SREDNJA STRUKOVNA ŠKOLA

SILVIJA STRAHIMIRA KRANJČEVIĆA

LIVNO

ZDRAVSTVENA NJEGA UMIRUĆIH BOLESNIKA

ZAVRŠNI RAD IZ ZDRAVSTVENE NJEGE

Kandidatkinja: Mentor:

Marta Pelivan Marijo Čačija, bacc.s

Livno,svibanj,2020.
 SADRŽAJ

Sadržaj
UVOD.........................................................................................................................................3
1. ZDRAVSTVENA NJEGA UMIRUĆIH BOLESNIKA........................................................4
2. FAZE REAGIRANJA NA BOLEST, SMRT I UMIRANJE.................................................6
3. HOSPICIJ I PALIJATIVNA SKRB.......................................................................................8
3.1. Uloga medicinske sestre u hospicijskom programu.........................................................9
3.2. Komunikacija u palijativnoj skrbi....................................................................................9
3.3. Principi palijativne skrbi................................................................................................10
3.4. Smirivanje simptoma......................................................................................................10
3.4.1. Smetnje disanja........................................................................................................10
3.4.2. Psihijatrijski simptomi.............................................................................................11
3.4.3. Gastrointestinalni simptomi.....................................................................................12
3.4.4. Bol...........................................................................................................................12
3.4.5. Anoreksija................................................................................................................13
4. ZDRAVSTVENA NJEGA UMIRUĆIH U NJIHOVOJ OBITELJI....................................14
5. KOMUNIKACIJA S UMIRUĆIM BOLESNICIMA..........................................................16
6. ŽALOVANJE.......................................................................................................................17
6.1. Oblici žalovanja..............................................................................................................18
6.2. Pružanje podrške obitelji................................................................................................18
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................20
LITERATURA.........................................................................................................................21
UVOD
Smrt je biološki neizbježiv završetak ljudskog života. Taj završetak i subjektivno i
objektivno može biti vrlo težak i bolan. No, danas intenzivnim razvojem medicine i
zdravstvene njege poseban se naglasak stavlja na produljenje životnog vijeka, poboljšanje
kvalitete života i omogućavanje zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba svakog pojedinca sve
do smrti. Veliku ulogu u skrbi za umirućeg bolesnika osim liječnika ima i medicinska sestra.
Ovu temu sam odabrala zbog problema velikog broja umrlih u našoj državi, te u herceg-
bosanskoj županiji, pa i u samom Livnu. Zaintrigirala me je činjenica da je u Livnu u
protekloj godini umrlo 390 osoba dok je rođeno tek 140. Podaci nam pokazuju kako je
prirodni prirast u našem gradu u minusu.

Teorije zdravstvene njege opisuju sestrinske modele koji su usmjereni pružanju bolje i
kvalitetnije skrbi za umiruće bolesnike. Usvajanjem procesa zdravstvene njege kao sustavnog
i logičnog pristupa u dijagnosticiranju i rješavanju problema umirućih bolesnika, sestrinske
dijagnoze postale su neizostavan dio svakodnevne sestrinske prakse. Danas zahvaljujući
suvremenim pristupima u prihvaćenosti procesa zdravstvene njege medicinske sestre imaju
mogućnosti procjenjivati potrebe umirućih bolesnika, dijagnosticirati probleme i prilagoditi
intervencije koje će osigurati najveću razinu kvalitete zdravstvene njege.

3
1. ZDRAVSTVENA NJEGA UMIRUĆIH BOLESNIKA
„Uloga medicinske sestre je pomoć pojedincu, bolesnom ili zdravom, u obavljanju
aktivnosti koje doprinose zdravlju ili oporavku (ili mirnoj smrti), a koje bi obavljao
samostalno kada bi imao potrebnu snagu, volju i znanje” je definicija zdravstvene njege po
V. Henderson.

Za medicinsku sestru važno je procijeniti stanje pacijenta i utvrditi njegove probleme

bili oni: psihološki, fizički, socijalni ili ti pak duhovni. Potrebno je poticati pacijenta da
sudjeluje u planiranju zdravstvene njege i samozbrinjavanju što je duže moguće. No, umirući
bolesnik potpuno ovisi o pomoći medicinske sestre. Skrb za bolesnika je usmjerena na
prevenciju simptoma, rano uočavanje komplikacija i simptoma te njihovo ublažavanje
farmakološkim i ne farmakološkim postupcima. Osnovna stvar u skrbi umirućih bolesnika je
da se zadovolje sve osnovne ljudske potrebe.Koncepcija zadovoljavanja osnovnih potreba
čovjeka u okvirima zdravstvene njege temelji se na teoriji motivacije Abrahama G. Maslowa,
koji navodi pet hijerarhijskih razina potreba, zajedničkih svim ljudima i smatra da se potrebe
na višoj razini javljaju tek kada su do određene mjere zadovoljene one na nižem nivou. Mnogi
pacijenti imaju nekoliko različitih simptoma. Za medicinsku sestru je važno da prepozna sve
simptome i probleme te odredi koji je najizraženiji te ga prvog riješi. Smrt umirućeg bolesnika
se mijenja od kurativne do palijativne medicine. Sestrinsko obrazovanje i praksa utemeljeni su
na nekim načelima koji čine osnovu palijativne skrbi, a to su: cjelovitost, orijentacija na
bolesnika, uvažavanje bolesnika kao osobe, otvorenu komunikaciju što medicinskom
tehničaru nudi mogućnost za davanje doprinosa u cjelokupnoj palijativnoj skrbi. Razgovor s
bolesnikom valja poticati, no razgovarati samo ako on to želi i pritom mu omogućiti da on
govori, a mi ga slušamo. Nastojimo izbjegavati razgovore o smrti i na to upozoravamo i
bolesnikovu obitelj.

Cilj zdravstvene njege umirućih bolesnika nije ubrzati ili odgoditi smrt, nego smanjiti
patnju i bol te osigurati najveću moguću kvalitetu umiranja i očuvati osobni dignitet od smrti.
Pomaganje bolesnika i članovima njihove obitelji da im iskustvo umiranje bude što
podnošljivije često je važnije od provođenja medicinske rutine. Uloga sestre je određena i
mjestom smrti bolesnika. U bolnicama i hospicijima sestra će uglavnom pružiti izravnu
pomoć umirućem i potporu njegovoj obitelji dok će u bolesnikovom domu prije svega
podučiti laike kako će brinuti o umirućem te dati im stručnu, organizacijsku i psihološku
pomoć.Sestrinske dijagnoze koje se javljaju kod umirućih bolesnika nastaju kao posljedica

4
napredovanja maligne bolesti, medikacije, sekundarnih infekcija, tjeskobe i depresije.
Provođenje zdravstvene njege usmjereno je na rješavanje prisutnih sestrinskih dijagnoza kroz
sveobuhvatnu procjenu, provođenje intervencija i trajnu evaluaciju. Trajna evaluacija je
osnova simptomatskog liječenja i zbrinjavanja. Prioriteti evaluacije su:

1.identificirati bolesnikove glavne probleme

2.pažljivo slušati ono što bolesnik kaže

3.vjerovati onome što bolesnik kaže

Potrebe umirućeg bolesnika su potreba za suosjećanjem, potreba za komunikacijom,

potreba za ublažavanjem boli te potreba za pažnjom i pripadanjem. U zbrinjavanju treminalno
bolesnih osoba najčešće sestrinske dijagnoze koje možemo prepoznati su: smanjena higijena,
opstipacija, inkontinencija urina i stolice, mučnina, povraćanje, bol, smanjena prohodnost
dišnih putova, mogućnost komplikacija smanjene pokretljivosti (dekubitus, opstipacija,
dispnea, pneumonija, tromboza), poremećaj kognitivnih funkcija i svijesti, strah, tuga te
osamljenost. U zdravstvenoj njezi često dolazi do nesporazuma između pacijenata i
medicinskih djelatnika. Najčešće problema ima u pitanju prehrane. Umirući u većini slučajeva
odbijaju jesti i piti te prisiljavanje na hranu i tekućinu nije nimalo prijatno.

5
2. FAZE REAGIRANJA NA BOLEST, SMRT I UMIRANJE
Emocionalne reakcije osobe koja se suočila sa smrću mogu se podijeliti na 5 stadija.
Oni se uvijek moraju javljati u slijedu, mogu biti izmiješani ili se poklapati. Važno je da sestra
poznaje pojedine faze kako bi mogla planirati zdravstvenu njegu i prilagoditi skrb i
intervencije stanju pacijenta. Većina bolesnika shvati ozbiljnost svoga stanja iz držanja
okoline.

Model „Kübler-Ross” bolje poznat kao Pet stadija žalovanja, teorija je koju je

predstavila Elisabeth Kübler-Ross u svojoj knjizi „O smrti i umiranju” koja je bila inspirirana
njenim radom sa terminalnim bolesnicima. Kübler Ross je smatrala da postoji veliki
nedostatak sadržaja vezanog uz smrt i umiranje na medicinskim fakultetima te je stoga, kad je
postala asistent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Chicagu, započela program o smrti.
Program se razvio u niz seminara, te su ta predavanja zajedno s njenim prijašnjim
istraživanjima dovela do stvaranja knjige. Njezin je rad promijenio način kojim se medicinska
struka odnosila prema terminalnim bolesnicima i njenih je pet stadija žalovanja danas opće
prihvaćeno. Od prve spoznaje o neizlječivoj bolesti do smrti bolesnik prolazi nekoliko faza:

Faza poricanja i osamljivanja – pacijent ne vjeruje da je dijagnoza točna, traži

pomoć kod više liječnika i nada se da će mu netko dati bolju prognozu. Završava kada
pacijent počne razmišljati o nedovršenim poslovnim i osobnim stvarima, financijama te
odnosima s drugim. Pacijent ima osjećaj izolacije. („Ne, ne ja!”)Akcija sestre: odgovoriti na
pitanja, osigurati razgovor s liječnikom, ne prepirati se, dati podršku obitelji.

Faza gnjeva – pacijent je pun gnjeva, pita se zašto se to događa baš njemu, zašto baš
sada. Zavidi osobama koje su mlade i zdrave. Iskaljuje bijes na medicinsku sestru, no ljutnja
nije usmjerena na osobu nego na situaciju. Kada svi osjećaji izađu na površinu, pacijenti su
sposobni da krenu dalje.Akcijasestre:medicinska sestra ne treba saslušati pacijenta i njegovu
ljutnju ne shvaćati previše ozbiljno.

Faza cjenkanja – pacijent pravi pogodbu s Bogom ili sa samim sobom i traži više
vremena. Nastoji odgoditi neizbježan kraj života kako bi uspio još nešto obaviti ili doživjeti
još ugodnih trenutaka. Obično se pogodbe ponavljaju i pokušava se odgoditi smrt. Ova faza
traje relativno kratko.Akcijasestre:pokušati sudjelovati u pacijentovim željama, davati
podršku obitelji, osigurati podršku religioznog duhovnika.

Faza depresije– pacijent shvaća da će umrijeti i da to ništa ne može promijeniti.

Depresija može biti verbalna i neverbalna. Tijekom verbalne faze pacijent se orijentira na

6
prethodne gubitke. Tijekom neverbalne depresije pacijent shvaća da sve gubi. Tu ga ne valja
hrabriti, on ne može planirati život obitelji nakon njegove smrti. Sestra će najviše pomoći tako
da bude prisutna – dodir i topla riječ znače više od ispraznog „brbljanja”. Obrambeni
mehanizmi nisu više učinkoviti, tuga i patnja su izraženi te je jako važna emocionalna
podrška. Primjetno opadaju fizičke sposobnosti kod pacijenta s vremenom.Akcija sestre: biti
uz pacijenta, saslušati ga, pružiti podršku, osigurati psihologa te omogućiti pacijentu odmor.

Faza prihvaćanja – ova faza nastupa ako pacijent doživi dovoljno dug život i kada
potpuno prihvati neizbježnost svoje sudbine. To je vrijeme relativnog mira. Pacijent želi
revidirati svoju prošlost i očekuje budućnost. U ovoj fazi važno je prisustvo i podrška vrlo
bliskih osoba.Akcija sestre: osigurati fizičku pomoć, biti uz pacijenta, pružiti podršku obitelji
i poticati ih da budu uz pacijenta.

Svakako treba i okolinu pripraviti. Iznenađeni, mogu propustiti oproštaj, što može
značajno otežati tugovanje. Treba planirati ili smještaj u hospicij ako ga imate ili organizaciju
njege kod kuće. To je svakako velik napor zaa obitelj, ali često u konačnici zadovoljstvo i za
bolesnika i za obitelj. Za obitelj to poslije može biti velik izvor snage. Za samca nema boljeg
rješenja od smještaja u hospicij. Ako je ikako moguće, plan liječenja treba raspraviti s
bolesnikom i obitelji te njima dopustiti donošenje konačne odluke.Probleme komunikacije
liječnika možemo sažeti u pet točaka:

1.priopćiti loše novosti

2.dobiti pristanak obaviještenog bolesnika

3.razgovarati s obitelji

4.raspravljati o varijantama liječenja

5. sučeliti se sa psihosocijalnim vidovima

Vrlo je važno paziti na neverbalnu komunikaciju iz koje bolesnik može nešto naslutiti,
a iz našeg izraza i onoga što mu nismo rekli može izvući potpuno drugačije značenje.

7
3. HOSPICIJ I PALIJATIVNA SKRB
Riječ hospicij vuče podrijetlo iz latinske riječihospitium što znaćigostoprimstvo
pruženo strancu, osjećaj topline između domaćina i gosta. U 19.st. pod terminom hospicij
podrazumijevalo je se mjesto na kojemu se provodila njega umirućih bolesnika. Cecily
Saunders počinje raditi kao sestra volonter u St. Luke Hospice u Londonu. Pod njezinim
vodstvom otvoren je prvi suvremeni hospicij u svijetu, St. ChristophersHospice u Londonu
1967. godine. Započela je i moderni hospicijski pokret. Hospicijska skrb je orijentirana na
fizičke, psihološke/emocionalne, socijalne i duhovne potrebe pacijenata. Bolesniku se
pristupa holistički, tj. u središtu nije samo bolest, odnosno bolesni organ, nego cijela osoba sa
svim svojim psihološkim, društvenim i duhovnim problemima. Hospicijski kućni posjeti bili
su organizirani na ovaj način: prvi bi se kućni posjet sastojao od 2 do 3 člana tima, od
liječnika i medicinske sestre ili socijalnog radnika, sa zadatkom procjene potreba bolesnika i
obitelji. Ovisno o prilikama, uključivani su i drugi članovi tima – fizikalni terapeut, psiholozi
te nezdravstveni volonteri kao zamjena za zaposlene ukućane. Po potrebi se uključuju i
konzultanti – dobrovoljci: kirurg, dermatolog, fizijatar, pravnik, duhovnik. Bolesniku se
posuđivana pomagala za njegu ako je bilo potrebno.

Ciljevi hospicija su: smanjiti bolesniku bol i patnju, omogućiti mirnu i dostojanstvenu
smrt, pružiti olakšanje obitelji bolesnika, pružiti emocionalnu i duhovnu potporu te smanjiti
troškove zdravstvene zaštite. Hospicijska skrb treba osigurati: 24h nadzor osoba, dostupnost
svih osoba koje su uključene u zbrinjavanje bolesnika, medicinsku i sestrinsku skrb, posjete i
zbrinjavanje kod kuće, socijalnu, psihološku i duhovnu potporu, lijekove, medicinsku opremu,
govorne vježbe te savjetovanje nakon gubitka osobe.

Ljudski život je jedan i neponovljiv i svako ljudsko biće ima pravo da ga

dostojanstveno završi.Završetak ljudskog života u suosjećanju i ljudskom dostojanstvu je
temeljni postulat palijativne medicine.Palijativna medicina kao grana medicine podrazumjeva
potpunu skrb o bolesniku oboljelom od kronične, neizlječive bolesti kada su preventivne i
kurativne metode liječenja iscrpljene. Stručnjaci raznih specijalnosti i struka zajednički se
angažiraju kako bi oboljelima, njihovim obiteljima i prijateljima olakšali suočavanje s bolešću
i njenim konačnim ishodom.Palijativna medicina zahtjeva interdisciplinarni i
multidisciplinarni pristup palijativnom bolesniku i pri tome pruža medicinsku,
psihološku,socijalnu i duhovnu podršku bolesniku i njegovoj obitelji.Pod
interdisciplinarnim pristupom podrazumjevamo stručne medicinske timove liječnika
specijalista, medicinskih sestara i fizioterapeuta ,a pod multidisciplinarnim pristupom

8
podrazumjevamo aktivno sudjelovanje psihologa, socijalnih radnika, dušebrižnika i volontera.
Cijeli tim navedenih  stručnjaka prati oboljeloga i njegove bližnje od postavljenedijagnoze do
razdoblja žalovanja.Palijativnaskrbjeublažanje fizičke i psihičke boli bolesnika oboljelih od
kroničnih, neizlječivih, često puta pacijenata s karcinomima i metastazama ili onih kojima je
preostalo nekoliko mjeseci ili tjedana života.
Palijativna skrb je podizanje kvalitete života palijativnog pacijenta i njegove  obitelji ili
njegovatelja. Ona se ne odnosi samo na 24-satnu medicinsku njegu i smanjenje boli već  i na
brigu o bolesničkim pravima i ljudskom dostojastvu.

3.1. Uloga medicinske sestre u hospicijskom programu

Uloga medicinske sestre u hospicijskom programu je višestruka. Medicinska sestra
odgovorna je za planiranje, provođenje i evaluaciju zdravstvene njege. Rad u hospiciju
zahtjeva dobro educiranu medicinsku sestru koja u stresnim i kritičnim situacijama može
raditi neovisno sa relativnom autonomijom. Efikasno funkcioniranje u hospicijskom
programu zahtjeva kliničko znanje, kliničku prosudbu, komunikacijske vještine, koordinaciju
i mnoge druge. Medicinska sestra trebala bi znati komunicirati sa raatličitim skupinama ljudi
koju su uključeni u zbrinjavanje bolesnika. Medicinska sestra trebala bi uz ostale članove tima
često sudjelovati u rješavanju mnogih etičkih pitanja, donošenju odluka vezano uz zahtjeve
pacijenta ili obitelji. Medicinska sestra mora imati znanje i vještine da se može nositi sa
eetičkim problemima i doprinjeti razvoju politike vezano uz etička pitanja.

3.2. Komunikacija u palijativnoj skrbi

„Komunikacija je dinamički složeni proces u kojem ljudi šalju i primaju verbalne i
neverbalne poruke da bi razumjeli i da bi njih razumjeli. ” (Harige, 1994.)

Svrha komunikacije je različita: primanje i davanje obavijesti, rješavanje problema,

donošenje odluka te zadovoljavanje potreba. Komunikaciju dijelimo na verbalnu i neverbalnu,
a s obzirom na svrhu dijeli se na informacijsku i terapijsku komunikaciju. Komunikacija u
palijativnoj medicini izrazito je težak i zahtjevan proces, a bez dobre komunikacije nema ni
dobre palijativne medicine.Pacijent i obitelj često navode poteškoće u razumijevanju
primljenih informacija. Prepreke u održavanju komunikacije u planiranju zdravstvene njege
su: korištenje medicinskog žargona, kulturološke, sociološke razlike, razlike u obrazovanju
koje mogu stvoriti probleme u razmjeni informacija. Za prenošenje loših vijesti pacijentu i
9
obitelji trebamo osigurati privatnost, tiho i mirno mjesto, procijeniti pacijentovu razinu
znanja, te koliko pacijent želi znati, sve treba organizirati i planirati. Jedna od najvažnijih
poruka koju bolesniku treba prenijeti jest činjenica da smo spremni i voljni dijeliti neke od
njegovih briga i nemira. Rad s umirućim bolesnikom zahtijeva izvjesnu zrelost, koja dolazi s
iskustvom. Moramo se dobro zagledati u naše vlastito stajalište prema smrti i umiranju prije
negoli možemo tiho i bez tjeskobe sjesti pokraj smrtno bolesnoga. Intervju koji otvara vrata u
palijativnoj skrbi jest susret dvoje ljudi koji mogu komunicirati bez straha i tjeskobe.

3.3. Principi palijativne skrbi

Prvi princip: bolest, oblik skrbi, umiranje i žalovanje su jedinstvena vlastita iskustva.
Samo poštivanjem osobnosti svakog bolesnika, pristupom usmjerenim ka pojedincu, te
individualiziranim planom skrbi postiže se humani kontekst skrbi. Drugi princip se temelji na
specifičnim životnim iskustvima u krajnjoj živitnoj fazi i njohovoj refleksiji na međuljudske
odnose i multidimenzionalnost svake osobe. Iskustvo umiranja utječe na sve čovjekove
dimenzije, fizičku, funkcionalnu, socijalnu, duhovnu te osobni boljitak.

3.4. Smirivanje simptoma

Simptom je izraz koji dolazi iz grčkog naziva za „nezgodu” ili „gubitak” dok u
medicini se koristi kao „znak bolesti”. Govoreći o palijativnoj skrbi simptome možemo
podijeliti u nekoliko skupina.

3.4.1. Smetnje disanja

U doživljajudispneje su, kao i doživljaji boli, važni subjektivni čimbenici. Dispneju
prati anksioznost i strah, pod čijim utjecajem se pojačava. Može biti posljedica boli, anemije,
plućne embolije, infekcije pluća, povećane jetre i slezene i sl. Bolesnik s malignomom bronha
u ovom je stadiju već prošao radioterapiju ili kemoterapiju i specifična lokalna liječenja sve
do primjene „stentova” koji drže dišni put mehanički otvorenim. Sada preostaju samo
bronhodilatatori u raspršivaču, radije nego u inhalaciji, i to po shemi „prema potrebi” a ne
kontinuirano.Hemoptizaili hemoptoa simptom je koji osobito deprimira. Masivno se krvarenje
može predvidjeti pa treba unaprijed konzultirati obitelj pa i bolesnika hoće li se spašavati pod
svaku cijenu. Važno je smiriti paniku davanjem diamorfina polako intravenski ili duboko

10
intramuskularno. Kod „smrtnog hropca” obično se radi o pokretanju sekreta u orofarinksu i
traheji u vezi s pokretima udisaja i izdisaja. U pravilu bolesnici nisu toga svjesni, međutim
okolina, obitelj ili drugi bolesnici ovom su pojavom jako impresionirani. Treba s njima
razgovarati i dati im odgovarajuće tumačenje i ohrabrenje. Antikolinergična sredstva ne mogu
posušiti sekret koji se već izlučio, zato ih treba dati u početku kao prevenciju.

Medicinska sestra mora znati fiziologiju disanja i poznavati normalno disanje da bi

znala prepoznati patološke oblike disanja kao i poremećaje u disanju te znakove da pacijent
otežano diše i da mu je poremećen odnos plinova u krvi. Glavni zadatak medicinske sestre je
mjerenje vitalnih znakova, procjena dispneje i kontrola plinova u krvi. Glavne intervencije
medicinske sestre za pomoć kod disanja su smjestiti pacijenta u prikladan i pravilan položaj,
osloboditi dišne putove (aspiracija, primjena kisika prema odredbi liječnika), napraviti plan
dnevnih aktivnosti za pacijenta i na kraju edukacija pacijenta o metodama disanja, tehnikama
relaksacije i uzimanja lijekova i važnosti odmora.

3.4.2. Psihijatrijski simptomi

Anksioznost – svi pacijenti s terminalnim bolestima postaju zabrinuti, anksiozniili
uplašeni. Anksioznost može biti reakcija na bolest i njene utjecaje na budućnost. Skora smrt
može izazvati osjećaje žaljenja za onime što se propušta. Pacijenti se boje liječnika, bolnice,
pretraga i sl. Anksioznost može biti različita podrijetla (npr. dio panike, dio sindroma
neprilagođavanja nastaloj situaciji, ali i izraz agitirane depresije, delirija, kao i osnovne bolesti
njezina liječenja). Potrebno je saslušati pacijenta, pružiti mu podršku. Ukoliko je potrebno
mogu se primijeniti i lijekovi – antidepresivi.

Depresija –žalosno raspoloženje može biti adekvatan odgovor bolesnika koji se

suočava sa smrću. Javlja se kod 5-10% terminalno bolesnih osoba, no može se izliječiti. Često
se javlja uz anksioznost, kod pacijenata u bolovima. Važno je prepoznati depresiju i
depresivno raspoloženje koje traje barem 2 tjedna, gubitak interesa za ljude i aktivnost koje je
volio, slaba koncentracija, gubitak interesa za vlastito zbrinjavanje, plašljivost, krivnja, želja
da umre....itd. Važno ju je prepoznati te pacijente poticati na izražavanje osjećaja, uključiti
psihologa, po potrebi i psihijatra, te primijeniti lijekove kako je propisano

Agitirani delirij – često je uvod u komu i smrt. Može biti posljedica malignoma koji
zahvaća mozak ili je izraz paraneoplastičkog sindroma. Često je vezan uz metaboličku

11
encefalopatiju zbog zatajivanja organa (jetre, bubrega), zbog poremećaja ravnoteže elktrolita,
zbog poremećaja u prehrani ili zbog sepse. Stanje je redovito teže navečer ili u noći.

Savjetovanje je proces u kojem jedna osoba pomaže drugoj da razjasni njenu životnu
situaciju i da odluči o daljnjim linijama djelovanja. Savjetovanjem možemo pomoći
bolesnicima da razumiju i prihvate da su određeni osjećaji normalne posljedice njihove
bolesti. To su prije svega vještine slušanja i odgovaranja kako bi potakli bolesnike da dijele
svoje emocije o situaciji u kojoj se nalaze. Savjetovanje je proces i zahtjeva kombinaciju
vještina, osobnih kvaliteta i postupaka koje medicinska sestra kroz obrazovanje mora svladati.

3.4.3. Gastrointestinalni simptomi

Mučnina i povraćanje vrlo su česti kod terminalnih bolesnika. Ponekad je teško u
potpunosti kontrolirati mučninu i povraćanje, no pacijenti su vrlo zadovoljni ako nema
mučnine i ako povrate 1-2 puta dnevno. Uzroci povraćanja su mnogi, a često je udruženo više
uzroka. Potrebno je procijeniti kada i u kojim uvjetima se javlja mučnina. Okolina treba biti
prozračna, bez jakih mirisa, pacijentu treba osigurati hranu koju voli i koju podnosi (tost,
krekeri, tvrdi bomboni), potrebno je pacijenta poticati da pije koliko može, ako ne može piti
tekućina se nadoknađuje parenteralno. Pritisak na trbuh treba izbjegavati te je potrebno
provođenje njege usne šupljine.

Opstipacija je često uzrokovana s više faktora: dugotrajno ležanje, zatomljivanje

podražaja na defekaciju, starost, usporena peristaltika, anoreksija, dehidracija. Potrebno je
svakodnevno pratiti eliminaciju kako bi se na vrijeme uočila opstipacija.

Proljev može biti posljedica fekalne impakcije, citostatske terapije, radioterapije ili
nuspojava lijekova. Preporuča se dijeta sa malo ostataka, izbjegavati hranu koja nadima i
izaziva proljeve. Pacijent obično zna koja mu hrana smeta. Potrebno je poticati iznos
tekućine, održavati higijenu i njegu kože perianalne regije.

3.4.4. Bol

Bolje sve što bolesnik kaže da je bol i postoji kad god on kaže da postoji. Bol je
specifičan problem koji se javlja kod terminalnih umirućih bolesnika, potrebno ju je ublažiti
kako bi pacijent mirno umro. Osnovni klinički oblici fizičke boli su akutna i kronična bol.

12
Akutna bol ima redovito jasan početak i uzrok, trajanje joj je ograničeno na dane ili tjedne.
Praćena je pretjeranom simpatičkom aktivnošću: tahikardijom, tahipnejom, arterijskom
hipertenzijom, znojenjem, proširenjem zjenica i bljedoćom. Kronična bol ima postupan ili
neodređen početak. Uzrok je kronični proces, traje mjesecima ili godinama. Svršetak je
nepredvidiv, neodređen. Emocionalno su bolesnici u depresiji i mijenjaju svoj životni stil.

Psihološka/emocionalna bol – tjeskoba, depresija i značenje boli mogu promijeniti

doživljaj boli. On je drugačiji ako ga bolesnik smatra znakom kobnog pogoršanja, a drugačiji
je ako ga smatra usputnom pojavom bez značenja. Mnogoje toga u emocionalnoj boli
izazvano strahom od nepoznatog i nepredvidivog. Emocionalna bol često uključuje kajanje i
osjećaj krivnje zbog davno zaboravljenih malih propusta. Isto se tako u njoj nalaze i elementi
srdžbe, mržnje ili depresije.

Duhovna bol – u krajnjim odsječcima života duhovna bol može biti isto tako težak
simptom kao i fizička bol. Bolesnik govori o boli, ali je to zapravo patnja. To je doživljaj
bezvrijednosti, beznadnosti i besmislenosti,. Duhovna je skrb bila nekada jedna od izvornih
disciplina zdravstvene skrbi. Istraživanja pokazuju da osobe s duhovnim dobrim osjećanjem
imaju značajno manji stupanj tjeskobe, a time i veću podnošljivost za bol. Kako se fizičko
zdravlje umanjuje duhovna dimenzija postaje sve važnijom.

Slika 1. Skala za procjenu boli

13
3.4.5. Anoreksija
Gubitak apetita često u bolesnika s malignom bolešću. Hrana i obroci zauzimaju važno
mjesto u svim kulturama. Forsirano hranjenje ne pomaže pacijentu. Hrana bi trebala biti
pripremljena prema želji bolesnika, na odgovarajućoj temperaturi, ukusno servirana, u malim
ali čestim obrocima. Potrebno je prilagoditi pribor za jelo pacijentu, posebno za pacijente sa
neuromuskularnim bolestima. Medikamentozno liječenje vrši se kortikosteroidima.

14
4. ZDRAVSTVENA NJEGA UMIRUĆIH U NJIHOVOJ OBITELJI
Zdravstvena njega umirućih bolesnika podrazumijeva i skrb za članove obitelji, a sve
to u razdoblju umiranja i poslije njega. Slušanje, davanje povratnih informacija o reakcijama i
ponašanju te ohrabrivanje jačaju obitelj, a i bolesnik je mirniji ako zna da njegova obitelj ima
podršku. Osnovna područja pomoći obitelji su: odlučivanje, sudjelovanje u skrbi za umirućeg,
planiranje i organizacija te sučeljavanje sa stresom. Uloga medicinske sestre ovisi o mjestu
gdje bolesnik umire. U bolnicama i hospicijima sestre uglavnom pružaju izravnu pomoć
umirućem i potporu obitelji, dok u bolesnikovu domu prije svega podučavaju laike kako da se
brinu o umirućem i daju im stručnu, organizacijsku i psihološku pomoć. Životni supružnik i
obitelj može biti velika potpora bolesniku kao i izvor snage.Izdvajaju se četiri potrebe obitelji
koje se brinu za umiruće bolesnike:

1. Znati tko će sve biti uključen

2. Njegovati umiruće, a istovremeno nastaviti normalan život

3. Očuvati funkcioniranje obitelji

4. Naći smisao situacije u kojoj se nalazi obitelj

U obitelji umirućeg nastaju konflikti zbognervoze bolesnikova stanja te se pri tome

javljaju tri osnovna problema obitelji: Teškoće u pružanju fizičke pomoći umirućem
bolesniku, stres zbog tjelesne patnje voljene osobe te stres zbog emocionalne patnje voljene
osobe. Danas se zagovara skrb umirućih u njihovoj obitelji i kući. U skrb se uključuje
medicinska sestra, patronažna sestra i obiteljski liječnik. Smjernice medicinskih intervencija u
kući bolesnika: ne predviđati trenutak smrti, ne ulaziti u obiteljske prepirke, kontrolirati
humor te primjereno reagirati, biti pošten, častan i vrijedan, u slučaju nedoumica ne navoditi
ih glasno te dozvoliti pacijentu i obitelji da se nadaju. Na očekivanu smrt treba unaprijed
pripremiti članove obitelji. U slučaju smrti u kući: potrebno je omogućiti obitelji boravak uz
preminulog, pripremiti tijelo za odlazak u mrtvačnicu, obavijestiti liječnika i pogrebnika,
ukloniti sav pribor, katetere, saslušati obitelj, razgovarati s njima te sve dokumentirati.Važno
je uključiti obitelj u skrb bolesnika. Ukoliko oni žele sudjelovati. Mogu se brinuti za pacijenta
pa tako imaju osjećaj da pomažu. Medicinska sestra treba poticati da se obiteljski život odvija
uobičajeno.

15
5. KOMUNIKACIJA S UMIRUĆIM BOLESNICIMA
Komunikacija je osnovna životna aktivnost i zadovoljava potrebe čovjeka za
izmjenom informacija, znanjem, izmjenom iskustva i učenjem. Dokazano je da stručne osobe
koje dobro komuniciraju sa svojim pacijentima točnije i sveobuhvatnije određuju problem,
bolje zamjećuju emocionalnu nelagodu pacijenta, imaju pacijente koji su zadovoljniji
pružanom skrbi i manje su tjeskobni te lakše prihvaćaju i slijede dobivene savjete. Nejasnoće
u ciljevima zdravstvene njege mogu doprinijeti stvaranju nepovjerenja prema zdravstvenom
46 timu i mogu interferirati s kvalitetom provedene zdravstvene njege. Na kvalitetu
komunikacije u planiranju zdravstvene njege kod terminalnih pacijenata mogu utjecati osjećaj
nelagode koji se javlja prilikom priopćavanja loših vijesti kada to čini nedovoljno educirano
osoblje, pacijent i obitelj mogu biti preopterećeni velikim brojem informacija, anksioznost,
strah i umor mogu ograničiti sposobnost integracije primljenih informacija. Prije same
komunikacije s umirućim bolesnicima potrebno je stvoriti pravo ozračje što znači ugodno se
smjestiti, sjesti, nastojati izgledati opušteno. Pogled održavamo na razini sugovornika i
gledamo ga dok nam govori. Dok bolesnik govori, trebamo slušati i ne razmišljati o tome što
ćemo reći. Bolesnika potičemo da govori o onome što ga tišti. Korisno je govoriti i o svojim
osjećajima, kakvi god oni bili. Ako bolesnik želi razgovarati o tome kako se osjeća to ćemo
mu omogućiti. Mnogi, stari i mladi, žele razgovarati o uspomenama. Umirućim bolesnicima
uspomene služe kao potvrda da im je život imao smisla. Ovaj način komuniciranja vrlo je
važan u palijativnoj skrbi, jer omogućava pacijentu da slobodno izrazi svoje osjećaje i misli.
Ako se uspije tako voditi komunikacija, znači da bolesnik nije orijentiran samo na bolest i da
je njegova nada prisutna.

Bitan dio komunikacije s umirućim i njegovom obitelji, a za zdravstvene djelatnike

itekako zahtjevan, je priopćavanje loših vijesti. Prilikom priopćavanja takvih vijesti važno je
da ono ima četiri cilja. Prvi cilj je prikupiti informacije od bolesnika, procijeniti bolesnikovu
razinu znanja te procijeniti koliko bolesnik želi znati. Drugi cilj podrazumijeva da se na
temelju dobivenih informacija kaže samo ono što je u skladu s time. Treći cilj razgovora je
poduprijeti bolesnika koristeći se vlastitim znanjem, iskustvom i vještinama kako bi se
smanjio emocionalni utjecaj. I zadnji cilj odnosi se na razvijanje strategije skrbi u suradnji s
bolesnikom.

16
6. ŽALOVANJE
Žalovanje možemo definirati kao skup tjelesnih i duševnih odgovora na smrt osjećajno
nam bliske osobe. To je proces koji počinje prije, a nastavlja se nakon smrti bolesnika.
Osjećajna povezanost preduvjet je žalovanja. Budući da je riječ o procesu možemo govoriti o
fazama unutar tog procesa. Sukladno tome postoje četiri faze žalovanja:

Faza negiranja– u ovoj fazi se negira događaj-smrt bliske osobe. Osoba u ovoj fazi ne
prihvaća činjenicu gubitka. Taj gubitak je prestrašan i prevelik da bi čovjek svojim
emocionalnim i intelektualnim kapacitetima uopće mogao prihvatiti da se dogodio. Ova faza u
prosjeku traje dosta kratko-od nekoliko sati do nekoliko dana.

Faza ljutnje – u slučaju gubitka bliske osobe dolazi do ljutnje jer se ne može ostvariti
slika koju imamo u glavi, a to je zajednički život s osobom koju smo izgubili. Vrlo često
osobe koje suizgubile nekoga prolaze kroz proces ljutnje na osobu koja ih je napustila, ili se
desi pomaknuta ljutnja-pa se ljutima na nekoga ili nešto što nam je tu prisutno, jer pravi
objekt ljutnje smo izgubili. Tako smo ljuti na prijatelje, rodbinu, susjede, osobe odgovorne za
gubitak nekoga koga volimo, svijet, život, itd. Tu fazu ljutnje je dobro proći kako bismo se
riješili loših emocija koje dolaze u ovakvim situacijama. Uostalom, lakše je biti ljut, nego biti
tužan. Ljutnja je faza koja traje duže od negiranja, od nekoliko dana do nekoliko tjedana.

Faza tugovanja– kada shvatimo da je gubitak nepovratan, ulazimo u stanje i emociju

tuge-to je emocija koja nas prati dugo, ponekad i zauvijek. Činjenica je da vrijeme može
ublažiti neke rane i da može smanjiti tugu, no vrlo često tuga zbog gubitka nekih osoba ostaje
zauvijek-posebice u situacijama kada roditelj izgubi svoje dijete. Tugovanje je faza koja traje
duže od prethodne dvije faze-može trajati nekoliko mjeseci. No, ova faza može predstavljati i
ograničenje u životima ljudi, jer dok smo u ovoj fazi ne napredujemo i ne nastavljamo sa
životom, nego ostajemo u onom istom trenu gubitka zbog kojeg smo ušli u fazu žalovanja.

Faza restrukturiranja – u zadnjoj fazi žalovanja dolazi do prestrukturiranja života

pojedinca u skladu sa gubitkom. Navikavamo se na situaciju i nastavljamo sa životom-bez
neke vrlo drage osobe. U ovoj fazi osoba može iskusiti niz složenih osjećaja-od olakšanja do
krivnje. Teško je senaviknuti na život bez nekoga tko nam je bio jako drag, ali isto tako teško
je i sam sebi priznati da smo se, kroz neko vrijeme, naviknuli na tu situaciju. Ulazak u ovu
fazu predstavlja pravo izliječenje i prihvaćanje nastale situacije

17
6.1. Oblici žalovanja
1. Preuranjena žalost – žalost prije gubitka osobe, nakon dijagnosticiranja bolesti
(akutne, kronične ili terminalne bolesti) može biti prisutna kod bolesniks, obitelji i
njegovatelja.

2.„Normalna” žalost – uobičajeno ponašanje nakon gubitka. Normalne reakcije mogu

biti fizičke, emocionalne, kognitivne te promjene ponašanja.

3.„Komplicirana” žalost – javlja se u više oblika a to su: kronična žalost podrazumijeva

normalne reakcije, ali uz produženo trajanje;„odgođena” žalost također je karakteriziraju
normalne reakcije koje su suprimirane ili se nastoje odgoditi, osoba svjesno ili nesvjesno
nastoji izbjeći bol zbog gubitka; kod „pretjerane” žalosti osoba je suicidalna, ponaša se
autodestruktivno; kod „prikrivene” žalosti osoba nije svjesna da takvo ponašanje interferira s
normalnim funkcioniranjem kao rezultat gubitka

4.„Oduzeta” žalost – gubitak se ne može otvoreno priznati ili javno podijeliti jer je
društveno neprihvatljiv

6.2. Pružanje podrške obitelji

Umirućem bolesniku ne možemo pomoći ako ne uključimo i njegovu obitelj, jer ona
ima važnu ulogu u jednom periodu bolesti i njezine reakcije stalno djeluju na stajalište
bolesnika prema njegovim patnjama. Kao što sam bolesnik, tako i obitelj prolazi kroz razne
stadije prilagođavanja. Ni obitelj ne može shvatiti činjenicu da je izložena takvoj kušnji. Traže
se novi liječnici i druga mišljenja u nadi da će se dijagnoza pokazati kriva; slične se utjehe 47
očekuju možda i od čudotvornih ozdravljivača. Poduzimaju se skupa putovanja od poznatih
liječnika i bolnica pa se istom onda, shvati činjenično stanje – koje je tako drastično zahvatilo
u njihovu egzistenciju. U prilagođavanju na te promjene obitelj mnogo zavisi od držanja,
svijesti i sposobnosti za komunikaciju u samog pacijenta. Ako su svi sposobni za otvoreni
razgovor, moći će zajednički donijeti važne odluke. Kada se obitelj obzirno pripremi na
fizičke procese umiranja, lakše i mirnije prihvaća smrt kao neizbježan proces. Uloge sestre u
takvim situacijama usmjerene su na jačanje obiteljskih veza, poboljšanje komunikacije,
edukaciju o vještini boljeg nošenja sa stresom i kontrolu pružene njege. Ne smijemo
zaboraviti da je obitelji potrebna podrška i nakon smrti voljene osobe. Iz tog razloga,
medicinske sestre trebaju biti spremne u svakom trenutku suočiti se s bolom i žalosti obitelji.
Briga za ožalošćene obuhvaća široki raspon intervencija-od suosjećajne empatičke
18
komunikacije do dubinskog psihijatrijskog rada sa ožalošćenima. Savjetovanje za ožalošćene
se sastoji od toga da se uspostavi odnos s ožalošćenom obitelji, istraživanje gubitka,
razmatranje izgubljenog odnosa te istraživanje ostalih životnih okolnosti ožalošćenoga.

19
ZAKLJUČAK
Medicinska sestra ima veliku ulogu u skrbi za umiruće bolesnike. Od svih profila
zdravstvenih djelatnika upravo je ona najbliža bolesniku i najdulje je s njim. U trenutcima
donošenja odluka istovremeno pruža podršku bolesniku, kao i članovima obitelji, razvijajući
povjerenje i poštujući dostojanstvo. No glavni zadatak brige oko umirućih nije njihovo
liječenje ili okončanje muka, nego pružanje što kvalitetnijeg ostatka života. Kroz rad smo
mogli shvatiti da je nastanak hospicija veoma bitan kako kroz povijest tako i u današnjici. No,
medicinska sestra nije samo „sestra“ kao zaposlenik ustanove i profesionalac u svome poslu,
već je i prijatelj i savjetnik, potpora i utjeha svakom bolesniku tako i umirućem.

20
LITERATURA
1.file:///C:/Users/Pelivan/Downloads/prka_ana_marija_unizd_2016_zavrs_sveuc.pdf

2.https://hr.wikipedia.org/wiki/Model_%22K%C3%BCbler-Ross%22

3.https://www.zdravobudi.hr/clanak/637/sto-je-palijativna-medicina-i-koje-su-perspektive-
palijativne-skrbi-u-hrvatskoj

4.http://www.kardio.hr/wp-content/uploads/2016/12/152-160.pdf

5.https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin%3A737/datastream/PDF/view

6.https://pdfs.semanticscholar.org/75d0/80e3b46c06f83a35ad011349440eb7fef29f.pdf

21
Datum predaje rada: _____________________________________________________
Datum obrane rada: _____________________________________________________
Komentar mentora:

Ocjena rada: _______________________________________________________

Pitanja na usmenom dijelu ispita:
1. _______________________________________________________
2. _______________________________________________________
3. _______________________________________________________

Obrana rada
Tročlano ispitno povjerenstvo:
1._______________________________
2._______________________________
3._______________________________

Ocjena povjerenstva:___________________________
Zaključna ocjena:______________________________

22