Jules Verne

Naslov izvornika
Off on the comet
Putovanje na kometu

UVOD
Između toliko mnogo upečatljivih i umjetnički vrijednih priča, teško je dati prednost
jednoj pred ostalima. Ipak, svakako uvažavajući brojnost Verneovih vrhunskih djela,
njegovoj se knjizi "Putovanje na kometu" treba priznati visoku vrijednost. Možda će ova
priča ostati popularna čak i onda kad "Put oko svijeta u 80 dana" ili "Michael Strogoff
budu kroz stoljeća izgubili na svojoj privlačnosti i aktualnosti. U najmanju ruku, od
mnoštva kasnije napisanih knjiga na istu temu, niti jedna se nije uspjela izjednačiti ili
barem približiti ovom Verneovom djelu.

Na neki način, "Putovanje na kometu" predstavlja značajni otklon od Verneovih ranijih

knjiga. Ne samo da opisuje predjele mnogo udaljenije i od onih u "Putu na Mjesec", već
autor u njoj napušta svoj uobičajeni strogo znanstveni pristup. U želji da nas povede kroz
dubine beskrajnog svemira i pokaže nam što astronomija doista zna o prilikama koje
vladaju u svemiru i na drugim planetima, Verne od nas zahtjeva da prihvatimo gotovo
nemoguću situaciju. Zemlja doživljava dva sudara s kometom, a da to ostaje nezamijećeno
od cijelog čovječanstva, pa čak i od astronoma. Štoviše, nekoliko ljudi iz više međusobno
udaljenih krajeva biva odneseno na kometu, da bi se vratili neozlijeđeni. Uz to, komet, na
zadovoljstvo svojih putnika, sobom odnosi vodu i dio atmosfere. Otkida i malene, korisne,
komade tla, koji se sretno smještaju na njegovu površinu.Čak i brodovi neoštećeni
preživljavaju ovaj nevjerojatni događaj. Sva ta zbivanja gotovo da pripadaju u svijet bajki,
u kojem je sve dozvoljeno.
Ako bi se sve to dogodilo u zbilji, ako bi se komet doista sudario sa Zemljom, mogli bi
očekivati dvije znanstveno moguće posljedice. Ukoliko bi komet imao vrlo razrijeđenu,
malenu masu kakvu, čini se, većina tih usamljenih nebeskih putnika ima, za očekivati je
da bi se Zemlja uz pomoć svoje atmosfere mogla sama obraniti i iz sudara izaći praktički
neoštećena. Suprotno tome, ako bi komet imao samo stoti dio veličine i mase koju Verne
pripisuje svojem novom svijetu - kako bi ovaj mogao pružiti utočište svojim putnicima, u
tom bi slučaju sudar bio neopisivo katastrofalan, posebno za one nesretnike koji bi se našli
na mjestu udara u Zemljinu površinu.
Ali kad jednom, uz sve ograde, prihvatimo početnu i završnu ekstravaganciju, odlazak i
povratak njegovih likova, alfu i omegu njegove priče, zadivljujuće je kako se između toga
pisac približava istini! Kako vjerno slijedi znanstvene pretpostavke o ustrojstvu svemira,
spoznaje do kojih su astronomi dugotrajnim proučavanjima došli, i nudi ih na uvid
čitatelju! Drugi pisci, koji su poslije Vernea pisali o svemirskim putovanjima,
dozvoljavali su sebi slobodu da ih ponese mašta i snovi o onome što bi se na tim
udaljenim putovanjima moglo pronaći. Verne je sebi dozvolio pisati samo o onome za što
se sa sigurnošću znalo daje istina.
KNJIGA PRVAPUTOVANJE NA KOMETU
1. poglavlje IZAZOV
"Ništa me, gospodine, neće natjerati da povučem svoje riječi."
"Žao mi je, grofe, ali u tom se slučaju nikako ne mogu složiti s vama."
"Dozvolite mi naglasiti kako mi moje godine ipak daju prednost pred vama."
"U ovoj stvari godine nikako ne mogu predstavljati prednost."
"U tom slučaju, kapetane, ne preostaje mi ništa drugo nego pozvati vas pred oštricu svojeg
mača."
"Kako želite, grofe, ali ni mač niti pištolj ne mogu me natjerati da promijenim svoj stav.
Izvolite moju posjetnicu."
"Evo i moje."
Žučna rasprava završila je formalnom razmjenom imena zavađenih. Na jednoj je
podsjetnici pisalo: 'Kapetan Hector Servadac, stožerni časnik, Mostaganem.'
Na drugoj je, pak, bio natpis: 'Grof Vasilij Timascheff, škuner "Dobryna"'.
Uslijedio je dogovor oko sekundanata, koji su se u Mo-staganemu trebali susresti već u
dva sata tog istog dana.Jules Verne
Razmijenivši kurtoazne pozdrave, kapetan i grof su se već namjeravali rastati, kad se
Timascheff odjednom nečega prisjeti. Ne oklijevajući, reče:
"Kapetane, možda bi bilo bolje zatajiti pravi razlog našeg dvoboja?"
"Štoviše", uzvrati Servadac, "ni ja ne bih želio spominjanje nikakvih imena."
"U tom slučaju," nastavi grof, "moramo se dogovoriti o prikladnoj zamjeni. Mogu li nam
u tome pomoći glazbenici? Ja bih mogao braniti Wagnera, dok bi vi mogli postati
zaštitnikom interesa Rossinija?"
"Slažem se," uz osmjeh uzvrati Servedac i oni se napokon rastadoše, uz još jedan duboki
naklon.
Ova zgoda zbila se na vrhu malenog rta na alžirskoj obali, između Mostaganema i Tenesa,
oko dvije milje od ušća rijeke Shelif. Kopno se na tom mjestu uzdizalo više od šezdeset
stopa iznad razine mora. U podnožju su se plavetne vode Sredozemnog mora hučeći
razbijale o crvene bokove pirit-nih1 stijena koje su činile obalu, nježno oplakujući žalo.
Bio je 31. prosinca. Podnevno sunce, koje je obično žarkim sjajem obasjavalo razvedenu
obalu, skrilo se iza zbijenih naslaga oblaka i magle koja je iz nekog neobjašnjivog razloga
već dva mjeseca prekrivala gotovo cijelu zemaljsku kuglu, stvarajući ozbiljne poteškoće u
prometu između kontinenata.
Nakon što se oprostio od stožernog časnika, grof Vasilij Timascheff se zaputio u obližnju
uvalu. Tamo se ukrcao u lagani čamac s četiri veslača, koji se odmah otisnuo od obale i
zaputio prema lijepoj jahti što se nedaleko usidrila.
Servadacu je ususret krenuo njegov posilni, što je dotad čekao na pristojnoj udaljenosti,
dovodeći sobom prekrasnog arapskog konja i rasnu ždrjebicu; obojica uzjahaše i
Vrsta željezne rudače.
10
PUTOVANJE NA KOMETU
zaputiše se prema Mostaganemu. Bilo je već pola sata prošlo podne kad su dva jahača
prešli most stoje nedavno bio podignut preko Shelifa. Četvrt sata kasnije, njihovi su konji,
obliveni znojem, prošli kroz kapiju Mascara, jedan od pet ulaza izgrađenih u zidinama što
su okruživale grad.
U to je vrijeme Mostaganem brojio oko petnaest tisuća stanovnika, od čega su tri tisuće
bili Francuzi. Osim što je bio jedan od glavnih gradova pokrajine Oran, bio je i jaka vojna
utvrda. Smjestio se u dobro zaklonjenoj luci, zbog čega je kroz njega prolazila većina
bogatih plodova dolina Mine i Donjeg Shelifa. Kako je obala u tim krajevima obilovala
opasnim hridima, odlična zaštita koju je luka pružala privukla je vlasnika "Dobrvne" da
ovdje provede zimu. Tako se već dva mjeseca u luci moglo vidjeti kako s krme jahte
leprša ruska zastava, a visoko na jarbolu vije plamenac Francuskog yacht kluba, s jasno
uočljivim slovima 'M.C.W.T.', inicijalima grofa Timascheffa.
Ušavši u grad, kapetan Servadac se zaputio prema vojnoj četvrti Matmoreu i nije mu
trebalo dugo da pronađe dvojicu povjerljivih prijatelja - majora pješaštva i kapetana
topništva - koji su se bez oklijevanja odazvali Servadacovoj zamolbi da mu budu
sekundanti u časnom dvoboju. Ipak, nisu mogli zatomiti smiješak, doznavši da je za
dvoboj kriva rasprava o glazbi. Taj bi se sukob, predlagali su, svakako mogao riješiti i bez
borbe, neznatnim popuštanjem svake strane i prijateljskim dogovorom. Ali svi njihovi
napori bili su uzaludni. Hector Servadac je ostao neumoljiv.
"Nikakvo popuštanje nije moguće," odlučno je uzvratio. "Rossini je duboko povrijeđen i
ja ne mogu podnijeti da to prođe nekažnjeno. Wagner je budala. Održat ću svoju riječ. U
torne sam nepopustljiv."
"Dobro, neka bude tako," odgovori jedan od časnika, "na koncu konca, rana od mača i ne
mora imati tragične posljedice."
11Jules Verne
"Svakako ne," nadoveže Servadac, "posebno ne u mojem slučaju. Ja, naime, uopće
nemam namjeru dozvoliti da me rane." Razumljivo, naslućujući kako stvarni razlog svađe
mora biti nešto drugo, Servadacovi prijatelji nisu imali drugog izbora nego prihvatiti
ponuđeno objašnjenje. Stoga se, bez daljnjih primjedbi, zaputiše prema zapovjedništvu
garnizona, gdje su se točno u dva sata poslijepodne trebali susresti sa sekundantima grofa
Timascheffa. Kad su se napokon vratili, sve je već bilo dogovoreno; grof koji je, kao i
mnogi drugi Rusi što su se mogli zateći u inozemstvu, bio aide-de-campl ruskog cara, kao
najprikladnije je oružje, naravno, predložio mač, a dvoboj se trebao održati sljedećeg
jutra, 1. siječnja, u devet sati, na litici udaljenoj oko milju i po od ušća Shelifa. Uvjerivši
ga da, sukladno vojničkoj časti, nipošto neće zakazati u pravodobnom dolasku na mjesto
dvoboja, dva časnika se srdačno rukovaše sa svojim prijateljem i zaputiše se u kavanu
Zulma, na partiju piqueta2. Kapetan Servadac je, pak, istim putem kojim je došao, odmah
napustio grad.
Posljednja dva tjedna Servadac nije spavao u svojim odajama u vojarni. Bilo mu je
povjereno unovačiti određeni broj stanovnika prigradskih naselja na premjeravanju okol-
nog zemljišta. Stoga je sa svojim posilnim privremeno živio u gourbiju, kolibi kakve su se
u to vrijeme obično koristile za stanovanje na selu. Gourbi se nalazio uz samu morsku
obalu, nekih četiri ili pet milja udaljen od Shelifa. Većini njegovih prijatelja ovo se
prisilno odsustvo činilo gotovo kao okrutna kazna. Ali kapetan za to nije mario.
Na putu prema gourbiju misli su mu bile zaokupljene pokušajem skladanja nečega stoje
on nazivao rondcč. Naime, omiljeni mu je hobi bilo skladanje stihova o svemu što bi
pobudilo njegovu maštu. Ovaj rondo, ne treba to skriva-
1
Aide-de-camp (franc.): Odani dvorjanin, vazal.
2
Vrsta igre kartama.
3
Rondo - pjesmica od oko 13 stihova.
12
PUTOVANJE NA KOMETU
Časnici su se bez oklijevanja odazvali Servadacovoj
zamolbi...
13Jules Verne
ti, imao je postati odom posvećenom mladoj udovici kojom je bio očaran i kojom se čvrsto
namjerio oženiti. Njime joj je trebao poručiti da je napokon pronašao ženu u svemu dostojnu
njegovih očekivanja i želja, i daju je spreman 'čisto i nevino' voljeti. Premda je tema bila tako
svakodnevna, uglađenom kapetanu to nije bilo od velike pomoći. Teško je uspijevao rimom
iskazati duboke osjećaje koji su ga ispunjavali. Ipak, zanosio se nadom da će pjesma napokon
uroditi uspjehom. Ovdje, u Alžiru, ta je vrsta poezije bila itekako poznata i popularna i bez nje
se nije moglo zamisliti ozbiljnije udvaranje.
"Vrlo dobro znam", govorio je sam sa sobom, "što želim reći. Želim joj poručiti kako je
iskreno volim i da se želim oženiti njome; ali, kakve li zbrke, rima nikako ne dolazi. Kuga ga
napala! Zar se baš ništa ne rimuje s 'nevino'. I što sada, kako nastaviti? Reci mi, Ben Zoofe,"
glasno je dobacio svojem posilnom koji je šutke jahao za njim, "jesi li ikad pisao poeziju?"
"Ne, kapetane", uzvrati ovaj, bez oklijevanja. "Nikad nisam pisao stihove, ali sam na
sajmovima na Montmartreu upoznao mnoge ljude koji su vješto tezgarili, učas skladajući
prigodne pjesme."
"Možeš li se prisjetiti neke od tih pjesama?"
"Prisjetiti se!? Kako ne bih mogao! Evo, jedna počinje ovako:
'Hodite amo, hodite, ni časa ne dvojite, Tek malo novca izbrojite; Ovo čarobno zrcalo već je
na tragu Da prikaže vam vašu novu dragu.'"
"Užas!" uzviknuo je Servadac s gnušanjem. "Tvoji su stihovi grozno smeće."
"Dobri kao i svi drugi, moj kapetane, koje pjevaju uz sviralu."
14
PUTOVANJE NA KOMETU
"Zaveži jezik, čovječe," oštro mu zapovjedi Servadac. "Dosjetio sam se prvoj strofi:
'Ljubovnici moraju, ma tko oni bili, Ljubiti čisto i nevino, A ti, anđele moj mili, Opijaš me
kao rujno vino'."
Pa ipak, kapetanov pjesnički genij nije ga više mogao uznijeti; svi njegovi daljnji napori bili
su uzaludni i, kad je u šest sati pristigao do gourbija, njegova pjesma nije odmakla dalje od ta
prva četiri stiha.
15.\m
PUTOVANJE NA KOMETU
2. poglavlje KAPETAN SERVADAC I NJEGOV POSILNI
U vrijeme o kojem govorimo, u pismohranama Ministarstva rata moglo se pronaći sljedeći
zapis:
'SERVADAC, Hector. Rođen u St. Trelodyju, okrug Les-parre, pokrajina Gironde, 19. srpnja,
godine Gospodnje 18...
- Imovno stanje: prihod od rente u iznosu 1200 franaka godišnje,
- Dužina službovanja: Četrnaest godina, tri mjeseca i pet dana.
- Tijek službe: Dvije godine školovanja u St. Cyru, dvije godine na L'Ecole d' Application;
dvije godine u 8. Linskoj regimenti, dvije godine u 3. konjičkoj, sedam godina u Alžiru.
- Kampanje: Sudan i Japan.
- Rang: stožerni kapetan u Mostaganemu.
- Odličja: Vitez Legije časti, od 13. ožujka 18...'
Hector Servadac imao je trideset godina. Bio je siroče bez poznatih rođaka i gotovo bez
ikakvih dobara. Željan više slave nego novca, malo vjetropirast, ali srčan, velikodušan i
hrabar, bio je predodređen postati štićenikom boga ratova.
Prvih godinu i po dana života proveo je kao posvojče neke dobre žene i vinogradara iz
Medoca - izravnog potomka drevnih vojskovođa; jednom riječju, bio je od onih koje je
17Jules Verne
priroda, izgleda, predodredila za velika djela i oko čije kolijevke su bdjele dobre vile
pustolovine i dobre sreće.
Pojavom je Hector Servadac u cijelosti odgovarao predodžbi časnika: bio je stasit, mršav i
elegantan, tamne kovrčave kose i čvrstog brka, pristalog lika i bistrih plavih očiju. Činio
se samozadovoljnim i nesvjesnim prave snage koju je posjedovao. Mora se priznati, a
nitko to ne bi potvrdio bolje od njega, da njegovi književni ciljevi nisu bili previsoki. "Mi
ne trošimo vrijeme uzalud" bila je omiljena izreka među topničkim časnicima, ukazujući
kako nikakve beskorisne navike ne smiju ugroziti propisno obnašanje vojničkih dužnosti;
no, mora se priznati da je Servadac, zahvaljujući svojoj urođenoj sklonosti dokoličarenju,
podosta "trošio vrijeme uzalud". Pa ipak, njegove sposobnosti i razboritost uspješno su ga
vodili još od početka karijere. Bio je dobar vojnik, odličan jahač i ime mu je zbog uspjeha
u službi više puta isticano u dnevnim zapovijedima.
Jedna je zgoda, na određeni način, u dovoljnoj mjeri ocrtavala njegov karakter. Odred
pješaštva, što ga je u nekoj borbi vodio kroz rovove, dospio je do mjesta na kojem je
grudobran bio toliko oštećen granatiranjem da se urušio, ne ostavljajući nikakvu zaštitu od
žestoke i precizne paljbe protivnika. Ljudi su zastali. Servadac se bez oklijevanja uspeo na
grudobran, vlastitim tijelom zatvorio nastali procjep i povikao: "Naprijed!"
I kroz kišu metaka, od kojih niti jedan nije pogodio polegnutog časnika, postrojba je
sigurno prošla dalje.
Nakon izlaska iz vojne akademije Servadac je, sa izuzetkom dvije kampanje u Sudanu i
Japanu, cijelo vrijeme proveo u Alžiru. Trenutačno je bio raspoređen u stožer u
Mostaganemu, gdje mu je u posljednje vrijeme povjereno topografsko premjeravanje
obale između Tenesa i Shelifa. Nije ga mnogo zabrinjavalo što je gourbi, u koji se u nuždi
morao smjestiti, bio neudoban i upravo idealan za uhvatiti kakvu bolest. Volio je život na
otvorenom, a godila mu je i
18
PUTOVANJE NA KOMETU
neovisnost od svakodnevnih obveza koje bi imao u vojarni. Ponekad bi pješice lutao
pješčanom obalom, a katkad opet uživao u jahanju uz rub strmih litica, uopće ne žureći s
dovršenjem povjerene mu zadaće. Zahtjevi mu nisu bili preveliki - zabavu je nalazio u
kratkim putovanjima željeznicom, dva ili tri puta tjedno, kako bi prisustvovao genera-
lovim prijemima u Oranu ili zabavama što ih je guverner organizirao u Alžiru.
U jednoj od tih prigoda prvi put je susreo Madame de L... - damu kojoj je toliko želio
posvetiti rondo čija su prva četiri stiha upravo ugledala svjetlo dana. Bila je udovica
nekog pukovnika, mlada i lijepa, vrlo suzdržanog, da ne kažemo ohola ponašanja,
ravnodušna i odbojna prema zadivljenim pogledima koje je izazivala. Kapetan Servadac
još joj nije bio dospio iskazati svoju privrženost; bio je svjestan suparnika kojih nije bilo
malo, a jedan od najopasnijih bio je upravo ruski grof Timascheff. I premda mlada
udovica toga uopće nije bila svjesna, upravo je ona i samo ona bila razlogom netom
ponuđenog i prihvaćenog izazova od strane njezina dva obožavatelja.
Za vrijeme boravka u gourbiju, jedini mu je pratilac bio njegov posilni, Ben Zoof. Ben
Zoof je dušom i tijelom bio odan svojem zapovjedniku. Sve njegove osobne ambicije bile
su toliko zaokupljene dobrobiti njegovog gospodara, da ga niti ponuda promidžbe - makar
došla i neposredno od Vrhovnog guvernera Alžira - ne bi ponukala da prekine svoju
službu. Njegovo ime neupućene bi moglo navesti na krivi zaključak da je rođeni Alžirac.
Bilo je to daleko od istine. Pravo mu je ime bilo Laurent, a rođen je na Mont-martreu, u
Parizu. Kako i zastoje dobio nadimak kojim su ga svi zvali, bilo bi teško razlučiti i
najmudrijim etimolozi-ma.
Rođen na brežuljku Montmartre, između tornja Solferi-no i mlina u La Galetti, Ben Zoof
je pokazivao neumjerenu ljubav prema svojem rodnom mjestu. Čvrsto je vjerovao da
19Jules Verne
Montmartre predstavlja utjelovljenje svih svjetskih čuda. Tijekom svojih putovanja, a njih
nije bilo malo, nije naišao na krajolik koji bi se mogao usporediti s njegovim rodnim
mjestom. Niti jedna katedrala - pa čak ni sam Burgos -nije se mogla usporediti s
montmartreskom crkvom. Njegovo trkalište bez problema bi se moglo suprotstaviti i
onom u Penteliqueu, njegovi vodovodni spremnici u sjenu bi bacili cijelo Sredozemno
more, njegove su se šume zelenjele mnogo prije najezde Kelta, a mlin mu nije mlio
obično brašno, već sirovinu za širom svijeta čuvene kolače. Kao kruna svega, Montmartre
se mogao pohvaliti i svojom planinom - pravom planinom. Zli jezici svakako bi tu planinu
nazvali tek malo višim brežuljkom, ali Ben Zoof bi prije dozvolio da ga isjeku na
komadiće nego bi priznao daje ta 'planina' makar milimetar niža od pet tisuća metara.
Ben Zoofova najveća želja bila je nagovoriti kapetana da svoje posljednje dane zajedno
provedu u njegovom obožavanom domu i stoga su Servadacove uši bile neprestano
opsjedane opisima neusporedivih ljepota i prednosti tog osamnaestog pariškog
arondismana1. U svakom slučaju, nije gubio nadu da će kapetana kad-tad u to uspjeti
uvjeriti, a u međuvremenu je čvrsto odlučio nikad ga ne napustiti. Dok je služio u 8.
konjičkoj, u svojoj dvadeset osmoj godini je bio blizu odluke o napuštanju vojske, ali je
upravo tada neočekivano bio imenovan za Servadacovog posilnog. Rame uz rame borili
su se u dvije kampanje. Servadac je Ben Zoofu spasio život u Japanu, a ovaj mu je na isti
način uzvratio u Sudanu. Postojanost na taj način učvršćene veze ničim se nije mogla
ugroziti i, premda je Ben Zoof svojom dotadašnjom službom već odavno stekao sva prava
na zasluženu mirovinu, čvrsto je odbijao sve pogodnosti umirovljenja koje bi ga odvojilo
od njegovog zapovjednika. Svoje snažne ruke, čeličnu konstitucija, snažno tijelo i beskraj-
nu odvažnost, sve je to bezuvjetno stavio u službu svojem
Gradska četvrt Pariza; jedinica lokalne uprave.
20
PUTOVANJE NA KOMETU

Ben Zoof 21Jules Verne

gospodaru, dodijelivši sebi titulu "Bedema Montmartrea". Za razliku od svojeg gospodara,
nije pokazivao nikakvih znakova pjesničkog dara, ali ga je neiscrpno pamćenje činilo
živom enciklopedijom, a u prepričavanju raznih anegdota i vojničkih priča bio je upravo
nenadmašan.
Iskreno poštujući kvalitete svojeg sluge, kapetan Serva-dac je s dozom humora primao
njegove pošalice, koje bi svakom drugom bile nedopustive. K tome bi s vremena na
vrijeme dobacio poneku riječ simpatije koja bi još više produbila odanost njegovog
podčinjenog.
Dok su jedne prigode jahali skupa, a Ben Zoof bio zaokupljen veličanjem svojeg voljenog
osamnaestog arondisma-na, kapetan je ozbiljno primijetio: "Znaš li, Ben Zoofe, da
Montmartreu treba samo nešto više od četiri tisuće metara da dostigne Mont Blanc 6?"
Ben Zoofu su oči zasjale od zadovoljstva i od tog su trenutka Hector Servadac i
Montmartre zauzimali podjednako važna mjesta u njegovom srcu.
Planinski vrh u francuskim Alpama, najviši vrh Europe (4.810 m).
22
PUTOVANJE NA KOMETU
3. poglavlje PREKINUTI STIHOVI
Izgrađen od blatom povezanog kamenja i prekriven mješavinom busenja i slame, kod
domorodaca poznatom kao 'driss', gourbi je, iako mrvicu bolji od nomadskih šatora, još
uvijek daleko zaostajao za bilo kojom građevinom izgrađenom od cigle ili kamenih
blokova. Uz njega se nalazila stara kamena konjušnica, koju je donedavno koristio jedan
odred inženjerije, a koja je sada stavljena na raspolaganje Ben Zoofu i njihovim konjima.
U njoj su se još uvijek nalazile brojne alatke i inženjerijska oprema.
Koliko god njihovo privremeno utočište bilo neudobno, Servadac i njegov pratilac nisu se
žalili. Nijednom od njih uvjeti stanovanja nisu previše značili. Nakon večere, pre-pustivši
svom posilnom da ostatke jela spremi u, kako je ovaj volio reći, "smočnicu svojeg
trbuha", kapetan Servadac se zaputio na miru popušiti lulu na litici iznad mora. Sjenke
noći postajale su sve tamnije. Prije nekih sat vremena, zaogrnuto teškim oblacima, sunce
je utonulo za obzorom koji se protezao iza Shelifa.
Nebo je posvuda imalo gotovo isti izgled. Iako je tama priječila pogledu da dopre dalje od
nekih četvrt milje, prema sjeveru su gornji slojevi atmosfere bili obasjani ružičastim
sjajem. Mutno svjetlo, bez jasno uočljivih zraka, poprimilo je izgled aurore borealis 1, iako
ta pojava nije bila
1
Polarna svjetlost, nastala prelamanjem sunčevih zraka kroz Zem-Ijinu atmosferu u blizini polova.
23Jules Verne
moguća na ovim zemljopisnim širinama. Stoga bi mnogi iskusni meteorolozi bili zbunjeni
pri pokušaju pojašnjenja uzroka te sve jače svjetlosti koja se pojavila 31. prosinca,
posljednjeg dana godine koja je upravo istjecala.
Ali, kapetan Servadac nije bio meteorolog i vjerojatno od završetka školovanja nije
otvorio svoj "Tečaj iz kozmogra-fije". Pored toga, bio je zaokupljen drugim mislima.
Sutrašnji dan nudio je dovoljno razloga za brigu. Nije osjećao mržnju prema grofu;
premda suparnici, njih dvojica su se jedan prema drugom odnosili s iskrenim
poštovanjem. Jednostavno, našli su se u situaciji u kojoj je jedan od njih bio osuđen
postati gubitnikom. Koji od njih, to će pokazati sudbina.
U osam sati kapetan Servadac se vratio u gourbi, u sobicu koja je sadržavala njegov
krevet, mali pisaći stol i nekoliko sanduka što su služili umjesto ormara. Posilni je u
susjednoj zgradi već bio obavio sve kuhinjske poslove. Ista mu je građevina služila i kao
spavaonica u kojoj je, ispružen na - kako je običavao reći - "svojem dobrom hrastovom
madracu", znao bučno poput hrčka spavati i dvanaest sati bez prekida. Sada se, kako još
nije bio dobio dozvolu da se povuče, smjestio u jedan kut gourbija i pokušavao malo
zadrijemati, što mu je neuobičajeni nemir njegovog gospodara u velikoj mjeri otežavao.
Kapetan Servadac se očito nije žurio poći na počinak. Sjedio je za svojim stolom uz par
kompasa i crvenom i plavom kredom šarao po papiru zbrku koja bi se teško mogla nazvati
vjernom topografskom slikom predjela koji ih je okruživao. Zapravo, stožernog časnika u
njemu trenutno je u cijelosti bio nadvladao onaj dio njegove ličnosti koji je pripadao
gaskonjskom1 pjesniku. Bilo je nemoguće dokučiti je li umislio kako će kompasi pružiti
matematičku preciznost njegovim stihovima, ili se nadao da će šarene crte dati
raznovrsnost njihovim rimama. Bilo kako bilo, svu svoju energiju usmjerio je na skladanje
1
Gascogne - pokrajina u Francuskoj.
24
PUTOVANJE NA KOMETU
ronda, zaboravljajući na službenu zadaću koja mu je tako teško padala.
"Dovraga!" prasnuo je. "Što me je nagnalo da odaberem ovu temu? U njoj pronaći rimu
jednako je teško kao loviti protivnika u bitki. Ali, svih mi moći, tko bi se to usudio reći da
se francuski časnik nije u stanju nositi s malo poezije! Jedan je bataljun dobio bitku - sad
su drugi na redu."
Upornost je bila nagrađena. Uskoro su se na papiru pojavila dva retka, jedan u crvenoj, a
drugi u plavoj boji, koje je kapetan mrmljajući ponavljao:
"Nit" mnoštvom riječi ne mogu izreći Poruku dragoj o svojoj sreći."
"Što li to muči mojeg gospodara?" razmišljao je Ben Zoof. "Posljednjih pola sata
uzvrpoljio se poput selice koja tek što se vratila s juga."
Servadac je iznenada ustao sa stolice i, vrteći se po sobi u pjesničkom ludilu, glasno čitao:
"Isprazne riječi izreć' ne znaju Priču o ljubavi moje vječnom sjaju."
"Dakle, opet se posvetio svojim besmrtnim stihovima!" ustvrdi Ben Zoof za sebe, sad već
potpuno razbuđen. "Kod tolike buke nemoguće je spavati". Nezadovoljan zbog ovog
ometanja, glasno zakašlje.
"Što je, Ben Zoofe?" oštro reče kapetan. "Što te muči?"
"Ništa, gospodine, samo noćna mora."
"Proklet bio, prekinuo si me u najgorem trenutku!" vikao je kapetan. "Ben Zoofe!"
"Na zapovijed, gospodine!" uslijedio je brzi odgovor i već u sljedećem trenutku posilni je
bio na nogama, u stavu mirno, s jednom rukom na čelu, a drugom čvrsto priljubljenom uz
šav hlača.
25Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
"Stoj tamo gdje jesi! Da se nisi pomaknuo ni milimetar!" vikao je Servadac. "Upravo sam
smislio svršetak mojem rondu." I, prateći riječi oštrim gestama, glasom punim inspiracije
započne recitirati:
"Slušajte, djevo, moju muku. Molim svim srcem za vašu ruku. Spreman uvijek ja ću biti,
Spreman ..."
Ali, zadnji stih bijaše naglo prekinut. Odjednom neka strahovita sila odbaci kapetana i
njegovog posilnog licem prema podu.

r
4. poglavlje RASPAD PRIRODE
Otkud to da se obzor u jednom trenutku zgrčio i poprimio čudan izgled, tako da ni iskusni
mornari ne bi mogli razlikovati more od neba?
Otkud su se stvorili valovi i uzdigli do visina koje znanost nikad nije zabilježila?
Otkud to da se sve sjedinilo u jednom zaglušnom sudaru, da se cijela zemaljska kugla
jecajući raspadala, da su vode grmjele iz beskrajnih dubina, a zrak kovitlao u orkanskom
ciklonu?
Otkud je snažno svjetlo, sjajnije od polarne svjetlosti, prekrilo nebeski svod i u trenu
nadjačalo bljesak i najsjajnijih zvijezda?
Otkud se cijelo Sredozemno more, najprije u trenu ne-stavši, isto tako iznenadno vratilo, u
pjeni nadolazeće poplave?
Otkud se Mjesec učas uzdigao do zenita, velik kao da se našao deset puta bliže Zemlji?
Otkud se na nebeskom svodu pojavio novi plamteći sfe-roid, dosad nepoznat
astronomima, i zatim odmah nestao iza mase zgusnutih oblaka?
Koje čudo je na kopnu, u moru i na nebu prouzročilo tu neizmjernu kataklizmu?
26
27Jules Verne
Je li ijedno ljudsko biće uspjelo preživjeti ovaj raspad? Ako jest, može li objasniti njegov
uzrok?
28
PUTOVANJE NA KOMETU
5. poglavlje TAJANSTVENO MORE
Unatoč divljem urnebesu kroz koji je prošao, dio alžirske obale, omeđen na sjeveru
Sredozemnim morem, a na zapadu desnom obalom Shelifa, doživio je, činilo se, malene
promjene. Istina, uzduž plodne ravnice pojavile su se pukotine, a morska je površina bila
neuobičajeno uzburkana, ali nepravilna crta obalnih hridi ostala je nepromijenjena, a cijeli je
krajolik izgledao isto kao prije. Kamena je staja, s tek nekoliko novih pukotina, doživjela
neznatna oštećenja. Ali gourbi je, poput kuće od karata razorene dahom djeteta, bio potpuno
razrušen, a njegova su dva stanovnika nepokretno ležala ispod propalog krova.
Prošlo je dva sata od katastrofe kad je kapetan Servadac došao svijesti. S mukom je ponovno
prikupljao misli i prve riječi koje su mu prešle preko usana bili su završni stihovi ronda koji
su bili tako grubo prekinuti: "Spreman uvijek ja ću biti l Spreman..."
Već sljedeća mu je pomisao bila da treba provjeriti što se dogodilo. U potrazi za odgovorom,
razmaknuo je slamu s propalog krova i glava mu se nade iznad ruševina. "Gourbi je sravnjen
sa zemljom!" ustvrdio je. "Sigurno je preko obale prešao plimni val."
Opipao je cijelo tijelo, provjeravajući nije li zadobio kakve povrede, ali nije mogao pronaći
nikakvog loma ili ogrebotine. "Ben Zoofe, gdje si?" povikao je.
29Jules Verne
"Ovdje, gospodine!" i s vojničkom odrješitošću druga se glava pojavi iz ruševina.
"Imaš li ikakvu ideju što se to dogodilo, Ben Zoofe? "Možda smo mi tu nešto skrivili,
kapetane?"
"Glupost, Ben Zoofe. Samo je preko nas prešao plimni val."
"Vrlo dobro, gospodine," uslijedio je filozofski odgovor, praćen pitanjem: "Jeste li što slomili,
gospodine?"
"Ni koščicu," odgovori kapetan.
Oba čovjeka u trenu su bili na nogama i, krčeći ruševine, ubrzo otkrili da njihovo oružje,
posuđe i druga imovina nisu pretrpjeli veće štete.
"Usput, koliko je sati?" upita kapetan.
"Mora biti najmanje osam," odgovori Ben Zoof, gledajući u sunce koje se već bilo prilično
uzdiglo iznad obzora. "Skoro je vrijeme za polazak."
"Za polazak! Gdje?"
"Na vaš susret s grofom Timascheffom."
"Jupitera mi! Potpuno sam na to zaboravio!" reče Serva-dac. Zatim pogleda na svoj sat i
uzvikne: "Što ti je, Ben Zoofe? Još nisu ni dva sata."
"Dva ujutro ili poslijepodne?" priupita Ben Zoof, ponovno pogledavši u sunce.
Servadac prinese sat uhu. "Ide," reče, "ali, tako mi sveg vina Medoca, nešto me zbunjuje. Ne
čini li ti se daje sunce na zapadu. Kao da će uskoro zaci."
"Zaci, kapetane! Ono se sigurno uzdiže, poput novaka na zvuk budnice. Već je dobro
odmaklo dok smo mi razgovarali."
30
PUTOVANJE NA KOMETU

"Ovdje, gospodine!" i s vojničkom odrješttošću druga se glava pojavi iz ruševina.

31Jules Verne
Koliko god to nevjerojatno izgledalo, bilo je nesporno da se sunce uzdiže iznad Shelifa, s
onog dijela obzora iza kojeg je obično zalazilo nakon svojeg puta preko dnevnog neba.
Bili su potpuno zbunjeni. Neka tajanstvena sila morala je ne samo ubrzati kretanje sunca,
nego i promijeniti smjer Zemljina okretanja.
Kapetan Servadac se utješio nadom da će objašnjenje ove tajne pročitati u sljedećim
tjednim novinama i pažnju usmjerio onom što mu se činilo prečim. "Pođimo," reče
svojem posilnom. "Ako se nebo i zemlja i jesu preokrenuli, ne smijem zakasniti na
dogovoreni sastanak."
"... kako bi grofu Timascheffu pružili to zadovoljstvo da mu provučete mač kroz tijelo,"
dovrši Ben Zoof.
Da su Servadac i njegov posilni bili manje zaokupljeni ovim razgovorom, primijetili bi da
se, osim ubrzanog kretanja sunca, tijekom atmosferskih poremećaja u novogodišnjoj noći
dogodio i niz drugih promjena. Dok su se spuštali strmom stazom koja je od litice vodila
prema Shelifu, nisu ni primijetili da im je disanje postalo ubrzano i teško, kao kod
planinara koji je dosegnuo visinu na kojoj zrak počinje biti siromašniji kisikom. Bili su
nesvjesni da su im glasovi postali tanki i tiši, bilo stoga što im je oslabio sluh ili je zrak
bio manje sposoban prenositi zvuk.
Vrijeme, koje je prethodnog jutra bilo vrlo maglovito, u cijelosti se promijenilo. Nebo je
bilo jednobojno i uskoro se prekrilo niskim oblacima što su potpuno prekrili sunce. Bio je
to očiti predznak oluje, ali kiša, valjda zbog nedovoljne kondenzacije, nije padala.
More je izgledalo potpuno pusto, što je bilo vrlo neobično za ovaj dio obale. Niti jedno
jedro ili trag dima nisu razbijali sivu monotoniju pučine i neba. Na kopnu, kao i na moru,
udaljeni su krajobrazi potpuno nestali i činilo se kao da je globus postao još više zaobljen.
Brzina kojom su hodali jasno je ukazivala da kapetanu i njegovu pratiocu neće trebati
dugo da prijeđu one tri milje,
32
PUTOVANJE NA KOMETU
kolika je bila udaljenost od gourbija do mjesta sastanka. Putem nisu razmijenili ni riječi,
ali obojica su osjećali neku čudnu silu koja kao da im je uzdizala tijela, a nogama davala
krila. Da je kojim slučajem Ben Zoof riječima opisao svoje osjećaje, vjerojatno bi izjavio
kako mu se čini da je "pomalo iznad svega", ali tog je jutra bio čak zaboravio kušati
barem koricu kruha, što je bio propust koji se tom vrijednom vojniku rijetko događao.
Dok su mu te misli prolazile glavom, začuo se oštar lavež s lijeve strane staze i oni
ugledaše šakala koji je istrčao iz obližnje šikare. Vidjevši dvojicu putnika, zaustavio se u
podnožju stijene visoke preko deset metara, stoje ležala uz put. Šakal je pripadao onoj
afričkoj vrsti koja se raspoznaje po tamnim pjegama prekrivenom krznu i crnim crtama na
prednjoj strani nogu. Noću, dok kruže zemljom u čoporima, ove zvijeri predstavljaju
određenu opasnost, ali kad su same nisu opasnije od običnog psa. Iako ih se nije nimalo
plašio, Ben Zoof je osjećao odbojnost prema šakalima, možda stoga što nisu pripadali
fauni koja je nastanjivala njegov omiljeni Montmartre. Počeo je rukama mahati i prijetiti
prema životinji, kad je ona iznenada poskočila i, na njegovo i kapetanovo zaprepaštenje, u
jednom jedinom skoku doskočila na vrh one stijene.
"Dobri Bože!" poviče Ben Zoof. "Mora da je skočio najmanje deset metara uvis."
"Baš tako," uzvrati kapetan. "Nikad nisam vidio takav skok."
U međuvremenu je šakal sjeo na svoje zadnje šape i drsko se zagledao u ljude ispod sebe.
Bilo je to previše za Ben Zoofa. Posegnuo je za povećim kamenom kojim je htio šakala
naučiti pristojnosti. Na svoje iznenađenje, otkrije da kamen nije teži od komadića
stvrdnute spužve. "Prokleta zvijer!" poviče. "Isto tako bih ga mogao gađati komadićem
kruha. Kako to da je ovaj kamen tako lagan?"
v O T,^ "S
"• "'- --<v»43 ..-;-':^:.;..Lijeka

>•;Jides Verne
Nimalo obeshrabren, ipak je hitnuo kamen uvis. Ovaj je promašio svoj cilj, ali je šakal,
smatrajući razboritim napustiti svoju osmatračnicu, nestao medu drvećem i grmljem,
nizom skokova koji su najprije sličili klokanovim. Ben Zoof je pomislio da mu se snaga
izbačaja izjednačila s onom u haubice, jer je njegov kamen nakon dugog leta pao na zem-
lju nekih sto pedeset metara iza stijene.
Tijekom svojeg pothvata, posilni je bio odmakao nekoliko metara pred svojim
gospodarom i prvi je naišao na lokvu vode, široku preko tri metra. U namjeri da je pre-
skoči, uzeo je dobar zalet, kad se začuo Servadacov glasni povik: "Ben Zoofe, luđače! Što
ti je? Slomit ćeš vrat!"
I doista su njegova strahovanja bila opravdana, jer je Ben Zoof odletio gotovo dvanaest
metara uvis. U strahu od posljedica koje bi mogao imati doskok njegovog posilnog na
'terra/irmu', Servadac je požurio naprijed, kako bi dospio s druge strane lokve i
pravodobno dočekao njegov pad. Ali pokret mišića koji je pri tom načinio podigao je i
njega na visinu od desetak metara. Leteći uvis, prošao je pored Ben Zoofa koji se već
spuštao. Zatim se i sam počeo spuštati i to, unatoč zakonima gravitacije, neobično
velikom brzinom. Na zemlju je doskočio bez ikakvih poteškoća, snagom koja nije bila
veća od one kad se skoči s visine od metar ili metar i po.
Ben Zoof je prasnuo u gromoglasni smijeh. "Odlično!" reče. "Mogli bismo biti dobar par
cirkuskih zabavljača."
Ali kapetan je na stvar gledao ozbiljnije. Nekoliko je trenutaka nepomično stajao,
zaokupljen mislima, a zatim svečano izjavi: "Ben Zoofe, mora biti da još spavam. Udari
me pošteno, jer ili sam zaspao ili sam posve lud."
"Posve je jasno da se s nama nešto zbilo," reče Ben Zoof. "Često znam sanjati da sam
lastavica što leti iznad Mont-martrea, ali nikad prije nisam doživio takvo što. Ovo mora
biti neka skrivena osobitost alžirske obale."
34
PUTOVANJE NA KOMETU
Servadac je bio ošamućen. Nagonski je osjećao da ne sanja, ali ipak nije mogao proniknuti
u ovu tajnu. "Što god se dogodilo," izjavio je nakon kratkog vremena, "moramo biti
spremni, kako nas ubuduće ništa ne bi moglo iznenaditi."
"U pravu ste, kapetane," uzvrati Ben Zoof. "Ali, kao prvo, pođimo riješiti naše sitne
nesporazume s grofom Timaschef-fom."
Iza lokve se pružala udolina veličine jednog jutra. Mekana, sočna trava prekrivala je tlo, a
stabla su cijelom krajoliku davala ljupki izgled. Nije bilo moguće izabrati bolje mjesto za
susret dvojice protivnika.
Servadac baci brzi pogled uokolo. Nikoga nije bilo na vidiku. "Došli smo prvi", reče.
"Nisam baš siguran, gospodine," reče Ben Zoof.
"Kako to misliš?" upita Servadac, pogledavajući na svoj sat, koji je pokušao što točnije
namjestiti prema suncu prije nego su napustili gourbi. "Još nije devet sati."
"Pogledajte gore, gospodine. Ja strašno mnogo griješim ako ono nije sunce." Dok je to
govorio, Ben Zoof pokaže rukom točno iznad njihovih glava, gdje se kroz sloj oblaka
nazirao blijedi sunčev disk.
"Glupost!" izjavi Servadac. "Kako sunce može biti u zenitu u siječnju,, na 39 stupnjeva
sjeverne zemljopisne širine?"
"To ne bih znao reći, gospodine. Znam samo daje sunce tamo, a uzevši u obzir brzinu
kojom je tamo dospjelo, spreman sam baciti svoju kapu u lonac kuskusa1 ako za manje od
tri sata ne bude na zalasku."
Hector Servadac je šutke stajao, prekriženih ruku. Nakon nekog vremena ponovno se
počeo ogledavati uokolo. "Što
1
Poznato arapsko Jelo.
35Jules Verne
sve ovo znači?" mrmljao je. "Poremećeni zakoni gravitacije! Strane svijeta izokrenute!
Duljina dana upola skraćena! Ovo će svakako odgoditi moj susret s grofom. Ben Zoofe,
nešto se ozbiljno dogodilo, ili sam ja doista poludio!"
Njegov posilni gaje promatrao potpuno smireno. Nikakva neobičnost, ma koliko bila
nevjerojatna, njega nije mogla posebno zabrinuti. "Vidiš li koga, Ben Zoofe?" napokon je
upitao kapetan.
"Nikoga, gospodine. Grof je vjerojatno već bio i otišao."
"Ali, ako i pretpostavimo da se to dogodilo," bio je uporan kapetan, "moji sekundanti bi
me svakako pričekali ili bi se zaputili prema gourbiju. Jedino što mogu zaključiti jest da
nisu uspjeli doći dovde, a što se tiče grofa Tima-scheffa..."
Nije dovršio rečenicu. Pomislivši da bi grof, baš kao i prethodne noći, mogao doći morem,
zaputio se prema litici koja se nadnosila nad obalom, kako bi izvldio nalazi li se 'Dobrvna'
igdje na vidiku. Ali, more je bilo pusto. Tek sad je primijetio daje površina, iako vjetra
gotovo nije ni bilo, neuobičajeno uzburkana i zapjenjena, kao da ključa. Jahti bi bilo vrlo
teško probijati se preko takve pučine. U normalnim bi okolnostima, s vidikovca na kojem
se nalazio mogao vidjeti najmanje dvadeset milja ukrug. Ali, izgledalo je da se
zakrivljenost zemlje u posljednjih nekoliko sati znatno povećala, jer sada nije mogao
vidjeti niti šest milja u daljinu.
U međuvremenu se Ben Zoof brzinom majmuna popeo na vrh jednog eukaliptusa i sa
svoje visoke osmatračnice motrio kopno na jugu, prema Tenesu i Mostaganemu. Kad se
spustio, izvijestio je kapetana daje i kopno posve pusto.
"Zaputit ćemo se prema rijeci i poći u Mostaganem," odlučio je kapetan.
Shelif je bio jedva nekih milju i po udaljen od udoline, ali nije se smjelo gubiti vremena,
ako su tamo htjeli stići prije
36
PUTOVANJE NA KOMETU
mraka. Iako se još skrivalo iza gustih oblaka, sunce je očito bilo pred zalazom. Jednako
čudno bilo je i to što se nije kretalo putanjom uobičajenom za ovo podneblje i u ovo doba
godine, nego je okomito tonulo prema obzoru.
U hodu je kapetan Servadac utonuo u razmišljanje. Možda je neki nečuveni fenomen
promijenio smjer Zemlji-na okretanja, ili je alžirska obala premještena ispod ekvatora, na
južnu hemisferu? Pa ipak, činilo se da Zemlja, s iznimkom povećane zakrivljenosti, barem
u ovom dijelu Afrike nije doživjela značajnije promjene. Dokle god je pogled dopirao,
obala je, kao i dosad, bila sastavljena od hridina, žala i usamljenih stijena, obojenih
crvenom bojom željezne rude kojom je obilovala. Prema jugu - ako ga tako u ovom
izokrenutom poretku stvari još možemo zvati - izgled kopna također se nije promijenio i
na razdaljini od nekoliko liga još se nazirao poznati obris vrhova planina Merdevaha.
Iznenada nastali procjep u oblacima propustio je nekoliko zraka sunca, koje su još jednom
potvrdile da ono doista zalazi na istoku.
"Baš me zanima što o svemu ovome misle u Mostaganemu," reče kapetan. "Volio bih
znati i što će u Ministarstvu rata reći kad dobiju telegram u kojem ih se obavještava kako
je njihova afrička kolonija postala dezorganizirana, ne moralno već fizički, daje došlo do
bitnih povreda osnovnih prirodnih zakona i da bi sunce trebalo strijeljati zbog potpune
nediscipline."
Napredovali su najvećom brzinom. U razrijeđenoj atmosferi tijela su im postala neobično
lagana i trčali su poput zečeva, a skakali poput divokoza. Napustivši zavojitu stazu,
zaputili su se ravno preko udoline prema rijeci. Živice, drveće i potoke svladavali su tako
lagano daje Ben Zoof počeo vjerovati kako bi i cijeli Montmartre mogao preskočiti jed-
nim jedinim skokom. Tlo se činilo elastičnim poput akro-batskog trambulina; jedva da su
ga doticali nogama i bojali
37Jules Verne
su se jedino da će im vrijeme izgubljeno u tim velikim skokovima oduzeti onu prednost koju
su zadobili zaputivši se prečicom preko polja.
Nakon kratkog vremena ova divlja trka ih dovede do obala Shelifa. Lijevoj obali nije bilo ni
traga, a desna, koju je još prethodnog jutra ispirala žuta bujica riječnog toka što je protjecao
plodnom dolinom, sad je postala obalom uzburkanog oceana. Njegove su se plave vode
prostirale na zapad dokle god je pogled dopirao, prekrivši sve ono što je jednom činilo
mostaganemsku oblast. Granica mora se potpuno podudarala s nekadašnjom riječnom obalom
i u lagano zakrivljenoj crti protezala se sjeverno i južno. Na ovoj su strani svi nasadi i udoline
zadržali svoj raniji izgled.
U želji da što prije razriješi barem dio tajne, Servadac se žurno probio kroz grmlje oleandera
koje je štitilo obalu, zahvatio rukom malo vode i prinio je ustima. "Slano poput rasola!"
uzvikne, čim ju je kušao. "More je očito progutalo zapadni dio Alžira."
"Valjda neće dugo potrajati, gospodine," reče Ben Zoof. "Vjerojatno se radi samo o
strahovitoj plimi."
Kapetan zatrese glavom. "Bojim se da je gore od toga, Ben Zoofe," uzbuđeno je uzvratio.
"Ova bi katastrofa mogla imati vrlo ozbiljne posljedice. Što li se samo dogodilo sa mojim
prijateljima i suborcima?"
Ben Zoof je šutio. Nikad nije svojeg gospodara vidio tako uznemirenog. I premda je u sebi
odlučio ovaj fenomen primiti s filozofskim mirom, vojnička mu je stega nalagala da se
prikloni kapetanovoj zabrinutosti.
Servadacu je ostalo malo vremena za istraživanje svih promjena koje je ovih nekoliko
proteklih sati donijelo. Sunce je već bilo došlo do istočnog obzora i, kao da prolazi ekliptiku u
južnim tropima, potonulo poput topovske kugle u more. Bez ikakvog upozorenja, noć je
smijenila dan i zemlja, more i nebo u trenu su se zaogrnuli dubokom tminom.

PUTOVANJE NA KOMETU
6. poglavlje
KAPETAN ISTRAŽUJE
Hector Servadac nije bio od ljudi koji bi dozvolili da neki događaj ili pojava ostanu
nerazjašnjeni. Imao je neugasivu želju za otkrivanjem razloga zašto i kako se dogodilo ono što
bi odabrao kao predmet svojeg proučavanja. Stao bi i pred topovsku kuglu ako bi to pomoglo
u razjašnjavanju sile koja ju je nosila naprijed. Upoznavši tako njegov temperament, lako
možete zamisliti s kakvim je nestrpljenjem htio što prije utvrditi uzrok pojavi koja je tako
snažno djelovala na cijelu okolicu.
"Ujutro se odmah moramo tome posvetiti," odlučio je, dok ih je tama brzo prekrivala. Zastao
je i zatim dodao: "Hoću reći, ako uopće bude jutra jer, i da me stave na najgore muke, ne
mogu shvatiti što se događa sa suncem."
"Gospodine, ako smijem pitati, što nam je činiti u ovom času?" ubacio je Ben Zoof.
"Zasad ćemo ostati ovdje gdje smo se zatekli. A kad svane - ako uopće svane - istražit ćemo
obalu zapadno i južno, a zatim se vratiti u gourbi. Ako ne možemo utvrditi ništa drugo, barem
moramo otkriti gdje se nalazimo."
"Gospodine, mogu li u međuvremenu malo zadrijema-
ti?"
"Svakako, ako želiš... I ako možeš."
38
39Jides Verne
Ne oklijevajući ni trena nakon dobivene dozvole, Ben Zoof se skupio u jednom kutu
obale, rukom prekrio oči i uskoro zaspao snom nevinog djeteta, koji često zna biti mnogo
bučniji od sna pravednika. Mučen nerješivim pitanjima, kapetan Servadac je nastavio
lutati obalom. Pokušavao je dokučiti što je sve katastrofa mogla prouzročiti. Jesu li gra-
dovi Alžir, Oran i Mostaganem izbjegli uništenje? Zar se moglo dogoditi da su svi
građani, njegovi prijatelji i suborci, zauvijek nestali? Ili je Sredozemno more preplavilo
tek malen dio kopna na ušću Shelifa? Ali ove pretpostavke nisu ni izdaleka pojašnjavale
druge fizičke poremećaje. Na pamet mu je pala druga misao. Možda je alžirska obala na
neobjašnjiv način izmještena u područje ekvatora? Ali, iako bi ovo možda razriješilo
promjenu sunčeve putanje i izostanak sumraka, još nije nudilo odgovora zašto sunce za-
lazi na istoku niti zbog čega se dan skratio na svega šest sati.
"Moramo pričekati do jutra," ponovio je i dodao, u strahu od novih iznenađenja:
"Naravno, ako jutra uopće bude."
Iako nije previše znao o astronomiji, Servadac je poznavao razmještaj glavnih sazviježda.
Stoga je bio razočaran činjenicom da su nebo prekrivali teški oblaci, tako da se nije mogla
vidjeti ni jedna zvijezda. Jer, ako se Sjevernjača pomakla sa svojeg mjesta, bio bi to
neoboriv dokaz da se promijenio nagib Zemljine osi. Ali kroz niske oblake koji su, čini se,
sobom nosili bujice kiše, nije se probijao ni tračak svjetla.
Tih je dana bio mlađak. Mjesec je trebao zaci u isto vrijeme kad i sunce. Razumljivo je,
stoga, bilo kapetanovo uzbuđenje kad je, nakon otprilike sat i po lutanja okolicom, na
zapadnom obzoru ugledao jaku svjetlost koja se uspjela probiti i kroz najdeblje slojeve
oblaka.
"Mjesec na zapadu!" glasno je uzviknuo. Ali, kad je malo bolje promislio, pridodao je:
"Ali ne, to ne može biti mjesec,
40
PUTOVANJE NA KOMETU
osim ako se nije znatno približio Zemlji, jer inače nikad ne bi mogao proizvesti tako jako
svjetlo."
Dok je to govorio, sloj oblaka bio je obasjan jakom svjetlošću koja je cijeli kraj osvijetlila
kao u sumrak. "Što bi to moglo biti?" pitao se kapetan. "Ne može biti sunce, jer ono je
zašlo na istoku pred samo sati i po. Hoće li se oblaci barem malo razmaknuti i pokazati
kakav to izvor svjetlosti leži iza njih? Kakva sam budala bio kad nisam naučio više iz
astronomije! Možda mučim svoj mozak oko nečeg što je posve normalna prirodna
pojava."
Ali, koji god bio uzrok ovoj pojavi, tajne neba ostajale su nerješive. Cijeli sat to je sjajno
tijelo, očito ogromnih razmjera, prolijevalo svjetlo po gornjim slojevima oblaka. Napokon
se na neobjašnjiv način, umjesto da nastavi svoje kretanje po općim astronomskim
zakonima i nestane na suprotnoj strani obzora od one na kojoj se pojavilo, odjednom
počelo vraćati natrag, postajati bljeđe, da bi na koncu potpuno nestalo.
Tama koja se vratila na zemlju nije bila mračnija od one koja je ispunjavala kapetanovu
dušu. Sve to bilo je potpuno neshvatljivo. Najobičnija pravila mehanike kao da su nestala,
planeti se nisu ponašali po zakonu gravitacije. Kretanje nebeskih sfera bilo je poremećeno
poput sata s pokvarenom oprugom i doista je bilo mjesta bojazni da Sunce više nikad neće
baciti svoje zrake na Zemljinu površinu.
Ali, ovaj strah je ipak bio bezrazložan. Za tri sata, bez ikakve najave i zore, na zapadu se
pojavilo jutarnje sunce i svanuo je još jedan dan. Pogledavši na svoj sat, Servadac je
utvrdio daje noć trajala točno šest sati. Ben Zoof, koji nije bio navikao na tako kratak
odmor, još uvijek je glasno i spokojno hrkao.
"Hajde, probudi se!" reče Servadac, pretresavši mu ramena. "Vrijeme je za polazak."
41Jules Verne
"Već?" promrmljao je Ben Zoof, trljajući oči. "Čini mi se kao da sam tek zaspao."
"Spavao si bez prekida cijelu noć," uzvrati kapetan. "Ako će ona trajati samo šest sati,
morat ćeš se na to priviknuti."
"Biti će dovoljno, gospodine," uslijedio je trenutačni pristanak.
"U tom slučaju," nastavio je kapetan, "odmah ćemo se najkraćim putem vratiti do gourbija
i provjeriti što naši konji misle o svemu ovome."
"Mislit će da ih je potrebno otimariti," reče posilni.
"Vrlo dobro, onda ćeš ih otimariti i osedlati što brže možeš. Želim doznati što se dogodilo
sa ostatkom Alžira. Ako već ne možemo na jug do Mostaganema, zaputit ćemo se na
istok, prema Tenesu." I tako krenuše. Odjednom osjetivši veliku glad, nisu oklijevali
putem ubrati poneku smokvu, datulju i naranču s plantaža koje su prekrivale bogati
krajolik. Kraj je bio posve pust i nisu morali strahovati zbog nečijeg prijekora.
Nakon sat i po hoda stigli su do gourbija. Sve je bilo onakvo kakvo su ostavili. Bilo je
očito da za vrijeme njihove odsutnosti ovdje nitko nije dolazio. Sve uokolo bilo je pusto
kao i obala s koje su se vratili.
Pripreme za ekspediciju bile su kratke i jednostavne. Ben Zoof je osedlao konje i svoju
naprtnjaču napunio dvopekom i sušenim mesom. Vodu će, bio je siguran, lako pronaći u
brojnim pritocima Shelifa koji su, iako se sada izravno ulijevajući u Sredozemno more,
još uvijek pretjecali ravnicom. Kapetan Servadac je uzjahao Zephyra, dok se Ben Zoof
istodobno uspeo na svoju kobilu Galette, nazvanu po poznatom mlinu na Montmartreu.
Zaputili su se galopom prema Shelifu i uskoro se osvjedočili da je pad atmosferskog tlaka
imao potpuno isti učinak na njihove konje kakav je imao na njih samih. Snaga im se činila
pet puta većom
42
PUTOVANJE NA KOMETU
nego prije i kao da su se učas od običnih vojnih konja pretvorili u prave nemani. Srećom,
Servadac i njegov posilni bili su neustrašivi jahači. Ne samo da se nisu trudili obuzdati ih,
već su ih još požurivali. Trebalo im je svega dvadeset minuta da pređu onih četiri ili pet
milja što su se nalazile između gourbija i ušća Shelifa. Tada su, malo usporivši, lakšim
tempom nastavili na jugoistok, uz nekadašnju desnu obalu rijeke. Premda zadržavši
početni oblik, sada je to bila obala mora koje se protezalo do iza obzora, najvjerojatnije
preplavivši veliki dio oblasti Oran. Kapetan Servadac je dobro poznavao ovaj kraj. Već je
duže vrijeme radio na trigonometrijskom premjeravanju oblasti i posjedovao dobro znanje
iz topografije. Palo mu je na pamet da bi trebao napisati izvještaj o svojim istraživanjima.
Kome će taj izvještaj podnijeti bio je problem koji još nije uspio riješiti.
Tijekom sljedeća četiri sata, koliko im je bilo preostalo od dana, putnici su prešli oko
dvadeset jednu milju od ušća rijeke. Na njihovo razočaranje, nisu susreli niti jedno ljudsko
biće. Noć su opet proveli u nekoj malenoj udolini uz obalu, na mjestu na kojem se do
preksinoć u Shelif ulijevala Mina, jedna od njegovih lijevih pritoka. Sada je ona utjecala
izravno u novonastali ocean. Ben Zoof je logor priredio najbolje kako su prilike
dozvoljavale. Konje su pustili da pasu sočnu travu na livadi koja se pružala uz obalu. Noć
je protekla bez posebnih nevolja.
U osvit sljedećeg jutra, 2. siječnja, stoje po uobičajenom kalendaru ustvari trebala biti noć
prvog dana u godini, kapetan i njegov pratilac ponovno uzjahaše konje i za šest sati
prijeđoše četrdeset dvije milje. Desna obala rijeke još uvijek je činila granicu kopna i
samo je na jednom mjestu promijenila svoj dotadašnji izgled. Bilo je to na dvanaest milja
od ušća Mine, na mjestu gdje se nekad nalazilo predgrađe Surkelmitta. Tu je veliki dio
obale bio otplavljen, a selo je, bez sumnje, skupa sa svojih osam stotina stanovnika,
nestalo u nabujalim vodama. To je govorilo daje vje-
43Jules Verne
rojatno ista sudbina zadesila i veće gradove s druge strane Shelifa.
Predvečer se istraživači ponovno ulogoriše uz obalu, na mjestu gdje je ona naglo skretala i
označavala kraj njihovog novog posjeda. Nedaleko odavde nadali su se pronaći veliko
selo Memounturrov, ali ni njemu nije bilo traga. "A tako sam se nadao da ću večeras
pojesti dobru večeru i naći udoban ležaj u Orleansvilleu," utučeno je govorio Ser-vadac,
razgledajući svu tu štetu koju je voda nanijela.
"Posve nemoguće," uzvratio je Ben Zoof, "osim ako se tamo ne zaputite čamcem. Ali,
razvedrite se, gospodine. Uskoro ćemo izmisliti neko sredstvo kojim ćemo otploviti do
Mostaganema."
"Ako se, kako pretpostavljam," pridruži mu se kapetan, "nalazimo na poluotoku, prije
ćemo dospjeti do Tenesa. Tamo ćemo moći čuti sve novosti."
"Bilo bi mi puno draže da mi budemo oni koji će jedini donijeti nove vijesti," uzvrati Ben
Zoof, spremajući se na počinak.
Šest sati kasnije, čekajući samo na izlazak sunca, kapetan Servadac bio je spreman
nastaviti svoje istraživanje. Na tom je mjestu obala, koja se prije protezala jugoistočno,
sada naglo zakretala na sjever. Više to nije bila nekadašnja prirodna obala Shelifa, već
potpuno nova obala. Dalje na pučini nije se naziralo nikakvo kopno. Orleansvilleu nije
bilo ni traga, iako se trebao nalaziti nekih šest milja na jugoistoku. Ni Ben Zoof, koji se
bio uspeo na najvišu točku koju je pronašao u blizini, nije mogao vidjeti ništa drugo do
mora koje se pružalo do najudaljenijeg obzora.
Napustivši logor, zbunjeni su istraživači nastavili put duž novonastale obale. Bila je
podosta viša od one koju je nekad stvorila rijeka. Nailazili su na česte odrone zemlje, na
mnogim su mjestima ponori presijecali tlo, veliki procjepi pružali su se poljem, a nad
vodom su se nadnosila stabla napola
44
PUTOVANJE NA KOMETU
istrgnuta iz korijena, nevjerojatno polomljenih grana, kao da ih je netko sasjekao
sjekirom.
Krivudanje obale, na kojoj su se smjenjivale malene uvale i rtovi, usporavalo im je
kretanje. Pred zalazak sunca su, iako prevalivši preko dvadeset milja, prispjeli tek u
podnožje Planina Merdevaha, koje su prije kataklizme činile najveći dio lanca Malog
Atlasa. Lanac je, međutim, bio oštro presječen i sada se samo jedan njegov dio uzdizao
okomito iz vode.
Sljedećeg su jutra Servadac i Ben Zoof prešli preko jednog planinskog prijevoja, a zatim
preko još jednog, želeći otkriti gdje su nove granice ovog dijela alžirskog teritorija na
kojem su oni, čini se, bili jedini preostali stanovnici. Sjahali su i pješice se nastavili
uspinjati na jedan od najviših vrhova. Sa ove visine bilo je jasno vidljivo da se od
podnožja Merdevaha do Sredozemnog mora, u daljinu od nekih osamnaest milja, proteže
novonastala obala. Nigdje se uokolo nije moglo nazrijeti neko drugo kopno. Nije bilo
prevlake što je nekoć ovaj kraj spajala s Tenesom, koji je također potpuno nestao. Na
temelju toga kapetan Servadac je došao do nepobitnog zaključka da kopno na kojem su se
nalazili nije, kako je prvotno mislio, poluotok. Radilo se, zapravo, o otoku.
Točnije rečeno, otok je bio četverokutan, ali su stranice tog četverokuta bile toliko
nepravilne da je prije sličio trokutu. Dužina pojedinih dijelova obale koji su činili njegove
stranice mogla bi se precizno opisati ovako: dio koji je predstavljala nekadašnja obala
Shelifa, u dužini sedamdeset dvije milje; južna stranica od Shelifa do Malog Atlasa, duga
dvadeset jednu milju; zatim od Malog Atlasa do nekadašnje morske obale, u dužini od
osamnaest milja; na koncu, šezdeset milja nekadašnje obale Sredozemnog mora. To je
ukupno davalo opseg od oko sto sedamdeset jednu milju.
"Što sve ovo znači?" pitao se kapetan, koji je iz sata u sat postajao sve više zbunjen.
45Jules Verne
"Volju dragog Boga, kojoj se moramo pokloniti," potpuno mirno i pribrano uzvrati Ben
Zoof. Pod tim utiskom, njih se dvojica spustiše u podnožje i ponovno uzjahaše svoje
konje. Prije večeri došli su do stare morske obale. Putem nisu uspjeli pronaći ostatke
gradića Montenottea. Poput Tenesa, od kojeg nije ostala ni jedna jedina koliba, i on je bio
potpuno potopljen.
Sljedećeg su dana poduzeli usiljeni marš uzduž nekadašnje obale Sredozemnog mora, za
koju su utvrditi da je niža nego je kapetan prvotno pretpostavljao. Ali, četiri su sela bila
potpuno nestala, a veći su se rtovi, ne mogavši odoljeti snazi udara, potpuno odvojili od
kopna. Krug oko otoka tako je bio zaokružen i istraživači su se, nakon punih šezdeset sati,
još jednom našli pred ruševinama svojeg gourbija. Ovo istraživanje granica njihova novog
posjeda oduzelo im je pet dana ili, iskazano uobičajenim načinom, dva i po obična
zemaljska dana. Bili su sve bliže zaključku da su njih dvojica jedini preostali stanovnici
otoka.
"Dakle, eto, gospodine. Sada ste vrhovni guverner Alžira!" izjavio je Ben Zoof, kad su
došli do gourbija.
"Koji neće imati kime upravljati," potišteno je pridodao kapetan.
"Kako to? Zar mene ne računate?"
"Ha! A što si ti, Ben Zoofe?
"Kako što sam. Pa ja sam stanovništvo."
Kapetan se suzdržao od odgovora. Mrmljajući nešto o žalu za uzaludnim trudom koji je
uložio u svoj rondo, zaputio se na spavanje.
46
PUTOVANJE NA KOMETU
7. poglavlje BEN ZOOF UZALUDNO IZVIĐA
Nakon nekoliko minuta "guverner" i njegovo "stanovništvo" spavali su dubokim snom.
Kako je gourbi bio pretvoren u ruševine, morali su se zadovoljiti zaklonom što im ga je
pružala konjušnica. Mora se znati da kapetanov san nije bio miran; nikako se nije mogao
dosjetiti nekog razumnog tumačenja svojih ovih čudnovatih spoznaja do kojih je došao.
Iako je posjedovao tek opće znanje iz prirodnih znanosti, ipak su mu bili poznati njihovi
osnovni principi; naprežući mozak, uspio se prisjetiti nekih općih zakona koje je gotovo
bio zaboravio. Mogao je shvatiti da će povećani nagib Zemljine osi obzirom na ekliptiku
izazvati bitne promjene osnovnih položaja kopna i granica mora; ali kad bi pokušao
objasniti razloge skraćivanja dana ili smanjenja atmosferskog tlaka, sve su pretpostavke
izostaja-le. Prosudbe su mu bile potpuno zbrkane. Preostalo mu je jedino nadati se da
slijed čudesnih događaja još nije prekinut i da će neka buduća zbivanja unijeti više svjetla
u cijelu tu misteriju.
Ben Zoofu je sljedećeg jutra prva briga bilo kako priskrbiti dobar doručak. Da se
poslužimo njegovim riječima: osjećajući se gladan poput cjelokupnog stanovništva od tri
milijuna Alžiraca, čiji je sada bio jedini predstavnik, morao je pristojno užinati. Katastrofa
koja je protutnjila zemljom ostavila je cijelima čitav tucet jaja i kad se tome doda lonac
njegovog čuvenog kuskusa, nadao se kako će on i njegov
47Jules Verne
gospodar imati dovoljno obilan obrok. Ognjište je bilo spremno, bakrena posuda bljeskala
je čistoćom, a kapljice kondenzirane pare iznad velike kamenice za vodu svjedočile su da
je još uvijek puna do vrha. Ben Zoof zapali vatru, usput po običaju pjevušeći neki stari
vojnički napjev.
Iščekujući hoće li se zbiti neki novi fenomen, kapetan Servadac je radoznalo promatrao
ove pripreme. Brinulo ga je hoće li u zraku, kao posljedica čudnih promjena u atmosferi,
nedostajati kisika i hoće li stoga ognjište uspjeti obaviti svoju zadaću. Ali ne, vatra se
zapalila kao obično, buknula je od jakog Ben Zoofova puhanja, i uskoro se veseli plamen
uzdigao iz podložene slame i ugljena. Posuda je postavljena na ognjište i Ben Zoof je stao
strpljivo čekati da voda proključa. Uzevši jaja, iznenadi se da nisu teža nego bi im inače
težile same ljuske. Još veće je bilo njegovo iznenađenje kad je voda proključala nakon što
je samo dvije minute bila na vatri.
"Tako mi svega," izjavio je, "doista jaka vatra!"
Servadac mu uzvrati: "Ne može biti daje vatra jača nego inače. Nešto se moralo zbiti s
vodom." Uzevši termometar koji je visio na zidu, uroni ga u posudu. Umjesto stotinu,
termometar je pokazivao svega 66 stupnjeva.
"Poslušaj moj savjet, Ben Zoofe," reče. "Ostavi jaja da kuhaju najmanje četvrt sata."
"Skuhati ih utvrdo! Ne pada mi na pamet," pobunio se posilni.
"Vidjet ćeš da se neće skuhati utvrdo, dobri moj momče. Vjeruj mi, moći ćemo ih sasvim
lako ispiti."
Kapetan je u ovome bio potpuno u pravu. I ovaj novi fenomen bio je prouzročen padom
tlaka zraka. Već samo ključanje vode na 66 stupnjeva bilo je dokaz da se stupac zraka
iznad Zemljine površine smanjio na dvije trećine uobičajene visine. Ista pojava dogodila
bi se i na vrhuncu plani-
48

PUTOVAJVJE NA KOMETU
termometar je pokazivao svega 66 stupn/euo.
49Jules Verne
ne visoke dvanaest tisuća metara. Da je Servadac kojim slučajem pri ruci imao barometar,
odmah bi otkrio činjenicu koja mu se sad ponudila kao posljedica neobičnog i ne-
namjernog eksperimenta - činjenicu koja je, štoviše, uzrokovala povećanje krvnog tlaka,
čije su posljedice obojica osjećali, kao i povišenje njihovih glasova i ubrzano disanje. "Pa
ipak," raspravljao je sam sa sobom, "ako je došlo do takvog smanjenja atmosferskog tlaka,
kako to da je more još uvijek na istoj razini?"
I tako se Hector Servadac još jednom suočio s potpunim neshvaćanjem uzroka čije
posljedice je tako jasno mogao vidjeti. Sve to samo je još više povećalo njegovu
uznemirenost i brigu!
Unatoč poduljem kuhanju, jaja su bila još gotovo sirova i Ben Zoof zaključi kako će svoje
kulinarske operacije ubuduće morati započinjati jedan sat ranije. Napokon se pridruži
svojem gospodaru koji je, bez obzira na sve brige, očito imao dobar apetit.
"Dakle, kapetane?" nakon nekog vremena reče Ben Zoof. Bio je to njegov uobičajeni
način zapodijevanja ozbiljnog razgovora.
"Dakle, Ben Zoofe?" uslijedio je kapetanov redoviti odziv na pomoćnikovu lozinku.
"Što nam je sada činiti, gospodine?"
"Zasad jedino možemo ostati ovdje i strpljivo čekati. Našli smo se na otoku i jedino s
mora možemo očekivati spas."
"Ali, mislite li da je itko od naših prijatelja ostao živ?" upita Ben Zoof.
"Oh, nadajmo se da katastrofa nije imala šireg učinka. Moramo vjerovati da se ograničila
samo na maleni dio alžirske obale i da su svi naši prijatelji još uvijek živi i zdravi. Nema
sumnje da će guverner htjeti istražiti cijelu nasta-lu štetu i da će iz Alžira poslati neki brod
u izviđanje. Ne
50
PUTOVANJE NA KOMETU

Nekoliko narednih dana neprestano je svojim dalekozorom promatrao obzor...

51Jules Verne
vjerujem da ćemo biti zaboravljeni. Stoga ti jedino preo-staje budno promatrati okolicu i
biti pripravan odmah uputiti signale, ukoliko se neki brod doista pojavi."
"Ali, što ako se brod ne pojavi?" uzdahne posilni.
"Tada ćemo morati izgraditi čamac i potražiti one koji nisu pošli u potragu za nama."
"Vrlo dobro. Samo, kakav ste vi mornar?"
"Svatko može biti pomorac kad je na to prisiljen," hladnokrvno uzvrati Servadac.
Ben Zoof više nije rekao ni riječi. Nekoliko narednih dana neprestano je svojim
dalekozorom promatrao obzor, ali bilo je uzalud. Na pustom moru nije se pojavio nijedan
brod. "Za ime Kabvle!" napokon je puknuo od nestrpljenja, "njegova je ekselencija jako
nemarna!"
Premda su se dani sa dvadeset četiri skratili na dvanaest sati, kapetan Servadac nije htio
prihvatiti novonastalu situaciju, već je vrijeme nastavio mjeriti starini načinom. Dakle, bez
obzira na to stoje sunce od početka nove godine izašlo i zašlo dvanaest puta, ustrajao je u
tome da će dan koji slijedi biti 6. siječnja.
Za svojeg života Ben Zoof je pročitao nešto knjiga. Jednog je dana, nakon dužeg
razmišljanja, iznenada izjavio: "Čini mi se, kapetane, da ste vi postali novi Robinson Cru-
soe, a da sam ja vaš Petko. Samo se nadam da se neću pretvoriti u crnca."
"Ne," uzvrati kapetan. "Tvoj ten vjerojatno nije najsavr-šenije bijel, ali još uvijek nisi
pocrnio."
"U svakom slučaju, puno bih više volio biti bijeli Petko, nego crni," zaključi Ben Zoof.
Kako još uvijek nije bilo ni traga nekom brodu, kapetan Servadac je, po uzoru na sve
prethodne Robinsone, počeo razmišljati o preciznom utvrđivanju bogatstava svojeg po-
52
PUTOVANJE NA KOMETU
sjeda. Područje čijim je vladarom postao nazvao je otok Gourbi, a prostiralo se na oko
devet stotina četvornih milja. Volova, krava, koza i ovaca bilo je u dovoljnom broju. Po
ovom izobilju, činilo se da će u budućnosti imati sasvim dovoljno izvora nužnih
namirnica. Stanje usjeva obećavalo je dobru žetvu pšenice, kukuruza i riže. Sve to bilo je
više nego dovoljno guverneru, njegovom 'stanovništvu' i njihovim konjima. Štoviše, za
slučaj da pronađu još neke preživjele, nitko ne bi ostao gladan.
Od 6. do 13. siječnja padala je jaka kiša i, što je bilo posve neobično za to doba godine,
nekoliko žestokih oluja predoše preko otoka. Unatoč tako dugotrajnom pljusku, nebo je
još uvijek bilo zastrto oblacima. Štoviše, Servadac nije propustio zapaziti da su
temperature bile neuobičajeno visoke za ovo doba godine. Štoviše, temperatura je sve više
rasla, kao da se Zemlja bez zastoja približava Suncu. S porastom temperature jačala je i
dnevna svjetlost. Da nije bilo oblaka što su se nadvili nas otok, ovo blještavilo osvijetlilo
bi sve predmete na zemlji jače nego stoje ikad zabilježeno.
Ali, na nebu se nije moglo vidjeti ni sunce, ni mjesec, niti zvijezde. Stoga je Servadacovu
ljutnju i razdraženost zbog nemogućnosti prepoznavanja barem jednog djelića neba lakše
zamisliti nego opisati. Jedne je prigode Ben Zoof pokušao umiriti svojeg nestrpljivog
gospodara, predloživši mu da se napokon pomiri s takvom situacijom, čak i ako nije tako
ravnodušan, kakav je on sam bio. Međutim, njegov je savjet primljen s toliko gnjeva i
protivljenja da se zbunjeni posilni žurno udaljio i nastavio sa svojom promatračkom
zadaćom, koju je obavljao s krajnjom upornošću. Danju i noću, s najkraćim mogućim
stankama za odmor, unatoč vjetru, kiši ili oluji, uspinjao se na svoju osmatračnicu na vrhu
litice - ali sve je bilo uzalud. Na pustom obzoru nije se pojavila ni točkica. Istini za volju,
nijedan se brod ne bi mogao boriti protiv takvog nevremena. Orkan je strahovito udarao, a
valovi su narasli do veličine koju je bilo teško utvrditi. Nikad dosad, još od druge faze
nastanka svijeta,
53Jules Verne
kad su se vode pod djelovanjem užarenih erupcija iz podzemlja pretvorile u paru da bi se
u prolomu oblaka opet spustile na zemlju, nije bilo meteorološkog fenomena tako
upečatljive snage.
Ali u noći 13. siječnja nevrijeme je izgleda potrošilo sav svoj bijes. Vjetar je oslabio, kiša
je kao čarolijom prestala i Servadac, koji je posljednjih šest dana proveo pod krovom
konjušnice, odlučio se pridružiti Ben Zoofu na vrhu litice. Možda će se opet pojaviti onaj
veliki disk koji mu se ukazao u noći 31. prosinca? Nadao se da će napokon moći izvršiti
neka promatranja vedrog neba.
Noć je bila prekrasna. Nijedan oblačić nije ometao sjaj zvijezda, koje su nebo prekrile
nevjerojatnim blještavilom. Neka sazviježđa, što su se prije mogla promatrati samo
pomoću teleskopa, sada su bila vidljiva golim okom.
Nagonski, Servadac je najprije htio utvrditi položaj Sjever-njače. Nalazila se posve blizu
obzoru, kao da sama naglašava svoju nesposobnost da i dalje bude glavnim orijentirom
svjetskim putnicima. Po njezinu položaju moglo se jasno vidjeti da se Zemljina os
nevjerojatno nagnula.
Kad je već Sjevernjača tako promijenila svoj položaj, trebalo je utvrditi je li neko drugo
nebesko tijelo preuzelo ulogu čvrstog središta oko kojeg su se vrtjele zvijezde. Tome se
Servadac potpuno posvetio. Nakon strpljivog proučavanja, sa zadovoljstvom je ustvrdio
daje tu ulogu preuzela jedna zvijezda smještena nedaleko obzora. Bila je to Vega iz
sazviježđa Lire, zvijezda koja je, sudeći po precesiji ravno-dnevnice 1, trebala zauzeti
mjesto naše Sjevernjače tek za 12.000 godina. Ni najbujnija mašta ne može zamisliti da se
1
Precesija ravnodnevnice - zakretanje pravca zemaljske osi. Ovdje se misli na relativni pomak u
položaju nebeskih tijela, do kojeg će doći uslijed otklona u nagibu zemaljske osi, a koji će, zbog
neznatnih vrijednosti godišnjih promjena, postati vidljiv tek u dalekoj budućnosti.
54
PUTOVANJE NA KOMETU
razdoblje od 12.000 godina može smjestiti u samo jednu noć. Stoga je kapetan, uzevši u
obzir jednostavnije rješenje, došao do zaključka da se Zemljina os iznenada i oštro zakre-
nula, tako da se sada protezala tek nešto iznad obzora. Sukladno tome, ustvrdio je da se
Sredozemno more time premjestilo na ekvator.
Izgubljen u ovim uzbuđenim mislima, dugo je ostao očiju uprtih u nebo. Pogled mu je
odlutao do repa Velikog Medvjeda koji se, sad kao sazviježđe Zodijaka, jedva mogao vid-
jeti odmah iznad mora, na mjestu gdje se inače jedva naziru zvijezde južne hemisfere. Ben
Zoofov uzvik vratio ga je stvarnosti.
"Mjesec!" vikao je posilni, oduševljen ponovnom pojavom tog nebeskog tijela koje je
pjesnik jednom nazvao 'brižnim pratiocem zemaljskih noći'. Rukom je pokazivao na
potpuno suprotnu stranu od one gdje su očekivali izlazak sunca. "Mjesec!" ponovno je
uzviknuo.
Ali kapetan Servadac nije podijelio njegovo oduševljenje. Ako je to doista bio Mjesec,
morao se od Zemlje udaljiti za nekoliko milijuna milja. Prije je vjerovao da se uopće ne
radi o Zemljinom satelitu, nego o nekoj planeti čija se pojava jako povećala
približavanjem Zemlji. Uzevši u ruke snažni dvogled koji je običavao nositi kod svojih
mjerenja, nastavi pažljivije proučavati sjajno tijelo. Nije uočio nikakvih sjena koje su
podsjećale na ljudsko lice, što je bilo obilježje mjesečeve površine. Nije se moglo vidjeti
nikakvih kratera i visoravni, niti oreole svjetlosti koja bi se uzdizala s neobično visoke
planine Tycho, kako su je astronomi nazvali. "To nije Mjesec," reče napokon.
"Nije Mjesec?" vikao je Ben Zoof. "Kako nije?" "To nije Mjesec," još jednom ustvrdi
kapetan. "Zašto?" ponovi Ben Zoof, nevoljan odustati od svojeg prvobitnog uvjerenja.
55Jules Verne
"Jer se u njegovoj blizini nalazi maleni satelit." I kapetan mu pokaže na sjajnu točku koja
se jasno mogla vidjeti kroz njegov dvogled, približne veličine jednog od Jupiterovih
satelita, ako ih se gleda kroz osrednje snažan teleskop.
Eto, dakle, još jedne tajne. Orbita ovog planeta bila je zasigurno bliže Suncu od Zemljine,
pa ipak to nije bio ni Merkur niti Venera, jer nijedan od ovih planeta nije imao prirodnih
satelita.
Kapetan se nervozno ushodao po litici. "Dovraga!" po-vikao je. "Ako ovo nije ni Merkur
niti Venera, onda bi morao biti Mjesec. Ali, za ime božje, otkud bi on sebi priskrbio
vlastiti mjesec?"
Bio je potpuno zbunjen.
56
PUTOVANJE NA KOMETU
8. poglavlje VENERA U OPASNOJ BLIZINI
Svjetlost sunca koje se ponovno rađalo uskoro je nadjačala sjaj zvijezda i prinudila
kapetana na odgodu daljnjih promatranja. Bezuspješno je pregledavao nebo u potrazi za
velikim nebeskim tijelom čija je pojava prvog siječnja tako pobudila njegovo zanimanje.
Činilo se najvjerojatnijim da gaje njegova nestalna putanja odvela izvan vidokruga.
Vrijeme je bilo prekrasno. Vjetar, koji je dotad puhao prema zapadu, potpuno se smirio. U
svojem izokrenutom kretanju preko neba, sunce je izlazilo i zalazilo u pravilnim
razmacima, a dani su i dalje bili podijeljeni na razdoblja svjetla i mraka, duga po točno
šest sati - siguran dokaz da se sunce zadržava u blizini novog ekvatora koji je sada očito
prolazio preko otoka Gourbi.
Temperatura je stalno rasla. Kapetan je uvijek pri ruci držao termometar i petnaestog je
utvrdio daje temperatura dosegla 50 stupnjeva Celzijusa u sjeni.
Kapetan i Ben Zoof nisu ni pokušali obnoviti gourbi, već su uredili udobno prebivalište u
nekadašnjoj pomoćnoj zgradi. Njezini kameni zidovi, koji su im jednom već pružili dobar
zaklon od jakih kiša, sada su im pružali isto tako dobru zaštitu od jakog sunca. Vrućina je
postala neizdrživa, prelazeći vrijednosti koje su bile uobičajene u Senegalu i drugim
ekvatorijalnim područjima; sunčeve zrake nije smetao ni najmanji oblačić i činilo se, ako
uskoro ne dođe do
57Jules Verne
neke promjene, da će cijeli biljni svijet vrlo brzo biti spržen i uništen.
Unatoč snažnom znojenju Ben Zoof, vjeran svojim principima, nije pokazivao da mu ova
neželjena vrućina smeta. Nikakvi protesti njegovog gospodara nisu ga mogli natjerati da
prekine svoja osmatranja s litice na obali. Za podnošenje okomitih podnevnih sunčevih
zraka trebala je brončana koža i neslomljiva volja; pa ipak, sat za satom provodio je u
neprekidnom promatranju površine mora koje se, mirno i pusto, prostiralo pred njim.
Jedne je prigode Serva-dac, komentirajući nepokolebljivu upornost svojeg posilnog,
primijetio kako se on morao roditi u srcu ekvatorijalne Afrike. Ben Zoof je na to
dostojanstveno izjavio kako se rodio na Monmartreu, što mu dođe na isto. Vrijedni mo-
mak nije htio prihvatiti da tropski predjeli po bilo kojem osnovu, pa bila to i tropska
vrućina, mogu prednjačiti pred njegovim obožavanim domom.
Nezapamćena vrućina ubrzo je ostavila traga na plodovima zemlje. Biljni sokovi su bujali
i za svega nekoliko dana su se pupoljci rascvali i plodovi voćki u potpunosti dozrjeli. Isto
se zbivalo s žitaricama koje su izniknule, klasale se i zažutjele, kao nekom čarolijom. Za
kratko vrijeme ravnicu je prekrio pokrov obilja. Kao da su se ljeto i jesen stopili u jedno.
Da je kapetan Servadac znao više o astronomiji, mogao je zaključiti da se nagib Zemljine
osi sada nalazio pod pravim kutom prema projekciji krivulje njezine vrtnje oko Sunca.
Posljedica toga bilo bi postojanje područja, poput onih na Jupiteru, u kojima se vrijeme ne
bi mijenjalo i ne bi se osjećala smjena godišnjih doba. No, daje i znao na taj način
protumačiti izostanak smjene godišnjih doba, uzrok koji je do toga doveo i dalje je ostajao
nerazrješivom tajnom.
Promjene u vegetaciji proizvele su mnoštvo iznenađenja. Vrijeme žetve kukuruza i berbe
voća poklopilo se sa žetvom pšenice. Kako se zbog krajnih žega ubiranje plodova mora-
58
PUTOVANJE NA KOMETU
lo hitno obaviti, 'guverner i stanovništvo' otoka našli su se pred problemom kako obaviti
sve te nagomilane radove. Istini za volju, budućnost ih nije previše brinula: zalihe koje su
imali u gourbiju bile su još uvijek obilne. Nakon što su prebrodili najgore vremenske
nepogode, u njima je sve više rasla nada da će se nekakav brod ipak uskoro pojaviti na
vidiku. Ove obale Sredozemlja ne samo da su vrlo često nadgledali francuski parobrodi,
već su uz njih neprekidno plovili i brodovi svih drugih zastava.
Međutim, unatoč svim njihovim optimističnim predviđanjima, nije bilo ni traga nikakvom
brodu. Ben Zoof je napokon priznao potrebu izrade nekakvog suncobrana; u protivnom bi
bio doslovce spržen na svojoj izloženoj osmatrač-nici na vrhu litice.
U međuvremenu se Servadac svim silama - ali, mora se priznati, s osrednjim uspjehom -
pokušavao prisjetiti svojeg znanja stečenog tijekom školovanja. Tonuo bi u bjesomučne
spekulacije, upirući se da razmrsi svu složenost novog položaja u kojem su se našli. Sve
čvršće je bio uvjeren daje promjenu nagiba Zemljine osi morala pratiti i izmjena njezine
putanje oko Sunca, čime bi se trajanje jedne kalendarske godine moglo produžiti ili
skratiti.
Neovisno od stalnog rasta temperature, postojao je još jedan dokaz da se Zemlja
neočekivano približila Suncu. Njegov je disk sada bio dvostruko veći, vjerojatno onakav
kakvog bi ga vidio promatrač s Venere. Nametao se, dakle, zaključak da se udaljenost
Zemlje od Sunca smanjila sa 91 milijuna na oko 66 milijuna milja. Što će se dogodilo ako
se dosad stabilna Zemljina putanja nastavi mijenjati? Hoće li daljnje približavanje Suncu
završiti sudarom i potpunim uništenjem njihovog rodnog planeta?
Vedro vrijeme je Servadacu omogućio nesmetani nastavak proučavanja neba. Iz noći u
noć, sazviježđa su u svoj svojoj raskoši bliještala pred njegovim su očima. Bila je to
abeceda koju on, unatoč uloženom naporu, nije mogao
59Jules Verne
odgonetnuti. Nije mogao uočiti promjene u veličini pojedinih zvijezda, njihovoj
međusobnoj udaljenosti i položaju. Iako mu je bilo poznato da se naše Sunce približava
sazviježđu Herkula brzinom od preko 126 milijuna milja godišnje, a da Strijelac
svemirom putuje brzinom od pedeset četiri milje u sekundi - tri puta brže nego se Zemlja
vrti oko Sunca - udaljenost do ovih zvijezda bila je tako velika da se običnim
promatranjem nisu mogle uočiti nikakve promjene. Nepokretne zvijezde nisu mu rekle
ništa novog.
S planetima je stvar stajala potpuno drukčije. Orbite Venere i Marsa nalaze se unutar
Zemljine. Venera se okreće oko Sunca na prosječnoj udaljenosti od 66.130.000 milja, a
Mars na oko 35.393.000. Nakon dugog i najpreciznijeg mogućeg razmatranja ovih
spoznaja, kapetan Servadac je došao do zaključka da, ukoliko Zemlja sada prima dvo-
struko veću količinu svjetla i topline nego prije katastrofe, to mora odgovarati
vrijednostima koje bi vrijedile za Veneru. Na osnovi toga je odredio udaljenost za koju se
Zemlja morala približiti Suncu, a pretpostavka se potvrdila kada je došao u prigodu
promatrati Veneru u svim njezinim, sad ogromnim razmjerima.
Ovaj veličanstveni planet koji je - poznat kao Phospho-rus ili Lucifer, Hesperus ili
Vesper, večernjača, jutarnja ili pastirska zvijezda - oduvijek i kod najravnodušnijih pro-
matrača izazivao neskriveno divljenje, sada se ukazivao u dosad nezabilježenom sjaju,
izlažući sve svoje mjene minijaturnog mjeseca. Treperenje rubova Venerinog srpa bilo je
posljedica odbijanja sunčevih zraka od njezine površine, dokazujući nepobitno da planet
posjeduje atmosferu. K tome, neke su svjetlije točke na srpu ukazivale na postojanje
planina. Na temelju svojih proračuna, Servadac je zaključio da se Venera može nalaziti na
udaljenosti ne većoj od 6 milijuna milja od Zemlje.
"Podosta sigurna udaljenost," komentirao je Ben Zoof, kad mu je gospodar, odmah po
njegovom povratku, povjerio svoja otkrića.
60
PUTOVANJE NA KOMETU
"Za dvije vojske svakako, ali ne i za dva planeta, kao što ćeš možda uvidjeti. Po mojem
mišljenju, moglo bi se lako dogoditi da se s njom sudarimo," rekao je kapetan.
"Ima li na njoj dovoljno vode i zraka, gospodine?" zanimalo je posilnog.
"Da, koliko ja znam, ima," odgovori Servadac. "Onda ne vidim razloga zašto joj ne bi
pošli u posjet?"
Servadac je pokušao sve ne bi li mu pojasnio da, ako su planeti približno istog obujma i k
tome velikom brzinom putuju jedan prema drugom, svaki njihov sudar mora proizvesti
razarajuće posljedice. Ali Ben Zoof nikako nije mogao shvatiti zašto bi ta katastrofa,
koliko god teška bila, morala biti ozbiljnija od sudara dvaju vlakova.
To je razdražilo kapetana. "Idiote!" Ijutito je izjavio, "zar ne možeš shvatiti da planeti
putuju tisuću puta brže od najbržeg ekspresnog vlaka i da će, ako se susretnu, jedan ili oba
biti uništeni? Što će tada biti s tvojim dragim Mont-martreom?"
Kapetan je dotaknuo bolnu točku. Ben Zoof je na trenutak zastao, stisnutih zuba i napetih
mišića; zatim se, glasom punim brige, počeo raspitivati može li se nešto učiniti kako bi se
sudar izbjegao.
"Baš ništa! Stoga možeš mirno nastaviti raditi svoj posao," uslijedio je kapetanov odsječni
odgovor.
Potresen i zabrinut, Ben Zoof se bez riječi povukao.
Sljedećih se dana razmak između planeta nastavio smanjivati i bilo je sve jasnije da se
Zemljina orbita ukrštala s Venerinom. Za to se vrijeme Zemlja znatno približila Merkuru i
taj se planet - rijetko vidljiv golim okom i to samo za vrijeme svojih najvećih istočnih i
zapadnih elongacija1 -sada ukazao u punom sjaju. Jasno je potvrđivao epitet
1
Ovdje: najudaljenije točke na putanji (orbiti) nekog svemirskog tijela.
61Jules Verne
"iskre", kako su ga još daleki predci znali zvati, ne propu-stivši pobuditi novo zanimanje.
Periodično ponavljanje njegovih mjena, odbijanje sunčevih zraka koje na njegovu po-
vršinu prosipaju svjetlo i toplinu sedam puta veću nego na Zemlju, njegova tropska
područja i polovi koje je obzirom na veliki nagib planetarne osi vrlo teško jasno odvojiti,
ekvatorijalni pojas, planine visoke jedanaest milja - sve je to predstavljalo predmet
proučavanja vrijedan najozbiljnijeg pristupa.
Ali Merkura se nije trebalo plašiti; opasnost je prijetila samo od sudara s Venerom. Do
osamnaestog siječnja udaljenost do tog planeta smanjila se na dva i po milijuna milja i
pod njezinim sjajem svi su zemaljski predmeti noću dobili jake sjene. Na površini su joj se
već jasno mogli razabirati oblaci koji su ispunjavali atmosferu i sedam mrlja koje su,
prema Bianchiniju, predstavljale lanac mora. Sad je već bila jasno vidljiva i danju.
Bonaparteu je, za vrijeme Direktorija, pažnju jednom privuklo podnevno ukazanje Venere
i on ju je smjesta s radošću pozdravio, prepoznavši je kao svoju vlastitu zvijezdu u
nastajanju. Lako je razumjeti zašto kapetan Servadac sada nije dijelio isto oduševljenje.
Dvadesetog se udaljenost između ova dva nebeska tijela nastavila smanjivati. Kapetan
više nije bio iznenađen što nitko ne šalje brod koji bi njega i njegovog sudruga spasio iz
ovog čudnog zatočeništva; guvernera i ministra rata bez sumnje su mučile druge brige,
mnogo veće od spašavanja dvojice pustinjaka. Kakvi senzacionalistički članci, mislio je,
sada moraju ispunjati novine! Kako crkve moraju biti opsjednute vjernicima! Bliži se kraj
svijeta! Još dva dana i Zemlja će, razbijena na atome, nestati u beskrajnom svemiru!
Udaljenost do Venere sad je bila tako malena da se moglo sa sigurnošću ustvrditi kako
nema mjeseca ili satelita, o čijem su postojanju govorili Cassini, Short, Montaigne od
Limogesa, Montbarron i neki drugi astronomi. "Kad bi neki
62
PUTOVANJE NA KOMETU
satelit uistinu postojao," ustvrdio je Servadac, "on je već mogao udariti u Zemlju. Ali
kakvo značenje mogu imati," ozbiljno je dodao, "sve ove promjene položaja nebeskih
tijela?"
"Kapetane, kako se ono zove ona velika zgrada u Parizu, s krovom poput kape?" upitao je
Ben Zoof.
"Misliš na Opservatorij?"
"Da, Opservatorij. Zar u njemu nema ljudi koji su u stanju sve ovo pojasniti?"
"Vrlo vjerojatno ima, ali što će ti to?"
"Budimo filozofi i strpljivo pričekajmo njihovo pojašnjenje."
Servadac se nasmiješio. "Znaš li što to znači biti filozofom, Ben Zoofe?" upitao je.
"Ja sam vojnik, gospodine," uslijedio je sluginbrzi odgovor, "i dovoljno sam naučio da
znam kako 'ono na što ne možeš utjecati treba naučiti podnositi'."
Kapetan nije uzvratio na ovo promišljanje posilnog ali, ako ništa drugo, jedno se vrijeme
više nije opterećivao stvarima za koje je osjećao da ih ne može pojasniti. Ali jedan
događaj u skorašnjoj budućnosti ponovno će pobuditi njegovo najveće zanimanje.
Dvadeset sedmog, u devet sati ujutro, Ben Zoof je oprezno ušao u gospodareve odaje i,
upitan što želi, pribrano najavio da se na vidiku pojavio brod.
"Brod!" uzviknuo je Servadac, skočivši na noge. "Brod! Ben Zoofe, majmune jedan! I to
mi kažeš kao da me upozoravaš da je gotova večera."
"Pa zar nismo filozofi, kapetane?" uzvrati posilni.
63PUTOVANJE NA KOMETU
9. poglavlje NEDOVRŠENA ISTRAGA
Brzo, kako su ga noge mogle nositi, Servadac se zaputio prema vrhu litice. Brod se doista
vidio, jedva nekih šest milja od kopna, ali su se, zahvaljujući povećanoj zakrivljenosti
Zemljine površine, iznad vode vidjeli samo vrhovi njegovih jarbola. Međutim, i to je bilo
dovoljno da se vidi kako se radi o škuni. Ova pretpostavka se dva sata kasnije pokazala
potpuno točnom.
'"Dobrvna'!" uzvikne Servadac, ne prestajući motriti kroz svoj teleskop.
"Nemoguće, gospodine!" pridruži se Ben Zoof. "Nigdje ni traga dimu."
"'Dobrvna'!" ponovi kapetan, siguran u svoja opažanja. "Služi se jedrima, ali se sigurno
radi o jahti grofa Tima-scheffa."
Bio je u pravu. Ako je grof bio na brodu, čudna sudbina dovela ga je njegovom suparniku.
Ali Servadac na njega više nije gledao kao na protivnika; okolnosti su se izmijenile i
neprijateljstvo je ustupilo mjesto gladi za saznanjem novih činjenica o posljednjim
nevjerojatnim i neobjašnjivim događajima. Za vrijeme svog dvadeset sedmodnevnog
izbivanja, pretpostavljao je, 'Dobrvna' je morala istražiti Mediteran. Vjerojatno je uspjela
otploviti do Španjolske, Francuske ili Italije, i sada na otok Gourbi donosi vijesti iz neke
od tih zemalja. Stoga se nadao ne samo saznanjima o
65Jules Verne
veličini katastrofe, već i o njezinim uzrocima. Grof Tirna-scheff se, bez sumnje,
velikodušno vratio kako bi spasio njega i njegovog posilnog.
Jedreći uz vjetar, 'Dobrvna'je sporo napredovala ali, kako je vrijeme unatoč nekoliko
manjih oblaka i dalje bilo vedro, a more potpuno mirno, mogla je bez problema zadržavati
pravac. Bilo je neshvatljivo zbog čega nije koristila svoje strojeve jer, tko god njome
zapovijedao, morao je biti prirodno nestrpljiv da istraži novi otok koji se pred njim
ukazao. Sam po sebi nametao se zaključak da je škuna ostala bez goriva.
Servadac je bio siguran da 'Dobrvna' pokušava pristati. Ipak, palo mu je na pamet da bi
grof, otkrivši otok na mjestu gdje se nadao pronaći rub afričkog kopna, mogao imati
poteškoća u pronalaženju povoljnog sidrišta. Jahta se očito zaputila u pravcu nekadašnjeg
ušća Shelifa i kapetan se dosjetio kako bi bilo dobro istražiti postoji li tamo neki povoljan
pristan prema kojem bi ju mogao usmjeriti. Zephir i Galette su brzo osedlani i za dvadeset
minuta odnijeli su svoje jahače na zapadni rt otoka, gdje obojica sjahaše i počeše
pretraživati obalu.
Nije im trebalo dugo da otkriju maleni zaljev s druge strane rta, dovoljno dubok da
prihvati brod prosječne tonaže. Uski ulaz bio je omeđen stjenovitim stranama koje su
zaklanjale zaljev od otvorenog mora, što je i za najgoreg vremena osiguravalo da površina
mora u zaljevu ostane mirna.
Dok je istraživao stjenovitu obalu, kapetan je na svoje veliko iznenađenje otkrio visoke i
jasno vidljive naslage morske trave, što je ukazivalo na velike razlike između plime i
oseke - pojavu koja je redovita na obalama oceana, a potpuno neuobičajena na
Mediteranu, gdje je ta razlika vrlo malena. Štoviše, sve je ukazivalo da se od dana najviše
plime (koja se po svemu sudeći dogodila u noći 31. prosinca, za vrijeme tajanstvene
pojave velikog sjajnog diska) razlika
66
PUTOVANJE NA KOMETU
Kapetan Servadac pohitao mu je ususret.
67Jules Verne
između plime i oseke neprestano smanjivala i da se dosad, ustvari, već vratila u normalne
granice, koje su postojale prije nastanka poremećaja.
Bez dodatnih istraživanja ove pojave, Servadac je svu svoju pažnju usmjerio 'Dobrvni'
koja, sad već ne više od milje udaljena od obale, više nije mogla previdjeti i ne razumjeti
njegove signale. Neznatno promijenivši smjer plovidbe, na jahti su najprije spustili glavno
jedro, a zatim i sva ostala, zadržavši samo ona dva najviša, brigantin i prečku, kako bi
kormilar mogao upravljati brodom. Zaobišavši rt, jahta se usmjerila ravno kroz prolaz koji
joj je Servadac rukama pokazivao i ubrzo se našla u zaljevu. Odmah nakon što je sidro
učvršćeno u pješčanom dnu, s broda je spušten čamac i za nekoliko minuta grof
Timascheff je stupio na otok. Kapetan Servadac pohitao mu je ususret.
"Grofe," zadihano je izjavio, "prije nego popričamo o svemu ostalom, recite mi što se
dogodilo."
Hladnokrvnim mirom koji je bio u potpunoj suprotnosti sa živahnošću francuskog
časnika, grof se kruto nakloni i svojim ruskim naglaskom uzvrati: "Prije svega, dozvolite
da izrazim iznenađenje time što vas vidim ovdje. Ostavio sam vas na kontinentu, a sad
imam čast pronaći vas na otoku."
"Uvjeravam vas, grofe, da se nisam ni maknuo od svojeg prebivališta."
"Sad mi je to potpuno jasno, kapetane, i stoga vam nudim moju iskrenu ispriku zbog
nedolaska na ugovoreni sastanak."
"Sad to više nije važno," prekine ga kapetan. "Biti će vremena da o tome popričamo. Prije
svega, recite mi što se uistinu zbilo."
"To isto pitanje ja sam htio postaviti vama, kapetane Servadac."
68
PUTOVANJE NA KOMETU
"Želite li reći da ne znate ništa o uzroku i dosegu katastrofe koja je dio Afrike pretvorila u
otok?"
"Ništa više od vas."
"Ali, grofe Timascheff, vi me sigurno možete izvijestiti je li na sjevernim obalama
Mediterana..."
"Jeste li sigurni da je ovo Mediteran?" značajno upita grof i nastavi: "Ja nisam otkrio ni
traga kopnu."
Zaprepašten, kapetan ga je nijemo gledao. Jedno je vrijeme bio potpuno otupio; zatim,
pribravši se, počne zasipati grofa lavinom pitanja. Je li primijetio da još od 1. siječnja
sunce izlazi na zapadu? Zna li da dan sada traje samo šest sati i da je atmosferski tlak
toliko opao? Je li uočio daje mjesec nestao i da Zemlja hrli ususret sudaru s Venerom?
Ukratko, je li postao svjestan da su sva obilježja Zemljinog kretanja doživjela značajne
promjene? Na sve ove upite grof je odgovorio potvrdno. Bio je svjestan svih posljedica
ali, na sve veće Servadacovo zaprepaštenje, nije mogao rasvijetliti razloge nijedne od ovih
pojava.
"U noći 31. prosinca zaputio sam se morem prema mjestu našeg sastanka, kad je moju
jahtu iznenada zahvatio ogromni val i uzdigao je nevjerojatno uvis. Neka je neizmjerna
sila, izgleda, prouzročila opći kaos. Stroj nam je bio oštećen, štoviše onesposobljen, i
stoga smo plutali potpuno na milost i nemilost strašnom uraganu koji je divljao idućih
dana. To što se 'Dobrvna' uspjela spasiti tek je malo manje od čuda i mogu to objasniti
samo pretpostavkom da smo se zatekli u samom središtu ciklona i stoga se nismo puno
udaljili od svojeg prvobitnog položaja.
Zastao je i dodao: "Vaš otok je prvo kopno koje smo ugledali."
"Zaputimo se tada odmah na more i istražimo dosege nesreće", uzbuđeno uzvikne
kapetan. "Grofe, valjda ćete me primiti na svoj brod?"
69Jules Verne
"Moja jahta vam je na usluzi, gospodine, čak i ako smjerate na put oko svijeta."
"Vjerujem da će zasad biti dovoljno putovanje po Mediteranu," uz osmjeh reče kapetan.
Grof odmahne glavom.
"Nisam siguran," uzvrati, "da se to putovanje po Mediteranu neće pretvoriti u put oko
svijeta."
Servadac mu nije odgovorio, ostavši neko vrijeme zadubljen u svoje misli.
Nakon dugotrajne šutnje, počeše se dogovarati oko odabira smjera plovidbe. Složili su se
da prije svega istraže koliko je afričke obale još ostalo i da u Alžir donesu vijesti o
vlastitim iskustvima. Za slučaj da je južna obala potpuno nestala, zaputit će se sjeverno i
stupiti u kontakt sa stanovništvom europskih obala.
Prije polaska, bilo je nužno popraviti 'Dobrvnin' stroj: plovidba samo jedrima, uz vjetar i
po nemirnom moru, bila bi previše opasna i teška. Zalihe ugljena na brodu dostaja-le su za
dva mjeseca plovidbe. Stoga je bilo razborito prije toga potražiti luku u kojoj bi se zalihe
mogle obnoviti.
Pokazalo se da oštećenja stroja nisu velika i 'Dobrvna' je tri dana nakon pristajanja
ponovno bila spremna za plovidbu.
Servadac je to vrijeme iskoristio da upozna grofa sa svime što je znao o svojem novom
posjedu. Obišli su cijeli otok i složili se da uzroke proteklih čudnovatih događaja treba
potražiti izvan njegovih granica.
Popravci škune dovršeni su posljednjeg dana siječnja. Lagani pad vrlo visokih
temperatura koje su vladale proteklih nekoliko tjedana bila je jedina uočljiva promjena u
općem stanju stvari, ali trebalo je pričekati još nekoliko dana da bi se to moglo pripisati
novim promjenama Zemlji-
70
PUTOVANJE NA KOMETU
ne putanje. Vrijeme je ostalo lijepo i, premda se pojavilo nešto oblaka koji su mogli
proizvesti neznatan pad barometra, oni nisu izazvali ozbiljnija oklijevanja u vezi s 'Do-
brvninim' polaskom.
Pojavile su se dvojbe koje su izazvale raspravu o tome treba li Ben Zoof pratiti svojeg
gospodara ili ne. Bilo je više razloga zbog kojih je trebao ostati na otoku, među kojima
nije najmanje važan bio taj što 'Dobrvna' nije imala prostora za smještaj konja. Ben Zoof
se teško mogao rastati od Zephira, a još teže od svoje omiljene Galette. Pored toga, bilo je
preporučljivo ostaviti nekog da dočeka strance koji bi u međuvremenu mogli pristići i da
pripazi na stada stoke koja bi mogla ostati jedinim izvorom hrane preživjelima u
katastrofi. Sve u svemu, zaključivši da hrabri momak neće biti izložen nikakvoj opasnosti
ako ostane sam, kapetan je teška srca odlučio ostaviti ga na otoku, nadajući se svojem
skorom povratku.
Tako su 31. siječnja Ben Zoofu bile 'predate sve guver-nerske ovlasti' i on je ispratio
svojeg gospodara na put uz zamolbu da, ako ga put nanese blizu Montmartrea, provjeri je
li njegova voljena "planina" ostala netaknuta.
Napokon se 'Dobrvna' oprezno provukla kroz uski ulaz u zaljev i uskoro zaplovila
otvorenim morem.
71PUTOVANJE NA KOMETU
10. poglavlje U POTRAZI ZA ALŽIROM
'Dobryna', snažan brod od 200 tona nosivosti, izgrađena je u čuvenom brodogradilištu na
otoku Wight. Plovidbene osobine bile su joj odlične; bila je sposobna podnijeti kružno
putovanje oko svijeta. Grof Timascheff sam nije bio mornar, ali s punim je povjerenjem
upravljanje brodom povjerio poručniku Procopeu, čovjeku starom oko trideset godina i
odličnom pomorcu. Rođen na grofovu posjedu kao sin kmeta koji je postao slobodnim
seljakom mnogo prije ukaza cara Aleksandra, Procope je bio iskreno odan službenik. Bilo
je to dijelom iz zahvalnosti, a dijelom zbog razvijenog osjećaja odgovornosti i istodobne
osobne privrženosti grofu. Nakon naukovanja na trgovačkom brodu pristupio je u carsku
mornaricu i već dostigao čin poručnika, kad gaje grof imenovao zapovjednikom svoje pri-
vatne jahte, na kojoj je običavao provoditi većinu svojeg vremena, zimi uglavnom
krstareći Mediteranom, a ljeti posjećujući sjevernija mora.
Brod se nije mogao naći u boljim rukama. Poručnik je posjedovao mnoga znanja i iz
oblasti izvan svoje profesije i njegova postignuća bila su pouzdana kao i ona njegovog
liberalnog prijatelja koji ga je podučavao. Imao je odličnu posadu koja se sastojala od
strojara Tiglewa, četiri mornara po imenu Niegoch, Tolstoy, Etkef i Panofka, i kuhara
Mochela. Svi ti ljudi su bez iznimke bili djeca grofovih nadničara, pa su se i na moru
ponašali sukladno starini običaji-
73Jules Verne
ma služenja, ne brinući se ni za što sve dok su u svemu dijelili sudbinu svojeg gospodara.
Ipak, posljednji su događaji ozbiljno uzdrmali Procopea, tim prije što je znao da i grof
potajno dijeli njegov nemir.
Punom parom i razvijenih jedara, škuna se zaputila na istok. Uz povoljan vjetar mogla je
dostići brzinu od jedanaest čvorova na sat, ako je pri tom ne bi ometali visoki valovi. Iako
je puhao tek lagani povjetarac, more je bilo uzburkano, stoje trebalo pripisati smanjenju
Zemljine privlačne sile. Poznato je da se to posebno osjeća kod tekućina, koje već kod
najmanjih kolebanja proizvode dotad nezabilježene valove. Arago je svojedobno kao
najveće zabilježio valove od nekih sedam do osam metara i sigurno bi bio zaprepašten da
je sad mogao vidjeti kako oni mogu doseći visinu i od petnaest, pa čak i osamnaest
metara. Ovi valovi nisu se, kao obično, međusobno sudarali i odbijali se o bok broda; prije
ih se moglo opisati kao duge brežuljke koji su škunu (koja je izgubila na težini zbog istog
uzroka koji je djelovao na vodu) nosili do takvih visina i dubina da bi se kapetan
Servadac, da je kojim slučajem patio od morske bolesti, sigurno bio našao u jadnom
položaju. Kako je ovo poskaki-vanje bilo prouzročeno dugim, postupnim uzdizanjem i
spuštanjem, jahta se s istom lakoćom probijala naprijed kao što bi to činila između
uobičajenih kratkih i snažnih valova Sredozemnog mora; jedina negativna posljedica
svega ovoga bilo je smanjenje brzine koju bi inače mogla postizati.
Nekoliko milja brod je slijedio zamišljenu crtu koja se poklapala s nekadašnjom alžirskom
obalom, ali nigdje se nisu vidjeli tragovi kopna. Promijenjeni položaj zvijezda nije im
omogućavao koristiti ih u navigaciji. Poručnik Procope nije mogao računati ni
zemljopisnu dužinu i širinu po visini sunca. Sva njegova mjerenja bila bi posve beskorisna
ako bi se primijenila na karte izrađene prema starom poretku stvari. Pa ipak, uz pomoć
kompasa i loga1 mogao je
1
Sprava za mjerenje brzine vožnje broda.
74
PUTOVANJE NA KOMETU
Poručnik Procope 75Jules Verne
izračunati približni položaj broda, dovoljno točan za njihove potrebe.
Srećom, posljednji događaji nisu imali utjecaja na kompas. Magnetska igla, koja je u tim
predjelima pokazivala oko 22 stupnja od sjevernog pola, nije od toga odstupala ni sada.
Iako su istok i zapad očito bili zamijenili mjesta, sjever i jug zadržali su svoj uobičajeni
položaj. Stoga su log i kompas morali poslužiti umjesto sekstanta, koji je postao potpuno
beskoristan.
Prvog jutra plovidbe poručnik Procope, koji je poput većine Rusa tečno govorio francuski,
upoznavao je kapetana Servadaca s ovim zanimljivostima. I grof je bio prisutan. Razgovor
se, prirodno, stalno vrtio oko fenomena koji im je svima još uvijek bio potpuno
neobjašnjiv.
"Posve je jasno," ustvrdio je poručnik, "da se od 1. siječnja Zemlja kreće po novoj orbiti i
da se, iz nekog nepoznatog razloga, primaknula bliže Suncu."
"U to nema nikakve sumnje," uzvratio je Servadac, "i ja pretpostavljam da, prošavši orbitu
Venere, imamo velike šanse da presiječemo orbitu Merkura."
"I na kraju se sudarimo sa Suncem!" dodao je grof.
"Od toga nema straha, gospodine." mirno je uzvratio poručnik. "Zemlja je bez sumnje ušla
u novu orbitu, ali nema nikakve mogućnosti da bude privučena prema Suncu."
"Možeš li nas u to uvjeriti?" upitao je grof.
"Mogu, gospodine. Mogu vam ponuditi dokaz za koji misltfn da će vas zadovoljiti. Ako
bi, kao što pretpostavljate, Zemlja bila privučena prema Suncu, velikom gravitacijskom
središtu našeg sustava, to bi pod utjecajem centrifugalnih i centripetalnih sila moralo
djelovati i na putanje svih ostalih planeta u sustavu. U tom bi se slučaju, svakako,
76
PUTOVANJE NA KOMETU
Zemlja uputila ravno prema Suncu i za šezdeset četiri i po dana neizbježno bi se dogodila
katastrofa o kojoj pričate."
"A što nam nudite kao dokaz da se to neće dogoditi?" uzbuđeno je upitao Servadac.
"Jednostavno ovo, kapetane: od prelaska Zemlje na novu orbitu prošlo je već pola od tih
šezdeset četiri dana, a tek smo nedavno prešli preko Venerine orbite, dakle jedva trećinu
puta koji je potrebno prevaliti do Sunca."
Poručnik je zastao kako bi im dao vremena za eventualne primjedbe i zatim dodao:
"Štoviše, sve navodi na činjenicu da više nismo tako blizu Suncu kako smo bili.
Temperatura je počela padati; sada toplina na otoku Gourbi ne prelazi onu koju bi i inače
mogli očekivati u Alžiru. U isto vrijeme, ostaje neriješen jedan drugi problem:
Sredozemno se more očito preselilo u ekvatorijalni pojas."
Grof i kapetan prihvatili su ovo tumačenje i primijetili da zasad moraju učiniti sve što je u
njihovoj moći kako bi otkrili što se dogodilo s afričkim kontinentom, kojem dosad nije
bilo ni traga.
Dvadeset četiri sata nakon napuštanja otoka, 'Dobrvna' je prošla pored mjesta gdje su se
nekad nalazili Tenes, Cherchel, Koleah i Sidi-Feruch, ali nijednog od ovih gradova nije
bilo na vidiku. Sve je prekrivao ocean. Poručnik Procope bio je potpuno uvjeren da nije
načinio pogrešku u određivanju smjera plovidbe; vjetar niti u jednom trenutku nije
zapuhao sa zapada i to ga je, uzevši u obzir brzinu izmjerenu logom, uvjerilo da se tog
dana, 2. veljače, škuna nalazila na 36°49' sjeverne zemljopisne širine i 3°25' istočne
dužine, dakle na mjestu gdje se trebao nalaziti glavni grad Alžira. Ali i Alžir je, poput
ostalih obalnih gradova, izgleda zauvijek nestao u utrobi Zemlje.
Kapetan Servadac je, stisnutih zuba i namrštenih obrva, napeto promatrao beskrajnu
površinu mora. Srce mu je ubrzano tuklo kad bi se prisjetio prijatelja i drugova s
77Jules Verne
kojima je proveo posljednjih nekoliko godina u ovom nesta-lom gradu. U sjećanje su mu
navirale sve slike iz prošlosti; misli su mu odlutale do rodne Francuske, da bi se opet vratile
iščekivanju hoće li dubine oceana pokazati bilo kakvog traga alžirskoj metropoli.
"Zar je moguće," glasno je mrmljao, "da cijeli grad ovako jednostavno nestane? Zar se ne bi
vidjeli najviši krovovi? Barem dio Casbaha morao bi se uzdizati iznad valova. I carska je
utvrda bila izgrađena na visini od 250 metara; prosto je nevjerojatno daje cijela potopljena.
Ukoliko uskoro ne pronađemo tragove nekih građevina, počet ću sumnjati daje cijelu Afriku
progutao neki ogroman ponor."
Neke druge okolnosti bile su još čudnije. Na površini se nije mogao vidjeti niti najmanji
plutajući predmet; nijedna grana, niti jedno veslo s neke od brojnih brodica koje su prije
mjesec dana ispunjale prekrasni zaljev što se u duljini od dvanaest milja prostirao od Rta
Matafuz do Point Pexa-de. Možda su dubine progutale ono što površina nije uspjela zadržati.
Stoga je grof Timascheff, svjestan daje Servadac iscrpio sve mogućnosti za razrješenje svojih
sumnji, zapovjedio da se spusti dubinomjer. Uslijedilo je niz mjerenja na različitim
položajima. Na iznenađenje svih, a posebno poručnika Procopea, mjerenja su pokazala gotovo
nepromjenjivu dubinu od četiri do pet fatoma1. Premda su sljedeća dva sata uporno nastavili s
mjerenjima, obuhvativši široko područje, razlike u izmjerenim dubinama bile su neznatne,
potpuno odudarajući od onoga što bi se moglo očekivati na mjestu gdje se nekoć nalazio grad
koji je imao izgled ogromnog amfiteatra. Što se drugo moglo zaključiti već, koliko god to
strašno zvučalo, daje glavni grad Alžira potpuno sravnjen potopom?
Morsko dno nije se sastojalo od stijena, mulja, pijeska ili školjki. Na konopcu dubinomjera
ostali su samo tragovi nekakve metalne prašine koja se neobično bljeskala i čije
1
Pomorska mjera za dubinu, l fatom = 6 stopa ili oko 1,83 m.
78
PUTOVANJE NA KOMETU
je porijeklo bilo potpuno nemoguće odrediti, jer nije nalikovala ničemu što je ikad bilo
izvučeno iz dubina Sredozemnog mora.
"Znate, poručnice, meni se čini da se ne nalazimo tako blizu alžirskoj obali kao što ste
pretpostavljali."
Poručnik je odmahnuo glavom. Nakon kratkotrajnog oklijevanja, reče: "Da se nalazimo na
većoj udaljenosti, očekivao bih da ćemo naići na dubine od dvije ili tri stotine fatoma umjesto
ovih pet fatoma. Pet fatoma! Priznajem da sam posve zbunjen."
Istraživanja su s neumornom strpljivošću nastavljena sljedećih trideset šest sati, sve do 4.
veljače. Dubina je ostala nepromijenjena, još uvijek četiri ili najviše pet fatoma. Koliko god
marljivo prekopavali morsko dno, sve je to samo dokazalo da ono nije sastavljeno od ničega
što bi sličilo kakvim morskim proizvodima.
Jahta se zaputila na širinu od 36°. Prema kartama su gotovo sa sigurnošću mogli pretpostaviti
da plove iznad Sahela, lanca koji je nekoć od mora razdvajao bogatu zara-van Mitidja. Njegov
najviši vrh, Mont Boujereah, dosezao je visinu od četiri stotine metara. Ali ni ovom vrhu, za
koji se moglo očekivati da strši poput otoka iznad morske površine, nije bilo ni traga. Nije im
preostalo ništa nego okrenuti se i razočarano zaputiti prema sjeveru.
Tako je 'Dobrvna' ponovno zaplovila Mediteranom, ne pronašavši ni traga nestaloj provinciji
Alžira.
79PUTOVANJE NA KOMETU
11. poglavlje OTOČNI GROB
Dakle, više nije bilo dvojbe daje veliki dio kolonije zauvijek potopljen. Ne samo da ga je
prekrilo more, nego se morala otvoriti sama Zemljina utroba i ponovno zaklopiti svoje
čeljusti, progutavši pri tom ogromni dio kopna. Sudeći po stjenovitom ustroju nekadašnje
pokrajine, bilo je jasno da od nje nije ostalo ni traga, a njezino je mjesto zauzelo novo
morsko dno nepoznatog sastava. Kako je sve ovo nadilazilo njihove mogućnosti prosudbe
uzroka katastrofe, odlučili su barem istražiti njezine dosege.
Nakon duge i žučne rasprave, na koncu je odlučeno da škuna iskoristi prednost povoljnog
vjetra i najprije se zaputi na istok, crtom na kojoj je nekoć ležala afrička obala, dok nije
nestala u morskim dubinama.
Nigdje nije bilo ni traga nekadašnjim naseljima. Primorski grad Dellvs, izgrađen poput
Alžira u obliku amfiteatra, potpuno je nestao; nisu se vidjeli ni njegovi najviši dijelovi. Na
obzoru nije bilo poznatih oblika planinskog lanca Ju-rjura, čiji najviši vrh je bio visok
preko 2.300 metara.
Ne štedeći gorivo, 'Dobrvna' se punom parom zaputila prema Rtu Blanc. Nigdje usput
nisu ugledali ni Rt Negro, niti Rt Serrat, koji su morali ležati usput. Grad Bizerta, nekoć
prekrasno orijentalno naselje, netragom se izgubio; njegovi marabutt, grobovi-hramovi što
su se okruženi palmama pružali duž zaljeva koji je zbog uskog prolaza prema
81Jules Verne
otvorenom moru više sličio jezeru, sve je to nestalo, ustupivši mjesto nepreglednoj pučini
čiji su prozirni valovi i dalje pokrivali isto jednolično i monotono dno.
U neko doba dana škuna je stigla do mjesta na kojem se do prije pet tjedana nalazio na
daleko vidljiv Rt Blanc i sada rezala vode onoga stoje nekoć bilo T\iniski zaljev. Ali
zaljeva više nije bilo, a nestao je i grad s kojim je dijelio ime, skupa s Arsenalom,
Golettom i dva vrhunca Bou-Kourneina. I Rt Bon, najsjevernija točka afričkog kopna,
najbliža Siciliji, dijelio je sveopću sudbinu cijelog kontinenta.
Sve do nedavnog egzodusa, na tom je mjestu dno Sredozemnog mora presijecao strmi
hrbat koji se nastavljao kroz libijsku ravnicu. Hrbat je bio toliko visok da je dubina na
najvišoj točki njegovog podmorskog dijela iznosila jedva jedanaest fatoma, dok je s jedne
i druge strane bila veća od stotinu fatoma. Sve je ukazivalo da je nekoć ova tvorevina
spajala Rt Bon s Rtom Purina, najjužnijom točkom Sicilije, kao što je nekoć Ceuta bez
sumnje bila povezana s Gibraltarom.
Poručnik Procope je previše dobro poznavao vode Mediterana da bi mu ova spoznaja
promakla i nije htio propustiti prigodu provjeriti postoji li ovaj podvodni greben još uvijek
i je li morsko dno između Sicilije i Afrike doživjelo ikakve promjene.
Timascheff i Servadac su sa zanimanjem promatrali ova istraživanja. Na poručnikov je
znak jedan mornar s pramca spustio konop dubinomjera na mjestu gdje se trebao nalaziti
vrh grebena. Na Procopov upit o rezultatima mjerenja uslijedio je odgovor: "Pet fatoma i
ravno dno."
Sljedeće što je trebalo učiniti bilo je mjerenje dubine sa svake strane grebena, zbog čega je
'Dobrvna skrenula pola milje udesno i ulijevo. Mjerenja su pokazala iste rezultate. "Pet
fatoma i ravno dno" bilo je nepromijenjeno izvješće koje je pratilo svako mjerenje. Dakle,
ne samo da podmorski
82
PUTOVANJE NA KOMETU
greben između rtova Bon i Purina više nije postojao, nego je postalo jasno da su promjene
reljefa prouzročile opće poravnanje morskog dna, koje je i dalje bilo sastavljeno od
metalne prašine nepoznatog sastava, bez tragova morskih spužvi, trave, zvjezdača,
vlasulja, raznog morskog bilja i školjki koje su nekoć obilato prekrivale kamenito dno
Sredozemlja.
Usmjerivši 'Dobrvnu' južnije, nastavili su s istraživanjima. Međutim, more je i dalje bilo
posve pusto. Sve nade da će susresti neki brod koji će im donijeti novosti iz Europe bile su
uzaludne. Svi članovi posade postupno su postali svjesni potpune osame i počeli vjerovati
da njihova škuna, poput druge Noine arke, sobom nosi jedine preživjele od pošasti koja je
prešla preko lica Zemlje.
9. veljače 'Dobrvna' je prošla preko mjesta na kojem se nekoć nalazio grad Dido, izgrađen
na ruševinama Kartage. Međutim, ako već Scipionu nije uspjelo razrušiti punsku Kartagu,
niti je kasnije rimsku Kartagu razrušio Hasan Saracenski, ovom općem potopu to je, nema
sumnje, uspjelo u cijelosti.
Te večeri, dok je sunce tonulo iza obzora, kapetan Servadac se smrknut ushodao krmom.
Oči su mu mehanički prelazile s neba, na kojem su se brojne zvijezde probijale kroz
razrijeđene oblake, na morsku površinu kojom su promicali dugi valovi tjerani večernjim
povjetarcem.
Odjednom mu pažnju privuče svjetlo koje se ukazalo na južnom obzoru. S početka gaje
šutke proučavao, vjerujući da je žrtva neke optičke varke; ali kad se nakon nekoliko
minuta uvjefio da se doista radi o nekom udaljenom svjetlu, upitao je jednog mornara koji
je bio u blizini vidi li i on isto. Dobivši potvrdni odgovor, odmah je naložio da pozovu
grofa Timasche'ffa i poručnika.
"Što mislite, je li ono kopno?" uzbuđeno je pitao Servadac.
83Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
"Prije bih rekao daje to svjetlo nekog broda", odgovorio je grof.
"Štogod to bilo, za sat vremena znat ćemo o čemu se radi," reče Servadac.
"Ne, kapetane," umiješao se poručnik Procope. "Saznat ćemo to tek ujutro."
"Što! Nemate se namjeru odmah uputiti prema njemu?" iznenađeno je pitao kapetan.
"Ne, gospodine. Radije ću pričekati dok se ne razdani. Ako se doista radi o kopnu, ne bih
mu htio prilaziti noću."
Grof se složio s poručnikovim oprezom. Jedra su skraćena, kako se 'Dobrvna' ne bi za
mraka previše približila nepoznatom svjetlu. Činilo se da tih nekoliko sati do izlaska
sunca nikad neće proći. U strahu da slabog svjetla ne bi nestalo, Hector Servadac nije
napuštao palubu. Ali svjetlo je i dalje bilo tamo. Sjajilo je poput srednje velike zvijezde, a
kako se nije micalo, Procope je bio sve više uvjeren da se radi o kopnu, a ne o nekom
brodu u prolazu.
Po izlasku sunca svi su dalekozori usmjereni u tom pravcu. Naravno, svjetla je nestalo pod
sunčevim sjajem, ali sad su na udaljenosti od nekih deset milja mogli vidjeti usamljeni
otok vrlo malih razmjera. Kako je grof primijetio, više je sličio vrhu neke potonule
planine. Što god to bilo, jedinstveni je zaključak bio da ga treba istražiti, ne samo da bi
zadovoljili svoju znatiželju, već i za dobrobit svih budućih moreplovaca. Škuna se
usmjerila ravno prema njemu i nakon jednog sata plovidbe usidrila se nekoliko kabela 1 od
obale.
Ispostavilo se da otočić nije ništa više od gole stijene koja se uzdizala nekih petnaestak
metara iznad mora. Nije bio okružen grebenima, što je navodilo na zaključak da je za
1
Pomorska mjera za dužinu, l kabel = 185,2 m.
Prešavši ga, našli su se pred otvorenim vratima..
84
85Jules Verne
posljednjeg potopa postupno tonuo, dok nije uspostavio sadašnju ravnotežu.
Ne skidajući oko s dalekozora, Servadac izjavi: "Na otoku je neka nastamba. Nedaleko od
obale vidim neku građevinu. Možda naidemo na neko ljudsko biće?"
Poručnik Procope pogledao gaje s nevjericom. Otočić je izgledao posve pust. Čak ni pucanj iz
brodskog topa nikoga nije istjerao na obalu. Bez obzira na to, na vrhu stijene se jasno vidjela
kamena građevina, vrlo nalik arapskom mo-skru1.
Spušten je čamac i četiri veslača brzo prebaciše Serva-daca, Timascheffa i Procopea na obalu.
Ne gubeći vrijeme, uspeli su se do građevine. Na samom se vrhu pred njima ispriječio zid,
neka vrst bedema izrađenog od vaza, dijelova stupova, kamenih reljefa, kipova i ostataka
razbijenih nadgrobnih spomenika, izmiješanih bez ikakvog reda. Prešavši ga, našli su se pred
otvorenim vratima, ušli unutra i uskoro stigli do još jednih vrata. I ova su bila otvorena, što im
je omogućilo ulazak u unutrašnjost moska, koja se sastojala od jedne jedine prostorije. Duž
zidova su se nalazili istovjetni kipovi, a u sredini prostorije jednostavan grob. Iznad njega bila
je učvršćena svjetiljka s velikim spremnikom ulja, u kojoj je gorio dugački stijenj. To je očito
bilo ono svjetlo koje je privuklo Servadacovu pažnju prošle noći.
"Zar nigdje nema čuvara ove grobnice?" pitali su jedan drugoga. Ali, ako je takav i postojao,
morao je ranije otploviti s otoka ili je stradao one noći pune neočekivanih zbivanja. Na otoku
nije bilo nikoga, osim para divljih ronaca koji su se, preplašeni došljacima, hitro vinuli u zrak
i nestali prema jugu.
Na rubu nadgrobne ploče ležao je stari francuski molitvenik. Knjiga je bila otvorena na
stranici na kojoj je bila zapisana služba proslave 25. kolovoza, dana krunidbe

PUTOVANJE NA KOMETU
francuskog kralja Louisa IX. Jedna misao brzo prođe Ser-vadacovom glavom. Potpuna osama
otočne grobnice, otvoreni brevijar, ritual drevne godišnjice, sve mu je to ukazalo na svetost
mjesta na kojem su se našli.
"Grob sv. Louisa!" poviče i klekne na koljena. Ostali su nehotice slijedili njegov primjer,
poklonivši se s poštovanjem svetom obilježju.
Doista, bilo je to mjesto koje je predaja odredila kao posljednje utočište nekadašnjeg
francuskog kralja, koji je na svojem drugom križarskom pohodu umro u Tunisu i kasnije bio
proglašen svecem. Bilo je to mjesto koje su njegovi sunarodnjaci hodočastili više od šest
stoljeća. Svjetiljka koja je gorjela njemu u spomen, po svemu sudeći, sada je ostala jedino
svjetlo koje je svoje zrake noću prosipalo preko voda Mediterana, dok se jednog dana i ono ne
ugasi.
Više se nije imalo što istražiti. Sva trojica napustiše grobnicu i spustiše se stijenom do obale.
Ukrcaše se u čamac i vratiše na brod, koji se uskoro ponovno zaputi prema jugu. Grob sv.
Louisa, jedini komadić kopna koji je preživio tajanstveni potres, ubrzo nestade iz njihovog
vidokruga.
1
Franc.: mosquee; arap.: masjid - drevno arapsko svetište.
86
87PUTOVANJE NA KOMETU
12. poglavlje NA MILOST I NEMILOST VJETROVA
Kako su se preplašeni ronci udaljili u pravcu juga, na brodu su se s novim optimizmom
ponadali da bi tamo negdje mogli otkriti kopno. Stoga odlučiše nastaviti u tom smjeru.
Nekoliko sati nakon odlaska s otoka grobnice, 'Dobrvna' je plovila pličinom koja je sad
prekrivala poluotok Dakhul, što je nekoć dijelio Tuniski zaljev od Zaljeva Hamniameta.
Dva je dana nastavila nepromijenjenim kursom i u bezuspješnoj potrazi za tuniskom
obalom dospjela do širine od 34 stupnja.
Onda se 11. veljače iznenada začuo povik "Kopno!" i na krajnjem obzoru, točno pred
njima, tamo gdje nikad prije nije bilo kopna, doista se mogla vidjeti udaljena obala. Koje
je to kopno moglo biti? Nije to mogla biti obala Tripolija, jer se ta niska obala ne bi mogla
vidjeti s ove udaljenosti. K tome, ona se po svemu sudeći morala nalaziti još najmanje dva
stupnja južnije. Ubrzo su otkrili da ovo novootkriveno kopno ima vrlo neravan reljef.
Protezalo se na istok i zapad sve do obzora i tako dijelilo zaljev na dva dijela, potpuno
zaklanjajući otok Jerbu koji se morao nalaziti iza njega. Njegov položaj odmah je ucrtan u
'Dobrvninu' pomorsku kartu.
"Kako je to čudno," izjavio je Hector Servadac. "Za cijele svoje plovidbe preko mora
nadali smo se ugledati kopno, i na kraju smo ga ugledali tamo gdje smo mislili pronaći
samo more."
89Jules Verne
"To je doista čudno," uzvratio je poručnik Procope, "a meni je k tome još čudnije što
putem nismo naišli ni na jedan malteški tartan1 ili levantski ksebek2, koji tako često plove
ovim dijelom Mediterana."
"Istočno ili zapadno?" upitao je grof. "Kojim putem treba nastaviti? Južno dalje ne
možemo."
"Ja bih krenuo zapadno" brzo uzvrati Servadac. "Želim vidjeti je li išta od Alžira ostalo
iza Shelifa. Osim toga, u prolasku pored otoka Gourbi možemo pokupiti Ben Zoofa i
zatim se zaputiti prema Gibraltaru, gdje bi napokon mogli čuti neke vijesti iz Europe."
Uz uobičajenu kurtoaziju, grof Timascheff je podsjetio kapetana da mu je jahta stavljena
na puno na raspolaganje i sukladno tome zamolio ga da on sam poručniku izda upute za
daljnju plovidbu.
Ipak, poručnik Procope je oklijevao. Nakon stoje kratko vrijeme razmišljao, upozorio je
na vjetar koji je puhao ravno sa zapada i koji je, činilo se, jačao. Ako se zapute tim
pravcem, škuna će moći napredovati samo uz pomoć stroja, a i onda vrlo sporo. S druge
strane, ako se zapute na istok, ne samo da će imati povoljan vjetar već se, uz istodobnu
uporabu jedara i snage stroja, mogu nadati za nekoliko dana dosegnuti obalu Egipta, gdje
će u Aleksandriji ili u nekoj drugoj luci imati istu prigodu čuti vijesti iz Europe kao što bi
to mogli u Gibraltaru.
Unatoč snažnoj želji da još jednom posjeti Oransku oblast i usput se uvjeri je li sve u redu
s njegovim vjernim Ben Zoofom, Servadac je morao prihvatiti daje poručnikov prijedlog
razborit i na koncu se složiti s istočnim kursom. Vjetar je pokazivao znakove jačanja ali,
srećom, valovi nisu jačali
1
Vrsta tradicionalnog plovila na jedra. Na Sredozemlju često korišten kao trgovački brod.
2
Isto kao pod 1.
90
PUTOVANJE NA KOMETU
već su i dalje razvučeno promicali u smjeru kretanja broda.
Tijekom protekle noći temperatura je znatno pala i sad se u prosjeku kretala oko 20°
Celziusa (ili 68° Fahrenhei-ta), a ponekad je znala pasti i na 15 stupnjeva. Je li ovaj pad
temperature trebalo pripisati promjenama Zemljine orbite? To je pitanje ostavljalo malo
nedoumica. Nakon što se toliko približila Suncu, prešavši preko Venerine orbite, Zemlja
se morala ponovno toliko udaljiti od Sunca da je ta razdaljina sada morala biti znatno veća
od onih uobičajenih devedeset jedan milijun milja. Vjerojatno se nalazila u blizini orbite
Marsa, planeta koji je po svojem ustroju vrlo sličan našem. Ova se pretpostavka nije
zasnivala samo na padu temperature; na to je ukazivalo i očito smanjenje sunčeva diska do
razmjera kakve bi mogao vidjeti promatrač koji bi se nekim slučajem zatekao na
Marsovoj površini. Nametao se zaključak daje Zemljina orbita sada poprimila izgled
produžene elipse.
Međutim, sva ta astronomska čuda ostala su malo zapažena na palubi 'Dobrvne'. Pažnja je
mnogo više bila usmjerena zemaljskim stvarima, a promjene koje je sama Zemlja
doživjela bile su tolike da su gotovo u cijelosti stavljale u drugi plan njezino putovanje
kroz svemir.
Škuna je hrabro nastavljala svoj put, ali pučinom, držeći se na dobre dvije milje od kopna.
Za to je postojao itekako dobar razlog. Bilo je očito daje obala uz koju je brod plovio
preživjela velika razaranja. Nije bilo ni traga nekoj luci u koju bi se mogli skloniti.
Posvuda su se uzdizale samo strme litice, koje su se poput zidova utvrde uzdizale
sedamdeset, a ponegdje i stotinu metara uvis. Valovi su žestoko udarali u njihovo
podnožje, a nad njima su se nadnosile masivne nakupine u obliku kristala, uzdižući se
poput šume divovskih piramida i obeliska.
Ali ono što je najviše zaprepastilo istraživače bilo je što su ti oblici svuda uokolo
ostavljali dojam tek nastalih tvo-
91Jules Verne

T
revina. Činili su se tako novima kao da atmosfera još nije imala vremena na njih djelovati,
ublažiti im oblike i zaobliti oštre rubove, ili promijeniti boju površine. Obrisi su im se
oštro isticali spram neba, a površina im se, uglačana i svježa kao daje tek izašla iz
ljevačkog kalupa, bljeskala metalnim sjajem, poput pirita. Nametao se zaključak da je
zemlja koja se pred njima prostirala, bio to kontinent ili otok, djelovanjem podzemnih sila
tek nedavno izniknula iznad površine mora. Uglavnom se sastojala od istog metala kao i
prašina koju su tako često izvlačili prigodom mjerenja dubine mora.
Vrlo je neobična bila i potpuna pustoš koja je posvuda vladala. Negdje drugdje po svijetu
znalo se pronaći stijena od čiste rude. Ali nigdje one nisu bile tako postojane, potpuno
nenagrižene zubom korozije. Negdje drugdje se možda moglo pronaći jalovih litica, ali ne
ovakvih, koje kao da nisu dozvoljavale razvoj vegetacije niti najjednostavnijih oblika. TU
je sve bilo golo, čisto i pusto - nije bilo ni traga životu.
Obzirom na takav izgled obližnjeg kopna, bilo je lako shvatljivo da su morske ptice -
albatrosi, galebovi, ronci -potražile utočište na škuni. Danju i noću bez straha su
prekrivale katarke. Nije ih se moglo otjerati niti pucnjem iz topa. Kad god bi s palube bili
bačeni kakvi ostaci hrane, strmoglavile bi se dolje i zapodjenule strašnu borbu oko
neočekivanog plijena. Njihova krajnja pohlepa ukazivala je da nigdje u blizini nema
kopna na kojem bi mogle pronaći hranu.
'Dobrvna' je nekoliko dana plovila uz rub ove negosto-Ijubive obale, čiji se izgled
povremeno mijenjao. Ponekad bi dvije ili tri milje ispunjavali jednostavni oblici, oštrih
rubova kao načinjenih dlijetom, da bi ih iznenada opet smijenile prizmatične ploče,
razbacane u potpunom neredu. Ali, nigdje se u njihovom podnožju nije moglo vidjeti žala
ili pješčanih nanosa, niti je bilo traga stjenovitim hridima koje se obično mogu pronaći uz
morsku obalu. Ponekad bi se
92
PUTOVANJE NA KOMETU
Danju i noću bez straha su prekrivale katarke.
93Jules Verne
ukazale duboke pukotine koje su zadirale u kopno, ali iz njih nije izbijao nijedan potok
koji bi ponudio vodu za obnovu brodskih zaliha. Široka sidrišta bila su nezaštićena i
izložena vjetrovima iz svih smjerova.
Ali nakon dvjesto četrdeset milja plovidbe, napredovanje 'Dobrvne' je naglo prekinuto.
Poručnik Procope, koji je marljivo ucrtavao obrise novog kopna u brodske karte, izvijestio
je da se kopno prestaje protezati u smjeru istok-zapad i daje naglo skrenulo prema sjeveru,
stvarajući prepreku na njihovom prvotno zacrtanom putu. Naravno, bilo je nemoguće
procijeniti koliko se ova prepreka proteže na sjever. Gotovo se poklapala s četrnaestim
usporednikom. Ako je dopirala iza Sicilije i sve do Italije, a vjerojatno je bilo tako, bilo je
jasno da se ogromna površina Sredozemnog mora, koje je nekoć oplakivalo obale Europe,
Azije i Afrike, morala smanjiti na polovicu prvotne veličine.
Odlučili su nastaviti ploviti kao i dosad, prateći rub obale na sigurnoj udaljenosti. Stoga je
pramac 'Dobrvne' okrenut na sjever i oni se zaputiše, kako su pretpostavljali, pravo prema
jugu Europe. Nakon stotinu ili nešto više milja plovidbe, jahta je trebala dospjeti do
Malte, ako je taj drevni otok - nekada posjed Feničana, Kartagena, Sicilijanaca, Rimljana,
Vandala, Grka, Arapa i kraljeva Rodosa - još uvijek postojao.
Ali, ni Malte nije bilo. Kada je četrnaestog bačen dubi-nomjer na mjestu gdje se morala
nalaziti, pokazivao je onu istu dubinu koja je već puno puta spomenuta.
"Razaranje se nije ograničilo samo na Afriku," primijetio je grof.
"To je cijela istina," potvrdio je poručnik, dodavši: "Moram priznati da više gotovo ne
vjerujem da ćemo mu ikad otkriti granice. Prema kojem dijelu Europe, ako Europa još
uopće postoji, želite sada usmjeriti svoj brod?"
94
PUTOVANJE NA KOMETU
"Prema Siciliji, Italiji, Francuskoj!" ljutite je uzviknuo Servadac. "Bilo kuda, tamo gdje
možemo doznati istinu o tome što nas je pogodilo."
"A što ako smo mi jedini preživjeli?" teška srca je upitao grof.
Hector Servadac je šutio. Njegove potajne slutnje potpuno su se podudarale sa sumnjama
koje je grof izrekao i on je odustao od daljnjih riječi.
Obala se, bez kolebanja, nastavljala prema sjeveru. Nije, dakle, preostalo drugo do
zaputiti se više zapadno, u namjeri da se dohvate sjevernih obala Mediterana. Šesnaestog
se 'Dobryna' zaputila na dugo putovanje, ali priroda kao da se suprotstavljala njezinu
napredovanju. Podigla se strašna oluja. Vjetar je divlje zapuhao prema kopnu i brodu je
zaprijetila ozbiljna opasnost.
Poručnik Procope bio je vrlo zabrinut. Spustio je sva jedra i pouzdao se jedino u brodski
stroj. Ali nepogoda je neprekidno jačala. Ogromni valovi nosili su škunu na svojim
krestama, da bi je potom gurnuli u duboke ponore koje su ostavljali za sobom. Vijak je
često izranjao iznad površine, beskorisno se vrteći u zraku. Iako je pritisak pare podignut
do krajnjih granica, brod je vrlo teško napredovao, uzmičući pred olujom.
Na obali se još uvijek nije ukazivao nikakav zaklon. Poručnik se cijelo vrijeme pitao što
će biti s njim i njegovim prijateljima ako i uspiju preživjeti brodolom i uspnu se ovim
strmim liticama. Kakvu bi hranu mogli pronaći u toj pustoši? Mogu li se uopće nadati da
iza ove turobne prepreke još postoji djelić starog kontinenta?
Bila su to vremena kušnje, ali cijela se posada ipak ponašala krajnje hrabro i pribrano.
Uvjereni u sposobnost svojeg zapovjednika i u stabilnost broda, svi su pribrano i s
Potpunim posluhom obavljali svoje zadaće.
95Jides Verne
Ali nije pomagala ni vještina, ni hrabrost, ni posluh; sve je bilo uzalud. Unatoč snazi
svojeg motora, brod se bez jedara (jer ni najmanja jedra nisu mogla izdržati strašno di-
vljanje oluje) ogromnom brzinom približavao prijetećim liticama, koje su sada bile
udaljene svega nekoliko milja. Potpuno svjesni svojeg beznadnog položaja, svi članovi
posade našli su se na palubi.
"S nama je svršeno, gospodine!" obratio se Procope grofu. "Poduzeo sam sve što se
moglo, ali naš položaj je bezizlazan. Sad nas može spasiti samo čudo. Za manje od sata
razbit ćemo se o one stijene."
"Pomolimo se, tada, onome kojem ništa nije nemoguće," uzvratio je grof mirnim, jedva
čujnim glasom. Kleknuo je na molitvu, a svi ostali su slijedili njegov primjer.
Kako se propast broda činila neizbježnom, poručnik Procope poduzeo je sve da se
osiguraju zalihe koje bi im trebale dostajati za nekoliko dana, ako se uspiju dočepati kop-
na. Zapovjedio je da se na palubu iznese što više sanduka s hranom i bačava s vodom i
čvrsto uveze s praznim bačvama, kako bi ostali plutati ako brod potone.
Udaljenost do obale bila je sve manja, ali nikakav usjek ili uvala nisu se vidjeli među
liticama koje su prijetile kao da će se sklopiti nad njima. Samo promjena vjetra ili, kako je
Procope primijetio, nadnaravno razmicanje stijena, mogli su im donijeti spas. Ali vjetar
nije skretao i jahta se za nekoliko minuta našla svega nekoliko kabela od smrtonosnog
kopna. Bili su svjesni da im se približio kraj. Serva-dac i grof zgrabili su jedan drugom
ruku za posljednji pozdrav. Nošena strašnim valovima, škuna se potpuno primakla srazu s
liticom, kad se začuo očajnički povik: "Brzo, momci, brzo! Podignite prečku, kormilo
udesno!"
Koliko god su ove zapovjedi bile neočekivane i iznenadne, izvršene su kao čarolijom.
96
PUTOVANJE NA KOMETU

Brod se ogromnom brzinom približavao prijetećim liticama...

97Jules Verne
Poručnik, jer on je to viknuo s pramca, sad je jurio prema krmi i sam se prihvatio kormila.
Prije nego je itko mogao otkriti koji je cilj njegovog manevra, ponovno je povikao:
"Pazite! Brzo! Pazite na jedra!"
Iznenadni uzvik otme se svima na palubi. Ali to nije bio uzvik užasa. Ravno pred njima
ukazao se uski prolaz u stijenama; bio je širok jedva pedesetak metara. Je li to bio neki
prolaz ili ne, to ih nije bilo briga. Ako ništa drugo, bio je to zaklon od užasnog nevremena.
Nošena vjetrom i valovima, 'Dobrvna' je pod poručnikovom spretnom rukom uletjela
između strmih zidova.
Nije li uletjela u svoju vječnu tamnicu?
98
PUTOVANJE NA KOMETU
13. poglavlje POZDRAV KRALJU
"Dakle, ja uzimam vašeg lovca, majore" reče pukovnik Murphv, povlačeći potez o kojem
je razmišljao još od prethodne večeri.
"Plašio sam se da ćete to odigrati," uzvratio je major Oli-phant, ne dižući pogled sa
šahovske ploče.
Tim je riječima 17. veljače po starom kalendaru prekinuta dugotrajna šutnja.
Cijeli dan je protekao prije nego je povučen sljedeći potez. Bila je to duga partija.
Zapravo, trajala je već nekoliko mjeseci - igrači su bili tako neodlučni u donošenju
odluka, toliko u strahu od neopreznog pomicanja figura bez dugotrajnog razmišljanja, da
im je ovo bio tek dvadeseti potez.
Štoviše, obojica su bili vatreni pristaše poznatog šahista Philidora, čiji je nauk bio daje
dobra igra pješacima "duša šaha". Sukladno tome, nijedan pješak nije žrtvovan bez
žestoke obrane.
Tako su vrijeme kratila dva časnika Britanske vojske -pukovnik Heneage Finch Murphv i
major Sir John Temple Oliphant. Neobično slični izgledom, bili su još sličniji po
karakternim osobinama. Obojica su imali oko četrdeset godina. Bili su visoki i elegantni,
bujnih brkova i zalisaka. Obojica su imali flegmatičan temperament i bili su iskreno
Privrženi odori koju su nosili. Ponosili su se svojom nacio-
99Jules Verne
nalnošću i otvoreno pokazivali odbojnost prema svemu što im je bilo strano.
Tipično engleski, dva su se časnika osjećala kao kod kuće u ovoj inozemnoj postaji u koju su
stjecajem okolnosti upućeni na službu. Duh kolonizatora bio im je, izgleda, u krvi. Pusti
jednom Engleza na Mjesec i neće proći dugo vremena do osnivanja kolonije.
Pored časnika bio je tu i njihov sluga Kirke, te maleni odred od deset vojnika. Ova grupica od
trinaest ljudi po svemu sudeći bili su jedini koji su preživjeli strašnu katastrofu, koja je 1.
siječnja snažnu utvrdu izrađenu u živoj stijeni, nastanjenu s gotovo dvije tisuće vojnika,
pretvorila u otočić na otvorenoj pučini. Ali unatoč toj golemoj promjeni, ne može se reći da su
pukovnik Murphv ili major Oliphant pokazivali pretjerane znakove očaja.
"Sve ovo je prilično čudno, Sir Johne," ustvrdio je pukovnik.
"Da, pukovniče, upravo čudno," uzvratio je major.
"Engleska će zasigurno uskoro poslati po nas," rekao je prvi časnik.
"U to nema nikakve sumnje," odgovorio je drugi.
Tako su se suglasili da će biti najbolje "držati se svojeg položaja".
Istini za volju, otmjeni časnici i nisu imali nekog drugog izbora. Raspolagali su samo s jednim
malenim čamcem. Stoga su dobro procijenili da im je najbolje čekati neki britanski brod,
kojim će im poslati pomoć.
Gladi se nisu trebali bojati. Otok je bio potpuno izrovan podzemnim hodnicima i skladištima
u kojima je hrane za trinaest ljudi, ne - za trinaest Engleza, dostajalo za najmanje pet godina.
Konzerviranog mesa, piva, konjaka, bilo je u izobilju. Stoga su ljudi smatrali da je njihov
položaj ipak "u redu".
PUTOVANJE NA KOMETU
Naravno, promjene koje su se dogodile nisu kod dvojice časnika prošle nezapaženo. Ali,
zamjena zapada i istoka, smanjenje gravitacije, preokretanje Zemljine vrtnje i njezin prelazak
u novu orbitu, sve je to malo privlačilo njihovu pažnju i nije ih nimalo brinulo. Kad su uspjeli
ponovno složiti šahovske figure na ona mjesta na tabli sa kojih ih je pobacao potres, svo
iznenađenje zbog toga što su figure izgubile nešto od svoje težine nestalo je kada su utvrdili
da i dalje mogu čvrsto stajati na ploči.
Jedan ih događaj ipak nije mogao ostaviti ravnodušnima. Tri dana nakon katastrofe, kaplar
Pim je, nagovoren od svojih drugova, kod časnika zatražio službeni razgovor. Kad je za to
dobio dozvolu, Pim se s ostalih devet vojnika, svi propisno odjeveni u crvene odore regimente
i maskirne zelene hlače, pojavio navratima pukovnikove odaje, gdje je ovaj sa svojim
kolegom nastavljao partiju šaha. Pozdravljajući rukom primaknutom kapi koju je nosio blago
nakrivljenu nad desno uho i nervozno grickajući donju usnicu, kaplar je čekao da mu se
dozvoli govoriti.
Nakon dugog proučavanja stanja na šahovskoj tabli, pukovnik je sporo podignuo pogled i
časnički odrješito upitao: "Dakle, ljudi, što je bilo?"
"Prije svega, gospodine," uzvratio je kaplar, "želimo s vama razgovarati o našoj plaći, a zatim
bi htjeli s majorom popričati o logistici."
"Dakle, da čujemo," rekao je pukovnik Murphv. "Što je to u vezi plaće?"
"Samo ovo, gospodine: kako su dani sada upola kraći nego prije, htjeli bi znati hoće li nam se
i plaća za toliko smanjiti?"
Pukovnik se naslonio, pričekavši na trenutak s odgovorom, premda je po pogledu koji je
dobacio majoru bilo očito da o tome ozbiljno razmišlja. Nakon nekog vremena, uslijedio je
odgovor: "Mislim da bi se moralo uzeti u obzir da vam
100
101Jules Verne
se plaća računala od jednog do drugog izlaska Sunca. Nigdje se ne spominje koliko je to
vremena. Dobivat ćete plaću kao i dosad. Engleska to sebi može priuštiti."
Iz skupine vojnika ćuli su se prigušeni izrazi odobravanja, ali vojna stega i poštovanje
prema časnicima nisu im dopuštali glasnije iskazivanje zadovoljstva.
"A sada, kaplare, što ste imali meni reći?" upitao je major.
"Htjeli smo znati, obzirom da su se dani skratili, hoćemo li ubuduće imati samo dva
obroka dnevno, umjesto četiri, kao dosad?"
Časnici su se pogledali, a osmjesi su im pokazivali da im ne nedostaje osjećaja za svoje
ljude.
"Hirovi prirode," rekao je major, "ne mogu utjecati na vojna pravila. Točno da će sada
razmak između jela biti samo sat i po, ali propis je jasan - četiri jela dnevno. Engleska je
previše bogata zemlja da bi svojem vojniku oduzela ono što mu pripada. Da, bit će četiri
obroka dnevno."
"Hura!" povikaše vojnici, ovog puta ne mogavši više skriti svoje oduševljenje iza strogog
vojničkog ophođenja. Okrenuše se nadesno i odmarširaše, prepuštajući časnike njihovoj
beskonačnoj partiji šaha.
Koliko god svi na otoku bili sigurni u to da će im iz domovine uputiti pomoć -jer Britanija
nikad ne napušta svoje j sinove - nije se moglo zanijekati da je ta pomoć već pomalo!
kasnila. U vezi s tim pojavila su se mnoga i raznorazna! tumačenja. Možda je Engleska
prezauzeta problemima kod kuće, ili su se pojavili neki problemi u diplomatskim odno-
sima; a možda je, stoje najprije bilo za vjerovati, sjeverna Europa bila pošteđena potresa
koji su poharali jug. Cijela postrojba zdušno se bacila na uživanje bogatih zaliha koje su
im bile na raspolaganju. Ako su časnici i propustili pridružiti se ovom općem "veselom
stanju" koje je ubrzo postalo glavnim obilježjem ljudstva, bilo je to samo zato što
102
PUTOVANJE NA KOMETU
su držali da njihovom rangu ne pristoji nikakvo odavanje porocima koji bi mogli ukaljati
odoru što su je nosili.
Sve u svemu, vrijeme je uglavnom ugodno prolazilo. Englezi inače vrlo rijetko pate od
onog što se ponekad naziva 'enrmt'1, a i onda samo dok se nalaze kod kuće, prisiljeni
postupati po onom što sami nazivaju "društvenim koješta-rijama". Dva su se časnika, kako
su imali podjednaki ukus, ideje i narav općenito, jedan prema drugom odnosili s po-
štovanjem. Ne treba spominjati da su duboko žalili za svojim izgubljenim drugovima i da
su bili zgranuti spoznajom da su jedini preživjeli od garnizona koji je brojio 1.895 ljudi.
Ali, u duhu prave engleske odvažnosti i praktičnosti, nisu očajavali, već su samo napisali
izvješće u kojem je 1.882 imena skinuto sa spiska ljudstva.
Otok, ili bolje rečeno jedini preostali komadić ogromne stijene koja se uzdizala preko pet
stotina metara iznad mora, nije bio jedino kopno koje se moglo vidjeti. Otprilike dvanaest
milja južnije nalazio se još jedan otok, gotovo kopija ovom na kojem su se nalazili
Englezi. To je moralo privući pažnju čak i tako hladnokrvnih ljudi. Stoga ne treba čuditi
što su dva časnika, u jednoj od rijetkih prigoda kad nisu bili zaokupljeni svojom partijom,
zaključili kako bi, ako ništa drugo, bilo dobro uvjeriti se je li taj otok pust ili na njemu ima
nekoga tko je, poput njih samih, preživio katastrofu. Tako se dogodilo da su se jednog
vedrog i mirnog jutra njih dvojica sami zaputili tamo u svojem malenom čamcu. Bili su
odsutni sedam ili osam sati. Nikome, pa čak ni kaplaru Pimu, nisu povjerili cilj svojeg
izleta, niti su jednu jedinu riječ prozborili o rezultatima istraživanja. Samo se iz njihovog
ponašanja moglo zaključiti da su zadovoljni onim što su tamo doživjeli. Nedugo nakon
toga, major Oli-phant se pomučio napisati poduži izvještaj koji je na koncu bio službeno
potpisan i ovjeren pečatom 33. Regimente. Bio je naslovljen: 'Prvom lordu Admiraliteta,
London' i ostao
1
Franc.: dosada, dokolica.
103Jules Verne
spremno čekati da bude poslat prvim brodom koji se pojavi na vidiku. Ali, vrijeme je
prolazilo i već je, eto, svanuo 18. veljače, a da im se nije pružila nikakva prigoda da stupe u
vezu s britanskom vladom.
Pukovnik je tog jutra za doručkom povjerio majoru da mu se gotovo sa sigurnošću čini kako
bi 18. veljače morala padati godišnjica kraljeve krunidbe. Iako nije dobio nikakve upute u
vezi s time, smatrao je da ih posebne okolnosti u kojima su se zatekli ne bi trebale priječiti da
toj prigodi odaju posebne vojne počasti.
Major je u cijelosti odobrio ovakvo stajalište. Složili su se da se to treba proslaviti bocom
porta1 i 'pozdravom kralju'. Odmah je pozvan kaplar Pim. Ovaj se uskoro pojavio, mljackajući
ustima kojima se još uvijek širio okus dvostrukog jutarnjeg obroka konjaka.
"Znaš, Pime, danas je 18. veljače," upozori ga pukovnik. "Moramo organizirati pozdrav kralju
od dvadeset jedne topovske salve."
"Vrlo dobro," uzvratio je Pim, koji nije bio čovjek od suviše riječi.
"Povedi računa da tvoji prijatelji sami sebi ne raznesu nogu ili ruku," pridodao je časnik.
"Vrlo dobro, gospodine," s tim je riječima kaplar pozdravio i udaljio se.
Od svih vrsta bombi, haubica i raznog drugog topničkog oruđa kojim je utvrda nekoć bila
pretrpana, ostao je jedan jedini top. Bilo je to davno zastarjelo oruđe kalibra devet inča, koje
se punilo sprijeda. Ali, obzirom na bitno sužen izbor, morao je upravo on poslužiti za počasnu
paljbu.
Pronađen je dovoljan broj punjenja i pukovnik povede svoje ljude prema bedemu na kojem je
topovska cijev pro-
1
Čuveno portugalsko vino.
104
PUTOVANJE NA KOMETU
virivala iz vlažne bitnice. Dva su časnika, odjeveni u svečane odore i sa časničkim šeširima na
glavi, odlučili sami zapovijedati ceremonijom. Top je opsluživan strogo prema pravilima iz
"Topničkog priručnika" i paljba je započela.
Imajući na umu dano upozorenje, kaplar je nakon svakog hitca poduzimao detaljni pregled,
kako bi se uvjerio da u cijevi nije ostalo tragova vatre i time izbjegao neželjenu eksploziju do
koje bi moglo doći tijekom ponovnog punjenja. Tako su nezgode, kakve često znaju pokvariti
neko slavlje, sretno izbjegnute.
Unatoč zapovijedima koja su složno i gromoglasno izvikivali i pukovnik i major, učinak
paljbe bio je ispod njihovog očekivanja. Osjetno smanjenje atmosferskog tlaka imalo je
prateći učinak u slabijem djelovanju eksplozivnih plinova koji su se oslobađali na ustima
topovske cijevi. Stoga su izostali i bučni pucnji koji obično poput grmljavine prate paljbu
teškog topništva.
Top je ispaljen dvadeset puta i poslužitelji su ga upravo htjeli napuniti posljednji put, kad je
pukovnik spustio ruku na rame punitelja. "Stani!" rekao je. "Ovaj put ćemo pored punjenja
unutra staviti i kuglu. Pogledajmo koliki domet će imati."
"Dobra ideja!" uzvratio je major. "Kaplare, čuli ste zapovijed."
Brzo su dovezena kola sa streljivom, iz kojih je izvučena kugla teška oko 20 funti20, koju je
top u normalnim okolnostima mogao ispaliti na udaljenost od oko četiri milje. Pomoću
dalekozora je trebalo otkriti gdje će granata pasti u vodu i tako utvrditi kako smanjena
gravitacija djeluje na domet oruđa.
Propisno napunjena, topovska cijev je postavljena pod kutom nešto manjim od 45 stupnjeva,
kako bi zrno letjelo
1
Angloamerička mjera za težinu; l funta = 453,6 g.
105Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
po najpovoljnijoj paraboli. Na majorov znak, odjeknuo je pucanj, praćen plamenom.
"Nebesa! Za ime Božje!" istodobno su uzviknula obojica časnika, otvorenih usta prateći let
kugle i ne vjerujući onome što su vidjeli svojim očima. "Je li to moguće?"
Smanjenje sile teže pri tlu je bilo tako veliko daje granata odletjela sve do iza obzora.
"Nevjerojatno!" povikao je pukovnik. "Nevjerojatno!" kao jeka je ponovio major. "Najmanje
šest milja!" ustvrdio je jedan. "Da, i više od toga!" uzvratio je drugi.
Još su neko vrijeme oduševljeno i bez riječi pogledavali jedan drugog, a zatim ponovno u
smjeru u kojem je granata odletjela. Ali, usred ovog oduševljenja, neki zvuk dopre do njih. Je
li im se to samo pričinilo? Je li to prijašnja paljba još uvijek odjekivala u njihovim ušima? Ili
je to doista bio pucanj nekog drugog, udaljenog topa, koji se odazivao na njihovu paljbu?
Osluškivali su napeto i pažljivo. Zvuk se ponovio dva ili tri puta. Nije moglo biti zabune.
Netko je uzvraćao topovskom paljbom.
"Rekao sam ti," trijumfalno je vikao pukovnik. "Znao sam da nas domovina neće zaboraviti.
Bez sumnje, to je engleski brod."
Za pola sata ugledali su dva jarbola na obzoru. "Vidite li!? Zar nisam bio u pravu? Naša
država šalje nam pomoć. Eno broda."
"Da," uzvratio je major. "Odgovorio je na našu pucnja-
vu.
"Nadajmo se da mu naša granata nije nanijela štetu," •mrmljao je kaplar.
Nedugo zatim, brod je bio na vidiku. Dugi trag dima ukazivao je da se radi o parobrodu. Vrlo
brzo se pomoću
dalekozora moglo utvrditi da se radi o jahti tipa škune, koja se zaputila ravno prema otoku. Na
vrhu jarbola je na povjetarcu lepršala zastava na koju su dva časnika pažljivo usmjerili svoje
dalekozore.
Gotovo istodobno, oba su se dalekozora spustila. Pukovnik i major zaprepašteno su se
pogledali. "Rusi!" promu-cali su.
I doista, na jarbolu koji se približavao lepršao je plavi ruski križ.
106

107
PUTOVANJE NA KOMETU
14. poglavlje MEĐUNARODNI SUKOB
Kad se škuna približila otoku, Englezi su na njezinom pramcu mogli pročitati ime:
'Dobrvna'. Gola obala oblikovala je neku vrst udubine koja je, premda jedva^tolika da bi u
nju stalo nekoliko čamaca, mogla poslužiti kao privremeni zaklon sve dok vjetar jače ne
zapuše sa juga ili zapada. U toj je uvali 'Dobrvna' bacila sidro. S broda je spušten čamac
koji je ponio grofa Timascheffa i kapetana Servada-ca na obalu. Pukovnik Heneage Finch
Murphy i major Sir John Temple Oliphant, zauzevši svečanu pozu, u stavu mirno su
očekivali posjetitelje. Kapetan Servadac je, nekontroliranom živošću svojstvenom
Francuzima, prvi progovorio:
"Krasnog li prizora, gospodo!" povikao je. "Bit će nam neobična čast opet stisnuti ruku
nekom od naše vrste. Vi ste, nema sumnje, isto tako preživjeli onu strašnu katastrofu."
Ali engleski časnici nisu ni riječju ni pokretom pokazali bilo kakvu reakciju na ove
prijateljske pozdrave.
"Kakve nam vijesti možete prenijeti iz Francuske, Engleske ili Rusije?" nastavio je
Servadac, potpuno nesvjestan rezerviranosti kojom je njegov nastup primljen. "Željni smo
bilo kakvih novosti. Jeste li stupili uvezu s Europom? Jeste
li..."
109Jules Verne
"S kime imamo čast govoriti?" napokon dubokim, odmjerenim tonom progovori pukovnik
Murphv, uspraviv-ši se u svojoj punoj visini.
"Ah! Kako glupo od mene! Zaboravio sam," reče Serva-dac, nelagodno slegnuvši
ramenima. "Još se nismo predstavili."
Zatim, mahnuvši rukom prema svojem pratiocu, koji dotad nije pokazivao ništa manju
rezerviranost od Engleza, izjavi:
"Dozvolite da vam predstavim grofa Vasilija Timaschef-
"Major Sir John Temple Oliphant", uzvratio je pukovnik, pokazujući prema majoru.
Rus i Englez razmijeniše ukočene naklone.
"Ja imam zadovoljstvo predstaviti vam kapetana Serva-daca," sad je bio red na grofu.
"A ovo je pukovnik Heneage Finch Murphv," uslijedio je majorov odmjereni odgovor.
Razmijenjeni su novi nakloni i ceremonija se time približila kraju. Nije ni potrebno reći da
se ovaj razgovor obavljao na francuskom, jeziku koji je poznavala većina Rusa i Engleza -
što bi moglo biti razlogom da se Francuzi nikad ne trude naučiti neki strani jezik.
Formalnosti propisane običajima dobrog ponašanja time su okončane. Pukovnik se,
pokazavši gostima da ga slijede, uputio u časničke odaje koje su, iako iskopane u živoj
stijeni, pružale posve primjernu udobnost. Major Oliphant im se pridružio i, kad su sva
četvorica zauzeli mjesto u udobnim sjedalicama, razgovor je mogao započeti.
Uvrijeđen zbog svih onih hladnih formalnosti, Hector Servadac je odlučio grofu prepustiti
da govori u njihovo ime. Ovaj je, potpuno svjestan da Englezi možda i ne znaju
110
PUTOVANJE NA KOMETU
što se sve zbivalo proteklih dana, odlučio početi od samog početka.
"Već ste sigurno morali doznati, gospodo," započeo je grof, "da se 1. siječnja dogodila
strašna katastrofa. Njezin uzrok i krajnje dosege još nismo uspjeli utvrditi ali, sudeći po
izgledu ovog otoka na kojem smo vas zatekli, očito je da ste i vi osjetili njezine razorne
posljedice."
Englezi u znak potvrde nijemo klimnuše glavama.
"Kapetan Servadac, moj pratilac," nastavio je grof, "tu je nepogodu osjetio na posebno
okrutan način. Zatekla ga je na važnoj misiji koju je obavljao kao stožerni časnik u
Alžiru..."
"Francuska kolonija, koliko mije poznato," prekinuo ga je major Oliphant, napola
sklopljenih očiju i sa izrazom krajnje ravnodušnosti.
Servadac se već spremao uzvratiti nekom oštrom primjedbom, ali grof Timascheff, ne
dozvolivši nove upadice, mirno nastavi svoju priču:
"Te je noći djelić afričkog kopna u blizini ušća Shelifa pretvoren u otok, koji je jedini
preživio katastrofu. Ostatak cijelog kontinenta netragom je nestao, kao da ga nikad nije ni
bilo."
Sve ovo, izgleda, nije ostavilo nikakav utisak na flegmatičnog pukovnika.
"Doista!?" bilo je sve što je rekao.
"A gdje ste se vi u to vrijeme zatekli?" upitao je major Oliphant.
"Bio sam na moru, na svojoj jahti. Bilo je strašno i smatram velikim čudom što smo ja i
moja posada uspjeli preživjeti.
"Čestitam vam na dobroj sreći," uzvratio je major.
111Jules Verne
Grof nastavi: "Mjesec dana nakon strašnog potresa jedrio sam - brodski stroj se bio pokvario -
prema alžirskoj obali i imao zadovoljstvo ponovno susresti mojeg ranijeg poznanika, kapetana
Servadapa, koji se sa svojini posilnim, Ben Zoofom, nalazio na otoku."
"Ben koji?" uskočio je major.
"Zoof! Ben Zoof!" nije više mogao izdržati Servadac, oštrim povikom izražavajući
nezadovoljstvo atmosferom koja je ispunjavala prostoriju.
Prešavši preko ovog kapetanovog izljeva gnjeva, grof produži kao da se ništa nije dogodilo:
"Prirodno, kapetan Servadac je želio doznati što se uistinu zbilo. Dakle, ostavio je svojeg
slugu na otoku da se brine o njihovim konjima i ukrcao se sa mnom na 'Dobrvnu'. Najprije
nismo znali kojim smjerom zaploviti, no na kraju smo odlučili najprije krenuti istočno, u
potrazi za alžirskim kolonijama. Ali, Alžiru nije bilo ni traga.
Pukovnik je grickao usnicu, pokazujući jedino da nije nimalo iznenađen što je neka francuska
kolonija pokazala takvu nepostojanost.
"Razaranje je, gospodo," reče grof, uporno ne primjećujući Francuzov bijes, "bilo strahovito i
potpuno. Nije samo Alžir nestao; nije bilo traga ni Tunisu. Pronašli smo samo jednu
usamljenu hrid na kojoj se nalazila drevna grobnica jednog od francuskih kraljeva..."
"Louis IX., pretpostavljam", primijetio je pukovnik. "Sveti Louis," Ijutito je uzviknuo
Servadac.
Pukovnik Murphy uzvratio je tek jedva primjetnim osmjehom.
Ne davši se smesti ovim upadicama, grof Timascheff je, kao da ih nije ni čuo, bez stanke
nastavio. Ispričao je kako je škuna nastavila svoj put prema jugu, do Zaljeva Cabes, i kako su
tamo otkrili da saharsko more više ne postoji.
112
PUTOVANJE NA KOMETU
Preko pukovnikovog lica je ponovno prešao izraz podsmjeha. I dalje je bio uvjerenja da nije
čudo što je neki francuski posjed doživio takvu sudbinu.
"Naše sljedeće otkriće," nastavio je grof, "bila je nova obala koja se pojavila neposredno
ispred Tripolija. Bila je to geološka tvorevina potpuno stranog izgleda, koja se protezala na
sjever sve do Malte."
"A Malta je," povikao je Servadac, ne mogavši se više suzdržati, "grad, utvrde, vojnici,
guverner i sve ostalo - sve je nestalo, baš kao i Alžir."
Na trenutak se pukovnikove lice smračilo, iskazujući krajnju nevjericu.
"To mi se čini prosto nevjerojatnim," reče.
"Nevjerojatnim?" ponovio je Servadac. "Zbog čega sumnjate u moje riječi?"
Kapetanov povišeni ton nije spriječio pukovnika da mu hladno odgovori: "Zato što Malta
pripada Engleskoj."
"Tu vam ne mogu pomoći," oštro je uzvratio Servadac. "Nestalaje tako potpuno daje mogla
pripadati i Kini."
Pukovnik Murphv se zbunjeno okrenuo prema grofu i upitao: "Grofe, sumnjate li da vam se
možda potkrala kakva greška pri određivanju položaja vašeg broda?"
"Ne, pukovniče. Posve sam siguran u pouzdanost naših otkrića. Ne samo da mogu potvrditi
nestanak Malte, već vam mogu potvrditi da je veliki dio Mediterana nestao pod tim novim
kontinentom. Nakon dugog istraživanja, uspjeli smo pronaći samo jedan uski prolaz u toj
obali i, slijedeći maleni kanal koji se iza njega nastavljao, uspjeli smo doći do vas. Bojim se
daje i Engleska pretrpjela velike štete od te katastrofe. Ne samo daje Malta potpuno nestala,
već je vrlo malo ostalo i od Jonskih otoka, koji su bili pod engleskom zaštitom."

113
Jules Veme
"Da, možete biti sigurni," ponovno ih prekine Servadac, "da si njegova visost, vaš visoki
komesar, nema zašto čestitati zbog stanja Krfa."
Englezi su bili zatečeni. ij j
"Krf, rekli ste?" upita major Oliphant. '!
"Da, Krf. Rekao sam: Krf," uzvrati Servadac s dozom trijumfalne zlobe.
Časnici su ostali bez riječi, zaprepašteni.
Mučnu tišinu prekinulo je grofovo zanimanje za to jesu li što doznali o Engleskoj, jesu li
dobili kakav telegram ili ih je možda posjetio neki brod.
"Ne," reče pukovnik. "Nikakav brod nije prolazio pored nas, a telegrafske žice su potrgane."
"Ali, zar vam talijanski Telegraf nije pomogao da ih popravite," nastavio je grof.
"Talijanski! Ne razumijem vas. Vjerojatno ste mislili španjolski."
"Kako?" nije shvaćao Timascheff.
"Dovraga!" nestrpljivo je uzviknuo Servadac. "Kakve veze ima je li talijanski ili španjolski.
Recite, imate li bilo kakvu vezu s Europom?"
"Dosad nikakve," uzvratio je pukovnik, mirno dodavši: "Ali svaki čas očekujemo vijesti iz
Engleske."
"Pretpostavljam, o tome postoji li Engleska još uvijek ili ne," ironično je izjavio Servadac.
Oba Engleza odmah skočiše na noge.
"Postoji li Engleska?" uzvikne pukovnik. "Engleska! Deset puta prije nego Francuska..."
"Francuska!" gorljivo je uzvratio Servadac. "Francuska nije otok koji bi mogao nestati u
moru. Francuska je dio
114
PUTOVANJE JVA KOMETU
čvrstog kontinenta. Ako je neka zemlja ostala pošteđena, onda je to zasigurno Francuska."
Napetost je sve više rasla i svi napori grofa Timascheffa da smiri uzburkane strasti imali su
malo uspjeha.
"Mi se nalazimo na vašem području," reče Servadac, najmirnije što je mogao. "Mislim da bi
bilo razborito ovaj razgovor nastaviti vani." S tim riječima, žurno je napustio sobu. Praćen u
stopu od ostalih, zaputio se prema malenoj zaravni koju je držao neutralnim teritorijem.
"A sada, gospodo," započeo je oholo, "dopustite mi da vas uvjerim kako je Francuska, unatoč
svim nedaćama koje je proživjela gubitkom Alžira, još uvijek u stanju odgovoriti na sve
izazove kojima je namjera ukaljati njezinu čast. Spreman sam zastupati svoju državu ovdje, na
ničijoj zemlji..."
"Ničija zemlja?" usprotivio se pukovnik Murphv. "Oprostite, kako to? Kapetane Servadac,
ovo je engleski teritorij. Zar ne vidite englesku zastavu koja se nad njim vije?" i, dok je to
govorio, pun nacionalnog ponosa pokaže na zastavu Britanije koja je lepršala na vrhu otoka.
"Koješta!" uzvikne Servadac s prijezirnim podsmjehom. "Sami znate da je ta zastava
postavljena tamo prije svega nekoliko tjedana."
"Ta zastava se tamo nalazi već stoljećima," usprotivio se pukovnik.
"Obična prijevara!" vikao je Servadac, Ijutito udarivši nogom o pod.
Malo se primirivši, nastavi: "Zar mislite da ne znam kako je ovaj otok, na kojem smo vas
zatekli, samo djelić teritorija koji je donedavno pripadao Jonskoj republici. Engleska ju je
doista svojedobno stavila pod nekakvu svoju zaštitu, ali njome nikad nije uistinu vladala."
Pukovnik i major se zaprepašteno pogledaše.
115Jules Verne
Iako je grof Timascheff potajno podržavao Servadaca, pažljivo je izbjegavao otvoreno se
prikloniti nekoj od zavađenih strana. Upravo je namjeravao posredovati u smirivanju
razbuktalih strasti, kada je pukovnik uzbuđenim glasom zamolio da mu se dozvoli nešto
reći.
"Počinjem shvaćati," rekao je, "da se zbog nekog razloga nalazite u velikoj zabludi. Nema
nikakve dvojbe da ovaj teritorij pripada Engleskoj - on joj pripada po pravu pobjednika,
potvrđenom Utrechtskim mirovnim sporazumom1. Tri puta su joj, 1727., 1779. i 1792.
godine, Francuska i Španjolska pokušale osporiti to pravo, ali bez uspjeha. Stoga vas
uvjeravam da se sada nalazite na engleskom teritoriju, kao da se nalazite na
Trafalgarskom trgu, u srcu Londona."
Sad je bio red na kapetana i grofa da razmijene poglede iznenađenja. "Pa, zar se mi ne
nalazimo na Krfu?" upitali su.
"Vi ste na Gibraltaru," uzvratio je pukovnik.
Gibraltar! Ova riječ im je poput groma odjeknula u ušima. Gibraltar! Najzapadnija točka
Mediterana! Pa zar oni nisu cijelo vrijeme plovili na istok? Je li njihovo vjerovanje da su
dospjeli do Jonskog otočja moglo biti pogrešno? Kakva je sad ovo nova misterija?
Grof Timascheff se upravo spremao provesti detaljniju istragu o ovome, kad im svima
pažnju privukoše glasni povici s obale. Okrenuvši se, vidješe da se između posade
'Dobrvne' i engleskih vojnika zametnula žestoka svađa. Velika gužva imala je uzrok u
sukobu između mornara Panofke i kaplara Pima. Pokazalo se da je granata, koju su
Englezi radi eksperimenta ispalili s otoka, ne samo oštetila jednu katarku na škuni, već je
razbila i Panofkinu lulu i,
1
Mirovni sporazum potpisan nakon zaposjedanja Gibraltara od strane britanske i nizozemske vojske 1704.
g. i neuspjele jednogodišnje opsade od strane španjolske vojske s kopna i francuske flote s mora.
116
PUTOVANJE NA KOMETU
štoviše, očešala mu nos koji je, istini za volju, bio neobično velik. Rasprava oko ove
nezgode dovela je do međusobnog optuživanja, sve dok zamalo nije izbila tuča.
Servadac je odmah stao na Panofkinu stranu, što je majora Oliphanta natjeralo da primijeti
kako se Engleska ne može smatrati odgovornom za bilo kakvu povredu koju je slučajno
nanio njezin top. Stoga, ako se Rusov dugi nos našao na putu granate, to treba pripisati
njegovoj zloj sreći.
Ovo je bilo previše čak i za grofa Timascheffa. Uputivši engleskim časnicima bujicu
Ijutitih riječi, zapovjedio je svojoj posadi da se odmah zaputi na brod.
"Srest ćemo se mi ponovno," doviknuo im je Servadac, napuštajući obalu.
"Kad god to zaželite," bio je pukovnikov odgovor.
I grofu i kapetanu se po glavi vrtjela ona nova zemljopisna zagonetka. Osjećali su da se
neće moći smiriti dok ne doznaju što se dogodilo s njihovim voljenim domovinama. Bilo
im je drago što su ponovno na brodu, gdje mogu u miru preispitati rezultate svojeg
istraživačkog putovanja. Nakon dva sata plovidbe nije više bilo ni traga preostalom
djeliću Gibraltara.
117PUTOVANJE NA KOMETU
15 poglavlje ZAGONETNA PORUKA S MORA
Poručnika Procopea su za svojeg boravka na kopnu ostavili na brodu. Njemu je sada bilo vrlo
teško prihvatiti no-vootkrivene činjenice. Nekoliko je sati proteklo u raspravi koja je za cilj
imala rasvijetliti tu novu zagonetku.
U neke su stvari bili posve sigurni. Nije moglo biti nikakve pogreške po pitanju udaljenosti
koju su, napustivši otok Gourbi, prešli u smjeru istoka, sve dok nisu dospjeli do onih
nepoznatih obala. Iznosila je približno petnaest stupnjeva. Duljina kanala kojim su kroz to
kopno opet izbili na otvoreno more bila je oko tri i po milje. Odatle je udaljenost do otoka koji
su upravo posjetili, a za koji su imali sigurne dokaze da bi se morao nalaziti na mjestu gdje se
nekad uzdizao Gibraltar, iznosila četiri stupnja. Ono što je još preostalo od Gibraltara do
otoka Gourbi iznosilo je nešto više od sedam stupnjeva. Koliko je to bilo ukupno? Nije li to
bilo manje od trideset stupnjeva ili, izraženo dužinskim mjerama, manje od 1.400 milja. Hoće
li tako kratka plovidba 'Dobrvnu' ponovno dovesti do točke s koje se zaputila na ovo
putovanje? Ili, drugim riječima, hoće li ona time dovršiti put oko svijeta? Kakva lije to
promjena stvari!? Prije je za put od Malte do Gibraltara istočnim smjerom trebalo proći kroz
Sueski kanal, kroz Crveno more, a zatim preploviti cijeli Indijski, Tihi i Atlantski ocean. A što
se sada događalo? Kako se Gibraltar našao na udaljenosti na kojoj se
119Jules Verne
prije nalazio Krf, dok je nekih tri stotine trideset stupnjeva Zemljina opsega netragom
nestalo.
Pa čak i ako bi se dozvolila mogućnost manje pogreške u proračunu, u točnost krajnjeg
rezultata nije moglo biti sumnje. Jedino stoje preostalo zaključiti na osnovi proračuna
poručnika Procopea, po kojem je put oko svijeta sada bio dugačak svega 1.400 milja, bilo
je da se promjer Zemlji-ne kugle smanjio za otprilike petnaest šesnaestina.
"Kad bi to doista bilo istina," razmatrao je grof, "to bi razjasnilo mnoge neobičnosti
kojima smo bili svjedoci, ne samo u vezi smanjene gravitacije, već i po pitanju bržeg
okretanja Zemlje oko njezine osi. Bilo bi to prihvatljivo objašnjenje skraćenja dana i noći.
Ali, kako objasniti novu orbitu kojom se Zemlja sada kreće kroz svemir?"
Zastao je, razmišljajući, a zatim pogledao u Procopea, kao da od njega očekuje
objašnjenje. Poručnik je oklijevao. Kad je nakon nekog vremena počeo govoriti, Servadac
se s odobravanjem nasmiješio, jer je naslućivao kakav će biti odgovor.
"Moj je zaključak," rekao je Procope, "da se djelić Zemlji-ne mase odvojio od cjeline,
sobom povukavši dio atmosfere, i da sada samostalno putuje sunčevim sustavom po
putanji koja ni najmanje ne odgovara Zemljinoj orbiti."
Bila je to vjerodostojna hipoteza, ali koja je poticala na mnoštvo zbunjujućih pitanja. Ako
se, doista, određena masa odvojila od Zemljine kugle, što će s njom dalje biti? Koliko će
njezina putanja biti pravilna? Može li, poput kometa, nestati u beskrajnom svemiru? Ili će
možda, suprotno tome, biti privučena od Sunca i zauvijek se s njime stopiti? Poklapa li se
njezina orbita s ekliptikom? Ako je tako, postoji li mogućnost da se jednom opet spoji s
globusom s kojeg je bila istrgnuta nepoznatom i tako snažnom silom?
Servadac je prvi prekinuo dugotrajnu tišinu koja se medu njih uvukla. "Poručnice," rekao
je, "vaše objašnjenje je ge-
120
PUTOVANJE NA KOMETU
nijalno i slaže se s mnoštvom naših zapažanja.. Ipak, čini mi se da u jednoj stvari ne može
proći."
"Kako?" uzvrati Procope. "Koliko ja znam, ono se podudara sa svim našim spoznajama."
"Ja tako ne mislim," odgovorio je Servadac. "Barem jedna stvar ukazuje na njezinu
neutemeljenost."
"Što bi to moglo biti?" upitao je poručnik.
"Pričekajte trenutak," reče kapetan. "Utvrdimo najprije jesmo li se dobro razumjeli. Ako
vas nisam pogrešno shvatio, vaša je hipoteza da je dio Zemljine površine, koji čini dio
Sredozemnog mora i obale od Gibraltara do Malte, postao asteroid i prešao u samostalnu
orbitu unutar sunčevog sustava. Jeste li to htjeli reći?"
"Upravo to," složio se poručnik.
"Tada, dakle," nastavio je Servadac, "ja mislim da se vaša teorija ne može održati zbog
sljedećeg: tu hipotezu u potpunosti ruši geološki sastav tla na koje smo nailazili brodeći
ovim morem. Ako je ova nova zemlja samo dio one stare, zašto onda nije zadržala svoju
staru strukturu? Što se dogodilo s granitom i vapnenjačkim naslagama? Kako to da su se
pretvorile u nama potpuno nepoznat tvrdi mineral?"
Nema sumnje, ovo je bila ozbiljna primjedba. Ako se jedan dio Zemlje i mogao izdvojiti
iz cjeline i nastaviti samostalno putovati svemirom, nije bilo razloga da to bude popraćeno
potpunom promjenom sastava njegovog tla. Ništa nije moglo razjasniti zašto su se plodne
obale, bogate vegetacijom, pretvorile u potpuno puste i neplodne stijene.
Poručnik je priznao da mu je teško u ovom trenutku odgovoriti na tu primjedbu. Ipak, nije
htio odustati od svoje teorije. Mnoštvo argumenata joj je išlo u prilog, istaknuo je, a
vremenom će se pronaći i pravo objašnjenje za promjene u sastavu tla. Ipak, s oprezom je
dao do znanja da nema ni približnih spoznaja o tome što je moglo prouzročiti ovo
121Jules Verne

PUTOVANJE NA KOMETU
odvajanje dijela tla od matice Zemlje. Premda je bio svjestan snage podzemnih sila,
smatrao ih je nedovoljnima da proizvedu ovako nevjerojatne učinke. Izvor katastrofe
ostao je tajnom koju je tek trebalo razotkriti.
"Pa dobro," na koncu reče Servadac. "Meni i nije toliko važno kako je nastao naš mali
planet i od čega se sastoji, samo ako je sobom ponio i Francusku."
"I Rusiju," pridodao je grof.
"I Rusiju, naravno," složio se Servadac, uz učtivi naklon.
A koliki su zapravo bili razmjeri ovog malenog novog svijeta? Na otoku Gourbi dani i
noći su podjednako trajali, stoje ukazivalo da se nalazio na ekvatoru. Stoga je udaljenost
između polova trebala biti upola manja od dužine puta koji je 'Dobrvna' prešla na svojem
putu oko svijeta. Već je utvrđeno daje taj put bio dug nešto manje od 1.400 milja. To je
značilo da se sjeverni pol ovog novonastalog svijeta nalazi oko 350 milja sjeverno, dok bi
se južni pol nalazio isto toliko milja južnije od otoka. Usporedivši ove razmjere sa starom
kartom Zemlje, ispadalo bi da bi njihov planet jedva dosezao obalu Provanse, dok bi na
jugu dosegao 20 stupnjeva sjeverne zemljopisne širine, završavajući u srcu pustinje.
Praktične provjere ispravnosti ovakvog zaključka trebalo je ostaviti za budućnost. U
međuvremenu, bilo je sve jasnije daje poručnik Procope, ukoliko i nije uspio doći do
cijele istine, uspio u tom smjeru načiniti značajan pomak.
Vrijeme je, sve otkad je oluja natjerala 'Dobrvnu' u onaj kanal, bilo prekrasno. Vjetar je i
dalje puhao iz povoljnog smjera i jahta je, tjerana strojem i uz pomoć jedara, brzo
napredovala prema sjeveru. Pri tome nije nailazila na nikakve prepreke, jer je cijela
španjolska obala nestala, od Gibraltara do Alicantea. Malaga, Almeira, Rt Gata, Karta-
gena, Rt Palos - sve je nestalo. More je prekrilo cijeli južni dio poluotoka, tako daje jahta
napredovala sve do mjesta
122
"Boca u moru.'" 123Jules Verne
na kojem se nekad nalazila Sevilla, a da se nije ukazao ni tračak kopna. Tada se ono
odjednom pojavilo; nisu to bile andaluzijske plaže, već visoke i strme litice, po geološkim
osobinama jednake onim golim stijenama kakve su vidjeli na mjestu nekadašnje Malte.
More je ulazilo u kopno, tvoreći zaljev trokutasteg oblika, čiji se najudaljeniji vrh upravo
poklapao s mjestom na kojem se nekad nalazio Madrid. Ali, nakon nekog vremena,
napokon su dospjeli do mjesta gdje se prvi put dogodilo da je more ustuknulo pred zem-
ljom. Neravno kopno duboko je zašlo u bazen Sredozemlja, pružajući se dalje od
nekadašnjeg položaja Balearskih otoka. Sve ovo pobudilo je u njima znatiželju i navelo ih
da ispitaju ima li možda ostataka nastambi Majorce, Minorce ili nekog drugog naselja. Za
vrijeme tog istraživanja, koje ih je skrenulo s dotad ravnog kursa, jedan je mornar još više
povećao opće uzbuđenje, uzviknuvši: "Boca u moru!"
Dakle, naišli su na neke vijesti iz vanjskog svijeta. Hoće li pronaći neki dokument koji će
unijeti nešto svjetla u sve misterije koje su se zbile? Je li napokon svanuo dan kada će se
sve njihove zagonetke razriješiti?
Bilo je to ujutro, 21. veljače. Grof, kapetan, poručnik i svi ostali požurili su na pramac.
Brod je skrenuo udesno i svi su s nestrpljenjem iščekivali da bocu izvuku na palubu.
Ipak, to nije bila boca. Pokazalo se da je to zapravo kožni spremnik za dalekozor, dugačak
tridesetak centimetara. Prije nego se provjeri njegov sadržaj, trebalo je pažljivo ispitati
njegovu vanjštinu. Poklopac je bio zaliven voskom, tako dobro da je mogao dugo
vremena provesti u vodi, a da ona ne prodre u njegovu unutrašnjost. Nije bilo oznake
proizvođača, ali je u vosak bio utisnut pečat na kojem su bili inicijali 'P.R.'.
Kad je obavljen pregled vanjštine, vosak je uklonjen i poklopac otvoren. Poručnik je iz
unutrašnjosti istresao
124
PUTOVANJE NA KOMETU
smotani list papira, očito istrgnut iz obične bilježnice. Na papiru je u četiri reda bila
ispisana neka poruka, upečatljiva po obilju uskličnika i upitnika kojima je bila obasuta:
"Galia???
'Ab sole', au 15 fev. 59.000.000 l !
Chemin parcouru dejanv. a fev. 82.000.000 l U
'Va bene! Ali right!!' Parfaitur1
Svima se oteo uzdah razočaranja. Stotinu puta su okretali papir i dodavali ga jedan
drugome. "Što sve ovo znači?" napokon je izjavio grof.
"Ovdje ima nečega tajanstvenog!" rekao je Servadac. "Pa ipak," nastavio je, nakon
kratkog oklijevanja, "jedno je sigurno: 15. siječnja, dakle prije šest dana, netko je bio živ
da bi ovo napisao."
"Da. Mislim da nemamo razloga sumnjati u točnost ispisa datuma," dodao je grof.
Ispod ove čudne mješavine francuskog, engleskog, talijanskog i latinskog nije bilo
nikakvog potpisa, niti bilo kakve naznake mjesta na kojem je poruka bačena među valove.
Spremnik je očito pripadao članu posade ili putniku nekog broda, a bilješke su se morale
odnositi na astronomska čuda kojima je njihov pisac bio svjedokom i o kojima je htio
izvijestiti slučajne nalaznike poruke bačene u more.
Svemu ovome kapetan Servadac je dodao kako smatra vrlo neobičnim to što se jedan
pomorac poslužio spremnikom za dalekozor, iako je morao znati da bi poruka bila bolje
zaštićena u boci. Stoga je prije vjerovao daje poruku
Mješavina latinskih, francuskih, talijanskih i engleskih izraza, u slobodnom prijevodu: 'Gallia???
Od sunca, na 15. velj. 59.000.OOO l ! Prevaljeni put od sij. do velj. 82,000.000 l l! Dobro! U redu!! Odlično!!!'
125Jules Verne
u more bacio neki 'sauant'1, koji se možda sam našao na kakvoj pustoj obali.
"Ali, koliko nam god bilo interesantno doznati autora ovih zabilješki," primijetio je grof, "u
ovom nam je trenutku još od većeg interesa doznati njihovo značenje."
Uzevši papir ponovno u ruke, nastavio je: "Možda bi ih trebali analizirati riječ po riječ i u
njihovim dijelovima potražiti tragove koji vode konačnom rješenju."
"Što znači cijeli niz upitnika iza 'Galia'?" upitao je Serva-dac.
Poručnik Procope, koji dotad nije progovorio ni riječi, | sada prekine svoju šutnju, riječima:
"Molim, gospodo, da uvažite moje mišljenje kako ovaj dokument dobrim dijelom potvrđuje
moju hipotezu da se dio Zemlje odvojio i otišao u svemir."
Kapetan Servadac je oklijevao, a zatim tvrdoglavo odgovorio: "Ako i jest tako, još uvijek ne
vidim kako objasniti geološku strukturu novog asteroida."
"Možete li mi dozvoliti jednu minutu kako bih potkrijepio svoje pretpostavke?" reče Procope.
"Ako je novi mali planet nastao, kako ja zamišljam, odvajanjem od starog, zaključio bih da je
Galia ime koje mu je pisac ovih redaka sam dodijelio. Mnoštvo upitnika označava da on nije
bio siguran što dalje napisati."
"Vi pretpostavljate da se radi o Francuzu?" upitao je grof. "Najvjerojatnije je tako," odgovorio
je poručnik.
"U to ne bi trebalo sumnjati," reče Servadac. "Bilješke su pisane na francuskom, osim
nekoliko razbacanih engleskih, latinskih i talijanskih riječi, ubačenih kako bi privukle pažnju.
Nije mogao znati u čijim će rukama poruka završiti."
Franc.: znanstvenik.
126
PUTOVANJE NA KOMETU
"Dakle," reče grof Timascheff, "izgleda da smo otkrili ime našeg novog svijeta."
"Ali ono što sam htio istaknuti," nastavio je poručnik, "jest da udaljenost od 59.000.000 liga1
predstavlja našu točnu udaljenost od Sunca, na kojoj smo bili 15. siječnja. Tog smo dana
presjekli orbitu Marsa."
"Da, istina je," složiše se ostali.
"A sljedeća crta," reče poručnik, nakon što ju je naglas pročitao, "predstavlja put koji je Galia,
novi mali planet, prešla po svojoj orbiti. Brzina će joj se, što znamo iz Keple-rovih zakona2,
mijenjati sukladno udaljenosti od Sunca. Dakle, ako se 15. siječnja - što zaključujem po
temperaturi zraka tog dana - našla na svojem perihelu3, značilo bi da joj je brzina dvaput veća
od Zemljine, koja se kreće kroz svemir brzinom između 50.000 i 60.000 milja na sat."
"Mislite, dakle," uz osmjeh reče Servadac, "da ste utvrdili perihel naše orbite. Ali što je sa
afelom4? Možete li na sličan način donijeti vaš sud i o najudaljenijoj točki do koje će nas naš
planet odvesti?"
"Vi previše tražite," prigovorio je grof.
"Priznajem," reče poručnik, "da u ovom trenutku nisam u stanju predvidjeti neke buduće
neizvjesnosti, ali sam siguran da pažljivim promatranjem možemo doći do zaključaka koji ne
samo da će odrediti našu putanju, već
Liga, leuga, leuca: galska milja; stara mjera za dužinu, oko 3,5 kopnenih milja (5,63 km).
2
Johannes Kepler (1571-1630), njemački astronom, matematičar i fizičar. Misli se na zakone koje je
postavio o pravilima kretanja svemirskih tijela, a koji predstavljaju temelj astronomskih proučavanja.
3
Perihel - položaj Zemlje ili drugih planeta kada se nalaze najbliže Suncu.
Suprotno od perihela, točka na putanji nekog planeta u kojoj se on nalazi najviše udaljen od Sunca.
127Jules Verne
će možda razjasniti i onu nepoznanicu oko geološke strukture."
"Dozvolite da upitam," reče grof Timascheff, "hoće li se ovaj novi asteroid ponašati po
općeprihvaćenim zakonima mehanike i hoće li imati nepromjenjivu orbitu?"
"Sigurno hoće, sve dok na njega ne počne djelovati privlačna sila nekog većeg svemirskog tijela.
Ali, moramo znati da je Galia, u usporedbi s velikim planetima, gotovo beskrajno mala i stoga su
veliki izgledi da se to uistinu i dogodi."
"Ako sve skupa zbrojimo," zaključio je Servadac, "izgleda da se, na svoje zadovoljstvo, možemo
smatrati stanovništvom novog malenog svijeta koji se zove Galia. Možda ćemo jednog dana
doživjeti tu čast da nas se upiše među manje planete."
"Za to nema šanse," brzo uzvrati poručnik Procope. "Za te se male planete zna da se vrte u uskom
prostoru između orbita Marsa i Jupitera. Po svojim se perihelima oni ne mogu toliko približiti
Suncu. Među njih se ne možemo svrstati."
"Trebamo žaliti," dodao je grof, "što nam nedostaje instrumenata. To nam znatno otežava
istraživanja."
"Ah, nema veze! Ne gubite nadu, grofe!" veselo reče Servadac.
I poručnik Procope je ponovio svoje uvjerenje i nadu da će sve nedoumice uskoro biti razriješene.
"Pretpostavljam," naglasio je grof, "da ne trebamo posvećivati posebnu pažnju posljednjoj crti:
'Va bene! Ali ri-ght! Parfait!!!'"
Kapetan odgovori: "Ako ništa drugo, ona ukazuje da osoba koja ju je napisala nije očajavala ili
protestirala, već je bila posve zadovoljna razvojem stvari."
128
PUTOVANJE NA KOMETU
16. poglavlje OSTATAK KONTINENTA
Gotovo nesvjesno, putnici na 'Dobrvni' stekli su naviku svoj novi svijet, na kojem su bili prisiljeni
nastaviti putovanje svemirom, nazivati Galia. Ne dozvolivši da ih što odvrati od njihovog cilja,
proučavanja obala Mediterana, nastavili su slijediti kopno koje se, potpuno neočekivano, pred
njima ukazalo tamo gdje je trebalo biti samo more koje oplakuje obale istočne Španjolske i južne
Francuske.
Zaobišavši jedan veliki poluotok, škuna je nastavila prema sjeveru. Još svega nekoliko liga i
trebali su se naći pred obalama Francuske.
Da, Francuske. Ali, kako opisati osjećaje Hectora Serva-daca kad je, umjesto ljupkih obala svoje
domovine, ugledao samo visoki kameni zid? Tko bi mogao narisati taj zaprepašteni izgled
njegovog lica, dok je pogledom prelazio preko tristo metara visoke prepreke koja se ispriječila na
mjestu sunčanih južnih plaža? Pogled mu je, u nemoćnom bijesu, pokušavao proniknuti iza tog
okrutnog zida.
Ali sve se činilo beznadnim. Jahta je napredovala dalje, a Francuskoj nije bilo ni traga. Moglo bi
se pomisliti da su dotadašnja iskušenja kapetana već pripremila na mogućnost daje katastrofa
možda zahvatila i njegovu vlastitu zemlju. Ali, on u to ipak nije mogao povjerovati. Sada, kad je
svojim očima gledao oceanske valove kako se valjaju preko
129Jules Verne
onoga što su nekad bile lijepe plaže Provanse, bio je potpuno lud od razočaranja.
"Dakle, trebao bih povjerovati kako je otok Gourbi, taj maleni komadić Alžira, sve stoje
preostalo od slavne Francuske? Ne, ne, to ne može biti. Neću u to povjerovati sve dok ne
dođemo do sjevernog pola ovog našeg novog svijeta. Nešto jest - nešto mora biti - iza ovog
sumornog zida. Oh, kad bi se samo za trenutak mogli uzdići do njegovog vrha i zaviriti preko
njega! Tako mi neba, preklinjem vas, dozvolite da se iskrcamo, da se popnemo na vrh i
istražimo što se nalazi iza! Tamo mora ležati Francuska!"
Ipak, odlazak na kopno bio je potpuno nemoguć. Nigdje nije bilo uvale u koju bi 'Dobrvna'
mogla uploviti i baciti sidro. Na liticama nigdje nije bilo prosjeka kojim su se mogli uspeti do
vrha. Bile su ravne poput zida, čiji su vrh krasile već uobičajene kristalne nakupine.
Pod punom parom, jahta je brzo napredovala prema istoku. Vrijeme je i dalje bilo potpuno
mirno. U atmosferi gotovo da i nije bilo vlage, tako da se samo u daljini moglo vidjeti
nekoliko cirusa, gotovo prozirnih, kako plove preko bistrog plavog neba. Tijekom dana
Sunce, koje se vidljivo smanjilo, svojim je zrakama stvaralo tek blijede i neodređene sjene.
Ali zato su zvijezde noću sjale iznenađujućim blještavilom. Neki planeti, uočili su to, kao da
su nestajali u daljini. Tako je bilo s Marsom, Venerom i nepoznatim tijelom koje se kretalo u
orbiti planetoida. No, s druge strane, Jupiter je poprimio izvanrednu veličinu. Saturn se isticao
sjajem, a poručnik Procope pokazao im je Uran, koji se dotad moglo vidjeti samo uz pomoć
teleskopa. Sad ga se već posve dobro moglo vidjeti i golim okom. Bilo je očito da se Galia
udaljava od Sunca, krećući se prema rubu njegovog sustava.
24. veljače, slijedeći crtu nekadašnje Francuske obale, 'Dobrvna' je nakon neuspješne potrage
za Hevresom, poluotokom St. Tropeza, Leriuskim otocima i zaljevima Can-
130
PUTOVANJE NA KOMETU
nesa i Jouara, pristigla do mjesta gdje se trebao nalaziti Rt Antiba.
Ovdje, mimo svih očekivanja, istraživači otkriše da se masivna litica na jednom mjestu
raspuknula od vrha do dna, poput kanjona. U dnu pukotine se na razini mora nalazilo maleno
žalo, upravo tako veliko da na njemu može pristati njihov čamac.
"Kakve li sreće!" vikao je presretni Servadac. "Napokon možemo pristati."
Grof Timascheff i poručnik nisu bili ništa manje uzbuđeni. Nije im bilo potrebno njegovo
požurivanje: "Idemo! Brzo! Idemo! Nemamo vremena za gubljenje!"
Bilo je pola osam ujutro kad su nogom stupili na neistraženo kopno. Žalo je bilo potpuno
usko, veliko svega nekoliko kvadratnih metara. Neposredno iznad njega zaostalo je još nešto
žutog kamenja, karakterističnog za obalu Provanse. Ali, naše je društvo bilo previše
nestrpljivo da bi trošilo vrijeme u istraživanju ovih ostataka stare obale. Požurili su prema
vrhu uzvisine.
Uski procjep ne samo da je bio potpuno suh, već se jasno vidjelo da njime nikad nije protekla
planinska bujica. Kamenje koje se nalazilo na njegovom dnu - baš kao i ono koje je činilo
njegove stijenke - bilo je jednako onom što je tvorilo cijelu obalu. Dosad očito nije pretrpjelo
nikakve promjene koje protok vremena nikad ne propušta učiniti. Iskusni geolog vjerojatno bi
ga bez problema mogao znanstveno klasificirati, ali ni Servadac, ni grof, a niti poručnik nisu
mogli utvrditi njegov sastav i osobine.
Iako, dakle, dnom procjepa nikad nije protjecao neki potok, sve je ukazivalo da će u
budućnosti postati dobar put za otjecanje atmosferskih voda. Već su se sada na okolnim
uzvisinama bjelasale tanke naslage snijega koji je prekrivao razmrvljeno kamenje. Što su se
više uspinjali i zalazili u dubinu kopna, ovih je nakupina bilo sve više.
131Jules Verne
"Evo prvih tragova svježe vode koje nam je Galia izložila," reče grof svojim prijateljima, dok
su se penjali uz strmu uzvisinu.
"Vjerojatno ćemo dalje naići ne samo na snijeg, već i na led," uzvratio je poručnik. "Moramo
pretpostaviti da Galia ima oblik pravilne kugle. Ako je tako, onda moramo biti vrlo blizu
polarnim predjelima. Istina, njezina os nije toliko zakošena da bi izazvala produljenje dana ili
noći, ali sunčeve zrake ovdje padaju pod velikim kutom. Po svemu sudeći, hladnoća će se još
pojačati."
"Mislite, toliko da će nestati živih organizama," upitao je Servadac.
"To nisam rekao, kapetane," opovrgnuo je poručnik. "Jer, koliko se god naš mali svijet udaljio
od Sunca, ne vidim zašto bi temperatura pala ispod one koja vlada u područjima što se nalaze
izvan granica našeg planeta, gdje nema neba i zraka."
"A kolike bi to temperature mogle biti?" naježeno se raspitivao kapetan.
"Fourier tvrdi da čak i u tim negostoljubivim predjelima temperatura nikad ne pada ispod
minus 60 stupnjeva," reče Procope.
"Šezdeset! Šezdeset stupnjeva ispod ništice!" povikao je grof. "Pa to čak ni Rusi ne mogu
izdržati!"
"Oprostite, grofe, ali zapisano je da su Englezi to već izdržali, ili barem nešto blizu toga, za
vrijeme svojih arktičkih ekspedicija. Dok je kapetan Parry boravio na otoku Melville,
temperatura je znala pasti na minus 56 stupnjeva," uzvratio je Procope.
Napredujući, istraživači su s vremena na vrijeme morali zastajati. Sve rjeđi zrak stvarao im je
teškoće u disanju. Došavši do visine od 200 metara, primijetili su daje temperatura osjetno
pala. Ali, ni hladnoća ni umor nisu ih mogli

PUTOVANJE NA KOMETU
omesti i odvratiti od daljnjeg uspona. Srećom, duboke brazde u kamenju, stoje pokrivalo dno
prolaza, unekoliko su im olakšavale uspon. Pa ipak, trebalo im je više od dva sata da dosegnu
vrh grebena.
Nestrpljivo i radoznalo su se ogledali uokolo. Na jugu se vidjelo samo more preko kojeg su
dotle doplovili, a na sjeveru se prostirala pusta, negostoljubiva visoravan.
Servadac nije mogao zadržati uzvik razočaranja. Gdje je nestala njegova voljena Francuska?
Zar se popeo ovim teškim usponom samo da bi vidio stijene, prekrivene ledom i snijegom,
kako se protežu sve do obzora? Srce mu je krvarilo.
Pokazalo se da svugdje uokolo nema ničega osim onih istih nepoznatih tvorbi, kristaliziranih
u pravilne šesterokutne prizme. Bez obzira kakav je bio njihov geološki sastav, bilo je više
neko očito da su potpuno zauzele mjesto tlu koje se nekad ovdje prostiralo, tako da se nije
vidjelo ni traga ostacima starog europskog kontinenta. Ljupki predjeli Provanse, ljepota
njezinih bogatih brežuljkastih zemljovida, njezini vrtovi prepuni iz crvene zemlje izniklih sta-
bala limuna i naranče - sve, baš sve je nestalo. Nije bilo ni traga kraljevstvu povrtnjaka. Čak
ni arktičke biljke, ni najobičniji lišajevi, nisu se mogli održati u ovoj kamenoj pustari. Nigdje
ni najjednostavnijeg životinjskog oblika. Posvuda je vladalo kraljevstvo minerala.
Servadacova potištenost bila je u oštroj suprotnosti s njegovom urođenom živosti. Tiho i u
suzama, stajao je na nekoj ledom prekrivenoj stijeni, prelazeći pogledom preko nepregledne
tajanstvene ravnice. "To je nemoguće!" povikao je. "Mora biti da smo pogriješili u proračunu.
Točno, naišli smo na ovu prepreku, ali Francuska je tamo negdje iza! Da, Francuska je tamo!
Dođite, grofe, pođimo! U svoj svojoj tuzi, preklinjem vas, pođimo i istražimo i posljednji
kutak ove ledene ravnice!"
132
133Jules Verne
Zaputio se preko neprohodnog kamenjara. Ali, nije prošlo puno vremena kad je iznenada
zastao. Nagazio je nogom na nešto tvrdo što se krilo ispod snijega i, sagnuvši se, podigao
maleni kameni blok, koji je već na prvi pogled odudarao od stijenja koje gaje okruživalo. Bio
je to komad bijelog mramora, na kojem su nekoć bila ispisana slova, od kojih je sada bilo
moguće pročitati samo dio; 'Vir.
"Vil - Villa!" uzviknuo je, ispustivši u uzbuđenju mramorni blok koji je pao na zemlju i razbio
se u tisuću komada.
Je li ovaj komadić kamena mogao biti nešto drugo doli jedini trag nekog raskošnog dvorca
koji je nekoć stajao na ovom mjestu? Nije li to bio ostatak neke građevine koja se nekoć
nadvisivala iznad otmjenog krajolika Antiba, okrenuta prema Nici i prekrasnoj panorami
primorskih Alpa, što su se, tamo iza Monaca i Mentonea, prostirale prema talijanskoj uzvisini
Bordighera? I nije li pružao tužan i previše uvjerljiv dokaz da su Antibi doživjeli strašno
razaranje? Servadac je netremice gledao u komadiće mramora, zamišljen i obeshrabren.
Grof Timascheff obzirno je položio ruku na kapetanovo rame i rekao: "Moj prijatelju, zar se
ne sjećate uzrečice stare obitelji Hope?"
Ovaj je samo šutke odmahnuo glavom.
"'Orbe fracto, spes illoesa'", nastavio je grof. "J kad se svijet raspada, nada ostaje."
Servadac se blijedo osmjehnuo, uzvrativši kako smatra mnogo primjerenijim Danteov krik
beznađa: "Ostavite svu nadu, vi koji ulazite."
"Ne, to nikako," bio je uporan grof. "Za sada, držimo se one: 'Nil desperandum!"1"
Lat.: 'Ne očajavati'.
134
PUTOVANJE NA KOMETU
17. poglavlje DRUGA ZAGONETNA PORUKA
Spuštajući se istim putem nazad, razočarani istraživači zapodjenuše raspravu o tome trebaju li
se sada zaputiti prema otoku Gourbi, koji je očito ostao jedino mjesto na kojem su mogli
potražiti opstanak. Kapetan Servadac pokušavao se utješiti mišlju kako je, na koncu konca,
otok Gourbi ipak dio francuske kolonije i stoga gotovo kao dio njegove voljene Francuske.
Već su htjeli prihvatiti plan povratka, kad ih poručnik Procope podsjeti da još uvijek nisu do
kraja istražili ove nove i nepoznate obale.
"Još nismo ispitali sjevernu obalu od Rta Antiba do prolaza koji nas je odveo prema
Gibraltaru," rekao je, "kao ni južnu obalu koja se proteže od prolaza do Zaljeva Cabesa.
Možda upravo tamo postoji neki prolaz prema jugu. Isto tako, ne možemo znati je li neka
oaza u afričkoj pustinji preživjela katastrofu. Možda čak i ovdje, na sjeveru, možemo otkriti
da Italija, Sicilija i neki veći mediteranski otoci još uvijek postoje."
"Potpuno se slažem s vama," reče grof Timascheff. "Mislim da bi trebali dovršiti istraživanje
obala ovog našeg novog mora prije nego se vratimo."
Iako svjestan ispravnosti ovakvog razmišljanja, Servaje ipak mislio da ništa nije tako hitno i
da daljnje istraživanje mogu nastaviti i nakon što prije toga posjete otok Gourbi.
135Jules Verne
"Vi griješite, kapetane. Hitno je!" odgovorio mu je poručnik. "Moramo to učiniti dok
'Dobryna' još može ploviti."
"Dok još može ploviti? Kako to mislite?" iznenađeno je upitao grof.
"Mislim," reče Procope, "da će temperatura dalje padati, što se ova naša Galia bude više
udaljavala od Sunca. Stoga vjerujem da će se more ubrzo zamrznuti i onemogućiti plo-
vidbu. Već znate kako je teško putovati preko ledenog polja. Mislim da bi trebali
prihvatiti moj prijedlog za nastavak istraživanja, dok je to još moguće."
"Poručnice, vi ste bez sumnje u pravu," reče grof. "Sve dok to budemo mogli, nastavit
ćemo potragu za nekim preostalim dijelom Europe. Možda ćemo pronaći još preživjelih
kojima bismo mogli pomoći, prije nego se vratimo u naše zimovalište?"
Koliko god je ova izjava bila velikodušna i nesebična, bilo je očito da je u općem interesu
upoznati se sa pravim stanjem stvari, po mogućnosti uspostaviti prijateljske odnose sa
svim ljudima koji su, dijeleći njihovu čudnu sudbinu, možda isto tako bili odneseni sa
svojeg planeta u beskraj svemira. Sve rasne razlike, nacionalne pripadnosti, moraju
se,sažeti-u-jednu zajedničku misao. Njih nekoliko bili su jedini preživjeli predstavnici
svijeta kojeg najvjerojatnije nikad više neće vidjeti. Stoga im je zdravi razum nalagao da
sve svoje napore usmjere tome da stanovništvo njihovog asteroida bude jedinstveno i
prijateljski raspoloženo.
Bio je 25. veljače kad je jahta napustila maleno žalo ispred kojeg se bila usidrila i punom
se parom zaputila dalje na istok, nastavivši svoj put uzduž sjeverne obale. Hladni po-
vjetarac ukazivao je na daljnji pad temperature. Termometar je u prosjeku pokazivao oko
dva stupnja ispod ništice. Znamo da se slana voda smrzava na nižim temperaturama od
obične. Plovidbu 'Dobrvne' stoga nije ometao led, ali bilo je jasno da treba nastaviti
najvećom mogućom brzinom.
136
PUTOVANJE NA KOMETU
Noći su i dalje bile prekrasne. Hladnoća koja je ispunjavala atmosferu nije dozvoljavala
nastanak oblaka, pa su sazviježda i dalje blistala neuobičajenim sjajem. Premda je
poručniku Procopeu, kao pomorcu, možda nedostajao Mjesec, morao je priznati da noći
na Galiji moraju probuditi entuzijazam kod astronoma. I, kao da želi nadomjestiti
nedostatak mjesečine, nebo je osvijetlila prava kiša meteora, po broju i po sjaju nadvisivši
fenomen poznat kao Kolovoski ili Meteori studenog. Zapravo, Galia je prolazila kroz
meteorski oblak za koji se znalo da se nalazi izvan Zemljine orbite, ali gotovo
koncentričan s njom. Kamenita obala, čija je metalna površina snažno odbijala ovu
svjetlosnu predstavu, bila je doslovce prekrivena svjetlom, dok je iz mora izbijao
prigušeni fluorescentni odbljesak. Prizor je bio doista prekrasan. Međutim, kako se Galia
velikom brzinom udaljavala od Sunca, ova je predstava trajala svega nekih dvadeset četiri
sata.
Sljedećeg je dana 'Dobrvnino' pravocrtno napredovanje bilo prekinuto velikim ulaskom
kopna u more. To ih je prinudilo da se zapute južnije, prema mjestu na kojem se nekad
nalazila najjužnija točka Korzike. Ovdje je nekadašnji tjesnac Bonifacio zamijenilo
nepregledno more koje se sprva činilo potpuno pustim. Ali, sljedećeg jutra istraživači
iznenada opaziše maleni otok za koji su pretpostavili daje tlo koje je nekad pripadalo
najsjevernijem dijelu Sardinije.
'Dobrvna' se približila kopnu na najmanju moguću udaljenost. Čamac je spušten u more i
nakon nekoliko minuta grof i Servadac su se iskrcali na otočić. Tlo je bilo ravničarsko,
površine neka dva jutra. Tu i tamo je bilo prošarano grmljem mirte i lentiska i pokojim
usamljenim stablom stare masline. Uvjerivši se, kako su i pretpostavljali, da mjesto nije
nastanjeno živim bićima, upravo su se namjeravali vratiti na brod, kad im pažnju privuče
prigušeno blejanje. Odmah nakon toga pojavi se jedna usamljena koza i zaputi se prema
obali. Imala je tamnu, gotovo crnu dlaku i malene svinute rogove. Pripadala je domaćoj
vrsti, kojoj je s
137Jules Verne
punim pravom nadjenut naziv 'sirotinjska krava'. Koza se bez ikakvog straha uputila prema
njima. Pokretima i tužnim blejanjem kao da ih je dozivala daje slijede.
"Dođite," reče Servadac. "Pođimo pogledati gdje će nas odvesti. Više je nego sigurno da nije
sama."
Grof se složi s njime i životinja ih, kao da razumije što su govorili, povede nekih stotinu
koraka do spilje čiji je ulaz bio napola skriven grmom lentiska. Kroz njegovo granje
sramežljivo je virila malena djevojčica od sedam ili osam godina, bujne smeđe kose i sjajnih
crnih očiju, lijepa poput Murillova anđela. Očito se uvjerivši da nema razloga plašiti se ovih
stranaca, dijete iznenada skupi hrabrost, raširenih ruku skoči prema njima i glasom, mekim i
melodioznim poput jezika kojim je govorila, reče na talijanskom:
"Sviđate mi se. Nećete mi nauditi, zar ne?"
"Nauditi, dijete moje?" uzvratio je Servadac. "Naravno da nećemo. Bit ćemo ti prijatelji i
brinuti se o tebi."
Nakon što je nekoliko časaka ljupku mladu damu ispitivao pogledom, on pridoda:
"Reci nam svoje ime, malena."
"Nina!" uslijedio je djetetov odgovor.
"Dakle, Nina, možeš li nam reći gdje se nalazimo?"
"Na Maddaleni, mislim," reče djevojčica. "Tamo sam se barem nalazila kad je došao veliki
potres i sve odnio."
Grof je znao da se Maddalena nalazila blizu Caprere, sjeverno od Sardinije, koja je potpuno
nestala u nesreći. Pametno odgovarajući na niz njegovih pitanja, dijete mu je ispričalo kratki
sažetak onoga što joj se dogodilo. Nije imala roditelja i kod nekog je zemljoposjednika radila
kao čuvarica koza. Jednog dana, posve iznenada, sve oko nje, osim ovog komadića tla,
netragom je nestalo. Ona i Marzy, njezina koza ljubimica, ostale su posve same. Spočetka je
bila
138
PUTOVANJE NA KOMETU
Malena Nina t koza Marzy
139Jules Verne
vrlo preplašena. Ali, kad je vidjela da se zemlja više ne trese, zahvalila je velikom Bogu i
nastavila sretno živjeti s Marzy. Imala je dosta hrane i čekala je da se pojavi neki brod koji
bije spasio. Sad je brod došao i ona je spremna poći s njima. Samo, moraju s njome povesti i
njezinu kozu. Obje bi se najviše voljele vratiti na staru farmu.
"Evo nam napokon jednog ljupkog malenog stanovnika Galije," govorio je kapetan Servadac,
milujući djevojčicu i odvodeći je prema čamcu.
Pola sata kasnije, Nina i Marzy našle su se na palubi jahte. Nije potrebno spominjati da su
imale najsrdačniji doček. Praznovjerni ruski mornari bili su blizu uvjerenja daje dijete ustvari
ukazanje anđela. Stoga je, koliko god to nevjerojatno zvučalo, nekoliko njih čak provjerilo
nema li možda krila, a svi su je medu sobom zvali 'mala Madonna'.
Ubrzo ostavivši Maddalenu za sobom, 'Dobrvna' se nekoliko sati držala jugoistočnog smjera
obalne crte, koja je ulazila nekih pedeset liga više u more od nekadašnje talijanske obale. To
je dokazivalo da je novi kontinent potpuno prekrio stari poluotok, kojem nije bilo ni traga. Na
širini na kojoj se nekad nalazio Rim obala je prelazila u široki zaljev koji je zadirao u kopno
mnogo iza mjesta na kojem se nalazio Vječni grad. Krivulja zaljeva završavala je na mjestu
gdje se nekad nalazila Kalabrija. Nova obala ulazila je u more mnogo više od one koja je
činila poznatu talijansku 'čizmu'. Iako nije dosegla položaj na kojem se nekad nalazio Mes-
sinski tjesnac, nije preostao ni djelić Sicilije. Vrh Etne, koji se uzdizao oko 3.700 metara
iznad mora, netragom je nestao.
Nakon dodatnih šezdeset milja plovidbe na jug, ' na' je stigla do ulaza u tjesnac kojim su
nedavno tako sretno pobjegli od oluje i dospjeli do ostataka Gibraltara. Kako je obala dalje
prema Zaljevu Cabesa već bila istražena, složno je zaključeno da novo istraživanje u tom
smjeru nije potrebno. Stoga je poručnik brod usmjerio ravno preko
140
PUTOVANJE NA KOMETU
pučine prema dijelu južne obale koji još nisu bili oplovili. Tamo su pristigli 3. ožujka i
nastavili dalje pratiti crtu obale. Ona ih je vodila preko nekadašnjeg Tunisa, odnosno njegove
provincije Constantine, sve do oaze Zibana. Tu je, naglo zaokrenuvši, najprije dospjela do 32.
stupnja zemljopisne širine, a zatim se počela vraćati nazad, tvoreći neku vrstu nepravilnog
zaljeva, omeđenog istim onim zidom od mineralnih stijena. Ova se divovska prepreka zatim
nastavila protezati 150 liga preko Saharske pustinje, pa dalje južno, do ispod otoka Gourbi.
Prilagođujući svoju plovidbu zakrivljenostima obalne crte, 'Dobrvna' se zaputila sjeverno i
gotovo došla do izlaza, iz zaljeva, kad je pažnju svih na brodu privukao vulkan, visine preko
tisuću metara. Iz kratera je sukljao dim, kroz koji su se povremeno probijali pramenovi
plamena.
"Goruća planina!" povikaše svi.
"Galia, dakle, ima vruću jezgru," reče Servadac.
"A zašto ne bi imala, kapetane?" pridružio mu se poručnik. "Ako je naš asteroid sobom ponio
dio Zemljine atmosfere, zašto ne bi isto tako ponio i dio užarene jezgre?"
"Pa dobro," reče kapetan, sliježući ramenima. "Usuđujem se reći da naš mali svijet posjeduje
dovoljno energije da namiri sve potrebe svojeg stanovništva."
Tišinu koja je uslijedila prekinuo je grof, riječima: "A sada, gospodo, kad nas je put ponovno
doveo blizu Gibraltara, što kažete o našem ponovnom posjetu Englezima? Zani-mat će ih
rezultati našeg putovanja."
"Ako mene pitate," reče Servadac, "ja baš i nemam želje za to. Znaju gdje se nalazi otok
Gourbi. Mogu do njega doći kad god im se to svidi. Imaju bogate zalihe. Ako se more zaledi,
120 liga neće biti velika udaljenost. Doček koji su nam prvi put priredili nije bio tako srdačan
da bismo ih Poželjeli ponovno posjetiti."
141Jtdes Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
"Imate pravo," uzvratio je grof. "Nadam se da ćemo se mi prema njima bolje ponašati, kad nas
odluče posjetiti."
"Da," reče Servadac. "Moramo imati na umu da smo sada svi samo ljudi. Rusi, Francuzi ili
Englezi više ne postoje. Nacije su nestale."
"Nažalost, ja se ipak plašim," nastavio je grof, "da će Englezi zauvijek ostati Englezi."
"Da," uzvrati kapetan, "to je njihov vječiti nedostatak."
I tako je napuštena svaka ideja o ponovnom posjetu malenom garnizonu na Gibraltaru.
Iako im je učtivost nalagala obnovu poznanstva s britanskim časnicima, postojala su dva
razloga zbog kojih to nikako nije bilo preporučljivo. Prije svega, poručnik Proco-pe bio je
uvjeren da će se more vrlo brzo početi smrzavati. Osim toga, potrošnja ugljena je, zbog brzine
kojom su plovili, bila tako velika da se moglo očekivati da sve zalihe uskoro budu potrošene.
To ih je prisiljavalo na poduzimanje oštrih mjera štednje i na što skoriji prekid putovanja. Po-
red toga, iza vulkana se more, izgleda, širilo u beskrajni ocean. Bilo je vrlo opasno dočekati
da se ono zamrzne dok se jahta, s tako malenim zalihama, nalazi na otvorenoj pučini. Uzevši
sve to u obzir, složili su se da nova istraživanja treba nastaviti kad vrijeme bude povoljnije i
da se 'Dobry-na' bez odlaganja mora vratiti na otok Gourbi.
Ova je odluka posebno razveselila Hectora Servadaca, kojeg su proteklih pet tjedana
zaokupljale misli o vjernom slugi što je ostao na otoku.
Put od vulkana do otoka potajao je kratko i obilježen je samo jednim značajnim događajem.
Bio je to pronalazak druge tajanstvene poruke, vrlo slične onoj koju su pronašli ranije. Njezin
autor očito je bio zaokupljen svakodnevnim proračunima, prateći kretanje Galije po njezinoj
orbiti i koristeći valove kao sredstvo prijenosa svojih poruka.
142
Umjesto u spremniku dalekozora, ovog je puta poruka bila pohranjena u mesnu limenku,
hermetično zatvorenu voskom i zapečaćenu istim inicijalima. Kad su je s najvećom pažnjom
otvorili, u njoj su pronašli sljedeću poruku:
"Galia. Ab sole, au l marš, dist. 78.000.000 1. ! Chemin parcou.ru defev. a marš: 59.000.000
L! Va bene! AU right! Nil desperandum!' Enchante/"1
"Još jedna zagonetka!" izjavio je Servadac. "Opet ni traga potpisu ili adresi pošiljatelja. Tajna
ostaje nerazriješenom!"
"Po mojem mišljenju, nema sumnje," reče grof, "da je ovo samo jedna od niza poruka. Izgleda
da su razasute svuda po moru."
"Volio bih znati gdje se ovaj strašljivi 'sauanf krije?" primijetio je Servadac.
"Vrlo vjerojatno je doživio sličnu sudbinu kao onaj Ezo-pov izmišljeni astronom, što se našao
na dnu bunara."
"Da, samo gdje se nalazi taj bunar?" bio je uporan kapetan.
Na ovo pitanje grof nije mogao odgovoriti. Mogli su samo dvojiti nalazi li se autor ovih
redaka na nekom usamljenom otoku ili, poput njih, brodi vodama Mediterana. Ali, nije bilo
ničega što bi im pomoglo u razrješenju ove dvojbe.
Nakon stoje neko vrijeme pažljivo proučavao dokument, poručnik Procope je, pretpostavivši
da su podaci iz poruke ispravni, došao do dva zaključka: kao prvo, tijekom siječnja planet
(koji je hipotetski nazvan Galia) prešao je 82.000.000
Od Sunca, na l ožuj. udalj. 78.000.000 l !
put od velj. do ožuj. 59.000.000 1 1 Dobro! U redu! Ne očajavajmo! Očaravajuće!
143Jules Verne
liga, dok je put prevaljen u veljači iznosio svega 59.000.000 liga; dakle, razlika između puta
prevaljenog u ova dva mjeseca iznosila je 23.000.000 liga. Drugo, udaljenost planeta od
Sunca, koja je 15. siječnja iznosila 59.000.000 liga, početkom ožujka bila je 78.000.000 liga -
povećavši se za 19.000.000 liga. Dakle, kako se Galia udaljavala od Sunca, tako se smanjivala
brzina njezinog kretanja po orbiti. Sve to bilo je u potpunom suglasju s poznatim zakonima o
kretanju nebeskih tijela.
"I kakav je vaš zaključak?" upitao je grof.
"Zaključujem," odgovorio je poručnik, "da sve potvrđuje moju pretpostavku kako putujemo
po orbiti koja ima oblik produžene elipse, iako još uvijek nemamo dovoljno podataka da bi
odredili njezine razmjere."
"Kako pisac poruke nastavlja spominjati ime Galia," nastavio je grof, "mislite li da bismo
ovim novim vodama mogli nadjenuti ime Galijansko more?"
"Nema ničega što bi se tome protivilo," uzvratio je poručnik. "To ću ime upisati u svoju novu
kartu."
"Naš je prijatelj, čini se, sve zadovoljniji razvojem događaja," reče Servadac. "Ne samo da je
usvojio našu devizu 'Ml desperandum!', već iz njegovog 'Enchante!' izbija pravi
entuzijazam."
Razgovor je time bio završen. Nakon nekoliko sati, izviđač s jarbola najavio je da se otok
Gourbi pojavio na vidiku.
144
PUTOVANJE NA KOMETU
18. poglavlje NEOČEKIVANA POPULACIJA
'Dobrvna' se ponovno vratila do otoka. Njezino putovanje trajalo je od 31. siječnja do 5.
ožujka, dakle trideset pet dana (bila je prijestupna godina!), odnosno sedamdeset dana po
mjerilima novog malenog svijeta.
Hector Servadac je mnogo puta tijekom ovog putovanja premišljao kako će se ono završiti. U
nekoliko navrata čak je posumnjao da više nikad svojom nogom neće stupiti na otok i vidjeti
svojeg odanog posilnog. Stoga je, kad su se približili obalama ovog jedinog preostalog djelića
alžirskog tla, bio preplavljen svakojakim osjećajima. Ali, njegova su strahovanja bila bez
osnove. Otok je izgledao jednako kao kad u ga napustili. Jedinu je promjenu predstavljala
pojava vrlo čudnog oblaka koji je lebdio nad otokom, na visini od svega pedesetak metara.
Kad se jahta približila obali, oblak se naočigled počeo spuštati i uzdizati, kao upravljan
nekom silom. Međutim, nakon pažljivog promatranja, kapetan je shvatio da se uopće ne radi o
oblaku kondenzirane pare. Tvorilo gaje mnoštvo ptica, zbijenih tijesno poput sardina. To
mnoštvo je svojim kricima stvaralo buku koju nije mogao nadjačati niti pucanj iz topa.
Upravo je pucnjem 'Dobrvna' najavila svoj povratak i bacila sidro u malenoj luci Shelifa. Nije
prošla ni minuta i već se moglo vidjeti Ben Zoofa kako s puškom u ruci trči Preko obale. Hitro
je prešao posljednju zapreku od stijena,
145Jules Verne
a zatim odjednom zastao. Nekoliko je sekunda stajao tako nepomično, kao da uvježbava
strojevu obuku, pun poštovanja i pokornosti. Ali kad je ugledao kapetana, koji se upravo
iskrcao, bilo je to previše da bi i dalje ostao miran. Pojurivši naprijed, ščepao je svojeg
gospodara za ruku i prekrio je poljupcima. Umjesto bilo kakvog iskaza dobrodošlice ili
sreće zbog kapetanovog povratka, počeo je divlje vikati:
"Lupeži, kapetane! Divlji lupeži! Beduini! Gusari! Vrazi!"
"Stoje, Ben Zoofe. Što se dogodilo?" upitao je Servadac, smirujući ga.
"To su lupeži! Podmukli, nemilosrdni lupeži! Ove vražje ptice! O tome se radi. Dobro je
što ste se vratili. Već mjesec dana trošim barut i streljivo na njih i, što ih više ubijem, to ih
se više vraća. Ako bi ih pustili na miru, iza njih na otoku ne bi ostalo ni zrna kukuruza."
Ubrzo se pokazalo da je posilni imao mnogo razloga za zabrinutost. Tijekom siječanjskih
vrućina, dok se Galia nalazila u svojem perihelu, usjevi su nabujali i brzo dozrjeli, da bi
sada bili izloženi uništavanju od mnogo tisuća ptica. I, premda je Ben Zoof tijekom
'Dobrvnina' putovanja uspio spasiti mnogo vreća zrnevlja, preostalom dijelu uroda, koji
još nije bio požnjeven, prijetilo je da bude potpuno poharan. Očito su sva pernata jata,
koja su se zatekla na Galiji, svoje utočište potražila na otoku Gourbi, čije su ravnice
izgleda ostale jedino mjesto na kojem se još moglo pronaći hranu. Ali, kako bi ovakvo
pretjerano uništavanje vjerojatno ubrzo dovelo do potpunog nestanka biljnog svijeta, a i
ljudske vrste, trebalo je hitno poduzeti sve raspoložive mjere da se ono zaustavi.
Sretan što će mu Servadac i njegovi prijatelji pomoći u ovom lovu na 'lupeže', Ben Zoof
se primirio i pribrao, te se počeo raspitivati o rezultatima putovanja. "Što se dogodilo",
želio je znati, "sa svim našim afričkim prijateljima?"
146
PUTOVANJE NA KOMETU
"Kako se meni čini," odgovorio mu je kapetan, "oni se i dalje nalaze u Africi, samo što se
mi više tamo ne nalazimo."
"A Francuska? Montmartre?" uzbuđeno je nastavio Ben Zoof. Taj je jecaj dospio ravno iz
njegovog nespokojnog srca.
Najkraće što je mogao, Servadac mu je pokušao objasniti pravo stanje stvari. Pokušao
gaje uvjeriti da se Pariz, Francuska, Europa, ne - cijeli svijet, sada nalazi više od osam
milijuna liga daleko od otoka Gourbi. Najobzirnije stoje mogao, upozorio ga je da možda
više nikad neće opet vidjeti Europu, Francusku, Pariz, Montmartre.
"Ne, ne, gospodine!" Ben Zoof je to uporno odbijao prihvatiti. "To je besmislica. Potpuno
je izvan upita da ćemo opet vidjeti Montmartre." Posilni je odlučno odmahnuo glavom,
manirom čovjeka koji je, usprkos argumentima, nepokolebljiv u svojem uvjerenju.
"Vrlo dobro, moj hrabri momče," uzvratio je Servadac. "Živi u nadi sve dok to možeš. S
mora smo dobili poruku: 'Ne očajavajte'. Ali nešto je ipak posve sigurno. Moramo uvažiti
činjenicu da će nam ovaj otok možda postati vječnim domom."
Kapetan se zatim zaputio prema gourbiju koji je, trudom njegovog sluge, sad bio potpuno
obnovljen. Sa zadovoljstvom je svoj skromni dom ponudio gostima, grofu i poručniku, i
izrazio dobrodošlicu malenoj Nini, koja je već uspostavila najčvršće prijateljstvo s Ben
Zoofom.
Pomoćna građevina još je bila u dobrom stanju i u njoj je kapetan Servadac, na svoje
veliko zadovoljstvo, zatekao njihova dva konja, Zephvra i Galette, udobno smještene i u
dobrom stanju.
Nakon kratkog osvježenja, društvo je nastavilo s dogovorima oko svojih budućih koraka.
Najvažnije je bilo utvrditi što im je sve potrebno osigurati kako bi stanovništvo
147Jules Verne
Galije moglo preživjeti užasnu hladnoću koja bi, obzirom na njihovu novu orbitu, mogla dugo
potrajati. Ogrjeva je bilo daleko manje od potreba. Ugljena uopće nije bilo, a drveća i grmlja
bilo je nedovoljno. Bilo je jasno da bez odlaganja moraju pronaći neko rješenje, kako bi
spriječili katastrofu koja bi im se mogla dogoditi. Vode su imali u obilju. Cisterne su teško
mogle presušiti pored brojnih potoka koji su pretjecali ravnicom. K tome, Galijansko bi se
more uskoro trebalo smrznuti a rastopljeni led (voda se u tom stanju oslobađa svih sastojaka
soli) bio bi neiscrpni izvor pitke vode. Dozrjeli usjevi koje je trebalo prikupiti i stada što su
lutala otokom osiguravali su dovoljne zalihe hrane. Bilo je vrlo vjerojatno da će zemlja
tijekom zime postati neplodna i da neće pružiti dovoljno hrane domaćim životinjama. Stoga je
trebalo, ako ikad uspiju utvrditi duljinu galijanske godine, proračunati koliki broj životinja
treba sačuvati preko zime.
Koliko je, zapravo, bilo stanovnika novog planeta? Ne uzevši u obzir trinaest Engleza s
Gibraltara, koje zasad nije smatrao svojom brigom, Servadac je načinio popis od osam Rusa,
dva Francuza i s malom talijanskom djevojčicom. Popis stanovnika otoka Gourbi zaustavio se
na broju jedanaest.
"Oh, dozvolite mi," prekinuo ga je Ben Zoof, "potpuno ste pogriješili. Bit ćete iznenađeni kad
doznate da je cjelokupno stanovništvo otoka dvostruko brojnije. Ukupno nas je dvadeset
dvoje."
"Dvadeset dvoje!" uzvikne kapetan. "Dvadeset dvoje ljudi je na otoku? Kako to misliš?
"Nisam vam to stigao prije reći," uzvrati mu Ben Zoof, "ali ja sam u međuvremenu dobio
društvo."
"Objasni mi to , Ben Zoofe," reče Servadac. "Kakvo društvo?"
"Niste valjda mislili," uzvrati je posilni, "da sam ja sam mogao obaviti toliko posla oko
žetve."
148
PUTOVANJE NA KOMETU
"Priznajem," reče poručnik Procope, "da o tome uopće nismo stigli razmišljati."
"Dakle," nastavi Ben Zoof, "ako ćete biti tako dobri i krenuti sa mnom u šetnju, ne dužu od
jedne milje, moći ću vam predstaviti moje društvo. Ali moramo sobom ponijeti puške."
"Zašto?" upitao je Servadac. "Zar ima izgleda da ćemo se morati boriti?"
"Ne, ne s ljudima," reče Ben Zoof. "Ali to ne znači da moramo propustiti prigodu da malo
zaprašimo po onim lupežima od ptica."
Ostavivši Ninu i njezinu kozu u gourbiju, Servadac, grof Timascheff i poručnik, puni
znatiželje, uzeše svoje puške i krenuše za posilnim. Cijelim su putem neštedimice pravili
pravi pokolj medu pticama koje su letjele svuda uokolo. Ptičji oblak činili su predstavnici svih
poznatih pernatih vrsta. Divljih pataka bilo je na tisuće. Zatim je tu bilo i šljuka, ševa, vrana i
lastavica, te bezbroj raznovrsnih morskih ptica - patki zviždalica, galebova i čigri i, na kraju,
mnoštvo prepelica, jarebica i tetrijeba. Lovci su dali sve od sebe. Svako je zrno pogađalo cilj i
kradljivci su padali u tucetima.
Umjesto da slijedi sjevernu obalu otoka, Ben Zoof se zaputio poprijeko preko ravnice. Brzo
napredujući zbog smanjene sile teže, iako im nije bila namjera žuriti, Servadac i njegovi
pratioci uskoro su dospjeli do nasada sikamo-ra i eukaliptusa, što su se slikovito izmiješali u
podnožju malenog brda. Ovdje su zastali.
"Oh! Vagabundi! Nitkovi! Lupeži!" iznenada uzvikne Ben f, Ijutito udarivši nogom o zemlju.
"Stoje sad? Zar su tvoje prijateljice ptice opet izvele neku Psinu?"
"Ne, nisam mislio na ptice. Mislim na one jadnike koji °Pet zabušavaju. Pogledajte ovo ovdje.
Vidite tamo!" dok je
149Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
to govorio, Ben Zoof je upirao prstom u kose, srpove i druge alatke koje su ležale razbacane
po zemlji.
"Budi malo jasniji!" Servadac je već postajao nestrpljiv.
"Tiho, tiho! Slušajte!" bio je jedini Ben Zoofov odgovor, dok je podignutim prstom pozivao
na pažnju.
"Španjolci!" reče Servadac.
"Potpuno ste u pravu, gospodine," uzvrati mu Ben Zoof. "Samo Španjolac može tako klepetati
kastanjetama, kao da puca iz topa."
"Ali, što sve to znači?" upitao je kapetan, još više zbunjen nego prije.
"Slušajte!" upozori ih Ben Zoof. "Sad je red na starcu."
Uto začuše prodoran i hrapav glas, koji je vikao: "Moj novac! Moj novac! Kad ćete mi platiti
što mi pripada? Vratite svoje dugove, vi bijedni ma/osi1."
Za to se vrijeme pjesma nastavljala:
"Hi sandunga y cigarro, Y una cana de Jerez, Mijamelgo y un trabuco, Que mas gloria
puede haber?2"
Servadacu je poznavanje jezika kojim govore Gaskonjci omogućilo da djelomično razumije
riječi ove španjolske domoljubne arije koju je pjevao neki veseli tenor, ali mu pažnju opet
privuče starčev glas, koji je Ijutito grmio: "Platit ćete mi, ja vam kažem. Tako mi Boga
Abrahama, platit ćete."
"Židov!" poviče Servadac.
1
Iskrivljen španjolski, u smislu: seljaci, zemljoradnici.
2
"Tvoja šala i cigara
I zelena boca vina; Moj konj i kremenjača, Zar nisu dosta za slavu?'
"Da, gospodine, njemački Židov," uzvrati Ben Zoof.
Naši su poznanici upravo namjeravali ući u gustiš, ali zastadoše ugledavši jedinstveni prizor.
Grupa Španjolaca upravo je počinjala svoj nacionalni ples fandango. Kako je smanjenje težine
postalo svojstveno svim predmetima i živim bićima na novom planetu, plesači su skakali
preko deset metara uvis, preskačući kao iz šale vrhove okolnog drveća. Ono što je uslijedilo
moralo je izazvati smijeh. Četiri krupna Španjolca dovukli su u središte pozornice starca koji
im se nije mogao oduprijeti i natjerali ga, htio - ne htio, da im se pridruži u plesu. Njihovo
pojavljivanje i nestajanje ispod zelenog pokrova, groteskne figure i sažaljivo opiranje njihove
nemoćne žrtve, neodoljivo su podsjećali na zgodu u kojoj su Sancha Panzu uz pomoć plahte u
zrak bacali veseli tkalci iz Segovije.
Servadac, grof, Procope i Ben Zoof sada kroz gustiš stu-piše na maleni proplanak i naletješe
na dva čovjeka što su sjedili u travi. Jedan je svirao gitaru, a drugi kastanjete. Obojica su
pucali od smijeha i nagovarali plesače na sve više i više skokove. Na pojavu stranaca
prestadoše svirati, a plesači se isti čas, skupa sa svojom žrtvom, spustiše na livadu.
Napola izvan sebe od nemoćnog bijesa, Židov je bez daha potrčao prema Servadacu i
progovorio na francuskom, u kojem se osjećao jaki njemački akcent: "Oh, gospodine gu-
verneru, pomognite mi, pomognite! Ovi nitkovi su mi uzeli ono što mi pripada. Opljačkali su
me. Za ime Boga Izraela, pomognite da pravda bude zadovoljena!"
Kapetan je, ništa ne shvaćajući, pogledao prema Ben Zoofu. Posilni je, međutim, pokretom
ruke samo pokazao svojem gospodaru da odigra ulogu koju mu je nalagala ova titula.
Shvativši o čemu bi se moglo raditi, Servadac bez odlaganja naloži Židovu da obuzda jezik.
Starac je oborio glavu u znak uslužnog pokoravanja, prekriživši ruke na grudima.

150
151Jules Verne
Servadac ga je pažljivo promatrao. Imao je oko pedeset godina, ali mu se po izgledu
slobodno moglo dodati još deset više. Bio je nizak i mršav, sjajnih i lukavih očiju, kuka-
stog nosa, kratke žute brade, razbarušene kose, velikih stopala i dugih koščatih ruku. Bio
je slika i prilika pravog njemačkog Židova.
Ime mu je bilo Isaac Hakkabut i bio je rodom iz Kolna. Ipak, kako je izvijestio Servadaca,
gotovo cijeli život je proveo na moru, trgujući po svim mediteranskim lukama. Svojim
brodom od nekih dvjesto tona nosivosti razvozio je robu, kupovao i prodavao. Bio je to
pravi ploveći robni magazin, u kojem se moglo naći svega i svačega, od žigica do
blistavih proizvoda frankfurtskih tvornica. Bez obitelji i pravog doma, Isaac Hakkabut je
gotovo cijelo vrijeme boravio na palubi 'Hanse', kako je bilo ime njegovom brodu. S
posadom koju su činili zapovjednik i tri mornara, dovoljnom za upravljanje tako malenim
brodom, jedrio je duž obala Alžira, Tunisa, Egipta, Turske i Grčke, posjećujući k tome
većinu luka Levanta. Pazeći da uvijek bude opskrbljen najtraženijim proizvodima -
kavom, šećerom, rižom, duhanom, pamučnim platnom i barutom - i uvijek spreman za
razmjenu i otkup raznih rabljenih stvari, uspio je steći prilično bogatstvo.
U onoj noći velikih događaja, 1. siječnja, zatekao se kod Ceute, najsjevernije točke na
marokanskoj obali, točno nasuprot Gibraltaru. Zapovjednik i sva trojica mornara otišli su
na obalu i, poput velikog broja drugih pomoraca i stanovnika tog kraja, potpuno nestali.
Međutim, najistureniji rt Ceute ostao je pošteđen u katastrofi. Polovica Španjolaca što su
se na njemu zatekli uspjeli su se spasiti. Svi oni bili su andaluzijski seljaci, ratari.
Naravno, bili su bezbrižni i ravnodušni, kakvi inače znaju biti pripadnici njihove klase.
Ali ipak, nije ih zaobišao osjećaj ozbiljne zabrinutosti zbog spoznaje da su ostali sami na
potpuno usamljenoj stijeni. Posavjetovali su se međusobno što su najbolje znali, ali od
toga su samo bili još više zbunjeni. Jedan od njih,
152
PUTOVANJE NA KOMETU
ime mu je bilo Negrete, vidio je nešto više svijeta od ostalih i stoga su ga izabrali za vođu.
Ali, iako je bio najpametniji medu njima, ni on nije mogao objasniti što im se to uistinu
dogodilo. Ono u čemu nisu mogli pogriješiti bilo je saznanje da su ostali bez ikakvih
namirnica, bez hrane i vode. Tako su zaključili da najprije treba pronaći način kako
pobjeći s tog mjesta na kojem su se zatekli. 'Hansa'je stajala usidrena nedaleko od obale.
Oni ne bi ni trenutka oklijevali zauzeti je, da nisu bili toliki neznalice po pitanju plovidbe i
upravljanja brodom. Stoga su došli do zaključka da bi bilo najbolje pokušati se nagoditi s
vlasnikom.
I sad dolazi najvažniji dio priče. Negretea i njegove drugove posjetila su dvojica engleskih
časnika s Gibraltara. Židov nije znao što se između njih odigralo i o čemu su razgovarali.
Znao je samo da je, odmah po svršetku ovog razgovora, Negrete došao do njega i
zapovjedio mu da odmah zajedri prema najbližem marokanskom kopnu. Iako previše
prestrašen da bi odbio, Židov je ipak, uvijek spreman dobro zaraditi, pristao tek pod
uvjetom da mu plate po svršetku putovanja. Na to su oni odmah pristali, iako im nije bilo
na kraj pameti dati mu jedan jedini novčić.
'Hansa' je podigla sidro 3. veljače. Vjetar je puhao sa zapada i brod nije bilo teško
opsluživati. Neiskusni mornari trebali su samo razviti jedra i, premda toga nisu bili ni
svjesni, povjetarac ih je ponio ravno prema jedinom mjestu koje im je na ovom malenom
svijetu još moglo ponuditi utočište.
Tako se dogodilo da je Ben Zoof jednog jutra sa svoje osmatračnice na otoku Gourbi
ugledao nepoznati brod, jer to nije bila 'Dobrvna', kako se pojavljuje na obzoru i sporo
približava području na kojem se nekoć nalazila desna obala Shelifa.
To je bilo Ben Zoofovo viđenje događaja, na osnovi onog što je doznao od pridošlica.
Svoju je priču završio primjedbom da bi teret s 'Hanse' trebalo oduzeti za opće do-
153Jules Verne
bro. Naravno, očekivao je da će se Isaac Hakkabut tome protiviti. Ipak, ovaj je morao shvatiti
kako time ne može pretrpjeti nikakvu štetu, jer više nije bilo mogućnosti da svoju robu
nekome proda.
Na kraju je dodao: "A što se tiče problema koji su nastali između Židova i njegovih putnika,
rekao sam mu daje guverner odsutan i da će o tome presuditi po svojem povratku."
Nasmiješivši se na mudru taktiku svojeg posilnog, Ser-vadac se okrenuo Hakkabutu i obećao
mu da će osobno ispitati sve njegove tvrdnje i pobrinuti se da sva opravdana potraživanja
budu pravično isplaćena. Naizgled zadovoljan ovakvim razvojem događaja Židov je, makar
privremeno, prestao sa stalnim prigovorima i dosađivanjem.
Kad se Židov povukao, grof Timascheff upita: "Ali, kako ove momke mislite natjerati da
nešto plate?"
"Oni imaju mnogo novaca," reče Ben Zoof.
"Ne vjerujem," uzvratio je grof. "Kada ste vidjeli da ljudi poput njih imaju mnogo novca?"
"Ali, ja sam taj novac vidio svojim očima," nastavio je Ben Zoof. "Radi se o engleskom
novcu."
"Engleski novac!" ponovio je Servadac, prisjetivši se razgovora koji su pukovnik i major s
Gibraltara imali sa ovim Španjolcima. "Moramo to malo bolje istražiti," reče na kraju.
Zatim, obraćajući se grofu Timascheffu, dodade: "Sve u svemu, mislim da su europske zemlje
dobro zastupljene u stanovništvu Galije."
"U pravu ste, kapetane," odgovorio mu je grof. "Ostali smo samo na djeliću nekadašnjeg
svijeta, pa opet je on nastanjen Francuzima, Rusima, Talijanima, Španjolcima i Englezima.
Čak i Njemačka može reći da ima svojeg predstavnika u ovom nesretnom Židovu."
154
PUTOVANJE NA KOMETU
19. poglavlje GUVERNER GALIJE
Grupa Španjolaca koja se ukrcala na palubu 'Hanse' bila je sastavljena od devet muškaraca i
dvanaestogodišnjeg dječaka, po imenu Pablo. Svi oni su kapetana Servadaca, kojeg je Ben
Zoof predstavio kao guvernera, pozdravili s dužnim poštovanjem i vratili se svojem poslu.
Kapetan i njegovi prijatelji napustili su polje i zaputili se prema onom mjestu na obali gdje se
nalazila usidrena 'Hansa'. Gramzivi Židov pratio ih je na pristojnoj udaljenosti.
Putem su raspravljali o svojem položaju. Koliko im je bilo poznato, osim otoka Gourbi, jedini
preostali ostaci Starog svijeta bila su četiri malena otočića: djelić Gibraltara na kojem su se
nalazili Englezi, Ceuta, koju su Španjolci upravo bili napustili, Maddalena na kojoj su
pronašli malenu Talijanku i hrid na kojoj se nalazila grobnica sv. Loui-sa, uz nekadašnju
obalu Tunisa. Oko njih se pružalo Ga-lijansko more koje je, po svemu sudeći, zauzimalo
polovicu nekadašnjeg Sredozemnog mora i u cijelosti bilo okruženo preprekom od visokih
litica, čije porijeklo i sastav su im bili potpuno nepoznati.
Od svih ovih mjesta samo su dva još uvijek bila nastanjena: Gibraltar, na kojem je trinaest
Engleza bilo dobro opskrbljeno za narednih nekoliko godina, i njihov otok Gourbi. Na njemu
je stanovništvo brojilo dvadeset dva čo-Yjeka, koji su svi trebali preživjeti od prirodnih
plodova zem-Je- Ipak, nije trebalo zaboraviti da se na nekom udaljenom
155Jules Verne
i još neotkrivenom otoku, možda, nalazi usamljeni pisac tajanstvenih poruka koje su pronašli,
čime bi se broj stanovnika njihovog novog planeta popeo na ukupno trideset šest.
Čak i pod pretpostavkom da će se cijela ova populacija ujediniti i smjestiti na otoku Gourbi,
nije bilo razloga sumnjati u to da im osam stotina jutara plodne zemlje, uz dobro
gospodarenje, može osigurati normalan opstanak. Jedini je problem bio u duljini trajanja
zimskog perioda. Sve je ovisilo o tome hoće li zemlja opet moći dati plodove. U ovom je
trenutku bilo nemoguće predvidjeti, čak ako Galijina orbita i ima oblik elipse, kad će ona
dosegnuti svoj afel. Stoga su se Galijanci, zasad, trebali pouzdati samo u trenutačne izvore
hrane.
Ti izvori bili su: prije svega, zalihe na 'Dobryni', koje su se sastojale od usoljenog mesa,
šećera, vina, rakije i ostalih namirnica dostatnih za dva mjeseca; drugo, vrijedni teret 'Hanse',
koji njegov vlasnik, prije ili kasnije, dragovoljno ili ne, mora predati na dobrobit cijele
zajednice; i na posljetku, proizvodi otočkog gospodarstva, životinjski i biljni, koji uz dobro
gospodarenje, mogu potrajati dulje vrijeme.
Tijekom rasprave, grof Timascheff je iskoristio prigodu i predložio da, kad je kapetan
Servadac već predstavljen Španjolcima kao guverner otoka, on doista preuzme tu odgovornu
dužnost.
"Svaka grupa ljudi," istakao je, "mora imati vodu. Mislim da je pravedno da vi, kao Francuz,
preuzmete zapovijedanje ovim djelićem francuske kolonije. Moji su vas ljudi, to vam mogu
jamčiti, spremni prihvatiti kao svojeg zapovjednika."
"Prihvatit ću to imenovanje bez oklijevanja," uzvratio je Servadac, "sa svim njegovim
obvezama i odgovornostima. Mi se tako dobro razumijemo da sam siguran kako ćerno
zajednički nastojati i poduzimati sve u našoj moći, za opće
156
PUTOVANJE NA KOMETU
dobro. Pa čak i ako nam je sudbina namijenila da nikad više ne vidimo svoje voljene, uopće
ne sumnjam u to da ćemo se moći nositi sa svim teškoćama koje se pred nas ispriječe."
Dok je to govorio, pružio je grofu ruku. Ovaj je prihvati, istodobno se lagano naklonivši. Bilo
je to njihovo prvo rukovanje od ponovnog susreta nakon katastrofe. Osim toga, njihovo se
nekadašnje suparništvo više nije nijednom riječju spominjalo. Na njega je bilo već potpuno
zaboravljeno.
Tišinu koja je potrajala nekoliko trenutaka prekinuo je Servadac, pitanjem: "Mislite li da
Španjolce trebamo upoznati s našim položajem?"
"Ne, ne, vaša visosti," glasno se usprotivio Ben Zoof. "Ti momci su već dovoljno velike
kukavice. Ako im spomenete što se uistinu dogodilo, više se neće htjeti prihvatiti nikakvog
posla."
"Osim toga," dodao je poručnik Procope, koji je na to gledao vrlo slično kao i posilni, "oni su
tako neuki da vas vjerojatno uopće ne bi razumjeli."
"Razumjeli ili ne razumjeli," uzvratio mu je Servadac, "mislim da to uopće nije važno. Neće
ih biti briga. Oni su pravi fatalisti. Dajte im gitaru i kastanjete i uskoro će zaboraviti na sve
brige. Što se mene tiče, vjerujem kako bi im bilo pametno sve reći. Što vi o svemu ovome
mislite, grofe?"
"Potpuno se slažem s vama, kapetane."
"Onda, dakle, neka bude tako," reče kapetan, dodavši: "Ne vjerujem da su ti Španjolci toliko
neuki da nisu primijetili promjenu u duljini trajanja dana. Isto tako ne mogu biti nesvjesni
fizičkih promjena koje su preživjeli. Svakako u*1 se mora reći da putujemo u nepoznate
dijelove svemira 1 da je ovaj otok praktički jedino što je ostalo od Starog svijeta."
157Jules Verne
"Ha, ha!" glasno se smijao Ben Zoof. "Biti će lijepo gledati lice starog Židova kad shvati
da leti milijune liga daleko od svojih dužnika."
Isaac Hakkabut bio je nekih pedesetak metara iza njih i nikako nije mogao čuti ovaj
razgovor. Hodao je sam, tiho cvileći i prizivajući Boga Izraela. Ali, svako malo bi mu u
očima sijevnuo lukavi pogled, a usnice se stisnule u podmuklu grimasu.
Ništa od nedavnih čuda nije promaklo njegovoj pažnji i više je puta pokušavao s Ben
Zootom o tome zapodjenuti razgovor. Ali, posilni nije tajio svoju odbojnost prema njemu
i na njegove je pokušaje odgovarao dvosmislenim dosjetkama ili šalama. Jednom mu je
rekao kako iz novog trajanja dana i noći može polučiti samo dobro, jer će umjesto uo-
bičajenog židovskog stogodišnjeg života sada mirno moći doživjeti cijelih dvjesto godina.
Drugom je pak prigodom izjavio da se takav lihvar doista ne treba brinuti o tome gdje je
nestao Mjesec, kad na tome ionako nije mogao ništa zaraditi. A kad gaje Isaac,
nepokoleban, nastavio obasipati pitanjima, ovaj gaje napokon ušutkao riječima: "Pričekaj
da se vrati guverner. On je pametan momak i reći će ti sve o tome."
"Ali, hoće li zaštititi moju imovinu?" u strahu je pitao jadni Isaac.
"Budi u to siguran! Radije će je cijelu konfiscirati, nego dozvoliti da te opljačkaju."
Židovu je jedino preostalo zadovoljiti se ovom jobovskom utjehom i čekati na obećani
povratak guvernera.
Kad su došli do obale, Servadac i njegovi pratioci su otkrili daje 'Hansa' usidrena u
izloženom zaljevu, koji je od otvorenog mora bio zaštićen tek s nekoliko usamljenih
stijena. U takvom bi je položaju svaka nepogoda sa zapada neminovno bacila na obalu,
gdje bi se sigurno razbila u komadiće. Bila bi ludost ostaviti je na sadašnjem sidrištu. Tre-
158
PUTOVANJE NA KOMETU
balo ju je bez oklijevanja odvesti do ušća Shelifa, u zaljev u kojem se već nalazila ruska
jahta.
Svjestan da je njegov brod postao predmetom razgovora, Židov je prosuo takve izljeve
gnjeva da se Servadac okrenuo i naložio mu da se istog trena primiri. Ostavljajući starca
pod nadzorom grofa i Ben Zoofa, on i poručnik se ukrcaše u brodski čamac koji je bio
izvučen na obalu i uskoro se nađoše na palubi plovećeg magazina.
Već im je kratki pregled bio dostatan da utvrde kako se i brod i njegov teret nalaze u
odličnom stanju. U skladištu se nalazilo stotine vreća šećera, sanduci čaja, vreće kave,
svežnjevi duhana, bačve vina, gajbe rakije, bačve suhih haringi, bale pamuka, tkanine svih
vrsta, cipele svih veličina, kape različitih oblika, alatke, kućanske potrepštine, kineske i iz
svih drugih dijelova svijeta, smotuljci papira, boce tinte, kocke soli, vreće papra i drugih
začina, cijela gomila velikih nizozemskih sireva i, na kraju, cijela jedna biblioteka
raznoraznih knjiga na svim mogućim svjetskim jezicima. Po gruboj procjeni, vrijednost
ove robe nije mogla biti manja od 5.000 funti sterlinga. Novije teret ukrcan tek nekoliko
dana prije katastrofe. Isaac Hakkabut namjeravao je zaploviti od Ceute prema Tripoliju, sa
zaustavljanjem u svakoj luci u kojoj se moglo dobro trgovati.
"Lijepe zalihe, poručnice," naposljetku reče kapetan.
"Da, svakako," uzvratio je poručnik, "samo, što ako vlasnik odbije rastati se od njih?"
"Bez straha," odgovori mu kapetan. "Čim stari lupež shvati da više nema Arapa i Alžiraca
koje može opljačkati, bit će spreman s nama obaviti pokoji poslić. Platit ćemo "lu
priznanicama za koje će jamčiti naši prijatelji iz Starog svijeta."
Ali, zašto bi uopće tražio da mu se nešto plati?" zanimalo je poručnika. "U ovakvim
okolnostima on bi morao znati da imate puno pravo oduzeti rnu njegovu robu."
159Jules Verne
"Ne, ne," brzo se usprotivio Servadac. "To nikako nećemo učiniti. Nema se razloga prema
njemu, samo zato što je Nijemac, ponašati sukladno njemačkim običajima. Obavit ćemo to na
poslovan način. Kad jednom shvati da se nalazi na novom planetu, bez mogućnosti povratka,
bit će spreman prihvatiti naše uvjete."
"Nadam se da ste u pravu," odgovorio mu je poručnik. "Ali, kako god bilo, brod ne smijemo
ostaviti ovdje. Ne samo da će biti u opasnosti od iznenadne oluje, već je vrlo upitno hoće li
moći izdržati pritisak leda, ako se more počne smrzavati."
"Potpuno ispravno, Procope. I, sukladno tome, povjeravam vam zadaću da ga sa svojom
posadom dovedete do Shelifa što je prije moguće."
spremno je uzvratio
"Obavit ćemo to već sutra ujutro," poručnik.
Nakon povratka na obalu bilo je dogovoreno da se cijela malena kolonija ima smjestiti u
gourbiju. Mladi se Pablo prvi put sastao s malom Ninom i bio je oduševljen što je pronašao
društvo nekoga sličnog uzrasta. Prepustivši djecu igri, kapetan Servadac se obratio ostalima.
Prije nego se upustio u pobliža objašnjavanja, izrazio je čvrstu vjeru u njihovu punu podršku,
u cilju općeg dobra svih njih.
Negrete gaje prekinuo, izjavivši da nikakvih obećanja ili zakletvi ne može biti dok on i
njegovi seljani ne doznaju kada će se moći vratiti natrag u Španjolsku.
"U Španjolsku, rekli ste?" upitao je Servadac.
"U Španjolsku!?" uzviknuo je Isaak Hakkabut, kao jeka. "Zar oni očekuju da će se vratiti u
Španjolsku prije nego plate svoje dugove? Vaša visosti, oni mi za put dovde duguju dvadeset
reala po glavi. Dakle, duguju mi dvije stotine reala. Zar će im biti dozvoljeno...?"
160
PUTOVANJE NA KOMETU
Prepustivši djecu igri, kapetan Servadac se obratio ostalima.
161Jules Verne
"Tišina, Mordekaj, ti ludo!" povikao je Ben Zoof, koji je imao naviku Židova zvati bilo kojim
židovskim imenom kojeg bi se tog časa dosjetio. "Tišina!"
Servadac je starca pokušao primiriti obećanjem kako će se osobno pobrinuti da pravda bude
zadovoljena. Ovaj je međutim, potpuno izbezumljen, tražio da mu se na raspolaganje dade
nekoliko mornara, kako bi njegov brod odveli u Alžir.
"Pošteno ću vam platiti. Platit ću vam dobro", vikao je, ali ga je nepokolebljivi nagon za
cjenjkanjem natjerao da doda: "pod uvjetom da ne tražite previše".
Ben Zoof je već mislio dobaciti neku Ijutitu upadicu, ali ga Servadac prekine pokretom i
nastavi na španjolskom: "Slušajte me, prijatelji. Dogodilo se nešto jako čudno. Nevjerojatni
događaj odvojio nas je od Španjolske, od Francuske, Italije, od svih zemalja Europe. Zapravo,
mi smo potpuno napustili Stari svijet. Od cijele Zemlje nije ostalo ništa osim ovog otoka na
kojem ste sada pronašli utočište. Stari globus je sada daleko, vrlo daleko. Ovo na čemu se
sada nalazimo samo je jedan njegov djelić. Ne usuđujem se tvrditi postoji li i najmanja nada
da ikad ponovno ugledate svoju zemlju i svoj dom."
Zastao je. Španjolci očito nisu shvatili ništa od onoga što je govorio.
Negrete ga zamoli da im još jednom sve ponovi. Kapetan je ponovio svoje riječi,
pokušavajući biti što jasniji. Sad su dobili neku blijedu sliku o tome što im se uistinu
dogodilo. Ipak, nikako se nisu mogli pomiriti s mogućnošću da vise nikad ne vide svoje
domove.
Hakkabut nije rekao ni riječi. Slušao je s najvećom pozornošću, a usta bi mu se s vremena na
vrijeme iskrivila u prikriveni osmijeh. Servadac se okrenuo njemu i upitao ga ostaje li još
uvijek pri svojoj namjeri da se zaputi za Alžir.
162
PUTOVANJE NA KOMETU
Židov se široko nasmiješio, dobro to sakrivši od Španjolaca. "Vaša se Visost šali," rekao je na
francuskom, a zatim se okrenuo grofu Timascheffu i dodao na ruskom: "Guverner je izmislio
izvanrednu priču."
Grof mu je s gnušanjem okrenuo leđa, a Židov je sada sjeo do malene Nine i mrmljao na
talijanskom: "Mnoštvo laži, ljepotice, mnogo laži!"
"Prokletog li nitkova!" uzviknuo je Ben Zoof. "Brblja na svim jezicima što postoje pod kapom
nebeskom."
"Da," uzvratio mu je Servadac. "Ali, govorio on francuski, ruski, španjolski, njemački ili
talijanski, još uvijek ne može shvatiti pravu istinu koju mu pokušavam reći."
163PUTOVANJE NA KOMETU
20. poglavlje SVJETLO NA OBZORU
Sljedećeg je dana 'Hansa' premještena do luke Shelif. Netko bi se začudio što se Hakkabut
tome nije suprotstavio. Ali, on ne samo daje znao kako će se time brod naći na sigurnom, već
se nadao lakšem pridobivanju dvojice ili trojice 'Dobrvninih' mornara da ga prate u njegovom
bijegu prema Alžiru ili nekoj drugoj luci.
Sad su se svi mogli posvetiti uređenju odgovarajućeg skloništa za predstojeću zimu. Španjolci
i Rusi zdušno su se prihvatili posla. Smanjenje atmosferskog tlaka i sile teže toliko je uvećalo
snagu njihovih mišića da su bez problema obavljali sve poslove.
Prvo je pomoćnu zgradu trebalo prilagoditi zahtjevima brojnije kolonije. Dok su se Španjolci
već smjestili u njoj, Rusi su i dalje spavali na brodu, a Židovu je bilo dozvoljeno noći
provoditi na 'Hansi'. Ovakav je raspored, međutim, mogao biti samo privremen. Ubrzo tanki
zidovi građevine i oplate brodova više neće moći pružiti dovoljnu zaštitu od hladnoće koja se
očekivala. Stoga su morali izgraditi novo utočište, u kojem će temperatura u najmanju ruku
biti Podnošljiva.
-- -M osigurali što bolje uvjete za preživljavanje u takvim uvjetima, planirali su iskopati
podzemno sklonište
led ° tm?U Za Žit°' Kad Se Galia Presvuče tanklm slojem a, koji je poznat kao loš provodnik topline, u
podzemlju
165Jules Verne
je trebalo biti dovoljno toplo za kakav-takav normalan život Nakon dugog savjetovanja, nije
pronađeno nikakvo bolje rješenje i tako su se odlučili vratiti uvjetima u kojima je nekad živio
pećinski čovjek.
Ipak, njihov je zaklon trebao biti bolji od onih što su ih imali mnogi istraživači polarnih mora.
Kako se na zaleđenom moru nije moglo izgraditi nikakvo sklonište, ti su avanturisti na svojim
brodovima gradili kolibe od drva i snijega. Te su kolibe pružale tek neznatnu zaštitu od velike
hladnoće. Ali Galijanci, koji su se nalazili na čvrstom tlu, mogli su svoj zaklon iskopati i
tridesetak metara ispod površine i tako urediti nastambu koja će ih moći zaštiti i od najokrut-
nijih klimatskih prilika.
S radovima se započelo bez odlaganja. Iz gourbija su donesene lopate, krampovi i motike, a
španjolski mq/osi i ruski mornari su se srčano prihvatili posla, pod budnim nadzorom Ben
Zoofa. Međutim, nedugo nakon početka radova, jedno je neočekivano otkriće zaustavilo
njihov daljnji napredak. Mjesto određeno za iskop nalazilo se na malenoj uzvisini, malo
udesno od gourbija. Prvog su dana radovi pretjecali bez problema, ali na dubini od oko dva i
po metra mornari su naišli na tvrdu podlogu, koju njihovo oruđe nije moglo svladati. Servadac
i grof odmah su obaviješteni o tome. Nije im bilo teško utvrditi da se radi o istom materijalu
koji je prekrivao nove obale i dno Galijanskog mora. Očito je taj materijal činio osnovnu
građu novog planeta. Svi pokušaji da se prodre kroz taj sloj su propali. Tvrđi i otporniji od
granita, nije se ni barutom mogao razbiti; to bi se moglo učiniti jedino pomoću dinamita.
Bilo je to veliko razočaranje. Ako ubrzo ne izgrade neki zaklon, prijetila im je sigurna smrt.
Jesu li brojke iz tajanstvene poruke bile točne? Ako jesu, Galia se sada morala nalaziti stotinu
milijuna liga udaljena od Sunca, gotovo tn puta više nego Zemlja kad se nađe na
najudaljenijoj točki svoje orbite. Jačina sunčevog svjetla i topline značajno se
166
PUTOVANJE NA KOMETU
manjila, iako je položaj Gourbija bio takav da je vladalo iečno ljeto. Ali to nije moglo
nadomjestiti sve veću udaljenost od Sunca. Temperatura je stalno padala. Led je već počeo
prekrivati stijene, što je posebno smetalo maloj Talijanki, nesvikloj na hladnu klimu. Sve je
ukazivalo da će se more uskoro početi smrzavati.
Morao se pronaći neki zaklon prije nego temperatura padne na 60 stupnjeva ispod ništice. U
protivnom, smrt je bila neizbježna. Štoviše, posljednjih nekoliko dana termometar je u
prosjeku pokazivao minus 6 stupnjeva i nekadašnja štala, pored svih zaliha drva koje su
prikupljene, nije više mogla pružiti nikakav zaklon od sve veće hladnoće. Nikakvo gorivo tu
nije moglo pomoći. Uskoro će se i živa i alkohol u termometrima početi smrzavati. Nešto se
moralo učiniti, ili će uslijediti propast. Bilo je to posve jasno. Ideju da se vrate na 'Dobrvnu' ili
'Hansu' nisu ozbiljno ni razmatrali. Glađa plovila nije bila dovoljna da pruži odgovarajuću
zaštitu, a k tome je njihova stabilnost postajala posve nepouzdana pod pritiskom nakupljenog
leda.
Servadac, grof i poručnik nisu bili ljudi koji bi se lako pokolebali, ali morali su priznati
bezizlaznost položaja u kojem su se našli. Jedino pametno rješenje bila je izgradnja
podzemnog skloništa, a sad se tome ispriječila tvrdo i neprobojno tlo. Sunce se iz sata u sat
smanjivalo i dok se u podne još moglo osjetiti malo topline, noći su bile ispunjene
neizdrživom hladnoćom.
Uzjahavši Zephvra i Galette, kapetan i grof prokrstarili su otokom, ne bi li pronašli neki
prirodni zaklon. Pretražen je gotovo svaki metar unutrašnjosti. Konji su se poput Pe-gaza
uspinjali na svaku uzvisinu, kao da imaju krila. Ali sve je bilo uzalud. Ponovno su pokušali
kopati, ali s istim učinkom. Uvijek bi se nekoliko stopa ispod površine ukazala čvrsta,
neprobojna stijena.
Kako se iskapanje zemunice pokazalo nemogućim, čini-0 se da im jedino preostaje građevinu
uz gourbi prilagoditi
167Jules Verne
tako da postane otporna na hladnoću. Kako bi se osigural dovoljno goriva, prikupljen je svaki
komadić drva, suhog ii° zelenog, koji se na otoku mogao pronaći. Oborena su broi-na stabla
koja su bila razbacana po ravnici. Ali, koliko god goriva prikupili, Servadac i njegovi drugovi
znali su da će kroz vrlo kratko vrijeme sve te zalihe biti potrošene. A što će se tada dogoditi?
Pazeći da se njegov nemir ne prenese na ostale, Servadac bi satima sam lutao otokom, u
potrazi za nekakvim rješenjem. Naprezao je mozak, pokušavajući pronaći neki izlaz iz
položaja u kojem su se našli. Ali sve je bilo uzalud.
Jednog je dana neočekivano pristupio Ben Zoofu i upitao ga ima li on kakav prijedlog. Posilni
je odmahnuo glavom i nakon kratke šutnje izjavio: "Ah, gospodaru, da se barem nalazimo na
Montmartreu. Tamo bi se lijepo mogli skloniti u njegovim ljupkim kamenolomima."
"Budalo!" Ijutito mu je uzvratio kapetan. "Da smo na Montmartreu, ne bi nam trebalo živjeti u
kamenolomu!"
Ali, ono što nisu mogli sami osigurati, na njihovu sreću, poklonila im je sama priroda. Bio je
10. ožujka, kad su se kapetan i poručnik Procope još jednom zaputili u istraživanje prema
sjeverozapadnom dijelu otoka. Razumljivo, razgovor putem bio je usmjeren na ono što ih
očekuje. Žustro su raspravljali o mjerama koje bi trebalo poduzeti da se stvore barem
minimalni izgledi za svladavanje opasnosti koja se nad njih nadvila. Kapetan je bio uvjeren da
moraju potražiti neko drugo sklonište. Poručnik je, međutim, ustrajao na tome da treba urediti
njihovo sadašnje prebivalište, kako bi im pružilo dovoljno topline. Odjednom, usred rečenice,
Procope zastane, mahne rukom ispred očiju kao da rastjeruje izmaglicu i zagleda se u neku
točku na jugu. "Što je to?" reče, oklijevajući. "Ne, ne varam se," ponovno progovori. "Na
obzoru se vidi neko svjetlo."
"Svjetlo!?" uzvikne Servadac. "Pokažite mi, gdje je.
168
PUTOVANJE NA KOMETU
"Pogledajte tamo!" uzvrati mu poručnik, pokazujući rukom u smjeru svjetla, sve dok
Servadac i sam nije u daljini ugledao neku sjajnu točku.
Svjetlost se snažno isticala u sjenovitom predvečerju. "Može li to biti neki brod?" upitao je
kapetan.
"Ako jest, onda mora biti u plamenu. Inače se ne bi mogao tako dobro vidjeti," odgovori
Procope.
"Ne miče se," reče Servadac, "i ako se ne varam, čini mi se da čujem neku grmljavinu."
Nekoliko sekunda dva su čovjeka stajala nepomično, naprežući oči i uši. Najednom
Servadacu jedna misao proleti glavom. "Vulkan!" povikao je. "Nije li to onaj vulkan što smo
ga vidjeli dok smo plovili na 'Dobrvni'?"
Poručnik se složio s njime.
"Hvala nebesima!" vikne kapetan i nastavi uzbuđenim glasom: "Priroda nam je sama ponudila
naše zimsko utočište. Rijeka goruće lave koja tamo teče dar je beskrajne Providnosti. Ona će
nam osigurati svu potrebnu toplinu. Ne gubimo ni časa! Već sutra ćemo, dragi moj Procope,
krenuti tamo i sve dobro istražiti. Nema sumnje da se toplina koju trebamo nalazi u srcu, u
utrobi naše Galije!"
Dok je kapetan bio zanesen u ovim izljevima optimizma, Procope je pokušavao pribrati svoje
misli. Još uvijek se prisjećao one velike zapreke koja se ispriječila pred 'Dobry-nom' kad su
pokušali istražiti južne morske obale i koja ju je natjerala da plovi sjeverno sve dok nije
dospjela do širine na kojoj se nekad nalazio Oran. Sjećao se također da su vrhovi te prepreke
bili prekriveni dimom. Bio je uvjeren da bi mogao ponovno pronaći to mjesto, na kojem je
očito nekadašnji dim zamijenila plamena erupcija.
Kad mu je Servadac napokon dao prigodu da progovori, rekao je: "Što duže o tome
razmišljam, kapetane, to sam uvjeren da je vaša pretpostavka točna. Tamo u daljini
169Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
se mora nalaziti vulkan i mi sutra nećemo propustiti prigodu da ga posjetimo."
Vrativši se u gourbi, sa svojim su otkrićem upoznali samo grofa Timascheffa, smatrajući da bi
daljnje širenje vijesti bilo preuranjeno. Grof im je odmah stavio na raspolaganje svoju jahtu i
izrazio želju da im se i sam pridruži u istraživanju.
"Mislim da bi bilo bolje da jahta ostane tamo gdje jest," reče Procope. "Vrijeme je posve
stabilno i parni brodić bi nam mogao bolje poslužiti. Ako ništa drugo, omogućit će nam da se
bliže primaknemo obali."
Grof je poručniku dao svu slobodu da postupa prema vlastitom uvjerenju i oni se povukoše na
počinak.
Poput mnogih modernih jahti, 'Dobrvna'je, pored čamca s četiri vesla, bila opremljena i
manjim parnim brodićem. Vijak mu je pokretao Oriolleov parni stroj, malenih dimenzija, ali
vrlo učinkovit. Rano sljedećeg jutra, ovo je praktično malo plovilo opremljeno dovoljnim
količinama ugljena (kojeg se još oko deset tona nalazilo na 'Dobrvni') i, ukrcavši samo
kapetana, grofa i poručnika, napustilo luku She-lifa, na veliko iznenađenje Ben Zoofa, kojeg
još nisu bili upoznali sa ciljem svojeg putovanja. Posilni je, ipak, pronašao utjehu. U svojem
odsustvu, kapetan je na njega prenio sve guvernerske ovlasti, na što je bio - malo je reći -više
nego ponosan.
Osamnaest milja, koje su se ispriječile između otoka i njihovog odredišta, prijeđeno je za
manje od tri sata. Vulkanska erupcija bila je vrlo impresivna. Cijeli vrh kamene barijere bio je
prekriven plamenom. Tako snažnu erupciju moglo je izazvati ili spajanje kisika iz Galijine
atmosfere s eksplozivnim plinovima što su se nakupili pod njezino ^ površinom ili je - što je
bilo još vjerojatnije - vulkan, popu onih na Mjesecu, raspolagao unutarnjim zalihama kiši
Trebalo im je više od pola sata da pronađu pogodno miesto za pristajanje. Na koncu su otkrili
maleno polukružno udubljenje među stijenama, koje se pokazalo vrlo povoljnim. Ako to bude
potrebno, ono je pružalo sigurno utočište i njihovim brodovima, 'Dobrvni' i 'Hansi1.
Čvrsto usidrivši i privezavši brodić, putnici stupiše na kopno, nasuprot onoj strani uvale niz
koju se užarena lava slijevala u more. Dok su se uspinjali, sa zadovoljstvom su osjećali sve
veći rast temperature. Povratilo im se raspoloženje, u nadi da su njihove želje uslišane i da je
izlaz iz prijeteće katastrofe pronađen. Nastavili su istraživati strmu liticu, verući se preko
njezinih oštrih izbočina, prelazeći preko ogromnih uzvisina, skačući sa stijene na stijenu
poput divokoza, ali putem nisu nalazili ništa drugo do već dobro poznatih osmostranih prizmi.
Ipak, istraživanje je urodilo plodom. Iza jednog velikog piramidnog kamena pronašli su otvor
u planinskoj padini, poput usta velikog tunela. Uspevši se do ulaza koji se nalazio nekih
dvadeset metara iznad razine mora, utvrdili su da se iza njega prostire dugačak mračan
hodnik. Napredovali su oprezno, držeći se zida. Stalna grmljavina, što se pojačavala kako su
dublje u ulazili u podzemlje, upozoravala je da se približavaju glavnom grotlu vulkana. Ali
strahovali su jedino da im neki zid iznenada ne popriječi daljnje napredovanje.
Servadac je hodao malo ispred ostalih.
Dođite!" odjednom je tamu probio njegov veseli uzvik. Dođite! Naše je ognjište upaljeno!
Nema straha za gorivo! Pnroda nam ga je poklonila! Predahnimo i ugrijmo se!"
nvučeni ovim izljevom veselja, grof i poručnik hrabro Pohitaše kroz mračan i zavojiti hodnik.
Temperatura se iznenada popela na najmanje petnaest stupnjeva iznad ni-i ^e' a zidovi postali
topli na dodir. Bez posebnih provjera,
lako
su mogli utvrditi da okolne stijene u svojem sastavu
170
171Jules Verne
imaju velike količine nekakvog metala, koji je odlično provodio toplinu.
"Slijedite me!" ponovno je uzviknuo Servadac. "Uskoro ćemo naići na to spasonosno
ognjište!"
Išli su naprijed, sve dok ih iza jednog zavoja iznenada nije zabljesnula jaka svjetlost. Tunel se
proširio u prostranu pećinu, a tamu hodnika zamijenilo je raskošno svjetlo. Iako je
temperatura bila dosta visoka, ni u kojem slučaju nije bila nepodnošljiva.
Već na prvi pogled istraživači su mogli utvrditi da blještava svjetlost i toplina dolaze od rijeke
lave koja je klizila niz jedan zid pećine, da bi kroz neki otvor u podu špilje nastavila svoj put
prema moru. Prizor je neodoljivo podsjećao na slavnu Grotto ofthe unnds1 u pozadini
središnjeg Nijagari-nog slapa, samo stoje ovdje, umjesto vodenog zastora, zid pećine
prekrivao razbuktali plamen.
"Hvala nebesima!" vikao je oduševljeni Servadac. "Evo onoga čemu smo se nadali, i još
mnogo više od toga!"
Engl.: Špilja vjetrova.
172
PUTOVANJE NA KOMETU
21. poglavlje ZIMSKE ODAJE
Utočište koje im se samo ponudilo, dobro osvijetljeno i posve toplo, bilo je prekrasno. Ne
samo daje pružalo udoban smještaj Hectoru Servadacu i 'njegovom narodu', kako je to Ben
Zoof volio reći, već je moglo poslužiti kao sklonište za njihova dva konja i potreban broj
domaćih životinja.
Ogromna pećina bila je zapravo raskrižje gotovo dvadeset tunela nastalih u čvrstoj stijeni
(sličnih onome kojim su prošli naši istraživači), kroz koje je iz srca planine izbijala toplina
podzemlja. Sve dok vulkan bude izbacivao lavu, svaki živi stvor na planetu mogao je ovdje
pronaći sigurno utočište od okrutne klime. Obzirom da je ovo bio jedini vulkan koji su
opazili, najvjerojatnije je, kako je grof ispravno primijetio, bio i jedini izlaz Galijinom
podzemnom ognju, zbog čega se moglo očekivati da erupcija potraje stoljećima.
Ali, sad nije trebalo gubiti ni dana, niti jednog sata. Odmah po povratku parnog brodića na
otok Gourbi, započele su pripreme za prijevoz ljudi i životinja, namirnica i stočne hrane do
vulkanske planine. Servadacov izvještaj o otkriću novog prirodnog skloništa dočekan je s
burnim odobra-Vanjem, posebno kod Španjolaca i male Nine. Dvostrukim Poletom, svi su se
zdušno prihvatili pakiranja, nestrpljivi a sto prije vide svoj spasonosni zaklon.
173Jules Verne
Puna tri dana 'Dobrvna' je, utonuvši pod teretom sve do ruba palube, prevozila njihove zalihe
do novog skloništa i vraćala se po novi teret. Ben Zoofa su ostavili na otoku da nadgleda
ukrcaj, dok je Servadac preuzeo nadzor nad uređenjem njihovih zimskih odaja. Prije svega su
prevezli žito i stočnu hranu, plodove posljednje žetve, i pohranili ih u jednu pokrajnju
prostoriju. Zatim je, petnaestoga, u svoje nove kamene štale prevezeno oko pedeset grla stoke
- volova, krava, ovaca i svinja. To je stado trebalo sačuvati za priplod i ponovni uzgoj kad
prođe zima. Ostatak stoke na otoku je zaklan, jer su velike hladnoće osiguravale da se meso
neće pokvariti. Prema iskustvu mnogih polarnih istraživača, meso je trebalo ostati dobro za
upotrebu još najmanje šest mjeseci. Stanovnici Galije nisu se trebali brinuti o zalihama - hrane
su imali više nego dovoljno, a kad im ponestane zaliha pitke vode, smrznuti ocean osigurat će
im nove, neiscrpne zalihe.
U nastavku istraživanja u unutrašnjosti pećine pronađen je neočekivano veliki broj galerija.
Podzemlje planine sličilo je na prostranu košnicu ispunjenu brojnim ćelijama koju su, u čast
malene Talijanke, jednoglasno odlučili nazvati "Tinina košnica".
Kapetanu Servadacu prva je briga bila kako na najbolji način iskoristiti energiju koju im je
priroda tako velikodušno i obilato podarila. Prokapanjem usjeka u stijeni (koja se ovdje zbog
topline mogla lako obrađivati) bujica goruće lave preusmjerena je u nekoliko novih kanala,
kako bi je mogli iskoristiti za svakodnevne potrebe. Mochel, 'Dobry-nin' kuhar, uredio je
prekrasnu kuhinju, s vječno upaljenom peći, smjestivši u nju svu svoju kulinarsku opremu.
"Kakva bi to ušteda bila," izjavio je Ben Zoof kad je uređenje kuhinje bilo gotovo, "kad bi
svako kućanstvo bil" opremljeno svojim vlastitim vulkanom!"
Velika dvorana na glavnom raskrižju nika uređena je kao dnevna soba i opremljena
174
PUTOVANJE NA KOMETU
namještajem iz gourbija i 'Dobrvninih' kabina. Ovdje je prenesena i brodska biblioteka,
sastavljena od velikog izbora knjiga na ruskom i francuskom. Po stolovima su razmještene
svjetiljke, a zidovi pećine prekriveni jedriljem i ukrašeni svim zastavama kojima je jahta
raspolagala. Kako je već rečeno, zastor lave koji je pokrivao jedan zid pećine osiguravao im je
svjetlo i toplinu.
Slap lave padao je u maleni bunar ograđen kamenom, koji je dubokom provalijom bio
povezan s morem. Bilo je za vjerovati da će toplina koja je izbijala iz lave spriječiti smr-
zavanje mora u neposrednoj blizini njihovog skloništa i onda kad njegova površina svuda
uokolo bude prekrivena naslagama leda.
Malena prostorija s lijeve strane glavne dvorane data je na uporabu Servadacu i grofu. Istu
takvu prostoriju s desne strane zaposjeli su poručnik i Ben Zoof, dok su u trećoj, što se
nalazila u dnu sale, uredili zgodnu malu sobicu za Ninu. Španjolci i ruski mornari svoje su
ležajeve uredili u ostalim bočnim galerijama, u kojima je temperatura bila posve ugodna.
Tako je pretjecalo unutrašnje uređenje Ninine košnice, utočišta u kojem se malena kolonija
nadala preživjeti oštru zimu što je dolazila - zimu tijekom koje je Galia mogla doseći čak i
orbitu Jupitera, gdje temperatura neće prijeći niti četvrtinu uobičajenih vrijednosti za
normalnih zemaljskih zima.
Isaac Hakkabut jedini je bio nemirnog duha. Za vrijeme svih priprema u kojima su se čak i
Španjolci srčano prihvatili Posla Židov je, još uvijek nepovjerljiv i gluh na svaki poku-J
uvjeravanja u pravo stanje stvari, zahtijevao da ostane ^malenom zaljevu na otoku Gourbi.
Ništa ga nije moglo ti da napusti SVOJ brod na kojem je, poput pravog PaZi° na SVOJ dragocjeni teret.
Mrmljajući sebi u nePfestano je pogledom pretraživao pučinu, tra-za nekim brodom koji će se
pojaviti u prolazu. Treba
175Jules Verne
priznati da ostali nisu previše žalili što ih je oslobodio
svojeg
društva. Njegova nepoželjna pojava i odbojni lik svakog Su živcirali. Otvoreno je izjavio da
nema namjeru podijeliti ostalima ništa od svoje imovine, osim ako mu se to ne plati Servadac
je na to uzvratio istom odlučnošću. Strogo zabra-nivši ostalima bilo kakvu trgovinu, nadao se
da će tako ublažiti lihvarovu tvrdoglavost.
Hakkabut se nikako nije mogao pomiriti s pravim stanjem stvari. Nije poricao činjenicu daje
jedan dio Zemljine kugle doživio značajne promjene, ali ništa ga nije moglo uvjeriti da, prije
ili poslije, neće moći nastaviti svoje poslovanje po Mediteranu. Potpuno nepovjerljiv prema
svima, odbijao je svaki argument, vjerujući kako je to samo dio opće urote koja za cilj ima
dočepati se njegove robe. Satima je starim dalekozorom promatrao obzor, iščekujući dolazak
nekog trgovca kojem će u ovoj neprilici povoljnoj prodati nešto od svoje robe.
Ipak, pripreme za preseljenje su ga zabrinule. Napokon se počeo pitati: što ako je sve ono što
su mu govorili doista istina? Što ako ovo more uistinu više nije stari Mediteran? Zar doista
više nikad neće vidjeti svoju njemačku Vater-land1? Što ako mu je posao zauvijek propao?
Počela gaje opsjedati nejasna vizija propasti: mora prihvatiti ono stoje neumitno, mora dati
sve od sebe! To gaje razmišljanje sve češće s broda tjeralo na kopno. Iz prikrajka je promatrao
kako ostali žure s pripremama za selidbu, ali njegova je pojava dočekivana s podsmijehom i
prijezirom. Zanemaren od svih ostalih, bio se prisiljen obratiti Ben Zoofu, ponudi-vši mu
nešto duhana.
"Ne, stari Zebulone," bile su Ben Zoofove riječi, dok je nepokolebljivo odbijao ponuđeni
poklon, "protivno je zapovijedi od tebe išta uzeti. Čuvaj svoj teret za sebe. p°Jed*gi^ popij
cijelog, ako možeš. Nitko drugi ti ga neće ni dotaknu ti."
1
Njem.: Domovina.
176
PUTOVANJE NA KOMETU
__—-—

Uvidjevši daje posilni nepotkupljiv, odlučio je ići pravo glavu- Obratio se Servadacu,
preklinjući ga da mu kaže ravu istinu, skrušeno dodavši kako jednom francuskom časniku ne
pristaje varati jadnog starca poput njega.
"Čovječe, reći ti istinu!" uzviknuo je Servadac. "Prokletstvo, već sam ti dvadeset puta rekao
istinu. Govorim ti, jednom za uvijek, ostalo ti je još samo malo vremena da s nama pođeš na
onu planinu."
"Bog i Muhamed nek' mi se smiluju!" mrmljao je Židov, čiji su vjerski istupi često bili
dvosmisleni.
"Ako želiš," nastavio je kapetan, "mogu ti dati nekoliko ljudi da odvezu 'Hansu' tamo
prijeko."
"Alija želim ići u Alžir," cvilio je Hakkabut.
"Koliko ti puta moram reći da Alžir više ne postoji!? Reci samo, ideš li s nama u naše zimsko
sklonište, ili ne?"
"Bože Izraela! Što će biti s mojom imovinom?"
"Samo, imaj na umu," nastavio je kapetan, ne osvrćući se na njegovu upadicu, "ako i ne
pristaneš dragovoljno poći s nama, zapovjedit ću da se 'Hansa' prebaci na sigurno mjesto.
Neću dozvoliti da zbog tvoje nepopravljive tvrdoglavosti propadne cijeli tvoj teret."
Nebesa, smilujte mi se! Potpuno ću propasti!" u očaju je zavijao Isaac.
Sam si odabrao put u propast i ne zaslužuješ nikakvu
Pomoć. A sad me ostavi na miru! Rekao sam ti sve što sam imao."
Oštro se okrenuvši na petama, Servadac ostavi starca a IJutlto- uzdignutih ruku proklinje
pohlepu kršćana.
bilo ° dvadeset°g su sve pripreme bile obavljene i sve je
se z Spremno za konačno napuštanje otoka. Termometar
austavio na prosječnih 8 stupnjeva ispod ništice i voda
177Jules Verne
u cisterni potpuno se smrznula. Napokon je odlučeno se kolonija sljedećeg dana ukrca na brod
i zaputi u nastambe u Nininoj košnici.
Prije toga je obavljeno posljednje savjetovanje u vezi 'Hanse'. Poručnik Procope bio je čvrsto
uvjeren da brod neće moći izdržati pritisak leda ako ostane u luci Shelifa i da će biti puno
sigurnije ako ga smjeste u podnožju vulkana Jednoglasno je zaključeno da se brod mora
premjestiti Sukladno zapovijedi, četiri ruska mornara upućeni su na brod i, samo nekoliko
minuta nakon što je 'Dobrvna' podignula sidro, veliko latinsko jedro razvilo se nad 'brodom-
trgovinom', kako gaje Ben Zoof volio zvati, i on se također zaputio prema jugu.
Hakkabutove kletve bile su glasne i dugotrajne. Bez prestanka je vikao kako on nije izdao
nikakve zapovjedi, da ga pomiču protiv njegove volje, da nije tražio nikakvu pomoć i da mu
ona i ne treba. Ali, ako ga se pažljivo pogledalo, vidjelo se kako mu iz malenih sivih očiju
iskri ushit. Kad se, nakon nekoliko sati, našao u mirnom zaljevu, a njegova imovina na
sigurnom, prosto je blistao od zadovoljstva.
"Bože Izraela!" govorio je ispod glasa. "Nisu tražili da im platim. Budale su me ovdje prevezli
besplatno."
Besplatno! U cijeloj svojoj pohlepi nije mogao uvidjeti da mu je upravo bila pružena
velikodušna pomoć u nevolji.
Napušten od ljudi, otok Gourbi sad je bio prepušten pticama i životinjama koje su izbjegle
nedavni opći pokolj. Ptice koje su se prethodno bile zaputile na jug u potrazi za toplijim
obalama vratile su se, još jednom dokazujući da je francuska kolonija bila jedini komadić
kopna koji im je pružao kakav-takav opstanak. Ali, ipak su već bile "
ne na vrlo kratak život. Nije bilo načina da prežive noću koja će uskoro zavladati.
Kolonija nije priredila nikakvu svečanost zbog u novo prebivalište. Ipak, svi su bili zadovoljni
178
PUTOVANJE NA KOMETU
Ben Zoof je otplesao 'pas seuV.
179Jules Verne
unutrašnjosti i nisu štedjeli izraze zadovoljstva što su našli u tako udobnoj nastambi. Jedino je
Hakkabut malodušan. Nije htio imati udjela u općem raspoloženiu tvrdoglavo je odbio
pregledati unutrašnjost galerija, ne na puštajući svoj brod.
"Strah gaje," bio je uvjeren Ben Zoof, "da će morati platiti za smještaj. Ali, budite samo malo
strpljivi. Vidjet ćemo kako će se nositi s hladnoćom tamo vani. Zima će, nema sumnje, izvući
tu staru lisicu iz njezine rupe."
Kad se večer približila, iz posuda na ognjištu proširili su se opojni mirisi i uskoro se svi
okupiše u centralnoj dvorani na ukusnoj večeri. U skladištu na 'Dobryni' bilo je vrlo dobrog
vina, od kojeg je nešto sada posluženo u čast preseljenja. Nazdravljalo se u čast guvernera i
uspjeha koji su polučile njegove mudre odluke, u čemu se posebno isticao Ben Zoof. Večera
je protekla u veselom raspoloženju. Španjolci su opet prednjačili. Jedan od njih svirao je gita-
ru, drugi kastanjete, a ostali se udružili u skladni zbor. Ben Zoof je izveo poznati Zouave
napjev, pjesmu koja je bila vrlo popularna kod francuskih vojnika, ali koja je rijetko bila
izvedena tako profinjenim stilom kako ju je izveo ovaj 'virtuoso':
"Misti goth dar dar tire lyre! Flic! FlocktFlac!
Lirete, lira! Far la rira, Tour tala rive,
Tour la Ribaud, Ricandeau,
Bez mira, počinka, repit, repos, ris pot, ripette!
Ako shvatite moje stihove,
Čeka vas vječna slava. "
Koncert je završio balom, bez sumnje prvim koji se dogodio na Galiji. Ruski mornari izveli su
nekoliko svojin narodnih plesova, koji su pobrali buran pljesak, iakc i su uslijedili nakon
prekrasnog fandanga Španjolaca. Kad J red došao na Ben Zoofa, on je 'pas seul (često ^^^
Elysee Montmartre), otplesao takvom elegancijom i poleto da je dobio mnogo pohvala od
Negreta.

180
PUTOVANJE NA KOMETU
Proslava je trajala do devet sati, kada su svi, zagrijani linom koja je vladala u dvorani i svojim
plesom, poželjeli lo sviežeg zraka. Tako se veći dio društva, predvođen Ben Zoofom, zaputio
prema izlazu iz špilje. Servadac, grof i ručnik nisu ih odmah slijedili. Kad su se nešto kasnije
Lputili za njima, iznenada ih presjekoše glasni povici njihovih prijatelja.
Najprije su pomislili da se radi o nekoj nesreći i laknulo lm je kad su shvatili da su to zapravo
usklici ushićenja, koje je suha i razrijeđena atmosfera pretvorila u pucanj nalik onom iz
muskete1.
Došavši do izlaza iz pećine, zatekoše cijelu grupu kako s velikom pažnjom promatra nebo.
"Dakle, Ben Zoofe," upitao je kapetan, "što se dogodilo?"
"Oh, vaša Visosti," glasno mu uzvrati njegov posilni, "pogledajte tamo! Gledajte! Mjesec!
Mjesec se vratio!"
I doista, na nebu se jasno vidio mjesec koji se uzdigao iznad večernje izmaglice.
' Vrsta stare puške.
181PUTOVANJE NA KOMETU
22. poglavlje ZAMRZNUTI OCEAN
Mjesec! Već ga tjednima nisu vidjeli. Je li se sada vratio? Zar je i on napustio Zemlju? Zar je
postao satelit ovog novonastalog svijeta?
"Nemoguće!" sa sigurnošću je izjavio poručnik Procope. "Zemlja se nalazi milijunima liga
daleko od nas. Osim toga, to ne može biti Mjesec."
"Zašto ne?" suprotstavio se Servadac. "To ne bi bilo ništa čudnije od ostalih fenomena kojima
smo u posljednje vrijeme svjedočili. Zašto on nije mogao biti privučen Galiji-nom privlačnom
silom i postati njezin satelit?"
"Da je bilo tako," dobacio je grof, "mislim da bi onda stalno bio s nama. Ne bi protekla tri
puna mjeseca, a da ga ne vidimo."
Potpuno nemoguće!" nastavio je Procope. "Ima još nešto što u potpunosti negira kapetanovu
pretpostavku: masa kalije je mnogo manja od one koja bi svojom privlačnom silom mogla za
sobom povući Mjesec."
Ali," bio je uporan Servadac, "zašto ona ista sila koja je nas odvojila od Zemlje ne bi za
sobom povukla i Mjesec? ozda je tek nakon izvjesnog lutanja Sunčevim sustavom Postao naš
satelit."
°ručnik je ponovio da mu se to čini nemogućim.
183Jules Verne
"Ali, zašto ne?" opet je upitao Servadac.
"Zato što je Galijina masa, kažem vam, toliko mania Mjesečeve da bi prije ona postala
Mjesečev satelit, nego r obrnuto."
"Ipak, ako pretpostavimo," bio je uporan Servadac, "da se to ipak dogodilo..."
"Bojim se," reče poručnik, prekidajući ga, "da takvo što ne mogu pretpostaviti ni za
trenutak."
Servadac se raspoloženo nasmiješio.
"Priznajem da imate dobre argumente. A daje Galia postala Mjesečev satelit, ne bi trebalo
proteći tri mjeseca da ga prvi put ugledamo. Vjerojatno ste u pravu."
Dok je ova rasprava trajala, satelit se, ili štogod to bilo, nastavio uzdizati nad obzorom i
postao sve bolje vidljiv. Doneseni su dalekozori i uskoro je bilo posve jasno da se ne radi
o stalnom pratiocu zemaljskih noći. Ovo nebesko tijelo uopće nije sličilo Mjesecu. Kako
je očito bio mnogo bliži Galliji nego što je bila udaljenost Mjeseca od Zemlje, površina
mu je bila sigurno deset puta manja. K tome, tako je slabo odbijao sunčevu svjetlost da je
jedva mogao nadjačati prigušeni bljesak zvijezda osme magnitude. Poput Sunca, izlazio je
na zapadu i trenutno nije bio u punoj fazi. Bilo gaje nemoguće zamijeniti za Mjesec. Čak
ni Servadac na njegovoj površini nije mogao otkriti tragove mora, ponora, kratera i
planina koji su tako prepoznatljivo ispunjavali kartu Mjesečeve površine. Nedvojbeno je
trebalo odbaciti sve nade da su još jednom došli u prigodu uživati u nježnom sjaju 'kralja
noći'.
Napokon je grof Timascheff, iako je i sam u to pomalo sumnjao, izrazio mogućnost da je
Galia na svojem pu^ kroz područje asteroida za sobom povukla jedno o ^ malenih
svemirskih tijela. Ali, ni sam nije znao reci ra se o nekom od 169 asteroida što su već bili
upisani u as
184
PUTOVANJE NA KOMETU
ske kataloge, ili je u pitanju neki dotad posve nepoz- n°t Ova je ideja bila donekle
prihvatljiva, jer je bilo pozna-f1 da su neka od tih nebeskih tijela tako malena da bi ih H
bar hodač mogao obići za svega četiri do dvanaest sati. Stoga se moglo pretpostaviti daje
Galia, koja je bila znatno veće mase, mogla uza se vezati neko takvo tijelo.
Ostatak prve noći u Nininoj košnici protekao je mirno. Sljedećeg jutra utvrđen je novi
svakodnevni raspored poslova. 'Moj gospodar guverner', kako je Ben Zoof volio nazivati
Servadaca sve dok mu to nije izričito zabranjeno, plašio se dokolice i posljedica koje je
ona donosila. Stoga se pobrinuo da svaki član njihove malene zajednice dobije neko stalno
zaduženje. Bilo je mnogo toga što se moglo učiniti. Domaće su životinje zahtijevale punu
pažnju, a zalihe hrane trebalo je stalno nadzirati i zaštititi ih od propadanja. Sve dok god je
to vrijeme dozvoljavalo, trebalo je nastaviti s ribolovom, a u nekim je prostorijama trebalo
obaviti dodatne iskope i druge radove, kako bi postale još bolje upotrebljive. Zadaća je,
dakle, bilo mnoštvo i moglo se nastaviti s redovitim svakodnevnim poslovima.
U malenoj koloniji vladala je potpuna sloga. Rusi i Španjolci su se izvrsno slagali i
podjednako su se trudili naučiti što više francuskih izraza, jer se francuski smatrao
službenim jezikom u njihovoj zajednici. Servadac je preuzeo podučavanje Pabla i Nine,
dok im je Ben Zoof pravio društvo u igri. Zabavljao ih je mnogim pričama, ispričanim na
najčišćem pariškom francuskom, o 'malenom gradiću u podnožju planine' u koji ih je
obećao jednog dana povesti.
Došao je i konac ožujka, ali hladnoća još nije bila ni
,
b ° tolika da bi se to osJetil° unutar njihove nastam-
aniZiran
° e nekoliko
izleta duž obale, a pažljivo je
be o
-- unutrašnJ°st kopna u opsegu od tri ili četiri mi-
rezult taZivanJa su se' međutim, uvijek završavala istim na Puaj01n' K°Jim god se smjerom zaputili,
nailazili su samo stos, kamenitu, neplodnu i bez traga vegetacije. Tu i
185Jules Verne
tamo bio je pokoji nanos snijega ili tanki sloj leda, št • ukazivalo na postojanje vlage u
zraku, ali nije se mogT predvidjeti kad će se ta vlaga pretvoriti u potoke koji će ° preko
kamenitog tla spuštati do mora. Bilo je nemoguće odrediti nalaze li se na otoku ili na
dijelu kontinenta Dok je hladnoća prijetila, nisu se usuđivali poduzimati duže ekspedicije
koje bi dokazale stvarnu veličinu čudne ravnice oblikovane od metalnih kristala.
Popevši se jednog dana na vrh vulkana, kapetan Serva-dac i grof uspjeli su dobiti opću
sliku predjela u kojem su se nalazili. Planina je ustvari predstavljala jedinstven čvrsti blok
koji se simetrično uspinjao gotovo tisuću metara iznad mora, u obliku krnjeg stošca čiji je
vrh prekrivao gusti dim što je stalno izbijao iz uskog grotla.
U zemaljskim uvjetima uspon na takvu uzvisinu bio bi vrlo težak ali, zahvaljujući učinku
smanjene gravitacije, planinari su brzo napredovali i za nešto više od sat vremena došli do
ruba grotla, ne osjetivši veći umor nego da su nekoliko milja hodali ravnicom. Galia je
imala nedostataka, ali je imala i svojih prednosti.
S dalekozorima u rukama, pregledavali su okolicu. Ono što su vidjeli potvrdilo je njihove
pretpostavke. Kao što su i očekivali, na sjever, istok i zapad prostiralo se Galijansko more,
mirno poput stakla. Zbog hladnoće nije bilo ni daška vjetra. Prema jugu se u nedogled
protezala zemlja, u obliku trokuta kome je na vrhu bio vulkan, a osnovica nestajala iza
obzora. Čak i sa ove visine, na kojoj su se gubile pojedinosti, jasno se vidjelo da površinu
prekriva bezbroj visokih osmerokutnih oblika, koje nije bilo moguće svladati pješačenjem.
"Ah, da su nam krila ili balon!" povikao je Servadac, gledajući uokolo. Zatim je,
pogledavši u stijenu na ^°J°^O stajali, nastavio: "Izgleda da smo dospjeli na zemlju n
čudnog kemijskog sastava da bi on zbunio i znanstveni
186
PUTOVANJE NA KOMETU
"A ieste li zamijetili, kapetane, kako nam zakrivljenost našeg malog svijeta smanjuje
vidik? Pogledajte kako je obzor zaobljen!"
Servadac uzvrati da je to već uočio kad se popeo na vrh litica na otoku Gourbi.
"Da," reče grof, "sve je jasnije daje naš svijet vrlo malen i daje otok Gourbi jedina plodna
točka na njegovoj površini Imali smo kratko ljeto, a tko zna koliko će potrajati zima.
Možda godinama ili stoljećima?"
"Ali to nas ne bi trebalo brinuti, grofe," reče Servadac, nasmiješivši se. "Znate da smo se
složili kako na sve to treba gledati filozofski."
"Da, istina je, prijatelju," uzvratio je grof. "Moramo biti filozofi. I još nešto: moramo biti
zahvalni dragom Bogu koji nas je dosad štitio i vjerovati u njegovu milost."
Nekoliko su trenutaka obojica stajali u tišini, promatrajući kopno i more. Zatim se, bacivši
posljednji pogled na očaravajući vidokrug, počeše pripremati za povratak. Prije toga su
odlučili pobliže pogledati krater. Iznenadila ih je mirnoća koja je pratila erupciju. Nije
bilo snažnih potresa i zaglušne grmljavine što obično prate pražnjenja vulkanske utrobe.
Vruća lava, sporo se uzdižući, prelijevala se preko rubova kratera poput vode koja se
slijeva preko brane na nekom mirnom jezeru. Umjesto da izgleda poput kotla iz k°Jf g
bljuje vatra, vulkan je više sličio do vrha punoj posudi čiji se sadržaj tiho prelijeva preko
rubova. Na vrhu nije bilo eruptivnih stijena niti u dim zavijene užarene šljake, z to, nije
bilo ni traga plovućcu, sumporu i ostalim mineralima vulkanskog porijekla, kojima su
podnožja aktivnih vulkana inače prekrivena.
due ^Petan Servadac mislio je da upravo to ukazuje na ra1n° n°St eruPciJe- Krajnji bijes u
fizičkom, kao i u mo-^n smislu, nikad dugo ne traje. Najžešće oluje, kao ni najveće strasti,
nisu trajne. Ali mir kojim je iz ovog
187Jides Verne
otvora istjecala tekuća vatra ukazivao je na to da ona izvi iz nepresušnog izvora, poput voda
Niagare, koje svo' ^ mirnom upornošću pobjeđuju sve pokušaje da ih se ukr ? i obuzda.
*
Prije smiraja dana na Galijanskom se moru dogodila značajna promjena uzrokovana ljudskim
djelovanjem Vrijeme je bilo mirno, bez daška vjetra. Unatoč sve većoj hladnoći, more se još
uvijek nije bilo zamrznulo. Poznata ie činjenica da se voda, ako je potpuno mirna, neće početi
smrzavati niti na nekoliko stupnjeva ispod ništice. Istodobno, eksperimentom je dokazano da
će vrlo mali potres biti dovoljan da je u trenu pretvori u čvrsti led. Servadacu je palo na pamet
kako bi, ako se uspostavi ledena veza s otokom Gourbi, to bila dobra prigoda za organiziranje
lova. Želeći se o tome posavjetovati s ostalima, okupio je malenu koloniju na stijeni koja se
visoko uzdizala iznad mora. Pozvavši Ninu i Pabla da mu se pridruže na samom rubu stijene,
upitao je: "Dakle, Nina, da vidimo možeš li se dobaciti do mora?"
"Mislim da mogu," odgovorila je djevoćjica, "ali sam sigurna da će Pablo baciti puno dalje."
"Nema veze, pokušaj ti prva."
Stavivši joj komad leda u ruku, obratio se Pablu: "Gledaj, Pablo! Sad ćeš vidjeti kako je Nina
dobra djevojčica. Nina, baci što jače možeš."
Nina je nekoliko trenutaka odmjeravala težinu komadića leda u svojoj ruci i zatim ga svom
snagom bacila.
Kad je komadić udario o površinu, odjednom se vodom proširio lagani titraj i Galijansko se
more prekri plahtom čvrstog leda!
188
PUTOVANJE NA KOMETU
23. poglavlje GOLUB PISMONOŠA
Kad se 23. ožujka, tri sata nakon zalaska sunca, ga-lijanski mjesec pojavio iznad zapadnog
obzora, vidjelo se daje ušao u posljednju četvrt. Od mlađaka do punog mjeseca prošlo je
svega četiri dana. To je značilo da će u jednom ciklusu mjena biti vidljiv samo sedam dana, a
da će cijeli ciklus trajati svega šesnaest dana. Dakle, lunarni mjeseci smanjeni su na polovicu,
isto kao i trajanje solarnih dana. Tri dana kasnije mjesečev izlazak poklopio se sa sunčevim,
tako da ga se uopće nije moglo vidjeti. Ben Zoof, koji je prvi otkrio novi satelit, vrlo pozorno
je pratio njegovo kretanje, očekujući hoće li se opet pojaviti.
Dvadeset šestog ožujka vrijeme je bilo posve vedro i suho, a temperatura je pala na 12
stupnjeva ispod ništice. Nije bilo moguće procijeniti kolika je trenutačna udaljenost Galije od
Sunca i koliko je liga ona prevalila od kako su pronašli posljednju tajanstvenu poruku.
Dodatno smanjenje sunčevog diska nije pružalo osnove niti za približan izračun. Kapetan
Servadac je neprekidno žalio što nisu primili još novih poruka od svojeg tajanstvenog
dopisnika, kojeg je cvrsto smatrao sunarodnjakom.
°
P tpuno očvr
snuo. Potpuni izostanak vjetra u tre-ranJa ledenog sloja uzrokovao je savršenu rav-Pl°če>
koja Je sličila
kiizalištu. Dokle god je SC mo&° vidJeti nijedne pukotine, niti
nini
189Jules Verne

Razlika u odnosu na uobičajeni izgled polarnih bila je lako uočljiva. Tamo ledena polja čine
nakupine sina i ledenih brjegova, izmiješanih u divljoj zbrci č tako visokih da su nadvisivali
jarbole najvećih kitolova Zbog nestabilne podloge, gubili su ravnotežu i bili skloni rušenju;
samo lagani vjetrić ili neznatna promjena tempe rature često su bili dostatni da izazovu niz
promjena DO praćenih spektakularnim prizorima. Suprotno tome, ovdie je pusta bijela ravnica
izgledala poput Sahare ili ruske stepe. Vode Galijanskog mora bile su zatočene ispod tvrde
plahte, koja je bila sve deblja kako je hladnoća rasla.
Naviknuti na neravne površine svojih zamrznutih mora, Rusi su bili oduševljeni ovom idealno
ravnom površinom koja im je omogućavala uživanje u njihovoj najdražoj razbibrizi, sklizanju.
Iz skrivenog kutka 'Dobrvninih' skladišta izvučene su sklizaljke i odmah došle u upotrebu.
Rusi su se srčano prihvatili podučavanja Španjolaca i već za nekoliko dana nije bilo Galijanca
koji nije posve dobro sklizao, a mnogi su već izvodili figure sačinjene iz najsloženijih po-
kreta. Posebno su Nina i Pablo svojom vještinom pobrali bučan aplauz ostalih. Kapetan
Servadac, inače dobar atletičar, gotovo je nadmašio grofa, svojeg instruktora, a Ben Zoof, koji
je povremeno znao sklizati na Montmartreskom jezeru (po njemu se, naravno, radilo o moru),
prikazivao je pravo artističke umijeće.
Sklizanje ne samo da je bilo korisne za zdravlje, već se ubrzo pokazalo i korisnim načinom
putovanja ledenom ravnicom, ako zatreba. Kako je kapetan Servadac primijetio, bila je to
gotovo zamjena za željeznicu. Poručnik Procope, možda najvještiji medu njima, potvrdio je
njegove riječi ka je dvadeset milja do otoka Gourbi i natrag na sklizaljkam prešao za manje od
četiri sata.
Temperatura se u međuvremenu nastavila sPuštat^etla segnuvši 16 stupnjeva ispod ništice. Jačina
sunčevog svj također se smanjila. Svi su predmeti i u podne stvar
190
PUTOVANJE NA KOMETU
lovičnu sjenu. Razumljivo, ovaj je vječiti sumrak kod veći-^° lobrojnog stanovništva često
stvarao potištenost zbog ndvotenosti od majke Zemlje i sve većeg udaljavanja od nje. l dino su
grof Timascheff, kapetan Servadac i poručnik ćope mogli donijeti nekakav znanstveni sud o
onome što im je slijedilo, ali opći osjećaj nesigurnosti u njihov položaj povremeno bi svima
postajao pravi teret na duši. U tim okolnostima bilo je nužno poduzeti nešto da bi se poti-
štenost ublažila. Upravo se ova sklizačka razbibriga pokazala pravim lijekom za podizanje
duha i za popravljanje općeg raspoloženja.
Isaac Hakkabut uporno je odbijao sudjelovati, kako u obavljanju radova, tako i u zabavnim
aktivnostima koje su se u koloniji organizirale. Unatoč hladnoći, nije silazio sa svojeg broda
još od dolaska s otoka Gourbi. Kapetan Servadac ostalima je strogo zabranio bilo kakve
kontakte s njime. Stoga je dim koji se uzdizao iz malog dimnjaka na kabini 'Hanse' bio jedini
znak da se njezin usamljeni vlasnik još uvijek nalazi na brodu. Nitko mu nije priječio da se
pridruži ostalima u uživanju blagodati svjetla i topline koje im je pružao vulkan. Ali želeći
uvijek na oku imati svoj dragocjeni teret, on se radije odlučio trošiti ono malo zaliha goriva
što ih je imao na brodu.
Njegov brod i jahta bili su brižljivo usidreni, kako bi što bolje prebrodili zimu. Nakon što se
uvjerio da im zasad ne Prijeti nikakva opasnost u smrznutoj uvali, poručnik Procope je,
slijedeći primjer mnogih istraživača Sjevernog pola, poduzeo sve mjere za uklanjanje leda
oko brodova, kako se ne bi dogodilo da ih pritisak ledene mase razbije. Čvrsto se adao da će
oni ostati neoštećeni do vremena kad se led P°cne topiti.
ruč nP.dom sv°Jeg posljednjeg posjeta otoku Gourbi, po-
Ujansk JC Utvrdio da se' dokle g°d J'e pogled dopirao, Ga-
no Qd
more
prekrilo ledom. Samo se jedno mjesto upor-
upiralo smrzavanju. Bio je to maleni bazen koji

se
191Jules Verne
nalazio odmah ispod ulaza u njihovu pećinu i na k • djelovala toplina koju je oko sebe
širio potok užarene l ^ Bio je u potpunosti okružen stijenama. Pišteći i klokoć ^ kako je
to uobičajeno u dodiru s vrućom lavom, vod *' bazenu je praktički neprekidno ključala, a
ribe koje su njezinim dubinama potražile zaklon uspješno su prkosil ribolovcima. Kako je
Ben Zoof primijetio, "bile su previše kuhane da bi mogle zagristi mamac".
Početkom travnja vrijeme se počelo mijenjati. Nebo se naoblačilo, ali nije zabilježen
porast temperature. Za razliku od polarnih zima na Zemlji, koje su uglavnom nastajale
zbog atmosferskih utjecaja i kod kojih je promjena vjetrova imala odraza na temperaturu,
Galijina je zima nastala povećanjem udaljenosti od izvora svjetla i topline. Hladnoća se
stalno povećavala dok ne dostigne graničnu vrijednost najnižih temperatura što vladaju u
svemiru, koju je utvrdio Fourier.
S naoblačenjem je došla strašna oluja. Ali, premda je vjetar puhao gotovo nemjerljivom
brzinom, nisu ga pratili snijeg ili kiša. Njegov utjecaj na užarenu zavjesu koja je pokrivala
otvor središnje dvorane bio je vrlo upečatljiv. Vjetar nije mogao ugasiti ovaj vječni
plamen. Uragan je prije djelovao poput ventilatora koji je posve rasplamsao vatru. Trebalo
je posebno paziti da nekoga ne opeku djelići lave koji su ulijetali u unutrašnjost pećine. U
nekoliko navrata vatrena zavjesa je bila potpuno otpuhana s otvora, ali se odmah vraćala
na svoje mjesto, nakon što je samo na trenutak dozvolila hladnom zraku da prodre u
unutrašnjost Međutim, bilo je to prije osvježavajuće i dobrodošlo, neg je bilo neugodno.
Četvrtog travnja, nakon četiri dana izbivanja, noVV0 satelit na Ben Zoofovo veliko
oduševljenje ponovno P°J u obliku mlađaka, kao da najavljuje svoju buduću re tu
prisutnost na galijanskom nebu.
192
PUTOVANJE NA KOMETU
Sloi leda i snijega bio je tako tvrd da ga kljun ni •snažnije ptice nije mogao probiti. Stoga
su velika jata naJ .,ja Ot0k j, prateći ljude, potražila zaklon u blizini Dućana iako im gola
obala nije nudila nikakvu hranu. Međutim, instinktivno su stjecale nove navike kojih prije
•kad nisu imale. Iz špilje su im često bacali ostatke hrane, a koie bi se one strjelovito
bacale, ali broj im je bio toliki da te količine ni približno nisu bile dostatne. Na kraju se
nekoliko stotina ptica, natjeranih glađu, probilo u hodnike špilje i stalno se nastanilo u
Nininoj košnici. Okupljena u velikoj dvorani, ova napola izgladnjela stvorenja nisu
oklijevala u kradi komada kruha, mesa ili bilo koje druge hrane iz ruku ljudi okupljenih
oko stola. Taj je nered uskoro postao neizdržljiv i morao se organizirati lov na leteće
lupeže. Ali, koliko god ih se tjeralo kamenjem i batinama, ponekad čak i pucanjem iz
puški, bilo je vrlo teško znatnije smanjiti njihov broj.
Nakon upornog i dugotrajnog lova, stanovnicima Košnice ipak je uspjelo broj ptica
smanjiti na oko stotinu. One koje su preživjele uskoro su se počele gnijezditi u stijenama
unutar pećine. Njih nisu dirali, ne samo zbog očuvanja barem nekoliko pripadnika ptičjih
vrsta od potpunog izumiranja, već i stoga što je uočeno kako su se one počele ponašati
kao svojevrsna policija. Naime, s velikim su uspjehom proganjale ostale ptice koje bi se
pokušale probiti na njihov novi posjed.
Petnaestog su se sa ulaza u glavnu dvoranu iznenada začuli glasni krici.
"Upomoć, upomoć! Ubit će me!"
°dmah PreP°znao Ninin glas. Brže čak i od Ben Pohitao je u pomoć svojoj malenoj
prijateljici i otkrio n£lpal0 Pet-šest velikih galebova. Smjelo im se su-1' uspio in Je otjerati, ali tek
nakon stoje zadobio o bolnih udaraca kljunom.
193Jules Verne
"Reci mi, Nina, kako to da su te ovi lupeži napali?" tao je, čim se gužva stišala.
'
Djevojčica je pokazala na pticu koju je brižljivo skriva! u naručju.
"Golub!" uzviknuo je Ben Zoof, koji je upravo bio pristigao do njih, dodavši: "Golub
pismonoša! Tako mi svih svetaca Montmartrea, oko vrata mu je vezana malena vreći ča!"
Uzeo je pticu i, pohitavši u dvoranu, odnio je Servadacu.
"Nema sumnje, još jedna poruka našeg nepoznatog prijatelja," uzviknuo je kapetan. "Nadajmo
se da nam je ovog puta poručio i svoje ime i adresu."
Svi se okupiše, nestrpljivi da čuju novosti. U borbi s galebima vrećica je bila dijelom
rastrgana, ali još uvijek se moglo pročitati:
"Galia!
Chemin parcouru du Mars au Avril: 39.000.000 l!
Distance du soleil 110.000.000 l!
Capte Nerina en passant.
Viures vont manquer et..."1
Ostatak poruke bio je toliko rastrgan kljunovima galebova da ga se nije moglo pročitati.
Servadac je bio jako zabrinut. Sad je bio već potpuno uvjeren da pisac poruka mora biti
Francuz, a posljednje su riječi ukazivale d& ™u sve više nedostaje hrane. Sama pomisao na
sunarodnjaka koji negdje možda umire od gladi dovodila ga je do ludila. Svi pokušaji da se na
mjestu napada ptica pronađe os a
1
Prijevod s francuskog: " Galia.'
Pat prijeđen od 1. ožujka do 1. travnja: 39.000.000 l! Udaljenost od Sunca: 110.000.000 l! U prolazu
pokupili Nerinu. Zalihe se počinju smanjivati i...
194
PUTOVANJE NA KOMETU
tak poruke, na kojem će možda biti napisano i prebivalište nepoznatog dopisnika, bili su
uzaludni.
Odjednom Nina, koja je goluba ponovno privila na grudi, reče:
"Vidi ovo, Ben Zoofe!"
I dok je to govorila, pokaže na lijevo krilo ptice. Na njemu se nalazila nalijepljena izblijedjela
poštanska marka, na kojoj je pisala samo jedna riječ: "FORMENTERA".
195PUTOVANJE NA KOMETU
24. poglavlje VOŽNJA NA SAONICAMA
Servadac i grof odmah su se dosjetili da je Formentera ime jednog od najmanjih otoka
Balearskog otočja. Bilo je više nego vjerojatno daje nepoznati dopisnik upravo odatle
upućivao svoje tajanstvene poruke i da se još prošle večeri, kad je morao poslati ovu
posljednju poruku, još uvijek tamo nalazio. Po jednoj se stvari ova poruka bitno razlikovala
od prethodnih: bila je ispisana samo na francuskom jeziku i nije sadržavala izraze
oduševljenja na drugim jezicima koji su obilježavali prethodne dvije. Posljednje riječi,
upozoravajući na skorašnji nestanak zaliha hrane, izgledale su gotovo kao poziv upomoć.
Kapetan Servadac je tome posvetio posebnu pažnju i zaključio: "Prijatelji, bez odlaganja
moramo pokušati pomoći ovom nesretnom čovjeku."
Sto se mene tiče," reče grof, "spreman sam vas pri tom pratiti. Za vjerovati je da on nije
usamljen u svojoj nevolji."
Poručnika Procopea su ove posljednje spoznaje vrlo iznenadile. "U istraživanju mjesta na
kojem se nekoć nalazi-p Balearsko otočje," rekao je, "morali smo proći vrlo blizu ^ormentere.
Mora biti da je od otoka vrlo malo ostalo, još
anje od ostataka Gibraltara ili Ceute, inače nikako ne bi
°gao promaknuti našem izviđanju."
gapro lk°- §°d malen bio>" uzvratio je Servadac, "moramo naći. Sto mislite, koliko bi mogao biti
udaljen od nas?"
197Jides Verne
"Negdje oko stotinu i dvadeset liga," uvjerljivo odeo poručnik, "i uopće ne vidim načina kako
tamo mislite otr**
"Kako, pa na sklizaljkama, naravno. To ne bi trebalo b't-previše teško," uzvrati Servedac,
okrenuvši se grofu u oček vanju potvrde svojeg plana.
Grof potvrdno klime glavom, ali Procope je i dalie hi sumnjičav.
J
°
"Vaše su namjere velikodušne," rekao je, "i nije mi ni najmanja namjera otežati izvršenje
vašeg nauma nepotrebnim sumnjama. Ali, oprostite što ću vas upozoriti na nekoliko činjenica,
koje su po meni vrlo važne. Prije svega, termometar već pokazuje 22 stupnja ispod ništice, a
snažan južni vjetar hladnoću čini gotovo neizdrživom. Drugo, pod pretpostavkom da putujete
brzinom od dvadeset liga dnevno, bit ćete neprekidno izloženi toj hladnoći najmanje šest
dana. I treće, vaša ekspedicija bit će od male koristi ako sobom ne ponesete dovoljno
namirnica, ne samo za svoje potrebe, već i za pomoć onima koje se nadate spasiti."
"Hranu možemo nositi na leđima, u naprtnjači," brzo je dobacio Servadac, ne želeći priznati
postojanje bilo kakvih nepremostivih teškoća.
"Siguran sam da možete," tiho je uzvratio poručnik, "ali gdje ćete na ovom ravnom ledenom
polju pronaći zaklon u kojem ćete predahnuti? Morat ćete se nositi sa zimom, a nećete moći
iskopati zaklone od leda kakve rade Eskimi."
"Nećemo se uopće odmarati," reče Servadac. "Putovat ćemo vez predaha. U tom nam slučaju
neće trebati više od tri dana da dođemo do Formentere."
"Vjerujte mi," hladnokrvno je nastavio poručnik, "daje vaš optimizam pretjeran. Ono što
namjeravate učini ti J nemoguće. Ali, čak ako i uspijete stići do vašeg odrediš . kako mislite
napola gladni i smrznuti pomoći onll?a * jj su već iscrpljeni zimom i nedostatkom namirnica?
Ze i ih povesti sa sobom samo da bi putem umrli?"
198
PUTOVANJE NA KOMETU
P ručnikovo objektivno i razborito razmišljanje moralo dielovati na njegove slušatelje. Bilo je
sve jasnije da je nokušaj uzaludan. Nezaštićen na onoj turobnoj rav-• svaki je putnik morao
podleći snježnim olujama koje mCpo njoj neprestano divljale. Ali Hectora Servadaca, nošenog
ogromnom željom za spasom svakog tko se našao u opasnosti, gotovo se nije moglo natjerati
na razumno promišljanje. Nasuprot svemu, on je još uvijek bio odlučan poduzeti tu
ekspediciju, a Ben Zoof je izjavio kako je spreman u tome mu se pridružiti, ako grof
Timascheff oklijeva suočiti se s prijetećim opasnostima. Ali grof je odlučno odbacio pomisao
o povlačenju. I on je, poput kapetana, smatrao svojom svetom dužnošću pomoći drugima u
nevolji. Okrenuvši se poručniku Procopeu, još jednom je potvrdio spremnost odmah se na
sklizaljkama zaputiti prema For-menteri, ukoliko ne iskrsne neki drugi plan. Duboko zami-
šljen, poručnik mu nije odmah odgovorio.
"Kad bi samo imali kakve saonice," reče Ben Zoof.
"Mislim da bismo mogli napraviti saonice," reče grof, "ali nemamo pse ili sobove koji bi ih
vukli."
"Zašto ne upregnuti konje?"
"Oni ne bi podnijeli hladnoću," odbacio je grof tu pomisao.
"Nema veze," reče Servadac. "Napravimo saonice i pokušajmo. Nešto moramo učiniti!"
Mislim," reče poručnik Procope, trgnuvši se iz šutljivog razmišljanja, "da vam mogu priskrbiti
saonice i osigurati Pogon koji je sigurniji i brži od konjskog."
Sto vam je na umu?" uslijedilo je nestrpljivo pitanje.
Mislim na 'Dobrvninu' jedrilicu," uzvrati poručnik. "Si-8 an sam da je vjetar može brzo nositi i
preko leda."
znao d^6 Člnlla Prihvatljivom. Poručnik Procope je dobro kakvog su savršenstva Amerikanci
doveli svoje jedri-
199Jules Verne

lice-saonice i već je čuo priče o tome kako u golim ma Sjedinjenih Država na njima
postižu brzine ekspr vlaka, ponekad veće od stotinu milja na sat. Vjetar uvijek puhao
snažno s juga. Ako se pretpostavi da bi ] lica mogla dostići brzinu od petnaest ili najmanje
dvanaet liga na sat, moglo se očekivati da će dospjeti do Formentere za manje od dvanaest
sati, dakle za jedan jedini dan, racu najući od zore do zore.
Jedrilica duga četiri metra mogla je ponijeti pet ili šest ljudi. Pomoću dva čelična klizača
bilo ju je vrlo lako pretvoriti u prave saonice, koje će pomoću jedra moći brzo svladavati
ravnu površinu leda. Za zaštitu putnika odlučili su podići neku vrstu šatora od čvrstog
platna. U njega su se mogle smjestiti potrebne namirnice, određena količina toplih krzna,
nešto žestokog pića i malena peć na alkohol.
Vjetar je puhao iz najpovoljnijeg smjera, ali je povratak mogao biti znatno teži, ukoliko se
smjer vjetra ne promijeni. Saonice su mogle skretati za nekoliko stupnjeva, ali kormilo
jedrilice sigurno neće biti tako učinkovito kakvo bi bilo za plovidbe po otvorenom moru.
Međutim, kapetan Serva-dac nije htio čuti za moguće teškoće. "Budućnost će se morati
sama za to pobrinuti," bile su njegove riječi.
Strojar i nekoliko mornara zdušno su prionuli poslu i prije kraja dana jedrilica je bila
opremljena parom čvrstih sklizaljki, svijenih na prednjem dijelu, te metalnim kormilom
koje je trebalo pomoći pri upravljanju. Postavljen je šator i ispod njega smještene sve
zalihe, pokrivači i pribor za kuhanje.
Poručnik Procope uporno je zahtijevao da se on pridruži kapetanu Servadacu, umjesto
grofa Timascheffa. Za trojicu nije bilo mjesta, jer nisu znali broj onih kojima su nri
upomoć. Podsjetio ih je da on ima najviše mornarskog is ^ stva i da nabolje poznaje
kormilarenje i upravljanje Jedr com. Od Servadaca se nikako nije moglo očekivati odustane
od puta. I grof je spočetka odlučno odbijao p
200
PUTOVANJE NA KOMETU
•k v prijedlog. Međutim, kad se i Servadac priklonio rUCnl"niku, izjavivši kako će, u slučaju
neuspjeha ekspedi-P°rUnetko morati preuzeti mjesto guvernera i zaštitnika cijejene kolonije,
grof je uz mnogo vike napokon odustao, ^Topće dobro zajednice iz Ninine košnice.
U zoru sljedećeg jutra, 16. travnja, kapetan Servadac i poručnik zauzeli su svoja mjesta u
jedrilici. Termometar je pokazivao preko 20 stupnjeva ispod ništice i njihovi su ih drugovi
teška srca otpratili na pustu bijelu ravnicu. Ben Zoof nije mogao izgovoriti ni riječi, grof
Timascheff se nije mogao suzdržati da čvrsto ne zagrli svoja dva hrabra prijatelja,
Španjolci i ruski mornari gurali su se da im pruže ruku, a malena Nina, velikih očiju punih
suza, ponudila im je svoj obraz za oproštajni poljubac. Ovaj tužni prizor nije smio dugo
potrajati. Stoga je jedro brzo podignuto i saonice su, kao na velikim bijelim krilima,
uskoro nestale daleko prema obzoru.
Lagana i ničim ne ometana, jedrilica je jurila nevjerojatnom brzinom. Dva jedra, brigantin
i prečka, postavljeni su tako da najpovoljnije hvataju vjetar i putnici su utvrdili da će na
taj način napredovati brzinom od dvanaest liga na sat. Njihovo im je novo vozilo pružalo
udobnu vožnju. Nisu se tresli više nego u željezničkom vagonu, a udobnosti je pridonijela
i smanjena gravitacija. Da ledena prašina koja se skupljala na sklizaljkama nije ukazivala
da se još uvijek kreću po površini leda, kapetan i poručnik vjerovali bi da lete zrakom.
Poručnik Procope, glave potpuno zamotane kako bi se zaštitio od hladnoće, povremeno je
pogledavao kroz otvor
Ji je u tu svrhu ostavljen na krovu i pomoću kompasa datiTu 1^0 pravac Prema Formenteri.
Ništa ne može izgle-tr ° Pusto kao pogled na smrznuto more. Nije bilo ni
znan tf ° ' P ' Procope sa
ŽiV m biču Ipak> oba su utnika

rani o §
tOČke ledišta
. a Servadac sa estetske, bili oča-
VUn usa
mljenim prizorom. Kad je napokon nestalo
201Jules Verne
izdužene sjene jedara koju je stvaralo Sunce na žal noć odmijenila dan, dva su čovjeka
nesvjesno uhvatili^H drugog za ruku, nijednom riječju ne prekidajući tišinu k? 1 je vladala
svuda uokolo. Ja
Nije bilo mjesečine, ali su zvijezde ispunile nebo veličan stvenim bljeskanjem. Nad
obzorom se pojavila nova Sjeve njača i poručnik Procope samo je iz opreza pogledavao na
kompas. Nije imao nikakvih teškoća u održavanju smjera koristeći se samo njezinim
sjajem. Koliko god je udaljenost Galije od Sunca bila velika, bila je beznačajna u odnosu
na udaljenost do najbližih nepomičnih zvijezda.
Vidjevši da se Servadac potpuno zadubio u svoje misli, poručnik Procope se posvetio
rješavanju zagonetnih znanstvenih problema i pokušao odrediti njihov točan astronomski
položaj. Posljednja od tri tajanstvene poruke govorila je daje Galia, ponašajući se
sukladno Keplerovom drugom zakonu, tijekom ožujka prevalila put koji je bio za dva-
deset milijuna liga kraći od onog što ga je prešla prethodnog mjeseca. Za to se vrijeme
njezina udaljenost od Sunca ipak povećala za trideset dva milijuna liga. Sada je, znači,
bila u središtu područja teleskopskih planeta, koje se nalazi između orbita Marsa i
Jupitera. Putem je pokupila satelit koji je, prema poruci, trebao biti Nerina, jedan od ne-
davno otkrivenih asteroida. Ako je, dakle, nepoznati pisac poruka znao tako precizno
odrediti Galijin točan položaj, zar nije mogao svojim matematičkim proračunima utvrditi
kada će započeti njihov povratak prema Suncu? Zar nije bilo za očekivati da je već
utvrdio stvarno trajanje galijan-ske godine?
Dok su obojica tako bili zaokupljeni svojim mislima, dan je svanuo gotovo prije nego su
naši putnici toga postali svj sni. Provjerivši svoje instrumente, utvrdili su da je z J ma
put od preko stotinu liga i odlučili kraćenjem je malo smanjiti brzinu. Unatoč hladnoći,
istraživači su iz svojeg zaklona kako bi pogledom istražili ravnicu,
202
PUTOVANJE NA KOMETU
Gledajte! Gledajte!" povikcuoje kapetan..
203Jules Verne
je bila beskrajna i jednolična, kao i dotad. Bila je nr>t pusta i ravna. Nigdje nije bilo ni traga
nekoj stijeni
"Zar se ne nalazimo podosta zapadno od Formente 9" upitao je Servadac nakon provjere na
karti.
"Najvjerojatnije," odgovorio je Procope. "Smjer sam odabrao kao što bih to učinio na moru, i
zaputio se malo u vjetar od otoka. Možemo se zaputiti ravno prema njemu kad god to
poželimo."
"Pa zaputimo se tada, i to što prije možemo."
Jedrilica je odmah usmjerena prema sjeveroistoku, a kapetan Servadac je unatoč ledenom
vjetru ostao na pramcu, pogleda prikovanog za obzor.
Odjednom mu se oči raširiše od zadovoljstva.
"Gledajte! Gledajte!" povikao je, pokazujući na jedva vidljivu uzvisinu koja se pojavila na crti
stoje dijelila ravnicu od neba.
Istog trenutka poručnik je podigao svoj dalekozor.
"Vidim što pokazujete," bio je njegov odgovor. "To je platforma koja se koristila za nekakva
geodetska istraživanja."
Već sljedećeg trenutka jedro je ponovno podignuto do kraja i jedrilica se brzo zaputila prema
otkrivenom objektu. Kapetan Servadac i poručnik bili su previše uzbuđeni da bi progovorili
ijednu riječ. Milju za miljom, razdaljina se brzo smanjivala. Kad su se dovoljno primakli,
mogli su vidjeti da je platforma podignuta na niskoj nakupini stijen koje su se jedine uspjele
probiti kroz površinu ledenog;po J • Iznad malenog otoka nije se vidio ni tračak dima. BU° J
prosto nemoguće, zaključili su, da je neko ljudsko uspjelo ovdje preživjeti žestoku hladnoću.
Misli im Je £ tiskala tužna pomisao da hitaju prema pustoj hrpi kame
Nakon deset minuta bili su tako blizu stijeni ručnik spustio jedro, uvjeren kako će ih sama
inerc
204
PUTOVANJE NA KOMETU
• do kopna. Servadacu je srce počelo brže kucati kad je stl io komadić plavog platna koji je na
vrhu platforme le-SP. Q na Vjetru. Bio je to jedini ostatak nekadašnje francu-^k trobpjnice. U
podnožju platforme nalazila se bijedna kujica, na kojoj su svi otvori bili čvrsto zatvoreni.
Cijeli otok imao je opseg manji od četvrt milje. Činilo se daje to sve što je ostalo od
Formentere, otoka koji je nekoć pripadao Balearskom arhipelagu.
Za samo nekoliko trenutaka dospjeli su do obale, uspeli se skliskim stijenama i došli do
kolibe. Crvotočinom izjede-na vrata bila su zabravljena iznutra. Servadac počne jako lupati po
njima. Nikakvog odgovora!
"Otvorimo ih na silu, Procope!" napokon je rekao.
Vrata su uskoro popustila pod njihovim snažnim ramenima. Našli su se u unutrašnjosti, koja
je bila u potpunom mraku. Otvorivši kapke, propustili su dnevnu svjetlost u prostoriju. Na
prvi je pogled ovo jadno mjesto izgledalo napušteno. U malenom su se ognjištu vidjeli tragovi
davno ugasle vatre. Sve je bilo crno i zapušteno. Napokon su u najudaljenijem kutu prostorije
ugledali ležaj i na njemu ispruženo ljudsko tijelo.
"Mrtav!" uzdahnuo je Servadac. "Preminuo od zime i gladi!"
Poručnik Procope se sagnuo i pažljivo pregledao tijelo.
Ne, živ je!" rekao je. Izvadivši malenu bocu iz svojeg
epa, ulio je nekoliko kapi između usnica nepomičnog čo-"
. ^
Se Sl bi uzdan
' praćen jedva čujno izgovorenom a- da! Galia!" uzbuđeno je ponovio Servadac.
u
komet!
" P°novno se začuo tihi glas. nekoliko riječi, nesretni čovjek ponovno zapadne nesvjesticu.
205Jules Verne
"Gdje li sam vidio ovog čovjeka?" pitao se Servadac "j i, mi je poznato njegovo lice."
' °
Ali, nije bilo vremena za premišljanje. Ni trena nisu srn' l-oklijevati da onesviještenog
astronoma odvedu iz niegn * pustog skloništa. Brzo su ga prenijeli do jedrilice. Zatim ^
pokupili njegove knjige, skromnu odjeću, papire, instrumente i ploču na kojoj je ispisivao
svoje proračune. Vjetar je, milošću Providnosti, okrenuo na povoljni smjer i oni zajedriše
najvećom brzinom, svjesni da ih još očekuje dugi povratak.
Trideset šest sati kasnije, hrabre su putnike dočekali bučni pozdravi njihovih prijatelja
kolonista, koji su nestrpljivo iščekivali njihov povratak. Još uvijek onesviješteni 'sauanf, koji
tijekom putovanja nije otvorio oči niti je prozborio jednu riječ, udobno je smješten u toplinu i
sigurnost velike dvorane Ninine košnice.
KNJIGA DRUGA
206PUTOVANJE NA KOMETU
1. poglavlje ASTRONOM
Po povratku ekspedicije s Formentere, pokazalo se da ukupno stanovništvo Galije zapravo
broji trideset šest duša.
Doznavši pojedinosti o otkrićima svojih prijatelja, grof Timascheff se odmah s njima složio
da bi iscrpljeni čovjek koji je pred njima ležao morao biti autor onih prvih dvaju tajanstvenih
poruka, pronađenih u moru, a isto tako i treće, koju im je nedavno donio golub pismonoša.
Taj je čovjek na neki način uspio utvrditi Galijinu putanju. Preračunao je njezinu udaljenost
od Sunca i opadanje tangencijalne brzine. No, znade li on ono što trnje svima bilo od najvećeg
značenja. Je li utvrdio pravi oblik Galijine orbite? Je li došao do bilo kakvih pretpostavki kada
će se ponovno početi približavati Zemlji?
Jedine razumljive riječi koje je astronom izgovorio bile su: "Moj komet!"
Na što se to odnosilo? Može li se iz toga zaključiti da je Komet odgrizao djelić Zemljine
površine? Ako je tako, je li alia ime tog kometa ili je to ime ovaj znanstvenik nadjenuo
^jmovom planetu tek nakon što se ovaj odvojio od Zemlje, spr ° SU °nl dotad Pretpostavljali?
Mnogo su se puta u ra-ač na ova Pranja, ali nisu uspijevali pronaći
zadov
od
S°vor- Jedini čovjek koji je na to mogao
v -
v
°riti ležao je pred njima, polumrtav i bez svijesti.
209Jules Verne
O bolesniku su se brinuli što su najbolje znali N što je ustvrdio da 'sauanf, poput mačke, ima
devet žlvt ** Ben Zoof je, uz Negreteovu pomoć, prionuo upornomV' ljanju i masiranju
bolesnika, tako snažno da je ovome *" prijetila opasnost od ozbiljnih ozljeda. Pored toga u
'D*' brvninoj' apoteci pronađeni su i doneseni lijekovi za src°i opći oporavak, tako jaki da bi
mogli oživjeti i mrtvaca
Za to vrijeme kapetan je naprezao mozak, zaokupljen onim čudnim utiskom koji je imao kad
je prvi put ugledao bolesnika. Bio je sve više uvjeren daje tog čovjeka jednom već susreo.
Dragi čitaoče, nemoj biti iznenađen što je Servadac ovog čovjeka potpuno zaboravio i što ga
se sada nije mogao sjetiti. Na koncu, on ga nije vidio još od svoje mladosti, bolje rečeno od
kraja svojeg dječaštva. Jer, recimo to napokon, astronom nije bio nitko drugi do profesor Pal-
myrin Rosette, Servadacov stari nastavnik prirodnih znanosti u liceju Charlemagne.
Nakon završetka osnovne škole, Hector Servadac se upisao u školu u Saint Cyru i od tog
vremena on i njegov nekadašnji učitelj više nikad se nisu susreli. Stoga je bilo razumljivo da
su jedan drugoga mogli lako zaboraviti. Tijekom te jedne godine u liceju, mladi Servadac,
vođa družbe nikogovića kakav je i sam bio, znao je dovoditi jadnog profesora gotovo do
ludila. Otkrivajući njihove nestašluka, Rosette u svojoj nemoći nije znao što bi, nego se
nesmiljeno pjenio i vikao, na opće zadovoljstvo svoje neozbiljne publike.
Dvije godine nakon stoje Servadac napustio licej, profesor Rosette je odlučio prekinuti
karijeru nastavnika^ potpunosti se posvetio astronomskim proučavanjima. **re-dao je molbu za
prijem u službu na Opservatoriju ali ^v^ u znanstvenim krugovima dobro poznat, nezgodni
Q
ter pripomogao je da ga odbiju. Kako je posjedovao _^ svoje imovine, ipak je odlučio o
svojem trošku nastavi ^ živanja, bez ikakve plaće. Kao znanstvenik je P«**2* j genijalnost.
Pored toga stoje otkrio tri posljednj
vu
210
PUTOVANJE NA KOMETU
planeta, sredio je podatke o tri stotine dvadeset ta. Međutim, najviše je uživao u kritici radova
dru-P^i stronoma, posebno kad bi u njihovim radovima otkrio neki ozbiljan propust.
Kad su Ben Zoof i Negrete izbavili svojeg pacijenta iz debele hrpe krzna u koja su ga
Servadac i poručnik bili zamotali, našli su se licem u lice sa suhim malenim čovječuljkom,
visokim niti stotinu šezdeset centimetara, okrugle i ćelave glave, sjajne poput nojevog jajeta.
Bradu mu je prekrivalo tek nekoliko slabih dlaka, a dugi kukasti nos dobro je služio za
podupiranje naočala koje su, kao kod mnogih kratkovidnih ljudi, gotovo postale dio njegove
osobnosti. Kad su mu uklonili odjeću, mogli su čuti da mu srce još uvijek kuca, iako jedva
čujno. Izjavivši da nade ima sve dok ima života, Ben Zoof je nastavio s masažom, još žustrije
nego prije.
Nakon što je masaža bez trenutka predaha potrajala gotovo pola sata, astronom je ispustio
slabašni uzdah, praćen sve pravilnijim disanjem. Odškrinuo je oči, ponovno ih sklopio, pa ih
opet širom otvorio, ali ničim ne pokazujući da je svjestan onoga što se oko njega zbivalo. Či-
nilo se da pokušava nešto reći, ali nikakav glas nije prelazio preko uzdrhtalih usnica. Napokon
je podignuo ruku prema licu, instinktivno osjećajući da nešto nedostaje. Lice mu se iznenada
zarumenilo od uzbuđenja, a iz usta mu se oteo prestrašeni povik: "Moje naočale! Gdje su
moje naoča-
bi
sebi olakšao posao, Ben Zoof je uklonio naoča-su mu smetale u masiranju bolesnikovih
sljepooč-kuš '
utim sad in
Je brzo vratio na njihovo mjesto, po-ProfaVaJUCi lh na naJbolJi način
namjestiti na kljunasti nos. esor ispusti uzdah olakšanja i ponovno sklopi oči.
znatiž r** kratk°Š vremena astronom se malo pridigao,
utonuo JU° po?ledavaJući oko sebe, ali je zatim ponovno
U nesv
Jesticu. Sljedeći je put otvorio oči upravo kad
211Jules Verne
^^^••••••••••^^•••••MM

se Servadac nagnuo nad njim, znatiželjno ga ispituju" gledom. Ljutito ga pogledavši kroz
naočale, starac je 1^° nada oštro izjavio: "Servadac, sutra za kaznu pet st r C crta u bilježnici!"
Una

Bila je to jeka davnih dana. Tih svega nekoliko riječi bilo je dovoljno da Servadac napokon
riješi zagonetku koja ga je dugo mučila.
"Je li to moguće?" povikao je. "Pa to je moj stari nastavnik, gospodin Rosette, krvlju i
mesom."
"Mesa baš i nema previše," mrmljao je Ben Zoof.
Starac je opet zapao u komu, ali Ben Zoof je ustvrdio: "San mu postaje mirniji. Ostavimo ga
da počiva, još malo i doći će sebi. Nisam li negdje čuo o ljudima, još mršavijim od njega, koje
su iz Egipta donosili u oslikanim kovčezima?"
"Ti, budalo! To su bile mumije ljudi koji su bili mrtvi već stoljećima."
Ne dočekavši ovaj prijekor, Ben Zoof se već bio zaputio pripremiti udobni ležaj, u koji je
odmah zatim prenio svojeg pacijenta. Astronom je sada spavao dubokim i mirnim snom.
Previše nestrpljivi da pričekaju astronomove buđenje i od njega čuju sve novosti, Servadac,
grof i poručnik, svojevrsna 'Akademija znanosti' kolonije, ostatak su dana proveli u žučnoj
raspravi o položaju u kojem su se našli, prepunoj najnevjerojatnijih teorija. Pretpostavka u
koju su do sada vjerovali, da je asteroid nastao izdvajanjem jednog dijela Zemljine mase,
dovedena je u pitanje onog trenutka kad j^ profesor Palmvrin Rosette Galiju nazvao
'kometom. ^a su sada izmišljali mnoštvo nevjerojatnih priča koje su bale nadomjestiti njihovo
dotadašnje vjerovanje.
Servadac je prijatelje pobliže obavijestio o profesoru ^ setteu. Iako je ovaj uvijek bio
ekscentrik i na trenutK Q prasit, ipak je u dubini duše bio dobroćudan. Vise je
212
PUTOVANJE NA KOMETU
Palmyrin Rosette 213Jutes Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
nego ujedao i njegove provale bijesa rijetko bi potrajale duž vrijeme. Unatoč svemu, Servadac
gaje ipak iskreno poštovao.
"Svakako ćemo učiniti sve da mu ugodimo," reče grof "Nema sumnje da je on pisac onih
poruka i stoga se moramo nadati da će nam moći pružiti poneki koristan podatak."
"Uopće nije upitno daje on slao te poruke. 'Galia'je riječ koja se nalazila na početku svake od
njih, a ta ista riječ bila je prva koju je izgovorio kad smo ga pronašli."
Astronom je i dalje spavao. U međuvremenu, njih trojica su bez oklijevanja pretražili njegove
zabilješke i proučili zapise na njegovoj improviziranoj ploči. Rukopis je odgovarao onome
kojim su bile napisane poruke što su ih prije bili pronašli. Ploča je bila prepuna matematičkih
znakova ispisanih kredom, te su morali posebno paziti da ih slučajno ne izbrišu. Zabilješke,
mnoštvo odvojenih listova papira, sadržavale su pravu zbrku geometrijskih likova, presjeka
stožaca svih vrsta, što su se ponavljali u bezbroj kombinacija.
Poručnik Procope vjerovao je da krivulje najvjerojatnije predstavljaju orbite kometa, koje
mogu biti parabolične, Wiiperbolične ili elipsaste. Ako se radi o nekom od prva dva oblika
komet će, nakon što se pojavi u blizini Zemlje, zauvijek nestati u beskraju svemira. Međutim,
ako se radi o trećem, komet će se nakon određenog vremena, prije ili kasnije, ponovno vratiti.
Bilo je očito da se astronom za vrijeme svojeg boravka na Formenteri potpuno posvetio
proučavanju orbita kometa. Kako su se proračuni ove vrste uglavnom zasnivali na
pretpostavci da orbita ima oblik parabole, bilo je očito daje proučavao putanju neke određene
komete.
"Htio bih znati jesu li ovi proračuni načinjeni prije l--siječnja. To bi sve mijenjalo," izjavio je
poručnik Procope.
"Morat ćemo počekati da bismo to doznali," uzvratio je grof.
Servadac je nervozno hodao oko stola. "Dao bih mjesec dana života," nestrpljivo je povikao,
"za svaki sat sna ovog starčića."
"Ta pogodba možda ne bi bila dobra," reče Procope, osmjehujući se. "Možda naši doživljaji
nemaju nikakve veze s kometom."
"Koještarije!" uzviknuo je kapetan. "Ja u to ne vjerujem, a ni vi. Zar nije jasno kao dan da su
se Zemlja i ovaj komet sudarili i da je to imalo za posljedicu da se jedan maleni svijet odvojio
i sam se zaputio kroz svemir."
Grof Timascheff i poručnik šutke su se pogledavali. "Ne poričem vašu teoriju," nakon nekog
vremena reče Procope. "Ako je točna, mislim da moramo zaključiti daje onaj veliki disk koji
smo vidjeli u noći katastrofe bio upravo komet. Brzina mu je morala biti tako velika da
Zemljina privlačna sila na njega gotovo nije utjecala."
"Vrlo vjerojatno," dodao je grof Timascheff. "I to bi mogao biti komet koji naš prijatelj
znanstvenik zove Galia."
Još uvijek im nije bilo jasno zbog čega bi se astronom mnogo više zanimao za komet, nego za
ovaj maleni svijet na kojem su svi ostali zatočeni.
"Možete li to objasniti?" upitao je grof.
'Kod znanstvenika je sve moguće, znate to i sami," reče Servadac. "Već sam vas upozorio da
je baš ovaj astronom jedan od najekscentrični}ih među svojim kolegama."
Osim toga," dodao je poručnik, "lako je moguće daje on Sv9ja proučavanja obavljao i neko
vrijeme prije sudara."
Tako je galijanska Akademija znanosti došla do sljedećeg aJM)učka: U noći 31. prosinca
komet se, prešavši eklip-

214
215Jul.es Verne
tiku, sudario sa Zemljom, i taj je strašni sudar odvojio ve liki komad Zemljinog globusa,
koji je zatim nastavio puto vati udaljenim interplanetarnim područjima. Palmvrin R o~ sette
će sigurno potvrditi ovo njihovo tumačenje nepoznate pojave.
216
PUTOVANJE NA KOMETU
2. poglavlje OTKRIĆE
Kod većine stanovnika kolonije dolazak stranca nije pobudio previše zanimanja. Španjolci
su po prirodi bili nezainteresirani za događaje koji s njima nisu imali neposredne veze,
dok su se Rusi jednostavno pouzdali u svojeg gospodara. Dokle je on bio uz njih, nisu se
pretjerano uzbuđivali zbog stvari koje su se oko njih zbivale. Živjeli su po uobičajenom
redoslijedu: navečer bi rano lijegali, a ujutro su odmah nakon buđenja nastavljali svoje
svakodnevne poslove, ne obazirući se na neuobičajene događaje.
Ben Zoof je cijelu noć proveo uz profesorov ležaj. Sam se imenovao bolničarom i
jednostavno smatrao pitanjem časti poduzeti sve potrebno da njegov pacijent ponovno
stane na svoje noge. Motrio je na svaki njegov pokret, osluškivao svaki dah i na najmanji
znak uzbune bio pripravan dati mu najjaču dozu lijekova. Rosette je pokazivao svoju
prgavu ćud i dok je spavao. Neprestano bi, ponekad uznemireno, a ponekad posve Ijutito,
izgovarao ime Galije, kao da se u snu s nekim prepire oko stvari vezanih uz komet i
njegovo postojanje. Međutim, koliko god se njegov njegovatelj trudio shvatiti neku
smislenu rečenicu iz cijele te noćne more, nije mu polazilo za rukom raspoznati nešto što
bi m°glo pomoći u rasvjetljavanju problema koji ih je svih mučio.
Kad se Sunce ponovno uzdiglo iznad zapadnog obzora, Profesor je još uvijek bučno
spavao. Ben Zoofa, koji je po-
217Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
sebno brinuo da ga ne ometaju, uznemirilo je jako kucani nekim teškim predmetom po
vratima koja su bili postavi' na ulaz u pećinu, više da bi se zaštitili od hladnog vanjskog zraka,
nego zato da bi nekome izvana spriječili ulazak.
"Dovraga! Ovo mora prestati," promrmljao je Ben Zoof i zaputio se prema vratima.
"Tko kuca?" povikao je, ne baš prijateljskim tonom.
"Ja," uslijedio je drhtavi odgovor.
"Tko to ja?"
"Isaac Hakkabut. Pustite me unutra, molim vas, pustite
me.
"O, to si ti, stari Aštarote, je li? Što želiš? Kako idu poslovi?"
"Ah, nema više dobre trgovine."
"Dakle, stari Šimeju, kupca ovdje nećeš pronaći. Bolje ti je da otiđeš."
"Ne, molim vas, pustite me unutra," preklinjao je Židov. "Želim govoriti s njegovom
ekselencijom, guvernerom."
"Guverner još spava."
"Mogu počekati dok se ne probudi."
"Onda čekaj tu gdje si."
I već se, nakon ovog negostoljubivog odgovora, namjeravao vratiti svojem pacijentu kad ga
Servadac, kojeg su ovi glasovi probudili, pozva: "Što se događa, Ben Zoofe?"
"Oh, ništa, gospodine. Samo onaj pasji sin Hakkabut želi razgovarati s vama."
"Pa onda ga pusti unutra." Ben Zoof je zastao, oklijevajući.
"Pusti ga unutra, rekao sam," zapovjednički je ponovio kapetan.
218
Iako nevoljko, Ben Zoof posluša. Otvorio je vrata i Isaac Hakkabut, umotan u stari kaput,
uleti u špilju. Čim mu je Servadac pristupio, Židov ga poče obasipati slatkorječivim epitetima.
Ne uzvrativši mu ni riječi, kapetan ga prekine pokretom i povede ga sa sobom prema
središnjoj dvorani. Tamo je zastao, okrenuo se prema trgovcu, pogledao ga ravno u oči i
rekao: "Sad možeš govoriti. Reci, što želiš od mene?"
"Gospodaru, gospodaru," jecao je Isaac, "recite mi, molim vas, ima li kakvih novosti?"
"Novosti? O čemu govoriš?"
"S broda sam vidio kako jedrilica odlazi na put i kako se drugog dana vraća, dovodeći nekog
stranca. Mislio sam, mislio sam, mislio..."
"Dakle, mislio si. A što si to mislio?"
"Da je stranac možda pristigao sa sjevernih obala Sredozemlja i da bih ga možda mogao
pitati..."
Malo je zastao i dobacio značajan pogled kapetanu. "Što si ga htio pitati?"
"O tome nosi li kakve'Vijesti iz Europe," napokon izvali Hakkabut.
Servadac prijezirno slegne ramenima i okrene se od njega. Ovaj čovjek je već tri mjeseca
boravio na Galiji, bio je živim svjedokom čudnovatih događaja koji su se zbili, a još je uvijek
„odbijao povjerovati kako je njegovim pogađanjima s europskim trgovcima došao kraj. Više
ga ništa u to ne može ni uvjeriti, pomislio je kapetan i s gnušanjem otišao od njega. Posilni,
koji je sve ovo slušao s neskrivenim zadovoljstvom, nije se mogao suzdržati od pitanja: "Jesi
li sada zadovoljan, stari Ezekijele?"
Pa zar nije tako? Zar sam pogriješio? Nije li ovdje sinoć Doveden neki stranac?" raspitivao se
Židov.
219
Jules Verne
"Da, istina je."
"Otkud?"
"S Balearskog otočja."
"Balearskog otočja?" ponovio je Isaac.
"Da."
"Odlično mjesto za trgovinu! Svega dvadeset liga od Španjolske! Onda je morao donijeti
neke novosti iz Europe!"
"Pa što onda, stari Manašehe, ako i jest tako?"
"Morao bih ga vidjeti."
"Nemoguće."
Židov mu se približi i, stavivši mu ruku na rame, reče tihim, umilnim glasom: "Ja sam
siromah, to znaš, ali dat ću ti nekoliko reala1 ako mi dozvoliš da razgovaram sa strancem."
Zatim, kao da mu se učinilo daje možda ponudio previše, brzo doda: "Samo, to mora biti
odmah."
"Previše je umoran i iscrpljen. Još uvijek spava dubokim snom," uzvrati Ben Zoof.
"Ali, platit ću ti da ga probudiš."
Kapetan je čuo taj dio razgovora i prijekorno dobacio: "Hakkabute! Ako samo pokušaš
uznemiriti našeg gosta, odmah ću te izbaciti van."
"Nemojte se ljutiti, moj gospodaru," drhtao je Židov. "Samo sam mislio..."
"Tišina!" povikao je Servadac. Starac zbunjeno spusti glavu.
1
Stari španjolski novac.
220
PUTOVANJE NA KOMETU
"Znaš što ću ti reći," nastavi Servadac nakon kratke tanke. "Dozvolit ću ti da čuješ što će
nam stranac ispričati čim za to bude sposoban. Dosad još ništa od njega nismo uspjeli
doznati."
Židov je i dalje izgledao zbunjen.
"Da," reče Servadac, "čut ćeš njegovu priču kad i mi ostali."
"I nadam se da će ti se svidjeti, stari Ezekijele!" ironično je dodao Ben Zoof.
Nisu trebali dugo čekati, jer se za nekoliko minuta začuo Rosetteov mrzovoljni glas:
"Joseph! Joseph!"
Ne otvarajući oči, kao da još uvijek spava, nakon kratkog je vremena ponovno pozvao:
"Joseph! Dovraga, gdje je taj momak!?" Mora biti da je sanjao svojeg slugu koji se sada
sigurno nalazio daleko odavde, na dobroj staroj Zemlji. "Gdje su moje zabilješke,
Joseph?"
"Na sigurnome, gospodine," brzo je uzvratio Ben Zoof.
Rosette je otvorio oči i zagledao se u lice posilnog. "Jesi li to ti, Joseph?" upitao je.
"Na usluzi, gospodine," s nepokolebljivim mirom odgovori Ben Zoof.
"Odmah mi donesi moju kavu, i nemoj me pustiti da čekam."
Dok je Ben Zoof odlazio prema kuhinji, Servadac je prišao profesoru s namjerom da mu
pomogne pridignuti se u sjedeći položaj.
"Sjećate li se svojeg nestašnog učenika, profesore?" upitao je.
"Ah, da, da. Ti si Servadac," uzvratio je Rosette. "Prošlo je već dvadeset godina, možda i
više, otkad sam te posljednji Put vidio. Nadam se da si se popravio."
221Jules Verne
"Potpuno druga osoba, gospodine, uvjeravam vas," reče Servadac, osmjehujući se.
"Pa, tako i treba, to je posve ispravno," važno naglasi astronom. "Ali, pusti me da popijem
kavu," nestrpljivo je dodao. "Ne mogu pribrati misli ako prije toga ne popijem kavu."
Srećom, Ben Zoof se upravo vratio, noseći šalicu vruće, jake kave. Nakon što ju je s vidljivim
olakšanjem ispio, profesor se podigne s kreveta, znatiželjno se ogleda po dvorani i zatim
sjedne u najudobniji naslonjač koji je donesen iz 'Dobrvnina' salona. Napokon zadovoljnim
glasom, koji je podsjećao na stil kojim su bile pisane prve dvije poruke što su ih bili pronašli,
izjavi: "Dakle, gospodo, što mislite o Galiji?"
Isaac Hakkabut brzo istupi naprijed, ne dozvolivši nikome da odgovori na postavljeno pitanje.
"Tako mi Boga..."
"Tko je ovaj?" upita zatečeni profesor, s odbojnim izrazom na licu.
Oglušivši se na pokušaje da ga utišaju, Židov nastavi: "Tako mi Boga Abrahama, preklinjem
vas, recite mi nešto o Europi!"
"Europi?" uzviknuo je profesor, skočivši sa stolice kao da ga je udarila struja. "Što ovaj
čovjek želi s Europom?"
"Želim tamo otići!" cvilio je Židov i, unatoč svim pokušajima da ga se udalji, čvrsto se
uhvatio profesorove sjedalice, uporno i uvijek iznova preklinjući za vijesti o Europi-
Rosette nije odmah odgovorio. Nakon dva-tri trenutka razmišljanja, okrenuo se Servadacu i
upitao ga je li vec prošla sredina travnja.
"Danas je dvadeseti," odgovorio je kapetan.
222
PUTOVANJE NA KOMETU
Ben Zoof se upravo vratio, noseći šalicu vruće, jake kave.
223Jules Verne
"U tom slučaju," sigurnim glasom reče astronom "d nas se nalazimo upravo tri milijuna liga
daleko od Eu -
Židov razočarano klone.
"Čini se da ste vi ovdje vrlo neupućeni u pravo stan' stvari," nastavio je profesor.
^e
"Ne mogu vam reći," uzvrati mu Servadac, "koliko toga ne znamo. Ali upoznat ću vas sa
svime što znamo, i o našim pretpostavkama." I, najkraće stoje mogao, ispriča mu sve što se
dogodilo od one dobro poznate noći 31. prosinca-kako su doživjeli sudar, kako je pretjecalo
'Dobrvnino' istraživačko putovanje, kako nisu otkrili ništa osim malenih ostataka kopna
Tunisa, Sardinije, Gibraltara i sad For-mentere, kako su u određenim razmacima primili tri
poruke nepoznatog pošiljatelja i, napokon, kako su napustili svoje prebivalište na otoku
Gourbi i preselili se u sadašnje nastambe u Nininoj košnici.
Astronom je jedva dočekao kraj ovog izvještaja. "I kakav je vaš zaključak o položaju u kojem
se trenutačno nalazimo!" upitao je.
"Naš zaključak," uzvratio je kapetan, "je sljedeći: mislimo da se nalazimo na velikom komadu
Zemljinog globusa koji se odvojio od planeta i kojem ste vi, po svemu sudeći, nadjenuli ime
Galia."
"Još i više od toga!" uzviknuo je Rosette, skočivši na noge.
"Što? Kako to mislite?" povikaše njegovi slušatelji.
"Do određene mjere ste u pravu," nastavio je profesor-"Istina je da se na poziciji 47' 35,6",
nešto iza dva sataJ^. tro 1. siječnja, dogodio sudar; moj je komet udario u z-e Iju i područja koja
ste spomenuli zbrisana su s njezin vršine."
Njegovi su ga slušatelji zbunjeno gledali.
"Pa onda," žučno uzvikne Servadac, "gdje se mi uo nalazimo?"
224
PUTOVANJE NA KOMETU
-Na mojem kometu, na Galiji!"
I profesor se trijumfalno osvrne uokolo.
225PUTOVANJE NA KOMETU
3. poglavlje PROFESOROVI DOŽIVLJAJI
"Da, na mojem kometu!" ponovio je profesor, nabravši obrve i prkosno ih pogledavši, kao da
očekuje da će mu se netko pokušati suprotstaviti.
Ali Servadac, grof i poručnik samo su dugo i zamišljeno šutjeli. To je, dakle, bilo rješenje
zagonetke koja ih je dugo vremena mučila. Njihove prvotne pretpostavke morale su ustuknuti
pred pravom istinom. Uvjerenje da se dio Zemlje sam odvojio od matičnog planeta i zatim
nastavio putovati svemirom, pokleknule je pred spoznajom da je u Zemlju udario nepoznati
komet, otrgnuo neke dijelove njezine površine i odnio ih u nepoznato. To je razjasnilo sva
prošla zbivanja i njihov trenutačni položaj. Ali time se samo povećalo njihovo zanimanje za
ono što ih tek očekuje. Može li im profesor i u tome pomoći, može li unijeti novo svjetlo u
tamu njihovog neznanja? Iako su to snažno željeli, nisu ga se to još usuđivali pitati.
U međuvremenu je Rosette značajno zastao, očekujući da ga pobliže upoznaju sa svim novim
poznanicima. Ne zeleći ismijati taštinu ovog ekscentričnog čovječuljka, Servadac se upustio u
ceremoniju predstavljanja svojih prijatelja.
Dozvolite mi da vam predstavim svojeg odličnog prija-telJa, grofa Timascheffa," rekao je.
227Jules Verne
"Čast mije," reče Rosette, naklonivši se grofu s osmjehom štovanja.
"Gospodine profesore, ne mogu reći da sam se baš svojom voljom zatekao na vašem kometu,
ali se nadam vašem iskrenom gostoprimstvu," svečano je uzvratio Timascheff.
Servadac nije uspio potpuno prikriti osmjeh zbog ove grofove blage ironije, ali je ipak
nastavio: "Ovo je poručnik Procope, zapovjednik 'Dobrvne'."
Profesor se opet naklonio s odmjerenom suzdržanošću.
"Pod njegovim zapovjedništvom smo oplovili Galiju," dodao je kapetan.
"Oplovili Galiju?" uzbuđeno je uzviknuo profesor.
"Da, cijelim putem," uzvrati Servadac i, ne dopustivši dodatna pitanja, nastavi: "A ovo je moj
posilni, Ben Zoof."
"Aide-de-camp1 njegovoj visosti guverneru Galije," predstavio se Ben Zoof, želeći istaknuti
visoki položaj svojeg gospodara, kao i svoj vlastiti.
Rosette jedva daje klimnuo glavom.
Zatim je predstavljen i preostali dio stanovnika Košnice: ruski mornari, Španjolci, mladi
Pablo i malena Nina, koju je profesor - kojemu djeca očito nisu bila posebno draga -strogo
pogledao kroz svoje strašne naočale. Isaac Hakka-but je, nakon što je predstavljen, zamolio za
dozvolu da postavi još jedno pitanje.
"Kad možemo očekivati povratak natrag?" mučilo ga je.
"Povratak!" oštro je uzvratio Rosette. "Tko govori o povratku? Pa tek što smo krenuli na put."
Uvidjevši da se profesor počeo ljutiti, kapetan Servadac je razgovor vješto usmjerio na drugu
temu, zamolivši ga da im ispriča o svojim nedavnim doživljajima. Astronom je izgle~
1
Vidi primjedbu na str. 12.
228
PUTOVANJE NA KOMETU
dao počašćen ovom zamolbom i odmah je započeo opširnu priču, koju ćemo iznijeti u
najkraćim crtama.
Radi provjere već obavljenih mjerenja krivulje pariškog meridijana, francuska vlada je
imenovala posebnu znanstvenu komisiju sastavljenu od najpoznatijih astronoma. Očito samo
zbog njegove nepopularnosti, iz popisa članova komisije izostavljeno je ime Palmvrina
Rosettea. Bijesan zbog takve odluke, profesor je odlučio sam i o svojem trošku obaviti
mjerenja. Uvjeren da su u prethodnim geodetskim mjerenjima učinjene određene pogreške,
odlučio je ponovno ispitati rezultate premjeravan]a trokuta koji su činili španjolska obala i
otok Formentera, a što su ga prethodno bili obavili Arago i Biot.
Tako je napustio Pariz i u društvu svojeg sluge Josepha se zaputio na Balearsko otočje.
Opservatorij je postavio na najvišem vrhu Formentere, a svojeg asistenta poslao na najviši vrh
španjolske obale, gdje se ovaj trebao pobrinuti za odašiljanje svjetlosnih signala koji su se
pomoću dalekozora mogli vidjeti s Formentere. Profesorovu opremu činilo je svega nekoliko
knjiga i instrumenata, te dvomjesečne zalihe hrane. Pored toga, uza se je još samo imao
odličan astronomski teleskop, koji kao daje s njim srastao i postao dio njega. Njime je
strpljivo pretraživao nebo, nadajući se nekom veličanstvenom otkriću koje će njegovo ime
učiniti besmrtnim.
Zadaća koju je preuzeo zahtijevala je najveće strpljenje. Iz noći u noć, u želji da točno utvrdi
vrhove svojeg trokuta, očekivao je znakove iz signalne svjetiljke svojeg asistenta, ne
zaboravljajući daje Aragou i Biotu za sličnu zadaću trebalo šezdeset jedan dan. Međutim,
posao je usporila gusta ma§la koja je iznenada prekrila tlo, ne samo u tom dijelu Europe, već u
gotovo cijelom svijetu.
Ne propustivši nekoliko rijetkih prigoda kad se magla a malo podigla, astronom je
istodobno poduzeo istraži-
229Jules Verne
vanje neba, provjeravajući točnost nebeskih karata u području sazviježđa Blizanci.
Golim okom moguće je vidjeti samo šest zvijezda ovog sazviježđa, ali pomoću teleskopa
promjera deset inča moguće ih je vidjeti preko šest tisuća. Nažalost, Rosette nije raspolagao
tako snažnim teleskopom, već se morao zadovoljiti dobrim, ali ipak manjim instrumentom
koji smo već spomenuli.
Tijekom jednog od tih osmatranja, dok je pažljivo ispitivao područje Blizanaca, uočio je
sjajnu točku koja nije bila ucrtana u karte i koju je u početku smatrao malenom zvijezdom što
je dotad izbjegla očima drugih astronoma. Međutim, nekoliko novih osmatranja, obavljenih
sljedećih noći, ubrzo je pokazalo da zvijezda brzo mijenja položaj u odnosu na svoje susjede i
astronomovo je srce počelo brže kucati, pri pomisli da se možda radi o nekom novom planetu,
čije će otkriće biti vezano za njegovo ime.
Udvostručivši pažnju, uskoro je ipak utvrdio da se ne radi o planetu. Brzina kojom je to
nebesko tijelo mijenjalo svoj položaj natjerala gaje na zaključak da se radi o kometu, što je
ubrzo bilo potvrđeno nastankom repa koji komet dobiva približivši se Suncu.
Komet! Ovo otkriće bilo je pogubno za nastavak premje-ravanja trokuta. Unatoč svom trudu
koji je uložio njegov asistent, neprestano šaljući svjetlosne signale sa španjolske obale,
Rosette na to više nije trošio vrijeme. Svu svoju pažnju usmjerio je prema novootkrivenom
svemirskom tijelu. Misli mu se više nisu odvajale od te četvrtine neba.
Komet! Nije se smjelo ni trenutka oklijevati s određivanjem njegovih parametara.
Kod takvih proračuna uvijek se polazilo od pretpostavke da orbita kometa ima oblik parabole.
Kometi su najčešće najbolje vidljivi kad se nađu u svojem perihelu, u točki svoje putanje
najbližoj Suncu, koju nazivamo i fokusom orbite.
230
PUTOVANJE NA KOMETU
Ako uzmemo u obzir samo djelić njezine dužine, svejedno je ima li orbita oblik parabole ili
jako razvučene elipse. Dakle, profesor nije mogao pogriješiti kad je pretpostavio da se radi o
paraboli.
Kao kod kruga, potrebno je poznavati njezine tri točke kako bi se izračunali ostali parametri.
Kod utvrđivanja elemenata orbite kometa potrebno je izvršiti osmatranje njegova tri različita
položaja, prije nego se utvrdi, kako astronomi kažu, njezina "efemerida".
Ali profesor Rosette nije se zadovoljio samo s tri položaja. Koristeći svaki procjep u
maglovitom pokrovu, izvršio je deset, dvadeset promatranja na desnom kraku orbite i u
deklinaciji. Tako je uspio vrlo precizno izračunati pet parametara kometa, koji se očito
nevjerojatnom brzinom približavao Zemlji.
Ti parametri bili su:
1. Inklinacija ravnine kometove orbite prema ravnini ekliptike, koje se obično međusobno
nalaze pod određenim kutom, ali su se ovaj put dokazano poklapale.
2. Točka u kojoj putanja kometa siječe putanju Zemlje.
Ova su dva elementa bila utvrđena, a položaj kometove orbite u prostoru točno određen.
3. Smjer krakova orbite, koji je utvrđen izračunom lon-gitude kometova perihela.
4. Udaljenost perihela od Sunca, čime je omogućen precizni izračun izgleda parabole.
5. Rotacija kometa, koja se pokazala suprotnom od one planeta, što se obično oko svoje osi
okreću od istoka
Prema zapadu.
Oduševljen svojim nalazom i proračunima, Rosette je odlučio kometu dati ime Galia.
231Jides Verne
Sljedeća mu je zadaća bila o svemu tome napisati službeni izvještaj. Ne samo daje otkrio kako
je moguć sudar kometa sa Zemljom, već je bio siguran da će se to i dogoditi, i to točno u noći
31. prosinca. Štoviše, kako su se dva nebeska tijela okretala oko svoje osi u suprotnim
smjerovima, sudar će morati biti vrlo jak.
Bilo bi potpuno pogrešno reći da ga je njegovo otkriće uznemirilo i preplašilo. Suprotno tome,
bio je oduševljen gotovo do delirija. Svatko drugi bi u strahu požurio pobjeći iz Formenterine
osame. Ali, ne objavivši ni jednu riječ o svojem zastrašujućem otkriću, on je odlučno ostao na
svojoj promatračnici. Iz rijetkih novina koje je dobivao doznao je da magla, gušća nego ikad, i
dalje prekriva obje hemisfere. Stoga je bio siguran da nitko drugi nije primijetio približavanje
kometa. Bio je uvjeren da je opće neznanje o predstojećoj opasnosti bolje od panike koja bi
nastala kad bi se ova vijest proširila. Tako je znanstvenik s Formentere tu veliku tajnu zadržao
za sebe. Ostao je na otoku zato što su njegovi proračuni pokazivali kako će komet udariti u
zemlju negdje na jugu Alžira. Kako se pokazalo da komet ima čvrstu jezgru, bio je siguran da
će, poslužimo se njegovim riječima, učinak sudara biti 'jedinstven'. Stoga je želio biti u blizini
kad se to dogodi.
Do sudara je došlo, a posljedice su nam već dobro poznate. Kad je nakon duge nesvjestice
došao sebi, Palmyrin Rosette je otkrio da je jedini stanovnik djelića kopna što je ostao od
Balearskog arhipelaga.
To bi bio sažetak priče, koju je profesor popratio raznovrsnim, pojašnjenjima i skretanjima s
osnovne teme. Dok je pričao, često je zastajao i mrštio se, kao da se bezrazložno ljuti na
slušatelje koji su uistinu pozorno i bez upadica pratili njegovo izlaganje.
"Ali sad vam, gospodo," dodao je profesor, "moram reci još nešto. Sudar je proizveo važne
promjene. Strane svijeta su se preokrenule, gravitacija se smanjila. Ja se nisam,
232
PUTOVANJE NA KOMETU
poput vas, ni trenutka zavaravao da se još uvijek nalazim na Zemlji. Ne! Zemlja, praćena
Mjesecom, nastavila se kretati svojom starom orbitom. Ali mi se, gospodo, nemamo razloga
žaliti. Sudbina nam je mogla biti mnogo gora. Mogli smo svi poginuti u tom sudaru ili je
komet mogao ostati vezan za Zemlju. Ni u jednom od ova dva slučaja ne bi imali to
zadovoljstvo da krenemo na ovaj prekrasni izlet kroz neistražene dijelove Sunčeva sustava.
Ne, gospodo. Ponavljam, nemamo za čim žaliti."
Dok je to govorio djelovao je tako uvjeren u svoje riječi da nitko nije imao srca suprotstaviti
mu se. Samo je Ben Zoof nesretno primijetio da bi komet, daje kojim slučajem umjesto u dio
Afrike udario u Montmartre, sigurno bio naišao na jači otpor.
"Koješta!" rekao je Rosette s prijezirom. "Krtičnjak poput Montmartrea bio bi u trenu
raznesen u komadiće."
"Krtičnjak!" uzviknuo je Ben Zoof, skočivši kao oparen. "Mogu vam reći da bi tamo ščepali
taj vaš komet i zatakli ga poput pera za šešir."
Profesor se počeo ljutiti, ali je Servadac pokretom zapovjedio svojem posilnom da zašuti i
Rosetteu objasnio zabrinutost tog vrijednog vojnika za sve što se ticalo Montmartrea. Uvijek
odan svojem gospodaru, Ben Zoof je zadržao jezik za zubima, ali znao je da nikad neće moći
pronaći oprosta za to omalovažavanje njegovog voljenog doma.
Profesorovim slušateljima sad je bilo najbitnije doznati može li astronom iz dosadašnje
putanje Galije kroz svemir, barem približno, odrediti trajanje jednog njezinog okreta oko
Sunca. S najvećim mogućim obzirom i pažnjom, poručnik Procope je izrazio opću želju da
nešto o tome doznaju.
"Prije sudara, gospodine," odgovorio mu je profesor, "bio sam vrlo precizno utvrdio putanju
kometa. Međutim, obzirom na promjene koje je u sudaru doživjela orbita mojeg
233Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
kometa, bio sam prisiljen u cijelosti ponoviti svoje proračune."
Poručnik je izgledao razočaran.
"Iako je Zemljina orbita ostala nepromijenjena," nastavio je profesor, "posljedica sudara
bilo je odbacivanje kometa u potpuno novu orbitu."
"Mogu li vas tada upitati," bio je uporan Procope, "jeste li već prikupili dovoljno
elemenata za određivanje ove nove orbite?"
"Jesam."
"Tada možda znate.."
"Znam samo to, gospodine, da se na 47 minuta 35,6 sekundi, nakon dva sata ujutro 1.
siječnja, Galia u prolazu sudarila sa Zemljom, da je 10. siječnja presjekla orbitu Venere,
da je svoj perihel dosegla petnaestog i zatim ponovno presjekla Venerinu orbitu. Prvog
veljače se počela udaljavati od Sunca, a trinaestog je presjekla orbitu Marsa. Desetog
ožujka ušla je u područje teleskopskih planeta i, privukavši Nerinu, povukla je sa sobom
kao svoj satelit."
"Već znamo sve te izvanredne činjenice. Štoviše, većinu njih smo doznali iz poruka koje
smo nalazili, a koje ste, nema sumnje, vi pisali."
Profesor Rosette se ponosno uspravio i rekao. "Naravno da sam ih ja pisao. Poslao sam ih
na stotine. Tko bi ih drugi mogao slati?"
"Samo vi, nitko drugi," učtivo se pridružio grof.
Dosadašnji razgovor još nije bio rasvijetlio buduće kretanje Galije, a Rosette je očito htio
izbjeći ili, u najmanju ruku, odgoditi ovu temu. Stoga, kad je poručnik Procope već imao
namjeru svoje pitanje ponoviti na više kategoričan način, Servadac gaje prekinuo, uvjeren
da će biti pametnije ako malog 'sauanta' ne pritišću odviše. Upitao je profe-
sora otkud zaključuje da je Zemlja doživjela tek malena oštećenja u tako strašnom sudaru.
"Do tog sam zaključka došao na sljedeći način:" odgovorio je Rosette, "Zemlja je putovala
brzinom od 28.000 liga na sat, a Galia brzinom od 57.000 liga na sat. Radi se, dakle o
istom učinku kao da vlak, putujući brzinom od 85.000 liga, udari u neku čvrstu prepreku.
Vrlo čvrsta jezgra kometa učinila je isto što bi učinila topovska kugla ako bi tom brzinom
prošla u blizini staklenog okna: očešala je Zemlju bez daje razbije."
"Moguće je da ste u pravu," iskreno je primijetio Servadac.
"Moguće!? Naravno da sam u pravu!" praskao je profesor. Uskoro je, međutim, nastavio
mirnije: "Sreća što je Zemlja samo očešana. Da je komet kojim slučajem udario okomito u
njezinu površinu, vjerojatno bi duboko prodro u njezinu utrobu i razaranja koja bi to
izazvalo bila bi neizmjerna. Možda čak," dodao je uz osmijeh, "ni Montmartre ne bi
mogao preživjeti takvu katastrofu."
"Gospodine!" povikao je Ben Zoof, ne mogavši odoljeti izazovu.
"Tišina, Ben Zoofe!" odsječno je rekao Servadac.
Srećom po očuvanje mira, Isaac Hakkabut, koji je napokon počeo shvaćati nešto o pravom
stanju stvari, u tom trenutku istupi i drhtavim glasom zamoli profesora da mu kaže kad će
se ponovno vratiti u blizinu Zemlje.
"Zar vam se tako žuri?" hladno ga je upitao profesor.
Židov je namjeravao još nešto reći, ali ga Servadac prekine: Dozvolite mi da pripomenem
kako sam ja, više iz znanstvenih pobuda, imao namjeru postaviti isto pitanje. Jesam |j vas
dobro shvatio kad ste rekli da je, kao posljedica sudara, došlo do promjene kometove
orbite?"

234
235Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
"Dobro ste shvatili, gospodine."
"Jeste li htjeli reći da orbita više nema oblik parabole?"
"Upravo to."
"Je li se, dakle, pretvorila u hiperbolu? Znači li to da ćemo se i dalje nastaviti udaljavati i
da se više nikad nećemo vratiti do Zemlje?"
"Nisam rekao da se radi o hiperboli."
"Dakle, nije hiperbola."
"Nije."
"Znači da se radi o elipsi?"
"Da."
"Podudara li se njezina ravnina sa Zemljinom?"
"Da."
"Tada se Galia morala pretvoriti u periodični komet?"
"Jest."
Servadac je nesvjesno ispustio radostan uzvik, koji je odjeknuo špiljom.
"Jest," nastavio je profesor. "Galia je periodični komet koji bi se, uz neznatna odstupanja
zbog utjecaja privlačnih sila Marsa, Jupitera i Saturna, morao vratiti do Zemlje za točno
dvije godine."
"Mislite da bi se dvije godine nakon prvog sudara Galia trebala susresti sa Zemljom na
istom mjestu gdje su se i prvi put susrele?" pitao je poručnik Procope.
"Bojim se daje tako," reče Rosette. "Zašto se bojite?"
"Zato jer nam je posve dobro ovdje gdje smo sada," fesor Ijutito udari nogom o pod i
nastavi: "Da je po meni, Galia se više nikad ne bi vratila do Zemlje!"
4. poglavlje ISPRAVLJENI KALENDAR
Tako su sve prijašnje pretpostavke ustuknule pred velikom istinom da je Galia komet koji
se kreće po udaljenim predjelima Sunčeva sustava. Kapetanu Servadacu sad je bilo jasno
daje veliki disk stoje neposredno nakon sudara svijetlio kroz oblake zapravo bila Zemlja
od koje su se udaljavali i kojoj se mogla zahvaliti i ona visoka plima koju su tada
doživjeli.
Što se tiče profesorovih predviđanja o predstojećem povratku do Zemlje, bio je to događaj
za koji je kapetan, nakon prvotnog oduševljenja, morao priznati da sobom nosi mnogo
nepoznanica.
Sljedećih par dana proteklo je u uređivanju smještaja za pridošlicu. Srećom, njegovi
zahtjevi bili su vrlo skromni. Kao daje živio od zvijezda. Sve dok je bio dobro snabdjeven
kavom, malo je brinuo o udobnosti i nije se obazirao na umijeće i trud kojim je uređena
unutrašnjost Ninine košnice. Pokazujući štovanje prema svojem bivšem učitelju, Servadac
mu je želio ustupiti najudobni)i apartman špilje. Međutim, profesor je to odlučno odbio.
Izjavio je da mu je dovoljna malena sobica, pod uvjetom da je uzdignuta i izdvojena, koju
će moći koristiti kao zvjezdarnicu i gdje ga neće smetati u njegovim proučavanjima.
Pretražili su cijelu sPilju i, srećom, na tridesetak metara iznad glavne dvorane uspjeli
pronaći malenu prostoriju s otvorom u planin-
11 •
236
237Jules Verne
skom boku, koja je u cijelosti odgovarala potrebama. Bila je dovoljno velika da se u nju
smjesti krevet, stol, stolica ormar s ladicama i, što je bilo najvažnije, nezaobilazni teleskop.
Jedan maleni potočić lave, izdvojen iz glavnog toka dovoljno ju je grijao.
Astronom se uskoro smjestio u tom svojem izdvojenom skloništu. Svima je jasno preporučeno
da ga ostave na miru. Hrana mu je odnošena u točno utvrđeno vrijeme, a spavao je vrlo malo.
Po cijeli danje vršio proračune, a noći bi probdio u promatranjima. Ostali članovi malene
zajednice vrlo su ga rijetko viđali.
Temperatura se u međuvremenu osjetno snizila. Termometar je zabilježio 30 stupnjeva ispod
ništice. Živin stupac nije pokazivao nikakva kolebanja koja su znakovita za zemaljsku klimu,
već je sporo ali uporno opadao, s velikom vjerojatnošću da će tako nastaviti sve dok ne
dosegne temperaturu okolnog svemira.
Ovo uporno opadanje živinog stupca bilo je praćeno potpunim mirom u atmosferi. Čak se i
zrak doimao zaleđenim i nije se mogao osjetiti ni najmanji povjetarac. Duž cijelog neba nije
se mogao vidjeti ni najmanji oblačić niti je bilo magle koja se često prostire preko zemaljskih
polarnih predjela. Nebo je neprekidno bilo vedro. Za sunčanog dana niti tijekom zvjezdane
noći nije se mogla osjetiti neka promjena temperature.
Ovi neobični vremenski uvjeti činili su hladnoću podnošljivom čak i na otvorenom. Najčešći
uzrok bolesti koje su često bile pogubne za arktičke istraživače btii-su oštri vjetrovi, teške
magle ili strašne snježne oluje koje su isušivale, slabile ili na drugi način napadale krajnike u
vršenju njihove osnovne funkcije. Ali tijekom razdoblja kad bi vjetar potpuno utihnuo, mnogi
su polarni putnici, dobro obučeni i nahranjeni, znali podnositi hladnoću i kad bi termometar
pao na 60 stupnjeva ispod ništice. Takvo je iskustvo doživio Parry na otoku Melville ili Kane
na višoj sjevernoj širini od
238
PUTOVANJE NA KOMETU

zamotani a krzna poput malenih Eskima, sklizali su zajedno.

239Jules Verne
81 stupnja, te Hali i posada 'Polarisa' koja je unatoč žestokoj hladnoći, dok nije bilo vjetra,
uspijevala svladati sve teškoće.
Dakle, usprkos ekstremnom padu temperature, malobrojno stanovništvo se bez ikakvih
poteškoća moglo kretati na otvorenom. Guverner se posebno brinuo da svi njegovi ljudi
budu siti i toplo obučeni. Imali su obilje raznovrsne hrane, a pored krzna donesenih sa
'Dobrvne' lako se, po potrebi, moglo ustaviti nove kože i od njih izraditi odjevne
predmete. Svi su se morali pridržavati svakodnevnih vježbi na otvorenom. Od tog pravila
nisu izostavljeni ni Pablo i Nina. Dvoje djece, zamotani u krzna poput malenih Eskima,
sklizali su zajedno. Pablo je uvijek bio uz svoju prijateljicu, spreman pružiti joj pomoć
uvijek kad to zatreba.
Nakon razgovora s astronomom, Isaac Hakkabut se ponovno povukao na svoj brod. Ipak,
više se nije mogao oglušiti na spoznaju da se nalazi milijune milja daleko od Zemlje i
krajeva u kojima je obavljao svoju raznovrsnu i unosnu trgovinu. Moglo bi se očekivati da
će mu to shvaćanje njegovog pravog položaja pomoći da promijeni svoje ponašanje i
poželi, barem do izvjesne mjere, češće se družiti s ono malo prijatelja uz koje ga je
neobična sudbina vezala. Ali ne; želja za zaradom bila je tako duboko usađena u njegovu
tešku narav da je, iako posve siguran u zaštitu francuskog časnika koji - osim u najvećoj
nuždi - neće dozvoliti da mu neko ugrozi dragocjenu imovinu, odlučio čekati na neku
izvanrednu situaciju koju će na bilo koji način moći iskoristiti u svoju korist.
Prema onome što je čuo od profesora, s jedne je strane računao da izgledi za povratak na
Zemlju ipak postoje, iako bi na to trebalo još dugo čekati. S druge pak strane, znao je da
većina pripadnika malene kolonije posjeduje veće količine novca u engleskim i ruskim
novčanicama. Iako taj novac sada nije vrijedio ništa, vrijedit će kao i dosad, jednom kad
se stvari vrate na svoje mjesto. Sukladno tome,
240
PUTOVANJE NA KOMETU
čvrsto ga se odlučio domoći, prodajom svojih stvari. Ali nije ih želio odmah rasprodati.
Možda će doći vrijeme kad će se bogate zalihe kolonije iscrpiti i postati nedovoljne za
zadovoljenje svakodnevnih potreba. To će biti njegovo vrijeme. Ako bude strpljivo čekao,
mislio je, napravit će odličan posao.
Takve su bile Isaacove usamljeničke misli, dok su drugi stanovnici Ninine košnice jedni
drugima čestitali što su se riješili njegova neugodnog društva.
Kako je pisalo u poruci koju je donio golub pismonoša, put koji je Galia prevalila u
travnju iznosio je 39.000.000 liga. Krajem mjeseca ona se nalazila na 110.000.000 liga od
Sunca. Profesor je iscrtao dijagram elipsaste orbite na kojem se do preciznosti od jedne
minute moglo pratiti kretanje kometa. Krivulja je bila podijeljena u dvadeset četiri
nejednaka dijela (umjesto prijašnje Keplerove podjele na 12 dijelova), predstavljajući
dužine koje bi tijekom svakog galijanskog mjeseca komet trebao tijekom jedne galijanske
godine prijeći, sve kraće prema afelu i sve duže prema pe-rihelu.
12. svibnja Rosette je izložio rezultate svojeg rada Serva-dacu, grofu i poručniku, koji su
ga posjetili u njegovom opservatoriju. Sva su trojica s najvećom pažnjom proučavali
dijagram. Pred njima je ležala jasno prikazana Galijina orbita koja se protezala iza orbite
Jupitera, a napredovanje po orbiti i udaljenosti od Sunca bili su označeni za svaki mjesec
posebno. Nije moglo biti jednostavnije i, ako su profesorovi proračuni bili točni (o čemu
se nisu usuđivali dati ni najmanju primjedbu, ako su to i poželjeli), Galia je trebala cijelu
svoju orbitu prijeći za točno dvije godine i ponovno se susresti sa Zemljom kad se ova dva
puta okrene oko Sunca, u istoj točki kao i kod prvog susreta. Kakve će biti posljedice tog
drugog sudara, nisu se usuđivali ni pomisliti.
241Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
Ne dižući oči s dijagrama kojeg je još uvijek pažljivo proučavao, Servadac reče: "Vidim da će
tijekom svibnja Galia prijeći svega 30.400.000 liga i da će je to odvesti na udaljenost od
140.000.000 liga od Sunca."
"Upravo tako," potvrdio je profesor.
"Onda smo već izašli iz područja teleskopskih planeta, zar ne?" upitao je grof.
"Zar ne znate koristiti svoje oči?" zajedljivo mu odgovori profesor. "Ako samo pogledate,
vidjet ćete daje to područje jasno ucrtano na karti."
Ne osvrćući se na ovu upadicu, Servadac je nastavio: "Dakle, koliko vidim, komet će
dosegnuti svoj afel 15. siječnja, točno 12 mjeseci nakon prolaska kroz perihel."
"Dvanaest mjeseci! Ne mislite galijanskih dvanaest mjeseci?" uzviknuo je Rosette.
Servadac ga je zbunjeno pogledao, a poručnik Procope nije mogao prikriti smijeh.
"Čemu se vi smijete?" upitao ga je profesor, ljutite se okrenuvši prema njemu.
"Ničemu, gospodine. Samo, zabavlja me kako želite izmijeniti zemaljski kalendar."
"Želim da bude logičan, samo to."
"Dragi naš profesore, budimo logični koliko god je to u našoj moći."
"Dakle, slušajte me pažljivo," kruto je nastavio profesor. "Nadam se da shvaćate kako je
galijanska godina - P°d čime podrazumijevani vrijeme u kojem se Galia jednom okrene oko
Sunca - jednaka duljini dvije zemaljske godine."
Ostali klimnuše u znak potvrde.
242
"A ta bi godina, kao i svaka druga, trebala biti podijeljena u dvanaest mjeseci."
"Da, svakako, ukoliko to želite," složio se kapetan.
"Ako to želim!" uzvikne Rosette. "Što s time imaju moje želje? Naravno da godina mora imati
dvanaest mjeseci!"
"Naravno," pomirljivo izjavi kapetan.
"Koliko bi tada jedan galijanski mjesec morao imati dana?" ispitivao ih je profesor.
"Pretpostavljam šezdeset ili šezdeset dva, ako ćemo biti dosljedni. Dani su sada dvostruko
kraći od zemaljskih," odgovorio je kapetan.
"Servadac, ne budite brzopleti!" povikao je Rosette, odajući mrzovoljno nestrpljenje
ostarjelog pedagoga. "Ako su dani dvostruko kraći nego su bili, njih šezdeset ne može
predstavljati dvanaesti dio galijanske godine - ne mogu činiti jedan mjesec."
"Valjda ne mogu," uzvratio je potpuno zbunjeni kapetan.
"Zar ne uviđate?" nastavio je astronom. "Ako je galijanski mjesec dvostruko duži od
zemaljskog, a galijanski dan upola kraći od zemaljskog, tada svaki mjesec mora imati stotinu
dvadeset dana?"
"Bez sumnje ste u pravu, profesore," reče grof Timascheff. "Ali, ne mislite li da će uporaba
ovakvog kalendara biti vrlo zamršena?"
"Nimalo! Nimalo! Nemam namjeru koristiti niti jedan drugi," uslijedio je profesorov
tvrdoglavi odgovor.
Nakon što je neko vrijeme razmišljao, kapetan ponovno progovori: "Dakle, sukladno tom
novom kalendaru, uopće Se ne nalazimo u sredini svibnja. Morali bi biti negdje u ožujku."
243

Jales Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
"Da," reče profesor. "Danas je 26. ožujka, 266. dan ga-lijanske godine, što odgovara 133.
danu zemaljske godine Potpuno ste u pravu, danas je 26. ožujka.
"Čudno!" mrmljao je Servadac.
"A brojeći po zemaljskom mjesecu, nekad od trideset dana, a sada od šezdeset, trebao bi
biti 86. ožujka."
"Ha, ha!" smijao se kapetan. "To je osvetnička logika."
Starom profesoru se učinilo da mu se njegov bivši učenik počeo rugati. Stoga se, kako je
već bilo kasno, ispričao uz opravdanje da više nema vremena za razbibrigu. Prihvativši to
objašnjenje, posjetitelji se tiho povukoše iz opservatorija.
Mora se priznati da se novim kalendarom koristio samo profesor i kolonija je uvijek
bivala prilično zbunjena kad bi se pozivao na čudne datume, poput 47. travnja ili 118. svi-
bnja.
Prema starom zemaljskom kalendaru počeo je lipanj i prema profesorovim tablicama
Galia je tijekom proteklog mjeseca po svojoj orbiti prešla novih 27.500.000 liga i dostigla
udaljenost od Sunca od 155.000.000 liga. Termometar je nastavio opadati, a vrijeme je i
dalje bilo mirno. Svakodnevne su se zadaće obavljale po uhodanom redoslijedu i jedino
što je prekidalo monotoniju svakodnevnice bili bi iznenadni posjeti malenog profesora,
kad bi ga neka iznenadna misao natjerala da privremeno prekine svoja astronomska
proučavanja i posjeti glavnu dvoranu. Njegov dolazak uvijek je bio predznak svojevrsne
malene zabave. Kako god započeo, razgovor bi na kraju skrenuo na predstojeći sudar
kometa sa Zemljom. Unatoč željama i očekivanjima kapetana i njegovih prijatelja,
zaljubljenik u astronomiju uporno je i tvrdoglavo odbijao razmišljati o povratku na
Zemlju. On, naime, uopće nije želio napustiti svoje sadašnje prebivalište, objekt svojeg
velikog otkrića. Volio ga je
244
gotovo kao da ga je sam stvorio. Tako su razgovori najčešće završavali popriličnom
gužvom.
27. lipnja (po starom kalendaru) profesor je poput topovske kugle uletio u središnju
dvoranu i bez pozdrava ili uvoda obrušio se na poručnika, na način kako se u davnim
danima znao obraćati nekom slabijem učeniku: "Dakle, poručnice! Bez izvlačenja! Bez
zabušavanja! Recite mi, jeste li ili niste oplovili Galiju?"
Poručnik je poskočio. "Izvlačenje! Zabušavanje! Gospodine, nisam naviknuo..." počeo je
svađalačkim tonom ali, uočivši grofov znak upozorenja, stiša glas i jednostavno reče:
"Jesmo."
"Mogu li vas tada upitati," nastavio je profesor, potpuno zanemarujući njegovu prvotnu
ljutnju, "jeste li putem vodili računa o udaljenostima?"
"Kako smo najbolje znali," odgovorio je poručnik. "Učinio sam što sam mogao, koristeći
brzinomjer i kompas. Nisam bio u mogućnosti mjeriti visinu Sunca ili zvijezda."
"I do kojeg ste zaključka došli? Koliki je po vama opseg ekvatora?"
"Utvrdio sam da bi približno mogao iznositi oko 1.400 milja."
"Ah!" reče profesor, više za sebe. "Opseg od 1.400 milja dao bi promjer od oko 450 milja.
To bi bilo negdje oko jedne šesnaestine promjera Zemlje."
Zatim jačim glasom nastavi: "Gospodo, u svrhu dovršenja proračuna o kometu Galia,
moram doznati njegovu površinu, masu, volumen, gustoću i specifičnu težinu."
"Kako znamo promjer," primijetio je poručnik, "neće biti teško izračunati njegovu
površinu i volumen."
"Zar sam rekao da će biti teško?" bijesno je upitao profesor. "Znao sam to izračunati još
kao mladi pjetlić."
245
Jules Verne
"Kukuriku!" povikao je Ben Zoof, koji je koristio svaku prigodu da se naruga starom gundalu.
Profesor gaje presjekao pogledom, ali nije uzvratio. Okre-nuvši se kapetanu, reče: "Dakle,
Servadac, uzmi olovku i papir i izračunaj mi površinu Galije."
S većom tremom nego kad je bio učenik, kapetan sjede i pokuša se prisjetiti prave formule.
"Površina kugle? Umnožak opsega i promjera."
"Točno!" poviče Rosette. "Ali izračun je već trebao biti gotov."
"Opseg: 1.400; promjer: 450; površina: 630.000," čitao je kapetan.
"Točno," uzvratio je Rosette. "630.000 kvadratnih milja, samo 292 puta manje od površine
Zemlje."
"Lijepi mali komet! Zgodni mali komet!" mrmljao je Ben Zoof.
Astronom se ugrizao za usnicu i dobacio mu prijeteći pogled, ali se zaustavio na tome.
"Sada, kapetane Servadac," ponovno je nastavio, "uzmite opet olovku i izračunajte mi
volumen Galije."
Kapetan je oklijevao.
"Brzo, brzo!" nestrpljivo je vikao profesor. "Niste valjda zaboravili kako izračunati volumen
kugle!"
"Dajte mi malo vremena da se prisjetim, molim vas."
"Malo vremena, naravno! Pravi matematičar ne bi se trebao prisjećati takvih stvari! Hajde,
pomnožite površinu s trećinom polumjera. Zar se ne sjećate?"
Kapetan Servadac se posvetio rješavanju zadaće, a ostali su stajali oko njega, s mukom
susprežući smijeh. Uslijedila je kratka tišina, dok napokon Servadac nije izjavio da volumen
kometa iznosi 47.880.000 prostornih milja.
246
PUTOVANJE NA KOMETU
"Samo oko 5.000 puta manje od Zemlje," primijetio je poručnik.
"Lijepi mali komet! Zgodni mali komet!" ponovi Ben Zoof.
Profesor ga ponovno presiječe pogledom, očito ljutit što netko ismijava veličinu njegovog
kometa. Poručnik dalje primijeti da bi, gledano sa Zemlje, komet trebao biti velik poput
zvijezde sedme magnitude i da bi bio potreban dobar dalekozor da bi ga se vidjelo.
"Ha, ha!" glasno se nasmijao posilni. "Prekrasan mali komet! Tako zgodan, tako skroman!"
"Ti, lupežu!" zaurlao je profesor, stisnuvši šaku kao da će nasrnuti na njega. Ben Zoof se
smijao još jače i upravo je namjeravao ponoviti svoj podsmješljivi komentar, kad ga
kapetanova oštra zapovijed natjera da zadrži jezik za zubima. Kad je u pitanju bio njegov
komet, profesor je bio isto tako osjetljiv kao posilni u vezi s Montmartreom. Ako bi se sukob
nastavio, tko zna u što se sve to moglo izroditi.
Kad se profesor Rosette ponovno primirio, reče: "Dakle, gospodo, uspjeli smo odrediti
promjer, površinu i volumen mojeg kometa. Ali treba učiniti još nešto. Neću biti zadovoljan
dok ne utvrdim njegovu masu, gustoću i gravitaciju na njegovoj površini."
"Složen problem," primijetio je grof Timascheff.
"Složen ili ne, mora se razriješiti. Čvrsto sam odlučio utvrditi koliko je moj komet težak."
"Zar ne bi bilo od pomoći ako utvrdimo od čega je sastavljen?" upitao je poručnik.
"To uopće nije važno," uzvratio je profesor. "Problem ne zavisi od toga."
"Tada očekujemo vaše upute," javio se kapetan.
"Najprije morate shvatiti," reče Rosette, "da se prije toga moraju izvršiti izvjesni proračuni.
Morat ćete pričekati dok ne budu gotovi."
247Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
"Koliko god želite," reče grof.
"Nema nikakvog razloga za žurbu," primijetio je kapetan, kojemu se ni najmanje nije žurilo s
nastavkom ovih matematičkih vježbi.
"Dakle, gospodo," reče astronom, "s vašim dopuštenjem, dogovorio bih novi sastanak za
nekoliko tjedana. Što kažete na 62. travnja?"
Ne primijetivši osmijehe koje je na svim licima izazvao prijedlog datuma novog sastanka,
astronom napusti dvoranu i vrati se u svoj opservatorij.
248
5. poglavlje TRAŽI SE VAGA
Pod sve slabijim sunčevim zrakama, ali bez zastajanja i prepreka, Galia je nastavila svoje
interplanetarno putovanje, praćena svojim satelitom Nerinom, koja je i dalje bez promjena
ukrašavala noćno nebo.
U međuvremenu se po glavi Servadaca i njegova dva sudruga posebno vrtjelo jedno pitanje:
jesu li astronomovi proračuni ispravni i koliko ima istine u njegovom predviđanju da će
komet ponovno dodirnuti Zemlju? Ali kakve god bile njihove sumnje i brige, profesorova ćud
sprječavala ih je da ga zamole za provjeru ili ponavljanje svojih proračuna.
Ostale članove malene zajednice ove brige nisu ni najmanje opterećivale. Negrete i njegovi
sunarodnjaci prihvatili su svoju sudbinu s pravim filozofskim ravnodušjem. Sretniji i sitiji
nego što su ikad prije u životu bili, ni na trenutak nisu pomišljali, a još manje ozbiljno brinuli,
hoće li se ikad ponovno vratiti prema Suncu ili će nastaviti putovati nepoznatim svemirom.
Potpuno neopterećeni budućnošću, mo/osi, srčani kao i uvijek, zabavljali su ostale svojim
najomiljenijim pjesmama, kao da nikad nisu napustili obale svoje domovine.
Najsretniji od svih bili su Pablo i Nina. Utrkujući se dvoranama Košnice, penjući se po
stijenama na obali, skližući PO smrznutom moru ili loveći ribu u malenom jezeru kojem
249

Jules Verne
je lava još uvijek priječila da se zamrzne, dvoje djece uživalo je u mnoštvu zajedničkih
igara. Ali sve to nije ometalo njihovo školovanje. Kapetan Servadac, koji ih je oboje jako
volio, osjećao je neku vrst roditeljske odgovornosti prema njima i puno pažnje posvetio
njihovom svakodnevnom podučavanju, koje jedva da im je bilo manje drago od igre.
Svi su ih voljeli i stoga nije bilo čudno što mladi Pablo nije osjećao tugu za sprženim
ravnicama svoje Andaluzije, ili što Nina više nije žudjela da se sa svojom kozom ljubimi-
com vrati na kamenjar Sardinije. Sad su imali dom u kojem im ništa nije nedostajalo.
"Imaš li roditelje, Nina?" upitao ju je jednog dana Pablo. "Nemam," odgovorila je ona.
"Nemam ni ja," reče dječak. "U Španjolskoj sam radio kao pratitelj diližansi."
"A ja sam čuvala koze na Maddaleni," reče Nina. "Ali ovdje je puno ljepše -ja sam tako
sretna ovdje. Dobila sam brata, a svi su tako dobri prema meni. Bojim se da će nas oni
razmaziti, Pablo," dodala je, osmjehujući se.
"Ali, ne, Nina. Ti si previše dobra da bi bila razmažena, a kad sam s tobom, tjeraš me da i
ja budem dobar," ozbiljno joj je uzvratio Pablo.
Došao je srpanj. Tijelom lipnja Galijin napredak po orbiti smanjio se na 22.000.000 liga, a
udaljenost od Sunca sada je iznosila 172.000.000 liga, četiri puta više nego je bila
prosječna udaljenost Zemlje od Sunca. Galia je sada svemirom putovala približno istom
brzinom kao i Zemlja, koja po svojoj orbiti hita prosječnom brzinom od 21.000.000 liga
mjesečno, ili oko 28.800 liga na sat.
Tako je osvanuo i 62. travnja, po profesorovom kalendaru. Točno prema dogovoru,
Servadac je dobio njegovu poruku u kojoj ga obavještava da je spreman za početak
mjerenja mase i gustoće kometa, te sile gravitacije na njegovoj površini.
250
PUTOVANJE NA KOMETU
"Imaš li roditelje, Nina?"
251Jules Verne
Kapetanu Servadacu i njegovim prijateljima bilo je puno važnije otkriti od kojeg je to
materijala komet sastavljen, ali osjećali su obvezu pomoći profesoru u istraživanjima koja su
ga toliko opsjedala. Stoga su se bez odgode okupili u središnjoj dvorani, gdje im se uskoro
pridružio Rosette, očito dobro raspoložen.
"Gospodo," započeo je bez odgađanja, "predlažem da današnji dan posvetimo istraživanju
podataka o mojem kometu. Trebamo izračunati tri veličine. Prvo, moramo izmjeriti silu
gravitacije na njegovoj površini. Kako znamo po povećanju snage naših mišića, ta sila bi
morala biti znatno manja nego na površini Zemlje. Druga veličina je masa kometa, a treća je
gustoća, odnosno količina tvari po prostornoj jedinici. Ako nemate ništa protiv, gospodo,
započ-nimo s premjeravanjem Galije."
Ben Zoof, koji je upravo ulazio u dvoranu i čuo profesorove posljednje riječi, okrenuo se i bez
riječi ponovno izašao iz dvorane. Nije ga bilo nekoliko minuta, a kad se vratio, reče: "Ako
želite izvagati ovaj vaš komet, valjda će vam trebati vaga. Ali, ja sam tražio posvuda i nisam
je uspio pronaći. Dakle," dodao je tajanstveno, "ni vi je nećete moći pronaći."
Preko profesorovog lica je promakla sjena. Servadac je to vidio i dao znak posilnom da
odmah prestane sa svojim podbadanjem.
"Prije svega, gospodo," nastavio je Rosette, "moram vas upozoriti da se ovdje težina od
jednog kilograma potpuno razlikuje od one na Zemlji. Privlačna je sila, kako rekosmo, ovdje
znatno manja, pa se razmjerno s time smanjuje i težina."
"U tom nam slučaju vaga, na koju gravitacija također djeluje, ne bi bila od koristi," primijetio
je poručnik.
"A i svaki će uteg postati lakši," pridodao je grof.
252
PUTOVANJE NA KOMETU
"Molim vas, gospodo, nemojte me prekidati," reče profesor autoritativno, kao da se nalazi na
katedri. "U tim mi stvarima ne treba poduka."
Procope i Timascheff pokunjeno prignuše glave.
Profesor nastavi: "Kantar i opružna vaga ovise samo o napregnutosti ili elastičnosti;
gravitacija pri tom nema utjecaja. Ako na vagu objesim težinu koja odgovara težini jednog
kilograma, ona će pokazati odgovarajuću težinu i na površini Galije. Tako ću doći do razlike
koju želim utvrditi: razlike između Zemljine i kometove privlačne sile. Hoćete li, stoga, biti
tako dobri i priskrbiti mi vagu i uteg od jednog kilograma?"
Prisutni su se međusobno pogledali, a zatim svi uprli poglede u Ben Zoofa, koji je jedini
doista znao sve njihove zalihe. "Nemamo nijedno ni drugo," rekao je posilni.
Profesor je žestoko udario nogom o pod.
"Uvjeren sam da stari Hakkabut na svojem brodu ima vagu," nakon kraće stanke prozbori Ben
Zoof.
"Zašto nam to nisi prije rekao, idiote?" Ijutito je zarežao čovječuljak.
Da bi ga smirio, Servadac je obećao poduzeti sve što je potrebno da dođu do tog mjernog
instrumenta. Zapovjedio je Ben Zoofu da odmah ode do Židova i posudi vagu.
"Ne, čekaj," predomislio se dok ovaj još nije napustio dvoranu, dodavši: "Možda je bolje da i
sam pođem s tobom. Stari Židov neće biti oduševljen da nam posudi bilo što od svoje
imovine."
"Zašto ne bi svi pošli?" upitao je grof. "Tako ćemo se moći uvjeriti kakav život taj mizantrop1
provodi na palubi 'Hanse'.
Čovjekomrzac, osobenjak.
253Jides Verne
Njegov prijedlog je bio od svih prihvaćen. Prije nego su krenuli, profesor Rosette zatraži
da se odredi nekoga tko će za to vrijeme iz Galijina tla izrezati jedan kubični decimetar
stijene. "Moj je strojar pravi čovjek za to," reče grof. "On će to napraviti kako treba, ako
mu damo precizno mjerilo."
"Što! Nemojte mi reći," uzviknuo je profesor, ponovno se cijeli nakostriješivši, "da
nemate mjerilo duljine?"
Bez Zoof je odmah poslat u pretragu skladišta, ali mjerila nije bilo. "Najvjerojatnije ćemo
i njega pronaći na trgov-čevu brodu," na koncu je pretpostavio posilni.
"U tom slučaju, nemojmo više gubiti vrijeme," uzvratio je profesor, odlučno se zaputivši
prema izlazu iz dvorane.
Ostali su ga slijedili. Uskoro su se svi niz stijene što su se uzdizale nad obalom spustili do
ledene ploče i zaputili se prema malenoj uvali u kojoj su se, okovane ledom, nalazile
'Dobrvna' i 'Hansa'.
Temperatura je bila osjetno niža nego kod njihovog posljednjeg izlaska iz Košnice ali,
onako dobro umotani u krzna, gotovo je nisu osjećali. Iz usta im je izlazila para koja se
odmah pretvarala u malene kristale što su se skupljali na njihovim brkovima, bradama,
obrvama i trepavicama. Lica su im, prekrivena ledenim kristalima, izgledala neobično.
Najsmješniji je bio maleni profesor, koji je potpuno sličio mladuncu bijelog medvjeda.
Bilo je devet izjutra. Sunce se brzo približavalo zenitu, ali je njegov disk zbog velike
udaljenosti bio vrlo malen. Zrake mu nisu pružale niti onoliko topline kakvom su grijale
za najveće zime na Zemlji. Vulkanska planina i stijene uokolo bili su prekriveni snijegom
koji je napadao dok je još bilo vlage u zraku. Ali sa sjeverne strane vulkana snijeg je
ustuknuo pred slapom lave, koja se spuštala niz stjenovitu stranu i ulijevala u more. Iznad
špilje, na nekih pedeset metara prema vrhu planine, nalazio se otvor iz kojeg je vi-
254
PUTOVANJE NA KOMETU
rio astronomski teleskop. Bio je to otvor zvjezdarnice Pal-mvrina Rosettea.
More i kopno kao da su bili umotani u bijelo platno. Jedini kontrast je davalo blijedoplavo
nebo. Obala je bila prošarana stopama kolonista, koji su ovuda prolazili u potrazi za
ledom kojim će obnoviti zalihe vode ili tijekom svojih sklizačkih vježbi. Rubovi sklizaljki
stvorili su cijeli labirint tragova, kompliciranih poput oblika koje na kamenitom morskom
dnu znaju izdupsti morski kukci.
Četvrt milje dugi tragovi stopala u smrznutom snijegu obilježavali su stazu kojom se
Hakkabut posljednji put iz Ninine košnice vratio na svoj brod.
Kad su prišli uvali, poručnik Procope upozori ostale na položaj vodene crte 'Dobrvne' i
'Hanse'. Oba broda uzdigla su se iznad površine mora za nekih četiri i po metra.
"Kakva čudna pojava!" uzviknuo je kapetan.
"Ovo me jako brine," dodao je poručnik. "U ovakvim pliči-nama led koji se steže sve
stvari nezadrživo podiže prema gore."
"Ali to stezanje sigurno ima neku svoju granicu!" reče grof.
"No, tko će znati gdje je ta granica? Sjetite se da temperatura još nije pala do svoje najniže
vrijednosti," uzvratio mu je Procope.
"Nadam se da nije!" uzviknuo je profesor. "Kakve nam koristi od putovanja 200.000.000
liga od Sunca ako temperatura ostane u onim granicama koje možemo doživjeti na
Zemljinim polovima?"
"Srećom po nas, profesore," uz osmjeh reče poručnik, "temperatura se ni u najudaljenijim
dijelovima svemira nikad ne spušta niže od 70 stupnjeva ispod ništice."
"A dok god nema vjetra," pridoda Servadac, "možemo bez problema pregrmjeti zimu,
možda i bez prehlade."
255Jules Verne
Poručnik Procope nastavio je grofu obrazlagati svoju zabrinutost za budućnost jahte. TVrdio
je da novi slojevi leda mogu jahtu podići tako visoko da će na koncu doživjeti nesreću sličnu
onoj koju doživljava mnoštvo kitolovaca u polarnim morima.
Nisu imali vremena smisliti protumjere da bi spriječili katastrofu, jer su ostali već došli do
mjesta na kojem je, okovana ledom, stajala 'Hansa'. Ljestve koje je Hakkabut bio spustio niz
njezin bok omogućavale su pristup palubi, ali je bilo jasno da će se morati izmisliti nešto
drugo za penjanje na brod, ako ovaj bude podignut na visinu od tridesetak metara.
Tanki pramen dima uzdizao se iz bakrenog dimnjaka koji je stršio iz gomile snijega stoje
prekrio palubu 'Hanse'. Vlasnik je štedio gorivo i jedino je debeli sloj leda što je okovao brod
temperaturu u unutrašnjosti održavao podnošljivom za boravak.
"Hej, stari Nebuhadnezaru, gdje si?" povikao je Ben Zoot iz sve snage.
Na ovaj se povik vrata kabine otvoriše i kroz njih na palubu izviriše Židovova glava i ramena.
256
PUTOVANJE NA KOMETU
6. poglavlje PREVISOKA CIJENA
"Tko je to tamo? Nemate ovdje što tražiti. Odlazite!" bila je dobrodošlica kojom je Isaac
Hakkabut dočekao posjetitelje.
"Hakkabute! Zar nas smatraš lupežima?" hladnim je glasom upitao Servadac.
"Oh, vaša ekselencijo, moj gospodaru, nisam znao da ste to vi," cvilio je Židov, ali ni za
centimetar nije izlazio iz svoje kabine.
"Hajde, stari Hakkabute, izlazi iz svoje ljušture! Dođi i pokaži pravo poštovanje prema
guverneru, koji ti je udijelio čast da te posjeti," vikao je Ben Zoof, koji se dotad već bio uspeo
na palubu.
Nakon dužeg oklijevanja, Židov istupi na palubu, ali još uvijek ne udaljavajući se od vrata.
"Što želite?" bojažljivo se raspitivao.
"Želim s tobom porazgovarati," reče Servadac, "ali nemam namjeru pričati ovdje vani, na
hladnoći."
Praćen od ostalih, počeo se uspinjati Ijestvama. Židov je drhtao od glave do pete. "Ali ne
mogu vas pustiti u svoju kabinu. Ja sam samo siromašan čovjek, nemam vam što dati,"
mrmljao je samosažaljivo.
"Evo ga opet!" prijezirno se smijao Ben Zoof. "Ponovno započinje svoj niz jadikovki. Ali mi
zasigurno nećemo ostati
257Jules Verne
ovdje vani. Makni se s puta, stari Hakkabute, kad ti kažem! Miči se!" Ne dozvolivši daljnje
prigovore, gurne Židova u stranu i otvori vrata kabine.
Servadac, međutim, nije htio ući sve dok nije iscrpio posljednje snage da vlasnika broda
uvjeri kako nema nikakve namjere dirati u njegovo vlasništvo i da će, ako se ikad ukaže
potreba za oduzimanjem njegovog tereta, za to dobiti pravičnu naknadu po cijenama koje bi
vrijedile u Europi.
"Europa, kako da ne!" zlobno je mrmljao Židov kroz zube. "Europske cijene neće biti
dostatne. Mora mi se platiti po galijanskim cijenama - koje ću ja sam utvrditi, dakako!"
Najveći dio broda bio je prekrcan teretom, tako da je prostor predviđen za kabinu bio vrlo
malen. U jednom njezinom kutu se nalazila željezna peć u kojoj je tinjala šačica ugljena; u
drugom je bila drvena ploča koja je služila umjesto kreveta. Dvije-tri klupice, klimavi stol i
nešto posuđa zaokruživali su cijeli namještaj primjeren njegovom vlasniku.
Prvo što je Ben Zoof namjerio kad je upao u kabinu bilo je napuniti peć do vrha ugljenom,
unatoč burnim prosvjedima jadnog Isaaca, koji gotovo da bi se prije odrekao života nego si
priuštio takav trošak. Međutim, hladnoća koja je ispunjavala kabinu bila je dovoljno
opravdanje posilnome, koji je uz malo vještog potpirivanja uskoro razgorio pristojnu vatru.
Kad su posjetitelji posjedali gdje je tko mogao, Hakka-but je zatvorio vrata i, poput
optuženika koji očekuje presudu, stao prekriženih ruku, iščekujući što će kapetan reći.
"Slušaj," reče Servadac, "došli smo te zamoliti za uslugu."
Pomislivši da će mu biti oduzeta najmanje polovica njegove imovine, Židov je opet započeo
onu već poznatu priču o
258
PUTOVANJE NA KOMETU

"Slušaj," reče Servadac, "došli smo te zamoliti za uslugu."

259Jales Verne
siromahu koji ničega nema za dijeliti. Međutim, Servadac je, ne obazirući se na njegove
proteste, nastavio: "Nemarno te namjeru oštetiti."
Hakkabut ga je oštro pogledavao.
"Došli smo samo vidjeti možeš li nam posuditi vagu."
Daleko od toga da pokaže neki znak olakšanja, stari je jadnik zaprepašteno uzviknuo, kao da
mu je netko zatražio neku tisuću franaka: "Vagu?"
"Da!" nestrpljivo je ponovio profesor. "Vagu." "Zar nemaš vagu?" upitao je Servadac. "Budite
sigurni da ima!" reče Ben Zoof.
Starije Isaac puhao i stenjao, ali je napokon priznao da možda ima jednu, tamo negdje u
skladištu.
"U tom se slučaju sigurno nećeš protiviti da nam je posudiš?" upitao je kapetan.
"Samo na jedan dan," dodao je profesor.
Židov je ponovno uzdahnuo i započeo priču: "Radi se o vrlo složenom instrumentu, vaša
visosti. Hladnoća, znate, hladnoća je može oštetiti. Osim toga, možda ste i vi namjerili vagati
nešto vrlo teško."
"Pa što misliš, stari Efraime, da ćemo njome vagati planinu?" komentirao je Ben Zoof.
"Još više od toga!" trijumfalno je uzviknuo profesor. "Izva-gat ćemo Galiju, moj komet."
"Milostivo nebo!" cvilio je Isaac, zaprepašten zbog same pomisli na to.
Servadac je dobro znao da Židov oklijeva samo zato što se nadao dobroj pogodbi i zato ga
poče uvjeravati da vagu trebaju kako bi izvagali težinu od samo jednog kilograma, što
(obzirom da su sada sve stvari postale lakše) gotovo da neće opteretiti instrument.
260
PUTOVANJE NA KOMETU
Židov je puhao, i gunđao, i oklijevao.
"Dakle," reče Servadac, "ako nam ne želiš posuditi vagu, hoćeš li nam je tada prodati?"
Isaak je u strahu glasno zajecao. "Bože Izraela!" povikao je. "Prodati svoju vagu? Zar me
želite rastaviti od najdragocjenije stvari u mojoj trgovini? Kako ću bez nje mjeriti robu - bez
moje prekrasne vage, tako precizne i tako pouzdane?"
Posilni se čudio kako se njegov gospodar može suzdržati da ne objesi starog škrtca na vrh
jarbola. Ali Servadac, više zabavljajući se nego što drugo, započne s drugačijim načinom
nagovaranja: "Hajde, Hakkabute, vidim da nisi raspoložen posuditi nam svoju vagu, niti je
prodati. Kako bi bilo da nam je iznajmiš?"
Židovu su oči tako veselo zasvijetlile da to nije mogao prikriti. "Ali kakvo osiguranje ćete mi
dati? Instrument je vrlo vrijedan," rekao je, lukavije no ikad.
"Reci mi kolika joj je vrijednost? Ako je dvadeset franaka, ostavit ću ti polog od stotinu. Hoće
li to biti dosta?"
Ovaj je klimao glavom, oklijevajući. "To je premalo, doista premalo, vaša visosti. Uzmite u
obzir da je to jedina vaga na cijelom ovom našem novom svijetu. Stoga vrijedi mnogo, mnogo
više. Ako i prihvatim toliki polog, on mora biti u zlatu - samo u zlatu. Ali koliko mi mislite
dati za jednodnevni najam?"
"Dobit ćeš dvadeset franaka," reče Servadac.
"Oh, to je besramno jeftino. Ali nema veze, neka vam bude, za jedan dan. Polog od stotinu
franaka u zlatu i dvadeset franaka za jednodnevni najam." Starac je zadovoljno trljao ruke.
"Momak se zna pogađati," reče Servadac kad je Isaac,
prethodno nepovjerljivo pogledavši uokolo, napustio kabinu.
261JuZes Verne
"Odurni stari bijednik!" uzvratio je grof s gnušanjem.
Nije prošla ni minuta kad se Židov vratio, noseći s najvećom pažnjom svoju dragocjenu
vagu. Najednom njezinom kraju nalazila se kuka o koju se vješao predmet što se mjerio, a
duž metalne šipke se pomjerao klizać, koji je pokazivao težinu na ucrtanom mjerilu.
Profesor Rosette je očito bio u pravu kad je tvrdio da takav uređaj može pokazivati težinu,
bez obzira na promjenu privlačne sile. Na Zemlji će jedan kilogram pokazati kao
kilogram, dok će ovdje pokazati drugačiju vrijednost, koju treba zahvaliti promjeni gra-
vitacijske sile.
Odgovarajući broj zlatnika u vrijednosti stotinu dvadeset franaka predat je Židovu, koji
novac pohlepno zgrabi i skrije u džep. Vaga je predana na čuvanje Ben Zoofu i posjetitelji
se pripremiše napustiti 'Hansu'.
Odjednom se profesor prisjeti da će mu vaga biti potpuno nekorisna ako ne nađe precizno
mjerilo kojim će izmjeriti komad Galijinog tla. "Moraš mi posuditi još nešto," reče,
obrativši se Židovu. "Moram dobiti metar i uteg od jednog kilograma."
"Ja nemam ništa od toga," uzvrati Židov. "Nemam nijedno. Žao mi je, jako mi je žao."
Ovog je puta Židov govorio istinu. Bilo bi mu zadovoljstvo obaviti još jedan ili dva posla
pod tako povoljnim uvjetima kakve je upravo bio postigao.
Palmvrin Rosette je zabrinuto klimnuo glavom i zagledao se u svoje pratioce kao da su
oni osobno krivi zbog ove neprilike. Mrmljao je nešto o pronalasku izlaza iz ove situacije
i hitro se Ijestvama uspeo na palubu. Ostali su ga slijedili, kad se iz sobe iza njih začuo
zveket novca. Hakka-but je zaključavao zlato u jednu od svojih ladica.
Okrenuvši se, mali profesor se ponovno sjurio u kabinu i, prije nego je Židov postao
svjestan njegovog prisustva,
262
PUTOVANJE NA KOMETU
povukao ga za skute njegovog kaputa. "Tvoj novac! Moram dobiti nešto od tog novca!"
rekao je.
"Novac!" zastenjao je Hakkabut. "Ja nemam novca." Bio je blijed i prestrašen, tako da je
jedva znao što govori.
"Lažljivče!" urlao je Rosette. "Zar misliš da ne vidim?" bacivši pogled u ladicu koju je
Židov uzalud pokušavao zatvoriti. "Hrpe novca! Francuski novac! Kovanice od pet
franaka! Upravo to trebam! Moram ih dobiti!"
Kapetan i njegovi prijatelji, koji su se vratili u kabinu, gledali su ih zbunjeno i znatiželjno.
"Oni su moji!" cvilio je Hakkabut.
"Ja ću ih imati!" vikao je profesor.
"Samo preko mene mrtvog!" zapomagao je Židov.
"Ako baš budem morao!" bio je uporan profesor.
Očito je bilo vrijeme da se Servadac umiješa u ovu svađu. "Moj dragi profesore," rekao je,
osmjehujući se, "dozvolite mi da za vas riješim ovaj maleni problem."
"Ah! Vaša visosti," zavijao je prestravljeni Židov. "Zaštitite me! Ja sam samo siromašan
čovjek..."
"Prekinite s time, Hakkabut. Držite jezik za zubima." Okrenuvši se Rosetteu, kapetan
reče: "Gospodine, ako sam vas dobro razumio, za. vaš eksperiment potrebno vam je nešto
srebrnog novca od pet franaka?
"Četrdeset!" sa sigurnošću uzvrati Rosette. "Dvije stotine franaka!" zapomagao je
Hakkabut. "Tišina!" povikao je kapetan.
"Moram dobiti još nešto," nastavio je profesor. "Želim još deset novčića od dva franka i
dvadeset od pola franka."
"Da vidimo," reče Servadac, "koliko bi to bilo ukupno? Dvije stotine trideset franaka, nije
li tako?"
263Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
"Usuđujem se reći da jest," uzvrati profesor.
"Grofe, smijem li vas zamoliti," nastavio je Servadac, "da budete jamac Židovu za ovu
pozajmicu profesoru?"
"Pozajmica!" povikao je Židov. "Kako to mislite, samo pozajmica?"
"Tišina!" ponovno je uzviknuo kapetan.
Grof Timascheff, izražavajući usput žaljenje što pri sebi ima samo papirnate novčanice, reče
da ih je spreman dati kapetanu Servadacu na raspolaganje.
"Ne papir, ne papir!" vikao je Isaac. "Papir na Galiji nije u opticaju."
"Gotovo isto kao srebrnjaci," hladno uzvrati grof. "Ja sam siromašan čovjek," preklinjao je
Židov.
"Dakle, Hakkabute, prestani jednom za uvijek s tim svojim naricanjem. Posudi nam tih dvije
stotine trideset franaka u srebru ili ćemo se morati sami poslužiti."
Isaac započe galamiti iz sve snage: "Lupeži! Lupeži!"
Za tren oka Ben Zoofova se teška ruka spusti na njegova usta. "Prestani zavijati, Belšazare!"
"Ostavi ga na miru, Ben Zoofe. Uskoro će doći sebi," tiho reče Servadac.
Kad se stari Židov malo pribrao, kapetan mu se obrati: "Hajde, reci nam kakvu kamatu
tražiš?"
Ništa nije moglo nadjačati želju Židova za novo pogađanje. Započeo je: "Novac je rijedak,
vrlo ga je teško naći, znate..."
"Prekini s time!" povikao je Servadac. "Pitao sam te kakvu kamatu želiš?"
Oklijevajući, jer se još nije bio odlučio, Židov nastavi, "...vrlo rijedak, znate. Deset franaka
dnevno, mislim, ne bi bilo nerazumno, ako se uzme u obzir..."
Grof nije imao strpljenja dozvoliti mu da dovrši što je želio reći. Izvadi nekoliko rubalja u
papirnatim novčanicama i baci ih na stol. Hakkabut ih zgrabi s pritajenim zadovoljstvom. Jest
da su bile papirnate, ali pohlepni Židov je znao da višestruko nadilaze vrijednost njegovih
srebrnjaka. Zarada, mu je bila oko 1800%, stoga se potajice prepustio oduševljenju zbog
neočekivano dobro obavljenog posla.
Profesor je svoje zadovoljstvo pokazao mnogo jasnije, spremajući srebrnjake u džep.
"Gospodo," rekao je, "pomoću ovih srebrnih franaka namjeravam napraviti mjerilo dužine i
uteg od jednog kilograma."
264
265PUTOVANJE NA KOMETU
7. poglavlje VAGANJE GALIJE
Četvrt sata kasnije posjetitelji 'Hanse' ponovno su se vratili u udobnost dvorane u Nininoj
košnici.
"Dakle, gospodo, sad možemo nastaviti s našom zadaćom," najavio je profesor. "Smijem li
zamoliti da se ovaj stol raščisti?"
Ben Zoof ukloni razne predmete što su se nalazili na stolu i na njemu se odmah nađoše tri
hrpe srebrnjaka upravo posuđenih od Židova, poredanih po njihovoj vrijednosti.
Profesor je započeo: "Kako se nitko od vas, gospodo, u trenutku sudara nije pobrinuo sačuvati
metričko mjerilo niti uteg od jednog kilograma, a kako su oba ova mjerila nužna za proračune
koje imamo obaviti, morao sam pronaći način da im pronađemo pravu zamjenu."
Izrekavši to, zastao je, kao da očekuje kakve će biti reakcije njegovih slušatelja. Međutim oni
se, svjesni profesorovog karaktera, nisu opravdavali zbog učinjenog propusta, tiho iščekujući
nastavak njegovog izlaganja.
"Morao sam se uvjeriti," nastavio je, "odgovaraju li ove kovanice mojim potrebama. Utvrdio
sam da nisu istrošene. Dapače, gotovo su nove, kao da su tek izašle iz kovnice. Vidi se da su
brižljivo čuvane umjesto da ih se stavi u promet. Prema tome, posve dobro mogu poslužiti za
izradu zemaljskog metričkog mjerila."
267Jules Verne
Ben Zoof je zbunjeno pratio ovo Izlaganje, gotovo kao da se radi o nastupu nekog
mađioničara na montemartreov-skom sajmu. Ali Servadac i njegova dva prijatelja već su
shvatili što je profesor htio reći. Oni su znali da su francuske kovanice izrađene po dekadnom
obrascu. Njihova težina bez obzira je li se radilo o zlatnicima, srebrnjacima ili bakrenjacima,
bila je istovjetna osnovnoj mjeri postavljenoj za jedan franak ili njezinom umnošku. Znali su,
također, da je promjer svake kovanice točno određen zakonom, pa su tako promjeri srebrnjaka
od pet, dva ili pola franka iznosili trideset sedam, dvadeset sedam, odnosno osamnaest
milimetara. Sukladno tome, pretpostavljali su daje profesor Rosette skovao plan da nizanjem
potrebnog broja novčića dobije dužinu koja će točno odgovarati dužini od tisuću milimetara
jednog zemaljskog metra.
Dobivši traženu dužinu, po njoj su izradili isto toliko dugačku metalnu traku, koju su
podijelili na deset jednakih dijelova, dugih točno jedan decimetar. Jedan od tih dijelova je
odrezan i uručen 'Dobryninu' strojaru, koji je po njemu imao iz kometove stijene izrezati
kocku veličine kubičnog decimetra, što ju je profesor trebao u svojim mjerenjima.
Sad je trebalo izraditi uteg koji će težiti točno jedan zemaljski kilogram. To uopće nije bilo
teško. Kako smo rekli, osim promjera, i težine novčića bile su strogo određene zakonom.
Tako je srebrnjak od pet franaka uvijek težio točno dvadeset pet grama, pa je stoga četrdeset
ovih novčića težilo točno jedan kilogram.
"Oh!" uzviknuo je Ben Zoof. "Vidim da, ukoliko sve ovo želite postići, ne morate biti samo
učeni, već i bogati."
Uz veseli smijeh zbog ove Ben Zoofove primjedbe, dogovoreno je da se sastanak prekine na
nekoliko sati. Kad su se ponovno sastali, strojar je već bio izvršio svoju zadaću, izradivši s
posebnom pažnjom iz kometove stijene kocku od jednog kubičnog decimetra.
268
PUTOVANJE NA KOMETU
"Sada, gospodo," reče profesor Rosette, "napokon možemo dovršiti naše proračune. Možemo
izračunati Ga-lijinu masu, gustoću i privlačnu silu."
Svi su ga pažljivo slušali.
"Prije nego nastavim," pridodao je, "moram vas zamoliti da se prisjetite Newtonovog
osnovnog zakona, daje međusobna privlačna sila dvaju tijela upravo razmjerna umnošku
njihovih masa, a obrnuto razmjerna kvadratu njihove međusobne udaljenosti."
"Da," reče Servadac, "sjećamo se toga."
"Dakle," nastavio je profesor, "imajte to neko vrijeme na umu. Pogledajte! U ovoj vrećici
imamo četrdeset srebrnjaka od pet franaka, koji ukupno teže točno kilogram. Da se sada
nalazimo na Zemlji i da objesim ovu vrećicu na vagu, ona bi pokazivala točno kilogram.
Nadam se daje to dovoljno jasno?"
Dok je to govorio, profesor je netremice gledao u Ben Zoofa. Time je slijedio primjer Aragoa,
koji je tijekom svojih predavanja običavao pratiti reakcije najmanje inteligentnih u publici
koja je pratila izlaganje. Kad bi uvidio da je takvima jasno stoje htio reći, mogao je s podosta
točnosti pretpostaviti da su i ostali shvatili poruku. U našem slučaju, istina, profesor se
odlučio za Ben Zoofa više zbog njegovog nepoznavanja fizike, nego zbog nedostatka
inteligencije.
Zadovoljan odlučnim izgledom Ben Zoofova lica, profesor je nastavio. "A sada, gospodo,
moramo utvrditi koliko ovi novci teže na Galiji."
Objesio je vrećicu na vagu. Jezičac se jedno vrijeme njihao i zatim zaustavio. "Pročitajte što
pokazuje!" rekao je.
Vaga je pokazivala težinu od stotinu trideset tri grama.
"Dakle, gospodo, stotinu trideset tri grama! Manje od jedne sedmine kilograma! Po tome
možete vidjeti da sila gravitacije na Galiji ne iznosi niti sedminu Zemljine!"
269Jules Verne
"Zanimljivo!" povikao je Servadac. "Jako zanimljivo. Ali, pođimo dalje i izračunajmo njezinu
masu."
"Ne, kapetane, najprije ćemo vidjeti što je s gustoćom," reče Rosette.
"Svakako," ubacio je poručnik. "Kako već znamo njezin volumen, masu ćemo lako odrediti
čim utvrdimo njezinu gustoću."
Profesor je pogledao na kamenu kocku. "Znate li što je ovo," nastavio je. "Ovo je kocka
izrađena od tvari za koju ste se tijekom svojeg putovanja oko Galije osvjedočili da predstavlja
njezinu jedinu građu, a koju vaše poznavanje geologije nije moglo svrstati u poznate
materijale.
"Naša će znatiželja biti nagrađena," rekao je Servadac, "ako prosvijetlite to naše neznanje."
Rosette kao da uopće nije čuo ovu upadicu.
"Ova tvar je vjerojatno jedino od čega je komet sastavljen, od površine pa sve do same jezgre.
To je pretpostavka koju moramo prihvatiti, a koju potvrđuje iskustvo s vašeg putovanja: na
njemu niste naišli na neki drugi materijal. Ovdje se, dakle, nalazi kubični decimetar te stijene.
Izmjerimo ga i dobit ćemo ključ za rješenje našeg problema, određivanje ukupne Galijine
težine. Već smo dokazali da ovdje sila gravitacije predstavlja tek sedminu Zemljine privlačne
sile. Sukladno tome, potrebno je težinu kocke koju sada izmjerimo pomnožiti sa sedam, kako
bi odredili koliko bi ona težila na Zemlji. Shvaćaš li to, razroki?"
Ovo posljednje bilo je upućeno Ben Zoofu, koji se za-buljio u njega. "Ne!" reče Ben Zoof.
"I mislio sam da ne razumiješ. Ali nema svrhe tjerati tvoj pileći mozak da to odgonetne.
Moram nastaviti govoriti onima koji shvaćaju."
Profesor je uzeo kocku i, objesivši je na vagu, utvrdio da teži točno jedan kilogram i četiri
stotine trideset grama.
270
PUTOVANJE NA KOMETU
Profesor je uzeo kocku i objesio je na vagu,.
271Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
"Eto, gospodo: jedan kilogram četiri stotine trideset grama. Ako ovo pomnožimo sa sedam,
umnožak ispada, najbliže rečeno, deset kilograma. Što, dakle, možemo zaključiti? To da je
gustoća ili specifična težina Galije dvostruko veća od Zemljine, za koju znamo da iznosi samo
pet kilograma po kubičnom decimetru. Da nema ove veće gustoće, Galijina sila teže iznosila
bi samo petnaestinu, umjesto sedmine Zemljine gravitacije."
Profesor nije mogao prikriti zadovoljstvo stoje pronašao jedan element u kojem je Galija,
napokon, nadilazila Zemlju.
Sad nije preostalo ništa drugo do iskoristiti dosadašnja otkrića da bi se izračunala masa ili
težina kometa. Za to je bilo potrebno tek malo napora.
"Da vidimo," reče Servadac, "kako se određuje sila teže na različitim planetima?"
"Servadac, ne želiš, valjda, reći da si to zaboravio? Ali da, ti si uvijek bio učenik koji ne
obećava puno."
Kapetan to nije mogao poreći. Morao je priznati da se više ne sjeća znanja stečenog u školi.
"Dobro, dakle," reče profesor, "morat ću te na to podsjetiti. Ako uzmemo da je Zemljina sila
teže jednaka l, tada Me-rkurova iznosi 1,15, Venerina 0.92, Marsova 0,5, a Jupite-rova 2,45 te
sile teže, dok bi na površini Sunca jedan zemaljski kilogram težio 28 kilograma."
"Dakle, ako bi se čovjek na površini Sunca spotaknuo i pao, bilo bi mu prilično teško
ponovno se pridići. Isto tako, topovska bi kugla letjela tek nekoliko metara," reče poručnik
Procope.
"Pravo bojište za kukavice!" bio je Ben Zoofov zaključak.
"Ne bi im bilo baš tako dobro, Ben Zoofe, kako ti misliš," reče njegov gospodar. "Kukavice bi
bile preteške da bi se mogle skloniti."
272
Na to je Ben Zoof primijetio, obzirom da je Galijina veličina pridonijela takvom povećanju
snage i sposobnosti njezinih stanovnika, da je prava šteta što onda nije još manja.
"Iako manja vjerojatno više ni ne može biti," dodao je, značajno pogledavši profesora.
"Idiote!" uzviknuo je Rosette. "Tvoja je glava već toliko lagana da bi je mogao otpuhati i
najmanji povjetarac."
"U tom slučaju, morat ću biti oprezan i čvrsto je držati," nepokolebljivo je uzvratio posilni.
Ne našavši na to odgovora, profesor se spremao povući, kad mu se Servadac još jednom
obrati.
"Dozvolite mi još jedno pitanje," rekao je. "Možete li nam reći od kakve je to tvari sazdana
Galia?"
"Da, mogu na to odgovoriti. Samo se nadam da vaš tvrdoglavi posilni to neće odmah
usporediti s Montmartreom. Ova tvar nije nepoznata na Zemlji." Malo zastavši, profesor
nastavi: "Sastoji se od 70 posto telura i 30 posto zlata."
Servadac gaje iznenađeno pogledao.
"A zbroj njihove dvije specifične težine daje 10, dakle upravo broj koji označava specifičnu
težinu Galije."
"Zlatni komet!" povikao je kapetan.
"Da, kao stoje već bio pretpostavio čuveni Maupertuis," uzvratio je astronom.
"Dakle, ako se Galija ikad spoji sa Zemljom, neće li to izazvati značajne promjene u
monetarnoj politici?" zanimalo je grofa.
"Nema sumnje da bi se to dogodilo!" s velikim zadovoljstvom potvrdi Rosette. "Svjetske
zalihe plemenitih metala povećale bi se za vrijednost od oko 246.000 bilijuna franaka."
273Jules Verne
"Pretpostavljam da bi se time zlato pretvorilo u jeftino smeće," reče Servadac.
Ovu posljednju primjedbu profesor uopće nije čuo, jer je u međuvremenu svečano napustio
dvoranu i već se nalazio na putu u svoj opservatorij.
"I kakve koristi uopće imamo od tih velikih brojki?" upitao je Ben Zoof svojeg gospodara,
kad su se sutradan zatekli sami.
"U tome i jest njihov šarm, dragi moj prijatelju," uslijedio je kapetanov pribrani odgovor, "da
zapravo nisu ni od kakve koristi."
274
PUTOVANJE NA KOMETU
8. poglavlje JUPITER JE BLIZU
Mora se priznati da su, osim proračuna vremena potrebnog da se komet jedanput okrene oko
Sunca, profesorovi proračuni pobudili malo zanimanja kod bilo koga drugog osim kod njega
samog, zbog čega je većinu svojih istraživanja obavljao u osami.
Došao je 1. kolovoza ili, po Rosetteu, 63. travnja. Tijekom srpnja Galia je prešla 16.500.000
liga, dosegnuvši udaljenost od 197.000.000 liga od Sunca. Do 15. siječnja trebala je prijeći još
81.000.000 liga prije nego, dosegnuvši afel, započne svoj povratak prema Suncu.
U međuvremenu se, nikad prije tako izložen ljudskom pogledu, pred njima pojavio
veličanstveni svijet. Stoga nije čudilo da se Palmvrin Rosette tako malo zanimao za ono što se
zbivalo izvan njegovog opservatorija. Za vrijeme mirnih, bistrih galijanskih noći, dok se
nebeska knjiga široko otvarala pred njim, mogao je prisustvovati prizoru u kojem nijedan
astronom prije njega nije mogao uživati.
Veličanstveni disk što je zauzimao sve veći dio neba nije bio ništa drugo do Jupiter, najveći
planet do kojeg su dopirale Sunčeve zrake. Tijekom sedam mjeseci od svojeg sudara sa
Zemljom, komet se neprekidno približavao ovom Planetu, dok mu se nije približio na jedva
61.000.000 liga. To se približavanje trebalo nastaviti sve do 15. listopada.
275Jules Verne
Je li kometu zbog toga zaprijetila nekakva opasnost? Je li Galija, jer ju je njezina putanja
vodila tako blizu ogromnom planetu, mogla biti privučena njegovom velikom gra-
vitacijom? Može li to izazvati novu katastrofu? Istina, profesor je u objašnjavanju svojih
proračuna putanje kometa ustvrdio daje uzeo u obzir utjecaj Jupitera, Saturna i Marsa. Ali
što ako se u tim proračunima ipak potkrala neka pogreška? Što ako dođe do odstupanja
koja on nije predvidio?
Ovakve dvojbe postale su sve učestalije i napokon je poručnik Procope ustvrdio da
opasnost koja im prijeti može biti višeznačna: prvo, kad na komet počne djelovati Jupite-
rova ogromna privlačna sila, ovaj može biti privučen na površinu planeta i doživjeti
potpuno uništenje. Drugo,.može postati novim satelitom ovog moćnog svijeta. Treće,
može doći do nove promjene njegove orbite, koja sigurno neće zadržati oblik elipse. I
posljednje, njezino kretanje po sadašnjoj orbiti može biti tako usporeno da se više nikad
neće uspjeti dovoljno približiti Zemlji. Svaka od ovih mogućnosti bila bi pogubna za
njihove nade u ponovni susret sa svijetom od kojeg su pod tako čudnim okolnostima
otrgnuti.
Rosette, koji nikad nije dospio ili nije želio zasnovati obitelj, nije posebno žudio za
povratkom na Zemlju. Uistinu gaje brinula samo ona prva mogućnost. Potpuno uništenje
se, dakle, nije podudaralo s njegovim željama, ali sigurno ne bi imao ništa protiv da Galia
postane Jupiterov satelit ili da dođe do nove promjene njezine putanje, koja bi ih onda
mogla povesti na beskrajno putovanje Mliječnim putem. Međutim, ostatak malene
zajednice ni na koji način nije dijelio profesorovo gledanje na stvar i sljedeći mjesec bio je
obilježen razumljivom zabrinutošću i sumnjama.
Prvog rujna udaljenost između Galije i Jupitera u cijelosti se podudarila s prosječnom
udaljenosti Zemlje od Sunca. Šesnaestog se razdaljina smanjila na 26.000.000 liga. Planet
je počeo poprimati ogromne razmjere. Činilo se kao
276
PUTOVANJE NA KOMETU
Za vrijeme mirnih, bistrih galijanskih noći.
277Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
da je komet već napustio svoju elipsastu putanju i zaputio se ravno prema njegovom
sjajnom disku.
Što su jasnije sagledavali veličinu divovskog planeta, sve im se vjerojatnijom činila
mogućnost njegovog utjecaja na Galijinu putanju. Promjer Jupitera iznosi 85.390 milja i
gotovo je jedanaest puta veći od Zemljinog. Volumen mu je 1.387 puta, a masa 300 puta
veća od Zemljine. Iako mu prosječna gustoća iznosi tek oko četvrtinu Zemljine, a trećinu
ukupne mase čini voda1, njegove ostale mjere toliko su velike daje bilo razumljivo
očekivati nekakav njegov utjecaj na kretanje tako malenog nebeskog tijela kakav je bio
njihov komet.
"Poručnice, zaboravio sam većinu svojih lekcija iz astronomije," jednom je prigodom
rekao Servadac. "Recite mi što znate o ovom našem veličanstvenom susjedu."
Poručnik je svoje znanje obnovio uz pomoć Flammario-novih 'Recits de l'Infini2, čiji je
ruski prijevod posjedovao, i pomoću nekih drugih knjiga. Stoga je spremno izvijestio da
Jupiter svoj krug oko Sunca dovrši nakon putovanja dugog 4.332 dana, 14 sati i 2 minute.
Pritom putuje brzinom od 467 milja u minuti, po orbiti čija dužina iznosi 2.976 milijuna
milja. Oko svoje osi okrene se za samo 9 sati i 55 minuta.
"Dakle, njegovi su dani kraći nego naši?" prekinuo gaje kapetan.
"Osjetno kraći," odgovorio je poručnik, objasnivši kako je kretanje točke na njegovom
ekvatoru dvadeset sedam puta brže nego na Zemlji. Zbog gotovo okomite osi, trajanje
dana i noći gotovo se ne mijenja, a godišnja doba su praktički uvijek ista. Količina svjetla
i topline koju Sunce baca
1
U to se vrijeme smatralo daje Jupiterova površina tekuća - primj. prev.
2
'Priče o besfcro/nom'; popularni astronomski priručnik.
278
na njegovu površinu iznosi tek dvadeset peti dio one koja stiže do Zemlje, jer njegova
prosječna udaljenost od Sunca iznosi 475.693.000 milja.
"A stoje s njegovim satelitima? Koliko se sjećam, njegovo nebo ponekad istodobno
osvjetljuju četiri mjeseca?" upitao je Servadac.
O satelitima je poručnik Procope znao sljedeće: jedan od njih manji je od našeg Mjeseca.
Drugi se oko svojeg domaćina okreće na gotovo istoj udaljenosti na kojoj se Mjesec vrti
oko Zemlje. Ali, svi se oni oko Jupitera okreću mnogo brže. Prvome za to treba svega l
dan, 18 sati i 27 minuta, drugome 3 dana, 13 sati i 14 minuta, trećem 7 dana, 3 sata i 42
minute, dok najveći napravi puni krug za 16 dana, 16 sati i 32 minute. Najudaljeniji od
njih okreće se oko planeta na udaljenosti od 1.192.820 milja.
"Oni su značajno pridonijeli novim znanstvenim spoznajama," rekao je Procope.
"Proučavanjem njihovog kretanja izračunata je brzina svjetlosti, a poslužili su i za odre-
đivanje zemaljskih zemljopisnih dužina."
"To mora biti veličanstven prizor," reče kapetan.
"Da," odgovorio je Procope. "Često Jupiter zamišljam kao sat s četiri kazaljke."
"Samo, nadam se da nama nije suđeno da postanemo peta kazaljka," uslijedio je
Servadacov odgovor.
Tako su izgledali njihovi svakodnevni razgovori tijekom cijelih mjesec dana približavanja
Jupiteru. O čemu god se zapodjenuo razgovor, uskoro bi se završio na velikom disku što
se nadnosio nad njima.
"Što je veća udaljenost planeta od Sunca," rekao je jednom prigodom Procope, "to dalje u
prošlost seže njihov postanak. Neptun, koji se nalazi na 2.746.271.000 milja od Sunca,
nastao je sunčevom erupcijom prije više tisuća milijuna stoljeća. Uran, udaljen
1.753.851.000 milja od sre-
279Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
dišta sunčevog sustava, star je mnogo stotina milijuna stoljeća. Jupiter, taj divovski planet,
koji se nalazi na udaljenosti od 475.693.000 milja, smatra se starim 70.000.000 stoljeća.
Mars se već milijardu godina vrti na udaljenosti od 66.131.000 milja od Sunca. Zemlja,
udaljena 91.430.000 milja od Sunca, odvojila se od njegove užarene kugle prije 100
milijuna godina. Venera, koja se sada nalazi na udaljenosti od 66.131.000 milja, može
imati starost od najmanje 50 milijuna godina. Na koncu Mars, najmlađi i najbliži Suncu,
okreće se na udaljenosti od 35.393.000 milja već 10 milijuna godina - koliko je vremena
prošlo otkad se Mjesec odvojio od Zemlje."
Servadac ga je pažljivo slušao. Nije znao što na sve to reći. Jedino stoje mogao dodati
ovom poučnom predavanju bilo je kako bi, ako već moraju postati nečiji satelit, njemu
osobno bilo puno draže da to bude Merkur, nego Jupiter. Merkur bi, toliko mlađi, po
njegovom viđenju sigurno bio manje strog i svojeglav gospodar.
Komet je Jupiterovu orbitu presjekao 1. rujna, a po njihovim proračunima najviše su mu
se približili 1. listopada. Opasnosti od sudara više nije bilo. Novi su proračuni pokazali da
se Galijina orbita ne podudara s orbitom planeta, jer se ravnina Jupiterove orbite za l
stupanj i 19 minuta razlikovala od Zemljine koja se, opet, potpuno poklapala s Galijinom.
Kako se rujan bližio kraju, Jupiterova pojava je sve više pobuđivala divljenje i kod
najneupućenijih ili najmanje zainteresiranih promatrača. Sateliti su mu sjajili neobičnom i
bistavom svjetlošću, a Sunčeve zrake, što su se odbijale od ogromnog diska, prekrile su
Galiju mekim i jakim svjetlom, koje je zasjenilo i Nerininu ljepotu.
Tko bi se mogao zanositi mišlju da se Rosettea, tolikog zaljubljenika u astronomiju, može
izmamiti iz njegovog laboratorija? Tko ga je mogao zamisliti drukčije, nego kako
280
bez predaha promatra najveći među planetima iz deset puta veće blizine nego itko prije
njega? Zar je uopće bilo nečega što mu je i na trenutak moglo skrenuti pažnju?
Za vrijeme dok je Jupiter postajao sve veći, Sunce se još više smanjivalo.
Zbog sve veće udaljenosti, promjer sunčevog diska smanjio se na 5 stupnjeva i 46 minuta.
Kakvo su samo zanimanje pobudili Jupiterovi mjeseci! Bili su vidljivi golim okom! Nije li
to trebalo zapisati u znanstvene godišnjake?
Iako se znalo da se oni sa Zemlje ne mogu vidjeti bez pomoći snažnog teleskopa, govorilo
se da ima nekoliko sretnika koji imaju tako oštar vid da ih mogu raspoznati golim okom.
Ali ovdje, u Nininoj košnici, konkurencija je bila mnogo veća, jer ih je svatko od njezinih
stanovnika mogao bez problema uočiti i opisati njihove boje. Prvi je bio sjeno-vito bijel,
drugi je bio plav, treći blještavo bijel, a četvrti narančast i ponekad gotovo crven. Još je
uočeno da sam Jupiter uvijek svijetli nepromjenjivom jačinom, bez kolebanja.
Rosette, očaran ljepotom planeta, gotovo daje zaboravio na odanost svojem kometu. Ali
niti profesorovo oduševljenje nije do kraja moglo potisnuti još uvijek prisutan, iako pri-
tajen, strah da bi ipak moglo doći do sudara.
Vrijeme je odmicalo, ali ništa nije potvrđivalo zle slutnje. Uvijek iznova svi su se pitali:
"Što profesor doista misli o tome?"
"Naš nam prijatelj profesor," bio je mišljenja Servadac, "ne želi previše reći, ali ujedno
možemo biti posve sigurni: ne bi nas držao dugo u neznanju, ako bi spoznao da se više
nećemo vratiti tamo otkud smo krenuli. Bilo bi mu najveće zadovoljstvo izvijestiti nas da
smo zauvijek odvojeni od Zemlje."
281

Jules Verne
"Ja iz dna duše vjerujem," rekao je grof, "da su njegova previđanja ispravna."
"Što ga više gledam i slušam," dodao je Servadac, "to sam više uvjeren da su njegovi
proračuni zasnovani na solidnoj osnovi i da će se u cijelosti pokazati točni."
Ovdje je u razgovor uskočio Ben Zoof. "Nešto mi je palo na pamet," rekao je.
"Palo ti je na pamet? Na sunce s time!" rekao je kapetan.
"Taj teleskop!" nastavio je posilni. "Cijelo me vrijeme proganja da teleskop, koji stari
profesor drži neprekidno usmjeren u to obližnje veliko sunce, privlači to sunce ravno na
nas."
Kapetan se od srca nasmijao.
"Samo se vi smijte, kapetane, ako hoćete. Alija sve više mislim kako bi taj stari teleskop
trebalo razbiti u komadiće."
"Ben Zoofe," rekao je Servadac, zamijenivši smijeh strogim pogledom, "samo takni taj
teleskop i dat ću te objesiti!"
Posilni je bio zaprepašten.
"Ja sam ovdje guverner," dodao je Servadac.
Ben Zoofu više nije trebalo ponavljati. Za njega je želja njegovog gospodara bila zakon.
Prvog listopada udaljenost do Jupitera smanjila se na 43.000.000 milja. Na njegovoj
površini su se već jasno na-zirali pojasi usporedni s ekvatorom. Oni uz sami ekvator bili
su tamni, a dalje prema polovima su se izmjenjivali svijetli i tamni, da bi završili u
blještavoj svjetlosti. Pojase su tu i tamo prekidale mrlje, koje su po astronomskim za-
pisima često mijenjale oblik i veličinu.
Profesor, kao ni ostali astronomi, nije mogao objasniti razlog postojanja ovih pojasa i
mrlja. Da mu se na bilo koji
282
PUTOVANJE NA KOMETU
način pružila prilika prisustvovati nekom kongresu astronoma na Zemlji, ni sada ne bi
mogao reći jesu li one posljedica nakupljanja oblaka ili nekih promjena na površini
planeta. Ni sada ne bi mnogo pridonio prosvjećenju svojih kolega znanstvenika oko ove
tajne, smatrane jednom od najčudnijih pojava na nebeskim tijelima.
Kako se komet približavao kritičnoj točki prolaska pored Jupitera, bilo je nemoguće
prikriti nemir koji je zavladao medu kolonistima. Suzdržani, iako uvijek uljudni, grof i
kapetan potajno su raspravljali o opasnosti u kojoj su se našli. Kako je njihov povratak na
Zemlju bio sve više upitan, trudili su se ne razmišljati o zemaljskim stvarima i prihvatili se
širih razmišljanja o postojanju života u svemiru.
Ali nikakva filozofija nije se mogla suprotstaviti običnim ljudskim instinktima. Njihova
srca, sve njihove nade, bile su okrenute prema njihovom prirodnom domu. Nikakve
dvojbe, znanstvene činjenice, neposredna iskustva, nisu mogli nadjačati njihovo čvrsto
uvjerenje da će se ipak jednom ponovno susresti sa Zemljom.
"Samo da prođemo Jupiter," rekao je po tko zna koji put poručnik, "i onda više nećemo
trebati brinuti."
"Ali, zar se još pred nama ne nalazi Saturn?" jednoglasno su upitali Servadac i grof.
"Ne!" rekao je Procope. "Orbita Saturna je daleko i ne siječe se s našom putanjom. Jupiter
nam je jedina briga. Stoga možemo, poput Wilhelma Telia, reći: 'Proći kroz opasni prolaz
i sve će biti dobro'."
Došao je i 15. listopada, dan kada se komet našao na najmanjoj udaljenosti od planeta.
Sada su od njega bili udaljeni samo 31.000.000 milja. Što li će se dogoditi? Hoće li Galia
skrenuti sa svojeg puta? Ili će zadržati putanju koju je astronom predvidio?
283Jules Verne
Rano sljedećeg jutra kapetan se, praćen grofom i poručnikom, zaputio prema
opservatoriju. Profesora su zatekli u najgorem raspoloženju.
To im je bilo dovoljno. Nije trebalo riječi da shvate što se dogodilo. Komet je nastavio
nepromijenjenom putanjom.
Astronom, čija su se predviđanja pokazala točnim, trebao je biti ponosniji i zadovoljniji
od svojih posjetitelja. Ali taj ponos i zadovoljstvo zasjenila je spoznaja daje sudbina
njegovog kometa tako prolazna i da se još jednom mora sudariti sa Zemljom.
284
PUTOVANJE NA KOMETU
9. poglavlje TRŽIŠNE CIJENE NA GALIJI
"Dobro je!" rekao je Servadac, smatrajući profesorovo loše raspoloženje sigurnim znakom
da je opasnost prošla. "Više nema sumnje da se nalazimo na dvogodišnjem izletu. Ostaje
nam još petnaest mjeseci do povratka na Zemlju!"
"A tad ćemo opet vidjeti Montmartre!" veselo je uzviknuo Ben Zoof, jasno pokazujući
zadovoljstvo kad je čuo novosti.
Nautičkim rječnikom rečeno, sigurno su 'prošli pored kontrolne točke' i mogli su si
čestitati na uspješnoj navigaciji. Jer, daje pod utjecajem Jupitera komet usporio samo za
jedan sat u svojem napredovanju, za taj bi jedan sat Zemlja za 2.300.000 milja odmakla od
točke na kojoj su se trebali susresti i proteklo bi mnogo stoljeća prije nego bi se ukazala
nova prigoda za tako bliski susret.
Prvog studenog udaljenost od Jupitera povećala se na 40.000.000 milja. Ostalo je još
manje od deset tjedana do 15. siječnja, kad će se komet ponovno početi približavati
Suncu. Kako su sada svjetlo i toplina bili smanjeni na dvadeset peti dio svoje zemaljske
jačine, izgledalo je kao da na Galiji vlada vječni sumrak. Ipak, svi su se njezini stanovnici
veselili tom slabom tračku drage im svjetlosti, nadajući se što skorijem povratku do mjesta
gdje ona pruža najviše blagodati, svojim plamenom za koji je utvrđeno da mu se
temperatura na površini Sunca ne spušta ispod 5.000.000 stupnjeva.
285Jules Verne
Isaac Hakkabut nije znao ništa o svim ovim brigama koje su ostale mučile gotovo dva
mjeseca. Sve od dana kad je zaključio onaj sretan posao nije silazio sa svojeg broda. Nakon
što mu je Ben Zoof sljedećeg dana vratio vagu i posuđeni novac, dobivši zauzvrat polog u
papirnatim rublja-ma, sve veze Židova s Nininom košnicom su prekinute. U onih nekoliko
riječi što je razmijenio s njim, Ben Zoof je spomenuo da je tlo Galije sastavljeno od zlata.
Međutim, uvjeren da se posilni kao po običaju s njime izruguje, starac na to nije obratio
nikakvu pažnju, već se posvetio domišljanju načina kako se dokopati cjelokupnog novca koji
se nalazio u koloniji. Nitko se nije sažalijevao nad samot-ničkim životom koji je Hakkabut
nastavljao provoditi. Ben Zoof bi se znao od srca nasmijati, često ponavljajući kako je 'strašno
što su se svi pomirili s njegovim odsustvom'.
Vremenom su ga ipak razne okolnosti natjerale da počne razmišljati o obnavljanju svojih veza
sa stanovnicima Košnice. Neke njegove zalihe su se počele kvariti i osjećao je da ih mora
brzo promijeniti u novac, ako ne želi izgubiti. Štoviše, nadao se da će mu opća nestašica
osigurati vrlo visoke cijene.
Dogodilo se da je baš u to vrijeme Ben Zoof svojem gospodaru skrenuo pažnju kako će
uskoro ostati bez vrlo važnih namirnica i da njihove zalihe kave, šećera i duhana treba
obnoviti. Servadac se, naravno, prisjetio tereta na 'Hansi' i odlučio se, sukladno obećanju,
javiti Židovu kao kupac. Tako su zajednički interes i nužda Hakkabuta ponovno povezali s
kapetanom.
Često je Isaac u svojoj osami mozgao o tome kako prodati svoju robu. Na početku je mislio
odjednom prodati svu robu, za zlato i novac koji se zateknu u koloniji. Međutim, njegovi
posljednji uspješni poslovi povećali su mu apetite. Sad je vjerovao da je pametnije prodati
većinu robe za papirni novac, ali ipak nešto dobara ostaviti dok ih stanovnici kolonije ne
zatraže. Taj ostatak robe dat će im samo za
286
PUTOVANJE NA KOMETU
mjenice, koje će biti vrlo vrijedne kad se vrate na Zemlju. Vrijednosni papiri njegove visosti
guvernera moraju biti dobri. U svakom slučaju, tamo će opet biti zaštitnika zakona. Bože
Izraele! Kako dobre cijene će postići i kako će velika biti njegova zarada!
Iako to nije znao, nesvjesno je slijedio praksu starih Gala, koji su izmislili neku vrstu čeka
pomoću kojeg su, vjerujući u zagrobni život, unaprijed osiguravali novac za taj budući život.
Hakkabutov 'budući život' nije bio mnogo mjeseci udaljen od sadašnjice.
Unatoč svemu, Hakkabut je oklijevao prvi predložiti trgovinu i stoga je bio presretan kad je
vidio kako se kapetan Servadac približava palubi 'Hanse'.
"Hakkabute," rekao je kapetan, prešavši bez mnogo uvoda na posao, "želimo nešto kave,
duhana i još nekih stvari. Došao sam ih naručiti i dogovoriti cijenu, a sutra će Ben Zoof doći
po robu."
"Za ime Boga, budite milostivi!" počeo je zapomagati Židov, ali ga Servadac odmah prekine.
"Bez žalopojki i naricanja! Pređimo na posao! Došao sam kupiti neke namirnice i spreman
sam za njih platiti."
"Svakako, vaša visosti," šaptao je Židov, a glas mu je drhtao kao u uličnog prosjaka. "Ne
ljutite se na mene. Ja sam siromah, gotovo potpuno propao."
"Prekini s jadikovkama!" povikao je Servadac. "Već sam ti rekao, platit ću za ono što kupim."
"Pravim novcem?" pitao je Servadac.
"Da, pravim novcem. Zbog čega to pitaš?" rekao je kapetan, znatiželjan da dozna što mu to
Židov sprema.
"Pa, vidite... Shvatite me, vaša visosti," napokon je provalilo iz Židova. "Dati kredit jednome
nije u redu, ako ne kredit ne daš i drugome. Vi ste imućni... hoću reći časni. I plemeniti grof je
častan, ali možda... možda..."
287Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
"Dakle?" strpljivo reče Servadac, ali u duši poželjevši otjerati pohlepnog starca od svojih
očiju.
"Ne bih vam trebao dati kredit," ponavljao je ovaj.
"Nisam ni tražio kredit. Već sam ti rekao, dobit ćeš pravi novac."
"Vrlo dobro, vaša visosti. Samo, kako mi mislite platiti?"
"Platiti? Platit ćemo ti u zlatu, srebru i bakru, dok imamo kovanog novca, a kad ga
ponestane, platit ćemo ti banknotama."
"Oh, nemojte papir, nikako papir!" mrmljao je Židov, ponovno započevši svoje
uobičajeno prenemaganje.
"To nema smisla, čovječe!" povikao je Servadac. "Papir ne!" bio je uporan Hakkabut.
"Zbog čega? Valjda možeš vjerovati bankama Engleske, Francuske i Rusije."
"Ali ne! Moram dobiti zlato. Ništa nije tako sigurno kao zlato."
"Dobro, dakle," reče kapetan, voljan sve ovo što prije okončati, kako ne bi riskirao da
izgubi strpljenje. "Bit će po tvome. Zasad imamo dovoljno zlata. Banknote ćemo ostaviti
po strani." Židov je zasjao od sreće, a Servadac se, ponovivši da će sutra ponovno doći,
spremao napustiti brod.
"Samo trenutak, vaša visosti," reče Hakkabut, uz licemjerni osmjeh. "Pretpostavljam da ću
imati pravo sam odrediti cijene."
"Naravno, moći ćeš nam zaračunati uobičajene trgovačke cijene. Mislim, europske
cijene."
"Milostivi Bože!" cvilio je starac. "Potpuno ćete me opljačkati. Oduzimate mi pravo
prodavatelja. Ja posjedujem tržišni monopol. Uobičajeno je, ispravno je i moje je pravo da
sam odredim cijene."
Servadac mu jasno dade do znanja da nema namjeru mijenjati svoju odluku.
"Milostivi Bože," ponovno je zajecao Židov. "To je čista pljačka. Vrijeme monopola je
vrijeme profita, to je vrijeme za spekulacije."
"Upravo to, Hakkabute, imam namjeru spriječiti. Stani trenutak i razmisli. Čini se da si
zaboravio moja prava. Zaboravio si da ti, budem li to htio, mogu oduzeti cijeli teret u ime
općeg dobra. Stoga možeš biti sretan što će ti uopće biti plaćeno. Zadovolji se europskim
cijenama, jer više nećeš dobiti. Ne želim dalje trošiti riječi. Vratit ću se ponovno sutra
ujutro," s tim riječima, ne davši Hakkabutu vremena za novu jadikovku, Servadac napusti
brod.
Ostatak dana Židov je mrmljao teške kletve protiv gospode lupeža općenito, a posebice
protiv guvernera Galije, koji mu je oduzeo njegov pravični profit, utvrdivši maksimalne
cijene robe kao da se u državi događa revolucija. Ali već će im on doći glave. Sve će im
oduzeti. Dobit će oni europske cijene. Smislio je plan, dosjetio se što mu je činiti. Stoga se
sada zadovoljno sam sa sobom smijao i pokvareno kreveljio.
Točno kako je obećao, kapetan je sljedećeg jutra stigao na brod. Pratio ga je Ben Zoof i
dvojica ruskih mornara. "Dobro ti jutro, stari Eleazare. Znaš, došli smo s tobom obaviti
malo prijateljskog posla," glasio je Ben Zoofov pozdrav.
"Recite, što vam je potrebno?" upitao je Židov.
"Danas želimo kavu, šećer i duhan. Po deset kilograma od svega. Pobrini se da roba bude
dobra, prvoklasna. Ja sam časnik za opskrbu i stoga osobno odgovoran."
"Mislio sam da ste guvernerov aide-de-camp," reče Hakkabut.

288
289Jules Verne
"I jesam, u normalni okolnostima. Ali danas sam, kako rekoh, ovlašteni nadglednik
ministarstva opskrbe. Stoga pazi što radiš!"
Ne upuštajući se u daljnji razgovor, Hakkabut nestade u potpalublju. Kad se vratio, nosio je
deset paketa duhana, svaki od jednog kilograma, čvrsto uvezanih papirnatim trakama
označenim žigom francuske vlade.
"Deset kilograma duhana po cijeni od dvanaest franaka kilogram. Ukupno: stotinu dvadeset
franaka," reče Židov.
Bez Zoof je već htio izbrojiti novac, kad ga Servadac zaustavi.
"Provjerimo je li točno izvagano."
Hakkabut pripomene kako je težina upisana na svakom paketu i da nijedan od njih nije
otvaran. Kapetan se, međutim, pošto-poto htio uvjeriti i stoga nije odustajao. Židov donese
vagu i na nju objesiše jedan paket duhana. "Milostivi Bože!" povikao je Isaac.
Vaga je pokazivala samo 133 grama!
"Vidiš li, Hakkabute, da sam bio u pravu. Imao sam puno pravo što sam zahtijevao da se stvar
provjeri," reče Servadac, posve ozbiljnim glasom.
"Ali..., ali, vaša visosti..." mucao je zaprepašteni trgovac.
"Svakako, nadoknadit ćeš nam razliku," nastavio je kapetan, ne osvrćući se na njegove
upadice.
"Oh, moj gospodaru, dozvolite mi da kažem..." ponovno je započeo Isaac.
""Hajde, brzo, stari Kajfase, zar nisi čuo? Odmah nadopuni razliku," povikao je Ben Zoof.
"Ah, da, da, ali..."
Nesretni trgovac gorio je od želje da prigovori, ali oprez gaje ipak u tome spriječio. Vrlo je
dobro znao stoje uzrok
290
PUTOVANJE NA KOMETU
ovom čudu, ali je bio svjestan da su ga 'prokleta gospoda' prevarila. Nije mogao prežaliti što
na brodu, umjesto običnog kantara, nema dvokraku vagu.
"Rekao sam, kreni, stari Jededija, odmah donesi to što nedostaje," ponovio je Ben Zoof još
uvijek skamenjenom Židovu.
Čim mu se vratio dar govora, Isaac je započeo s cijelim spletom jadikovki i molbi za milost,
ali kapetan je bio neumoljiv. "Znaš, Hakkabute, doista mije žao. Nije moja krivica što paket
manje teži, ali ne mogu platiti za kilogram, ako kilogram doista i ne dobijem."
Hakkabut je preklinjao da shvate njegovu nevolju.
I tako, kukajući i mrmljajući, jadnije čovjek morao donijeti duhana koliko je zahtijevala
njegova vaga. Sve to morao je ponoviti i za kavu i šećer; za svaki je kilogram morao izvagati
njih sedam. Ben Zoof i Rusi cijelo su se vrijeme nemilosrdno cerekali.
"Dakle, stari Mordekaje, bilo bi ti bolje da robu daješ besplatno, nego stoje prodaješ po ovog
cijeni. Ja bih sigurno tako učinio."
"Dakle, stari Pilate, monopol nije baš uvijek dobra stvar, zar ne?"
"Dakle, stari Seferu, jadnu trgovinu vodiš."
U međuvremenu je izvagano po sedamdeset kilograma od svakog artikla i za svaku od tih
količina Židov je morao prihvatiti cijenu za deset kilograma.
Međutim, kapetan Servadac se cijelo vrijeme samo šalio. Svjestan koliki je stari Isaac
licemjer, nije propustio iskoristiti poslovni dogovor kao dobru prigodu da se s njime našali.
Ali, šalu nastranu, na koncu se pobrinuo Židovu platiti sve ono što su mu dugovali.
291PUTOVANJE NA KOMETU
10. poglavlje DALJE U DUBINE SVEMIRA
Proteklo je još mjesec dana. Galia je nastavila svoje putovanje, noseći svoje malobrojne
stanovnike daleko od utjecaja uobičajenih svjetskih nepodopština, tako da se gotovo moglo
reći kako je jedino što bi se još moglo nazvati ostatkom ljudskih poroka bila pohlepa i
gramzivost jadnog Židova.
Napokon, oni su se samo nalazili na kružnom putovanju - čudnovatom, ali ipak privremenom
izletu kroz neistražena područja Sunčevog sustava. Ako su profesorovi proračuni bili točni - a
više nije bilo razloga u to sumnjati - njihovom neobičnom svemirskom brodu bilo je suđeno
da se, nakon dvogodišnjeg izbivanja, ponovno vrati 'u luku'. Prizemljenje bi, svakako, moglo
biti teško. Međutim, u nadi da će ponovno kročiti nogom na zemaljsko kopno, nije im
preostalo drugo nego u svojem skloništu čekati na ono što će se dogoditi.
Uvjereni u svoja predviđanja, kapetan, grof i poručnik nisu se mnogo brinuli o osiguranju
trajnih izvora namirnica za neki duži vremenski period. Nisu smatrali potrebnim trošiti snagu
ljudi kako bi se za vrijeme kratkog ljeta, koje će uslijediti nakon dugotrajne zime, obradila
polja i obnovile njihove zalihe poljoprivrednih proizvoda. Pa ipak, često su razgovarali o
mjerama koje će trebati poduzeti ukoliko, unatoč svemu, budu prisiljeni trajno ostati u svojem
sadašnjem domu.
293Jules Verne
Čak i ako bi se stvari iznenada promijenile, ostalo im je još najmanje devet mjeseci dok more
opet postane povoljno za plovidbu. Na prvi znak ljeta, 'Dobrvna' i Hansa' bi ponovno morale
prebaciti njih i njihove životinje na obalu otoka Gourbi, gdje bi se trebali obaviti
poljoprivredni radovi i obnoviti zalihe za narednu zimu. Tijekom ta četiri mjeseca morali bi
voditi život ratara i stočara. Ali, čim bi žetva bila dovršena, poput pčela bi se vratiti svojem
pećinskom životu u odajama Ninine košnice.
Što ako doista budu prisiljeni još jednu hladnu zimu provesti na Galiji? Može li se u tom
slučaju nekako izbjeći povratak u podnožje vulkana? Ponekad bi se kapetan i njegovi prijatelji
posvetili domišljanju načina izgradnje drugog skloništa. Možda bi sveobuhvatnije istraživanje
otkrilo postojanje nekakvih zaliha ugljena ili drugog ogrjeva, pomoću kojeg bi mogli dovoljno
zagrijati sklonište koje bi podigli na otoku? Boravak u ovim podzemnim odajama bio je
monoton i depresivan. Ako je bio posve zadovoljavajući za ljude poput profesora Rosettea,
svima ostalima se daljnji ostanak u sadašnjem skloništu činio potpuno neprihvatljivim.
Osim toga, trebalo je voditi brigu o još nečemu. Nije li se moglo očekivati da će vulkan
vremenom prestati raditi i da će potok lave presušiti? Zašto bi Galia bila iznimka od nečega
što se činilo normalnim za sva nebeska tijela? Zašto se ne bi potpuno ohladila, poput mračnog
i hladnog Mjeseca?
Ako bi do prestanka rada vulkana došlo dok se Galia još nalazi vrlo daleko od Sunca, oni bi
bili potpuno nemoćni pronaći zamjenu za izvor topline koji im je pomogao preživjeti
hladnoće veće od 60 stupnjeva ispod ništice. Srećom, dosad nije bilo nikakvih naznaka
smanjivanja potoka lave. Vulkan je nastavio sa svojom stalnom, nepromjenjivom erupcijom i
Servadac je, kao i uvijek optimističan, izjavio da je beskorisno brinuti o tome.
294
PUTOVANJE NA KOMETU
15. prosinca Galia se nalazila 276.000.000 liga daleko od Sunca i, kako je već gotovo
dosegnula kraj svoje izdužene elipsaste putanje, za posljednjih je mjesec dana prešla svega 11
ili 12 milijuna liga. Na nebu se sada počeo isticati drugi veliki svijet i Palmvrin Rosette,
nakon stoje posljednjih tjedana uživao u bližem pogledu na Jupiter nego je to itko prije
doživio, sad se mogao veseliti sličnoj mogućnosti da promatra Saturn, iako ne pod tako
povoljnim uvjetima. Od Jupitera ih je dijelilo svega 31.000.000 milja, a najmanja udaljenost
do Saturna neće biti manja od 415.000.000 milja. Ali i tako velika udaljenost još uvijek je bila
daleko manja od one stoje razdvajala Saturn od Zemlje i zemaljske astronome od omiljenog
predmeta proučavanja.
Činilo se nemogućim od Rosettea dobiti neke podatke o tom planetu. Iako po cijele noći nije
napuštao teleskop, ni najmanjim znakom nije dao nagovijestiti da o rezultatima ovog
istraživanja želi upoznati ostale članove kolonije. Željene podatke mogli su potražiti samo u
nekoliko knjiga iz oblasti astronomije što su se zatekle na 'Dobrvni', ali iz u njim nisu mogli
pronaći dovoljno zanimljivih podataka.
Doznavši da se sa Saturnove površine Zemlja ne bi mogla vidjeti prostim okom, Ben Zoof je
izjavio kako on u tom slučaju uopće ne mari za takav planet. Bilo mu je posve neshvatljivo da
Zemlja ostane izvan domašaja pogleda; njemu osobno rodni planet nikad nije izlazio iz očiju.
Saturn se sada nalazio na udaljenosti od 420.000.000 milja od Galije i otprilike 874.440.000
milja od Sunca, primajući samo stoti dio one svjetlosti i topline koja je uobičajena na površini
Zemlje. Proučivši zapise u knjigama, kolonisti su otkrili da Saturn krug oko Sunca dovrši za
29 godina i 167 dana, putujući brzinom od preko 21.000 milja na sat po putanji dugoj 5.490
milijuna milja. Opseg na ekvatoru mu je oko 220.000 milja, površina 144.000 milijuna
kvadratnih milja, a volumen 143.846 milijuna prostornih milja. Saturn je 735 puta veći od
Zemlje, iako je
295Jules Verne
manji od Jupitera. Međutim, po masi je samo 90 puta veći od Zemlje, što mu daje
specifičnu težinu manju od vode. Okrene se oko svoje osi za 10 sati i 29 minuta, a godina
mu iznosi 86.630 saturnskih dana. Godišnja doba, koja se bitno međusobno razlikuju zbog
jakog nagiba osi planeta, traju po sedam zemaljskih godina.
Premda do njega dopire tek slaba sunčeva svjetlost, noći na Saturnu moraju biti
veličanstvene. Osam satelita - Mi-mas, Enceladus, Tethvs, Dione, Rhea, Titan, Hyperion i
Japetus - prati ovaj planet. Mimas, najbliži svojem domaćinu, okreće se oko planeta za 22
i po sata, na udaljenosti od svega 120.800 milja, dok najudaljenijem Japetusu za jedan
okret oko planeta treba 79 dana, a udaljen je od površine planeta 2.314.000 milja.
Još jedan bitan doprinos veličanstvenosti Saturnovih noći svakako daje trostruki prsten
kojim je kao sjajnim nakitom opasan. Promatraču na njegovom ekvatoru ovaj prsten, za
kojeg je Sir William Herschel otkrio da nije deblji od 100 milja, morao bi sličiti na sjajnu
vrpcu što iznad njegove glave prolazi zenitom na visini od nekih 12.000 milja. Međutim,
kako bi se promatrač više približavao nekom od polova, traka bi se sve više širila u tri
odvojena, koncentrična prstena od kojih je najbliži, taman i proziran, debeo 9.625 milja.
Srednji, koji je sjajniji od samog planeta, debeo je 17.605 milja, dok vanjski, maglovito
proziran, ima debljinu od 8.660 milja.
Svojim vanjskim rubom, čitali su, ova se čudna tvorevina okrene oko svojeg planeta za 10
sati i 32 minute. Još uvijek se nije otkrilo od čega je sastavljena i stoje drži na okupu.
Najvjerojatnije je sam veliki Stvaratelj svemira, dozvolivši njezino postojanje, želio
pokazati svojim razumnim bićima na koji su način nastala nebeska tijela. Ovaj je
veličanstveni prsten sigurno predstavljao ostatak maglice iz koje je Saturn nastao i koji se,
iz nekog neobjašnjivog razloga, stabilizirao u tom obliku. Ako bi ikad čudne veze
296
PUTOVANJE NA KOMETU
koje su ga održavale prestale, njegovi dijelovi pali bi na površinu planeta ili bi se,
međusobnim spajanjem, pretvorili u nove Saturnove satelite.
Svakom promatraču s planeta, koji bi se nalazio između ekvatora i 45. stupnja sjeverne ili
južne zemljopisne širine, ovi prekrasni prsteni pružali bi različite čudne prizore. Ponekad
bi se pojavili kao osvijetljeni luk, po kojem Saturno-va sjena prelazi kao kazaljka sata po
brojčaniku. Drugi bi put sličili aureoli. Također, često bi ovaj trostruki prsten uzrokovao
pomrčinu Sunca.
Doista, uz neprestane izlaske i zalaske satelita, od kojih su neki u uštapu, drugi u prvoj ili
posljednjoj četvrti, a treći tek mlađaci, ovi su prsteni morali pružati veličanstvene i
grandiozne prizore.
Galijanci se, naravno, nisu mogli osvjedočiti u sve divote ovog čudesnog svijeta.
Napokon, njihovi su pogledi praktički od njega bili udaljeni tisuću puta više nego pogledi
astronoma koji su ga sa Zemlje promatrali pomoću ogromnih teleskopa. Ali, nisu zbog
toga žalili. Znali su daje njihov maleni komet mnogo sigurniji na mjestu na kojem se sad
nalazi, izvan domašaja privlačne sile koja bi zauvijek mogla raspršiti njihove najveće
nade.
Usput su odredili i udaljenost više najsjajnijih zvijezda stajaćica. Između ostalih, Vega iz
sazviježđa Lira nalazila se 100 bilijuna milja daleko, Sirius iz sazviježđa Psa na 123
bilijuna, Sjevernjača na 282 bilijuna, a Capella na 340 bilijuna. Nijedna od ovih brojki
nije bila izražena s manje od petnaest znamenki. Izražavanje ovih impresivnih udaljenosti
ogromnim brojčanim nizovima odavno se pokazalo potpuno nepraktičnim. Stoga su
astronomi mudro odlučili za njihovo iskazivanje koristiti druge mjerne jedinice, poput
'brzine svjetlosti'. To su pojasnili na otprilike sljedeći način:
"Pretpostavimo," govorili su, "da neki promatrač posjeduje bezgranični vid. Recimo da se
on nalazi na površini
297Jules Verne
Capelle i gleda prema Zemlji. U tom slučaju, on će biti svjedokom onoga što se na Zemlji
događalo prije sedamdeset godina. Prebacimo ga na deset puta udaljeniju zvijezdu i on će
gledati Zemljinu površinu kakva je bila prije 720 godina. Prenesimo ga još dalje, na udaljenu
zvijezdu do koje će svjetlo putovati nešto manje od devetnaest stoljeća, i on će biti svjedokom
Isusova rođenja. Prenesimo ga i mnogo dalje (jer svemir je beskonačan) i on će biti očevicem
velikog Postanka. Povijest je u svemiru tako pouzdano čitljiva: sve što se jednom dogodilo
nikad se ne može izbrisati."
Tko bi se, dakle, još mogao čuditi stoje Palmvrin Roset-te, taj vatreni astronom i istraživač,
svjesno žudio za još daljim svemirskim putovanjima? Sad kad je njegov komet bio čvrsto
vezan uz jednu od beskonačnog mnoštva zvijezda, koliko samo različitih zvjezdanih sustava
neće moći istražiti! Koliko nevjerojatnih čuda neće moći vidjeti! Sve zvijezde, zvali ih mi
stajačicama ili pomičnima, kreću se svemirom, a Galia je mogla slijediti njihove nevidljive
staze.
Ali Galia je imala jednostavniji usud. Nije joj bilo dozvoljeno odlutati prema dalekim
zvijezdama. Ne, ona nije smjela prijeći granice Sunčevog sustava, niti otputovati izvan Zem-
Ijinog vidokruga. Orbita joj je bila duga nešto preko 1.500 milijuna milja ali to je, u usporedbi
s beskrajnim svemirom što ju je okruživao, bilo gotovo ništa.
298
PUTOVANJE NA KOMETU
11. poglavlje DAN SVEČANOSTI
Temperatura se nastavila spuštati. Živin termometar, koji se smrzava na 42 stupnja ispod
ništice, više nije bio upotrebljiv i stoga se počelo koristiti alkoholni termometar sa 'Dobrvne'.
On je sada pokazivao 53 stupnja ispod točke smrzavanja.
U uvali u kojoj su dva broda bila usidrena preko zime,-podizanje leda koje je poručnik
Procope pažljivo pratio nastavljalo se, sporo, ali nezadrživo. Hakkabutov brod je već bio
uzdignut preko petnaest metara iznad razine Galijan-skog mora, dok se nešto lakša škuna
podigla još više.
Ovaj polagani proces uzdizanja bio je tako uporan, tako se lako opirao svim njihovim
naporima da ga zaustave, da se poručnik vrlo zabrinuo za sigurnost svoje jahte. Sve, osim
stroja i jedrilja, uklonjeno je s broda i preneseno na obalu. Očito, samo je čudo moglo
spriječiti da trup broda ne bude raznesen u komadiće i ne propadne sve što se na njemu
zatekne. Naravno, 'Hansu' bi čekala slična sudbina. Zapravo, već je bila toliko opterećena da
se njezin tvrdoglavi vlasnik nalazio u životnoj opasnosti, ali je usprkos tome odlučio ostati
ondje gdje je mogao stalno na oku imati svoj dragocjeni teret, proklinjući zlu sudbu čija je
žrtva bio.
Ipak, bilo je i odlučnijih od Isaaca Hakkabuta. Iako nitko iz zajednice nije mnogo brinuo o
njegovoj osobnoj sigurnosti, briga za njegov teret bila je puno veća. Kad je Serva-
299Jides Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
dac uvidio da starac nikako ne želi dragovoljno napustiti brod, poduzeo je prinudne mjere
koje su bile učinkovitije i od same životne ugroženosti.
"Boravi gdje želiš, Hakkabute," rekao mu je kapetan, "ali moraš shvatiti da sam ja
obvezan osigurati tvoj teret od propadanja. Stoga ga iz ovih stopa namjeravam prenijeti na
kopno."
Nikakva vika, suze i protesti starog Židova nisu pomogli. Tako je 20. prosinca započelo
premještanje robe.
Španjolci i Rusi nekoliko su dana bili zauzeti istovarom. Umotani u krzna, dobro su se
nosili s hladnoćom, pazeći se pri tom od bilo kakvog dodira s nekim metalnim pred-
metom, koji bi im pri tako niskim temperaturama spržio svu kožu s ruku, kao da su ih
uronili u kipuću vodu. Ipak, posao je priveden kraju bez nezgoda. Tek kad je sadržaj
'Hansinih' skladišta bio smješten na sigurno, u odajama Košnice, poručnik Procope je
priznao da se napokon riješio velike brige.
Kapetan Servadac je dozvolio starom Isaacu da se smjesti među ostale koloniste, obećavši
mu punu kontrolu nad njegovom imovinom i toliko mu na druge načine mu ugađao, da ga
je Ben Zoof poželio ukoriti zbog tolike brige o čovjeku kojeg su svi duboko prezirali.
Premda je Hakkabut neprestano prigovarao kako mu je roba 'oduzeta protiv njegove
volje', duboko u srcu bio je zadovoljan što je premještena na sigurno mjesto i, štoviše,
oduševljen spoznajom da je premještanje obavljeno bez ikakvog njegovog troška. Stoga,
čim je brod ispražnjen, s radošću je prihvatio pruženu ponudu i nastanio se u dijelu špilje
u kojem je bio smješten njegov teret. Tu je boravio dan i noć. Ono malo hrane koliko je
trošio, uzimao je iz svojih zaliha, a kuhao je na malom alkoholnom kuhalu, dostatnom za
njegove potrebe. Njegovi odnosi s ostalim članovima kolonije ostali su strogo poslovni i
ograničili se na
300

Isaac Hakkabut 301Jules Verne

povremenu prodaju nekih zajednici potrebnih proizvoda. U međuvremenu je svo zlato i srebro
kolonije pronalazilo svoj put do dvostrukom bravom zaključane ladice, čije je ključeve Židov
posebno pažljivo čuvao.
Primicao se 1. siječnja, godišnjica sudara koji je trideset šest ljudskih bića odvojio od ostatka
čovječanstva. Dosad nitko od njih nije stradao. Unatoč hladnoći, stabilna i tiha klima
pridonijela je da svi ostanu u dobru zdravlju i nije trebalo sumnjati da će, po povratku Galije
do Zemlje, cijelo njezino malobrojno stanovništvo još uvijek biti na broju.
Istina, 1. siječnja na Galiji nije baš odgovarao zemaljskoj Novoj godini, ali kapetan Servadac
gaje unatoč tome poželio proglasiti praznikom.
"Mislim da ne smijemo dozvoliti," povjerio je grofu Tima-scheffu i poručniku Procopeu, "da
naši ljudi izgube zanimanje za svijet na koji se nadamo vratiti. Kako učvrstiti naše veze sa
starim svijetom, ako ne obilježavanjem dana koji i kod nas i kod naših prijatelja na Zemlji
budi najljepše osjećaje? Osim toga," dodao je sa smiješkom, "vjerujem da je Galia, iako
trenutačno nevidljiva golom oku, stalno promatrana kroz teleskope naših zemaljskih prijatelja
i ne sumnjam u to da su novine i znanstveni časopisi na obje hemisfere krcati proračunima
kretanja novog kometa."
"Doista," složio se grof. "Mogu zamisliti kako veliko zanimanje pobuđujemo u svim glavnim
opservatorijima."
"Da, i još više od toga," rekao je poručnik. "Naša Galia teško da je samo objekt zanimanja
znanstvenika ili puke znatiželje. Ne trebamo sumnjati da su svi parametri putanje kometa koji
se već jednom sudario sa Zemljom do ovog trenutka sigurno utvrđeni. Ono što je naš prijatelj
profesor učinio ovdje, bilo je još lakše učiniti na Zemlji gdje se, izvan svake sumnje, sve
poduzima za ublažavanje posljedica predstojećeg ponovnog neizbježnog sudara."
302
PUTOVANJE NA KOMETU
Svi se složiše s poručnikovim razumnim zaključcima. Stanovnici Zemlje teško da su mogli na
Galiju gledati drukčije nego kao na opasnu prijetnju. Ništa nije jamčilo da će drugi sudar
proći s tako neznatnim posljedicama kao onaj prvi. I sami Galijanci su, što se više približavao
ponovni sudar, bivali zbog toga sve više zabrinuti i bili bi najsretniji kad bi zajednički
pronašli neki način da se sudar što više ublaži.
Stigao je Božić, koji su svi članovi komune obilježili primjerenim vjerskim obredom, s
iznimkom Židova, koji se, s više tvrdoglavosti nego ikad dotad, držao svojeg mračnog i
osamljenog skloništa.
Za Ben Zoofa je posljednji tjedan godine bio prepun užurbanosti. Njemu su bile povjerene
pripreme za novogodišnji fete1. Stoga se, unatoč ograničenim mogućnostima, u potpunosti
posvetio tome da program dočeka velikog dana bude što je više moguće svečarski.
Noć uoči Nove godine raspravili su o tome treba li i profesora pozvati na svečanost. Bilo je
malo vjerojatno da će se odazvati, ali ipak zaključiše da bi to bilo uljudno. Sprva je kapetan
Servadac mislio osobno poći i predati mu poziv. Ali, poznavajući Rosetteovu ćudljivu narav i
odbojnost prema posjetiteljima, na koncu se predomislio i u opservatorij poslao mladog Pabla,
sa službenom pozivnicom u kojoj se molilo za čast da profesor Rosette svojim prisustvom
uveliča njihov novogodišnji fete.
Pablo se vratio bez odgovora. Zapravo, jedine profesorove riječi bile su daje danas 125. lipnja
i da će sutra biti 1. srpnja, pa da ne vidi razloga za nekakvo slavlje.
Naravno, Servadac i grof ovo su primili kao profesorovo neupitno odbijanje poziva.
1
Franc.: svečanost, proslava.
303Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
Prvog dana godine, jedan sat nakon izlaska sunca, Francuzi, Rusi, Španjolci i mala Nina,
kao predstavnica Italije, okupili su se na banketu kakav Galia dotad još nije vidjela. Ben
Zoof i ruski kuhar nadmašili su sebe. Vina iz 'Dobry-ninih' skladišta bila su vrhunske
kvalitete. Proizvodi francuskih i španjolskih vinograda ispijali su se uz zdravice njihovim
voljenim zemljama. Niti Rusija nije ispuštena, zahvaljujući nekoliko boca kumela.
Društvo je bilo više nego zadovoljno. Proslava je pretjecala prema Ben Zoofovim
najboljim predviđanjima, a bučno odobravanje najsvečanijoj zdravici dana - 'sretnom
povratku Majci Zemlji' - moralo je dobro preplašiti profesora u tišini njegovog opserva-
torija.
Kad je 'dejeunef1 završio, ostalo je još tri sata do noći. Sunce se približavalo zenitu, ali
njegove su zrake bile tako slabe da su malo sličile onima što su bile zaslužne za nastanak
vina Bordeauxa i Burgundije, u kojima su prije toga uživali. Stoga su se svi morali dobro
utopliti prije polaska u šetnju, koja je trebala potrajati do mraka.
U odličnom raspoloženju, napustili su Košnicu i raspjevani se zaputili do smrznute obale,
gdje su svi navukli skli-zaljke. Razbježali su se ledom na sve strane, neki sami, a drugi u
grupama. Kapetan Servadac, grof i poručnik držali su se skupa. Negrete i Španjolci, već
potpuno ovladavši novom vještinom, izvodili su vratolomne figure, često ne-stajuči iz
vidokruga. Ruski mornari, slijedeći sjevernjačke običaje, sklizali su u redu, održavajući
poredak pomoću duge motke koju su provukli ispod desne ruke. Dvoje djece se poput
ptica rastrčalo uokolo, čas razdvojeni, pa zatim • držeći se za ruke, malo praveći društvo
kapetanu, da bi se zatim odvojili od ostalih, ali neprestano puni života i dobrog
raspoloženja. Što se tiče Ben Zoofa, on je bio i ovdje i ondje i posvuda, izazivajući svojim
dobrim raspoloženjem osmjehe dobrodošlice svugdje gdje bi se pojavio.
1
Franc.: objed. :

Ben Zoof i ruski kuhar nadmašili su sami sebe.

304
305Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
Skližući brzo preko ledene ravnice, društvo je ubrzo odmaklo tako daleko da se više nije
vidjela crta koja je povezivala obalu i ledenu plohu. Najprije su iz vidokruga nestale
obalne stijene. Zatim se više nisu mogli vidjeti vrhovi litica nad obalom. Na posljetku,
nestao je i vrh vulkana, oba-vijen parom. Povremeno bi zastajali kako bi povratili dah, ali
bi u strahu od hladnoće gotovo istog trena nastavljali dalje. Tako su zamalo došli do otoka
Gourbi, prije nego su počeli razmišljati o povratku.
Ali noć se spuštala i sunce je već tonulo na istok, brzinom na koju su stanovnici Galije već
bili navikli. Ni najmanji oblak nije smetao zrakama koje su se polagano gasile. Površina
leda nije odbijala ove posljednje zrake svjetla. Okrugli sunčev disk potonuo je naglo i bez
upozorenja, kao da se pod njim u ledu otvorila nekakva zamka.
Prije nego je svjetla potpuno nestalo, kapetan Servadac je upozorio ostale da se okupe.
"Ako ne utvrdimo svoj točan položaj prije mraka," rekao je, "kasnije to više nećemo moći.
Izletjeli smo van kao banda vagabunda. Vratimo se najvećom brzinom natrag."
Noć je bila mračna. Tih dana nije bilo mjeseca i jedino su zvijezde dodavale nešto malo
'blijedog daha', kako je to pjesnik Corneille opisao.
Upaljene su baklje i uskoro je njihov plamen stvorio vatrenu crtu duž leda, razbuktan
brzim kretanjem njihovih nosača. Sat kasnije vulkan se kao svjetionik pojavio na obzoru,
osvjetljavajući svojom vatrom okolicu. Nakon nekog vremena taje svjetlost pala i na
sklizače, prostrijevši njihove duge sjene duž površine smrznutog mora.
Obala je već bila blizu, kad su se baklje počele gasiti. Odjednom, Ben Zoof ispusti uzvik
zaprepaštenja i uzbuđeno pokaže prema planini. Nesvjesno se zaustaviše i svima se s
usana oteše povici iznenađenja i užasa. Vulkan se ugasio! Bujica vruće lave iznenada je
presušila!
Ostavši bez riječi od uzbuđenja, nekoliko su trenutaka stajali nepomični. Nije bilo nikoga
među njima koji nije shvatio u kako kritičnom položaju su se iznenada našli. Nestao je
jedini izvor topline koji im je omogućavao da prkose oštroj zimi! Potpuno nenadano,
zaprijetila im je najokrutnija od svih smrti - smrt od smrzavanja! Ubrzo se ugasiše i po-
sljednje baklje. Zavladao je potpuni mrak.
"Naprijed!" iznenada se začuo Servadacov odlučni povik.
Na tu zapovijed krenuše opet prema obali. Bez teškoća se uspeše uz skliske stijene,
nahrupiše kroz ulaz u špilju i uletješe u glavnu dvoranu.
Dočekala ih je turobna i hladna!
Platneno ždrijelo nije više prosipalo svoj sjajni zastor preko zida. Poručnik Procope nagne
se iznad otvora u podu. Bazen u podnožju, dosad održavan u tekućem stanju vrućinom
lave koja se u njega slijevala, već se prekrio ledenom korom.
Takav je bio kraj prvog dana nove godine, koji je bio tako sretno započeo.

306
307PUTOVANJE NA KOMETU
12. poglavlje UTROBA KOMETA
Cijela noć je protekla u neizvjesnim nagađanjima o budućnosti. Temperatura u dvorani,
sad potpuno izloženoj utjecaju vanjskog zraka, brzo je opadala i uskoro je postala
neizdrživa. Hladnoća je bila previše jaka za duži boravak, a vlaga na zidovima ubrzo se
pretvorila u led. Ipak, u dubljim prostorijama još je uvijek ostalo nešto topline, dovoljno
da Servadac i njegovi prijatelji malo predahnu. Ondje su pronašli profesora koji se,
potpuno promrznuo, morao povući iz svojeg opservatorija.
Sljedećeg se jutra Servadac obratio svojem narodu: "Prijatelji, nemamo se čega bojati,
osim hladnoće. Hrane imamo dovoljno da bez problema dočekamo toplije dane. Zalihe
mesa su već kuhane, a ogrjeva za kuhanje ostalih jela imamo dovoljno. Trebamo samo
toplinu - toplinu koja je potrebna našim tijelima. Ako to osiguramo, sve će biti dobro.
Siguran sam da se ta tako potrebna toplina još uvijek nalazi negdje u utrobi ove planine na
kojoj živimo. Stoga moramo pokušati prodrijeti dublje u tu utrobu i potražiti novi zaklon."
Ton njegovog glasa i riječi koje je izgovorio vratili su samopouzdanje većini njegovih
prijatelja, koji su već bili počeli tonuti u očaj. Grof i poručnik mu potajno ali čvrsto stisnu-
še ruku.
"Nina," nastavio je kapetan, dublje u planinu, zar ne?"
"neće te biti strah poći još
309Jules Verne
"Ne, ako i Pablo pođe," hrabro je odgovorila djevojčica.
"Svakako, i Pablo će poći. Ni ti se ne bojiš, zar ne, Pablo?" rekao je kapetan, obraćajući se
dječaku.
"Spreman sam vas svugdje pratiti," bio je dječakov odgovor.
Nije se smjelo gubiti niti časa. Valjalo je odmah krenuti dublje u podzemlje. Čak i
najzaštićeniji dijelovi Ninine košnice već su bili neizdrživo hladni. Bilo im je jasno da s
vanjske strane, uz planinsku kosinu, neće moći ući u krater. Uspon je bio previše strm, a
klizave stijene onemogućavale su normalno hodanje. Stoga je hitno trebalo potražiti neki
unutrašnji ulaz.
Poručnik Procope odmah je krenuo u istraživanje zabačenih prostorija špilje i uskoro
izvijestio daje otkrio uski otvor, najvjerojatnije povezan s kraterom vulkana. Iz njega je
izbijala toplina i para lave koja se hladila. Provirivši kroz njega, ugledao je prvih desetak
metara širokog tunela što gaje izdubila lava. Ukoliko prošire otvor, nadao se, moći će se
bez problema njime spustiti u krater.
Na kapetanovu zapovijed, ruski su se mornari odmah prihvatili posla. Već su od ranije
znali da im u tome neće pomoći krampovi i lopate. Jedino im je preostalo da otvor
pokušaju probiti pomoću baruta. Međutim, radilo se o složenoj operaciji, čije će pripreme
morati potrajati nekoliko dana, a za to vrijeme hladnoća će postati neizdrživa.
"Ako se ne uspijemo probiti u unutrašnjost planine, s našom malenom kolonijom je
svršeno," plašio se grof Ti-mascheff.
"Takve riječi vam ne priliče," uzvratio je Servadac, osmjehujući se. "Gdje je nestala ona
vjera koja vas je hrabro vodila kroz sve naše nedaće?"
Grof je odmahnuo glavom, kao daje uistinu izgubio svaku nadu, i tužno nastavio: "Ruka
koja nas je dosad velikodušno vodila kroz sve nedaće kao da se iznenada povukla."
310
PUTOVANJE NA KOMETU
"Ali samo da bi provjerila našu spremnost da opstanemo," ozbiljno je uzvratio kapetan.
"Hrabro, moj prijatelju, hrabro! Nešto mi govori daje ovaj prestanak erupcije samo
djelomičan i da unutrašnje vatre još nisu ugašene. Još ništa nije gotovo. Previše je rano za
odustajanje. Ne očajavajte!"
Poručnik Procope u cijelosti je podržavao kapetana. Mnogi su uzroci mogli izazvati nagli
prestanak erupcije, ali on je bio gotovo siguran da je negdje drugdje na površini kometa
nastao novi otvor kroz koji je lava nastavila izbijati iz podzemlja. Međutim, njegove misli
sada su bile zaokupljene radovima oko proširenja ulaza u tunel.
Uznemireni profesor Rosette, ako je i čuo dijelove ovog razgovora, nije pokazivao želju u
njega se uključiti. Svoj teleskop je iz opservatorija prenio u glavnu dvoranu, i u više
navrata je pokušavao nastaviti sa svojim istraživanjima, ali gaje neizdrživa hladnoća
natjerala da odustane, prijeteći mu brzom i okrutnom smrću. Ipak, ponašao se kao da su
svi drugi krivi za prekid njegovih istraživanja. Uskoro je u svojoj nemoći počeo svima
dosađivati zlobnim prigovaranjem, iskazujući žaljenje što je uopće napuštao svoj dom na
Formenteri.
Četvrtog siječnja bušenje rupa za barut je dovršeno i jaka eksplozija proširila je otvor.
Poručnik je mogao čuti kako se dijelovi stijena, koje su mornari raščišćavali krampovima,
sporo kotrljaju prema središtu kratera. Bio je to znak da hodnik nije strm, što Je potvrdilo
njegove pretpostavke da će spuštanje biti moguće.
Otvor je sada bio dovoljno velik da se kroz njega provuče odrasli čovjek. Ben Zoof je to
bez oklijevanja učinio, praćen poručnikom i Servadacom. Procopeova predviđanja bila su
točna. Ušavši u krater, utvrdiše da mu se strane spuštaju pod nagibom od 4 stupnja.
Štoviše, našli su mnogo tragova koji su ukazivali da erupcija nije bila dugog vijeka i da je
najvjerojatnije započela nakon sudara sa Zemljom. Dno
311Jules Verne
kratera još uvijek je bilo prekriveno stijenama koje lava nije uspjela rastaliti i po kojima se
moglo lako hodati.
"Gotovo kao stubište!" ustvrdio je Ben Zoof, kad su se počeli spuštati.
Nakon nekih pola sata napredovanja prema dnu, spustili su se gotovo dvije stotine metara.
U nekoliko navrata naišli su na otvore koji su sličili ulazima u velike špilje, ali bi Ben
Zoof, mahnuvši svojom bakljom, ubrzo ugledao njihov kraj. Bilo je jasno da u nižim
dijelovima planine nema tako prostranih špilja kakva je bila Ninina košnica.
Vremena za biranje nije bilo. Morali su se zadovoljiti bilo kakvim zaklonom koji će im
pružiti zaštitu od hladnoće. Kapetan Servadac sa zadovoljstvom je utvrdio da su se
njegova očekivanja u vezi s temperaturom podzemlja djelomično ispunila. Što su se više
spuštali, temperatura je sve više rasla, kao da ulaze u kakav zemaljski rudnik. Vulkan se,
srećom, nije potpuno ugasio. Premda je lava iz nekog neobjašnjivog razloga prestala
nadirati u krater, još uvijek je odnekud izvirala toplina.
Poručnik Procope je u ruci nosio živin termometar, a Servadac aneroidni barometar,
pomoću kojeg je utvrdio da su se već spustili ispod razine Galijanskog mora. Kad su
dospjeli na šesto metara ispod otvora, živin termometar bilježio je temperaturu od 6
stupnjeva ispod ništice.
"Šest stupnjeva!" rekao je Servadac. "To nije dovoljno. Na tako niskoj temperaturi ne
možemo preživjeti zimu. Moramo se još spustiti. Nadam se da će dolje još biti dovoljno
zraka."
Na svu sreću, zbog toga se nisu morali zabrinjavati. Snažno strujanje koje je prodiralo
kroz otvor kratera tjeralo je svježi zrak do njegovih najskroviti]ih kutaka i disanje je bilo
posve lako.
Spustivši se još nekih stotinu metara, dospjeli su na dubinu od tri stotine metara od otvora
kroz koji su ušli u
312
PUTOVANJE NA KOMETU
krater. Ovdje je termometar već pokazivao 12 stupnjeva iznad ništice. Bila je to
temperatura koju su priželjkivali. Dalje se nije moglo. Već se čula potmula tutnjava koja
je označavala da srce vulkana ne može biti daleko.
"Sasvim dovoljno, ako mene pitate!" izjavio je Ben Zoof. "Oni kojima je hladno neka
slobodno nastave dalje. Menije ovdje sasvim ugodno."
Nakon što su uz svjetlo baklji bacili pogled uokolo, istraživači sjedoše na jedan kamen i
započeše raspravu treba li u ovim dubinama graditi novo boravište za članove kolonije.
Mora se reći da to nije izgledalo jednostavno. Krater se, istina, već bio pretvorio u
prostranu pećinu, ali na tome su se završavale sve daljnje odlike njegove udobnosti. Iznad
i ispod nalazile su se kamene police pogodne za smještaj zaliha. Međutim, s iznimkom
malenog udubljenja koje su morali sačuvati za Ninu, ostatak kolonije nije mogao ni
pomisliti na odvojene prostorije za boravak. Ta podzemna prostorija morala im je
poslužiti kao blagovaonica, radna soba i spavaonica, sve u jednom. Od pčela su se tako
pro-metnuli u krtice, s tom razlikom da nisu, poput njih, svoje brige mogli prespavati
zimskim snom.
Prostoriju se ipak moglo dovoljno osvijetliti, raspoloživim svjetiljkama i lampama. U
zalihama su imali nekoliko bačvi ulja i dovoljne količine špirita, koji je mogao poslužiti
za kuhanje. Štoviše, nisu se trebali potpuno zatvoriti u svoje mračno sklonište. Ništa ih
nije priječilo da, dobro odjeveni, povremeno organiziraju izlete u Košnicu i na morsku
obalu. Pored toga, trebalo je osigurati redovitu opskrbu vodom, odnosno ledom s obale.
Za to je trebalo organizirati rad na smjene, jer nije bilo lako uspeti se tristo metara uz
stranu kratera, a zatim se opet s teškim teretom spuštati natrag.
Ali, nešto je trebalo hitno poduzeti i stoga su ubrzo zajednički odlučili da se malena
kolonija bez odlaganja preseli u
313Jules Verne
svoje nove odaje. Napokon, ustvrdili su, teško im može biti gore nego tisućama ljudi koji
svake godine preživljavaju zimu u arktičkim područjima. Na palubama kitolovaca i u sklo-
ništima kompanije Hudson's Bay nikad se nije ni pomišljalo na udobnosti odvojenih kabina ili
spavaonica. Boravak u jednoj velikoj, dobro zagrijanoj i prozračnoj prostoriji, smatrao se
mnogo pogodnijim i zdravijim. Prisjećanje na to pomoglo im je da bez većih problema
prihvate neizbježne promjene.
Popevši se natrag do pećine, upoznali su ostale sa svojim nalazima. Svi su vijesti dočekali s
olakšanjem i srčano se prihvatili poslova oko preseljenja.
Prvo je trebalo pećinu očistiti od ostataka pepela, nakon čega je uslijedila selidba svih zaliha i
drugih potrepština. Nikad prije nije se neka zadaća izvršavala s toliko poleta. Strah od
smrzavanja natjerao je svakog da uloži svu svoju snagu. Postelje, namještaj, kuhinjski pribor,
zalihe s 'Do-bryne' i teret s 'Hanse' - sve je to najvećom brzinom preneseno u krater. Smanjena
težina i spuštanje terena olakšali su obavljanje ove zadaće, koja se na kraju pokazala manje
napornom od njihovih očekivanja.
Iako se profesor Rosette pokorio novonastalim okolnostima i pristao prijeći u podzemlje, ništa
ga nije moglo natjerati da tamo ponese i svoj teleskop. Dolje mu nije bio ni od kakve koristi.
Stoga je zatražio i dobio dopuštenje da ga ostavi na njegovom tronošcu u velikoj dvorani
Ninine košnice.
Što se tiče Isaaca Hakkabuta, njegove jadikovke lako ćete pretpostaviti po ranijim opisima.
Nigdje u cijelom svemiru nije bilo nesretnijeg čovjeka. Nijedan trgovac nije doživio toliki niz
nepopravljivih gubitaka. Ne osvrćući se na podsmjeh ostalih, neprekidno je naricao i jecao.
Ali istodobno je jednim okom budno pazio na svaki djelić svoje imovine i izazvao sveopći
smijeh kad je zatražio da se svaki komad zabilježi i popiše prije nego se odnese u novo
sklonište.
314
PUTOVANJE NA KOMETU
Servadac je s razumijevanjem dozvolio da se njegov teret pohrani izdvojeno od ostalih zaliha
zajednice i Židovu je bilo dopušteno da na njega pazi što je bolje mogao i htio.
Do desetog je obavljeno cjelokupno preseljenje. Spašeni od izloženosti strašnoj hladnoći, svi
članovi zajednice smjestiše se u svojem novom domu. Velika je pećina bila osvijetljena
'Dobrvninim' svjetiljkama, a samo povremeno, za najveće aktivnosti njezinih stanovnika,
upalili bi i nekoliko jakih ferala, čija je svjetlost pružala romantičan prizor, kao iz priča o
'Arapskim noćima'.
"Kako ti se ovo dopada, Nina?" pitao je Ben Zoof djevojčicu.
"Va bene1!" uzvratila je malena Talijanka. "Samo smo se preselili u podrum umjesto da
ostanemo živjeti u prizem-Iju."
"Već ćemo mi ovo urediti da nam bude udobnije," nastavio je posilni.
"Oh, da. Ovdje ćemo biti sretni," složila se djevojčica. "Lijepo je i toplo."
Iako su to pažljivo skrivali od ostalih, Servadac i njegova dva prijatelja ipak su s
nepovjerenjem gledali na njihov trenutačni položaj. Kad bi bili sami, često su se pitali što će
se s njima zbiti ako se vulkan nastavi hladiti ili se brzina kojom se komet kretao po svojoj
orbiti iz nekog razloga smanji, a njihov boravak u ovom mračnom skloništu produži na ne-
određeno vrijeme. Teško se moglo vjerovati da bi komet mogao imati toliko energije da ih
cijelo to vrijeme nastavi grijati. A opet, tko se mogao nadati na Galiji pronaći nekakve naslage
ugljena, koji je nastajao vjekovnom pretvorbom drevnih šuma? Hoće li im šljaka iskopana u
ugaslom vulkanu preostati kao posljednje gorivo?
1
Talij.: dobro.
315Jules Verne
dom njihovog posjeta engleskoj utvrdi. Nisu bili previše oduševljeni obnavljanjem poznanstva
koje je bilo obilježeno s tako malo srdačnosti. Naravno, nisu ni pomišljali da bi im
gostoprimstvo bilo uskraćeno. Daleko od toga. Dobro su znali da Englezi, unatoč svemu, neće
ostaviti druge pripadnike ljudskog roda u nevolji. Pa ipak su, dok ih na to ne natjera krajnja
nevolja, do daljnjeg odlučili ostati u svojem sadašnjem skloništu. Kolonija dosad nije izgubila
nijednog svojeg člana, ali je bilo vrlo vjerojatno da bi dugo putovanje preko otvorenog leda
donijelo i prve žrtve.
Kolika god bila njihova želja da svim živim bićima osiguraju smještaj u dubinama kratera,
ipak je prije napuštanja Ninine košnice trebalo zaklati veći dio stoke. Životinje je bilo gotovo
nemoguće smjestiti u pećinu, a ostaviti ih u Košnici samo je značilo prepustiti ih okrutnoj
smrti. Kako se meso na hladnoći koja je sada vlada u Košnici moglo neograničeno dugo
čuvati, to se rješenje istodobno pokazalo i korisnom i najhumanijom.
Naravno, kapetan i Ben Zoof su se posebno pobrinuli za spas svojih konja. S najvećom
pažnjom, Zephvr i Galette su odvedeni na dno kratera, gdje su smješteni u jedan kut velike
prostorije i opskrbljeni hranom, koje je još bilo u dovoljnim količinama.
Ptice, čija su jedina hrana bile mrvice što bi im ih dobacili, slijedile su stanovnike kolonije.
Ali bilo ih je tako mnogo da su ih većinu morali istrijebiti.
Uređenje novog zaklona nije bilo lak posao. Oduzelo im je toliko vremena da su tek krajem
siječnja mogli ustvrditi kako je većina poslova uspješno obavljena. Zatim je započeo život u
beskrajnoj monotoniji. Činilo se da će svih svladati malodušje. Pokušavajući se obraniti od te
nove opasnosti, Servadac, grof i poručnik izmislili su mnoštvo zadaća i aktivnosti, čiji je
glavni cilj bio unijeti malo živosti u svakodnevnicu malene kolonije. Organizirali su rasprave
i hrabrili sve da se u njih uključe. Naglas su čitali i tumačili
318
PUTOVANJE NA KOMETU
izvatke iz znanstvenih priručnika i putopisa koje su pronašli u svojoj knjižnici. Dan za danom,
moglo se vidjeti Ruse i Španjolce okupljene oko velikog okruglog stola, kako pažljivo prate
predavanja nakon kojih će se na majku Zemlju vratiti prosvjećeniji nego što su je napustili.
Sebičnog i mrzovoljnog Hakkabuta nikako se nije moglo nagovoriti da se uključi u ove
društvene aktivnosti. Ostao je po strani, previše zaokupljen sređivanjem računa ili brojanjem
svojeg dragocjenog novca. S onim što je imao od prije, uspio je prikupiti iznos od 150.000
franaka, od čega je pola bilo u zlatu. Međutim, to ga nikako nije moglo zadovoljiti, jer dani su
prolazili, a njegov kapital više nije rastao.
Ni Palmvrin Rosette im se nije pridružio. On je sam sebi nalazio dovoljno posla i zimski dani
nisu mu izgledali ni dugi ni dosadni. Bili su ispunjeni beskrajnim skiciranjem i proračunima.
Utvrdivši sve moguće podatke vezane uz svoj komet, sad se posvetio proučavanju satelita
Nerine, na koji je odlučio proširiti svoje posjedničke zahtjeve.
Kako bi proračuni bili ispravni i potpuni, trebalo je obaviti nekoliko promatranja na različitim
točkama Nerinine orbite. Stoga je u više navrata posjetio Košnicu gdje je, unatoč krajnje
niskim temperaturama, stajao za teleskopom sve dok ne se bi potpuno ukočio od hladnoće.
Ali najviše mu je nedostajao neki mirni kutak u kojem bi mogao nesmetano obavljati svoje
proračune.
Negdje početkom veljače profesor se požalio kapetanu Servadacu i zamolio da mu osigura
nekakvu sobicu, bez obzira kako malu, u kojoj bi u tišini mogao nastaviti sa svojim radom.
Kad mu je Servadac spremno obećao pomoći, profesor se toliko oraspoložio da se Servadac
napokon odlučio progovoriti o nečemu što mu je već dugo bilo na duši.
"Nemam namjeru," započeo je, oklijevajući, "na bilo koji način dovoditi u pitanje ispravnost
vaših proračuna, ali
319Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
dozvolite mi, dragi profesore, predložiti da ponovno ispitate točno trajanje Galijina okreta
oko Sunca. To je tako važno, znate. Jako važno, jer razlika od samo pola minute, znate,
može imati toliko utjecaja na naš ponovni susret sa Zemljom."
Zatim je, vidjevši kako se Rosetteu lice smračilo, brzo dodao:
"Siguran sam da će vam poručnik Procope s radošću u tome pomoći."
"Gospodine," rekao je profesor, jedva susprežući bijes, "ne treba mi nikakav suradnik, a
mojim proračunima ne treba provjera. Nikad ne griješim. Što se tiče Galije, moji su
proračuni dovršeni. Pažnja mi je sada usmjerena na Neri-nu."
Premišljajući koliko je pametno nastaviti s nagovaranjem, kapetan usput pripomene kako
je mislio da su sve podatke o Nerini već ranije utvrdili astronomi na Zemlji. To je bilo
najgore stoje mogao reći. Profesor gaje Ijutito pogledao.
"Zaprepašten sam, gospodine!" povikao je. "Da! Ali Neri-naje tada bila planet. Točno je
da su bili utvrđeni svi podaci koji su se na nju tada odnosili. Ali, sad je Nerina mjesec. Zar
ne mislite, gospodine, da bi o našem mjesecu trebali znati barem toliko koliko
Zemljani...," ovdje se ugrizao za usnicu i nastavio tiše, "... znaju o svojem?"
"Molim," nije dobro čuo kapetan.
"Nije važno," uzvratio je profesor i brzo dodao: "Samo, hoćete li biti toliko dobri i
osigurati mi prostor za moj rad?"
"Već sam obećao da ću učiniti sve u svojoj moći," odgovorio je Servadac.
"Vrlo dobro," zaključio je profesor. "Ne trebate žuriti. Ako to bude i za jedan sat, bit će
dobro."
Ali unatoč tom njegovom velikodušnom razumijevanju, ipak je trebalo proteći nešto više
vremena da molba bude uslišana. Na koncu je u zidu pećine pronađena malena niša, tek
tolika da u nju stanu stol i stolica, i astronom je uskoro zadovoljno zaposjeo svoju radnu
sobu.
Zakopanima gotovo 300 metara ispod površine, duh im je morao biti vrlo čvrst da bi se
spriječio jaki utjecaj depresivne dosade što im je ispunjavala dane. Ali ipak, mnogi bi dani
prošli, a da se nitko od njih ne bi zaputio na površinu. Da nije bilo odlazaka po svježe
zalihe vode, vjerojatno uopće ne bi bilo pokušaja napuštanja pećine.
Istina, nekoliko ekspedicija je poduzeto u smjeru podzemlja. Trojica voda, praćeni Ben
Zoofom, spustili su se do najnižih dijelova kratera, ne zato da bi izvršili daljnja ispitivanja
sastava stijena -jer, iako se pokazalo da sadrže trideset posto zlata, njima nisu bile
vrijednije od običnog granita - već da utvrde je li podzemna vatra još uvijek aktivna.
Zadovoljni onim što su zatekli, zaključili su da se erupcija, tako iznenada prekinuta
najednom mjestu, morala nastaviti negdje drugdje.
Veljača, ožujak, travanj i svibanj prošli su bez izvanrednih zbivanja. Uz stalni život u toj
mračnoj svakodnevnici, nije čudno što nitko nije vodio računa o proteku vremena. Činilo
se da ljudi više vegetiraju nego što žive, a opće mrtvilo sve je više zvonilo na uzbunu. Sati
čitanja oko okruglog stola više nisu bili zanimljivi, a rasprave su se svele na svega
nekoliko mjesečno. Španjolci nisu ustajali niti da bi pospremili svoje krevete i jedva su
imali dovoljno snage da pojedu svoj objed. Na Rusima, koji su bili nešto jačeg duha, to se
nije toliko primjećivalo, ali i oni su osjećali posljedice monotonog života. Servadac, grof i
poručnik dobro su znali da bi prava vježba i čisti zrak u mnogome popravili stanje. Ali što
su mogli učiniti? Svi njihovi dotadašnji napori bili su uzaludni. Zapravo, i oni sami su
povremeno osjećali
320
321Jules Verne
mrtvilo duha i tijela. Patili su od sve veće pospanosti i odbojnosti prema jelu. Osjećali su da
im cijelo tijelo odumire i da bi, poput kornjača, mogli prespavati sve do ljeta.
Začudo, malena Nina najbolje je od svih podnosila ove teške prilike. Trčkarajući uokolo,
nudeći jednog da jede, drugog da pije, podižući Pabla s ležaja na koji se sve češće spuštao,
djevojčica je postala glavna životna snaga cijele družine. Njezino veselo brbljanje oživljavalo
je tjeskobu mračne pećine poput ptičjeg pjeva, njezine vesele talijanske pjesme razbijale su
monotoniju depresivne tišine i koliko god pospano stanovništvo Galije bilo nesvjesno njezi-
nog utjecaja, njezino bi im prisustvo nenadoknadivo nedostajalo. Mjeseci su ipak prolazili.
Kako, činilo se da stanovnici tog živog groba nisu mogli odrediti. Svi su potpuno otupjeli.
Početkom lipnja opće je mrtvilo počelo polako popuštati. Djelomično oživljavanje vjerojatno
je trebalo zahvaliti nešto jačem utjecaju Sunca, koje se ipak još uvijek nalazilo vrlo, vrlo
daleko. Tijekom prve polovice galijanske godine poručnik Procope je pažljivo pregledao
Rosetteove proračune mjesečnog napredovanja kometa i mogao je bez dodatnog savjetovanja
s profesorom izračunati koliko se na svojem putu Galia približila Suncu. Ponovno su prešli
orbitu Jupitera, ali do Sunca je još uvijek bilo ogromnih 197.000.000 liga. Trebalo je proteći
još nekih četiri mjeseca dok ne uđu u područje teleskopskih planeta.
Postupno, ali bez uzmicanja, živost se počela vraćati u koloniju. Do kraja mjeseca Servadac i
njegovi prijatelji uspjeli su povratiti svoju uobičajenu psihičku i fizičku snagu. Posebno se
Ben Zoof oporavio od sveopćeg mrtvila, poput diva koji se probudio iz dubokog sna. Posjete
dugo zapostavljenim dvoranama Ninine košnice postale su sve učestalije.
Jednog dana priređen je izlet na obalu. Još uvijek je bilo vrlo hladno, ali vrijeme je ostalo
potpuno mirno i na nebu
322
PUTOVANJE NA KOMETU
nije bilo ni traga oblacima. Stari otisci u snijegu još su se jasno vidjeli kao onog dana kad su
napravljeni i jedina promjena zbila se u malenoj uvali. Tamo se led nastavio uzdizati i oba su
se broda sada podigla na visinu od 50 metara, što ne samo da ih je činilo potpuno
nedostupnima, već ih je izložilo sigurnoj propasti, ako bi došlo do naglog zatopljenja.
Isaac Hakkabut, koji se nije micao od svoje imovine, nije im se priključio na tom izletu i nije
znao ništa o sudbini svojeg broda. "Dobro je da starac nije ovdje da to vidi," ustvrdio je Ben
Zoof. "Sigurno bi počeo kriještati poput pauna. Prava je nesreća" dodao je za sebe, "imati glas
pauna, a nemati njegovo perje!"
Tijekom srpnja i kolovoza Galia je odmakla novih 164.000.000 liga po svojoj orbiti. Noću je
hladnoća još uvijek bila žestoka, ali za sunčanog dana se tu, na ekvatoru, temperatura znala
podići i za 20 stupnjeva. Poput guštera, svi stanovnici provodili bi cijele dane izlažući se
velikodušnom Suncu i rijetko se vraćajući u svoj mračni dom prije noći.
Ovo proljeće, ako ga se tako moglo nazvati, u svima je budilo živost. Nada i dobro
raspoloženje sve su se više povećavali kako je, iz dana u dan, sunčev disk rastao na nebu.
Zemlja se svake noći sve bolje isticala među zvijezdama. Iako je još uvijek bila tako daleko,
bilo ju je divno ponovno vidjeti.
"Ne mogu vjerovati da se na onoj malenoj svijetloj točkici nalazi moj Montmartre," rekao je
Ben Zoof jedne noći, nakon dugog i strpljivog promatranja udaljenog svijeta.
"Siguran sam da ćeš se jednog dana uvjeriti da je to ipak istina," odgovorio mu je njegov
gospodar.
"Nadam se," uzvratio je posilni, ne odvraćajući pogled. Nakon kratkotrajnog razmišljanja,
ponovno je progovorio: "Pretpostavljam da profesor Rosette nije mogao svoj komet natjerati
na brži povratak, zar ne?"
323Jides Veme
"Pazi što govoriš!" upozorio ga je Servadac.
Ben Zoof se pokušao opravdati za ovu nesmotrenu primjedbu, ali ga Servadac prekine
pokretom.
"Ne," nastavio je kapetan. "Čovjeku ne priliči mijenjati poredak u svemiru. To pravo pripada
većoj sili od nas!"
324
PUTOVANJE NA KOMETU
14. poglavlje PROFESOR JE ZBUNJEN
Prošlo je još mjesec dana i već je bio rujan, ali još uvijek se nije moglo napustiti toplinu
podzemnog skloništa i vratiti se u prozračnije i udobnije odaje Košnice, jer bi se 'pčele' još
uvijek mogle na smrt smrznuti u svojim ćelijama. Sada je trebalo prije zahvaliti Bogu nego
žaliti što vulkan nije pokazivao znakove novog buđenja. Povratak erupcije možda bi ponovno
omogućio stanovanje u njihovom prvotnom zaklonu, ali svaka nagla provala lave bila bi za
njih katastrofalna, jer je krater bio jedini izlaz kroz koji se užarena lava mogla izliti.
"Prošlih sedam mjeseci pratilo nas je prokleto vrijeme," rekao je posilni jednog dana svojem
gospodaru, "ali malena Nina svima nam je bila ogromna utjeha!"
"Da, svakako," odgovorio je Servadac. "Ona je ljupko malo stvorenje. Ne znam kako bi bez
nje prebrodili sve ovo."
"Što će biti s njom kad se vratimo na Zemlju?"
"Ne trebaš se oko toga brinuti, Ben Zoofe. Sigurno će biti zbrinuta. Možda bi je ti i ja mogli
usvojiti?"
"Pa, da," odmah se složio posilni. "Vi bi joj mogli biti otac, a ja majka."
Servadac se nasmijao. "Onda bi ja i ti trebali postati mužem i ženom."
325Jales Verne
"Mislim da smo dugo vremena bili i više od toga," mudro je primijetio Ben Zoof.
Do početka listopada temperatura se već toliko podigla da se teško moglo reći kako je
hladnoća još uvijek neizdrživa. Komet je sada bio tri puta više udaljen od Sunca nego Zemlja,
pa je termometar prešao oznaku od 25 stupnjeva ispod ništice. Cijelo društvo počelo je gotovo
svakodnevno posjećivati Košnicu i često se spuštati do obale, vrativši se svojim sklizačkim
vježbama. Uživali su u toj vraćenoj slobodi, poput zatvorenika oslobođenog iz tamnice. Dok
su ostali vrijeme kratili razbibrigom, Servadac i grof su s poručnikom Procopeom vodili duge
razgovore o svojem trenutačnom položaju i o onom što im predstoji. Pokušavali su predvidjeti
sve moguće posljedice ponovnog sudara sa Zemljom i razmišljali o mjerama koje bi se mogle
poduzeti kako bi se ublažila njegova žestina. Posljedice su doista mogle biti strašne, sve do
potpunog uništenja svih putnika na kometu.
Nitko nije češće posjećivao Košnicu od Rosettea. Već je bio izdao nalog da se teleskop vrati u
njegov bivši opservatorij gdje je, koliko god mu je to hladnoća dozvoljavala, provodio stalna
proučavanja neba.
Nitko se nije usuđivao raspitivati o rezultatima tih proučavanja, ali uskoro su svi primijetili
daje zbog nečega profesor vrlo uznemiren. Ne samo da ga se sve rjeđe moglo vidjeti kako se
iz svoje niše uspinje prema promatračnici, već se moglo čuti kako Ijutitim glasom nešto
mrmlja, odajući ozbiljnu uznemirenost.
Jednog je dana, žurno se vraćajući u svoju radnu sobu, susreo Ben Zoofa koji mu je, potajno
oduševljen profesorovim nemirom, u prolazu dobacio neku dvosmislenu dosjetku o tome
kako izgleda da stvari baš i nisu na svojem mjestu. Međutim, profesor kao da nije čuo
njegovu primjedbu. Pošteni posilni nikad nije doznao na kakav je prijem dosjetka doista
naišla, ali je od tog trenutka bio uvjeren da gore na nebu doista nešto važno nedostaje.
326
PUTOVANJE NA KOMETU
Ova profesorova stalna uznemirenost i loše raspoloženje ozbiljno su zabrinuli Servadaca i
njegove prijatelje. Što je bilo uzrokom tolikog nezadovoljstva? Mogli su jedino zaključiti
kako je profesor uspio otkriti nekakvu pogrešku u svojim proračunima. Ako je tako, je li bilo
moguće da sva njihova predviđanja o ponovnom susretu sa Zemljom više nemaju nikakvih
osnova?
Prolazili su dani, ali uzrok profesorove rastrojenosti još se nije nazirao. Izgledao je kao
najnesretniji čovjek na svijetu. Ako se u njegovim proračunima i promatranjima potkrala
nekakva pogreška on bi, kakav je već bio, neodgodivo prionuo stalnim provjerama. Ali on se
samo, ljutit i uznemiren, uspinjao do svojeg teleskopa, i vraćao u svoju radnu sobu još ljući,
tek kad bi ga hladnoća na to natjerala. Ponekad bi se moglo čuti kako viče: "Dovraga! Što to
sve znači? Što to radi? Sve unatrag! Zar je Newton budala? Zar je zakon o općoj gravitaciji
zapravo zakon o općoj gluposti?" I maleni bi se čovjek potpuno očajan uhvatio za glavu.
Bila je to dovoljna potvrda sumnji o postojanju nekih neobjašnjivih neslaganja njegovih
proračuna s onim što su mu oči vidjele. Pa opet, prije je bio spreman posumnjati u ispravnost
općeprihvaćenih zakona o ustroju svemira, nego li priznati daje on sam pogriješio u svojim
proračunima. U svakom slučaju, da je jadni profesor još uopće mogao smršaviti, sigurno bi se
zbog svega ovoga od muke pretvorio u sjenu.
Ali svemu tome je uskoro došao kraj. Dvanaestog je Ben Zoof, zatekavši se ispred ulaza u
veliku dvoranu Košnice, iznutra začuo profesorov jaki uzvik. Požurivši da provjeri o čemu se
radi, zatekao je potpuno promrzlog Rosettea u pravom napadu ludila.
"Eureka! Eureka!" vikao je uzbuđeni astronom.
"Za ime Boga, što vam je?" protisnuo je Ben Zoof, usta otvorenih od iznenađenja.
327Jides Verne
"Eureka!" ponovno je galamio čovječuljak. "Što? Kako? Gdje?" urlao je izbezumljeni
posilni.
"Eureka, rekao sam," ponovio je Rosette, "i ako to ne razumiješ, idi dovraga!"
Zahvalivši na 'ljubaznom' odgovoru, Ben Zoof se odmah uputio do svojeg gospodara.
"Nešto se događa s profesorom," izvijestio gaje. "Skače uokolo poput luđaka, skviči i dere
se 'Eureka!'"
"Eureka?" uzviknuo je Servadac. "To znači da je nešto otkrio." Pun znatiželje, odjurio je
pronaći profesora.
Ali koliko god je želio doznati o kakvom se otkriću radi, njegovoj znatiželji još nije bilo
suđeno da bude zadovoljena. Profesor je nastavio mrmljati nepovezane rečenice: "Lupež!
Već će mi on to platiti. Vratit ću ja to njemu! Varalica! Tako me prevariti!" Zatim se,
potpuno prečuvši Servadacove upite, povukao u svoju radnu sobu.
Od tog se dana Rosette, iz nekog neobjašnjivog razloga, počeo pristojnije ponašati prema
Hakkabutu, prema kojem je uvijek dotad jasno pokazivao najveće gnušanje i netrpeljivost.
Odjednom se počeo zanimati za njegove poslove, nekoliko puta posjetivši mračno
skladište i zapodijevajući prijateljski razgovor.
Lukavi Židov bio je spočetka malo iznenađen, ali je uskoro zaključio kako profesor kod
njega sigurno namjerava posuditi novac. Stoga je bio vrlo oprezan u odgovorima.
Hakkabut nije imao običaj posuđivati novac, osim uz ogromne kamate i dodatno
osiguranje. Grof Timascheff, ruski plemić, očito je bio bogat. Njemu se, uz dobre uvjete,
možda i moglo dati pozajmicu. Kapetan Servadac je bio Gaskonjac, a ti su najčešće
siromašni. Njemu nikad ne bi posudio ni novčića. A tek profesor, čovjek od znanosti, bez
ikakve imovine? Zar je očekivao da će njemu dati pozajmicu? Isaac bi prije dobio krila i
poletio, nego što bi pristao
328
PUTOVANJE NA KOMETU
na tako rizičan posao. Uz takve misli svaki je Rosetteov posjet dočekivao s opreznom
suzdržanošću.
Uskoro se, međutim, od Hakkabuta zatražilo da svoj novac upotrijebi u svrhu kojoj se nije
nadao. U svojoj gladi za zaradom, rasprodao je većinu robe, zaboravivši pri tom ostaviti
nešto za svoje potrebe. Među ostalim, ostao je bez zaliha kave, a kako bez nje nije mogao
ni zamisliti svoj život, našao se u prilično nezavidnom položaju.
Dugo je razmišljao o svojoj nevolji, dok napokon nije došao do zaključka kako su zalihe
malene zajednice opće dobro, te da on ima pravo na njihov dio kao i svi ostali. U takvom
uvjerenju zaputio se Ben Zoofu i najumilnijim mogućim glasom zamolio ga za malo kave.
Posilni je u nevjerici odmahnuo glavom. "Malo kave, stari Natane? Ne bi moglo." "Zašto
ne? Zar nema kave?" pitao je Isaac. "Kako da ne! Obilje - stotinu kilograma." "Onda mi
daj jednu funtu. Bit ću ti zahvalan." "Ostavi zahvalnost po strani!" "Samo jednu funtu!
Drugog ne bi odbio."
"Tu si posve u pravu, stari Samuele. Da si bilo tko drugi, točno bih znao što mije činiti.
Ovako, moram se posavjeto-vati s njegovom visosti."
"Oh, njegova visost će učiniti kako je pravo."
"Možda ćeš otkriti da se to njegovo pravo ne odnosi na tebe." I s tom primjedbom posilni
pođe potražiti svojeg gospodara.
U međuvremenu se Rosette, koji je iz prikrajka slušao ovaj razgovor, u sebi veselio
prigodi koju je dugo čekao. "Što se događa, gosparu Isaac? Ostali ste bez kave?" upitao je
glasom punim razumijevanja, kad je Ben Zoof otišao.
329Jules Verne
"Ah! Da, tako je," režao je Hakkabut, "a sad mi treba malo za vlastite potrebe. U svojoj maloj
crnoj rupi ne mogu živjeti bez kave."
"Naravno da ne možete," složio se profesor.
"Što mislite, hoće li mi guverner dozvoliti da malo dobijem?"
"Nema sumnje."
"Oh, moram doći do kave," ponovio je Židov.
"Svakako," dodao je profesor. "Kava je korisna, zagrijava krv. Koliko vam je potrebno?"
"Samo jedna funta. To će mi dugo potrajati."
"A čime će vam to izvagati?" upitao je Rosette. Hakkabut nije bio u stanju uočiti pritajene
namjere s kojima je ovo pitanje postavljeno.
"Kako, pa izvagat će mojom vagom, naravno. Ovdje nema druge vage." Dok je to Židov
govorio, profesoru se učinilo da čuje kako tiho uzdiše.
"Dobro, gosparu Isaac. Tim bolje za vas! Dobit ćete sedam funti umjesto jedne!"
"Da, ustvari, tako nekako," prošaptao je Židov, nakon podužeg oklijevanja.
Rosette gaje proučavao pogledom i htio mu postaviti još neko pitanje, kad se Ben Zoof vratio.
"Kakva je odluka njegove visosti?" nestrpljivo je upitao Hakkabut.
"Dakle, Nehemija, kaže da ti ne može ništa dati."
"Milostivi Bože!" započeo je Židov.
"Ali nema ništa protiv da ti malo proda."
"Ali, svetog mi grada, zašto hoće da platim za nešto što svi ostali dobivaju besplatno?"
PUTOVANJE NA KOMETU
"Kao što sam ti već rekao, ti nisi bilo tko. Zato izvoli, ako želiš. Možeš si priuštiti da kupiš što
želiš. Bilo bi nam drago vidjeti kako izgleda tvoj novac."
"Milostivi Bože!" još jednom je zajecao starac.
"Dosta s time! Hoćeš ili nećeš? Ako želiš kupiti, reci to odmah. Ako nećeš, zatvaram dućan."
Hakkabut je dobro znao da posilni nije čovjek s kojim bi se mogao nadmudrivati. Stoga brzo
reče drhtavim glasom: "Dobro, kupit ću."
Profesor, koji je sve ovo slušao, jasno je pokazivao svoje zadovoljstvo.
"Koliko tražiš? Koliko ćeš mi naplatiti?" s tugom je pitao Isaac, posežući rukom u džep.
"Oh, bit ćemo umjereni. Nemamo namjeru zaraditi. Koštat će te isto onoliko koliko smo mi
tebi platili. Deset franaka funta, znaš i sam."
Židov je oklijevao.
"Hajde, čemu oklijevanje? Tvoje zlato i tako neće vrijediti kad se jednog dana vratiš na
Zemlju."
"Što želiš time reći?" zaprepašteno je upitao Hakkabut.
"Jednog dana ćeš sam otkriti," značajno je odgovorio Ben Zoof.
Hakkabut je iz džepa izvukao maleni zlatnik, približio ga svjetlu, prevrnuo ga po ruci i
prislonio na usnice. "Hoćeš li kavu izvagati mojom vagom?" upitao je drhtavim glasom, koji
je potvrdio profesorove sumnje.
"Nemam ničeg drugog čime bih to mogao učiniti. Znaš to vrlo dobro, stari Šekeme," rekao je
Ben Zoof. Vaga je donesena i na nju je obješena posuda koju su dopunjavali sve dok igla nije
pokazala težinu od jedne funte. Naravno, trebalo je sedam funti kave da bi se to postiglo.
330
331Jules Verne
"Evo, izvoli. Ovdje je tvoja kava, čovječe!" rekao je Ben Zoof.
"Jesi li siguran?" provjeravao je Hakkabut, izbliza pogledavši mjerilo. "Jesi li siguran da igla
dodiruje oznaku?"
"Da. Uvjeri se i sam."
"Malo poguraj, molim te."
"Zašto?"
"Zato... zato..."
"Dakle, zašto?" nestrpljivo je uzviknuo posilni.
"Zato jer mislim da možda - nisam posve siguran - možda vaga nije posve točna."
Ove riječi još nisu utihnule kad je profesor, ljut poput tigra, pojurio na Židova, ščepao ga za
vrat i počeo ga daviti sve dok ovaj nije pocrnio u licu.
"Upomoć! Upomoć!" vikao je Hakkabut. "Zadavit će me."
"Lupežu! Bezobzirni lupežu! Kradljivce!" uzvraćao je profesor, nastavljajući ga žestoko tresti.
Ben Zoof ih je gledao i smijao se, ne pokušavajući ih-rastaviti. Obojica mu nisu bili posebno
simpatični.
Ipak, ova je gužva privukla pažnju Servadaca koji je, praćen svojim prijateljima, došao vidjeti
o čemu se radi. Sukobljene strane brzo su rastavljene. "Što sve ovo znači?" zahtijevao je
objašnjenje kapetan.
Odmah nakon što je povratio dah, profesor je izjavio: "Stari izopačenjak, ovaj lupež nas je
prevario! Njegova vaga nije ispravna. On je najobičniji kriminalac!"
Kapetan Servadac oštro se zagledao u Hakkabuta. "Što ti kažeš, Hakkabute? Je li to istina?"
"Ne, ne... jest... ne, vaša visosti, samo..."
332
PUTOVANJE NA KOMETU

"Malo poguraj, molim te.

333Jules Verne
"On je prevarant, lupež!" urlao je uzbuđeni astronom. "Njegova vaga krade!"
"Stanite, stanite!" prekinuo gaje Servadac. "Pustite nas da čujemo. Reci mi, Hakkabute..."
"Vaga laže! Krade! Krivo pokazuje!" dalje je urlao nezaustavljivi Rosette.
"Kaži, Hakkabute, zapovijedam ti," ponovio je Servadac. Židov je i dalje jecao: "Da... ne... ne
znam."
Ali, ne dopuštajući da ga itko prekine, profesor je nastavio: "Krivo važe! Ta prokleta vaga!
Dala je pogrešan rezultat! Masa je pogrešna! Promatranja se nisu podudarala s proračunima,
oni su bili pogrešni! Nije bila tamo gdje treba! Da, bila je na potpuno pogrešnom mjestu."
"Što!" jednoglasno su povikali Servadac i Procope. "Nije bila tamo gdje treba?"
"Da, na posve drugom mjestu," rekao je profesor.
"Galia nije bila na svojem mjestu?" ponovio je Servadac, vidljivo zabrinut.
"Nisam rekao Galia," ponovio je Rosette, Ijutito lupnuvši nogom o tlo. "Rekao sam: Nerina."
"Oh, Nerina," uzvratio je Servadac. "A stoje s Galijom?" upitao je nervozno.
"Galia se, naravno, nalazi na svojem putu prema Zemlji. Već sam vam to rekao. Ali ovaj
Židov je običan lupež!"
334
PUTOVANJE NA KOMETU
15. poglavlje PUTOVANJE I RAZOČARANJE
Profesor je govorio istinu. Još od dana kad je započeo svoj trgovački zanat, u svim svojim
poslovima Hakkabut se koristio udešenim mjerilom. Lažljiva vaga bila je glavna poluga
njegovog uspješnog poslovanja. Ali onog trenutka kad se iz prodavača prometnuo u kupca,
nije mogao prežaliti stoje sada bio prisiljen pobrati plodove vlastitog nepoštenja. Nikoga tko
je poznavao njegov karakter nije mogla iznenaditi spoznaja da je kod svakog vaganja umjesto
traženog kilograma prodavao svega 750 grama robe, ili cijelih dvadeset pet posto manje od
stvarne težine.
Profesor je doznao sve stoje tražio. Pretpostavivši daje komet gotovo trećinu teži nego je
uistinu bio, neprestano je otkrivao kako se njegovi proračuni ne poklapaju s onim što je vidio
u promatranjima položaja Galijinog satelita, na što je neposredno utjecala pogrešno određena
masa njegovog domaćina.
Ali sad je Rosette, pored zadovoljstva stoje razotkrio starog Hakkabuta, mogao ispraviti svoje
proračune o Nerini. Napokon raspolažući točnim početnim podacima, udvostručenim se
snagama upustio u taj pothvat.
Lako je zamisliti daje Isaac Hakkabut, uhvaćen u svoju vlastitu zamku, bio izvrgnut poruzi
onih koje je namjeravao učiniti naivnima. Posebno se Ben Zoof nije ustručavao prijetiti da će
mu, po povratku na Zemlju, biti suđeno zbog
335Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
prijevare i da će se zasigurno naći iza rešetaka. Bježeći od tih napada, sve se više povlačio
u svoju sumornu rupu i više nije iz nje izlazio, osim ako to nije bilo doista potrebno.
Sedmog listopada komet je ponovno ušao u područje teleskopskih planeta, od kojih je
jedan svojedobno postao njegovim satelitom. Postojanje mnoštva ovih malenih svemirskih
tijela pripisivalo se raspadu nekog velikog planeta koji se nekoć nalazio između orbita
Marsa i Jupitera. Već do početka sljedećeg mjeseca prijeđena je polovica ovog područja i
ostalo je samo još dva mjeseca do očekivanog sudara sa Zemljom. Temperatura se sad
rijetko spuštala niže od 12 stupnjeva ispod ništice, ali to još uvijek nije bilo ni približno
dovoljno za početak otapanja ledene mase.
U to vrijeme stanovnici vulkana ponovno su počeli razmišljati o obnovi veze s Englezima
na Gibraltaru. Nije bilo sumnje u to da su oni uspjeli bez problema preživjeti žestoku
zimu. Ipak, dosljedno svojoj velikodušnosti, kapetan Ser-vadac upozorio je, bez obzira na
raniju negostoljubivost Engleza, na obvezu kolonista da ih upoznaju s pravim stanjem"
stvari, koje zasigurno nisu bili u mogućnosti sami razotkriti. Štoviše, trebalo ih je pozvati
na suradnju sa stanovnicima Ninine košnice u pripremama za žestoki sudar koji im možda
prijeti.
Grof i poručnik spremno su pozdravili kapetanove humane i obzirne namjere. Složiše se
da u posjet treba poći bez odlaganja, dok je površina mora zaleđena i dok se po njoj još
može hodati. Nakon što se led otopi, nijedan od brodova neće odmah biti spreman za
plovidbu. Osim toga, parni se pogon nije mogao koristiti, jer su preostale zalihe ugljena
iznosile svega nekoliko tona, dovoljno samo da dospiju do otoka Gourbi, kad se za to
ukaže prilika. Jedrilicu, koju su svojedobno pretvorili u saonice i njome posjetili
Formenteru, nisu mogli koristiti jer uopće nije bilo vjetra. Bilo je za vjerovati da će s
povratkom ljetnih temperatura doći do promjena u atmosferi koje će uzrokovati nastanak

Grof i poručnik spremno su pozdravili kapetanove namjere...

336
337Jules Verne
vjetra, ali u ovom trenutku zrak je bio tako miran da je jedrilica bila posve neupotrebljiva
za put do Gibraltara.
Jedino je preostajalo taj put pokušati prijeći pješice. Iako je udaljenost iznosila oko 240
milja, kapetan Servadac bio je u potpunosti spreman za taj pothvat. Odsklizati šezdeset ili
sedamdeset milja na dan, rekao je, ne bi trebalo predstavljati problem za dobrog sklizača
kakvim se smatrao. Cijeli put tamo i natrag mogao bi se prijeći za osam dana. Ako bude
ponio kompas, dovoljne zalihe hladnog jela i špi-ritnu svjetiljku, pomoću koje je mogao
skuhati i kavu, bio je posve siguran da će bez većih poteškoća izvršiti pothvat koji je tako
odgovarao njegovom avanturističkom duhu.
Grof i poručnik odmah se ponudiše da ga prate na tom putu. Čak su ponudili da tamo
podu umjesto njega. Međutim, zahvaljujući im na velikodušnosti, Servadac je odbio
njihovu ponudu, izjavivši kako je čvrsto odlučan na put krenuti samo u pratnji svojeg
posilnog.
Oduševljen odlukom svojeg gospodara, Ben Zoof je to držao prigodom 'da malo protegne
noge'. Već i prije toga odlučio je ne dozvoliti kapetanu da sam pođe na put. Nije se smjelo
čekati. Dogovoreno je da polazak bude već sljedećeg jutra, 2. studenog.
Iako se kapetan u svojoj namjeri da posjeti Gibraltar prije svega vodio željom da pomogne
bližnjima, mora se priznati da je za to imao još jedan motiv. Iako o tome nije nikome
govorio, a ponajmanje grofu Timascheffu, u glavi vrijednog Gaskonjca rodila se još jedna
ideja. Ben Zoof je posumnjao da tu 'ima još nečeg', kad gaje kapetan neposredno pred
polazak potiho upitao imaju li u skladištu francusku zastavu. "Vjerujem da imamo,"
odgovorio je posilni.
"Spremi je u svoju naprtnjaču, ali nemoj to nikome spominjati."
Ben Zoof je pronašao zastavu i postupio po nalogu. Prije nego pokušamo razjasniti ovu
Servadacovu zagonetnu za-
338
PUTOVANJE NA KOMETU
povijed, moramo otkriti još neke činjenice. Što se Galia više približavala Zemlji, tako je
rasla i suzdržanost u odnosima između kapetana i grofa Timascheffa. Iako toga možda
nisu ni bili svjesni, prisjećanje na ranije suparništvo, tako duboko zakopano tijekom
proteklih godinu i deset mjeseci zajedničkog putovanja svemirom, polako je oživljavalo u
njihovim glavama. Obojica su se sve češće prisjećali lijepe gospođe L..., dvojeći hoće li
ona nakon njihovog povratka na Zemlju još uvijek biti slobodna. Hoće li se oni, dakle, iz
prijatelja u nevolji ponovno prometnuti u žestoke suparnike? Kako bilo, njihov međusobni
odnos, dotad prijateljski i pun obzira, počeo se polagano hladiti.
U tim okolnostima nije se trebalo čuditi što kapetan Servadac nije grofu povjerio svoj plan
koji je, sam po sebi smion, prijetio proširiti taj još uvijek neprimjetni razdor što se počeo
među njima stvarati.
A plan se sastojao u preuzimanju Ceute pod francusku upravu. Englezi su s punim pravom
zadržali kontrolu nad ostacima Gibraltara i o tome nije trebalo sporiti. Ali otok Ceuta, koji
se prije sudara nalazio s druge strane tjesnaca, pod španjolskom upravom, od tog je
vremena bio napušten i čekao na prvog osvajača koji će se osmjeliti preuzeti kontrolu nad
njim. Servadac je od sveg srca želio zabiti francusku trobojnicu na njegov najviši vrh.
"Tko zna," govorio je samome sebi, "možda Ceuta po povratku na Zemlju završi na
nekom strateški važnom mjestu? U tom ću slučaju moći s ponosom potvrditi da je ona dio
francuskog teritorija!"
Sljedećeg jutra, nakon što su se na brzinu oprostili od svojih prijatelja i odmakli izvan
domašaja pogleda s obale, Servadac je upoznao Ben Zoofa sa svojim namjerama. Posilni
je bio oduševljen zapovjednikovim planom, ne samo zato što bi Francuska time dobila još
jednu koloniju, već i stoga što će to biti učinjeno ispred nosa Engleza.
339Jules Verne
Obojica su bili toplo odjeveni, a Ben Zoofova naprtnjača sadržavala je sve što im je na putu
moglo zatrebati. Povremeno su zastajali kako bi nešto pojeli i predahnuli. Temperatura je i
danju i noću bila posve podnošljiva. Četvrtog poslijepodneva od polaska, zahvaljujući točnom
pravcu koji su pomoću kompasa odredili, naši su se avanturisti našli na nekoliko milja od
Ceute.
Tek što je na zapadnom obzoru ugledao obrise stijene, Ben Zoofa je obuzelo neopisivo
oduševljenje. Kao da s postrojbom kreće u kakav pohod, neprestano je gorljivo uzvikivao: 'u
stroj', 'hrabro' i 'u napad'. Iako to nije iskazivao tako bučno, kapetan nije bio ništa manje
nestrpljiv da što prije dođe do otoka. Pohitali su najvećom brzinom naprijed i stigli već na
milju i po od obale kad je Ben Zoof, koji je imao vrlo oštar vid, iznenada zastao i izjavio kako
je siguran da se na vrhu otoka nešto pomiče.
"Nije važno, požurimo dalje," rekao je Servadac. Prešli su još milju, kad se Ben Zoof
ponovno zaustavio.
"Što ti je, Ben Zoofe?" upitao je kapetan.
"Čini mi se kao da je tamo neki čovjek koji nam maše rukama," rekao je posilni.
"Prokletstvo!" mrmljao je Servadac. "Nadam se da nismo zakasnili." Ponovno su nastavili, ali
se Ben Zoof uskoro zaustavi po treći put.
"To je telegraf, gospodine. Vidim ga posve jasno." I nije pogriješio. Bila je to mehanička
naprava za odašiljanje poruka, u to vrijeme nazivana telegraf.
"Prokletstvo!" ponovio je kapetan.
"Mislite li da smo zakasnili, gospodine?" rekao je Ben Zoof.
"Da, Ben Zoofe. Ako je to telegraf- a nema sumnje daje tako - netko je ovdje stigao prije nas i
podigao ga. Štoviše,
340
PUTOVANJE NA KOMETU
To je telegraf, gospodine. Vidim ga posve jasno.
341Jules Verne
ako se pokreće, znači da tamo ima nekoga tko njime upravlja."
Bio je duboko razočaran. Pogledavši prema sjeveru, na velikoj je udaljenosti vidio obrise
Gibraltara. Na njegovom vrhu nalazio se sličan 'telegraf koji je, očito, slao odgovore ovome
na Ceuti.
"Da, potpuno je jasno da su već zaposjeli otok i uspostavili međusobnu vezu," rekao je
Servadac.
"Što nam je sada činiti?" upitao je Ben Zoof.
"Moramo svoj plan staviti u džep i praviti se najljubaz-nijima što možemo," uzvratio je
kapetan.
"Ali otok možda ne brani više od četiri ili pet Engleza," rekao je Ben Zoof, kao da pomišlja na
napad.
"Ne, ne, Ben Zoofe," uzvratio je Servadac. "Ne smijemo srljati. Bili smo upozoreni i, osim
ako ih mirno ne uspijemo nagovoriti, moramo odustati od svoje prve nakane."
U takvom raspoloženju dospjeli su u podnožje stijene. Odjednom je, poput lutka iz kutije,
pred njih iskrsnuo stražar i uzviknuo:
"Tko ide?"
"Prijatelji. Vive la France1!" uzviknuo je kapetan.
"Živjela Engleska!" uzvratio je vojnik.
Za to su se vrijeme s vrha otoka spustila još četvorica ljudi.
"Što želite?" upitao je jedan od njih, kojeg se Servadac sjećao iz svojeg prvog posjeta
Gibraltaru.
"Mogu li razgovarati s vašim zapovjednikom?" zanimalo je Servadaca.
"S kojim?" upitao je čovjek. "Sa zapovjednikom Ceute?"
Franc.: "Živjela Francuska"; domoljubni uzvik Francuza.
342
PUTOVANJE NA KOMETU
"Da, ako takav postoji."
"Obavijestit ću ga na o vašem dolasku," odgovorio je Englez i nestao.
Nakon nekoliko minuta zapovjednik se spustio prema obali. Bio je to osobno major Oliphant.
Više nije bilo nikakve sumnje da su ih Englezi pretekli u zauzimanju Ceute. Očito su s
Gibraltara čamcem dovukli ogrjev i hranu prije nego se more zamrznulo i izgradili čvrstu
kamenu utvrdu, koja je majoru Oliphantu i njegovom odredu pružila dobar zaklon od žestoke
zime. Dim koji se uzdizao sa stijene bio je dovoljan dokaz da vatra još gori. Ipak, činilo se da
su vojnici bili podvrgnuti jakoj dijeti, a i sam major, iako to vjerojatno nikad ne bi priznao,
izgledao je nekako slabiji nego prije.
Nekih dvanaest milja udaljen od Gibraltara, maleni je garnizon živio odvojenim životom, ali
su čestim putovanjima preko zamrznute površine i pomoću telegrafa održavali stalnu vezu sa
svojim sunarodnjacima na drugom otoku. Pukovnik Murphy i major nisu se morali odreći
svoje omiljene razbibrige. Partija, koju je prvi posjet kapetana Servadaca bio prekinuo, još
nije bila dovršena. Poput dva američka kluba koji su 1846. odigrali slavnu partiju između
Washingtona i Baltimorea, dva otmjena časnika koristili su se telegrafom kako bi dojavili
svoje dobro promišljene poteze.
Major je stajao i čekao da njegov posjetilac progovori.
"Major Oliphant, ako se ne varam?" napokon je, uz kurtoazni naklon, rekao Servadac.
"Da, gospodine, major Oliphant, zapovjednik garnizona Ceuta," uslijedio je Englezov
odgovor. "A s kime imam čast govoriti?" pridodao je.
"S kapetanom Servadacom, guvernerom Galije." "Doista!" uzvratio je major, oholo ga
pogledavši.
343Jides Verne
"Dozvolite da izrazim svoje iznenađenje," nastavio je kapetan, "što vas vidim kao
zapovjednika na tlu za koje sam oduvijek vjerovao da pripada Španjolskoj. Znači li to da sada
vi polažete pravo na ovaj otok?"
"Točno, činim to po pravu poštenog posjednika."
"Ali zar ne mislite da će grupa Španjolaca, koji se sada nalaze pod mojom zaštitom, jednom
možda zahtijevati svoja prava vlasnika?"
"Mislim da neće, kapetane Servadac."
"Zbog čega tako mislite?" bio je uporan kapetan.
"Zato što su ti isti Španjolci, na osnovi ugovora, Ceutu do njezinog najmanjeg dijela prodali
britanskoj vladi."
Servadac je bio zatečen i iznenađen.
"A kao cijenu za tu važnu prodaju," nastavio je major Oliphant, "primili su poštenu
protuvrijednost u britanskom zlatu."
"Ah!" povikao je Ben Zoof. "Dakle, otud prijatelju Negre-teu i njegovim ljudima toliko
novca."
Servadac je šutio. Sad mu je postalo jasno koji je bio pravi razlog onog tajanstvenog posjeta
engleskih časnika Ceuti, o kojem je čuo. Svi su njegovi argumenti pali u vodu i preostalo mu
je jedino da pažljivo otkloni svaku sumnju u svoj propali plan.
"Možda vas smijem upitati, kapetane Servadac, čemu mogu zahvaliti čast koju ste mi priredili
svojim dolaskom?" bilo je majorove sljedeće pitanje.
"Majore Oliphant, došao sam s nadom da vama i vašim ljudima budem od pomoći," uzvratio
je Servadac, trgnuvši se iz razmišljanja.
"Ah, svakako!" uzvratio je major, kao da je uvjeren da mu nikakva pomoć nije potrebna.
344
PUTOVANJE NA KOMETU

"Major Oliphant, ako se ne varam?'

345Jules Verne
"Vjerujem, majore, da ste vi već duže vrijeme svjesni činjenice da i Ceuta i Gibraltar plove
svemirskim prostranstvima na površini kometa."
Major se osmjehnuo s nevjericom, ali je Servadac nepokolebljivo nastavio do pojedinosti
izlagati posljedice sudara kometa sa Zemljom. Dodao je kako postoji najveća vjerojatnost
ponovnog sudara i da bi stoga bilo dobro kad bi se cijelo stanovništvo Galije udružilo u
poduzimanju mjera predostrožnosti, za opće dobro.
"Zapravo, majore Oliphant," zaključio je, "ovdje sam da bih doznao želite li nam se vi i vaši
prijatelji pridružiti u našem sadašnjem skloništu."
"Zahvaljujem na pozivu, kapetane Servadac," kruto je uzvratio major, "ali mi nemamo ni
najmanju namjeru napustiti svoj položaj. U tom smislu nismo primili nikakvu zapovijed od
svoje vlade. Zapravo, uopće nismo primili nikakvu zapovijed. I naš izvještaj Prvom lordu
Admiraliteta još uvijek čeka da bude uručen."
"Ali, dozvolite mi da ponovim," bio je uporan Servadac, "da se više ne nalazimo na Zemlji,
iako se nadamo s njom doći ponovno u dodir za otprilike osam tjedana."
"Uopće ne sumnjam da će Engleska pronaći načina da nas spasi," bio je majorov jedini
odgovor.
Servadac nije znao što mu je činiti. Bilo je posve jasno da mu major Oliphant nije povjerovao
ni jednu jedinu riječ od onoga što mu je rekao.
"Dakle, trebao bih zaključiti da ste odlučni vaša dva garnizona zadržati ovdje na Gibraltaru?"
bio je Servadacov posljednji pokušaj.
"Naravno. Ove dvije utvrde nadziru ulaz u Sredozemno more."
"A što ako Sredozemnog mora više nema?" dobacio je kapetan, gubeći strpljenje.
346
PUTOVANJE NA KOMETU
"Oh, Engleska će se već dosjetiti što treba činiti," mirno je odgovorio tvrdoglavi major
Oliphant. "Ali, molim da mi oprostite," brzo je dodao. "Vidim da mi pukovnik Murphy
telegrafom šalje svoj novi potez. Dozvolite da vam poželim ugodno poslijepodne."
I bez daljnjih riječi se okrene i praćen svojim vojnicima zaputi natrag prema utvrdi, ostavivši
kapetana Servadaca da u srdžbi gricka svoj brk.
"Baš dobar rezultat smo ovim postigli!" reče Ben Zoof, kad se opet našao nasamo sa svojim
gospodarom.
"Odmah se vraćamo natrag," bilo je jedino što je rekao kapetan Servadac.
"Da. Što prije, to bolje. I podvijenog repa," pridodao je posilni, ovaj put bez borbenih poklika.
I tako se francuska trobojnica vratila kako je i otišla - u Ben Zoofovoj naprtnjači.
Osme večeri nakon polaska, putnici su opet dospjeli u podnožje vulkana, upravo na vrijeme
da budu svjedoci velikoj zbrci.
Palmvrin Rosette bio je vrlo bijesan. Dovršio je svoje proračune o Nerini, ali taj
nepredvidljivi satelit potpuno je nestao. Astronom je zbog toga gotovo poludio. Vjerojatno
privučen nekim većim svemirskim tijelom, njegov mjesec je ponovno ostao u području
teleskopskih planeta.
347PUTOVANJE NA KOMETU
16. poglavlje SMJELA ODLUKA
Odmah po povratku, Servadac je upoznao grofa s rezultatima svoje ekspedicije. Iako je
potpuno prešutio svoj tajni plan, nije propustio iznijeti činjenicu da su Španjolci, bez
ikakvog prava, prodali Ceutu Englezima.
Odbivši napustiti svoje utvrde, Englezi'su sami otklonili daljnju brigu kolonista o njima.
Bili su upozoreni i sad će morati snositi posljedice svojeg nepovjerenja.
Iako nitko od onih koji su se u trenutku prvog sudara zatekli na otoku Gourbi, Gibraltaru,
Ceuti, Maddaleni ili Formenteri nije pretrpio nikakve ozljede, drugi sudar bi mogao imati
mnogo teže posljedice. Svoju prvotnu sreću bez sumnje su trebali zahvaliti malenoj,
gotovo neznatnoj promjeni brzine pri udaru kometa u Zemlju. Ali, hoće li ih sreća i dalje
pratiti? To je bilo pitanje koje je još uvijek čekalo na odgovor.
Sutradan nakon Servadacovog povratka, on, grof i poručnik sastali su se u špilji, kako bi
dogovorili što poduzeti u vezi predstojećeg sudara. Ben Zoofu je dozvoljeno prisustvovati
sastanku, a pozvan je i profesor Rosette koji, međutim, za to nije pokazao nikakvo
zanimanje. Potpuno razočaran i potresen time što je ostao bez svojeg mjeseca, te što će
uskoro ostati i bez kometa, prepustio se tugovanju i povukao se u osamu.
349Jules Verne
Iako se hladna rezerviranost između kapetana i grofa polagano pojačavala, njih dvojica to nisu
htjeli javno pokazati, ulažući sve svoje snage u raspravu od obostranog, ne, od općeg interesa.
Servadac je prvi progovorio: "Za pedeset jedan dan, ukoliko profesor Rosette nije učinio neku
pogrešku u svojim proračunima, dogodit će se sudar kometa sa Zemljom. Stoga moramo
utvrditi dočekujemo li taj sudar pripravni. Pitam vas, i sebe samog, postoji li nešto u našoj
moći, što bi na bilo koji način moglo ublažiti njegove, možda strašne, posljedice.
Grof Timascheff je gotovo svečanim glasom rekao: "U takvim smo stvarima potpuno u
rukama Providnosti. Svi ljudski napori ne mogu se suprotstaviti Božjoj volji."
"Ali, uz svo poštovanje volje Providnosti," uzvratio je kapetan, "molim da kao našu dužnost
prihvatite pronalaženje svih sredstava kojima ćemo pridonijeti poboljšanju našeg položaja.
Nebo pomaže onima koji si sami žele pomoći."
"Kakva to sredstva predlažete, ako smijem pitati?" rekao je grof, s dozom podsmjeha u glasu.
Servadac je morao priznati kako mu još ništa konkretno nije palo na pamet.
"Ne bih vas htio prekidati," javio se Ben Zoof, "ali ne mogu shvatiti kako tako učena gospoda
poput vas ne mogu natjerati komet da ide tamo gdje vi želite."
"Ben Zoofe, griješiš u pitanju našeg znanja," rekao je kapetan. "Čak i profesor Rosette, koji je
učeniji od svih nas, ne posjeduje ni mrvicu moći kojom bi spriječio sudar."
"U tom slučaju mi nije jasno čemu onda učiti," uzvratio je posilni.
"Jedna dobra strana učenja," rekao je grof Timascheff, osmjehujući se, "jest što nam pomaže
da shvatimo kako malo znamo."
350
PUTOVANJE NA KOMETU
Za vrijeme ovog razgovora poručnik Procope je šutke sjedio. Podigavši pogled, sad je rekao:
"Od ovog sudara koji iščekujemo prijeti nam nekoliko opasnosti. Ako mi dozvolite, gospodo,
ja bi ih nabrojio. Kad ih ozbiljno proučimo, možda ćemo moći bolje procijeniti možemo li se
s njima uspješno uhvatiti ukoštac i na bilo koji način izbjeći njihove posljedice."
Svi su ga pažljivo slušali. Bilo je neobično gledati ih kako smireno raspravljaju o stvarima
koje su izgledale tako prijeteće i zloslutne.
"Prije svega," nastavio je poručnik, "moramo razlučiti različite načine na koje se sudar može
dogoditi."
"A prva stvar koje se moramo prisjetiti," uskočio je Servadac, "jest kombinirana brzina ova
dva svemirska tijela, koja će iznositi oko 210.000 milja na sat."
"Posve upečatljiva brzina, nema sumnje!" mrmljao je Ben Zoof.
"Upravo tako," potvrdio je Procope. "Dakle, dva tijela se mogu sudariti direktno ili postrance.
Ako to bude postrance, Galia može učiniti isto ono stoje učinila i prvi put: može otkinuti malo
Zemlje; može, ali ne mora odnijeti sobom u svemir dio Zemljinog tla i atmosfere, ali njezina
će se orbita sigurno promijeniti. Ako preživimo sudar, imat ćemo malene izglede da se ikad
više vratimo na svoj rodni planet."
"Profesor Rosette će, uvjeren sam," primijetio je Ben Zoof, "vrlo brzo otkriti sve o tome."
"Ali, ostavimo zasad ovu pretpostavku," rekao je poručnik. "Već je naše dosadašnje iskustvo
dovoljno ukazalo na sve prednosti i nedostatke takvog položaja. Predlažem da se zadržimo na
mnogo ozbiljnijoj mogućnosti direktnog sudara. Kod takvog bi sudara komet udario ravno u
Zem-Ijinu površinu i stopio se s njom."
"Bila bi to velika bradavica na njezinom obrazu!" smijao se Ben Zoof.
351Jules Verne
Kapetan je podigao prst prema posilnom, upozoravajući ga da drži jezik za zubima.
"Vjerujem da nam je već svima poznato," nastavio je poručnik Procope, "da je masa
Zemlje toliko velika naspram masi kometa, da to ne bi izazvalo bitne poremećaje u
njezinom kretanju. Ona bi ga odnijela sa sobom, kao svoj novi dio."
"Mislim da u tome nema ničeg spornog," rekao je Serva-dac.
"Dakle," poručnik je ponovno nastavio, "koji dio našeg kometa će se naći na strani udara?
To može biti ekvator, na kojem se mi nalazimo, ali i bilo koji od polova. U svakom
slučaju, teško se može vjerovati da postoji i najmanja šansa za preživljavanje."
"Zar je situacija doista tako bezizlazna?" upitao je Ser-vadac.
"Reći ću vam zbog čega tako mislim. Ako u Zemlju udari ona strana kometa na kojoj se
mi nalazimo, razumljivo je da ćemo silinom sudara biti rastavljeni na atome."
"Pravi mesni nadjev!" ubacio je Ben Zoot, kojeg nikakva upozorenja nisu mogla natjerati
na šutnju.
"Međutim," rekao je poručnik nakon kratke stanke, obrativši tek površno pažnju na ovu
upadicu, "ako se sudar dogodi na nekom od polova, naglo smanjenje brzine kretanja
kometa imat će isti učinak kao i direktni sudar. Pored toga, prijetit će nam opasnost da se
ugušimo, jer će se kometova atmosfera spojiti sa Zemljinom, a mi ćemo, ako dotad ne
budemo pretvoreni u atome, ostati na vrhu planine (Jer bi se Galia po svemu sudeći
pretvorila u zemaljsku planinu), 450 milja iznad površine globusa, bez imalo zraka za
disanje."
"Ali, zar naši izgledi za spas ne bi bili mnogo veći," pitao je grof Timascheff, "ako komet
udari s nekim od svojih polova?"
352
PUTOVANJE NA KOMETU
"Uzevši u obzir brzinu sudara," odgovorio je poručnik, "moram priznati da se bojim kako
će udar biti tako jak da nećemo nikako uspjeti izbjeći uništenje."
Opću tišinu koja je nakon ovog zavladala prekinuo je sam poručnik. "Čak ako se i ne
dogodi sve ovo o čemu smo dosad raspravljali, bojim se da ćemo živi izgorjeti."
"Živi izgorjeti!" povikali su užasnuto svi u zboru.
"Da. Ako su najnovije znanstvene spoznaje točne, naglo smanjena brzina kometa pretvorit
će se u toplinsku energiju, koja će razviti temperaturu od nekoliko milijuna stupnjeva."
Kako nitko nije imao prigovora na dosadašnje poruč-nikovo izlaganje, ponovno je
zavladala tišina. Nakon nekog vremena Ben Zoof je upitao postoji li mogućnost da komet
padne usred Atlantskog oceana.
Procope je odmahnuo glavom. "Ako se to i dogodi, možemo samo našem popisu mogućih
opasnosti pridodati i opasnost od utapanja."
"Dakle, ako sam dobro razumio," reče kapetan Serva-dac, "na koji god se način i na kojem
god mjestu sudar dogodio, mi neizbježno moramo biti smrvljeni, ugušeni, spečeni ili
utopljeni. Je li to vaš zaključak, poručnice?"
"Moram priznati da ne znam za drugu mogućnost," mirno je odgovorio Procope.
"Ali, zar se baš ništa ne može učiniti?" pitao je Ben Zoof.
"Što imaš na umu?" pitao je njegov gospodar.
"Otići s površine kometa prije samog sudara."
"Kako bi mogli napustiti Galiju?"
"To ja ne umijem reći," odgovorio je posilni.
"Mislim da to ne bi bilo nemoguće," odjednom je rekao poručnik.
353Jides Verne
Svi su se pogledi istom okrenuli prema njemu, dok je on s glavom medu rukama
razmišljao o ovoj novoj ideji. "Da, mislim da bi to bilo moguće," ponovio je. "Moj plan će
možda izgledati neobično, ali ne vidim razloga zbog čega ne bi bio uspješan. Ben Zoof je
pogodio u pravo mjesto: moramo napustiti Galiju prije sudara."
"Napustiti Galiju! Kako?" rekao je grof Timascheff.
Poručnik nije odmah odgovorio. Još je neko vrijeme razmišljao i na koncu, polagano i
odmjereno, rekao: "Tako da izgradimo balon!"
Servadac je pretrnuo.
"Balon!" uzviknuo je. "Ne dolazi u obzir! Baloni eksplodiraju. Ne možeš otvoriti novine,
a da nešto o tome ne pročitaš. Balon, kako da ne!"
"Slušajte me," ponovio je Procope. "Možda vas mogu uvjeriti da moja ideja nije tako
pogibeljna kao što se čini." I, namrštivši se, nastavi obrazlagati izvodljivost svojeg plana.
"Ako budemo u stanju odrediti točno vrijeme sudara i uspijemo se dovoljno prije toga
uzdignuti u Galijinu atmosferu, vjerujem da će se ova atmosfera pomiješati sa Zam-Ijinom
i da će se balon, nošen sukobljenim brzinama, uzdići u visinu Zemljinog zračnog prostora,
gdje bi se mogao stabilizirati i ostati u zraku dok ne prođu posljedice sudara."
Grof Timascheff je neko vrijeme oklijevao. Na koncu je rekao: "Poručnice, mislim da
shvaćam vaš plan. Čini mi se izvodljiv i ja ću svim svojim silama pripomoći da ga prove-
dete."
"Samo, upamtite," nastavio je Procope, "da su nam izgledi da preživimo jedan naspram
mnogo. Samo maleno skretanje ili zastoj na prijelazu iz jedne u drugu atmosferu i naš
balon će izgorjeti u pepeo. Ali, iako sam toga svjestan, mislim da nam je jedina nada
poletjeti pravodobno s ovog kometa."
354
PUTOVANJE NA KOMETU
"Trebali bi pokušati, čak i ako su nam šanse jedan naspram deset tisuća," na kraju je rekao
Servadac.
"Ali, možemo li osigurati dovoljno vodika da njime ispunimo balon?" pitao je grof.
"Bit će dovoljan topli zrak," odgovorio je poručnik. "Nemamo namjeru letjeti duže od sat
vremena."
"Ah, balon! Košara!" vikao je Servadac. "Samo, kako napraviti plašt?"
"Mislio sam o tome. Možemo upotrijebiti 'Dobrvnina' jedra. Ona su lagana i čvrsta,"
uzvratio je poručnik. Grof Timascheff čestitao je poručniku na dosjetljivosti, a Ben Zoof
nije mogao odoljeti da sastanak ne okonča usklicima odobravanja.
Plan koji je poručnik Procope smislio bio je uistinu smion, ali životi svih njih bili su na
kocki i trebalo je hitno pristupiti njegovom izvršenju. Za uspjeh cijelog pothvata bilo je
nužno znati, gotovo u minutu, točno vrijeme sudara. Stoga se kapetan Servadac odmah
prihvatio zadaće da, na lijep ili grub način, ovaj podatak izvuče iz profesora.
Samom poručniku Procopeu bio je povjeren nadzor nad gradnjom balona i posao je
odmah započet. Trebao je biti dovoljno velik da ponese dvadeset troje stanovnika vulkana.
Kako se u zraku morao zadržati dovoljno dugo da se odabere povoljno mjesto za
prizemljenje, poručnik je predvidio ponijeti dovoljno slame ili sijena, čijim izgaranjem je
trebalo zagrijavati zrak u balonu i tako omogućiti duži let.
'Dobrvnina'jedra, sada brižljivo uskladištena u Košnici, bila su izrađena od vrlo gustog
tkanja. Premazana slojem laka koji su pronašli u Hakkabutovim zalihama, praktički nisu
propuštala zrak. Poručnik je sam skrojio i izrezao komade balona, a svi ostali bili su
zaposleni na njihovom uši-vanju. To nije bio posao za nejake prste, ali Nina je bila uporna
u tome da i ona dade svoj doprinos. Rusi su u ovom
355Jules Verne
poslu praktički bili 'kod kuće'. Nakon što su i Španjolce u vrlo kratkom roku podučili tajnama
krojačkog zanata, šivanje balona ubrzo je dovršeno. Isaac Hakkabut i profesor bili su jedini
članovi kolonije koji u svemu ovome nisu uzeli udjela.
Prošlo je još mjesec dana, ali Servadac nije uspio doći do podatka koji im je bio tako nužan. U
jednoj jedinoj prigodi kad je uspio s profesorom zapodjenuti razgovor o tome, dobio je
odgovor kako još ima dosta vremena do povratka na Zemlju, pa da se stoga još uvijek ne treba
opterećivati opasnostima koje prijete od sudara.
Stoje vrijeme više prolazilo, profesor je bio sve nepristu-pačniji. Ugodne temperature
omogućavale su mu da cijeli dan provodi u opservatoriju, a svaki posjetitelj bio bi grubo
otjeran. Servadac je čekao pravi trenutak. Iako je bio sve više opterećen važnošću podatka
koji je profesor tvrdoglavo tajio, strpljivo je tražio pravu prigodu za ponovni razgovor na tu
temu.
U međuvremenu je Zemljin disk sve više rastao na nebu. Tijekom proteklog mjeseca komet je
prevalio 50.000.000 liga i sad se nalazio ne više od 78.000.000 liga od Sunca.
Već je toliko zatoplilo da se led napokon počeo topiti. Pucanje ledene ploče oceana bio je
spektakularan prizor. 'Snažni glas mora', kako su kitolovci nazivali zvuk koji je pratio
otapanje leda, ispunio je cijeli prostor. Niz planinu i preko strmih obala počeli su se slijevati
maleni potoci, da bi se ubrzo, kako se topljenje snijega nastavljalo, pretvorili u snažne bujice i
veličanstvene slapove. Na obzoru se pojavila izmaglica i uskoro su se počeli gomilati oblaci,
nošeni povjetarcem koji je u galijanskoj atmosferi već bio gotovo zaboravljen. Sve ovo bilo
je, bez sumnje, samo predznak jačih atmosferskih poremećaja. Ali, kao znak povratka
proljeća, bilo je dočekano s veseljem i dobrodošlicom. Ipak, kao neizbježna posljedica
otapanja leda, dogodila se dvostruka katastrofa. I škuna i Hakkabutov brod bili su potpu-
356
PUTOVANJE NA KOMETU
...svi ostali bili su zaposleni na njihovom ušivanju.
357Jales Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
no uništeni. Temelje ledenog brijega na koji su brodovi bili uzdignuti jako su nagrizle
tople vodene struje, kao što se to događa santama na Arktičkom oceanu. U noći
dvanaestog veliki se ledeni brijeg potpuno srušio, tako da sljedećeg jutra od 'Dobrvne' i
'Hanse' nije ostalo ništa, do dvije hrpe krhotina razasutih po obali.
Iako očekivana, ova je katastrofa izazvala sveopću poti-štenost. Jedna od posljednjih veza
s majkom Zemljom bila je prekinuta. Brodovi su uništeni i ostao im je samo balon!
Nemoguće je opisati Hakkabutov bijes zbog gubitka njegovog broda. Strašno je
zapomagao, a kletve su mu bile pune gnjeva. Za gubitak je optuživao Servadaca i njegove
ljude, vičući kako im treba suditi i zahtijevajući da mu nadoknade štetu. Tvrdio je da su ga
prisilno doveli s otoka Gourbi samo da bi ga uništili. Zapravo, postao je tako ne-snošljivo
zloban da je Servadac počeo ozbiljno razmišljati kako bi ga trebalo baciti u lance, ako se
ne smiri. Uvidjevši daje kapetan ljutit i odlučan u svojoj nakani, Židov je ubrzo zauzdao
jezik i povukao se u svoju mračnu rupu.
Do četrnaestog je balon bio potpuno gotov. Pažljivo saši-ven i lakiran, bio je doista vrlo
čvrst i otporan. Prekriven je mrežom ispletenom od jakog konoplja s jahte, a košara,
izrađena od dasaka koje su preostale od 'Hanse', bila je dovoljno prostrana da primi
dvadeset troje putnika, koliko ih je balon trebao ponijeti. Nije se vodilo računa o udobno-
sti, jer su u njoj trebali provesti tek kratko vrijeme, za vrijeme prijelaza iz jedne u drugu
atmosferu.
Bio je zadnji čas da doznaju točno vrijeme sudara, ali profesor je, čini se, bio
nepopustljivi]i nego ikad u tvrdoglavom odbijanju da im otkrije svoju tajnu.
Petnaestog je komet prešao preko orbite Marsa, na sigurnoj udaljenosti od 56.000.000
liga. Ali tijekom noći komuni je potpuno nenadano zaprijetila još jedna smrtna; opasnost.
Vulkan se stresao od neočekivanog potresa u;
358
unutrašnjosti kometa. Servadac i ostali požurili su na otvoreno, u strahu od iznenadne
erupcije.
Prvo što su ugledali bio je nesretni profesor, koji se kotrljao niz obronak kratera, žalosno
držeći ostatak svojeg razbijenog teleskopa.
Nisu ga imali vremena tješiti.
Još jedno čudo im se zbivalo pred očima. Pred njima je na tamnom nebi blistavo sjao novi
satelit.
Taj satelit bio je dio same Galije!
Pod snažnim djelovanjem unutarnjih sila, Galia se poput Gambartovog kometa raspukla
na dvoje, a jedan njezin veliki dio odletio je u svemir!
Skupa s njime, odletjeli su Ceuta i Gibraltar, sa svoja dva engleska garnizona!

359PUTOVANJE NA KOMETU
17. poglavlje OPASAN POTHVAT
Servadac i njegovi ljudi nisu se usuđivali ni pomisliti kakve bi posljedice mogao imati ovaj
iznenadni i potpuni poremećaj.
Prva promjena koju su uočili bilo je brzo pojavljivanje i nestanak Sunca. Premda se komet još
uvijek vrtio oko svoje osi, vrijeme jednog okreta skratilo se za polovicu. Sad je samo šest sati,
umjesto dosadašnjih dvanaest, pretjecalo od jednog do drugog izlaska Sunca, koje se još
uvijek pojavljivalo s istoka.
"Ipak smo nešto dobili!" uzviknuo je Servadac. "Sad imamo godinu od nekih 2.880 dana."
"Bojim se da će biti vrlo teško pronaći dovoljno svetaca da se popuni takav kalendar!"
ustvrdio je Ben Zoof.
Servadac se nasmijao. Kad bi sada preuzeli profesorov način izražavanja, morali bi govoriti o
238. lipnju, ili o 325. prosincu.
Uskoro je postalo jasno da se otkinuti dio ne vrti oko kometa, već da nastavlja svoj put u
dubine svemira. Nosi li sa sobom dio atmosfere i posjeduje li druge uvjete za održavanje
života? Hoće li se ikad ponovno približiti Zemlji? Na ta pitanja nisu mogli odgovoriti. Bilo im
je puno važnije utvrditi hoće li ovaj poremećaj na bilo koji način usporiti kretanje kometa ili
utjecati na njegovu putanju?
361Jides Verne
Kako su već postali svjesni daljnjeg povećanja snage mišića i novog smanjenja
gravitacije, Servadac i njegovi suradnici počeli su dvojiti hoće li smanjenje mase kometa
utjecati na njegov susret sa Zemljom.
Premda se sam proglasio nekompetentnim za davanje stručnog mišljenja, poručnik
Procope je bio čvrsto uvjeren da to neće usporiti Galijinu brzinu. Ali, nema sumnje, na to
je pitanje samo profesor Rosette mogao dati točan i precizan odgovor. Sad je došao
trenutak kad im je napokon morao otkriti točno vrijeme sudara.
Ali profesor nije mogao biti goreg raspoloženja. Potpuno povučen u sebe i mrzovoljan,
neuljudno je odbijao svakog tko bi mu se pokušao obratiti. Krivnja za njegovo ovakvo
raspoloženje dobrim dijelom se mogla pripisati gubitku teleskopa. Ali kapetan je iz
njegovog ponašanja izvukao mnogo vredniji zaključak. Daje kojim slučajem komet
skrenuo sa svojeg pravca ili da je na koji drugi način doveden u pitanje njegov ponovni
sudar sa Zemljom, profesor bi sigurno bio bolje raspoložen. Ali njima su bili potrebni
mnogo detaljniji podaci od ovog općeg zaključka, a vremena za gubljenje više nije bilo.
Prilika koju je dugo čekao uskoro se ukazala.
Osamnaestog se Rosette upustio u žestoku svađu s Ben Zoofom, koji ga je podbadao u
vezi promjena na njegovom malenom kometu. "Lijepa stvar," govorio je posilni, "raspasti
se ovako, poput dječje igračke. Razbio se poput suhog oraha. Zar nije bolje živjeti na
bombi koja prijeti eksplozijom?" Bilo je tu još mnogo toga u sličnom smislu. Izazvan,
profesor se počeo izrugivati s Velebnom' planinom Mont-martre i bili su svi izgledi da će
svađa prerasti u nešto ozbiljnije, kad im se Servadac pridružio.
Želeći se okoristiti svađom da napokon dozna podatke koje je dugo vremena tražio,
kapetan se pretvarao da podupire svojeg posilnog, čime je odmah na sebe navukao
profesorov puni bijes.
362
PUTOVANJE NA KOMETU
Rosetteov govor postao je sve bezobrazniji dok Servadac, napokon, pretvarajući se daje
isprovociran preko granica strpljenja, nije povikao:
"Gospodine, vi zaboravljate da se obraćate guverneru Galije."
"Guverner! Malo sutra!" urlao je Rosette. "Galia je moj komet!"
"Ja to poričem," rekao je Servadac. "Galia je izgubila sve izglede da se vrati na Zemlju.
Galia nema ništa s vama. Galia je moja i vi se morate pokloniti vlasti koju ja sa zado-
voljstvom zastupam."
"A tko vam je uopće rekao da se Galia neće vratiti na Zemlju?" upitao je profesor,
gledajući ga prijezirno.
"Kako? Zar njezina masa nije smanjena? Nije li se raspala na dvoje? Zar joj brzina nije
potpuno opala?"
"Tko vam je to samo napričao?" podrugljivo je nastavio profesor.
"Svi. Svatko to zna, naravno," uzvratio je Servadac.
"Svi su vrlo pametni. A i ti si uvijek bio pametan učenik. Dobro se toga sjećamo, zar ne?"
"Gospodine!"
"Jedva da si svladao i same osnove znanosti, nije li tako?"
"Gospodine!"
"Uvijek smo ti gledali kroz prste!"
"Prestanite, gospodine!" ponovno ga je upozorio kapetan, kao da više ne može kontrolirati
svoj bijes.
"Neću," rekao je profesor. "Prestanite!" ponovio je Servadac.
"Samo zato što je smanjena masa, vi zaključujete da se smanjila i' brzina?"
363Jules Verne
"Prestanite!" povikao je kapetan, što je jače mogao.
"Što masa ima s orbitom? Kojem to kometu poznajete masu, a ipak znate sve o njegovoj
putanji? Neznalico!" galamio je Rosette.
"Drzniče!" uzvratio je Servadac.
Ben Zoof, koji je pomislio da se Servadac doista razljutio, krenuo je prema profesoru u
pokušaju da ga smiri.
"Dotakni me, ako smiješ!" vikao je Rosette, uspravljajući se koliko god mu je to dozvoljavao
njegov maleni lik. "Za napad ćeš odgovarati pred sudom!"
"Gdje? Na Galiji?" pitao je Servadac. "Ne. Na Zemlji."
"Na Zemlji. Da ne bi! Znate da tamo nikad nećemo stići. Naša se brzina promijenila."
"Na Zemlji," odlučno je ponovio profesor.
"Besmislica!" povikao je Ben Zoof. "Zemlja će biti daleko."
"Ne toliko daleko da se s njom ne bi sudarili 1. siječnja ujutro, u točno 2 sata, 42 minute i 35,6
sekundi."
"Hvala, dragi moj profesore, mnogo hvala. Napokon ste mi dali podatak koji sam tražio." Uz
dugi naklon i široki osmjeh, kapetan se udalji. Posilni se isto tako duboko nakloni i zaputi za
svojim gospodarom, ostavljajući profesora potpuno zbunjenog.
Trinaest zemaljskih dana, ili dvadeset šest prvotnih, odnosno sadašnja pedeset dva galijanska
dana - to je bilo cjelokupno vrijeme što im je preostalo za dovršenje priprema. Svi raniji
rokovi su skraćeni i radilo se s najvećom žustrinom.
Na Galiji su prestale sve brige. Zanemarujući sve opasnosti koje su prijetile letu balonom u
tako teškim okol-
364
PUTOVANJE NA KOMETU
nostima i ne obazirući se na Procopeovo upozorenje da najmanje odstupanje može dovesti do
potpunog uništenja, svi su se ponašali kao daje prijelaz iz jedne atmosfere u drugu
najjednostavnija moguća stvar na svijetu. Bili su čvrsto uvjereni u konačni sretan ishod
njihove avanture. Kapetan Servadac je pokazivao nepokolebljivi optimizam u svojim
predviđanjima, a Ben Zoofu je let balonom bio nešto što je s nestrpljenjem iščekivao.
Smireniji i manje impulzivnog karaktera, grof i poručnik bili su potpuno svjesni svih opa-
snosti njihovog pothvata, ali čak su i oni odlučili na sve teškoće gledati s optimizmom.
More je već bilo plovno i oni poduzeše tri putovanja parnim čamcem do otoka Gourbi, trošeći
svoje posljednje zalihe ugljena.
Na prvo putovanje pošao je Servadac, praćen nekolicinom mornara. Gourbi i pomoćnu zgradu
zatekli su posve neoštećene žestokom zimom. Mnoštvo potočića presijecalo je polja. Nove
mladice nicale su pod djelovanjem ekvatorijalnog Sunca, a ozelenjele krošnje bile su prepune
ptica što su se vratile iz vulkana. Ljeto gotovo kao da je odmah naslijedilo zimu. Dani su bili
vrlo vrući, iako su trajali svega tri sata.
Drugo putovanje je poduzeto kako bi se prikupila suha trava i slama, potrebna za gorivo
balona. Da balon nije bio tako velik, prebacili bi ga na otok, odakle bi lakše poletio. Ali ovako
je bilo jednostavnije gorivo prevesti do njega.
Kad su iscrpljene sve zalihe ugljena, kao gorivo su počeli koristiti ostatke dvaju brodova.
Hakkabut je podigao veliku galamu kad je otkrio da trup njegove 'Hanse' nestaje u kotlu
parnog brodića. Međutim, Ben Zoof ga je brzo utišao, upozorivši ga da će morati platiti
50.000 franaka za kartu za balon, ako odmah ne prestane s prosvjedima.
Do Božića je sve bilo spremno za polazak. Održana je svečanost, još veća od one za proslavu
posljednje Nove go-
365Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
dine. Svi su se nadali ovu Novu godinu skupa proslaviti na staroj, dobroj Zemlji, a Ben
Zoof je Pablu i Nini već bio obećao obilje svakovrsnih novogodišnjih poklona.
Možda je izgledalo čudno, ali što se više primicao kritični trenutak, Hector Servadac i grof
Timascheff su sve manje međusobno razgovarali. Njihova rezerviranost postajala je sve
uočljivija. Zajednička iskustva iz posljednje dvije godine blijedjela su poput sna. Razlog
njihovog prvotnog suparništva bio je sve prisutniji.
Kapetan se ponovno prisjetio svojeg nedovršenog ronda. U trenucima predaha, kroz glavu
su mu prolazili dobri i loši, mogući i nemogući stihovi. Upirao je sve svoje snage, uvjeren
da mora dovršiti svoje genijalno djelo. Kao pjesnik je napustio Zemlju i kao pjesnik se
morao i vratiti.
Poručnik Procope je u cijelosti dijelio grofovu želju da se što prije vrate na Zemlju.
Ruskim mornarima bilo je jedino važno slijediti svojeg gospodara, kud god on išao.
Španjolci su, pak, iako ih ni vječni ostanak na Galiji ne bi previše zabrinuo, ipak osjećali
zadovoljstvo što će se uskoro, možda, ponovno naći u dolinama Andaluzije. Nina i Pablo
su se, opet, iskreno veselili svakom novom putovanju na koje ih povedu njihovi brižljivi
zaštitnici.
Jedini nezadovoljnik je bio Palmvrin Rosette. Dane i noći je provodio u neprestanim
astronomskim istraživanjima, izjavivši kako nema namjeru napuštati svoj komet i zaklev-
ši se da ga ništa neće moći natjerati da nogom stupi u košaru balona.
Nesreća oko slomljenog teleskopa bila je vječna tema njegovih prigovora. Posebno sada,
kad je Galia ušla u usko područje meteora i kad su mu nova otkrića bila gotovo nadohvat
ruke, taj gubitakje bio veći nego ikad. Potpuno obeshrabren, pokušao je svoj vid izoštriti
atropinom što ga je pronašao u 'Dobrvninoj' apoteci. Hrabrom je ustrajnošću podnosio sve
muke ovog eksperimenta, pogleda uprtog u
366

i
r
nebo sve dok gotovo nije oslijepio. Ali, sve je bilo uzalud. Niti jedno jedino novo otkriće
nije nagradilo njegovu žrtvu.
Nitko se nije uspio othrvati općem uzbuđenju koje je zavladalo posljednjih dana prosinca.
Poručnik Procope je nadzirao posljednje pripreme. Dva niža jarbola s jahte podignuta su i
ukopana na obali, da se za njih zaveže balon koji je sada bio potpuno spreman za polazak.
Košara je dodatno obložena štavljenim kožama, kako bi neko vrijeme mogla plutati na
morskoj površini, ako bi se dogodilo da slete nedaleko od neke zemaljske obale. Ipak, ako
ih nesretnim slučajem put odnese nasred oceana, od sigurnog utapanja moći će ih spasiti
samo neki brod koji se sretnim slučajem zatekne u prolazu.
Došao je trideset prvi. Još dvadeset četiri sata i balon će se sa svojim brojnim živim
teretom uzdignuti visoko u zrak. Iako je atmosfera na kometu bila znatno rjeđa od
Zemljine, nije trebalo biti teškoća da se to postigne.
Galia se sada nalazila na manje od 96.000.000 milja od Sunca, odnosno ne više od
4.000.000 milja udaljena od Zemlje, a ta se udaljenost neprestano smanjivala za gotovo
208.000 milja na sat, obzirom da se Zemlja kretala brzinom od oko 70.000 milja, a komet
nešto ispod 138.000 milja na sat.
Odlučeno je da polazak bude u dva sata ili, točnije, 42 minute i 35,6 sekundi prije
vremena sudara koje je odredio profesor. Obzirom na povećanu brzinu rotacije kometa, u
to vrijeme bit će dan.
Sat prije polaska balon je uspješno napuhan, a košara sigurno učvršćena za mrežu.
Preostalo je jedino da se putnici smjeste u njezinu unutrašnjost.
Isaac Hakkabut prvi je zauzeo svoje mjesto u košari. Odmah nakon što je to učinio,
Servadac je primijetio da mu je oko struka pričvršćen neobično težak pojas. "Što ti je to,
Hakkabute?" upitao ga je.
367Jules Verne
"Samo djelić mojeg novca, vaša visosti, moja skromna ušteđevina - gotovo ništa," odgovorio
je Židov.
"A koliko ta tvoja ušteđevina teži?" zanimalo je kapetana.
"Tek nekih šezdeset šest funti!" uzvratio je Isaac.
"Šezdeset šest funti!" povikao je Servadac. "Na to nismo računali."
"Milostiva nebesa!" započeo je Židov.
"Šezdeset šest funti!" ponovio je Servadac. "Balon jedva da će moći ponijeti sve nas. Ne
smijemo ga više opteretiti. Izbaci to, čovječe, izbaci to van!"
"Bože Izraele!" preklinjao je Hakkabut.
"Van s time, rekao sam!" povikao je Servadac.
"Što, sav moj novac, koji sam tako dugo štedio i s toliko muke stekao?"
"U tome ti ne mogu pomoći," kapetan je bio nepokolebljiv.
"Oh, vaša visosti!" vikao je Židov.
"Dakle, stari Nikodemuse, slušaj me dobro," uskočio je Ben Zoof. "Riješit ćeš se tog pojasa ili
ćemo se mi riješiti tebe. Izvoli birati. Brzo, ili letiš van!"
Pohlepni starac vrlo brzo je otkrio kako mu je život miliji od novca. Uz očajnički jecaj,
napokon je odvezao pojas i izbacio ga iz košare.
Slučaj Palmvrina Rosettea bio je posve drugačiji. On nikako nije odustajao od namjere da
zauvijek ostane na svojem kometu. Zbog čega se dati uvući u balon koji će uskoro izgorjeti
kao komadić papira? Zašto uopće napuštati komet? Zašto na njemu ne nastaviti putovanje
bespućima svemira?
368
PUTOVANJE NA KOMETU
.profesora su morali na silu ugurati u košaru.
369Jules Verne
PUTOVANJE NA KOMETU
Na koncu Servadacu nije preostalo ništa drugo nego zapovjediti dvojici mornara da ga na
silu uguraju u koša-
ru.
Na veliku žalost njihovih gospodara, dva konja i Nininu kozu ljubimicu morali su ostaviti
na kometu. Jedina životinja za koju se pronašlo mjesta u košari bio je golub pismonoša,
koji je donio onu profesorovu poruku u Košnicu. Servadac je pomislio kako bi im mogao
dobro poslužiti ako slete na neko usamljeno mjesto na Zemlji.
Kad su se svi, osim kapetana i njegovog posilnog, napokon smjestili u košari, Servadac
reče: "Ulazi, Ben Zoofe."
"Samo poslije vas, gospodine," izjavio je odani Ben Zoof.
"Ne, ne!" bio je uporan Servadac. "Kapetan mora posljednji napustiti svoj brod!"
Nakon kratkog oklijevanja, posilni se ipak prije njega uspeo preko ograde košare.
Servadac gaje slijedio. Veze su presječene i balon se počeo sporo uzdizati u zrak.
370
18. poglavlje U NEIZVJESNOSTI
Kad je balon dosegnuo nekih 2.500 metara, poručnik Procope ga odluči zadržati na toj
visini. Potrebna temperatura zraka održavana je pomoću plamenika koji je bio učvršćen
ispod balona.
Pod njima se prostiralo Galijansko more. Ceute i Gibraltara, koji su se trebali nalaziti na
zapadu, više nije bilo. Na jugu se uzdizao vulkan, najviša točka kopna koje se, okruženo
morem, pod sunčevim zrakama bljeskalo svojim jedinim sastojcima, telurijem i zlatom.
Obzorje bio posve jasan. Nebo iznad njih bilo je prazno, samo se tamo na sjeverozapadu,
nasuprot Suncu, vidjelo novo nebesko tijelo, previše maleno da bi bilo asteroid i više nalik
malenom meteoru. Bio je to dio koji se pod djelovanjem unutarnjih sila bio odvojio od
kometa i, sada već udaljen mnogo tisuća liga, nastavljao svoj put novom orbitom kroz
svemir. Danju je bio teško uočljiv, ali je noću jasno svijetlio s neba.
Međutim, njihovu pažnju u potpunosti je zaokupilo veliko povećanje Zemljinog diska što
im se približavao i sada bio na istoj udaljenosti kao što bi ga se moglo vidjeti s Mjeseca.
Bio je tako blizu da su njegovi polovi izlazili iz vidokruga. Površinu su mu prekrivala
područja nejednake osvijetljenosti. Sjajnija područja predstavljala su kontinente, a tamnija
oceane obasjane suncem. Iznad njih sporo su
371
ILJules Verne
plovile bijele mrlje, tamnije u područjima nasuprot suncu. Bile su to oblačne mase koje su
ispunjavale Zemljinu atmosferu.
Ali, kako su naši astronauti letjeli tom disku ususret brzinom od 70 milja u sekundi,
najprije nejasni obrisi ubrzo su se počeli pretvarati u jasno raspoznatljive crte. Planine i
ravnice nisu više bile stopljene u zbrkanu masu. Kao iscrtan na karti, pred njihovim se
očima prostirao reljef Zemljine površine.
U dva sata i dvadeset dvije minute, Galia je bila udaljena tek 72.000 milja od Zemljine
površine. Tek deset minuta kasnije, udaljenost je iznosila samo 36.000 milja!
Na površini su se sada jasno ocrtavale sve pojedinosti.
"Europa! Rusija! Francuska!" u zboru su uzvikivali Pro-cope, grof i Servadac.
I nisu se prevarili. Pred njima je ležala jasno osvijetljena istočna hemisfera i moglo se bez
poteškoća razlikovati kontinente.
Bili su potpuno opčinjeni i preplavljeni osjećajima. Teško je opisati njihovo oduševljenje
prizorom koji se pred njima ukazivao. Još ih je tek kratko vrijeme dijelilo od opasnog
susreta, ali opčinjenost ovom slikom nadjačala je zabrinutost i strah od posljedica sudara.
Sve to nestalo je pred spoznajom da se ponovno nalaze tako blizu svijetu za kojeg su
mislili da je za njih zauvijek izgubljen.
Doista, da su samo imali prigodu zastati i posvetiti se detaljnijem proučavanju, slika
Europe što se nalazila pred njima otkrila bi im cjelokupno bogatstvo umjetničke ruke
Prirode i njoj pridodanih ljudskih djelovanja. Engleska je, poput odlučne dame,
usmjeravala svoj pogled prema istoku, odjevena u raskošnu haljinu i s krunom od malenih
otočića na glavi. Švedska i Norveška, sa svojim spletom planinskih lanaca, izgledale su
poput ponosnog lava što se
372
PUTOVANJE NA KOMETU
"Europa! Rusija! Francuska!"
373Jules Verne
sprema skočiti sa ledenog sjevera. Rusija, ogromni sjeverni medvjed, stajala je glavom
okrenuta Aziji, odmarajući lijevu šapu na Turskoj, a desnu na planini Kavkaz. Austrija je
podsjećala na veliku mačku, utonulu u oprezni san. Španjolska s Portugalom poput zastave su
se vijorili na rubu kontinenta. Ilirska, nalik drskom pijetlu, jednom je kandžom ščepala obale
Azije, a drugu pružila prema Grčkoj. Italija, poput elegantne čizme, poigravala se otocima
Sicilijom, Sardinijom i Korzikom. Prusija, smještena u srcu Njemačke, grickala je granice
Francuske, koja je prikazivala svoje široko tijelo s Parizom na prsima.
Odjednom, opću je tišinu prekinuo Ben Zoofov uzvik: "Montmartre! Vidim Montmartre!"
Unatoč smijehu koji je izazvao ovaj njegov izljev oduševljenja, vrijednog posilnog ništa nije
moglo razuvjeriti daje doista ugledao obrise svojeg voljenog doma.
Jedini kojega se ovaj veličanstveni prizor nije nimalo dojmio bio je Palmvrin Rosette.
Naginjući se preko suprotne ograde košare, nije podizao pogled s napuštenog kometa, koji se
sada nalazio milju i po ispod njih, osvijetljen zrakama što su se odbijale sa Zemljine površine.
S kronometrom u ruci, poručnik Procope je pratio protok minuta i sekunda. Potpuni mir koji
se među njih ponovno uvukao prekinula je samo njegova zapovijed da se plameniku doda još
slame, kako bi se balon održao na svojoj trenutnoj visini. Balon je dospio u pozadinu Galije.
Tako će komet prvi ući u Zemljinu atmosferu, stvarajući neku vrstu štita.
Sljedeće pitanje koje ih je mučilo bilo je gdje će balon sletjeti? Ako sleti na čvrsto tlo, hoće li
to biti na nekom sigurnom mjestu? Ako sleti na ocean, hoće li se u blizini zateći nekakav brod
koji će ih moći spasiti iz tog bezizlaznog položaja? Uistinu, kako je grof primijetio, sada je
sve bilo u rukama Božanskog pilota.
374
PUTOVANJE NA KOMETU
"Prošle su četrdeset dvije minute!" izjavio je poručnik, razbivši tišinu iščekivanja.
Više nisu bili ni 20.000 milja udaljeni od Zemlje!
Proračunati trenutak susreta bio je u 2 sata, 42 minute i 35,6 sekundi. Ostalo je još samo pet
minuta do sudara!
Ali, je li doista bilo tako? Upravo u tom trenutku, poručnik Procope je primijetio kako se
smjer kretanja kometa neznatno promijenio. Zar je moguće da do sudara neće doći?
Ipak, to skretanje nije bilo veliko. Iako se nije moralo dogoditi da Galia otkine dio Zemljine
površine, kao kod njihovog prvog susreta, bilo je sigurno da će se dva nebeska tijela ipak
dotaknuti.
"Došao je trenutak," rekao je Ben Zoof. "Sada se moramo držati skupa."
Još im se jedna misao vrtjela po glavi. Zar nije bilo vjerojatno da će u sudaru dviju atmosfera
balon biti rastrgan u krpice i svi njegovi putnici biti izgubljeni. Zar će se dogoditi da niti jedan
Galijanac ne preživi kako bi drugima mogao pričati o njihovim čudesnim doživljajima?
Svaki je trenutak bio dragocjen. Hector Servadac iznenada se nečega dosjetio. Otkinuvši list
iz svoje bilježnice, hitro je na njemu ispisao ime njihovog kometa, popis dijelova Zemljine
površine koje je sobom ponio, imena svojih suputnika i datum kometovog afela. Potpisavši se
punim imenom i prezimenom, okrenuo se Nini i zamolio da mu preda goluba pismonošu
kojeg je cijelo vrijeme držala privijenog na svoje grudi.
Djevojčici su se oči ispunile suzama. Bez riječi, poljubiv-ši prethodno njegovo toplo perje,
pružila je goluba i kapetanova poruka brzo mu je privezana oko vrata. Nekoliko je trenutaka
golub kružio oko balona a zatim se naglo strmoglavio u dubinu ispod njih.
375Jules Verne
Proteklo je još nekoliko minuta i udaljenost je sada bila manja od 8.000 milja.
Brzina kojom su se kretali povećala se do nemjerljivih veličina, ali oni to nisu osjećali. Ništa
nije remetilo ravnotežu košare u kojoj su se nalazili.
"Četrdeset minuta!" najavio je poručnik.
Ogromni Zemljin disk sličio je divovskom dimnjaku koji je svakog trena svojim razjapljenim
čeljustima trebao zgrabiti komet, njegovu atmosferu, balon i sve njegove putnike.
"Četrdeset jedna!" vikao je Procope.
Još samo pola minute. Svima je krv počela brže kolati venama. U atmosferi se osjetilo
podrhtavanje. Do kraja rastegnuti balon očito je povučen u nekakav vrtlog. Svi su putnici
potražili sigurnije uporište na dnu košare, uz ogradu. Dvije atmosfere su se stopile, a oko
balona su se odjednom nakupili teški oblaci. Iznenada se smračilo, a tamu su presijecale
žestoke munje koje su pratile kaos koji je zavladao.
Odjednom, svi su se ponovno našli na zemlji. Nisu mogli objasniti kako, ali noge su im opet
bile na čvrstom tlu. U • oblaku magle su napustili Zemlju, a kroz slični oblak su se i vratili!
Od balona nije ostala ni krpica. Nasuprot prvotnim proračunima, komet jedva da je dodirnuo
Zemlju i već je, daleko odmaknuvši, nastavljao svoj let svemirom!
376
PUTOVANJE NA KOMETU
19. poglavlje POVRATAK
"U Alžiru, kapetane?"
"Da, Ben Zoofe, u Alžiru. I to vrlo blizu Mostaganemu." Bile su to prve riječi koje su, nakon
što su došli svijesti, razmijenili Servadac i njegov posilni.
Već su toliko dugo boravili u toj pokrajini da nije moglo biti nikakve pogreške u
prepoznavanju mjesta na kojem su se zatekli. Iako nisu mogli objasniti koje ih je čudo ovdje
donijelo, bilo je jasno da su se vratili točno na isto mjesto s kojeg su jednom napustili Zemlju.
Zapravo, jedva da su bili jednu milju udaljeni od Mosta-ganema. Za nekih sat vremena, nakon
što su se oporavili od posljedica opasnog putovanja i pada na Zemljinu površinu, svi se
zajedno zaputiše prema gradu. Njihovo je zaprepaštenje bilo ogromno, kad su shvatili da su
svi nedavni događaji prošli potpuno nezamijećeno. Stanovništvo je bilo potpuno mirno. Svi su
se bavili svojim uobičajenim poslovima. Stada su tiho pasla na pašnjacima prekrivenim
uobičajenom siječanjskom rosom. Bilo je oko osam sati. Sunce je izlazilo na istoku, a ništa
nije ukazivalo na neke neuobičajene događaje koji su se zbili ili su bili očekivani. Očito nitko
nije znao ništa o sudaru s kometom. Nije bilo ni traga panici koja bi zasigurno trebala pratiti
događaj koji bi obilježio skorašnji dolazak novog milenija.
377Jules Verne
"Nitko nas ne očekuje," rekao je Servadac. "To je posve očito."
"Doista," razočarano je uzdahnuo Ben Zoof. Postalo mu je jasno da njegov povratak u
Mostaganem neće biti popraćen nikakvim veličanstvenim dočekom kojem se potajno nadao.
Došli su do vrata Mascare. Prvi prolaznici koje je Servadac prepoznao bila su dvojica
prijatelja koje je odabrao za sekundante u dvoboju što se trebao održati prije dvije godine,
pukovnik Druge streljačke i kapetan Osme topničke. Nasuprot kapetanovom pomalo
suzdržanom pozdravu, pukovnik mu se toplo i bučno obratio: "Ah, Servadac, stari momče!
Jesi li to ti?"
"Ja, osobno," uzvratio je kapetan.
"Gdje si, za ime Boga, bio cijelo ovo vrijeme? Kuda te je nosio put?"
"Ne bi mi nikad povjerovao, pukovniče, kad bih ti rekao istinu" odgovorio mu je Servadac.
"Stoga je bolje da zasad držim jezik za zubima."
"Ostavi sada tu tajnovitost!" rekao je pukovnik. "Reci mi-, gdje si bio?"
"Ne, prijatelju, nemoj mi zamjeriti," uzvratio je Servadac, "ali daj da se srdačno rukujemo,
kako bih znao da ne sanjam." Hector Servadac čvrsto je odlučio da ga nikakva nagovaranja
neće natjerati da nekome povjeri svoje nevjerojatne doživljaje.
Želeći što prije promijeniti temu razgovora, Servadac je brzo upitao: "A što se dogodilo s
gospođom L...?"
"Gospoda L...!" povikao je pukovnik, uzevši mu riječ iz usta. "Ta dama se već odavno
ponovno udala. Nisi valjda očekivao da će te čekati. 'Daleko od oka, daleko od srca', znaš
već."
378
PUTOVANJE NA KOMETU
"Doista," uzvratio je Servadac i okrenuo se grofu. "Jeste li čuli? Više nema razloga za naš
dvoboj."
"To mi je neobično drago," priključio se grof. Suparnici su se rukovali i otad ih je vezivalo
čvrsto i iskreno prijateljstvo.
"Posebno mije laknulo," rekao je Servadac za sebe, "što ne moram dovršiti onaj nesretni
rondo!"
On i grof su se dogovorili da bi bilo najbolje nikome ne govoriti o svojim neobjašnjivim i
nevjerojatnim doživljajima. Potpuno ih je zbunilo to što obale Mediterana nisu doživjele ni
najmanju promjenu, ali složili su se da tu zbunjenost trebaju zadržati za sebe. Ništa ih nije
moglo natjerati da postupe drukčije.
Već sljedećeg dana malena se zajednica raspala.
'Dobrvnina' posada, predvođena grofom i poručnikom, zaputila se u Rusiju. Španjolci su se,
zahvaljujući grofovoj velikodušnosti, mogli bez novčanih i drugih problema vratiti na svoju
rodnu obalu. Rastanak je bio popraćen mnoštvom srdačnih zagrljaja, izraza štovanja i dobrih
želja.
Isaaca Hakkabuta nije trebalo žaliti. Potpuno uništen propašću svojeg broda i tereta, nakon što
gaje sreća posve napustila, nestao je u nepoznatom pravcu. Ne treba posebno spominjati da
nikome nije palo na pamet tražiti ga. Samo je Ben Zoof usput primijetio: "Možda stari
Jehoram zarađuje novce po Americi, izlažući samoga sebe kao posljednjeg pridošlicu s
kometa!"
Ali, za razliku od kapetana Servadaca, profesora Roset-tea nitko nije mogao natjerati da
prešuti sva svoja otkrića. Unatoč nevjerici koju su astronomi jedan za drugim izražavali u vezi
pojave nekog kometa po imenu Galia i odbijanju zahtjeva za njegov upis u kataloge, profesor
je objavio opširno djelo u kojem ne samo da je potanko opisao svoje doživljaje, već je naveo i
precizne podatke o kometovoj
379Jules Verne
putanji i vremenu obleta oko Sunca. To je u znanstvenim krugovima izazvalo brojne rasprave,
ali se većina odlučno suprotstavila profesorovim nalazima, dok gaje samo manji broj
znanstvenika podržao. Iza svega je ostao samo pamflet pod nazivom 'Povijest jedne
pretpostavke' kojem je, očito, jedini cilj bio dodatno ismijati profesorov rad. Kao odgovor na
ovu otvorenu kritiku njegovog djela, Rosette je izdao dopunu knjige, u kojoj je iskazao
najdublje gnušanje prema nevjerici kojom je njegovo djelo dočekano, dopunivši to tvrdnjom
kako dio Gibraltara još uvijek plovi svemirskim bespućima, noseći sobom trinaest Engleza.
Završio je tvrdnjom daje najviše razočaran činjenicom što im se on sam više ne može
pridružiti.
Pabla i Ninu su usvojili, dječaka grof, a djevojčicu Ser-vadac. Njih dvojica vodili su punu
brigu o njihovoj sreći i školovanju. Nakon više godina, već pomalo osijedjeli pukovnik
Servadac (ne više kapetan) imao je zadovoljstvo prisustvovati vjenčanju mladog Španjolca i
Talijanke, već izrasle u prekrasnu djevojku. Sreću mladog para ni najmanje nije pomutilo to
što im nije bilo suđeno postati Adamom i Evom jednog novog svijeta.
Tajnoviti komet nikako nije Servadacu i njegovom posilnom izlazio iz glave. U svakom
slučaju, sad su jedan drugome bili bolji i pouzdaniji prijatelji nego ikad prije.
Jednog dana, dok su šetali okolicom Montmartrea, Ben Zoof se, prethodno provjerivši
prisluškuje li ga tko, ponovno prisjetio njihovih doživljaja iz Ninine košnice. Zatim je zastao i
zapitao: "Gospodine, je li se sve to skupa uopće dogodilo?"
Jedini odgovor njegovog gospodara bio je: "Dovraga, ne znani što bih ti rekao, Ben Zoofe!
Čovjek doista više ne zna u što bi vjerovao!"
KRAJ'
380
BILJEŠKA O PISCU
JULES VERNE (1828-1905.), jedan od očeva znanstvene fantastike, rodio se u francuskom
lučkom gradu Nantesu. Po-šavši očevim stopama, koji je bio uspješan i priznat odvjetnik,
dospio je u Pariz na studij prava, ali je već tada iz hobija pisao svoje prve pripovijetke. Na
njegovu prvu objavljenu fantastičnu priču Putovanje balonom (1851.) - što je tema kojoj će se
kasnije ponovno vraćati - veliki utjecaj imala su djela Edgara Allana Poea. Ali proteći će još
cijelo desetljeće mladalačkog života, studija, poslovnih pokušaja i književnih istraživanja,
prije nego slučajni događaji odrede Verneovu karijeru pisca.
Upoznavši Pierre-Julesa Hetzela, priznatog pisca i izdavača knjiga za djecu i mladež, Verne
mu je 1862. ponudio seriju radova nazvanih Nevjerojatna putovanja (Voyages Extraordi-
naire). Prvi od tih radova, Pet tjedana u balonu, objavljen je 1863. i polučio uspjeh koji je
učvrstio njihovu poslovnu vezu, što će potrajati tijekom cijelog Verneovog radnog vijeka.
Gotovo sve Verneove priče najprije su objavljivane u Hetzelovom časopisu Magazin za
obrazovanje i razbibrigu (Magasin d'Edu-cation et de Recreation], da bi nakon toga, također
u Hetzelo-voj ediciji, ugledale svjetlo dana kao knjige^ Četiri Verneova najpoznatija romana,
Put u središte Zemlje, Dvadeset tisuća milja pod morem, Tajanstveni otok i Put oko svijeta za
80 dana, već stotinu godina gotovo neprestano svake godine doživljavaju nova izdanja. Sva ta
djela zasnovana su na iskustvima stvarnog lika, svjetskog putnika Georgea Francisa Traina.
Ali zanimanje za Verneova djela i dalje raste i svake se godine širom svijeta po prvi put
objavljuju prijevodi nekih njegovih manje poznatih knjiga.
381Vizionari poput Vernea često bivaju ismijavani i omalovažavani zbog ideja koje prethode ispred
svojeg vremena. Uzmimo za primjer samo njegov Put na Mjesec (1865.), u kojem svemirski brod biva
pomoću divovskog topa ispaljen na Mjesec. Oni sitničavi će se tome narugati i čvrsto zastupati
mišljenje da bi ljudi u takvom svemirskom brodu bili osuđeni na sigurnu smrt. Da..., osim ako
ubrzanje ne usporimo produljenjem djelovanja barutne eksplozije. To se tada naziva raketa za koju, što
je najvažnije, danas već pouzdano znamo daje odnijela ljude do Mjeseca i vratila ih sretno natrag.
Verne je opisao ono što je vidio u svojoj viziji. Pitanje je samo kako mu je to uspjelo?
Europu Verneova vremena nisu uznemirivali ratovi ili socijalni nemiri. Cijeli je život uživao plodove
dobrog poslovnog uspjeha. Živio je mirnim, ni po čemu neobičnim životom, iako je 1886. godine,
nakon što ga je nećak nesretnim slučajem ranio iz pištolja, doživio tešku povredu lijeve noge i ostao
doživotni bogalj. Neobično je volio jedrenje. Jedino se u tome u pravom životu oslikavao njegov
avanturistički duh. Sve ostalo prepuštao je svojim romanima.
Tijekom svojeg radnog vijeka, u kojem je pisao najmanje jednu knjigu godišnje, objavio je 65 romana,
30 scenskih djela, libreta, putopise, te mnoštvo kratkih priča i eseja. Za sobom je ostavio veliki broj
besmrtnih djela koja će oduševljavati i inspirirati čitatelje širom svijeta u stoljećima koja dolaze. Nema
puno onih kojima je to uspjelo.

SADRŽAJ
Uvod .............................................................................5
KNJIGA PRVA
1. Izazov........................................................................9
2. Kapetan Servadac i njegov posilni............................17
3. Prekinuti stihovi......................................................23
4. Raspad prirode.........................................................27
5. Tajanstveno more....................................................29
6. Kapetan istražuje....................................................39
7. Ben Zoof uzaludno izviđa.........................................47
8. Venera u opasnoj blizini..........................................57
9. Nedovršena istraga..................................................65
10. U potrazi za Alžirom..............................................73
11. Otočni grob............................................................81
12. Na milost i nemilost vjetrova..................................89
13. Pozdrav kralju.......................................................99
14. Međunarodni sukob............................................109
15. Zagonetna poruka s mora.................................... 119
16. Ostatak kontinenta..............................................129
17. Druga zagonetna poruka..................................... 135
18. Neočekivana populacija....................................... 145
19. Guverner Galije................................................... 155
20. Svjetlo na obzoru................................................. 165
21. Zimske odaje....................................................... 173
22. Zamrznuti ocean................................................. 183
23. Golub pismonoša................................................189
24. Vožnja na saonicama...........................................197