz gdje je:

v1,v2…
v1,v2… varijable
ili elementi niza.
Primjer:
1. Naredba za uĉitavanje realnog broja s tipkovnice
INPUT A gdje je A realna varijabla
2. Naredba za uĉitavanje imena studenta s tipkovnice
INPUT IME$ gdje je IME$ znakovna varijabla
9.2. IZLAZ PODATAKA IZ ALGORITMA
Razliĉita izraĉunavanja ne bi imala smisla ako se dobivena

vrijednost ne bi mogla prikazati. Izlaz je operacija koja omogućuje da se
neka vrijednost prikaţe okolini. Ovdje će biti prikazano kako se
vrijednost nekog izraza prikazuje na zaslonu.
Naredba:
PRINT i1,i2…
gdje su:
Izlaz
i1,i2… i1,i2… izrazi, pri ĉemu se njihova
vrijednost najprije izraĉuna,
a zatim i ispiše na zaslon.
156
OSNOVNE NAREDBE
Primjeri:
1. Naredbu za ispisivanje na zaslonu broja 5 (brojevne

konstante)
PRINT 5
2. Naredba za ispisivanje na zaslon teksta (znakovne

konstante) IDEMO DALJE
PRINT "IDEMO DALJE"
3. Naredba za ispisivanje na zaslon vrijednosti brojevnog

izraza (na zaslon će se ispisati izraĉunata vrijednost izraza,
tj. broj 10)
PRINT 4+3*2
9.3. PRIDRUŢIVANJE VRIJEDNOSTI UNUTAR

ALGORITMA
Pridruţivanje je operacija koja omogućuje da se vrijednost nekog

izraza pridruţi varijabli ili elementu niza.
Naredba:
v=i
gdje je:
v=i
v – varijabla ili
elementi niza
i – izraz.
157
Primjeri:
1. Pridruţivanje varijabli X vrijednost izraza: 5+7.52 -4
X = 5 + 7.5^2 – 4
2. Pridruţivanje varijabli A$ vrijednost znakovne konstante

(teksta): Ovo je poĉetak
A$ = "Ovo je poĉetak"
158
Poglavlje
10. KONTROLNE
STRUKTURE
ALGORITMA
Problemi koji se rješavaju uz pomoć algoritama ĉesto nisu
jednostavni pa se ne mogu riješiti slijednim izvoĊenjem pojedinih
koraka. Oni su takve prirode da se unaprijed ne zna koji će se koraci
morati izvršiti, odnosno koliko će se puta ponoviti njihovo izvoĊenje,
već to ovisi o nekoj vrijednosti koja će biti poznata tijekom izvoĊenja
algoritma. Da bi se lakše izrazili algoritmi za rješavanje takvih problema,
uvode se naredbe za kontrolu toka izvoĊenja koraka algoritma. Te
naredbe omogućuju slijedno izvoĊenje koraka algoritma, odabir
pojedinih koraka i njihovo ponavljanje. Tim se naredbama opisuju
kontrolne strukture algoritma pa ih se još naziva i strukturirane naredbe.
159
10.1. SLIJED
Slijed je linearna struktura koja omogućuje slijedno izvoĊenje

naredaba algoritma. Sastoji se od dvije ili više naredaba koje se izvode
jedna za drugom redoslijedom kako su navedene.
Primjer:
.
.
Ulaz .
R
INPUT R
P = R^2 * 3.14
P = R2 * 3.14 PRINT P
.
.
Izlaz .
P
Slika 49. Slijed
U Just BASIC-u, za razliku od drugih programskih jezika (npr.

Pascal, C…), ne postoji naredba koja bi opisala slijed.
160
KONTROLNE STRUKTURE ALGORITMA
10.2. GRANANJE ILI SELEKCIJA
Za grananje ili selekciju u algoritmu koriste se dvije kontrolne

strukture:
 uvjetna struktura (IF – THEN – ELSE)
 selektivna struktura (SELECT CASE).
IF – THEN – ELSE omogućuje da se izvrši jedan od dva moguća

toka naredaba algoritma. Ako ima više mogućih tokova algoritma,
upotrijebit će se SELECT CASE kontrolna struktura.
10.2.1. IF – THEN - ELSE
?
LI
struktura_1 struktura_2
Slika 50. Struktura IF – THEN -ELSE
161
Naredba:
IF LI THEN
struktura_1
ELSE
struktura_2
END IF
gdje je:
LI – Logiĉki izraz kojim se

realizira uvjet
struktura_x – linijska ili strukturirana
naredba
Objašnjenje:
[AKO je vrijednost LI istina (uvjet zadovoljen) ONDA

struktura_1
INAĈE
struktura_2
ZAVRŠI AKO]
Primjer:
Napisati program (programski opisati algoritam) koji će

uĉitati broj s tipkovnice te ispisati na zaslon je li uĉitani broj cijeli
ili decimalan.
INPUT A
IF INT(A)=A THEN
PRINT "Broj je cijeli"
ELSE
PRINT "Broj je decimalan"
END IF
162
10.2.2. SELECT - CASE
Dok se kod uvjetnih struktura uvijek izvodi jedan od dva moguća

toka naredaba algoritma, kod selektivne strukture izvodi se jedan od n
mogućih tokova. Koji će se tok izvoditi ovisi o vrijednosti izraza. Nad
izrazom se ispituju razliĉiti logiĉki testovi. Kad se prvi put dogodi da je
rezultat ispitivanja istinit, izvodi se struktura navedena pod tim testom te
se više ne provodi ispitivanje, nego se izlazi izvan strukture. Ako niti
jedan od navedenih testova nije ispunjen, izvodi se struktura navedena
pod CASE ELSE.
F F
?
LI_1
F F
T T ?
LI_2
F F
T T ?
LI_n-1
T T
struktura_1 struktura_2 struktura_n-1 struktura_n
Slika 51. Kontrolna struktura SELECT - CASE
163
Naredba:
SELECT CASE
CASE LI_1
struktura_1
CASE LI_2
struktura_2
.
.
.
CASE LI_n-1
struktura_n-1
CASE ELSE
struktura_n
END SELECT
gdje je:
struktura_x – linijska ili strukturirana naredba
LI_x – x-ti logiĉki izraz koji predstavlja uvjet za
selekciju
Primjer:
Napisati program koji će za uĉitani broj ispisati da li je

pozitivan, negativan ili jednak nuli.
INPUT A
SELECT CASE
CASE A>0
PRINT "Broj je pozitivan"
CASE A<0
PRINT "Broj je negativan"
CASE ELSE
PRINT "Broj je jednak nuli"
END SELECT
164
10.3. PONAVLJANJE
Kontrolna struktura koja omogućuje ponavljanje izvoĊenja

naredaba algoritma, naziva se petlja (loop).
Petlja se sastoji od dva dijela:
 tijela petlje
 kontrole ponavljanja.
Ovi su dijelovi prisutni u nekom obliku u svakoj petlji, bez obzira

na to kako je realizirana. Tijelo petlje saĉinjavaju naredbe algoritma koje
se ponavljaju. Kontrola ponavljanja treba omogućiti kraj ponavljanja
petlje. U sluĉaju neispravne kontrole ponavljanja, dolazi do pogreške u
izvoĊenju, tj. do beskonaĉnog ponavljanja tijela petlje.
Kontrola ponavljanja sadrţi kontrolne varijable, regulacijski korak
i provjeru uvjeta. Prije ulaska u petlju, postavljaju se kontrolne varijable
na poĉetne vrijednosti. Svakim ponavljanjem petlje, mijenjaju se
vrijednosti kontrolnih varijabli (dodaje joj se regulacijski korak)
odnosno provjerava se uvjet. Uvjet je logiĉki izraz i u ovisnosti o
njegovoj vrijednosti donosi se odluka o ponavljanju tijela petlje ili o
napuštanju petlje. U logiĉkom izrazu nastupaju kao operandi kontrolne
varijable, ĉime se postiţe promjena vrijednosti logiĉkog izraza.
Prema naĉinu kontrole ponavljanja tijela petlje razlikuju se:
 uvjetne petlje (conditional loops)

 petlje s brojaĉem (counted loops).
U daljnjem tekstu bit će prikazani razliĉiti naĉini opisivanja petlje.

Osim grafiĉkog opisivanja, bit će prikazane i programske naredbe kojom
se petlje realiziraju u programskom jeziku Just BASIC.
165
10.3.1. Uvjetna petlja (DO - LOOP)
Svakim ponavljanjem tijela petlje, ispituje se uvjet. Uvjet je logiĉki

izraz ĉija vrijednost moţe biti istina ili neistina. Kontrola ponavljanja
(kontrolne varijable, regulacijski korak) tijela petlje nije ugraĊena u
samu naredbu. O postavljanju poĉetnih vrijednosti kontrolnih varijabli,
regulacijskog koraka i logiĉkog uvjeta mora se brinuti programer koji
opisuje petlju. Ako to nije napravljeno ili je pogrešno izvedeno, petlje se
neće korektno ponašati, tj. moţe doći do njezina beskonaĉnog
ponavljanja.
Prema naĉinu ispitivanja uvjeta, postoje dvije vrste uvjetnih petlji:
WHILE petlja – tijelo petlje se ponavlja sve dok je zadovoljen

uvjet (njegova je vrijednost ISTINA)
UNTIL petlja – tijelo petlje se ponavlja sve dok se ne zadovolji
uvjet (njegova je vrijednost NEISTINA).
Uvjet u petlji moţe biti na poĉetku ili na kraju petlje. Prema mjestu
uvjeta u petlji, razlikuju se:
 petlje s ispitivanjem uvjeta na poĉetku (top tested

conditional loops)
 petlje s ispitivanjem uvjeta na kraju (bottom tested
conditional loops).
Te opcije su prikazane na slikama 52., 53. i 54.
166
Uvjetna petlja s ispitivanjem uvjeta na početku petlje

(DO WHILE - LOOP)
F
? 0
LI Naredba:
T
1 DO WHILE LI
.
.
S
S .
.
LOOP
Slika 52. DO WHILE - LOOP petlja
gdje je:
LI – logiĉki izraz
F – vrijednost logiĉkog izraza je neistina (False)
T – vrijednost logiĉkog izraza je istina (Truth)
S – tijelo petlje (naredbe koja se ponavljaju)
167
Tijelo petlje ponavlja se sve dok je logiĉki izraz istinit, odnosno

dok je uvjet zadovoljen. Kada uvjet nije zadovoljen, izlazi se iz petlje i
nastavlja s izvoĊenjem prve naredbe navedene nakon nje.
Primjer:
Napisati program koji će ispisati koliko je potrebno najviše

zbrojiti razliĉitih prirodnih brojeva (treba zbrajati najmanje
prirodne brojeve) da bi njihova suma bila veća ili jednaka 1.000.
SUMA = 0
BROJ = 0
DO WHILE SUMA < 1.000
BROJ = BROJ + 1
SUMA = SUMA + BROJ
LOOP
PRINT BROJ
168
Uvjetna petlja s ispitivanjem uvjeta na kraju petlje

( DO - LOOP WHILE )
S
Naredba:
DO
.
.
S
?
LI
.
T1 .
LOOP WHILE LI
0
F
Slika 53. DO - LOOP WHILE petlja
Za razliku od uvjetne petlje s ispitivanjem uvjeta na poĉetku, kada

se tijelo petlje ne mora niti jednom izvršiti, kod ove petlje (slika 52.)
tijelo petlje će se izvršiti najmanje jednom. Zbog toga se ova petlja ĉesto
koristi za kontrolu unosa podataka u program. Nakon unosa podataka
ponavlja se naredba unosa, sve dok vrijednosti unesenih podataka nisu
pravilno zadane.
169
Primjer:
Kontrola unosa prirodnog broja uporabom DO-LOOP

WHILE petlje:
DO
INPUT "Unesite prirodan broj", A
LOOP WHILE A<1 OR A<>INT(A)
Realizacija UNTIL uvjetne petlje neće se posebno opisivati zato

što je UNTIL petlja negativna WHILE petlja. UNTIL petlju lako se
realizira iz WHILE petlje negiranjem uvjeta, što je prikazano sljedećim
izrazom:
UNTIL ( LI ) = WHILE NOT ( LI )
Primjer:
Kontrola unosa prirodnog broja uporabom DO-LOOP

UNTIL petlje:
DO
LOOP UNTIL NOT (A<1 OR A<>INT(A))
ili ako se negira logiĉki izraz:
DO
LOOP UNTIL A>=1 AND A=INT(A)
Zbog navedenog razloga neki programski jezici ne podrţavaju

realizacije obje petlje, već samo neke od njih. Programski jezik C
poznaje samo While petlju, dok Pascal poznaje While petlju s
ispitivanjem uvjeta na poĉetku i Until petlju s ispitivanjem uvjeta na
kraju.
170
10.3.2. Petlja s brojačem (FOR – NEXT)
U mnogim sluĉajevima unaprijed je poznat broj ponavljanja tijela

petlje. Tada se upotrebljava petlja s brojaĉem jer je kod nje kontrola
ponavljanja sastavni dio naredbe.
v=x
? 0F Naredba:
v [x,y]
FOR v = x TO y (step z)
T1 .
.
S
S .
.
NEXT v
v=v+z
Slika 54. FOR - NEXT petlja
gdje je:
v – brojaĉ
x – poĉetna vrijednost brojaĉa
y – krajnja vrijednost brojaĉa
171
z – regulacijski korak
S – tijelo petlje
Na poĉetku petlje postavlja se poĉetna vrijednost brojaĉa.

Svakim ponavljanjem vrijednost brojaĉa se povećava za regulacijski
korak. Tijelo petlje ponavlja se sve dok vrijednost brojaĉa ne izaĊe iz
intervala postavljenih vrijednosti (od poĉetne do krajnje vrijednosti
brojaĉa). U ovisnosti o tome povećava li se brojaĉ svakim
ponavljanjem tijela petlje (regulacijski korak pozitivan) ili smanjuje
(regulacijski korak negativan), razlikuju se sljedeće dvije varijante
ove petlje:
 inkrementalna petlja – brojaĉ se povećava (poĉetna vrijednost

brojaĉa je manja ili jednaka krajnjoj)
 dekrementalna petlja – brojaĉ se smanjuje (poĉetna vrijednost
brojaĉa je veća ili jednaka krajnjoj).
Regulacijski korak unutar naredbe nije obvezatan. Ako se

regulacijski korak ne navede, petlja postaje inkrementalna (brojaĉ se
svakim ponavljanjem povećava za jedan).
Primjer:
Napisati program koji će izraĉunati i ispisati sumu svih

prirodnih brojeva od 1 do 70.
SUMA=0
FOR I = 1 TO 70
SUMA = SUMA + I
NEXT I
PRINT SUMA
172
10.3.3. Ugniježđena petlja
Tijelo petlje predstavljaju naredbe ĉije se izvoĊenje ţeli ponoviti.

To mogu biti jednostavne ili strukturirane naredbe, tako da se ĉesto
unutar tijela petlje nalazi druga petlja. Unutarnja petlja tada je
ugnijeţĊena petlja (nested loop). Vanjska i njoj ugnijeţĊene petlje mogu
biti razliĉito realizirane. Svakim ponavljanjem vanjske petlje,
ugnijeţĊena se petlja ponavlja predviĊeni broj puta. Pravilno
ugnijeţĊena petlja mora poĉeti i završiti unutar vanjske petlje (slika 55.),
dok je nepravilno ugnijeţĊena petlja prikazana na slici 56.
Slika 56. Nepravilno

Slika 55. Pravilno ugniježđena petlja
ugniježđena petlja
Primjer:
Kontrola unosa 20 prirodnih brojeva:
DIM A(20)
FOR I = 1 TO 20
DO
INPUT "Unesite prirodan broj", A(I)
LOOP WHILE A(I)<1 OR A(I)<>INT(A(I))
NEXT I
173
U ovom primjeru FOR-NEXT je vanjska, a DO-LOOP unutarnja

petlja. Za svaki uneseni broj, DO-LOOP petljom kontroliramo je li
prirodan. Budući da se zahtijeva uĉitavanje 20 brojeva, to je uraĊeno s
FOR-NEXT petljom.
174
POPIS SLIKA
POPIS SLIKA
Slika 1. Građa računala prema von Neumannovu modelu .................... 26

Slika 2. Matična ploča ............................................................................ 26
Slika 3. Ergonomske tipkovnica osobnih računala ................................ 29
Slika 4. Virtualna laserska tipkovnica.................................................... 33
Slika 5. Miš ............................................................................................. 34
Slika 6. Pomična kuglica ........................................................................ 35
Slika 7. Trackpoint ................................................................................. 36
Slika 8. Trackpad.................................................................................... 36
Slika 9. LCD monitor ............................................................................. 37
Slika 10. Zaslon osjetljiv na dodir.......................................................... 39
Slika 11. Matrični pisač ......................................................................... 40
Slika 12. Matrica 9 x 7 slova A .............................................................. 40
Slika 13. Laserski pisač .......................................................................... 41
Slika 14. Tintni pisač .............................................................................. 41
Slika 15. Skener ...................................................................................... 42
Slika 16. Flatbad crtač ........................................................................... 44
Slika 17. Hijerarhijski pristup organizaciji memorije ............................. 46
Slika 18. RAM memorija ......................................................................... 47
Slika 19. Ćelije RAM memorije ............................................................... 48
Slika 20. ROM u kojem se nalazi BIOS realiziran u flash tehnologiji ... 52
Slika 21. Način zapisivanje podataka na magnetskom disku ................... 55
Slika 22. Staze i sektori na magnetskom disku ....................................... 55
Slika 23. Tvrdi magnetski disk ................................................................ 56
Slika 24. ZIP jedinica.............................................................................. 57
175
POPIS SLIKA
Slika 25. Jedinica 1,8-inčnog prijenosnoga 300 GB tvrdog diska ........ 58

Slika 26. Mikrojedinica kapaciteta 2,5 GB (veličine kutije šibica) ........ 59
Slika 27. Spiralni zapis na optičkom disku ............................................. 61
Slika 28. DVD uređaj .............................................................................. 62
Slika 29. Blu-ray Disk ............................................................................. 63
Slika 30. 2,5-inčni 128 GB Flash SSD ................................................... 65
Slika 31. Mikroprocesor.......................................................................... 65
Slika 32. Procesor u funkciji upravljanja računalom ............................ 66
Slika 33. Pojednostavnjeni prikaz procesora ......................................... 69
Slika 34. Koraci procesora ..................................................................... 72
Slika 35. Matična ploča .......................................................................... 73
Slika 36. Unutarnje sabirnice kod današnjih PC računala ................... 77
Slika 37. Prošireni ASCII kod ................................................................. 83
Slika 38. Fizičko-logičke jedinice podataka ........................................... 85
Slika 39. Hijerarhijski model računala .................................................. 91
Slika 40. Uloga operacijskog sustava .................................................... 94
Slika 41. Postupak razvoja programa ..................................................... 97
Slika 42. Integrirani informacijski sustav ............................................ 106
Slika 43. Radna površina Windows operacijskog sustava ................... 109
Slika 44. Pozor WindowsTask Manager................................................ 110
Slika 45. Primjer hijerarhijske strukture mapa na tvrdom disku C: .... 112
Slika 46. Prenošenje značke (token) kod prstenaste topologije ........... 121
Slika 47. Rješavanje problema ............................................................. 130
Slika 48. Realizacija niza u RAM memoriji.......................................... 148
Slika 49. Slijed ...................................................................................... 160
Slika 50. Struktura IF – THEN -ELSE ................................................. 161
Slika 51. Kontrolna struktura SELECT - CASE ................................... 163
Slika 52. DO WHILE - LOOP petlja .................................................... 167
Slika 53. DO - LOOP WHILE petlja ................................................... 169
Slika 54. FOR - NEXT petlja ............................................................... 171
Slika 55. Pravilno ugniježđena petlja .................................................. 173
Slika 56. Nepravilno ugniježđena petlja .............................................. 173
176
POPIS TABLICA
POPIS TABLICA
Tablica 1. Analogija kontrolnih funkcija upravljačke jedinice

procesora i ljudskog mozga .................................................. 69
Tablica 2. Logičke adrese .................................................................... 111
Tablica 3. Simboli dijagrama toka ....................................................... 136
Tablica 4. Aritmetički operatori ........................................................... 142
Tablica 5. Relacijski operatori ............................................................. 143
Tablica 6. Tipovi konstanti ................................................................... 145
Tablica 7. Primjeri zapisivanja konstantnih vrijednosti ...................... 145
Tablica 8. Primjeri ispravnih i neispravnih imena varijabli ............... 146
177
LITERATURA
LITERATURA
KNJIGE
 Antonini, N., Tudor, M. Primjena elektroničkih računala s

rješenim zadacima u programskom jeziku Turbo Basic,
Rijeka, Pomorski fakultet u Rijeci, Rijeka, 1998.
 Budin, L. Operacijski sustavi, Element, Zagreb, 2005.
 Davis, S. Operating System, A Systematic View, Addison-
Wesley Publishing Company, Oxford, 1987.
 Englander, Irv The architecture of computer hardware and
system software and networking an Information Technology
Approach, 4th edition, John Wiley & Sons, England, 2010.
 Fuori, W. M., Aufiero, L. J. Computers and Information
Processing, Prentice-Hall International, New Jersey, 1989.
 Galvin, A. P. B., Gagne, G. Operating Systems Concepts
Silberschatz, John Wiley&Sons, New York, 2003.
 Grbavac, V. Informatika, kompjutori i primjena, Školska
knjiga, Zagreb, 1988.
 Grundler, D. Osobna računala, INA-INFO, Zagreb, 1995.
 Grundler, D. Primijenjeno računalstvo, Graphis, Zagreb,
2000.
 Grundler i ostali, ECDL, Osnovni program, PRO-MIL d.o.o.,
Varaţdin, 2005.
 Johnson, S. Microsoft Office 2007 – na dlanu, MIŠ, Zagreb,
2007.
 Lee Ford, J. jr. Programming for the Absolute Beginner,
Thompson Course Technology PTR, United States of
America, 2007.
178
LITERATURA
 Kodak, D. Organizacija in arhitektura računalniških

sistemov, Fakulteta za elektrotehniko in raĉunalstvo,
Univerza v Ljubljani, Ljubljana, 1988.
 Norton, P. Inside the IBM PC, Prentice-Hall International,
New York, 1986.
 Pague, D. Windows Vista, kompletan priručnik, Stega tisak,
Zagreb, 2007.
 Patterson, D. A., Hennessy, J. L., Morgan Kaufmann,
Computer Organization & Design, 3rd ed. 2005.
 Ribarić, S. Naprednije arhitekture mikroprocesora, Element
Zagreb, 2002.
 Rochester, J. B. Computers, Homewood, Irwin, 1993.
 Schildt, H. Advanced Turbo C, Berkeley, Borland-
Osborne/McGraw-Hill, 1989.
 Stipić, A. MS-DOS 5.0, Znak, Zagreb, 1992.
 Skupina autora, PC-kompjuteri i programi, biblija za PC-
korisnike, SysPrint, Zagreb, 1995.
 Skupina autora, Osnove informatike, Zagreb, Informator,
1988.
 Tremblay, J., DeDourek, J. M., Bunt, R. B. Introduction to
Computer Science, An Algorithmic Approach, New York,
McGraw-Hill, 1989.
 Tudor, M. Microsoft Word 97, Korištenje i primjena, Rijeka,
Visoka pomorska škola u Rijeci, 1999.
 Tudor, M. Osnove primjene računala, Sveuĉilište u Rijeci,
Pomorski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2003.
WEB-adrese
 http://www.cppreference.com
 http://www.howstuffworks.com
 http://www.intel.com/products/processor
 http://www.jbasicnews.com
 http://www.kingston.com/tools/UMG
 http://www.pcguide.com/
 http://www.thocp.net/hardware
 http://www.computerhope.com
179
LITERATURA
 http://www.usbyte.com
 http://www.ict.hr
 http://www.informatika.buzdo.com
 http://en.wikipedia.org
180

Tudor Primjena Elektroničkih Računala

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tudor Primjena Elektroničkih Računala

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SADRŢAJ

I. DIO: OSNOVE RAČUNALA...................................................................... 9

1. MATEMATIČKO-LOGIČKE OSNOVE ......................................... 11

1.1. BROJEVNI SUSTAVI .............................................................. 12

2. SKLOPOVSKA OPREMA RAČUNALA .......................................... 25

2.1. ULAZNO/IZLAZNE JEDINICE ................................................. 27

2.1.7. Pisač ........................................................................... 39

3. PRIKAZ PODATAKA U RAČUNALU ............................................ 79

3.1. FIZIČKE JEDINICE PODATAKA ............................................... 80

4. PROGRAMSKA PODRŠKA RAČUNALA ....................................... 89

4.1. PROGRAM ............................................................................ 89

4.3.2. Korisnički programi.................................................. 102

5. PRIMJENA RAČUNALA NA BRODU ......................................... 103

5.1. PROCESNA RAČUNALA ...................................................... 104

6. RAD S OSOBNIM RAČUNALOM .............................................. 107

6.1. POKRETANJE RAČUNALA ................................................... 107

7. POVEZIVANJE RAČUNALA ...................................................... 115

7.1. ISO/OSI NORME ZA PRIJENOS PODATAKA ........................ 116

II. DIO: RJEŠAVANJE PROBLEMA POMOĆU RAČUNALA ............ 129

8. ALGORITMI I PROGRAMI ....................................................... 133

8.1. OPISIVANJE ALGORITMA ................................................... 134

8.2.3. Logički podaci .......................................................... 141

9. OSNOVNE NAREDBE .............................................................. 155

9.1. ULAZ PODATAKA U ALGORITAM ....................................... 155

10.KONTROLNE STRUKTURE ALGORITMA .................................. 159

10.1. SLIJED ................................................................................. 160

POPIS SLIKA ............................................................................................. 175

POPIS TABLICA........................................................................................ 177

LITERATURA ............................................................................................ 178

Ova je knjiga napisana prema programima predavanja kolegija koji

Knjiga obraĊuje osnovna znanja iz raĉunala i moţe biti zanimljivo

Sadrţaj se temelji na knjizi Osnove primjene računala koju sam

Problematika obraĊena u knjizi moţe se podijeliti u dvije cjeline.

Druga cjelina, od 8. do 10. poglavlja, posvećena je rješavanju

Na kraju ţelim zahvaliti svima koji su mi pomogli u pisanju ove

Rijeka, prosinac 2009.

Mnoge ciljeve suvremene zbilje danas nije moguće ostvariti bez

Danas se moţe reći da je ĉovjek u traţenju takvoga alata tek

Budući da su generatori razvoja raĉunalstva zemlje

pojmova i fiziĉkih naprava. Ĉesto je te rijeĉi teško prevesti u duhu našeg

Najkraće reĉeno, raĉunalo je stroj kojim se pohranjuju, rukuju i

Pod sklopovskom opremom raĉunala razumijevaju se svi

Programska podrška raĉunala je skup svih programa koji se na

poslove. S jedne strane raĉunalo je najmoćnija naprava kojom raspolaţe

Razvoj tehnologije omogućio je proizvodnju raĉunala malih po

koriste se dvije vrijednosti (istina/neistina), što znaĉi da im je karakter

1.1. BROJEVNI SUSTAVI

Ĉovjek je oduvijek teţio pohraniti svoje spoznaje i tako saĉuvati

Pozicijski brojevni sustav definiran je bazom i skupom znamenki

(*) N = an  bn + an -1  bn -1 + … + a1  b1 + a0  b0 + a-1  b-1 +…+ a-k  b-k

pri ĉemu ai ima jednu od mogućih vrijednosti iz skupa:

Danas je najĉešće u uporabi pozicijski brojevni sustav s bazom 10,

1.1.1. Dekadski brojevni sustav

Baza dekadskog (decimalnog) brojevnog sustava je 10, što

vrijednosti. Te vrijednosti oznaĉavaju se simbolima 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7,

Vrijednost broja dobije se primjenom pravila (*) koje se nalazi na

Broj 354,61 sastoji se od znamenki 3, 5, 4, 6 i 1. Prema pravilu

354,61 = 3  102 + 5  101 + 4  100 + 6  10-1 + 1  10-2

Kao što se vidi, znamenke unutar zapisa brojevne vrijednosti

1.1.2. Binarni brojevni sustav

Kod binarnoga brojevnog sustava koriste se samo dvije vrijednosti

Vrijednost binarnog broja 10110 izraĉuna se prema pravilima

0.101(2) = 1  2-1 + 0  2-2 + 1  2-3