Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet
Ak. god. 2023/2024

BRODOLOMAC
SEMINARSKI RAD

Kolegij: Povijest ranih civilizacija

Jasmina Osterman;
Katja Kleković; katja.klekovic@gmail.com
SADRŽAJ

1. UVOD..............................................................................................3
2. RAZRADA......................................................................................3
3. SIMBOLIKA...................................................................................5
4. ZAKLJUČAK..................................................................................5

4.1 Summary...................................................................................6

5. LITERATURA..................................................................................6
UVOD
Priča o brodolomcu tekst je koji seže još u razdoblje srednjeg Egipatskog kraljevstva (2040. -
2782.pr.Kr.). Pisana je hijeroglifima i postoji samo jedan sačuvani manuskript. Ono što nam je
nepoznato kod ove povijesne priče je ime njenog autora, kao i izvorno mjesto podrijetla.
Međutim, da se naslutiti da je potekla iz ranijeg razdoblja dvanaeste dinastije, a iz istog razdoblja
nam je poznato više drugih književnih i didaktičkih djela kao Priča o Sinheu, Amenemhatove
upute i Pripovijest rječitog seljaka.

Tekst o Brodolomcu sadrži mnoge jezične, religijske, geografske i stilske aspekte koje su
proučavali razni znanstvenici tijekom godina. Također je najstariji sačuvani primjerak korištenja
okvirne priče iliti tehnike “priče unutar priče”.

RAZRADA

Priča se može podijeliti u skupine strofa: prvih pet sadrži uvod i putovanje mornara na otok,
drugih pet govori o dijalogu mornara sa zmijom na otoku, sljedećih pet govori o zmijinoj priči i
proročanstvu dok se ostatak bavi mornarovim putovanjem kući. Samo djelo kreće putovanjem
mornara iz Nubije natrag u Egipat (hnw). Upotreba hnw odnosi se na Egipat, a ujedno i
kraljevsku prijestolnicu. Ista se riječ također koristi u priči za opisivanje unutrašnjosti otoka na
kojem se našao mornar nakon brodoloma. Na tom putu u Egipat, vođa mornarice zabrinut je jer
se vraća sa neuspjelog pohoda i mora to obznaniti kralju. Kako bi ga utješio, mornar mu ispriča o
svome putovanju do rudarskih krajeva Soverena.

U priči se nigdje ne spominju imena likova tako da nije poznato niti ime vođe mornarice niti
samog mornara, a niti zmije na otoku. Ovaj nedostatak imena likovima daje paradigmatski status
jer ne stoje sami za sebe već predstavljaju pojedinca u društvu.

Mornar vođi ispriča kako je sa 120 ostalih mornara krenuo u rudarsku misiju, kada ih je
zadesila snažna oluja koja je uništila brod. Nakon brodoloma mornar je bio jedini preživjeli te je
na komadu drveta dospio na jedan otok. Do ove točke priča se ne razlikuje puno od
autobiografskih natpisa starog kraljevstva u kojima vođe misija govore o tome kako ih je strah da
im oluja ne uništi brod i kako moraju usprkos nenadanim okolnostima savladati opasnosti i
ispuniti misiju kako bi dobili pohvalu kralja.
 Brodolom koji je zadesio mornara ključan je trenutak priče jer s njim je mornar spreman za
sljedeći korak svojeg rasta, odvajanje. Više ne pripada među one koje je izgubio zajedno sa
brodom. Ovo nam je jasno kad unutar teksta mornar govori kako mu je jedino društvo njegovo
srce i kako se prepustio sjeni, što nam reflektira i njegova samoća i usamljenost nakon odvajanja
od posade. Nakon tri dana provedena na otoku mornar se hranio ribom i voćem kojih je bilo
obilje na otoku. Zadnji dan samoće čuo je glasnu buku na drugom kraju otoka te mu u tom
trenutku prilazi divovska zmija zlatne boje (osim oko očiju, gdje je imala ljuske u boji lapis
lazuli) kao metafora ili manifestacija boga.

Druga grupa prije spomenutih strofa, a ujedno i najvažniji dio priče, kreće s dijalogom zmije i
mornara. Zmija čovjeka upita kako se našao na otoku, ali on je u tom trenutku previše preplašen
da bi odgovorio i tako ga zmija uzme u usta i odvede do skloništa koje si je napravio na otoku.
Tamo ga spusti, neozlijeđenog i ponovi svoje pitanje. Ovaj put mu mornar ispriča što mu se
dogodilo i kako je tamo završio. Zmija mu odgovara ovako: “Ne boj se, gospodine, ne očajavaj,
jer si me pronašao. Pogledaj, Bog te ostavio na životu i usmjerio te na otok K3. Ne postoji ništa
što tu ne možeš pronaći.”

‘Ka’ je poznati geografski naziv. Grci su Ka preveli kao “dobročinitelji”. Slično korištenje Ka
nalazi se u Brodolomcu. Prevladavajuće mišljenje je da su stari Egipćani vidjeli Ka kao energiju
povezanu, u većoj ili manjoj mjeri, s mrtvima ili svijetom mrtvih. Većina znanstvenika su mislili
da je otok bio povezan sa zagrobnim životom. Maspero je tvrdio da je otok Ka, kako je opisan u
priči, fantomski otok tj. Otok mrtvih. Maksimov ide još dalje i smatra da je to opis otoka duhova
i da mornar ne razgovara sa zmijom, gospodarem otoka, nego sa svojom dušom (svojim
nepromjenjivim duhom ka). Ovo mjesto se također naziva i otok vatre (mjesto tranzicije između
dva svijeta). Još jedna teorija jest da se cijelo vrijeme opisuje otok Zeberged za kojeg se vjeruje
da su na njemu bile naseljene zmije koje su od tada izumrle. Osim toga spominje se da je i more
oko njega bilo burno pa je tako bilo lakše da mornari tamo budu izbačeni na obalu, te da je bio
težak za pronaći.1

1
Wainwright, G. A. “Zeberged: The Shipwrecked Sailor’s Island.” The Journal of Egyptian Archaeology 32 (1946):
31–38
 Nakon što je mornar ispričao što ga je zadesilo, zmija njemu ispriča kako je on živio na otoku
sa svojom obitelji i prijateljima dok se jednog dana meteor nije spustio i ubio sve osim njega.
Kad je bio opremljen svime što se tamo nalazilo, mornar je spreman za ulazak u završni stadij.

Ova faza počinje kad zmija kaže da će za četiri mjeseca ovim putem proći brod na kojem će biti
neki od mornarevih prijatelja. Nakon točno četiri mjeseca, taj brod se uistinu pojavio. Mornar,
zahvalan zmiji, nudi joj veliko blago i govori da će ga ljudi štovati kao božanstvo kada ispriča
kralju o svome putovanju na što mu zmija odgovara kako to neće biti moguće. Kad mornar
napusti otok, on će nestati zajedno sa zmijom. Protagonist vraća se brodom u Egipat i kralj ga
nagradi za pustolovinu i blaga koje je sa sobom nosio.

Zmijin uvod u njegovu pripovijest, koji dolazi u ključnoj središnjoj točki je bitan jer tada kaže:
“Kamo sreće onome tko ispriča svoje gorko iskustvo nakon što je patnja prošla.”

Ova izjava, koja je također poslovična, udomaćena je u narodnim i drugim pripovijetkama jer
pruža ohrabrujuću polaznu točku za pripovijedanje tako što predviđa ‘sretan kraj’ ili barem
preživljavanje protagonista, ali njegova svrha u tekstu je vjerojatno dublja,

SIMBOLIKA

Neke teme koje se protežu kroz tekst su:

Sreća i nesreća: mornar ide od krajnjeg očaja do neočekivane sreće, naglašavajući nepredvidive
preokrete sudbine.

Božanska intervencija: za zmiju se ispostavilo da je dobronamjerno božanstvo. Ova tema

odražava staroegipatsko vjerovanje u bogove i njihov utjecaj na ljudske afere.

Nagrada za pravednost: mornar je nagrađen za poštovanje i ponizan stav prema božanskom biću
što predstavlja moralne i etičke vrijednosti drevnog egipatskog društva, gdje je pobožnost
povezana s pozitivnim ishodima.

ZAKLJUČAK
 Priča o brodolomcu teži površinskoj jednostavnosti i jasnoći jednako kao što drugi
srednjoegipatski ‘klasici’ teže složenosti i bogatstvu izraza. Konvencionalno tumačenje
Brodolomca polako se mijenjalo od pogleda na tekst kao jednostavnu narodnu priču do složene,
strukturirane priče u kojoj se mornar pomiče u prostoru i vremenu do mitskog otoka, gdje
susreće manifestaciju Boga (ili duše) koji mu prenosi moraliziranu viziju kraja svemira te se
vraća u Egipat.

SUMMARY
The story of the shipwrecked sailor strives for surface simplicity and clarity just as other
Middle Egyptian ‘’classics’’ strive for complexity and richness of expression. The conventional
interpretation of the story of the Shipwrecked Sailor slowly changed from viewing the text as a
simple folk tale to a complex, structured story in which a sailor moves in space and time to a
mythical island, where he meets a manifestation of God (or soul) who conveys to him a
moralized vision of the end of the universe and then he returns to Egypt.

LITERATURA

Rendsburg, Gary A. “Literary Devices in the Story of the Shipwrecked Sailor.” Journal of the
American Oriental Society 120, no. 1 (2000): 13–23. https://doi.org/10.2307/604882.

Baines, J. (1990). Interpreting the Story of the Shipwrecked Sailor. The Journal of Egyptian
Archaeology, 76, 55–72. https://doi.org/10.2307/3822007

Abbas, Eltayeb. “The Tale of the Shipwrecked Sailor and the Rite of Passage.” Journal of the
American Research Center in Egypt, vol. 49, 2013, pp. 9–18. JSTOR,

Wainwright, G. A. “Zeberged: The Shipwrecked Sailor’s Island.” The Journal of Egyptian

Archaeology 32 (1946): 31–38. https://doi.org/10.2307/3855412.

Mark, J. J. (2012, January 18). The Tale of the Shipwrecked Sailor: An Egyptian Epic. World
History Encyclopedia. Retrieved from https://www.worldhistory.org/article/180/the-tale-of-the-
shipwrecked-sailor-an-egyptian-epi/